Č i t a o n i c a

Transurfing – Upravljanje stvarnošću

Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija

U svakodnevnoj stvarnosti čovjek živi pod utjecajem okolnosti i nije sposoban značajnije utjecati na tijek događanja. Život se 'događa' slično kao što se događa u nesvjesnom snu. Događaji se odvijaju zadanim putem ne obraćajući pozornost na vaše 'želim' ili 'ne želim'. Moglo bi se pomisliti da je tu fatalnu neizbježnost nemoguće obuzdati. Zapravo, iz takvog položaja postoji savršeno neočekivani izlaz. Čovjek ne sluti da je zarobljen u zrcalnoj iluziji.
Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno dvostruko ogledalo – na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire metafizičko prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju scenariji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina dopuštenih položaja točke na kooridatnoj ravnini. U prostranstvu varijanti zapisano je sve što je bilo, što jest i što će biti. Odatle nam dolaze snovi, vidovitost, intuicije i spoznaje.

Život postaje sličan igri u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je utjecati na ono što se događa, ali lišeni ste glavne stvari: nisu vam objasnili kako da se iz pijuna pretvorite u onoga koji pomiče pijune.

Čak i svježina promjene koja oživljava život kratkotrajni bljeskom gubi sjaj istom brzinom. Neobično postaje uobičajenim, radost praznika gubi se u svakodnevnici. Dosadno...

Cilj i smisao života svih bića je upravljanje stvarnošću.

Čovjek se u pravilu pnaša jednoznačno. Pokušavajući postići željeno, na okolinu pokušava utjecati pravocrtno, po principu 'daj'. Izravno djelovanje koje se zasniva na neposrednom kontaktu, jedan je od oblika upravljanja.

Svaki čovjek na najizravniji način stvara sloj svojega svijeta. Ali najčešće ne razumije kako se to događa.

Zašto se događa da dobivate ono što ne želite, osobito ako to stvarno nikako ne želite. Kad nešto mrzite ili od nečega strahujete svim srcem, izvanjska vam namjera sve to pruža u izobilju.
Energija misli stvorenih u jedinstvu duše i razuma potencijalnu mogućnost utjelovljuje u stvarnost. Drugim riječima, sektor prostranstva varijanti koji odgovara parametrima odašiljanja misli, materijalizira se ako su osjećaji duše jednaki mislima razuma.

Njih ništa ne dira zato što vi njima niste zanimljivi. Njima ne pada na pamet da vas uspoređuju i procjenjuju, tj. da ulaze s vama u odnos zavisnosti. U tom smislu ne mare za vas – ne pridaju vam značenje i ne uključuju vas u sloj svojeg svijeta, a zbog toga niti ne pate.

Buka susjeda izbacuje vas iz ravnoteže i vi ih tiho (ili glasno) počinjete mrziti. Upravo je vaša razdražljivost izvor energije. Nastaju odnosi zavisnosti koji stvaraju polarizaciju. Bijesni osjećaji poput 'Mrzim ove susjede!' stvaraju snažan magnet koji će k vama privlačiti nove stvari koje vas razdražuju.

A neprijateljstvo prema susjedima, kao ljudskoj vrsti općenito, može privući još primjetnije posljedice – poplavu, pa čak i požar.

Ako postoji jedan pol, mora se pronaći i drugi. Polarizacija stvara magnet za neugodnosti. Privlači se sve što izaziva mržnju. Proganja nas sve što nas nervira. Događaju nam se krajnje nepoželjne stvari. I nema tu nikakve mistike – to je zakonitost.

Osnovno pravilo transurfinga: Dozvoliti sebi biti to što jeste, a drugima da budu ono što jesu. Nužno je svakoga pustiti da radi po svom. Opustiti svoj stisak.
Što ste ustrajniji u svojim željama i pretenzijama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Događa se doslovno sljedeće: držite svijet za šiju, a on se odupire pokušavajući se osloboditi.
Vršiti pritisak i ustrajati je beskorisno jer se situacija time još više pogoršava. Umjesto toga je potrebno svjesno promijeniti svoj odnos prema situaciji u skladu s pravilom transurfinga.

Recite sami sebi: 'Dovraga i oni!' jednostavno ih izbacite iz sloja svojeg svijeta.

Potrebno je samo olabaviti stisak i prestati 'držati svijet za šiju' i on će postati srdačan i poslušan. A onaj tko 'ne olabavi' ići će naokolo poput magneta privlačeći k sebi sve što ne želi.

Puno toga možemo pripisati percepciji: kad žuriš, čini se kao da ostatak svijeta usporava. No prisutni su i očiti znakovi: lift ili automobil je u kvaru, autobus kasni, na cesti se stvara prometni čep – to je već nekakva zlonamjerna stvarnost.

U psihologiji nesvjesnog općenito ima puno rupa. Ma kako neobično bilo, u većini slučajeva ljude pokreću nesvjesni motivi. Nozadivljujuće je da se pokretačka snaga koju oblikuju podsvijesni motivi ne nalazi unutar ljudske psihe, već izvan nje.
Ta su snaga nevidljive, ali stvarne energetsko-informacijske strukture koje je stvorila energija misli živih bića – klatna.

Razina čovjekove svjesnosti osobito je niska kad je kod kuće ili među gomilom. U poznatim je uvjetima potreba za povišenom samokontrolom mala i zato se čovjek ponaša opušteno i gotovo spava. Suprotno tome, u vanjskom, ali uskom krugu ljudi, svjesnot je najaktivnija i pod samokontrolom. Tijekom većeg okupljanja ljudi aktivnosti čovjeka ponovno postaju spontane, ali pritom još dolaze u snažnu koleraciju s općim ushićenjem cijele mase.

Zašto ljudi s takvom žestinom ubijaju sebi slične jer se ti drugi klanjaju nekim svojim bogovima? Komu t smeta? Ljudi zbog ratova žive u bijedi i umiru ih deseci, stotine tisuća, milijuni. Gdje je nagon za samoodržanjem? Borbu za bogatsvo i teritorij još je moguće razumijeti, ali kako objasniti borbu za uvjerenja?
Ideja o miru bliska je svima, ali ratovi ne prestaju. Ideja o jednom Bogu je očita. Ideja dobra, pravednosti i jednakosti – mogli bismo još dugo nabrajati. Svima je to jasno, međutim, zdrav razum ne djeluje, već pobjeđuje zlo. Odakle zlo dolazi?
Klatna su univerzalni izvor zla.

Glavno je da ne budete marioneta, već da djelujete svjesno kako bi te strukture iskoristili za svoj interes.

Kako biste se oslobodili klatna, potrebno je postati ravnodušan. Ali to je teško postići.

Ako 'klaun skače'm znači da je vaša pozornost uhvaćena u neku omču. Uvukli su vas u igru klatna kojoj je cilj povećati energiju konflikta. Da biste se oslobodili omče, morate preusmjeriti pozornost.

S razvojem tehničkih sredstava masovnog informiranja, pravilo klatna osvojilo je neograničenu vlast. Duševno stanje čovjeka na svakom se koraku podvrgava nevidljivoj, ali vrlo učinkovitoj obradi s ukorjenjivanjem obrazaca ponašanja i mišljenja.

Prvi princip freilinga: odrecite se namjere da dobijete, zamijenite je namjerom da date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.

Dozvolite si biti ono što jeste znači prihvatiti sebe sa svojim nesavršenstvom. Dozvoliti drugome da bude ono što jest znači ukloniti s njega projekciju svojih očekivanja. Tako će se situacija u kojoj jedan želi ono što drugi ne prihvaća, na nepojmljiv način riješiti sama od sebe.

Kad se čovjek licem u lice susretne s činjenicom da se ne uklapa u oblikovane standarde, osjeća duševnu neugodu. Mori ga strah od poraza, osjeća svoju inferiornost i usamljenost u tom neprijateljskom svijetu.

Iz tog labirinta ipak postoji izlaz. Sastoji se u tome da se treba odreći pravila klatna i krenuti svojim putem. Tko se toga drži, steći će divno svojstvo što stvara osjećaj od kojeg doslovno zastaje dah – unutarnju slobodu. Takvi ljudi postoje.

Treba se samo prestati plašiti da 'nisam kao svi' i početi se tome radovati. Naravno, ne treba ni otići u krajnost.

Zamislite ulicu prepunu ljudi na kojoj svatko ide za svojim poslom. Odjednom se pojave ljudi u crnom, sve ih poredaju i natjeraju da stupaju. Netko pokuša izaći iz kolone, ali ga odmah grubo vračaju natrag.
Fantastika ima tendenciju da s vremenom postane stvarnost. I ta se tedencija ubrzava.

Nitko od njih neće postati novi Michael Jordan sve dok ne dokući da mora izaći iz kolone.
Oni koji krše pravilo klatna postaju ili vođe ili odmetnici. Jedni se uzdižu među zvijezde, druge drušvo odbacuje. Razlika između jednih i drugih je u tome da su prvi uvjereni da imaju puno pravo kršiti pravilo kratna, a drugi u to sumnjaju.

Cijela tajna je u tome da iz kolone treba izaći bez borbe. Možete jednostavno izaći, i mirno se smješeći mahnuti rukom ljudima u crnom u znak pozdrava. A zatim krenuti svojim putem. Oni će nastojati iz petih žila da vas ponovno vrate u kolonu, ali ništa ne mogu učiniti ako se odreknete borbe s njima.

U skladu sa svojim zakonom klatno čini sve da poveća energiju nastalog konflikta. Bitke iz kojih klatna crpe energiju vode se neprestano. No svi ti sukobi u pravilu nastaju između dvije ili nekoliko suprostavljenih struktura. Primjera je mnogo – ratovi, revolucije, konkurencija i slični oblici suprostavljanja.

Što je živi organizam primitivniji, manje je svjestan svojih motiva i utjecaja. Ako biće živi povučeno, njegovo se djelovanje odfeđuje unutarnjim programom, kompletom instinkta. No kada se bića udruže u grupe, odmah se priključuje vanjski program, klatno, koje počinje upravljati ponašanjem zajednice.

Ako dijete nema unutrnji oslonac, samouvjerenost, počinje instiktivno, odnosno nesvjesno tražiti uporište koje bi mu omogućilo da učvrsti svoj položaj. I taj oslonac pruža klatno, ali ne besplatno, već kao zamjenu za podređivanje pravilima strukture.

Čovjek koji se u potpunosti predao utjecaju strukture praktički je nesvjestan i ne čuje glas duše. To znači da nikada neće pronaći svoj put i cijeli će život teško raditi u korist strukture.

Možemo li na primjer, u ljetnom kampu steći željenu samouvjerenost, a da se ne podređujemo pravilu klatna i da se istodobno ne pretvorimo u odmetnika? Bez problema. Da bismo to postigli, potrebno se samo probuditi i pogledati prestavu očima gledatelja, bez napuštanja scene.

Pravilo transurfinga: Dopusti sebi da budeš to što jesi, a drugima da budu ono što jesu.

Kad čovjek nije upoznat s pravilima igre, okolina mu počinje izgledati zastrašujuće i neprijateljski. I tako stvoren osjećaj samoće i utučenosti čovjeka navodi da se uspava i podredi pravilu klatna.

Klatna ne postavljaju svoje sljedbenike na ključne pozicije zbog njihovih zasluga, već zbog najpotpunijeg slaganja sa sustavom. Naivno je misliti da pri usponu u karijeri, osobito u vladajućoj hijerarhiji, ljudi napreduju u skladu sa svojim istaknutim osobinama i postignućima. To je tako u odrešenom stupnju, ali istaknute osobine i postignuća nisu najvažniji.
Glavni kriterij nije koliko dobro čovjek obavlja svoj posao, već koliko to pravilno radi s gledišta sustava. Klatno se najprije brine o stabilnosti. Zato biste i vi trebali svoje postupke orijentirati u prvom redu na održavanje stabilnosti sustava.

U manjim kolektivima mogu se više cijeniti kreativnost, samostalnost, entuzijazam, inicijativa. Ali u upravnom aparatu ili većem poduzeću funkcioniraju sasvim drugi zakoni i sasvim drugačija etika – korporativna.
Korporativna etika pretpostavlja stroža pravila, disciplinu i pouzdanost. Inicijativa se često kažnjava, samostalnost se dočekuje oprezno, kreativnost nema presudnu ulogu. U takvom sustavu ne treba djelovati 'bolje', nego 'pravilnije'.

Zajednički im je urođeni osjećaj vlastitog dostojanstva i težnja za neovisnošću. Indigo djeca su svjesna svojih vrijednosti i kao da su uvjerena da su zaslužila biti ovdje u ovom životu.
Ta djeca zadivljuju odrasle svojom razumnošću. Kod njih je razvijena svijest i trijezni pogled na svijet koji nisu karakteristični za njihovu dob. Odbijaju se prikloniti općepriznatim autoritetima.
Indigo djeca ne prihvaćaju konzervatizam. Jasno im je da neke stvari treba raditi sasvim drugačije, dok se ostali ljudi po navici povode za općeprihvaćenim normama i pravilima.
Ne može ih se nazvati prilagodljivima. S gledišta odgoja moćemo reći da se njima ne može upravljati. Lukavi su.

Tijekom tisućljeća se smjena generacija odvijala ravnomjerno i čak polako. Ali u posljednje se vrijeme uočava nekakav ubzani proces onavljanja novih generacija – svaka sljedeća se sve radikalnije razlikuje od prethodne. Indigo djeca većimaju svoju djecu koja su karakternim obilježjima nadmašila same roditelje.
Što se događa? Proces revolucionarne obnove ljudske svijesti ne može se dogoditi sam po sebi, bez posebnih uzroka. Kao što je poznato, u prirodi i društvu sve teži k ravnoteži. Znači da se obnavljanje svijesti javlja kao protuteža nekom drugom procesu.
Nije teško svhatiti o kojem se procesu radi. Posljednjh se desetljeća istodobno s razvojem strukture informiranja i telekomunikacija oblikovala moćna mreža klatna koja trajno obavija cijelu Zemlju.
Znanstveno-tehnološki napredak u cijelosti nije tako opasan kao informacijska komponenta koja stvara blagotvornu osnovu za formiranje i održavanje klatna. Što je više grupa pristaša koji razmišljaju u tom smijeru, jače je klatno, a prema tome i njegov utjecaj na ljude.
Kako bi se dobila kontrola nad sviješću velike količine ljudi, uopće nije obavezno smjestiti ih u spremnike s cjevčicama ko u filmu 'Matrix'. Sasvim je dovoljno sagraditi sveobuhvatnu informacijsku mrežu i ljudi će automatski zauzeti mjesta u njezinim ćelijama.
Što prdstavlja čovjek u informacijskoj ćeliji? To je takozvani socijalni element čija je svijest uglavnom uvjetovana njegovim položajem u strukturi koja zapravo podsjeća na matricu.
Struktura neprimjetno, ali čvrsto obavije svakog člana određenim kompletom stereotipnog razmišljanja i ponašanja. Čovjeku se čini da djeluje slobodno, prema svojoj volji. Zapravo nema mišljenje o slobodi zato što 'konfiguraciju' njegove volje oblikuje struktura. Čovjek oduzete volje igra nametnutu igru.
Moglo bi se pomisliti da je svatko slobodan raditi sve što želi. Tako se deklarira sloboda. A svatko može željeti samo ono što je u skladu s interesima strukture. Struktura podučava što treba željeti.
I upravo se radi o procesu podređivanja volje (namjere).

Tendencija podređivanja volje rezultira uzvratnom reakcijom – pojavom djece s urođenom težnjom za neovisnošću. To je prirodan proces. Tako se očituje sila ravnoteže kao odgovr na razrastanje mreže klatna.
S jedne strane klatna pokušavaju urediti svijet, stjerati ljude u strukturu sličnu matrici. S druge, indigo djeca uravnotežuju prevlast klatna kao da na taj način ispunjavaju predodređenu misiju. Ponašanje ove djece usmjereno je na rušenje pravila. Stisnuta u okvire stereotipa i uvjetovanosti, trude se osloboditi.
Sva su djeca, a osobito indigo djeca, vrlo osjetljiva na suvišne potencijale. Na primjer, odmah mogu prepoznati bilo kakvu neiskrenost. Kad im se netko dodvorava, počinju se bezobrano ponašati. Ako ih se pretjerano hvali, postaju hirovita.
Bilo kakav poredak stvara polarizaciju koju djeca odmah pokušavaju uništiti. 'Neću spavati, neću kašicu, ja ću sam!' Sklonost prema neposlušnosti i nestašluku kod djece javlja se zbog njihove priodne želje da se oslobode izvanjskog upravljanja.
Ponekad se može činiti da djeca neke stvari rade u inat. U takvim slučajevima djeluju nesvjesno, nenamjerno. Ona ne planiraju i ne osmišljavaju svoje drsko ponašanje. To se događa prirodno, samo od sebe. Na taj se način očituje djelovanje sila ravnoteže kao odgovor na pravila koja roditelji pokušavaju nametnuti svojoj djeci.
Težnja indigo djece prema neovisnosti vidljiva je i u odnosu prema religiji. Indigo djeca dolaze na ovaj svijet s izoštrenim osjećajem samopoštovanja i nepokolebljive samouvjerenosti da su ona Božja djeca. Trebaju li im onda posrednici za komunikaciju s Bogom? Teško.
Indigo djeca više se ravnaju prema glasu srca, nego razuma. Odrasli smatraju da postupaju dobro kad se pridržavaju pravila. Djeca se pridržavaju mišljenja daje glavno sve raditi od srca, s ljubavlju, a ne onako kako se čini ispravnim.
A što ak su nekada, u prošlim životima vaša djeca bili vaši roditelji? I sada ste zamijenili mjesta. Te vas drevne duše opet nastavljaju podućavati prenoseći vam mnogo mudrih lekcija.
Razumnost indigo djece posljedica je njihove povećane osviještenosti. Svjesna su onoga što se oko njih događa i tko je tko. Osviještenost se pojačava kad se fokus pozornosti usmjerava prema sebi, a ne na izvanjski svijet. Jer ako je čovjek potpuno opterećen brigama koje su mu izvana nametnute, sav se predaje nesvjesnoj igri. Potpuna svjesnost indigo djece suprostavlja se tendenciji 'uspavljivanja svijesti' ljudi u mrežama klatna.
Sva se indigo djeca od rođenja odlikuju izrazitom individualnošću. U ranom su djetinjstvu vrlo lijepa i privlačna. Tajna privlačnosti ove djece je u harmoničnom jedinstvu duše i razuma. Prihvaćaju se onakvima kakva jesu i zato se početna duševna ljepota ne izobličuje lažnim maskama razuma.
Zašto se u procesu odrastanja kod tih prekrasnih stvorenja pokazuju neke neugodne crte i slabe strane? Pa ona su Božja djeca i zato su lijepa i moćna kao i sam Bog, bez obzira na bespomoćnost rane dobi. Ona u početku posjeduju snagu Stvoritelja koja može stvarati novu realnost. Ali sposobnossti Božje djece ne uspijevaju izaći na vidjelo i ostvariti se zato što im klatna oduzimaju njihovu božansku snagu – jedinstvo duše i razuma.
Djeca dolaze na ovaj svijet i s povjerenjem ga gledaju svojim široko otvorenim očima – biserima. Život im se predstavlja kao vrlo obećavajući i pun nade. Ali u svijetu vladaju klatna koja djeluju po principu 'podijeli pa vladaj'. Klatna ujedinjuju namjere i težnje ljudi rušeći pritom jedinstvenost i integritet ličnosti. Odvajanje i otuđenje razuma od duše dovodi do gubitka božanske ljepote i snage.
S vremenom dolazi do rušenja svih malih i velikih nada. Kod jednih se taj proces događa polako i bezbolno, kod drugih, manje sretnih, brzo i intenzivno. Ako pogledate u oči djeteta iz dječjeg odma, možete u njima istodobno vidjeti dvije naizgled nespojive stvari – nadu i očajanje. U tim očima kao da se zaledilo nazvršeno pitanje 'Zar je moguće?'
Svijet klatna djeci stalno ukazuje na njihovu ranjivost i nesavršenost. U početku se u njihovoj svijesti stvara nepovjerenje, a zatim i strah na koji se tako dobro naviknu da postaje uobičajen. No, ne može se samo tako prestrašiti i pobjeći – treba nekako preživjeti u toj agresivnoj sredini. Kad se nađu pod moćnim utjecajem strukture, Božja su djeca prisiljena postati njezinim elementima.
S godinama počinju strahovati što nisu kao svi, zato što ih oni koji su 'kao svi' mogu ' šikanirati' što se često i događa. U masi je sigurnije. A ako stojiš izvan mase, možeš biti odbačen. I tako djeca postupno gube darove koje su dobila rođenjem – neovisnost, osviještenost, intuiciju, individualnost.
Sve su te osobine u najvećem stupnju prisutne kod indigo djece. Ali to je pogubno za srukturu i zato će se proces podređivanja volje sve više razvijati. Ne zna se tko će pobijediti u toj bitki.

Svako živo biće ima svoj cilj. A zašto je to tako? Zato što je proces postizanja cilja pokretač evolucije.

A što je sa čovjekom? Stvarnost pokazuje da čovjek, stvarajući strukture, sam postaje njihov rob. Čovjek gubi sebe i prestaje shvaćati tko je on i što želi.

Energija je osnovna roba.

Sve što je povezano s intenzivnim osjećajima, to jest s onima koji imaju puno energije, odnosi se na štetne sklonosti i sve us to krediti klatna. Zašto štetni krediti? Zato što su klatna po svojoj prirodi agresivna i sklona preuveličavanju energije konflikta. Sve što je privlačno, ali štetno, za čovjeka završava loše, prije ili kasnije. Što je više štete, izlučuje se više negativne energije. Pozitivna se energija nikada ne izlučuje u tako velikim količinama.

Otplatiti sve dugove i otići iz te poročne banke moguće je samo na jedan način: promjenom scenarija i scenografija. To nije teško učiniti, treba vam samo želja i malo mašte.
U svakom slučaju, čak i ako nema 'kreditno zaduženje', ali koristi civilizacijske proizvode, čovjek protiv svoje volje predaje klatnima dio svoje energije. Ljude u doslovnom smislu 'odvode na pašu', da ne kažemo 'uzgajaju'. Cijeli život civiliziranog društva neprekidan je proces potrošnje i davnja energije. I svu tu razmjenu energije kontroliraju klatna.

Predmetima civilizacije ipak se možemo koristiti, a da ne ulazimo u zavisnost. Osviještenost dijeli slobodnu ličnost od stada. Treba se samo probuditi i biti svjestan što se oko vas događa.

Odašiljanje misli pojačano eksplozijom energije premjestit će čovjeka na linije života s odgovarajućim osobinama. Klatno koje daje kredit služi za pojačavanje energije namjere. Samo klatno, ma koliko se njihalo, nema pristup izvanjskoj namjeri, što znači da nije sposobno materijalizirati sektor prostranstva varijanti.

Možemo reći da postoji samo još jedan način izbjegavanja plaćanja kamata na kredit – treba na vrijeme izaći iz igre. I ne samo izaći, nego se potpuno osloboditi i najmanje veze s klatnom, ugasiti odašiljanje misli na njegovoj frekvenciji. Drugim riječima, treba na neko vrijeme prebaciti pozornost na nešto drugo, a o igri više ne misiti.tek kada se prestanete njihati zajedno s klatnom, možete se spasiti od lijekva induciranog prijelaza. Nakon što je veza potpuno prekinuta, moguće je započeti novu igru.

Stvarnost je slična dvostranom ogledalu – ima dvije strane: fizičku, koju možemo dotaknuti rukama, i metafizičku, koja se nalazi izvan granica percepcije, ali ne i manje objektivnu.

Na toj strani ogledala nalazi se prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju sceanriji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina mogućih položaja točke na koorinatnoj mreži. Tamo je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti. Bilo koji događaj koji se dogodi u našem stvarnom svijetu predstavlja materijalnu realizaciju jedne od mnoštva varijanti.

Paradoks je u tome da svi mi tamo odlaimo svaku noć. Snovi uopće nisu iluzije u uobičajenom smislu.

Prostranstvo varijanti je stacionarna matrica – struktura koj adređuje sve što jest i što bi se moglo dogoditi u našem svijetu.

Evo što je odlično – ako budućnost nije sudbinski predodređena, znači da uvijek ostaje nada da će biti bolje. Zadaća transurfinga nije u tome da se sa žaljenjem osvrćemo na prošlost ili sa strahom gledamo u budućnost, već da svjesno oblikujemo svoju stvarnost.
Energija čovjekovih misli u određenim je uvijetima sposobna materijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se nedokučiva čudotvorna sila – izvanjska namjera – ona je ta koja utjelovljuje potencijalnu mogućnost u zbilju.

Nakon što se rodi u novom tijelu, duša se premješta u drugi plan dok razum zauzima čelnu poziciju. A što je to razum? Od trenutka rođenja to je prazan list papira n akoji možemo zapisati sve što želimo. Od samog početka života na taj se list nanosi šablona prema kojoj čovjek doživljava sebe i stvarnost oko sebe. I što je ta šablona nasnije napisana, veći je ponor između duše i razuma. Čovjek spoznaje stvarnost kako su ga to naučili raditi.
Svjesnost možemo podijeliti na dvije razine: prva je pozornost, a druga je percepcija. Odmah po rođenju percepcija nije ničime zamagljena. Dijete je potpuno otvoreno prema intuitivnom znanju i vidovitosti. Drugim riječima, ono ima neposredan pristup informaciji iz prostranstva varijanti i doživljava svijet onakvim kakav on jest.
Međutim, 'uspavani' odrasli uzimaju novorođenče u ruke i uguravaju ga u uske okvire snova koje smatraju svjesnim postojanjem. To se radi ograničavanjem slobode i usmjeravanjem pozornosti. Dijete tjeraju da usmjerava pozornost na atribute materijalne stvarnosti: 'Gledaj ovamo! Slušaj me! Ne radi tako, radi ovako!' Kad je pozornost zahvaćena, vidokrug percepcije senaglo sužava, svjesnost se gubi i čovjek tone u stanje koje se u malo čemu razlikuje od nesvjesnog sna.
Ustavi, ako je pozornost usredotočena na uzak krug stvari, čovjek hoda kao da se zagledao pod noge i stvarno nema mogućnosti osvrnuti se naokolo. Šablona svjetonazora, sa svoje strane, smješta čovjeka na Prokrustovu postelju stereotipa koji određuje 'kakav mora biti'. U nesvjesnom snu takva usredotočenost pozornonsti i percepcije dostiže maksimalnu razinu. Čovjek prihvaća situaciju kakav jest podrazumijevajući da je bespomoćan utjecati na tijek događaja. U konačnici se usnuli čovjek potpuno nalazi pod utjecajem okolnosti, san mu se 'događa' i on ništa ne može poduzeti. Scenarij se razvija spontano, u skladu sa strahovima i očekivanjima. Očekivanja i misli teku nekontrolirano.

Stvarnost se od sna razlikuje po tome što se u nju uvijek vraćate. Budući da su san i stvarnost u odnosu, da biste odredili radi li se o snu ili stvarnosti treba odabrati početnu točku. Snovi su nerealni u odnosu na stvarnost. A u odnosu na što je nerealna sama stvarnost? Gdje je točka odbrojavanja stvarnosti?
Kad umirete vraćate se na početnu točku odbrojavanja. No svaki put kad se ponovo rodite, zaboravljate polazište i tonete u novi san – sljedeći život. Kad biste se uspjeli sjtiti tko ste zapravo, osvijestili biste se da možete upravljati tim svojim snom – životom.

Prosvljetljenje je slično kao kad u početku bezuspješno lutaš uskim zapetljanim uličicama nepoznata grada, a zatim poletiš u nebo, s visine ptičjeg leta cijeli je kraj kao na dlanu i put do cilja odjednom postane vidljiv.

Dok hodate ulicom ili s nekim razgovarate, ili se bavite nekim svakodnevnim poslom, probudite se! Osvrnite se oko sebe, trijezno pogledajte što se događa. Svojom namjerom možete usmjeriti svoj svjet u potrebnom smjeru. Možete upravljati stvarnošću.

Kad se na javi sjetite da morate djelovati s odmakom, postajete svjesni, to jest spuštate se sa scene u gledalište ili ostajete na sceni kao aktivni gledatelj. Upravo su to polustupnjevi svijesti koji su već dovoljni da biste ispunili ostale principe transurfinga među kojima su najvažniji (kao što je već poznato iz prethodnih knjiga): snižavanje stupnja važnosti, kretanje po tijeku varijanti i koordinacija. Ti principi omogućuju da se i naslijepo sigurno krećete labirintom životnih situacija i izbjegavate najrazličitije neugodnosti.

Ima li ičega izvan granica vidljiva svemira? To nećemo saznati baš kao što ni leptiri koji skupljaju nektar u Africi neće saznati da postoji i Amerika i da u njoj također raste cvijeće. Nije li ovaj svijet i ovako dovoljno lijep? Zašto bi trebalo sve objasniti? Možemo jednostavno uživati u nektaru onih cvjetova koji su nam dostupni.

Potpuno se posvetiti služenju nekom apstraktnom Bogu znači okrenuti se od svoje duše. To nije ništa drugačije od privrženosti klatnu religije.

Religija je u biti komunikacija s Bogom preko posrednika. Obreda krštenja, vjenčanja i sahrane nema bez svjećenika. Ali ni to nije obvezno. Zar Bog neće prihvatiti svoje dijete ako se nije našlo vremena krstiti ga? Ako u svakome od nas postoji djelić Stvoritelja, nismo li mi njegova djeca? Jesu li vam potrebni posrednici za odnos s ocem i majkom? Ovo pitanje svatko rješava sam sa sobom.

Bog vam je dao slobodu da djelujete, pa uživajte u svojoj slobodi! Ne treba se zatvarati u ćelije samostana i gomilu vremena provoditi u molitvi. To nije služenje Bogu, nego lišavanje Boga radosti koju možete dobiti od punovrijedna života.

Uvijek dobivamo ono što odabiremo. Ako misliš da je tvoja sudbina lutati gustom šumom, znači da ćeš se trebati probijati kroz pokidano granje. A ako si dopustiš odvažnu misao da si sposoban uzdići se do neba tada ćeš poletjeti iznad šume i slobodno letjeti. Nitko te, osim tebe samog, ne zadržava.

Namjera svega živoga ovako ili onako svodi se na upravljanje stvarnošću. Ne svodi se na izvršavanje zakonitosti i pravednosti, na ispunjavanje želja i molbi, na nagrađivanje po zaslugama i na kažnjavanje, već na upravljanje stvarnošću – to se uistinu događa.
Nikome nije dano da radi ono što Bog ne želi. Sve je stvarno pod njegovom kontrolom. Samo upravljanje on ne ostvaruje centralistički sjedeći na tronu, već preko svih živih bića. Zar Bog ne može upravljati svijetom nalazeći se izvan njega? Svako biće u sebi nosi djelić Boga i zato se namjera pojedinog bića podudara s njegovom namjerom.
Stavljajući dušu kao dio sebe u sva živa biča, Bog im je podario sposobnost da upravljaju stvarnošću prema svojoj osviještenosti.

Bog je svakom živom biću pružio slobodu i moć da prema svojoj svijesti oblikuje svoju stvarnost. Ovisno o stupnju te svijesti život se pretvara u nesvjestan san u kojemu je uspavano biće bespomoćno i pod utjecajem okolnosti ili se pretvara u svjestan san koji možemo kontrolirati i usmjeravati snagom namjere.
Svima je dana sloboda izbora, ali se malo tko koristi tom privilegijom. Jer zašto se proces evolucije tako dugo razvlači ako namjera može ostvariti potreban sektor prostranstva varijanti? Zato što se praktički sva živa bića namjreom ne koriste svjesno i svrsishodn. Boraveći u nesvjesnom snu kao da žele nešto neodređeno, ne shvaćajući točno što. Dobiva se rasplinuta, nejasna i nekotrolirana namjera.

Ako je djelić Boga u svakome od nas, znači da je naša namjera udjedno i Božja namjera. Oblikujući snagom namjere svoju stvarnost, ispunjavamo Božju volju. Ako izražavate namjeru, računajte da je to Božja namjera. Kako možete sumnjati da će biti ispunjena? Za to si samo morate uzeti pravo.
Ne molite, ne zahtijevajte i ne tražite, nego stvarajte. Oblikujete svoju stvarnost pomoću svjesne namjere.

Kad se molite Bogu, to je isto kao da se Bog moli samome sebi. Kad nešto tražite od Boga, to je kao da Bog traži nešto od samoga sebe. A možemo to shvatiti i obratno: molite se samima sebi i tražite od sebe.

Uvjereni ste da vam ništa ne polazi od ruke s lakoćom, pa i dobivate po svojoj vjeri. Ali zar je Bog tako bespomoćan da mora nešto tražiti? On nema potrebe trošiti snagu na borbu s nepopustljivom stvarnošću. Može oblikovati novu realnost onako kako želi.

Ne molite, ne zatijevajte i ne tražite, nego stvarajte.

Znakovi
Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek varijatni stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama manje više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave ne morate primjetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.

Potaknuti prijelaz
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klana i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način negativan dogačaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.

Koordinacija važnosti
Ničemu ne pridajite suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama nego klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se solobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati – jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.

Koordinacija namjere
Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvđuje da je čovjek sposoban utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti – povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da 'nevolja nikad ne dolazi sama'. No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav postižu u svojim najgorim očekivanjima.

Linija života
Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazite na onim linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama razvoja događaja.

Materijalna realizacija
Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati. Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. 'Osvjetljavanjem' odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije. Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.

Klatno
Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak način, njihove se 'valne dužine misli' slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijske strukture – klatna. Te se strukture počinju razvijati samostalno i podčinjavati ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj destruktivnog klatna gubi slobodu – mora biti kotačić u velikom mehanizumu.
Što je više ljudi – sljedbenika – koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije 'njiše'. Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihala. Na primjer, ljuljačku se može zanjihati samo ulaganjem sile određene frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija. Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihala gase. Kada sljedbenika više uopće ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije: negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočarenje, ponos, oholost, prezir, gađenje, uvredu, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna je ta što klatno svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.

Sektor prostranstva varijanti
U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li, prostranstvo varijatni je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i scenografiju. Čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijati. Teoretski ne postoje nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijatni beskonačno.

Slajd
Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju drugima. Tako, dok komunicirate s ljudima, u svoj 'projektor' stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slaj je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati ljude da rade za nas. Ako namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta. Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijatni.

Sloj svijeta
Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta – zasebnu stvarnost. Ta stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene 'vremenske prilike': jutranja svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do prirodne katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima, čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.

Tijek varijanti
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijatni.
Tijeku se ne treba aktivno suprostavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U prostranstvu varijanti postoji sve, ali s velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.

Transurfing
Značenje te riječi mogli bismo tumačiti kao 'klizanje kroz prostranstvo varijanti', ili kao 'transformaciju potencijalno moguće varijatne u stvarnost' ili kao 'prijelaz kroz linije života'. Ali općenito, ako se bavite transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće.

Reiling
Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.

Ciljevi i vrata
Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako nešto postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svom cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništ aneće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. Transurfing će vas naučiti kao da to učinite.

15.10.2010. u 13:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Živjeti punim plućima

Jon Kabat-Zinn
Izdavač: VBZ

Svjesnost je svijest o svakom trenutku. Njeguje se smišljenim obraćanjem pozornosti na ono čemu inače nikada ne posvećujemo pozornost. To je sustavni pristup razvijanju novih oblika nadzora i mudrosti u našem životu, koji se temelji na unutarnjim čovjekovim sposobnostima za opuštanje, obraćanje pozornosti, svjesnost i za uvide.

Postoje razdoblja kada morate zapaliti jednu vatru kako biste ugasili drugu.

Razumno je izbjegavati izloženost nepotrebnoj boli i nevoljama. Naravno, svi se katkad moramo odvojiti od svojih nevolja. No, ako bijeg i izbjegavanje postanu uobičajeni načini rješavanja problema, ovi se samo udvostručuju. Neće nestati zamahom čarobog štapića. Kad okrenemo glavu od svojih problema ili pobjegnemo od njih, uništavamo i potiskujemo zapravo svoju moć rasta. Mijenjanja i iscjeljivanja. Kad pogledamo u srce stvari, suočavanje s problemima najčešće je jedini način njihova prevladavanja.

Nadate li se da ćete snagu vlastitih problema iskoristiti da vas pokrene u tom smjeru, morat ćete biti usklađeni, upravo kao što je mornar usklađen i osjeća brod, vodu, vjetar te vlastiti smjer. Morat ćete naučiti kako se ponašati pod najrazličitijim vrstama stresnih uvjeta, ne samo kad je sunčano, a vjetar puše upravo u smjeru u kojem i vi želite ići.

Katastrofa ovdje ne označava nesreću. Prije bi se moglo reći da se odnosi na bolnu sveobuhvatnost našeg životnog iskustva. Obuhvaća krize i nesreće, ali također i sitne nevolje: kapi koje prelijevaju čašu. Izričaj nas podsjeća da je život uvijek protočan, da je sve đto smatramo trajnim zapravo tek privreeno te da se neprestano mijenja.

Da, imala sam i ja svojih trenutaka, a kad bih sve morala ponovno proživjeti, imala bih ih još i više. Zapravo, pokušala bih živjeti isto tako kao da i nema ničeg drugog. Samo trenuci, jedan za drugim, umjesto da toliko mnogo godina živim unaprijed.

Nesvjesnost može dominirati umom u svakom trenutku, i shodno tome, može imati utjecaj na sve što radimo. Možda ćemo otkriti da se najveći dio vremena zapravo služimo automatskim pilotom, da mehanički funkcioniramo, nedovoljno svjesni onoga što radimo ili doživljavamo. Kao da veliki dio vremena nismo kod kuće, ili smo da se drugačije izrazim, samo napola budni.

Misli su iznimno snažne, osobito u kriznim razdobljima ili tijekom emocionalnih potresa, tako da vrlo lako zamagle svijest o sadašnjosti.

Za život su nam na raspolaganju samo trenuci.

Čemu protrčati kroz neke trenutke kako bismo stigli do drugih, 'boljih'? naposljetku, svaki od tih trenutaka u tome času predstavlja vaš život.

Najvažnije je vježbati s umom početnika, kao da svaki put uvijk iznova susrećete svoje tijelo. To znači živjeti iz trenutka u trenutak i odbaciti sva očekivanja i predrasude.

Možemo proživaljavati cijeli svoj život umjesto da živimo samo za odmor ili neka druga 'posebna' razdoblja kad će sve biti 'savršeno sređeno' da bismo mogli izazvati očekivani osjećaj nutarnjeg spokojstva i vedrine.
Izazov je u tome da spokojstvo, nutarnja ravnoteža i dar jasnog viđenja postanu dio našeg svakodnevnog života.

Misli su nam kao neka koprena koja nam ne dopušta da stvari gledamo kao da ih vidimo prvi put. Ono što ugledamo identificiramo uz pomoć misli, uma koji sve stavlja u kategorije i brzo određuje.

Kad se poistovjetimo s trajnim, čvrstim 'ja' to je, prema Einsteinu zabluda svijesti, oblik samoutamničenja. Na drugom je mjestu napisao da je 'istinska vrijednost ljudskoga bića prvenstveno određena mjerom i smislom u kojem je postigao oslobođenje od vlastitog ja.

15.10.2010. u 13:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Transurfing Prostranstvo varijanti

Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija

Ne treba mijenjati sebe, već se treba vraćati k sebi.

Svaki put kad sam se trudio boriti s ovim svijetom, on je u početku namjerno popuštao, ulivajući mi nadu, ne bili me zatim dobro opalio po nosu. Samo filmski junaci dolaze do cilja, sklanjajući sve sa svog puta. U stvarnosti je drukčije. Život je sličan rultu. U početku dobiješ jednom, dvaput, triput. Umišljaš da si pobjednik i već ti se čini da je cijeli svijet tvoj, no u konačnici uvijek ostaješ gubitnik. Ti si tek praznična guska, koju šopaju kako bi je potom ispekli i pojeli uz zvuke vesele glazbe i smijeha. Pogriješio si, to nije tvoj blagdan. Pogriješio si...

Savjetnici su i za taj slučaj imali spreman odgovor: slab si, prvo se promijeni, a onda traži nešto od svijeta. Pokušao sam se boriti protiv sebe, ali pokazalo se da je to još teže.

Svaki je čovjek slobodan izabrati vlastitu sudbinu. Jedinstvena sloboda kojom raspolažemo je sloboda izbora. Svatko može izabrati sve što poželi.

Sigurno vam je poznata ideja da je stvarnost iluzija koju stvaramo mi sami. Premda, nitko nije smisleno objasnio odakle ta iluzija dolazi.

Čovjekov život, kao i svako drugo kretanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijati uvijek nalazi blizu svog uzroka. Jedno slijedi za drugim te se stoga sektori sudbine postrojavanju u liniji života. Scenariji i scenografije sektora najednoj takvoj liniji uglavnom su istovrsni. Čovjekov život teče ravnomjerno u jednom smjeru sve dok se ne dogodi nešto što mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrati i prelazi na drugu liniju života.

S jedne strane materijalna se realizacija kreće kroz prostor i vrijeme, a s druge varijante ostaju na mjestu i postoje vječno? Znači li to da je sve bilo, da sve jest i da će sve biti? Zašto nebi značilo? Vrijeme je zapravo tako statično kao i prostor. Protok vremena osjeća se kao vrtnja filmske role i nizanje kadrova jednog za drugim. Razmotajte rolu filma i pogledajte sve kadrove zajedno. Kamo se izgubilo vrijeme? Svi kadrovi postoje istovremeno. Vrijeme je statično sve dok ne počnemo promatrati kadar za kadrom u nizu. I u životu je isto tako, stoga se duboko u našoj svijesti usadila ideja da sve dolazi i prolazi.
Ustvari, sve što je zapisano u polju informacije oduvijek je ondje bilo i ondje će i ostati. Linije života postoje kao i filmske vrpce. Ono što je prošlo nije nestalo, već je ostalo. Onošto će tek biti, postoji i sada. Tekući odsječak života je materijalna realizacija prostranstva varijanti na određenom odsječku linije života.

Čovjekova spoznaja oblikuje njegovu sudbinu.

Odašiljanje energije misli materijalizira potencijalne varijante.
Odašiljanje energije misli 'osvjetljava' određeni sektor prostranstva varijanti, što rezultira time da varijanta dobiva svoje materijalno utjelovljenje. Odašiljanje, isto kao i sektor, ima određene parametre. Odašiljanje misli nalazi svoj sektor, varijanta se ostvaruje i tako se događa da spoznaja određuje zbilju.

Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti. Svako biće ima svoje parametre odašiljanja misli.

Svako biće ima svoju spoznaju i oblikuje sloj svojeg svijeta. Može se reći da sve na ovom sivjetu nosi u sebi česticu Boga i na taj način On upravlja cijelim svijetom.
Svaki čovjek ide svojom linijom života. Istovremeno svi ljudi žive u istom svijetu. Materijalni je svijet jedan za sve, no konkretna je realizacija različita za svakog čovjeka. Recimo da ste turist i šetate se predivnim gradom. Divite se znamenitostima, oduševljavate se ljepotom arhitekture, vidite nasade cvijeća, vodoskoke, parkove, nasmiješena lica bezbrižnih građana. Prolazite kraj kontejnera uz koji se zaustavio beskućnik. I on se, kao i vi, nalazi u isstom svijetu, a ne u drugoj dimenziji. A ipak, on ne vidi isto što i vi. On vidi prazunu bozu u kontejneru, prljav zi, dvog konkurenta koji nije uspio ranije dohvatiti bocu i razmišlja neće li privući policajca, koji je bacio podozriv pogled. Vi živite na jednoj liniji života, aon na drugoj. Vaše su se linije života presjekle u točki prostranstva varijanti, stoga je ovaj svijet, kao materijalna realizacija, zajednički za vas oboje.

Promotrimo energiju kao neku apstraktnu silu, koja je nevidljiva, no zato ništa manje stvarna. Za naše je ciljeve sasvim dovoljno prihvatiti činjenicu da je energija čovjekovih misli u potpunosti materijalna. Energija misli ne vrti se zaključana u čovjekovoj glavi, već se širi prostorom i uzajamno djeluje na energetsko polje oko nje.

Životne okolnosti oblikuju se ne samo pomoću konkretnih postupaka već i pomoću karaktera čovjekovih misli. Ako ste neprijateljski nastrojeni prema svijetu, on će vam odgovarati na isti način. Ako postojano izražavate svoje nezadovoljstvo, povoda za njega bit će sve više. Ako u vašem odnosu prema stvarnosti prevladava negativnost, tada će i svijet prema vama okretati svoju lošu stranu. I suprotno, pozitivan odnos bit će najprirodniji način da izmijenite svoj život na bolje. Čovjek dobiva ono što bira. Takva je stvarnost, sviđalo se to vama ili ne.
Dok su vaše misli manje-više istovrsnog smjera, nalazite se na jednoj te istoj liniji života. Kako se odnos prema stvarnosti mijenja na ovu ili onu stranu, parametri odašiljanja misli dobivaju nove karakteristike te materijalno sotvarenje sloja vašeg svijeta prelazi na drugu liniju. Tamo se događaji već odvijaju prema drugom scenariju, u skladu s parametrima vašeg odašiljanja. Ako je scenarij na neki način neugodan, borit ćete se i truditi izmijeniti situaciju. U susretu s preprekama, svatko reagira negativno, izražavajući nezadovoljstvo ili padajući u depresiju. Vaše odašiljanje misli prestrojava se na liniju gdje su prepreke još veće. Rezultat koji dobivamo: život kreće nizbrdo.

Zabrinuto razmišljate o problemima i oni uvijek postoje u vašem životu.
Pokušavajući izmijeniti neugodne trenutke u scenariju, razmišljate upravo o onom što vam se ne sviša. Time se vaš izbor uspješno ostvaruje i vi dobivate ono što ne želite.
Na toj liniji života nemoguće je bilo što izmijeniti. Upravo tako, kao u galeriji slika, ne možete ukloniti ili presložiti kompoziciju koja vam ne odgovara. Ovdje niste gopsodar. No nitko vas ne sprečava da se vratite i prijeđete u drugu dvoranu kako biste gledali ono što vam se više sviđa. Naravno, prijelaz na liniju života, gdje svatko ima ono što mu treba, ne ide samo po želji. Ne ispunjavaju se želje. Nije stvar u sadržaju misli, već u kvaliteti. Obično maštanje ili želja još nisu izbor. Maštanja se ne ostvaruju.

Nemamo razloga žaliti se na svoju sudbinu, jer nam je dano pravo birati.

Sudbini ne možeš pobjeći. I to je do određenog stupnja istina, jer ne treba mijenjati scenarij varijante. Boriti se sa svijetom oko sebe kako bi izmijenili svoju sudbinu jako je teška i neplemenita zadaća. Ne valja se truditi izmijeniti scenarij, može se jednostavno izabrati varijantu po volji.

Nije li jednostavnije učiniti tako da vam svijet krene ususret? On se samo i bavi time da ostvari vaš izbor.

Svakome služimo, no sebi – tek na kraju.

Nove snage životno su nužne za klatno, bez njih će se ono zaustaviti, i zbog toga je bitka klatna – prirodna i neizbježna borba za život.

Klatnu je svejedno s koje ćete ga vi strane njihati. Njemu odgovara i pozitivna i negativna energija. Glavno je da frekvencija emitiranja bude rezonantna.

Jedan od klatnu najdražih načina za dobivanje pristupa vašoj energiji: izbaciti vas iz ravnoteže. Izbačeni iz ravnoteže započinjete se 'ljuljati' frekvencijom klatna i na taj način ljuljate i njega.

Najčvršća nit pomoću koje vas klatno može držati jest strah.

Dopuštate da informacije o katastrofama i stihijama prolaze pored vas. Pa, ako se to vas ne tiče, zbog čega nepotrebna rastrojstva? U tom slučaju, u pravilu se negdje zbiva katastrofa, ali se vi osobno nalazite na liniji života dje niste žrtva, nego promatrač. Ta linija, na kojoj ste vi žrtva ostala je po strani. I obrnuto, ako u sebe puštate informaciju o katastrofama i nesrećama, kritizirate i raspravljate o tome s poznanikom, sasvim je moguće da se uskoro prebacite na liniju na kojoj ćete biti žrtva.
Pto je jača vaša želja da nešto izbjegnete, to je veća vjerojatnost da ćete to dobiti. Aktivno se boriti s onim što ne želite – znači uložiti svu snagu kako bi to bilo u vašem životu.

Boriti se s klatnom je beskorisno. Kao što je več rečeno, boriti se s njime – znači davati mu svoju energiju. Prvi i glavni uvjet za uspjeh jest odustajenje od borbe s njime. U prvom redu, što aktivnije izmičete klatnima koja vam dosađuju, to će ona aktivnije navaljivati. Možete beskonačno ponavljati: 'Ostavite me već jednom na miru! Maknite se svi od mene!' čini vam se da se mičete od njih, a ustvari hranite klatna svojom energijom, i ona se još više lijepe za vas. Drugo, nemate pravo nikoga na ovom svijetu osuđivati i mijenjati.
Treba ga mirno prihvatiti kao nužnost, kao neizbježno zlo, i potom otići. Izražavanjem mržnje u bilo kojem obliku, predajete energiju klatnu.

Nije važno volite li nešto ili mrzite. Ako su vaše misli privezane za vaše osjećaje, energija misli učvršćuje se na određenoj frekvenciji – zato dopuštate da vas klatno uhvati – i prebacujete se na odgovarajuće linije života na kojima predmeta fikcije ima u izobilju.
Ako nešto ne želite imati, jednostavno nemojte o tome razmišljati, ravnodušno prolazite pored toga i to će nestati iz vašeg života. Izbaciti iz života ne znači izbjegavati, nego ignorirati. Izbjegavati znači pustiti u svoj život, ali se aktivno truditi izbaviti se. Ignorirati znači nikako ne reagirati, i stoga, ne imati.

Kako se, dakle, zaštiti od klatna? Prazninom. Ako sam prazan, ne moće me ni za što uhvatiti.

Ako ignorirate klatno, ono će vas ostaviti na miru i priključit će se na druge, zato što ono djeluje samo na one koji prihvaćaju njegovu igru, odnosno započinju emitirati na njegovoj frekvenciji.

Za svaki složeni problem postoji jednostavno rješenje. Ključ rješenja leži uvijek na površini. Pitanje je samo kako ga prepoznati. Prepoznavanju smeta klatno, koje je i stvorilo problem.

Pozitivno uobičajenim stereotipima i navikama, dočekajte svaki problem kao dio puta koji treba prijeći, a ne kao prepreku koju je potrebno svladati. Ne ostavljajte u sebi mjesta za problem. Budite za njega prazni.
Ako trebate riješiti neki zadatak pri čemu je potrebno razmisliti, ne bacajte se odmah na logičko razmišljanje. Vaša je podsvijest izravno povezana s poljem informacije. Tamo već postoji rješenje za svaki zadatak. Stoga se najprije opustite, odbacite i najmanji strah i nemir. Ta već znate kakvo je rješenje. Oslobodite se, zaustavite tijek misli, promatrajte prazninu. Sasvim je vjerojatno da će se rješenje odmah stvoriti, i to vrlo jednostavno.

Uskoro ćete uvidjeti da postoji i druga strana. Ako ste se prije nalazili u središtu događaja, sada se oni odvijaju pored vas. Za one koji vas okružuju prestajete imati prijašnje značenje, sve manje obraćaju na vas pozornost. Brige se smanjuju, ali ne dolaze ni nove želje. Pritisak vanjskog svijeta slabi, ali to ne donosi prihode. Broj vaših problema se smanjuje, ali se ne povećavaju ni postignuća.

Čovjek je stvoren tako da mu je uvijek potrebno nečemu težiti.

Nužno je razabrati nametnute ciljeve zbog kojih se, trčući za njima, sve više udaljujete od smjera svog sretnog života. Zadatak je da, ostajući slobodni, birate životne smjerove na kojima vas čeka potpuni uspjeh i osobna sreća.

Klatno se stvara energijom ljudi koji razmišljaju na jednak način.
Klatno je energetsko-informacijska struktura.
Klatno čvrsto drži mentalnu energiju sljedbenika na svojoj frekvenciji.
Među klatnima se vodi žestoka bitka za sljedbenike.
Destruktivno klatno nameće sljedbenicima tuđe ciljeve.
Klatno igra na ljudske osjećaje, uvlačeći ih u svoje mreže.
Ako vi nešto aktivno ne želite, to će biti u vašem životu.
Osloboditi se klatna – znači izbaciti ga iz svojeg života.
Izbaciti iz života ne znači izbjegavati, već ignorirati.
Za gašenje klatna nužno je narušiti scenarij igre.
Pozitivna vizualizacija na blag način gasi čovjeka – klatno.
Energija ugašenog klatna prelazi k vama.
Problemi se rješavaju uništenjem ili gašenjem klatna, koja su probleme stvorila.
Da biste riješili problem dajte se u najam.
Kako biste izbjegli stanje obješenosti, trebate pronaći svoja klatna.
Nužno je stvoriti naviku podsjećanja na sve ovo.

Postoje li energetske stukture kojima nije nužna vaša energija? Čini se da postoje. Jedna od njih je val sreće ili vaš blagonakloni splet okolnosti. Svaki čovjek ima svoje valove sreće. Često se dogodi da vam nešto krene, a zatim slijedi niz drugih ugodnih iznenađenja. Doslovno je nastupilo bijelo razdoblje u životu. Sličan niz ne događa se uvijek, ali dogodi se ako vas je prva sretna okolnost razveselila i stvorila vam ugodno raspoloženje.
Kolo sreće ili sretan kao ptica nisu samo apstraktne metafore. Val sreće se oblikuje kao skup blagonaklonih linija života. U prostranstvu varijanti postoji sve pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, možete po inerciji skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i pomaknulo u stranu od zlatne žile.

Val nije zainteresiran za vas, zato ga je lako izgubiti. On će proći pokraj vas i neće se vratiti. Odatle i potječe sveopće uvjerenje da je pticu sreće teško uhvatiti. Ustvari, nije potrebno pribjegavati sili kako biste uzjahali val sreće. Sve je samo pitanje vašeg izbora. Ako ga primite u svoj život, on će biti s vama. Ako se pak prepustite utjecaju destruktivnog klatna i njegove destruktivne energije, odmičete se od vala sreće. Ljudi uvijek tako postupaju: ono što imaju ne čuvaju, a kad izgube plaču. Ptica sreće nema ništa protiv da pozoblje zrnje s vašeg dlana. Nju nije potrebno loviti. Sasvim je dovoljno ne tjerati je.

Ako vam je teško nekamo se preseliti, bolje je da ostanete živjeti u dosadnoj okolini jer niste podešeni na frekvenciju linije života gdje vas čeka dom iz mašte.

Neka vam se dom i ne sviđa, ali u krajnjoj liniji, budite zahvalni što vas je primio. Vani puše vjetar, pada kiša. Dom to sve prima na sebe, a vas čuva i grije.

Uvijek ima stvari i situacija koje trajno vladaju našim mislima. Naše nam se misli uvijek vraćaju poput bumeranga.

Umjesto da prihvaćate igru destruktivnih klatna, tražite klatna čija igra ide vama u korist. To znači uvesti naviku obraćanja pozornosti na sve dobro i pozitivno. Čim vidite, pročitate ili čujete nešto dobro, ugodno, što ulijeva nadu, usadite to u svoje misli i razveselite se.

Praznici prolaze, a dolaze radni dani. Kako u sebi zadržati osjećaj praznika? Isprva ga treba pamtiti. Po navici guramo glavu u jednolike radne dane, zaboravljamo ono dobro i prestajemo se veseliti. To je loša navika. Klatna nas tjeraju na zaborav.
Potrebno je u sebi održavati plamičak praznika, brižno njegovati taj osjećaj. Treba mijenjati život na bolje, hvatati se za svaku slamku radosti, u svemu tražiti dobre znake.

Ne puštajte loše novosti u svoje srce, što znači i u svoj život. Zatvarajte se za loše i otvarajte se za dobre vijesti.

Kada se nalazimo u dobrim odnosima sa sobom i svijetom oko sebe, prenosimo skladno zračenje u svoju okolinu. Oko sebe stvarate područje skladnih gibanja, gdje se sve uspješno slaže. Pozitivan naboj uvijek vodi uspjehu i izgradnji.

Moguće je da čovjek kasni na avion kojem je suđeno da padne i zato se jako uzrujava. I naprotiv, propušta tu jedinstvenu priliku, osim ako to nije ulazilo u njegove planove.
Što negativnije čovjek razmišlja o svijetu koji ga okružuje, svijet je za njeg gori. Što se više uzrujava zbog svoje nesreće, lakše će doći nove. Kako vikneš, tako ćeš i odjeknuti.

Kada jednom naiđete na val sreće, klatno vas neće moći zbaciti u stranu. Na taj će način ptica sreće ostati u vašim rukama. A kako biste je zadržali, trebate oko sebe prenositi pozitivnu energiju – neojte biti isključivo pozitivnim prijemnikom, već i prenositeljem. To će rezultirati time da će se svijet oko vas brzo mijenjati nabolje. A vi ćete kliziti na sve uspješnije linije života.

Slične situacije mogu proizaći ne samo na poslu, već i u obitelji i među poznanicima. Stoga je važno da u svakoj situaciji u kojoj se dajete u najam, svoje obveze obavljate precizno kako vam ne bi mogli predbacivati. Za besprijekornost se treba pobrinuti vaš unutarnji promatrač, Čuvar. Inače ćete opet upasti u igru do vrata. Unutarnji Čuvar nema nikakve veze s podvojenom ličnošću. Jednostavno stvorite naviku da pratite što i kako radite.

Ako se ni tada ne možete voljeti, prestanite se boriti sa sobom i prihvatite se takvima kakvi jeste. Samo će u tom slučaju duša biti saveznikom razuma. A ona je vrlo moćan saveznik.

S gledišta transurfinga jako nam šteti loše navika izrašavanja nezadovoljstva zbog različitih sitnica. I obratno, navika iskazivanja sitnih radosti zbog različitih, čak i beznačajnih, stvari jako je korisna. Izbor je samo jedan: potrebno je zamijeniti staru naviku novom.

Tehnika zamjene navika vrlo je jednostavna. Prvo, zvuči banalno, ali nema zla bez dobra. Ako si zadate cilj u svemu lošem, po vašem mišljenju, naglasiti pozitivne momente, postići ćete ga bez muke. Pretvorite to u igru.
S novom ćete navikom generirati pozitivnu energiju koja će vas snažno usmjeriti na pozitivne linije života.

Nikada ne prezirite ljude zbog nečeg što nemaju. To je najopasniji oblik osude, jer se zbog djelovanja sila ravnoteže možete naći na mjestu onog koga prezirete. Za sile je to najizravniji i najjednostavniji način uspostavljanja narušenog sklada. Prezirete siromahe i beskućnike? I sami možete izgubiti novac i dom i ravnoteža je uspostavljena. Prezirete ljude s tjelesnim manama? Bez problema, nesretnim slučjem i vi možete postati takvi.

Nije potrebno dokazivati da vam javno izražavanje vaše nadmoći neće donijeti ništa osim zlobe onih oko vas. Uspoređujući se s drugima u svoju korist, čovjek na umjetan način nastoji postići samopotvrđivanje na tuđi račun.

Željeti imati i nemati: Moguće je izdvojiti tri oblika želje. Prvi je oblik kada silna želja prelazi u čvrstu namjeru imati i djelovati. Tada se želja ispunjava. Potencijal želje pritom se rasipa, jer se njegova energija usmjerava na djelovanje. U drugom obliku je to mučna želja bez djelovanja, koja čini suvišni potencijal u čistom obliku. On visi u energetskom polju i u najboljem slučaju beskorisno troši energiju stradalnika, a u najgorem privlači različite neugodnosti. Najpodmukliji je treći oblik kada silna želja prelazi u ovisnost o predmetu želje. Velika važnost automatski stvara odnos zavisnosti koji rađa golemi suvišni potencijal.
Ulazeći u odnos zavisnosti o predmetu želje, upadate u burni vodeni vrtlog gdje ćete jednostavno ostati bez snage boreći se za ono što želite. Na kraju nećete postići ništa i odustat ćete od svoje želje.

Ispunjenju vodi samo jedan oblik, kada se želja pretvara u čistu namjeru, oslobođenu suvišnih potencijala. Svi smo se naviknuli na to da se na ovom svijetu sve plaća, da ništa nije poklonjeno. Ustvari plaćamo samo za suvišni potencijal koji sami stvaramo. U prostranstvu varijanti sve je besplatno.

Postoji mišljenje: ako nešto jako želite, onda to možete i dobiti. Pretpostavka je da će vas silna želja odnijeti na onu liniju života gdje će se želja ispuniti. Ali, to nije tako. Ako je vaša želja prešla u zavisnost, u neku vrstu psihoze, histeričnu želju da postignete cilj pod svaku cijenu, znači da u duši ne vjerujete u njezino ispunjenje, već prenosite zračenje sa 'snažnim smetnjama'. Ako ne vjerujete, nastojite se svim silama uvjeriti te još jače tlačite potencijal. Postoji opasnost da na 'životno djelo' potratite cijeli život. Dakako, što se tu može učiniti. Umanjiti vaćnost cilja. Treba za njim ići kao u kiosk po novine.

Klatno će se ugasiti ako se prema situaciji odnosite s ironijom. A možete je sasvim ignorirati, ne pokazivati nikakve osjećaje i zanimanje. Tadaće doći do propasti klatna, a potencijal se neće pojaviti. Neka vam smirenje donese spoznaja da imate mogućnost izbora i da se njime možete koristiti.

Osjećaj krivnje je suvišni potencijal u čistom obliku. Stvar je u tome da u prirodi ne postoje pojmovi kao što su dobro i loše. Dobra i loša djela su za sile ravnoteže ekvivalentna. Ravnoteža se uspostavlja ako dolazi do pojave suvišnog potencijala. Postupili ste loše, postali ste toga svjesni i dobili osjećaj krivnje (mene treba kazniti) te ste stvorili potencijal. Postupili ste dobro, postali ste toga svjesni i dobili osjećaj ponosa (mene treba nagraditi) i također ste stvorili potencijal. Sile ravnoteže ne shvaćaju zašto treba kažnjavati ili nagrađivati. One samo uklanjaju nejednakosti u energetskom polju.

Kompleks krivnje može istinski pokvariti život, jer se čovjek stalno podvrgava djelovanju sila ravnoteže, odnosno raznoraznim kaznama za umišljene pogreške.
Eto zašto postoji poslovica: Drskost je druga sreća. Kao u pravilu, sile ravnoteže ne diraju ljude koje ne muči grižnja savjesti. Trebalo bi da Bog kazni nevaljalce. Reklo bi se da pravednost treba trijufirati, a da zlo treba biti kažnjeno. Ali priroda ne zna za osjećaj pravednosti. Nije li to tužno. Naprotiv, na valjane ljude s urođenim osjećajem krivnje stalno se obrušavaju nove nevolje, a nesavjesni i cinični zlikovci često prođu bez kazne i postignu uspjeh.

Odvažni ljudi se zapravo ne muče grižnjom savjesti i ne pate ni od najmanjeg osjećaja krivnje. Nemaju se čega bojati jer njihov unutarnji sudac tvrdi da je njihov čin ispravan.

Mnogi imaju tjelesnu snagu, ali snaga ličnosti je rijetka pojava.

Novac je teško voljeti bez nastojanja da njime vladate pa je praktički nemoguće izbjeći odnos zavisnosti.

Ako osjećate strah da ćete izgubiti novac ili da ga nećete zaraditi, premještate se na linije života gdje je novca uistinu sve manje i manje.

Neke je ciljeve moguće postići pomoću vreće s novcem. Većina ljudi tako i radi, nastoji doći do vreće. Razmišljaju o novcu, pomičući sam cilj u drugi plan. U skladu s principom transurfinga, nastoje prijeći na linije života gdje ih čeka vreća. No, radeći za tuđa klatna, jako je teško ili gotovo nemoguće doći do vreće s novcem. Tako ispada da nema ni novca ni ostvarenja cilja. Drukčije ni ne može biti, jer je umjesto na cilj zračenje mentalne energije uspjereno na umjetni surogat.

Ne mislite o novcu, mislite samo o tome što želite postići.

Nije potrebno brinuti kad gubite novac. On time ispunjava svoju misiju. Ako ste ga odlučili potrošiti, ne žalite. Nastojanje da skupite punašni iznos i trošite što manje vodi stvaranju snažnog potencijala koji se skuplja na jednom mjestu i nikamo ne vodi. U tom je slučaju velika vjerojatnost da ćete izgubiti sve. Novac je potrebno razumno trošiti kako bi bilo gibanja. Tamo gdje nema gibanja, javlja se potencijal. Ne bave se bogati ljudi dobrotvornim radom uzalud. Time umanjuju suvišni potencijal nakupljenog bogatstva.

Težnja savršenstvu u svemu kod nekih ljudi prerasta u fiksnu ideju. Život tih ljudi je sama borba. Pogađate s čime? Naravno, sa silama ravnoteže. Usmjerenje k postizanju savršenstva uvijek i u svemu stvara komplikacije na energetskoj razini, jer se ocjene neizbježno miješaju što stvara suvišni potencijal.
U nastojanju da sve radite dobro nema ničeg lošeg. No, ako se tome pridaje suvišno značenje, odjednom će se pojaviti sile ravnoteže. One će jednostavno sve kvariti. Nastat će obrnuta veza i čovjek će se sve više upetljavati. On želi savršenstvo, a dobiva baš suprotno, očajnički nastoji sve ispraviti, a ispada još gore. U konačnici, nastojanje za postizanjem savršenstva postaje navika, a može prijeći i u maniju. Postojanje se pretvara u običnu borbu što automatski zagorčava život okolini, jer idealist ne traži savršenstvo samo za sebe, već i za druge.

Svi smo mi gosti na ovom svijetu, svatko je spreman izabrati svoj put, no nitko nema prava suditi drugima, donositi presude i obilježavati ih ceduljama.

Kako bismo uspostavili ravnotežu sa svijetom oko nas i oslobodili se klatna, potrebno je umanjiti važnost. Moramo stalno kontrolirati koliko važnima doživljavamo sebe i svijet oko nas. Unutarnji čuvar ne smije spavati.

Jedina prepreka do ostvarenja želja je umjetno stvorena važnost.

Cijeli se život sastoji od borbe sa silama ravnoteže. Sve poteškoće, neugodnosti i problemi povezani su s djelovanjem sila ravnoteže. U svakom je slučaju suprostavljanje silama ravnoteže besmileno, jer će one svejedno obavljati svoj posao. Napori usmjereni na uklanjanje posljedica neće vas nikamo odvesti. Naprotiv, situacija će se samo pogoršavati. Jedino sredstvo protiv sila ravnoteže je uklanjanje uzroka, odnosno umanjenje suvišnog potencijala važnosti koji su stvorile. Životne situacije su toliko raznovrsne da se ne smije dati univerzalni ključ za rješenje svih problema.

Ako ste naišli na problematičnu situaciju, nastojite odrediti gdje trpite štetu, gdje se zapetljavate, čemu pridajete suvišno značenje. Odredite svoju važnost, a zatim je se odrecite. Zid će se srušiti, prepreka će se sama maknuti i problem će se sam riješiti. Ne prelazite prepreke, smanjujte važnost.

Ako vaša situacija jako ovisi o nekom događaju, nađite rezervnu varijantu. Nikada ne stavljajte sve na jednu kartu, ma kako pouzdana ona bila.

Potencijal važnosti rasipa se djelovanjem. Ne mislite, već djelujte. Ako ne možete djelovati, ne razmišljajte. Prebacite pozornost na drugu stvar, olakšajte situaciju.

Energetsku osnovu imaju samo namjere duše. Baš zato se ono što želite ne može postići običnom vizualizacijom slike.
Nikada, ni u kojim okolnostima nemojte se hvaliti time što ste sasvim pravedno zaslužili, a još manje onim što još niste postigli. To je krajnje neugodno, jer će sile ravnoteže u tom slučaju uvijek djelovati protiv vas.
Osječajte se kao kod kuće, ali nemojte zaboraviti da ste u gostima. Ako se nalazite u skladnoj ravnoteži s klatnima oko vas, to jest ako ste s njima usuglašeni, život će vam teći lako i ugodno. Kao da ste u rezonanci sa svijetom koji vas okružuje, primate energiju i bez osobitog truda postižete svoje ciljeve.

Došli smo do zaključka; u svemu je važno poštovati princip ravnoteže. Moram vas upozoriti da pretjerano ne pazite na njega. U svemu je potrebno imati mjeru.

Ne puštajte sebe u negativnu informaciju.

Kako odrasta, život se čovjeku čini sve gorim i gorim.

Praznik je veseo, kino zanimljivo, more toplo. No, svejedno, to nije to. Boje su izblijedjele, doživljaji otupjeli, zanimanje se ugasilo.

Ustvari, svijet sam po sebi ne propada i ne postaje gorim on se čini gorim za svakog pojedinačno. Paralelno s negativnom linijom života postoje linije svojevremeno napuštene na kojima je ranije sve bilo dobro. Izražavajući nezadovoljstvo, čovjek se ugađa na uistinu lošije putove. A zbog toga će stvarno doći na njih.
U skladu s načelom transurfinga u prostranstvu varijanti postoji sve i za svakoga.

Dijete jednostavno još ne zna može li biti gore ili bolje.
Mladi samo otkrivaju svijet i raduju se životu, jer imaju više nade nego prigovora. Oni vjeruju da će biti još bolje. No zatim dolaze nevolje, čovjek počinje shvaćati da se ne ostvaruju sva maštanja, da drugi ljudi žive bolje, da se za mjesto pod suncem treba boriti. S vremenom prigovora ima više nego nade.

Što lošije mislite o svijetu, on postaje gori. U djetinjstvu nitko nije prevše razmišljao o otome je li svijet dobar ili nije, već ga je prihvaćao zdravo za gotovo. Tek ste počeli otkrivati svijet i niste ga previše kritizirali. Najvće uvrede išle su na račun vaših bližnjih, koji vam, na prijer, isu kupili igračku. Ali tada ste se počeli ozbiljno vrijeđati zbog svijeta oko sebe. Počeo vam je sve manje i manje ugađati. Što ste veće zahtjeve postavljali, rezultat je bio gori. Svi koji su preživjeli mladost i doživjeli zrelost, znaju da je mnogo toga bilo bolje.
Eto kakav opasan paradoks: susrećete se s neugodnim okolnostima, izražavate svoje nezadovoljstvo, što rezultira još težom situacijom. Vaše nezadovoljstvo se vraća kao trostruki bumerang. Prvo, suvišni potencijal nezadovoljstva okreće sile ravnoteže protiv vas. Drugo, nezadovoljstvo služi kao kanal kojim klatna izvlaće iz vas energiju. Treće, odašiljući negativnu energijeu, prelazite na linije života koje joj odgovaraju.

Smatrate da je život postao gori. Istodobno, onome tk je mlad, život se čini prekrasnim.
Uzrok ne leži u svojstvu čovjekove psihe da iz prošlosti briše ono loše i ostavlja ono dobro, jer je nezadovoljstvo usmjereno na ono što postoji sada pa se čini gorim od onog što je bilo ranije.

Na površini leže očite razlike u sudbinama: bogati i siromašni, oni koji napreduju i oni koji propadaju, sretni i nesretni. Svi oni žive na istom svijetu, no svakome je on drukčiji.

Jedan čovjek promatra svijet iz raskošnog automobila, a drugi iz kontejera za smeće. Netko je za praznike vesEo, a netko zabrinut zbog svojih problema. Jedan vidi veselu grupu mladih ljudi, a drugi razuzdanu bandu huligana.

Svaki je čovjek ugođen na svoj sektor u prostranstvu varijanti, zato svatko živi u svom svijetu. Svi se ti svjetovi slažu jedan na drugoga u slojevima i stvaraju ono što shvaćamo kao prostor u kojem živimo.

Istina je apstrakcija.

Čovjek s godinama moće steći materijalno blagostanje, no zbog toga nije ništa sretniji. Boje scenografije blijede i život ga sve manje veseli.

Psiha čovjeka je takva da on snažno reagira na negativne podražaje.
Strah i bijes snagom nadilaze radost i veselje.
Jeste li ikad čuli da normalan čovjek pati od pretjeranog veselja? A stresa i depresije ima gdjegod se okreneš.

Odašiljući energiju na frekvenciji negativnog događaja, čovjek prelazi na linije života gdje se slični događaji zbivaju sve bliže njemu samomu.
Čovjek dijeli te novosti sa svojim znancima i bližnjima, pridobiva njihovo zanimanje i suosjećanje. Energija klatna raste, a čovjek je frekvencijom svog zračenja sve bliže linijama događaja, gdje on više nije promatrač, već izravni sudionik.

Klatnu je svejedno jeste li vi za ili protiv. Njemu odgovara energija bilo kojeg predznaka.

Transurfing nije dogma i konačna instanca istine. Nijedna ideja nije apsolutna. Moguće je samo osvješćivati zakonitosti. A istina je uvijek tu negdje, no gdje točno, ne zna se.

Što ih više mrzite, češće ćete ih sretati u životu. I vezć znate zašto. Događa se da mislite o tome, što znači da zračite na frekvenciji linije života gdje predmeta vašeg nezadovoljstv ima napretek.

Znajte da se povremene financijske teškoće mogu dogoditi uvijek i svakome. To je svakodnevna neizbježnost kao, recimo, kiša na dan izleta. Ako zbog toga ne osjetite ljutnju, depresiju, nemir ili ne postanete kivni na život, njihovanje destruktivnog klatna neće dobiti poticaj i ugasit će se.

Nije dovoljno samo poznavati kako taj mehanizam funkcionira. Njega se treba uvijek sjetiti. Vaš čuvar ne smije spavati. Opomenite se svaki put kad po navici kao u snu prihvaćate igru klatna, odnosno iskazujete nezadovoljstvo, negodovanje, osjećate nemir, sudjelujete u destruktivnim raspravama i tako dalje.
Čim se trgnete, riješite se navike i spoznate pravila igre, postajete gospodar situacije, a ne žrtva okolnosti dok su svi oko vas poput zombija.

Odziv na negativan događaj potiče prijelaz na negativne linije života.
Potaknuti prijelaz uključuje nagativan događaj u sloj pojedinog čovjeka.
Ne puštajte bilo kakvu negativnu informaciju u svoj sloj svijeta.
Ne puštati ne znači izbjegavati, već namjerno ignorirati, ne zanimati se za to.

Kad bi razum shvaćao sve što mu duša želi reći, čovječanstvo bi dobilo izravan pristup polju informacija. Teško je zamisliti kakve bi visine dosegla naša civilizacija u tom slučaju. No, ne samo da razum ne zna slušati već ni ne želi. Čovjekova je pozornost neprestano zauzeta ili predmetima vanjskog svijeta ili unutarnjim promišljanjem i doživaljajima. Unutarnji monolog skoro nikada ne prestaje i nalazi se pod kontrolom razuma. A razum pak ne sluša slabe signale duše i autoritativno tvrdi svoje.

Razum je stalno zauzet svojim blebetanjem. Kada kontrola razuma oslabi, u svijest se probijaju intuitivni osjećaji i znanja. To se javlja kao nejasan predosjećaj koji također nazivaju i unutarnjim glasom. Razum se udaljio – ćutite osjećaje ili znanja duše. Upravo je to šum jutarnjih zvijezda, glas bez riječi, razmišljanje bez misli, zvuk bez glasnoće. Nešto shvaćate, ali nejasno. Ne mislite, već intuitivno osjećate. Svatko je nekad osjetio što je intuicija. Na primjer, osjećate da netko treba doći, ili da se nešto treba dogoditi, ili nešto jednostavno znate bez objašnjenja.
Razum je stalno zaposlen generiranjem misli. Glas duše doslovno je zaglušem tom 'miješalicom misli' i zato su intuitivna znanja teško dostupna. Kad bismo zaustavili tijek misli i jednostavno promotrili vakuum, mogli bismo čuti šum jutarnjih zvijezda, unutarnji glas bez riječi. Duša može naći odgovore na mnoga pitanja osluhnemo li njezin glas.

Zadatak se sastoji u tome da treba naučiti odrediti što duša govori razumu u trenutku donošenja odluke. A to i nije tako teško. Potrebno je samo narediti svom čuvaru da obraća pozornost na stanje udobnosti duše.
Donijeli ste odluku. Natjerajte razum da na trenutak zašuti i zapitajte se: Je li mi dobro ili loše? Zatim se prebacite na drugu varijantu rješenje i opet se zapitajte: Je li mi dobro ili loše?

Ako čovjek ne djeluje, ne preuzima inicijativu, ničemu ne teži i samo postoji, život upravlja njime. U tom slučaju čovjek postaje marioneta klatna i ona upravlja njegovom sudbinom po svom nahođenju. Zauzimajući takav položaj, čovjek se odriče biranja svoje sudbine. Njegov je izbor u tome što mu je sudbina predodređena: što mora, to će i biti.

Transfurfing predlaže sasvim novi put: ne moli i ne traži, već pođi i uzmi.

Potrebno je riješiti se unutarnje i izvanjske važnosti kako bi se čovjek riješio klatna.

Kao što je pokazano ranije, razum se stalno nalazi pod pritiskom umjetno stvorene važnosti i zato ne moće donositi učinkovite odluke. Unutarnja i izvanjska važnost zapravo su glavni izvor problema. Djelovanje sila ravnoteže pojavljuje se u obliku brzaca i virova na putu. Ako odbacimo važnost, tijek će prijeći u spokojnije korito. Treba li se predati tom tijeku također je pitanje važnosti. Izvanjska važnost prisiljava razum da traži složena rješenja za jednostavne probleme. Unutarnja važnost uvjerava razum u to da on zdravo razmišlja i donosi jedinu ispravnu odluku.

Tijek varijanti već u sebi sadržava rješenje svih problema. A i većinu problema je umjetno stvorio sam razum. Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te održati situaciju pod kontrolom. Njegove energične odluke u većini su slučajeva besmislena pljeskanja rukama po vodi. Gotovo svi problemi, osobito oni sitni, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijanti.

Ako nećete ulaziti u neistražena područja i nećete smetati tijeku varijanti, rješenje će doći samo od sebe – i to ono optimalno.

Potrebno je razraditi naviku biranja najjednostavnije varijante rješenja problema.

Kad uđete u stanje ravnoteže sa svijetom oko sebe, samo idite za bujicom. I sami ćete uvidjeti mnoštvo znakova koji će vas povesti. Olabavite situaciju, nemojte postati sudionik, već promatrač. Nemojte biti rob ni gospodar, već samo nositelj usloge. Naredite svom čuvari da vas upozori svaki put kad vaš razum nastoji donijeti 'razumno' energično rješenje. Dajte se u najam kao nositelj uloge, a posao promatrajte sa strane. Sve se obavlja mnogo lakše nego što se čini. Predajte se toj slobodi.

Svaki put kad morate donijeti neku odluku, zapitajte se koji je najlakši put traženja rješenja? Izaberite najlakši put potrage.

Dobivate ono čemu dopuštate da uđe u scenarij vašeg života.

Kada tijek varijanti stvara obrat, prelazite na drugu varijantu života.

Znak se razlikuje od obične pojave po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života. Obično uznemiruju pojave koje su se javile nakon prijelaza na drugu liniju. Uznemiruju zato što se linije kvalitativno ralikuju jedne od drugih. Te razlike mogu biti različitog karaktera, a katkad ih nije moguće jasno objasniti. To je osjećaj kao da nešto nije u redu. Kada dođe do prijelaza, intuitivno ga osjećamo, katkad primjećujući javne promjene u obliku znakova; kao d krajičkom oka vidimo ili predviđamo da se pojavilo nešto novo u tijeku. Znakovi služe kao pokazatelji. Oni nam govore da se nešto izmijenilo i da se nešto događa.

Glavno je samo da oprez ne preraste u nemir i sumnjičavost.

Ma kako bilo neobično, najjasniji i najrazumljiviji putokazi su fraze ljudi nabačene beznačajno, spontano, bez prethodnog promišljanja.
Spontane fraze su one koje se iznose nepromišljeno. Sjetite se slučaja kad odgovarate na nečiju repliku doslovce odmah, bez razmišljanja. Odgovor kao da već negdje postoji u dubini svijesti i silazi s vaših usana zaobišavši analitički aparat razuma.
Kada razum drijema, duša govori, a ona se odmah izravno okreće polju informacija.

A ako je vaš razum već donio odluku i prekasno ste se sjetili šuma, pobrinite se da u pamćenju zadržite kakve ste osjećaje imali kad ste donijeli odluku. Te je osjećaje moguće okarakterizirati kao 'dobro mi je' i 'loše mi je'. Ako ste odluku donijeli teška srca, ako ste osjećali mučninu, jednoznačno ste izabrali 'loše'. Ako je u tom slučaju moguće promijeniti odluku, hrabro je mijenjajte.

Gromoglasni grohot zdravog razuma prigušuje šapat duše. Razum se uvijek svojski trudi dokazati da je u pravu.

Ako ignorirate duševnu neugodu, u većini slučajeva ništa se strašno neće dogoditi, no katkad vam se dogodi da grdno požalite. Zato je bolje, ako je moguće, odreći se želja i postupaka koj izazivaju neugodu, sumnju, bojazan i osjećaj krivnje. To će vam uvelike olakšati život i izbaviti vas od gomile problema.

Nevolja razuma također je u njegovoj sklonosti da preprekama smatra događaje koji se ne uklapaju u njegov scenarij. Razum obično sve unaprijed planira, proračunava, a ako se zatim dogodi nepredviđeno, počinje se aktivno boriti kako bi događaje usmjerio na svoj scenarij. To otežava situaciju. Jasno, razum ne može idealno isplanirati događaje. Zato i treba dati više slobode tijeku. Tijek ne zanima upropaštavanje vaše sudbine. To je opet nesvrsishodno. Sudbinu upropaštava razum svojim nerazumnim djelovanjem.

Razum misli: pa sve sam unaprijed isplanirao i proračunao. Valjda bolje znam štoje za mene dobro, a što loše. Ja sam razum.

Zamislite koliko bi život bio radosniji da razum umanji svoju važnost i prizna pravo na postojanje odstupanja u scenariju!

Baš nevoljnost razuma da dopusti odsupanja u svom scenariju ne dopušta mu korištenje gotovih rješenja iz stuje tijeka varijanti. Manijakalna sklonost razuma da sve drži pod kontrolom pretvara život u mučnu borbu s tijekom.

Ne predlažem da se sa svime slažete i da sve prihvaćate. Jednostavno promijenite taktiku: prenesite središte s kontrole na promatranje.

Problemi se povoljno rješavaju bez vašeg znanja. Što ste potsigli, iako ne po planu, uopće nije tako loše. Slučajno nabačene fraze uistinu imaju snagu. Vaša duševna neugoda poslužila je kao upozorenje. Niste tratili suvišnu energiju i ostali ste zadovoljni. To je taj raskošni dar tijeka razumu o kojem sam govorio na početku.

Klatna ometaju kretanje u skladu s tijekom. Na svakom koraku smještaju čovjeku provokacije prisiljavajući ga da mlati rukama po vodi.

Nikada ne kritizirajte ono što je prošlo i što ne možete izmijeniti.
Promatrajte više i ne žurite se kontrolirati. Osjećaj za mjeru doći će sam.

Ako se morate nagovarati, znači da duša govori 'ne'.

15.10.2010. u 13:05 | 0 Komentara | Print | # | ^

Transurfing 5 Jabuke padaju u nebo

Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija

Energija čovjekovih misli u određenim je uvjetima sposobna matrijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se tajanstvena sila – izvanjska namjera.

Sloj vašeg svijeta ponovno vraća izgubljenu svježinu: sladoled vas podsjeća na onaj isti okus iz djetinjstva, a nada ponovno poprima mladenački zanos. No najvažniji je karakterističan osjećaj unutarnje slobode – privilegija da živite u skladu sa svojim načelima.

Stvarnost se očituje u dva obika: fizičkom koji možemo dotaknuti rukama i metafizičkom koji se nalazi izvan granica percepcije. Oba oblika postoje istodobno, međusobno se prožimaju i dopunjuju.

Energija misli ne nestaje bez traga. Ona može materijalizirtai sektor prostranstva varijanti koji po svojim parametrima odgovaraju odašiljanju misli.

U čovjekovoj svijesti se počinje stvarati nevesela realnost koja se postupno materijazira – postaje stvarna.

Čovjek izravnim djelovanjem utječe na objekte materijalnog svijeta, a svojim mislima utjelovljuje ono čega u tom trenu još nema.

Misaona slika ili kako to zovemo u transurfingu – slajd – može biti potpuno materijaliziran. Slajd treba sustavno vrtjeti u mislima dovoljno dugo vremena. Jedinini je problem što ljudi u pravilu nemaju dovoljno strpljenja. Oni se s oduševljenjem zapale za neku ideju, ali se potom brzo ohlade i pospremaju zamisao u ladicu.

Moj se svijet brine o meni! Sjetite se da se nekada u djetinjstvu svijet uistinu brinuo oo vama, a vi to niste cijenili, već ste prihvaćali kao normalno. Pogledajte u prošlost. Možda se nešto slično dogodilo kod bake na selu? Unutarnji se pogled vraća u te daleke dane kada ste se osjećali ugodno i spokojno. Fragmenti sjećanja se ponekad očituju vrlo živo. Čini se kao da iz kuhinje dolazi božanstveni miris – baka peče kolače. A možda sjedite na obali rijeke s udicom ili se na saonicama sanjkate niz brdo... Kako je to izgledalo? Sjećate li se tog karakterističnog osjećaja bezbrižnosti?

Čovjek odrasta, a svijet za njega čuva sve najbolje, dariva ga novim čudesni igračkama i s ljubavlju ga njeguje. Svijet se brine o svojem pitomcu. On je ljubimac i miljenih svijeta. Sretnih otkriva mnoštvo novih zadovoljstava zato što mu se sve događa po prvi put, ali nije svjestan da u tom trenutku uživa u životu. To shvaća tek nakon mnogo godina dok se sjeća kako je sve bilo dobro i ispravno u usporedbi sa sadašnjim stanjem.
No zašto s vremenom sve boje života gube sjaj i lakoću bezbrižnosti smjenjuje uznemirujuća briga? Zato što se s odrastanjem broj problema povećava? Ne, već zato što odrastanjem čovjek postaje sklon izražavanju negativnih odnosa. Nezadovoljstvo je puno snažniji osjećaj, nego jednostavno zadovoljstvo zbog ugode i spokoja.
Ne shvaćajući da je ionako bez obzira na sve sretan, čovjek od svijeta sve više zahtijeva. Zatjevi pitomca rastu, on postaje razmaženiji i nezahvalniji. Svijet naravno ne uspijeva zadovoljiti brzorastuće potrebe i razmaženko već počinje iz sve snage izražavati pretenzije. Mijenja svoj odnos prema svijetu: Ti si loš! Ne daješ mi sve što želim! Ne brineš o meni! I u taj se negativan odnos već unosi sva sila jednistva nezadovoljne duše i hirovitog razuma.

To nije isprazan poziv da na svijet gledate s optimizmom, već konkretan posao oblikovanja svoje stvarnosti.

Najvažnije je da ne žurite. Jer u skladu s trećim principom ogledala njemu treba vremena kako bi se sve vratilo u prijašnje stanje. U početku vam treba strpljivost i prisebnost. Morate razumjeti da obavljate konkretan posao oblikovanja svoje stvarnosti.
Posao se sastoji od sljedećg. Kad se nađete u bilo kojoj prilici, čak i onoj najbeznačajnijoj, ponavljajte formulu amalgama – u bilo kojoj prilici, bez obzira na to događa li se nešto loše ili dobro. A ko se susrećete s nečim dobrim, ne zaboravite potvrditi da se svijet uistinu brine o vama. Konstatirajte tu potvrdu u svakoj sitnici. Kad naiđete na eugodne okolnosti i dalje ponavljajte da se sve odvija kako treba, po principu koordinacije namjere.
Na koji god način da se poslože okolnosti, vaša bi reakcija trebala biti jednoznačna – svijet se u svakom slučaju brine o vama.

Otopite led nepovjerenja. Kad naiđete na problem, čak i onaj najmanji, recite si: Dopuštam svijetu da se brine o meni. To ne znači da baš ništa ne treba poduzimati i da treba sjediti prekriženih ruku. Riječ je o tome da se naviknete na pomisao da se sve treba složiti samo po sebi kako je najbolje za vas, po definiciji. Ogledalo će vašu predodžbu ispravno odraziti: Neka bude onako kako mislite!

Što se događa kad čovjek nešto mrzi? On u taj osjećaj unosi jedinstvo duše i razuma. Jasna slika koja se besprijekorno odražava u ogledalu ispunjava cijelo sloj svijeta. U svom životu u izobilju dobivaš ono što mrziš. To rezultira još većom čovjekovom ljutnjom čime se ponovo povećava snaga tog osjećaja. Mentalno čovjek sve šalje 'nekamo'. Neka sve ide ...! Ogledalo taj bumerang vraća nazad. Ti si poslao i tebi su poslali istim putem. Količina neugodnosti raste? Dakako! Ako stojiš isprd ogledala i vičeš: Nosi se! Kakav će se odraz pojaviti? Odraz tebe kako nestaješ zajedno sa svojim svijetom.

Lijepima postaju oni koji imaju sklonost diviti se samima sebi – u tome je njihova tajna. Oni se povode za pravilom: Ako se sviđam sebi, to će se neprestano potvrđivati.

Da bi se lansirao mehanizam izvanjske namjere potrebno je ispuniti peti princip ogledala: potrebno je preusmjeriti pozornost s odraza na sliku. Drugim riječima, vlastite misli uzeti pod kontrolu. Ne razmišljajući o tome što ne želiš i pokušavaš izbjeći, nego o tome što želiš i pokušavaš postići.

Sve je vrlo lako. Negativan je odnos potrbno zamijeniti pozitivnim. Treba provesti inventuru misli i ukloniti sve pojmove određene česticom 'ne'. Nezadovoljstvo, neiskrenost, neodobravanje, nepovjerenje u uspjeh i tako dalje, sav taj otpad treba gurnuti u veću i baciti u smeće. Vaše bi misli trebale biti usmjerene na ono što želite i volite. Tek će se tada u ogledalu odražavati samo ugodne stvari.

Ako mislite da je namjera odlučno traženje od svijeta onoga što vam tobože pripada, ništa nećete dobiti. Shvatite da samo trebate izvršiti narudžbu i dopustiti svijetu da je ispuni. Jer ako zahtijevate, tražite, bojite se i sumnjate, jednostavno mu ne dopuštate da to učini. Sivjet u tom slučaju također nešto zahtijeva, traži, boji se i sumnja, to jest savršeno besprijekorno odražava vaš odnos. On je samo ogledalo.
Potrebno je to duboko osjetiti. Pustite svijet, dozvolite mu da za vas bude ugodan i to upravo sada. To je nepostojan, prolazan osjećaj, brzo odlazi, ali ga trebate uhvatiti. Zamislite na trenutak nevjerojatnu stvar: neprijateljski, problematičan, težak, neugodan svijet odjednom vam postaje radostan i ugodan. Vi mu to dopuštate. Odlučite sami.
Ne radi se o tome da po definiciji budete sretniji, nego da u svoj život pustite sreću.

Šesti princip ogledala glasi: opustite svoj stisak i dopustite svijetu da se kreće po tijeku varijanti. Unutarnja namjera mijenja svoju usmjerenost na suprotnu stranu što dovodi do paradoksa: kad se odreknete kontrole, dobivate stvarnu kontrolu nad situacijom.
Sve što vas okružuje pogledajte očima promatrača. Vi ste sudionik kazališnog komada i istodobno glumite s odmakom, opažajući svaki pokret u okolini. Ako vam štogod prdlože, ne žurite s odbijanjem. Ako dobijete savjet, pokušajte razmisliti o njemu. Ako čujete tuđe mišljenje, ne ulijećite u diskusiju. Ako vam se čini da netko nešto ne radi dobro, pustite ga. Okolnosti su se izmijenile, ne trebate se zabrinjavati, već pokušajte prihvatiti promjene. Čime god da se bavite, radite kako je najlakše. Ako se nađete pred izborom, dajte prednost varijanti koja vam lakše polazi od ruke.
To ne znači da se morate sa svime potpuno slagati. Jedna je stvar zatvoriti oči i prepustiti se utjecaju bujice koja te odnosi, a sasvim druga namjerno i svjesno kretati se po tijeku. Sami ćete shvatiti gdje treba zategnuti uzde, a gdje svjesno popustiti. Pustite svijet i pratite njegovo kretanje. Promatrajte ga kao mudar učitelj koji mladiću ostavlja slobodu izbora, samo ga s vremena na vrijeme pogurne u potrebnom smjeru. Vidjet ćete kako će se svijet obaviti oko vas.

Sedmi princip ogledala: svaki odraz doživljavajte kao pozitivan. O čemu god se radilo, ne možete točno znati je li to za vas dobro ili loše. Onda birajte najbolje!
Još bolje, kad se sve uspješno odvija, ne treba to prihvaćati ravnodušno, kao da se samo po sebi podrazumijeva, već radosno, s pojačanom osviještenošću da je sve prekrasno. Ma što da se događa, sve ide kako treba. Ovo nije ništa drugo nego poznati princip koordinacije namjere.

Zapravo nema nikakvog proturječja. Jedan čovjek nije sposoban svojom namjerom stvarno utjecati na život drugoga. čovjeku je dana moć da oblikuje samo sloj vlastita svijeta.

Slobodna energija dolazi iz svemira, teče energetskim kanalima i očituje se kao svježina ili životni tonus. To je zapravo energija namjere, zahvaljujući kojoj se čovjek osjeća sposobnim za aktivne i odlučne radnje. Ako ste iz dana u dan prikovani uz dosadan ili naporan posao, a snage imate samo za ispunjavanje rutinskih radnji i ništa vam se ne da, to dokazuje krajnje nizak stupanj energetike.

Energetski se kanali sužavaju kao kod stare cijevikoja je nakupila kamenac, zbog čega se mlaz energije pretvara u tanki mlazić.

Oslobodite se, dajte si više prostora. Sastavite popis ograničenja koja vas opterećuju i skinite ih s vrata. Tada ćete se odmah osloboditi rezerve energije namjere i omogućiti vam da se krećete dalje.

Ako danas intenzivno uvježbavate svoju energetiku, sljedeći dan očekujte posljedice. Mislite da će doći do porasta? Koješta! Obrnuto, potpuna malaksalost. Jer ako nakon duljeg prekida provodite intenzivne tjelesne vježbe, sljedećeg vas dana bole svi mišići. Isto se događa i s vježbanjem energije namjere, samo što u tom slučaju ne osjećate bol, već umor i potištenost. To vas ne treba uznemiriti, zato što će uskoro sve doći na svoje mjesto.

Skepticizam i apatija svjedoče o niskom stupnju energetike.

Mogli ste primjetiti da se nadahnuće katkad neobično ponaša. Ponekad postoje trenuci duhovnog poleta kada se nemoguće čini mogućim, ali se iz nekog razloga entuzijazam ubrzo gasi i zamjenjuje ga pragmatičnost. Optimistična vatra brzo dogorijeva i oko vas se opet stvara prethodna slika svijeta u kojemu se ideje ponovno počinju činiti beznadnima. Kakva korist od nadahnuća koje može graditi samo kule u oblazima?
To uopće nije nadahnuće, nego euforija. To se stanje javlja pri naglom prijelazu iz niskog stupnja energetike u visoki. Sličan se prijelaz događa pri upotrebi jakih stimulansa ili kad jednostavno neka neobična informacija uznemiri maštu.

Stvarne ideje zapravo nastaju samo iz stabilne energije namjere. Pritom se nalaze blizu tijeka varijanti.

Potrebno je da se naviknemo stalno obraćati pozornost na stanje oko nas, doživljavati se kao dio svijeta, nalaziti se u njegovom kontekstu, tražiti one poveznice koje nas s njim spajaju. Drugim riječima, potrbno je biti zaseban djelić svijeta i istodobno se u njemu izgubiti.

Besciljno izvodeći vježbe, beskorisno trošite vijeme i snagu. Kad pozornost nije usmjerena na cilj, nego na napor, tada jednostavno trošite fiziološku energiju i to je sve. Jer napor je put do cilja, sredstvo njegova postizanja.

Mala svjetiljka može osvijetliti samo uzak prostor. Usko usmjereno svjetlo lasera vidljivo je na udaljenosti od puno kilometara. Stoga, ako želite da vaša energija funkcioniram morate je precizno usmjeriti na cilj.

Navikavajte se razmišljati o onome čime se bavite u određenom trenutku.
Upravljajući tijekom svojih misli, stvarnost podčinjavate svojoj volji.
Nevažno je što misli i postupci nisu pod kontrolom. Glavno je imati naviku da ih vraćate u struju slajda usmjerenog na cilj. Kad se prema navici vaše misli stalno iznova vraćaju k cilju, slajd postaje stalni pratitelj – njegova se slika uvijek nalazi u pozadini, u kontekstu svega što vam se događa. U tom slučaju ne moramo sumnjati – slika će biti oblikovana i ogledalo svijeta će je neizbježno odraziti u stvarnosti.

Svaki čovjek živi u svojoj određenoj sredini, okružuje ga mnoštvo ljudi i materijalnih objekata. Kako iz tog šarolikog okruženja izdvojiti zasebnu sferu postojanja? Vrlo jednostavno. Ako odbacimo sve materijalno, ostaje samo bit koja nas najviše zanima: kako stvari stoje, dobro ili loše? Okruženje može biti bogato i siromašno, prijteljsko i agresivno, ugodno i neugodno, ali sve to nije važno. Važno je koliko je čovjek sretan u tim uvjetima, dobiva li sve čemu teži, slažu li se okolnosti na zadovoljavajući način. Upravo ta osobina sloja – njegova nijansa –ima presudan utjecaj na sve što se događa u materijalnoj stvarnosti.

Sve je negativne misli potrebno odlučno i snažno odbaciti kako vam ne bi uništavale vaš svijet. Neka nestanu! Jednako tako iz kuće treba iznositi smeće i brisati prašinu. Treba se osloboditi svakojakih starih prnja. U suprotnom će, ma koliko se trudili, poslovi cijelo vrijeme ići loše.
Međutim, postoji takva vrsta smeća koja se ne može tako lako izbaciti iz našeg svijeta. To su prije svega osjećaj krivnje, zatim kompleks sumnje manje vrijednosti, sumnje, uznemirenost, strahovi, nezadovoljstvo, mržnja i loša očekivanja. Oni su kao ranice kojih bismo se rado riješili, ali ne možemo. Znači, liječit ćemo ih. Sredstva postoje.

Kako ubuduće ne biste tamnu zonu pustili u svoju stvarnost, prije svega morate povisiti vlastitu energetiku – kad ona dosegne potrebnu razinu, neugodnosti će prestati. I naravno, činite sve što smo spominjali kako biste održali vlastiti sloj svijeta čistim.
Ako ste trenutačno depresivni, morate prvo ispraviti stvarnost – izvesti sloj svojeg svijeta iz tamnog oblaka na čistu zonu prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept – jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako umiriti uplakano dijete? Nagovaranje neće djelovati. Treba se malo pomučiti, pokazati zabrinutost, suosjećati s njim, obratiti pozornost na njega. Kad vam je loše, dijete u vama plače. Pobrinite se za njega. Bez obzira na to što mnogi od nas izgledaju ozbiljno, čvrsto, strogo, svi mi u biti ostajemo djeca.

Zašto se duša želi zabavljati? Naravno, zato što je dobro kad je veselo. A zašto je to dobro? Zato što humor smanjuje važnost. Upravljanje stvarnošću je nemoguće uz prisutnost suvišnih potencijala koji blokiraju energiju namjere i iskrivljuju ogledalo.

Kad veselje smanji napetost duša postaje slobodna.

Sklonost intuiciji još je jedno svojstvo koje na svaki način treba razvijati. Kod indigo djece prevladava desna polutka mozga. Naš obrazovni sustav koristi pristup koji više odgovara lijevoj polutci i kojemu cilj nije razvoj sposobnosti i navika. Sustav prisiljava djecu da uče lekcije i da marljivo ispunjavaju obveze. Namjera nije usmjerena na usvajanje znanja, već na marljivo izvršavanje obveze.

Iz korjena izmjenite metodu podučavanja: ne naučiti, nego učiniti u praksi.
Treba promjeniti cilj poduke: ne ispunjavati obveze, nego podučavati druge. Postoje specijalne škole u kojima djeca doslovno podučavaju jedna drugu, tj naizmjence igraju uloge učenika i učitelja.

Indigo djeca odlikuju se posebnim svojstvima, među kojima je jedno od važnijih – individualnost. U svijetu klatna djeci je teško očuvati u sebi to svojstvo. Zato na umu uvijek treba imati osnovno pravilo transurfinga: Dopustite si da budete to što jeste, a drugima da budu ono što jesu.

U vašoj je moći da djeci pomognete da odrastu u značajne osobe. U strukturu se znaju uključiti i sama.

Čarobna sila predmeta krije se u odnosu prema njima. Ako je čovjek uvjeren da talisman ili ritual ima nekakav magičan učinak, on samim tim učvršćuje namjeru.

Slajd ne treba gledati sa strane kao kad gledate sliku, nego trebate živjeti u njemu, pa makar virtualno.

Redovitost je glavni uvjet uspjeha. Može vam se činiti nevjerojatno da tako lako svojim mislima možete oblikovati svoju stvarnost. Jeste li ikad pokušali barem tijekom jednog mjeseca sustavno i svjesno usmjeravati svoje misli prema cilju? Uglavnom niste. Navikli ste puštati svoje misli stihijski. One se rasipaju u bezličnoj masi prostranstva i zato nema vidljivih rezultata.

Sloj vašeg svijeta u običnom se stanju kreće u prostranstvu po tijeku varijanti uz najmanji gubitak energije. Intenzivna vizualizacija dovodi do toga da se tijek ispravlja i najkraćim putem ide prema cilju.

'Ne razumijem se osobito u tehniku transurfinga, ali nakon što sam promijenila svoj odnos prema životu, u meni se stvorio snažan osjećaj da je sve predivno i da će biti još bolje. Sve je stvarno onako kako treba biti' - možete zaboraviti sasvim na sve postupke, ali ako uspijete u sebi održavati takav cjelovit osjećaj, to će biti dovoljno.

Potrebno je shvatiti jednu jednostavnu stvar: u ovom svijetu postojite vi i postoji ogledalo. Sve dok je vaša pozornost usredotočena na odraz, nalazite se unutar ogledala. Sve što se u njemu događa, događa se neovisno o vama. Vaš je život sličan kompjutorskoj igrici u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je da poduzimate određene pokušaje da djelujete na to što se događa. Ali ste išeni onog glavog: nemate mogučnost izlaska iz igre.
Međutim, u takvoj vas poziciji drži samo jedno – vaša pozornost. Možete izaći iz ogledala. Unutar njega je nesvjestan san, izvan njega – svjestan san. Svarnost je jednaka s jedne i s druge strane jer je ogledalo dvostrano. Ali u ogledalu ne upravljate stvarnošću, već ona upravlja vama. U ogledalu ste pod utjecajem iluzije da odraz možemo izmijeniti ako ga dodirnemo rukama. No to je moguće samo na onoj strani na kojoj unutarnja namjera postane izvanjska. Da biste izašli van, morate preusmjeriti pozornost s odraza na sliku. Osvještavanje da stojite pred ogledalom, dobivate sposobnost oblikovana stvarnosti svojim mislima.

Svi ljudi naslućuju da za dostizanje novih, neosvojenih vrhunaca uspjeha treba izaći iz kolektivnog stroja i uputiti se svojim putem, ali svjejedno nastavljaju uporno koračati tuđim tragovima pokušavajući ponoviti tuđe iskustvo.

Nema potrebe sastavljati – tamo to već postoji – treba samo misrno slijediti tijek varijanti. Sve genijalno je neočekivano jednostavno.

Sve se genijalne zamisli nalaze u Vječnosti i dolaze do razuma preko duše. Zadaća razuma nije da osmišljava ideju, već da je prepozna kad mu padne na pamet. To se obvezno događa ako se izađe iz kolektivnog stroja i krene vlastitim putem, pokoravajući se naredbama srca.

Sami sebi postavite pitanje, formulirajte ga jasno i na neko vrijeme ga zaboravite. Za nekoliko dana odgovor će doći sam.

Jedni su se usudili uzeti svoje pravo, a drugi do sada još nisu zaključili, a i ne vjeruju, da su sposobni i toga dostojni.
Uzmite si pravo da budete izabrani. Odlučite: od ovog trenutka ja sam izabrao sebe.

Cijeli su vas život tjerali i nastavljaju vas učiti kakvi biste trebali biti, kako postupati, što čitati, čemu težiti. Sada si uzmite pravo da postavite vlastita pravila. Sami odlučite što je za vas ispravno, a što nije, budući da sami oblikujete sloj svojeg svijeta.
Koristeći se privilegijom da donosite vlastite odluke, živite u skladu sa svojim uvjerenjem.

Da bi duša i razum bili u jedinstvu, sve to morate dobro osvijestiti i priviknuti se na to. Objašnjenje imate, ostaje vam samo da obaviještenost pretvorite u znanje. Na koji način to učiniti? Svojim iskustvom. Djelujte i uvjeravajte se.
Samo ne smijete dopustiti da se Gospodareva volja pretvori u diktat razuma. Odluka ima snagu samo ako su duša i razum ujedinjeni.

Koliko god tumačenja bila zamršena, bit je na površini i izgleda vrlo jednostavno: stojite pred ogledalom u kojem se odražava slika vaših misli.

Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata.

Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja. Takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta njegove ljubavi.

15.10.2010. u 13:05 | 0 Komentara | Print | # | ^

Prepoznati dijamant

Priredio: Mladen Herceg
Izdavač: Teovizija

Treba se suprostaviti uznemirujućim mislima
Brat dođe k starom ocu Poimenu i reče: Oče, dolaze mi razne misli te sam u opasnosti zbog njih. Starac ga odvede van i reče mu: Raširi svoj plašt i zadrži vjetar. On odgovori: To ne mogu. Tada mu reče starac: Ako to ne možeš, onda ne možeš zapriječiti ni mislima da dođu. Ali tvoja je zadaća da im se usprotiviš.

Svladavanje jezika u ljutnji
Opat Hyperehios je rekao: Tko ne svladava svoj jezik u trenutku ljutnje, neće nadvladati ni ostale strasti.

Stari otac se smije pred smrću
Jedan stari otac iz Sketske pustinje bijaše na umoru. Braća su opkolila njegov krevet da bi mu bili na pomoći i oplakivali ga. On pak otvori svoje oči i nasmije se, otvori oči opet i po drugi put se nasmije, te isto učini i treći put. Tada ga zapitaju braća: Reci nam oče, zašto se smiješ dok mi plačemo? Stari otac odgovori: Prvi put sam se smijao jer se svi vi plašite smrti. Drugi put sam se smijao jer vi niste još spremni, a treći put jer ja od napora idem k miru.

Njega bolesnih je uzvišeno djelo
Jedan brat reče nekom starcu: Bila dva brata. Jedan je u svojoj ćeliji postio šest dana za redom, podlažući se velikim pokorama, dok je drugi služio bolesnima. Koji je od njih miliji Bogu?
Starac odgovori: Kad bi se brat koji posti i ubio postom nebi se mogao mjeriti s bratom koji pomaže bolesnima.

Kako treba pričati priče?
Netko zamoli rabija da ispriča jednu priču. On reče: Priču treba tako pripovijedati da ona sama bude pomoć. Pa reče: Moj djed bijaše hrom. Jednom ga zamole da ispriča priču o svom učitelju. Tada ispripovijedi kako je sveti Baalschem običavao kod molitve poskakivati i plesati. Moj djed je ustao i pripovijedao. I priča ga tako zahvatila da je morao pokazati poskakivanjem i plesom kako je to činio njegov učitelj. Od tog trenutka bio je izlječen od hromosti. Tako treba pričati priču.

Podaj i uzmi
Rabi Jizchak Eisik reče: Životna lozinka glasi Podaj i uzmi. Svaki čovjek treba da bude darovatelj i primalac. Tko nije oboje u jednom, taj je neplodno stablo.

Ljubav prema ljudima
Ljubav prema ljudima jest osjećati njihove potrebe i nositi njihove boli.

Savršen plivač
Kad je sin rabija iz Lentschua bio dječak, vidje rabija Jizchaka Workia kako moli. Pun čuđenja dotrča k ocu i upita kako je moguće da neki cadik sasvim mirno i jednostavno bez ikakvog očitovanja zanosa moli. Tko ne zna dobro plivati, odgovori otac, mora se žestoko kretati da se održi na vodi. Savršen plivač legne na val i on ga nosi.

Blago
Eisiku je u snu bilo zapovijeđeno da u gradu Pragu na mostu koji vodi u kraljev dvorac traži skriveno blago. Kad se san ponovio tri puta, ustade rabi Eisik i krene u Prag. Ali na mostu stajahu dan i noć stražari i on se ne usudi kopati. Ipak je dolazio svako jutro na most i obilazio ga sve do večeri. Konačno ga upita srdačno zapovjednik straže, zapazivši njegovo traženje, traži li on nešto, ili nekoga čeka. Rabi Eisik ispriča kako ga je san doveo ovamo iz daleke zemlje. Kapetan straže se nasmija: I ti si siromašak, da bi zadovoljio snu, raspalih đonova ovamo došao pješice. Tada bih se i ja morao dati na put, kad mi je u snu jednom zapovijeđeno da moram otputovati u Krakow i da u kući nekog Židova Eisika, sina jekelsova, ispod peći otkopam skriveno blago. Mogu samo zamisliti kako bih tamo, gdje se jedna polovica Židova zove Eisik, a druga Jekel, raskopao sve kuće. I on se opet smijao.
Rabi Eisik se nakloni, otputova kući, iskopa skriveno blago...

Gdje stanuje Bog?
S ovim pitanje iznenadio je Menachel Mendel iz Kozka neke učene ljude koje je ugostio. Oni su mu se smijali: Ma što pričate! Nije li svijet pun njegovog gospodstva.
Ali on odgovori sam na svoje pitanje: Bog stanuje ondje gdje ga se pripusti.

Providljivost za Stvoritelja I stvorenja
K jednom rabiju dođe učenik I upita ga što je vjera. Rabi ga odvede k prozoru I reče: ‘Što vidiš?’
Učenik odgovori: ‘Ljude, kuće, stable…’
Rabi ga odvede pred ogledalo I upita: ‘Što sada vidiš?’
Učenik odogovori: Sada vidim samoga sebe.
Vidiš, reče rabi, ako prihvatiš svoj život kakav jest, tada kroza nj vidiš cijeli svijet, sve do Stvoritelja, ako ti staklo nije dovoljno I staviš na nj malo srebra tada vidiš samo sebe.
Vjera nam kaže da mi pred Bogom smijemo biti samo siromašni, providljivi kao staklo. Ne treba nam srebro da nešto budemo.

Tu gdje stojim
Postoji nešto što se može naći samo na jednom mjestu na svijetu.
To je veliko blago a možemo ga nazvati ispunjenje bivstovanja.
A to mjesto gdje se to blago može naći
Jest mjesto
Na kojem upravo stojim.

Život je divan
K starom rabiju dođe neki čovjek tužeći se: Rabi, život mi je nepodnošljiv. Šestero nas stanuje u jednoj jedinoj sobi. Što da učinim?
Rabi odgovori: Dovedi k vama u sobu svoga jarca. Čovjek nije vjerovao da je dobro čuo. Jarca s nama u sobu?
Učini što sam ti rekao i dođi mi opet nakon tjedan dana.
Nakon tjedan dana dođe čovjek potpuno iscpljen: Ne možemo više izdržati, jarac strašno smrdi!
Rabi mu reče: Idi kući i vrati jarca u štalu. I dođi opet nakon tjedan dana.
Tjedan je prošao. Kad se čovjek vratio, lice mu je sjalo od radosti: Život je divan rabi, uživamo svaku minutu. Nema jarca – samo nas šestero.

Zašto rabi sve poslove obavlja sam?
Rabi Levi Jizchak posluživaše jednom goste u svojoj kući. Radio je teško i čak je vlastitim rukama nosio slamu za njihove ležajeve. Tada ga upita jedan od gostiju: Recite učitelju, zar ne biste mogli za par groša najmiti nekog čovjeka da vam nosi slamu? Zašto se toliko napinjete i sve poslove obavljate sami?
A on mu odgovori: Vi tražite od mene da drugome prepustim činiti dobro – i da mu tada još također platim?!

Anđelu
Rabi Mojsije iz Kobryna običavao je deklamirati ovu pjesmu:
O anđele, anđele, nije tvoja zasluga što si na nebu. Ne mučiš se sa životnim uzdržavanjem, ne ogajaš djecu, nemaš čangrizavu ženu, ne gladuješ niti žeđaš, a nemaš ni napasti da se protiv njih boriš.
Siđi malo u moj svijet, nađi ženu s kojom ćeš dane dijeliti, sinove i kćeri odgajti, s hranom i pićem ih opskrbljivati. I tek tada, daj da vidim, hoćeš li ostati anđeo...

Ogovaranje
Rabi Abraham Jaakob, cadik, primio je jednom u posjet čovjeka koji je nanizao bujicu tračeva o nekom gješniku da je učinio sve vrste grijeha. Rabi ga oštro pogleda i reče: Čini mi se da ti više uživaš u nabrajanju njegovih grijeha, nego što je on uživao dok ih je činio. I čiji su onda grijesi veći? Njegovi sljedbenici svi su grješnici kao što je i on, a ti pokušavaš mene rabija učiniti svojim sljedbenikom u ogovaranju i klevetanju.

Ljubav je moćnija od zakona
Svako djelo u znaku je ižaravajućeg ili reflektirajućeg svjetla. Kad nekome posudimo novac, vježbamo djelo u smislu ižaravajućeg svjetla. Povrat novca djelo je reflektirajućeg svjetla. Što otac čini za svoju djecu u njihovoj mladosti, ižaravajuće je svjetlo, a ono što djeca uzvraćaju ocu u njegovoj starosti, to je reflektirajuće svjetlo. Ižaravajuće svjetlo pripada principu milosti i ljubavi, a reflektirajuće principu običnog zakona. Zato je točna izreka da jedan otac može odgojiti desetoro djece, a desetoro djece ne može hraniti jednoga oca. Jer je princip ljubavi moćniji od zakona.

15.10.2010. u 13:04 | 0 Komentara | Print | # | ^

Samopouzdanje tinejdžera

Gael Lindenfield
Izdavač: Veble commerce

Priprema je jadna od najvažnijih vještina samouvjerenih ljudi.

Oh, kad bih mogla biti upola divna od onoga kakvom me je smatralo dijete dok je bilo maleno, i samo upola glupa od onoga što moj tinejdžer sada misli!

Pozorno slušanje je učinkovit način na koji tinejdžerima pokazujemo koliko ih cijenimo i brinemo o njihovom samopoštovanju. To je jedan od najbržih načina za upoznavanje neke osobe.

Najbolje je razgovarati dok nešto zajedno radite.

Nastojte dobiti na vremenu kad god se osjećate emotivno nabijenima.

Neka bude kratko i jednostavno – vaša komunikacija će tako najbolje doprijeti do osobe kojoj govorite.

Naravno, volim kad su mi roditelji zadovoljni, ali nije to razlog koji me tjera na marljiv rad...to je moj život, zar ne? Mislim da je moja ćelja da uspiješ radi sebe, a ne samo radi svojih roditelja jedan od znakova samopouzdanja.

Koristite 'vući' a ne 'gurati' kako biste im pomogli u teškim mogućnostima izbora.

Ojačajte njihovo samopoštovanje – osobe koje imaju snažno samopoštovanje vjerojatno će izabrati opcije koje su dobre za njih, a ne one koje su štetne.

Dajte im primjere koji nadahnjuju. Zamolite ih da vas nečemu nauče. Pitajte ih što misle o vašim dilemama na poslu.

Posvetite više vremena od onog što mislite da možete odnosima koji su za vas najvažniji. Nema boljeg načina da svojim tinejdžerima pokažete svoju ljubav i podršku od provođenja vremena s njima.

Budite predvidljiv roditelj radije nego najbolji prijatelj.

Možda ćete misliti da se prema vama ponašaju kao prema fosilu – čak vas mogu smatrati fosilom – ali vi ste zapravo stijena ...usred ovog mora oluja i zbrke, vaš je zadatak kao roditelja da budete sidro.

Kad kritizirate usredotočite se samo na nekoliko određenih novijih primjera, ne idite u širinu.

Kvalitetno drvo ne raste lako; što je vjetar jači, to su stabla snažnija.

Pronađite načine za kontroliranje svojih strahova umjesto da pokušavate kontrolirati opasnosti s kojima se suočavaju vaši tinejdžeri.

Radost koja se dijeli dvostruka je radost.

I kada odu, ostavite im vrata odškrinuta – zauvijek!

15.10.2010. u 13:04 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pobjednik ostaje sam

Paulo Coelho
Izdavač: VBZ

Zatim reče svojim učenicima: Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.

Bog je stvorio svijet u šest dana. No što je svijet? Ovo što ti i ja gledamo? Svaki puta kada netko umre, dio svemira bude izbrisan. Sve što je jedno ljudsko biće osjećalo, doživjelo, promatralo, nestaje s njima, kao što nestaju suze na kiši.

Nekoć sam se i ja ponašao kao skuhana žaba. Nisam obraćao pažnju na promjene. Vjerovao sam da je sve u najboljem redu, da će nevolje same proći, da je to pitanje dana. Bio sam spreman umrijeti nakon što sam izgubio ono najvažnije na svijetu i, umjesto da se priberem, nastavio sam plutati, umrtvljen, u vodi koja se sve više zagrijavala.

Postoje životne okolnosti koje razdvajaju ljude samo kako bi oni shvatili koliko znače jedno drugome.

Obuzme je neka nepoznata, ugodna smirenost. Najednom se osjeti zaštićeno i voljeno, sretna što je uopće živa.

Ako vjeruješ u pobjedu, i ona vjeruje u tebe.

Blagoslovljen onaj koji svojoj djeci dade krila i korijenje, kaže drevna arapska poslovica.

Ljudi cijene stvari samo ako posumnjaju u to hoće li ih uopće dobiti.

Svi smo dio božanske iskre, svi smo stvoreni sa svrhom, a ona se zove Ljubav. Tu Ljubav, međutim, ne treba usredotočiti samo na jednu osobu; ona je rasuta po cijelom svijetu i čeka da je otkrijemo. Otvori se prema toj ljubavi. Ono što je izgubljeno, ne može se vratiti. Treba znati prepoznati ono što će tek doći.

Nastavi dalje. Čak i kada nisi siguran, samo nastavi. Božje su namjere neshvatljive, ponekad se čovjeku otkrije put tek kada njime krene.

Ne ispravljaj ono što je uništeno, kreni od početka.

Svi su ljudi jednaki – nije istina. Svi su ljudi različiti i trebaju po svaku cijenu braniti pravo na tu različitost.

Kad se čovjek nađe u tunelu bez izlaza, najbolje je sasvim osloboditi misli, dok podsvijest ne odradi svoje.

15.10.2010. u 13:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

Muška posla

Stephen Fried
Izdavač: Planetopija

Po njenom mišljenju, cijeli je blagdan Valentinova izmišljen zato d amuškarce pretvori u pse koji skaču kroz kolut.

I, istina je da je u proteklom desetljeću Dianina obitelj, bez obzira na to jesu li to osjetili ili ne, prevladavala u mojem braku.

Svaki dan je najljepši i najgori dan u životu – ponekad baš istovremeno.

Sada pružam toliku tehnološku podršku svojoj široj obitelji daću sebe možda morati poslati u Indiju, gdje je radna snaga jeftinija.

Tim kaže da, iako je na poslu već godinama zadužen za tehnološke probleme, smatra kako je podmirivanje tehnoloških potreba svoje supruge i ostatka obitelji 'silna odgovornost'. Najgore je u tome što te, ako nešto ne ide kako treba, odmah gledaju kao da si im ubio kućnog ljubimca. Naličje sveg tog povjerenja je duboki osjećaj razočaranja.

Sociolozi kažu da muževi i žene ljubomoru iskazuju na različite načine: navodno je muškarcima važnija seksulana vjernost, dok žene više brinu za emocionalnu vjernost. A ja sam primjetio da jedan važan sociološki pokazatelj, loš filmski dijalog, potvrđuje njihovu teoriju: obično je to 'jesi li spavala s njim?' nasuprot 'voliš li je?'
Ali oduvijek me mučila pomisao da je muškarcima važnije posjedovati žene nego ih voljeti, baratati njima kao igračkama s kojima se nitko ne može igrati, dok će žene prelaziti preko seksualnih ispada sve dok su najveća ljubav svog muškarca.

15.10.2010. u 13:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Mir je svaki korak

Put svjesnosti u svakodnevnom životu
Tič Nat Han

Svakog jutra, kada se probudimo, imamo dvadeset četiri nova novcata sata života. Kakav dragocjen poklon! Imamo mogućnost da ta dvadeset četiri sata živimo tako da nama a i drugima donesu mir, radost i sreću.

Sreća je moguća samo u sadašnjem trenutku.

Započnimo dan sa omijehom. Osmijeh vam pomaže da novom danu pristupite sa blagošću i razumijevanjem.

Ima više tehnika disanja koje možete da koristite da biste život učinili životopisnim i prijatnim. Prva vježba je veoma jednostavna. Dok udišete, govorite se 'Udišući ja znam da udišem.' Dok izdišete, recite 'Izdišući, ja znam da izdišem'. Samo to.

Svjesno disanje je vžan most kojim ujedinjujemo glavu i tijelo i ponovo postajemo cjelina.
Diši, živ si! Samo disanje i omjehivanje nas može usrećiti, zato što se tada potpuno oporavljamo i surećemo život u sadašnjem trenutku.

Veći dio vremena provodimo razmišljajući previše, a svjesno disanje nam pomaže da budemo smireni i opušteni.

Naša čula su naši prozori u svijet i ponekad ih vjetar produva i uzburka sve u nama. Neki od nas ostavljaju prozore otvorene sve vrijeme, dopuštajući da utisci i buka svijeta prodiru u nas i preplavljuju naše pometeno biće.

Upalimo TV i ostavimo ga uključenog, dozvoljavajući nekom drugom da nas usmjerava, da nas oblikuje i danas uništava. Gubimo sebe i prepuštamo svoju sudbinu u ruke drugih.

U mojoj zemlji koristimo crkvena zvona da nas podsjete na vraćanje sadašnjem trenutku.

Jesti svjesno je najvažnija vježba meditacije. Možemo jesti kao da oživljavamo kolačić iz djetinjstva. Sadašnji momenat je pun radosti i sreće. Ako ste pažljivi, uvidjet ćete to.

Svaki put kad pogledate mandarinu, pogledom prodirete u njenu dubinu. Cio svijet možete vijdeti u jednom plodu. Kada je ogulite i pomirišete, ona je divna. Možete je jesti sporo i biti veoma sretni.

Iako hodamo stalno, naše hodanje je obično više nalik trčanju. Kada hodamo na taj način, mi utiskujemo strepnje i u samu Zemlju. Treba da hodamo tako da utiskujemo mir i smirenost po Zemlji. Svi to možemo, ako zaista snažno želimo. Svako dijete to može. Ako možemo da učinimo jedan takav korak, onda možemo i dva, tri, pet. Ako smo sposobni da jednom koraknemo mirno i sretno, mi radimo na miru i sreći cijele ljudske vrste. Meditacija u hodu je divna vježba.

Uključimo televizor, ili podignemo telefonsku slušalicu, čitamo novine, odemo kod prijatelja ili sjednemo u kola i vozimo nekuda. Naša civilizacija nas uči da se ponašamo na taj način i obezbjeđuje nam mnogo stvari koje možemo koristiti da bismo izgubili kontakt sa sobom.

Kada smo u stanju da se zaustavimo, počinjemo da vidimo; ako možemo da vidimo, tada razumijemo. Mir i sreća su plodovi ovog procesa.

Prosvjetljenje, mir, i radost nam neće niko pokloniti. Njihov izvor je u nama i ako dovoljno duboko kopamo u sadašnjem trenutku voda će poteći.

Nema puta u mir. Mir je put. To znači da možemo dokučiti mir baš sada, pogledom, osmjehom, riječima, našim djelovanjem, dostizanje mira nije sredstvo. Svaki korak koji činimo treba da je mir. Svaki naš korak treba da bude radost. Ako se usredotočimo, možemo to postići. Nije nam potrebna budućnost. Možemo se smiješiti i opustiti. Sve što želimo nam je dostupno baš sada.

To je problem života. Ako nismo potpuno u sadašnjem trenutku, propuštamo sve.

Umjesto da se trudimo da odbacujemo dijelove sebe, treba da naučimo umjetnost preobražavanja. Možemo preobraziti našu ljutnju u nešto drugo, npr. u razumijevanje. Nije neophodna operacija da bi se ljutnja otklonila.

Kada smo bijesni, mi smo bijes. Kada se u nama rodi ljutnja, možemo biti svjesni da je ljutnja energija u nama, i možemo prihvatiti tu energiju da bismo je transformirali u drugu vrstu energije.

Ako o problemu razgovarate s nekim možda že se postići jasno razumijevanje i čvor će se lako odvezati. Unutarnji čvor traži našu punu pažnju čim se pojavi, dok je još slab, jer je njegova transformacija tada lakša.

Kada pogleda u svoj dlan, može vidjeti tisuće generacija koje su mu prethodile i tisuće onih koje će doći poslije njega. Može vidjeti da on ne postoji samo u porodičnom stablu protežući se jednom osobinom vremena, već i u mreži nezavisnih odnosa. Rekao mi je da se nikada ne osjeća usamljen.
Kada me je prošlog ljeta posjetla nećakinja, predložio sam joj: pogledaj u svoj dlan, kao predmet meditacije. Rekoh joj da su svaki kamičak, svaki list i svaki leptir u njenoj ruci.

Svjesnost postoji na dva nivoa: kao sjeme i kao ispoljavanje tog sjemena. Pretpostavimo da imamo sjeme ljutnje u sebi. Kada su uslovi povoljni, to sjeme se može ispoljavati kao ona vrsta energije koju zovemo ljutnja.
Svaki put kada sjeme ljutnje ima prliku da se ispolji, ono stvara novo sjeme iste vrste. Ako smo ljuti pet minuta, proizvodi se novo sjeme ljutnje i pada na tlo našeg nesvjesnog tokom tih pet minuta. To je razlog zbog kojeg moramo biti pažljivi u izboru načina života koji vodimo, osjećanja koja ispoljavamo.

U tom trenutku on razumije i više se ne ljuti. Kad razumijete, ne možete odoljeti a da ne volite. Ne možete da se ljutite. Da biste razvili razumijevanje treba da posmatrate sva ljudska bića sa suosjećanjem. Kada volite prirodno se ponašate na način koji može ublažiti patnju drugih.

Duboko se zagledati, zanči razumjeti. Kada jednom razumijemo razloge zbog kojih se loše ponašao nestat će naša gorčina prema njemu i čezunut ćemo da on manje pati.

Ako je ljubav u našem srcu, svaka misao, riječ, djelo može dovesti do čuda. Razumijevanje je u osnovi svake ljubavi, zato su riječi i djela koji proizlaze iz ljubavi uvijek ljekoviti.

Vjerujem da vlat trave nije ništa manje od zvjezdanih putanja.../Volt Vitman/ Ove riječi nisu filozofija. One dolaze iz dubine njegove duše. On je rekao: ogroman sam, sadržim mnoštva.

Razboljevamo se jer smo toliko udaljeni od majke Zemlje. To je razlog zbog koga s vremena na vrijeme moramo da odemo u prirodu. To je veoma važno. Mi i naša djeca treba da budemo u kontaktu sa majkom prirodom. U mnogim gradovima ne možemo vidjeti drveće – zelena boja je nestala iz naših pejzaža.

Korjeni rata su u načinu na koji živimo naše svakodnevne živote – način na koj razvijamo industriju, gradimo društvo, konzumiramo razna materijalna dobra.

Pitao sam list da li se plaši toga Što je jesen i što drugo lišće otpada. List mi je rekao : Ne. Tokom čitavog proljeća i ljeta bio sam potpuno živ. Radio sam punom parom da bih ishranio drvo i sada je veliki dio mene u drvetu. Ja nisam ograničen svojim oblikom. Ja sam i cijelo drvo i kada odem natrag u tlo nastavit ću da ga njegujem. Zato se uopće ne brinem. Kada padnem sa grančice i sletim na tlo manuću drvetu i reći mu: Vidimo se uskoro! Toga dana puhao je vjetar i uskoro sam vidio kako list otpada sa grančice i pada na tlo, radosno plešući. Bio je sretan. Pognuo sam glavu, znajuči da imam još mnogo da naučim od lista.

Da bismo reagirali potrebno nam je ogorčenje, ali čak ni pravedna ogorčenost nije dovoljna. Našem svijetu ne manjka ljudi voljnih da se daju u akciju. Potrebni su ljudi sposobni da vole, ljudi koji se ne stavljaju ni na čiju stranu i zato mogu da obujme čitavu realnost.
Treba da nastavimo sa prakticiranjem svjesnosti i pomirenja sve dok ne budemo vidjeli kosti i kožu djeteta iz Ugande ili Etiopije kao svoju, sve dok glad i bol svih ljudi ne doživimo kao svoju. Tada smo shvatili pravu nediskriminaciju, pravu ljubav. Tada sva zemaljska bića možemo gledati kroz suosjećanje i možemo nešto stvarno učiniti da se patnje ublaže.

Molim vas da me zovete mojim pravim imenom
Tako da mogu da čujem sve moje plačeve i smjehove odjednom,
Tako da mogu da vidim da su moja radost i bol jedno.
Molim vas da me zovete mojim pravim imenom,
Da bih mogao da se probudim,
Da bi vrata moga srca mogla da ostanu otvorena,
Vrata suosjećanja.

15.10.2010. u 13:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Odvažnost nade

Barack Obama
Izdavač: Profil

Ljudi različitih identiteta su nerazmrsivo povezani, ne mogu koračati sami unazad, već moraju obećati kako će uvijek ići naprijed.

Barem za širu javnost, ja sam onaj koji mediji kažu da jesam. Ja govorim što mediji kažu da govorim. Ja postajem ono što mediji kažu da postajem.

Barak Obama uspio je osobito zorno prikazati kako Amerikanac usprkos znantnim ograničenjima zbog porijekla i socijalnoga položaja još uvijek ima nemalu šansu ostvariti visoke pa i najviše dosege u karijeri i životu ako je je dovoljno smion, nadaren i radišan, te posebno ako ima potporu svoje okoline da se obrazuje i napreduje.

Sociološka imaginacija: sposobnost da se privatne nevolje shvate pomoću javnih problema odnosno da se ispituju biografije pojedinaca u kontekstu analize društva i njegova razvoja.

Obama svjedoči svoj dostojanstven i tolerantan odnos prema suparnicima,novinarima i drugim akterima političkoga i društvenoga života.

Svi smo međusobno ovisni i ono što nas povezuje jače je od onogašto nas razdvaja,i ako dovoljan broj ljudi vjeruje u istinitost te tvrdnje i djeluje u skladu s njome, tada bismo mogli, ne baš riješiti svaki problem, ali zato ostvariti značajne ciljeve.

Počeo sam gajiti sumnje spram puta koji sam odabrao; osjećao sam se onako kako zamišljam da se mora osjećati kakav glumac ili atletičar kada, nakon niza godina predanosti jednome jedinome, sasvim određenome snu, nakon godina konobarenja između audicija ili slabašnih pogodaka u nižim bejzbolskim ligama, shvatai kako neće dalje napredovati, što zbog manjka talenta, što zbog izostanka sreće. Od njegova sna neće biti ništa i on je sada suočen sa sljedećimizborom; ili će prihvatiti tu činjenicu kao odrasla osoba i prijeći na kakvo, za njega prikladnije, zanimanje ili će odbijti prihvatiti istinu te potom postati ogorčen, svadljiv i otužan.

Rekao sam im da imaju pravo: vlada nije u stanju riješiti sve njihove probleme. Ali uz malenu izmjenu prioriteta mogli bismo osigurati svakome djetetu šansu za pristojan život i suočiti se s izazovima na koje nailazimo kao nacija.

Čini mi se da velik dio onoga od čega pate siromašne četvrti u gradskim središtima uključuje pomanjkanje kulture koje novac sam po sebi neće odagnati te da naše vrijednosti i duhovnost vrijede barem koliko i naš BDP.

Ponekad nam je potrebna kulturalna preobrazba i vladino djelovanje – promjena vrednota i promjena politike – kako bismo promaknuli vrstu društva kakvome težimo. Stanje u školama u našim siromašnim gradskim četvrtima tipičan je primjer. Sav novac ovoga svijeta neće potaknuti učenika na ostvarivanje dobrih rezultata ako se roditelji ne potrude da svojoj djeci usade vrijednost naporna rada kao nečega što će biti nagrađeno tek poslije u životu. No, kada se mi kao društvo pretvaramo da će siromašna djeca iskoristiti svoje potencijale u oronulim, nesigurnim školama sa zastarjelom opremom i nastavnicima koji nisu obučeni u predmetima koje poučavaju, tada toj djeci lažemo, a lažemo i sebi samima. Izdajemo vlastite vrijednosti.

Političari koji ovise o svojim izdašnim donatorima ili su podložni pritisku interesnih skupina, to je glavna tema suvremenoga političkoga izvješćivanja, glavni zaplet koji uvijek nekako dospije u gotovo svaku analizu nepravilnosti u našoj demokraciji. No, za političara koji ćeli zadržati zastupničko mjesto postoji i treća sila koja vrši pritisak na njega, koja oblikuje narav političke debate i određuje raspon onoga što on smatra da smije i ne smije učiniti, stajališta koja smije i ne smije zauzeti. Prije velikih gradova, politički posrednici, moćnici u Washingtonu koji su samo jednim telefonskim pozivom mogli stvoriti ili uništiti nečiju karijeru.

Mediji su filtar kroz koji se svako moje glasovanje interpretira, moje izjave analiziraju, moja uvjerenja preispituju. Za širu javnost barem, ja sam ono što mediji tvrde da jesam. Postajem ono što oni tvrde da sam postao.

Zemlja koja ne može nadzirati svoje energetske izvore, ne može upravljati svojom budućnošću.

Nisam imao napisan govor, ali sam odabrao temu 'Što znači biti odrastao muškarac'. Rekao sam da je došlo vrijeme da muškarci općenito, a crni muškarci napose, prestanu pronalaziti opravdanja što ne pružaju svojim obiteljima sve što bi mogli. Podsjetio sam prisutne muškarce da biti otac ne znači samo napraviti dijete; da su čak i oni od nas koji su fizički kod kuće, često emocionalno odsutni; da upravo zato što mnogi od nas nisu imali oca moramo uložiti dvostruko više napora da prekinemo taj krug; da ako mislimo od svoje djece očekivati više, moramo više očekivati sami od sebe.

Prošla su vremena kad bi roditelji naprosto poslali djecu van ili u park i rekli im da se vrate d večere. Budući da su vijesti pune otmica djece a na svaku se spontanost gleda podozrivo ili se čak sumnja na lijenost, dječji je raspored postao jednako složen kao i roditeljski.

Pitam se hoće li se Sasha sjećati toga kad odraste. Vjerojatno neće; ja se mogu prisjetiti samo vrlo fragmentarno sebe s pet godina. No mislim da će sreća koju je osjetila na tom padobranu trajno ostaviti traga na njoj; da se takvi trenuci akumuliraju i usađuju u karakter djeteta, postajući dijelom njezine ili njegove duše. Kad slušam Michelle kako govori o svom ocu, ponekad mi se čini da čujem u njoj odjek takve sreće, odjek ljubavi i poštovanja koje Frasier Robinson nije zaslužio slavom, ni spektakularnim podvizima, nego malim, svakodnevnim, običnim djelima – ljubavi koju je zaslužio jer je bio prisutan. I pitam se hoće li moje kćeri o meni govoriti na taj način.

Prije no što sam stigao odgovoriti, okrenula se i zaputila prema terenu. I na tren mi se u sjaju kasnog popodneva učinilo da vidim svoju stariju kći kao ženu kakvom će postati, svakim korakom kao da je postajala sve viša, sve jasnije uobličene figure, dok je duge noge vode u njen vlastiti život.

Lavina publiciteta koja je uslijedila nakon govora jača moju svijest o otome koliko je slava prolazna i ovisna o tisuću raznih slučajnosti, događaja koji krenu u ovom, umjesto u onom smjeru.

Najčešće i pravo i politika zahtijevaju kompromis, kazao je; ne samo u pitanjima za koja se zalažemo, nego i u temeljnim stvarima – čovjekovim vrijednostima i idealima.

Radije bih da se govori Živo je korisno nego Umro je bogat.

Na tome mjestu razmišljam o Americi i ljudima koji su je gradili. Očevima ove nacije koji su nekako nadišli sitne ambicije i usku proračunatost pa zamislili narod koji se rasprostire preko kontinenta. I onima poput Lincolna i Kinga, koji su pložili svoje živote u službi usavršavanja nesavršene unije. I svim bezimenim muškarcima i ženama, robovima i vojnicima, krojačima i mesarima koji su gradili živote sebi, svojoj djeci i unucima, opeku po opeku, tračnicu po tračnicu, žuljevitu ruku po žuljevitu ruku, kako bi popunili krajolik naših kolektivnih snova.
To je proces čiji dio želim biti.
Moje je srce ispunjeno ljubavlju prema ovoj zemlji.

15.10.2010. u 13:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kršćanstvo za početnike

Anthony O'Hear i Judy Groves
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk

Isusovo djelovanje, koje je trajalo dvije ili tri godine, obilježila su mnoga čuda i dojmljive propovijedi, koje je često izlagao u obliku parabola ili prispodoba.
Slijepi će progledati, hromi hodati, gubavci se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda evanđelje.

Trojica njegovih najbližih učenika – Petar, Jakov i Ivan svjedoče Isusovu preobraženju 'na visokoj gori.
Na žalost onih kojima čuda smetaju, iz Evanđelja se ne može izdvojiti neki prikaz isusova djelovanja u kojem ne bi bilo čuda. Također, mnoge koji su im svjedočili ta su čuda nadahnula na vjeru u Isusa.

Što je Isus propovijedao?
Čistoća srca, poniznost, ljubav prema bližnjemu, miroljubivost čak i prema neprijateljima, tvrdnja o nevažnosti i pokvarljivosti bogatstva i uspjeha, 'zlatno pravilo' da činimo ono što želimo da drugi čine nama.

Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama...Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njga satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Izaija 53,3-5)

Kršćanstvo kao ustoličena religija Carstva počelo je poprimati sve više svojstava samog carstva. Zahvaljujući darovima vjernika crkva se obogatila.

Slijediti Isusa u siromaštvu
Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite. Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju halja, ni obuće, ni štapa. Matej (10, 7-10)

Postoji nešto u čemu se sve predodžbe Isusa Krista koje smo prikazali ipak slažu.
Svi mi mislimo da je Isus sila koja u ljudski život ulazi izvana.
Taj Isus nemira i izazova, koji sada poziva na radikalno preispitivanje moga – i tvoga – odnosa prema Bogu i čovjeku, ostaje i danas nakon dva tisućljeća, u temelju kršćanstva. Upravo taj Isus, a ne njegovo višeznačno i često nedokučivo učenje.

Ideja otkupljenja
Kršćanstvo drži da se naša slabost ili patnje otkupljuju ili mogu otkupiti. Boga najbolje prestavlja čovjek koji trpi. Iz tih pretpostavki slijedi da univerzalno načelo na kojem počiva svijet kao cjelina može imati i ima određeno konkretno očitovanje.
U kršćanstvu i u Isusu vrijeme i prostor su pripitomljeni i humanizirani. I možda jedino religija koja može sadržavati zbilju božanskog utjelovljenja može ublažiti i opravdati neugodnu činjenicu ljudske patnje i smrtnosti. Naposljetku, kršćanska nam ideja, koja dopušta radikalno promišljanje i preradu naših predodžaba o nama i našim odnosima, nudi obnovu osobnog integriteta koju smo, znamo, izgubili.

Možemo li kršćanstvo 'apsolvirati' objašnjenjem?
Ustrajan uspjeh kršćanske religije nevjernik će objasniti na njegovu doktrinu, institucionalnu i emocionalnu snagu, na to da se kršćanstvo pojavilo u povoljnom povijesnom trenutku, a još više na moć zagonetne i snažne Isusove osobnosti te možda također na Isusovu trajnu sposobnost da svim ljudima bude sve a da potpuno ne nestane. S druge strane, za nevjernika je lik Isusa Nezarežanina jednostavno previše krhak oslonac da bi mogao nositi teret tumačenja i teologije koje su mu njegovi sljedbenici nametali od Pavla nadalje.
Možda taj nevjerni i ima pravo, ali čak i ako je tako, morat će priznati presudnu ulogu neizmjerna doprinosa kršćanstva razvitku europske kulture, umjetnosti i misli te posebno humanitarnim i univerzalističkim idealima koje je namrlo ostatku svijeta. Morat će također objasniti kako su se to krišćanstvo i njegovi ideali mogli pokazati tako moćnima da Isusovo doba, gledajući unatrag, učine prekretnicom u svjetskoj povijesti – ili, drukčije rečeno, morat će objasniti kako se jedan tako moćan i beskrajno očaravajuć skup ideja moga sažeti u jedan tako nevjerojatan li kakav je Isus Nazarećanin, osim ako u njemu nije doista bilo neke nadljudske sile.

15.10.2010. u 13:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako razviti emocionalnu inteligenciju?

Christian Weisbach i Ursula Dachs
Izdavač: DZS

Emocionalna inteligencija – školovanje srca (Goethe).

Uspješan menedžer; stresan, usamljen i smušeni profesor, izgubljen u svakodnevnom životu; ili genijalac umjetnik, koji živi na rubu egzistencije; ali i darovito dijete, koje ne može uspostaviti vezu s vršnjacima, primjeri su inteligentnih ljudi kojima baš ne zavidimo na uspješnosti.

Naziv emocionalna inteligencija rabi se već deset godina i potječe od dvojice američkih psihologa petera Saloveya (Yale) i Johna Mayera (sveučilište New Hampshire). Oni su željeli jednim izrazom iskazati ljudske osobine kao što su suosjećanje, samopouzdanje i kontrola osjećaja.

Ništa ti nije bliže od tebe samog. No, ako ne poznaješ sebe, kako ćeš upoznati druge? Istočna mudrost

Svatko želi slijedeće: razumijevanje, obzir, tolerancija, suosjećanje, poštovanje.

Uvijek kada prepoznate i glasno izrazite vlastite osjećaje, moći ćete ostvariti i uspješnije odnose i jasnije donositi odluke. Tako niste prepušteni svojim osjećajima, nego ih možete iskoristiti kao stvaralačku snagu.

Tko stalno radi ono što je oduvijek radio, i nadalje će dobivati ono što je oduvijek dobivao.

Tri stupnja do bolje intuicije:
1. Koncentrirajte se prije spavanja pet minuta. Najprije recite nekoliko puta: Prava odluka za moj problem postoji, a postoji i optimalno rješenje, i ja ću ga pronaći.
2. Zadajte svojoj podsvijesti konkretne upute za rad: točno definirajte ono što želite postići. Vrlo precizno možete izraziti što zapravo želite, iako trenutno možda još ne znate kako to postići.
3. Opustite se i zamislite kako ćete se osjećati kada se odjednom stvor rješnje. Maštajte o tome kako ćete se osjećati kada dostignete cilj. Zaspat ćete s osjećajem pouzdanja, olakšanja, a možda i sa željom za djelovanjem.

Tipični tjelesni znakovi:
- Zainteresiranost pokazujemo naginjući gornji dio tijela prema naprijed, a nezainteresiranost naginjanjem prema natrag i okretanje.
- Kada ste potišteni, obično spustite glavu i ramena.
- Radost ponovnog susreta pokazuje blistavo lice i široko raširene ruke.

Ako točno uočite što izaziva stres, možda bi pomoglo da pravite zabilješke. Možda biste trebali zatvoriti oči i prizvati sjećanja. Nađite vremena i odgovorite na četiri pitanja: Kada me je to prvi put opteretilo? Kakva je tada bila moja reakcija? Kako mislim danas? Jesu li tadašnji uzori ponašanja još uvijek pogodni za rješavanje problema i smanjenje stresa?

Ako se možete kontrolirati usprkos jakim osjećajima i ne dopustiti da vas oni svladaju, možete s pouzdanjem upravljati svojim životom. Naučili ste svjesno se odnositi prema svojim osjećajima.

Ne zaboravi, sreća ne ovisi o tome tko si ili što imaš; ovisi samo o tome što misliš. Dale Carnegie

Jesu li vaši postupci ponekad suprotni vašim osjećajima, pa ne možete stići do cilja koji ste si postavili. Postavite si slijedeća pitanja; Što je moj cilj? Koji se cilj krije iza toga? Koje promjene ću time postići? Po čemu prepoznajem da je zadani cilj postignut? Kako se osjećam dok ne postignem svoj cilj? Kako mi je kada postignem svoj cilj?

Od formule neuspjeha do formule uspjeha:
Formule neuspjeha Formule uspjeha
Za to nemam dara To ću svladati
To ne mogu To ću pokušati
Danas imam loš dan Iskoristit ću ovaj dan
Zašto da to pokušam, ionako neće uspjeti Spreman sam to probati, potrudit ću se
Još se nikada nisam mogao koncentrirati Mogu se koncentrirati kada to želim, a sada želim
Jednostavno nemam sreće Svatko je kovač svoje sreće

Zamislite tri područja u kojima morate učiniti nešto čime niste oduševljeni. Sada razmislite: Što me može potaknuti da to ipak učinim – da to čak želim učiniti. Sami se motivirajte tako da zamislite rezultat – makar samo zato da budete u stanju pobijediti svoju unutarnju lijenost.

Ako ste u sebi motivirani, bit će vam lakše postići svoje ciljeve – i tako imati uspjeha. Naša često uvježbana skromnost tu nas ponekad odsta sputava. Zašto da se zadovoljite nečim osrednjim ako možete postići izvanredna ostvarenja?
Sigurno znate razliku između obavljati posao, jer se on upravo mora učiniti, i veselja ili čak poleta koji uložite u taj zadatak. Imate cilj, vjerujete kako je važno i pravilno da ga postignete i uopće ne primjećujete da radite. Jednostavno uživate u tome! Tu je snaga motivacije!
Novac, pohvala i priznanje također mogu motivirati. No najjača motivacija dolazi iznutra. Ako je vama samima jasno zbog čega morate nešto učiniti, to je u pravilu dovoljno da uspijete!

Ponekad morate promijeniti stajalište, tada svaka stvar izgleda drugačije. Lijepa slika ponašanja koje možemo vježbati svakoga dana.

Promjena perspektive začuđujuće je poticajna. Što vam se prije činilo obeshrabrujuće, najednom više ne izgleda tako loše.

Iza ponašanja nekog čovjeka otkrit ćete i njegova raspoloženja i moći ćete ga razumjeti. Zbog toga se ljudi u vašem društvu dobro osjećaju.

Kako siješ, tako ćeš i žeti. Ova poslovica sadrži važnu spoznaju: Svatko sam stvara svoje odnose. Reakcije drugih na naše ponašanje odgovaraju uloženom trudu.

Empatija se tumači i kao sposobnost da se stavimo u situaciju drugog čovjeka u odnosu prema nama. Je li empatija dakle sposobnost osjećanja ili sposobnost mišljenja?

Uzmite list papira i napišite što očekujete od drugih kako biste osjećali da vas razumiju. Napišite poimence osobe čije postupke želite primijetiti, primjerice svojeg bračnog odnosno ljubavnog partnera, djeteta, majke ili kolegice. Primjer: želim da me moj muž pozorno sluša, pokazuje više zanimanja, češće nađe vremena za mene...

Često možete ustanoviti kako se uzbuđeni ljudi brzo umire čim osjećaju da ih se ozbiljno shvaća i ako osjete razumijevanje za svoje često povrijeđene osjećaje.

Pokušajte jednom u svakodnevnom životu točnije promatrati. Tada nećete odjeću opisati kao modernu, nego ćete opisati pojedine odjevne predmete, modni stil i boje. Osobe nećete tada procijeniti kao depresivne, zanesene, lijene, razdražljive ili nervozne nego ćete točno prikazati njihovu mimiku, gestikulaciju, glas i njihovo ponašanje. Dobar promatrač opisuje što neutralnije to što je vidio i čuo. Trebamo sami stvoriti sliku ne preuzevši procijenjene interpretacije. Naravno, u svojoj okolini ne možete stalno stajati sa strane i samo promatrati. No, vi možete zamišljati o tome koliko vaše izjave već sadrže interpretacije i procjenjivanja.

Najbolji promatrač i najdublji mislilac uvijek su najblaži suci. H.T.Buckle

Emocionalni sadržaj ne nalazimo u tome što netko kaže, nego u tome kako to nešto kaže.

15.10.2010. u 13:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kad sve to stigne?

Allison Pearson
Izdavač: OceanMore d.o.o.

Kroz prozor na odmorištu i prosinačku maglu, gledam mladi Mjesec kako se odmara na Londonom. Čak i Mjesec katkad ispruži noge. Muškarac na Mjesecu, naravno. Da je slučano žena na Mjesecu, ona nikad ne bi sjela. Ili možda bi?

Nažalost, borba za ravnopravnost koja je odavno počela u liberalnom zapadnom društvu nije našla odjeka u fundamentalističkom režimu petogodišnjaka. Mamica je jedini Bog, a tatica joj je prorok.

Dok sam bila mlađa htjela sam ići u krevet s nekim; danas imam dvoje djece i najveća mi je želja leži u krevet sama, barem na dvanest sati. Uglavnom, volim svoj posao: zadovoljstvo koje osjećam zbog dobro obavljenog posla koje pokreće mozak, zbog toga što je sve pod mojom kontrolom za razliku od ostatka mojega života koji izgleda kao jeziva zbrka. Volim činjenicu da brojevi rade ono što im kažem i nikad ne pitaju zašto.

Zašto su udane žene delje od neudanih?
Neudane doma pogledaju što je u frižideru i odu u krevet. Udane dođu doma, pogledaju što je u krevetu i odu do frižidera.

Godinu dana starija od mene, trideset i šestogodišnja Candy genski je single i katkad joj zavidim jer poslije posla može raditi toliko fantastičnih stvari; otići na piće ili vikendom otići u kupaonicu bez znatiželjnog petogodišnjaka, doći na posao s podočnjacima od cjelonoćnog seksa, a ne zato što je bdjela cijelu noć nad uplakanim rezultatom seksa.

Kad Engleskinja određenog podrijetla uđe u pedesete, ona više nema grudi, nego njedra, ili čak, ovisno o površini i starosti loze, poprsje. Grudi uvijek dolaze u paru, ali poprsje je uvijek u jednini. Kod poprsja nema dekoltea ni poskakivanja. Dok grudi govore: Dođi, poigraj se s nama!, poprsje kao branik na autu poručuje: Miči mi se s puta!

Sigurno ste se već upoznali s pojmom 'fond menadžer'. Najjednostvnijim rječnikom, to je vrhunski kockar. Moj je posao proučiti tvrtke diljem svijeta, procijeniti vrijednost njihovih proizvoda na tržištu, provjeriti dosadašnji uspjeh svakog jahača, staviti velik novac na najboljeg konja i nadati se da neće pasti na prvoj preponi.

Sigurno je nećakinja jednoga od direktora; u EMF se ne može upasti s takvim dosjeom, ako nisi s novcem u krvnom srodstvu.

Jako dobro pitanje, Clarissa. Imala sam paket dionica vrijedan četiri milijuna, a cijena je porasla i nastavljala je rasti, ali smo već zaradili dovoljno novca, a ja sam iz novina znala da se aviokompanijama loše piše. Znači, fond menadžer mora izvući novac prije nego što cijena padne. Ja neprestano pokušavam uravnotežiti dobre stvari koje bi se mogle dogoditi s božjim bijesom koji bi nas mogao zaskočiti.

Naših Pet stupova su: Zajednički trud, uzajamna iskrenost, najbolji rezultati, briga za klijenta, predanost uspjehu.

Stup broj šest: reagira li novac na vaš dodir, danas više nema granica ženskim uspjesima u Cityju. Novac ne zna kojeg ste spola.

Drveni podij u predvorju Emilyne škole očito je hitno postavljen s namjerom da slomi noge uvijek zakašnjelim zaposlenim majkama.

Danas popodne, dok stoji uz bok nemirnim dječacima od kojih jedan očito mora na zahod, moja djevojčica pjeva požićnu pjesmu ne griješeći u riječima, a ja osjećam provalu ponosa u grudima.
Zašto su djeca koja prebrzo pjevaju 'U jaslicama', toliko dirljivija od cijeloga usklađenog kraljevskog zbora? Zavlačim ruku duboko u džep kaputa i tražim rupčić.

Dvorana je puna majki, moljaca koj lepršaju oko malih svjetala svojih života.

Djeca pamte samo kad ne stigneš, a ne kad stigneš.

Nekako je njeno umirivanje bolnije od svake pritužbe. To je onaj knockout koji su majke stoljećima usavršavale: najprije te prisile da osjećaš grižnju savjesti, a onda se grizeš zbog grižnje savjesti, zbog čega se osjećaš još gore.

Ljenčarenje i ja još se nismo imali čast upoznati.

Da sam ja u njezinim godinama znala ovo što sad znam, bih li ikad imala djecu? Zatvaram oči i pokušavam zamisliti svijet bez Emily i Bena: svijet bez glazbe i svjetla.

Ok, da vidimo. Posrao se na sve što radiš, a ti si mu ponudila da ćeš mu obrisati guzicu.

Uvijek putujemo s cijelim zvjerinjakom noćnih utjeha. Benov ljubljeni Roo, ovca, nilski konj u haljinici, ...

Kad Barbara to izgovori, riječ postaje teška, zaglušujuća, optužujuća. Zatvaram oči i pokušavam pribrati zadnje zalihe strpljivosti i razumijevanja koje namam. Preda mnom stoji žena koja je na moga muža prenijela DNK zahvaljujući kojoj će doživotno biti tanak poput uloška za kemijsku olovku, a trideset šest godina poslije ona za to optužuje mene. Je li to pošteno? Ja sam iznad to omalovažavanja moje sposobnosti da budem dobra žena, ako je uopće imam.

Ja od muškarca – svojeg muškarca – očekujem da obavlja ženski posao, jer ako on to ne radi, ja ne mogu obavljati muški posao. A ovdje u Yorkshireu ponos koji osjećam jer mi sve to uspijeva, jer održavam naš život na kolosijeku, makar na rubu iskliznuća, postaje neugodan. Odjednom mi je jasno da obitelj zahttijeva mnogo brige, maziva koje će joj omogućiti gladak put, dok moja mala obitelj neprestano poskakuje, a kočnice počinju škripiti.

Znaš kako uvijek govorim da želim biti s djecom. Stvarno želim biti s djecom. Katkad navečer, ako dođem doma kad je Emily već otišla spavati, odlazim do košare za rublje i njuškam njihovu odjeću. Tako mi fale. To još nikome nisam rekla. A kad sam s njima, kao sad, njihove su potrebe tako velike. Kao ljubavna afera zgusnuta u jedan dugi vikend – zagrljaji, poljupci, gorke suze, volim te, ne ostavljaj me, donesi mi piće, njega voliš više nego mene, odnesi me u krevet, imaš lijepu kosu, mazi me, mrzim te. Iscrpljena, zastrašena, moram se vratiti na posao što prije da se odmorim. Kakva se to majka boji svoje djece?

Kad god smo kod svekra i svekrve, imam osjećaj da se djeca pretvaraju u ručne bombe. Svaki čas osigurač se možeizvući i oni će se razletjeti po naslonjaču ili izvući sve porculanske posudice za jaja Royal Worcester. Rich i ja jurimo za njima, preskačući popadale ukrase kao obrambeni igrači u utakmici osuđenoj na propast.

U Londonu, u Edwin Morgan Forsteru misle da sam nastrana jer imam privatni život izvan ureda. A tu misle da sam čudovište jer imam posao umjesto života.

U knjigama poše da moraš pustiti dijete da plače, ali Ben nije čitao knjige. On ne razumije da se nakon četrdesetak minuta kontinuiranoga plača dijete smiruje. U knjizi piše da Ben ima problema s vezanjem uz neku osobu; mislim da je baš otkrio da je mama koje danju nema u blizini dostupna za noćno maženje.

Ne poznajem Jacka Abelhammera, ali sam možda zaljubljena u njega. Kako se možeš zaljubiti u nekoga koga ne poznaješ? To je vjerojatno lakše, kad se sve zbroji. Prazan ekran na koji možeš ispisati sve za čim žudiš.

Kćeri koje nastoje biti sinovi koje njihovi očevi nikad nisu imali, kćeri koje su izvrsne u školi kako bi dobile pozornost muškarca koji uvijek gleda u drugu stranu, kćeri poput sirote lude Antigone koja progoni neuhvatljivu očevu ljubav. Pa zašto sve tatine kćeri rade u sredinama koje su tako neprijateljski raspoložene prema ženama? Jer nam jedinu utjehu može pružiti muško odobravanje. To je žalosno.

Tata je ocean, a mama luka: utočište u kojemu se sklanjaju kako bi stekli hrabrost za nove i sve dalje avanture. Ali ja znam da nisam luka, ponekad kad je stvarno loše, ležim i razmišljam: ja sam brod u noći, a moja djeca klikću poput galebova kraj kojih prolazim.

A kako bi meni bilo kad bih cijeli dan bila sama s djecom? Dječje potrebe namju kraja. Možeš im ulijevati svu svoju ljubav i stpljenje, a kad je dosta? Nikad. Nikad nije dosta.

Ne, ne te laži koje se izgovaraju radi uzajamne zaštite. Kad si mlad, majka te štiti od svijeta jer misli da si premlad da bi razumio, a kad ona ostari, ti štitiš nju jer je prestara da bi razumijela – ili da u njoj izazoveš još veće razumijevanje. Životna krivulja ide ovako: želim znati, znam, ne želim znati.

Te žene nisu zaljubljene, one su ustrašene: boje se da će muževa ljubav nestati i sletjeti na neku repliku njih samih u mlađim danima.
Kao i ja, i one upravljaju imovinom, ali ja upravljam imovinom iz svjetskih resursa, a one upravljaju samo sobom – krasan proizvod, ali mu prijeti smanjenje prihoda.

Odani sin. Otac i djed. Najdraže jedino dijete. Voljena žena i majka. Sestra. Žena. Majka. Majka. U smrti nas ne određuje ono što smo radili ili što smo bili, nego ono što smo značili drugima. Koliko smo voljeli i koliko smo bili voljeni.

Nemam li i ja takva dvostruka mjerila? Pauli kažem da Ben mora piti vodu, a ne sok, a onda za vikend, ako traži sok od jabuke, popuštam samo da dobijem malo mira i tišine. Želim da dadilja budebolja majka nego što bih ja ikad bila: očekujem od nje da voli moju djecu kao da su njezina, aonda kad dođem doma i zateknem je da im pokazuje ljubav kao da su njezina, ona odjednom postaju samo moja djea koju ne može voljeti nitko osim mene.

Svaka žena zna, a nijedan muškarac neće shvatiti da muškarac, čak i da donese sve s popisa, ipak neće donijeti dobre stvari. Zašto? Jer žena doista misli da bi ona bolje izbrala: tustije pile s raskošnijih francuskih farmi, ukusniji jogurt...

Debra me upozorila da više nije dovoljan jedan papir i jedan dar, kao što smo mi dobivali dok smo bili mali. Danas mora biti više slojeva papira, a u svakom sloju jedan dar kako bi se djeci pokazalo da je život fer. Zašto? Život nije fer; život se sastoji od nekoliko slojeva, a u sredini je samo jedna slomljena životinja.

Prihvatila sam rečenicu Groucha Marxa: zašto bih bila u vezi s nekim tk je toliko glup da želi biit u vezi sa mnom? Tek mi je Richard pokazao da ljubav može biti ulaganje, nešto što može tiho rasti i obaćava dugoročan prihod umjesto kockanja nakon kojega ostaješ slomljen i osiromašen.

Današnji muškarci mogu samo biti bolji očevi nego što su bili njihovi očevi. Dovoljno je da znaju promijeniti pelene ili pogoditi kako se daje bočica: to ih kvalificira kao sposobnije roditelje od prethodne generacije. Ali mi majke možemo biti samo gore od svojih i to nas grize jer se toliko trudimo, a osuđene smo na neuspjeh.

Ja nikad ne želim sendvič, ali prije nekoliko godina došla sam do razvojnoga stupnja na kojem sam shvatila da smisao maminih sendviča nije u tome da se pojedu. Oni su tu samo zato da bi ona mogla napraviti nešto za mene sada kad više gotovo nema što.

Većinu novca potrošiš kupujući vrijeme kako bi mogla zaraditi novac i platiti sve što misliš da ti treba jer imaš novca.

Oni tako brzo rastu. Naprije govore sve one smiješne riječi i rečenice za koje samoj sebi obećavaš da ćeš ih zapisati, a nikad to ne napraviš, a zatim počnu govoriti kao iskusni urbani klinci ili, još gore, baš kao ti. Hoću da moja djeca što vrže odrastu, a oplakujem svaku propuštenu minutu njihova djetinjstva.

Rimski general Scipion sanjao je da je otkrio selo izgrađeno uz veliki slap. Buka je bila tako strašna da si morao vikati da bi te čuli. Kako živite uz tu buku svaki dan? pitao je Scipion seoskoga poglavara. 'Koju buku?' pitao je starac. – Svi mi imamo neku svoju buku u pozadini na koju smo se tako naviknuli da je ne čujemo.

Nekad sam njegovo lice mogla čitati kao knjigu, ali sad je ta knjiga prevedena na drugi jezik.

Razlozi da odustanem od posla
1. Jer imam dva života i nemam vremena uživati ni u jednom od njih.
2. Jer 24 sata nisu dovoljna.
3. Jer će moja djeca biti mala još vrlo kratko.
4. Jer sam jednoga dana zatekla muža kako me gleda onako kako je mama nekoć gledala oca.
5. Jer pretvarajući se u muškarca, prestaješ biti žena.

15.10.2010. u 13:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Joyce za početnike

David Norris i Carl Flint
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk


Jezik je bio njegova sirovina, koju je podrgavao onoj vrsti ekstremnih propitivanja i normiranja kakvo se obično očekuje od poezije. Istim je takvim cjelovitim normama podvrgavao i svoje obrađene teme, kao beskompromisan realist koji piše o područjima ljudskog iskustva što su se dotad smatrala odviše nedostojnima, osobnima, intimnima ili odviše škakljivima da bi bila predmetom umjetnosti. Napose je otpuhnuo paučinu s viktorijanskog odnosa spram seksualnosti i prikazao je na iskren i revolucionaran način. Time je smjelo proširio granice ljudskoga duhovnog razvoja.

Za njega je postao grad zamrznut u vremenu – edvardijanski Dublin iz 1904., s fijakerima, plinskim svjetiljkama i britanskim vojnicima, grad od oko 500 000 duša koji je u sebi spajao konvencijalno i subverzno.

Kad su srednjovječnog Joycea upitali bi li se ikad vratio u Dublin, odgovorio je: 'Jesam li ga ikad napustio? Kad umrem, naći će Dublin urezan u mome srcu.'

Nakana mi je bila napisati poglavlje o moralnoj povijesti svoje zemlje, a Dublin sam odabrao zato što mi se taj grad činio središtem paralize. Nastojao sam ga predstaviti nepristranoj publici, i to u četiri njegova vida: djetinjstvu, pubertetu, zrelosti i javnom životu. Pripovijetke su poredane tim slijedom. Najveći dio knjige napisao sam stilom obzirne štkrtosti.

Najznačajnije je to da Joyce pokazuje kako je oblikovana pojedinačna svijest i kako stvara vlastiti sustav vrijednosti, neovisno o prevladavajućem licemjeru i poluistinama društva.

Joyce nam pokazuje da u našem svakidašnjem životu često nesvjesno i u minijaturnom vidu ponavljamo osnovne mitološke teme.

Joyce je usavršio tehniku toka svijesti, koja oponaša način na koji svijest 'govori' samoj sebi – u složenim fluidnim obrascima, proizvoljnim prekidima, nedovšenim mislima, poluriječima i tako dalje.

Zamislite načas običnu svijest jednoga običnog dana. Ta svijest prima bezbroj dojmova – otcrtano grotesknih koji se rasplinu ili onih što se urezuju oštrinom čelika. Dolaze oni sa svih strana, poput neprekidne kiše nebrojenih atoma; i kako padaju, kako se uobičličuju u život ponedjeljka ili utorka, naglasak pada drukčije nego što je nekad bio slučaj... Život je blistava aureola, poluproziran omotač koji nas okružuje od početka do kraja svijesti. Nije li zadaća romanopisca da prenese taj nestalan, taj neznani i neograničeni duh, kakva god zastranjenja ili složenosti on mogao očitovati, sa što je manje moguće primjesa onostranog i izvanjskog?

Noću, u tami (a sjetimo se da je Joyce u to vrijeme bio gotovo slijep) uho ima prednost nad okom. Onima koji su knjigu smatrali nečitljivom, on je savjetovao da je ne čitaju nego slušaju.

15.10.2010. u 12:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Islam za početnike

Ziauddin Sardar i Zafar Abbas Malik
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk

Dovesti do pravične pomirbe među zavačenima čin je milosrđa, milosrđe je i pomoći nekomu da uzjaše životinju ili da je natovari, lijep ariječ je milosrđe, uklanjanje prepreka s puta je milosrđe, osmijeh upućen bratu, spolni odnos sa svojom ženom, sve je to milosrđe. Prorok Muhamed

Najbolje što otac može dati djetetu jest poduka u lijepom ponašanju. Prorok Muhamed

Muslimanski je kalendar lunarni, utemljen samo na Mjesečevim mijenama. Muslimanska godina ne uzima u obzir izmjene godišnjih doba. U odnosu na solarnu godinu, lunarna je kraća za oko jedanaest dana. Stoga ona svake 32 i pol godine prolazi kroz sva solarna godišnja doba. Tako, primjerice, ukoliko jedne godine mjesec posta, ramazan, pada na vrhuncu ljetnih vrućina 16 Ľ godina poslije on će pasti usred zime.

Kada netko umre, i njegova djela skončavaju, osim tri stvari što ih ostavlja za sobom: trajnog milosrđa, znanja od kojeg može biti od koristi i kreposnih potomaka koji mole za njega. Prorok Muhamed

Što je Kur'an?
Čitav tekst, koji sadrži 114 poglavlja, sura, s ukupno 6236 stavaka, ajeta, tako zadobiva isprepletenu strukturu koja ritmom, rimom i značenjem svaku riječ povezuje s drugom. Takva struktura Kur'ana jamči da se ni jedna točka njegova teksta ne može promijeniti, jer i najsitnija izmjena narušava sklad teksta.

Muškarci i žene su halife, zastupnici Božji na zemlji. To znači da im je Bog povjerio na čuvanje ono što je stvorio, te da to nije nešto što pripada pojedincu, skupini ili naraštaju. To također znači da smo odgovorni održati i sačuvati cjelovitost stvorenoga – zemlje, okoliša, biljnog i životinjskog svijeta. I na ovome i na onome svijetu snosit ćemo odgovornost za upotrebu ili zloupotrebu toga što nam je povjereno.

Kur'ansko naglašavanje znanja, ilma, kojemu treba stalno težiti, postalo je glavnom pokretačkom snagom islamskog društva. Taj 'poticaj na spoznaju' preobrazo je islam iz njegovih pustinjskih korijena u svjetsku civilizaciju. Na vrhuncu klasičnog razdoblja vjernicima se nudilo više od 500 definicija znanja.

Muslimani su stvarni ljudi sa stvarnom poviješću. Stotinama godina njihova je civilizacija bila u svijetu vodeća u znanosti i učenosti, mišljenju i inovacijama, književnosti i putovanjima, politici i međunarodnim odnosima.
Danas muslimani pokušavaju iznova otkriti svoj povjesni identitet, osloboditit se preteškog bremena neokolonijalizma i ugnjetačkog i nepravednog svjetskog poretka te osmisliti pozdanu i ostvarivu budućnost.

15.10.2010. u 12:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Emocionalna inteligencija u poslu

Daniel Goleman
Izdavač: Mozaik knjiga

Kako se organizacije smanjuju u plimnim valovima, ljudi koji sačuvaju svoje radno mjesto postaju odgovorniji i vidljiviji.

Što poslodavci traže od radnika:
- Slušanje i usmenu komunikaciju
- Prilagodljivost i kreativne reakcije na neuspjehe i prepreke
- Osobnu kontrolu, samopouzdanje, motivaciju za rad u skladu s ciljem, osjećaj želje za razvojem karijere i ponos na postignuća
- Grupnu i međuljudsku djelotvornost, suradnju i timski rad, vješto razriješavanje neslaganja
- Djelotvornost u organiziranju, želju da se osobno pridonese, potencijal za vodstvo.

Emocionalna sposobnost da drugi reagiraju na željeni način čine dvije vještine: empatija, koja uključuje prepoznavanje osjećaja drugih, i društvene vještine, koje su potrebne a umješno odnošenje prem tuđim osjećajima.

Sposobnost da govorite i slušate, te da se pritom osjećate ugodno – od presudnog su značaja.

Kompetencije nikada nisu same. Tko hoće raditi vrhunski, mora steći mnoge kompetencije, a ne samo jednu ili dvije. Zvijezde su jake na mnogim područjima, uključujući kompetencije na pet područja emocionalne inteligencije: samosvijest, samo svladavanje, motivacija, empatija i društvene vještine.
Tek kada dosegnu kritičnu masu svih tih sposobnosti, mogu iskazati svoju iznimnost – nalik kemijskoj reakciji koja dosegne stupanj katalizacije. McClelland naziva tu kritičnu masu 'točkom preokreta'.

Emocionalne kompetencije koje su najčešće dovele do visokog stupnja uspjeha bile su:
- Inicijativa, nagon za postignućem i prilagodljivost.
- Utjecaj, predvođenje tima i politička svijest.
- Empatija, samopouzdanje i razvoj drugih ljudi.

Suprotnost krutosti jest prilagodljivost. Agilnost vođe, sposobnost rada na različite načine i s ljudima na svim razinama organizacije, od prodavača u trgovinama do najviših menadžera, sve to zahtijeva empatiju i emocionalno samosvladavanje. Agilnost je potrebna i u vođenju i u učenju.

Intuicija i instinkt govore o sposobnosti da se osjete poruke iz našeg unutarnjeg skladišta emocionalnog pamćenja – našeg vlastitog spremnika mudrosti rasudne moći. Ta sposobnost je u srži samosvijesti, a samosvijest je bitna temeljna vještina za tri emocionalne kompetencije:
Emocionalna svjesnost: shvaćanje načina kako naše emocije utječu na naš rad i sposobnost da naše vrijednosti usmjeravaju naše odluke
Točna samoprocjena: iskren osjećaj svoje osobne snage i ograničenja, jasna vizija onoga što želimo poboljšati i sposobnost da učimo iz iskustva
Samopouzdanje: hrabrost koja potječe od sigurnosti u svoje sposobnosti, vrijednosti i ciljeve.

Ljudi s emocionalnom svjesnosti:
- Znaju koje emocije osjećaju i zašto
- Uviđaju veze između svojih osjećaja i onoga što misle, čine i kažu
- Shvaćaju kako njihovi osjećaji utječu na njihov rad
- Imaju svjesnost o svojim vrijednostima i ciljevima, koja ih vodi.

Ljudi s preciznom samoprocjenom:
- Svjesni su svoje snage i slabosti
- Refleksivni su i uče iz iskustva
- Otvoreni su za iskrene reakcije, nove perspektive, neprekidno učenje i razvoj sebe samih
- Pokazuju smisao za humor i perspektivu o sebi samima.

Ljudi sa samopouzdanjem:
- Samouvjereno predstavljaju sebe: imaju 'prisutnost'
- Mogu izraziti i nepopularna gledišta te se žrvovati za ono što je ispravno.
- Odlučni su sposobni donositi čvrste odluke unatoč nesigurnostima i pritiscima.

Jedna od češćih značajki radnika kojima nedostaje samopouzdanje je paralizirajući strah od toga dase doimaju nespretnima. Sljedeća je odveć lako odustajanje od vlastitih mišljenje i procjena – čak i od svojih dobrih zamisli – kada ih se dovede u ptianje. Preostale su: kronična neodlučnost, posebice pod pritiskom, zaziranje i od najmanjeg rizika i neuspjeh u izražavanju vrijednih zamisli.

Ljudi sa samokontrolom:
- Dobro upravljaju svojim impulzivnim i nemirnim osjećajima.
- Ostaju sabrani, pozitivni i hladnokrvni čak i u trenucima kušnje.
- Jasno misle i ne gube koncentraciju ni pod pritiskom.

Jednostavno osvješćivanje uzavrelih osjećaja može imati povoljne posljedice. Kada su 63 otpuštena menadžera sudjelovala u studiji provedenoj na Južnom metodističkom sveučilištu, mnogi su bili dnjevni i neprijateljski raspoloženi. Polovici njih rečeno je da pet dana vode dnevnik, pišući dvadeset minuta o svojim najdubljim osjećajima i razmišljanjima o tome što proživljavaju. Oni koji su vodili dnevnik našli su nov posao brže nego oni koji nisu.

Paradoks rada je to što jedna osoba može vidjeti neku situaciju kao razornu prijetnju, a druga ko poticajan izazov.

Ljudi s vjerodostojnosti:
- Postupaju etično i ništa im se ne može zamjeriti.
- Grade povjerenje svojom pouzdanošću i autentičnošću.
- Priznaju vlastite pogreške i suprostavljaju se nemoralnim djelima drugih.
- Zauzimaju čvsta, principijelna stajalšta čak i kada je to nepopularno.

Ljudi sa savjesnosti:
- Ispunjavaju obveze i održavaju obećanja.
- Drže sebe odgovornima za postizanje svojih ciljeva.
- U radu su organizirani i brižljivi.

Ljudi s inovativnosti:
- Traže nove zamisli iz širokog raspona izvora.
- Bave se originalnim rješenjima problema.
- Stvaraju nove zamisli.
- Zauzimaju nova stajališta i razmišljaju odvažno.

Ljudi s prilagodljivosti:
- Bez poteškoća zadovoljavaju višestruke zahtjeve, prihvaćaju preraspodjelu prioriteta i snalaze se u brzim promjenama.
- Prilagođavaju svoje reakcije i taktiku kako bi se prilagodili promjenjivim okolnostima.
- Događaje promatraju fleksibilno.

Ubojice kreativnosti:
- Nadzor: nadgledanje i stalno ispitivanje. Tako se guši bitan osjećaj slobode, potreban za kreativno razmišljanje.
- Procjenjivanje: kritično gledište koje se iznosi prerano ili prejako. Kreativne ideje treba kritizirani – nisu sve jednako dobre pa one koje obećavaju treba usavršiti kreativnom kritikom – ali procjenjivanje je štetno kada potiče zabrinutost.
- Pretjerana kontrola: sitničavo upravljanje svakim stupnjem u procesu. Popud nadzora, ona stvara sputavajući osjećaj ograničenosti, što obeshrabruje originalnost.
- Kruti rokovi: pregust raspored, koji stvarapaniku. Premda pritisak može motivirati u određenoj mjeri, a rokovi i raspored mogu poticati koncentraciju, oni također smanjuju 'slobodno' vijeme u kojemu cvjetaju svježe zamisli.

Joe je primjer ljudi koji svoj posao smatraju uzbudljivim – i rade najbolje što mogu. Presudan za to uzbuđenje nije sam posao – Joeov posao je često rutinski – nego posebno stanje uma koje Joe stvara kada radi, stanje koje se naziva 'plima'. Plima motivira ljude da rade najbolje što mogu, bez obzira na to koji posao rade.
Plima buja kada se naše vještine primjenjuju u potpunosti, pa i više od toga – recimo, na projektu koji nas navodi da nadmašimo sami sebe na nov, izazovan način. Izazov nas toliko zaokupi da se izgubimo u poslu i tako se usredotočimo da se osjećamo 'izvan vremena'.

Iznimno dobre radnike odlikuju tri motivacijske kompetencije:
- Težnja za postignućem: težnja za napredovanje ili zadovoljenjem mjerila izvrsnosti
- Predanost: prihvaćanje vizije i diljeva skupine ili organizacije
- Inicijativa i optimizam: srodne sposobnosti koje motiviraju ljude da traže mogućnosti i omogućuju im da podnesu usputne neuspjehe i prepreke.

Ljudi s inicijativom:
- Spremni su iskoristiti priliku
- Zalažu se za ciljeve koji nadilaze ono što se očekuje ili zahtijeva od njih
- Ne drže se pravila kao pijan plota i krše ih kad god je nužno obaviti posao
- Svojim neobičnim, poduzetnim naporima potiču i druge.

Ljudi s optimizmom:
- Ustraju u ostvarivanju ciljeva unatoč preprekama i neuspjesima
- Rade u nadi da će uspjeti i ne boje se neuspjeha.

Kada znate što želite i vidite da je to ostvarivo, možete odrediti kako ćete postupiti. Potom to ostvarite ustrajnošću.

Jedan od oblika koje može poprimiti taj nedostatak empatije jest shvaćanje drugih ljudi kao stereotipa, a ne kao jedinstvenih pojedinaca, što zapravo jesu.

Ljudi s razumijevanjem prema drugima:
- Paze na emocionalne signale i dobro ih slušaju.
- Iskazuju osjetljivost i razumiju tuđa gledišta.
- Pomažu drugima na temelju razumijevanja njihovih potreba i osjećaja.

Ljudi sa sposobnošću potpomaganja drugih:
- Priznaju i nagrađuju tuđe slabosti i postignuća
- Pružaju korisne povratne inforacije i vide tuđe potrebe za daljnjim razvojem.
- Vode, poučavaju na vrijeme i nude zadatke koji usavršavaju i njeguju tuđe vještine.

Očekivati najbolje od ljudi katkad je proročanstvo koje samo sebe ostvaruje.

Ljudi sa sposobnošću usmjerenosti klijetnu:
- Razumiju kupčeve potrebe i uspoređujuih s uslugama ili proizvodima koje nude.
- Traže načine kako poboljšati kupčevo zadovoljstvo i vjernost.
- Rado nude odgovarajuću pomoć.
- Vide situaciju s kupčeva gledišta i djeluju kao pouzdan savjetnik.

Ljudi sa sposobnošću njegovanja mogućnosti različitih ljudi:
- Poštuju ljude različita podrijetla i dobro se odnose prema njima.
- Razumiju različite svjetonazore i shvaćaju razlike između skupina.
- Raznolikost vide kao mogućnost, stvarajući okruženje u kojemu mogu uspješno raditi različiti ljudi.
- Suprostvaljaju se predrasudama i netoleranciji.

Ljudi sa sposobnošću političke svijesti:
- Točno očitavaju glavne odnose moći.
- Shvaćaju presudne društvene mreže.
- Razumiju sile koje oblikuju gledišta i postupke klijenata, kupaca i konkurencije.
- Točno očitavaju organizacijsku i izvanjsku stvarnost.

Naši pozitivni osjećaji o nekoj tvrtki u velikoj se mjeri temelje na tome kakvo nam raspoloženje prenose ljudi koji predstavalju organizaciju.

Ljudi sa sposobnošću djelotvorne taktike uvjeravanja:
- Vješto pridobivaju ljude.
- Podešavaju svoj nastup kako bi prodrli do slušatelja.
- Služe se složenim strategijama, poput neizravnog utjecaja, kako bi stvorili konsenzus i podršku.
- Režiraju dramatične događaje kako bi dojmljivo izrekli svoju poruku.

Ljudi sa sposobnošću komunikacije:
- Djelotvorno održavaju ravnotežu i prilagođavaju svoju poruku prema emocionalnim signalima koje primaju.
- Izravno pristupaju teškim problemima.
- Pomno slušaju, traže uzajamno razumijevanje i ohrabruju potpunu razmjenu informacija.
- Njeguju otvorenu komunikaiju i ostaju osjetljivi i za loše vijesti kao i za dobre.

Kada komunicirate otvoreno, otvarate mogućnost da dobijete najbolje od ljudi, njihovu energiju i kreativnost. Ako to ne činite, osjećaju se poput kotačića u stroju, zarobljeni i nezadovoljni.

Ljudi s sposobnošću rješavanja nesuglasica:
- Diplomatski i taktično postupaju prema neugodnim ljudima i situacijama.
- Uočavaju moguće sukobe, iznose nesuglasice otvoreno i umiruju situaciju.
- Potiču raspravu i otvorenu diskusiju.
- Pronalaze rješenja u kojima svi dobivaju.

Ljudi sa sposobnošću vodstva, nadahnjivanja i vođenja pojedinaca i skupina:
- Izražavaju i potiču entuzijazam za zajedničke ciljeve i zadaće.
- Kada je potrebno, prvi kreću i preuzimaju vodstvo, bez obzira na svoj položaj.
- Vode druge u radu, ali smatraju ih sposobnima i odgovornima.
- Predvode svojim primjerom.

Vođenje je napajanje energijom.

Ljudi s sposobnošću poticanja promjene ili upravljanja njome:
- Uviđaju potrebu za promjenom i uklanjanju prepreke
- Dovode u pitanje status quo kako bi se prepoznalo potrebu za promjenom.
- Predvode promjene i pridobivaju druge za njih.
- Primjer su promjena koje se očekuju od drugih.

Potreban vam je netko tko to shvaća kao misiju, a ne samo kao posao, tko strasno voli promjene, tko ujutro ustane misleći na to. To je nalik na razliku između stanara i vlasnika: vlasnik je predan. To je najvažnije jer je potrebna i ustrajnost; podižu se mnoge dimne zavjese, mnoge prepreke.

Model 'transformacijskog vodstva' nadilazi uobičajeno vođenje; takvi vođe kadri su poticati ljude samom snagom vlastitog entuzijazma. Oni ne zapovijedaju niti usmjeravaju; oni jednostavno nadahnjuju.

Motivacija i nadahnuće daju ljudima energiju, ne tako da ih se kontrolnim mehanizmima usmjeri u ispravnom smjeru, nego tako da se zadovolje njihove osnovne ljudske potrebe za postignućem, osjećaj pripadnosti, osjećaj kontrole nad vlastitim životom i sposobnost da se živi u skladu s vlastitim idealima. Takvi osjećaji dopiru duboko u nas i izazivaju snažne reakcije.

Nitko od nas nije tako pametan kao svi mi. Japanska poslovica

Ljudi s sposobnošću njegovanja korisnih odnosa:
- Njeguju i održavaju obuhvatne neformalne mreže.
- Traže uzajamno blagotvorne odnose.
- Grade osobna poznanstva i održavaju ih.
- Sprijatelje se sa suradnicima i održavaju to prijateljstvo.

Ljudi sa sposobnošću suradnje i kooperacije:
- Usredotočenost na posao uravnotežuju s pažnjom u međusobnim odnosima.
- Surađuju razmjenjujući planove, informacije i izvore.
- Zalažu se za prijateljsku klimu suradnje.
- Uočavaju i njeguju mogućnosti za suradnju.

Ta interpersonalna kriza govori ovrijednosti suradničkog, kooperativnog duha. Skupine koje se ugodno osjećaju zajedno – koje uživaju družiti se, šaliti se i zabavljati – imaju emocionalni kapital ne samo da zablistaju u vrijeme konjukture, nego i da prebrode teška vremena. Skupine bez takvih emocionalnih veza vjerojatnije će se paralizirati, pogrešno funkcionirati ili čak raspasti pod pritiskom.

Ljudi sa sposobnoću stvaranja sinergije u radu usmjerenom prema ciljevima skupine:
- Primjer su osobina poput poštovanja, spremnosti da pomognu i surađuju.
- Privlače sve članove da sudjeluju aktivno i sa zanosom.
- Grade timski identitet, esprit de corps i predanost poslu.
- Štite skupinu i njezin ugled, ne prisvajaju zasluge samo za sebe.

Plima!

Odbijanje je demoralizirajuće. Niz odbijanja može dovesti do katastrofičnog razmišljanja poput: Ja to ne mogu – izgubit ću posao i neću moći zarađivati za život.

Često je jedini pravi učinak obuke, bez obzira na to kakva ona bila, da ljudi dobiju kratkotrajnu 'dozu' energije koja traje nekoliko dana ili tjedana, nakon čega se svi polaznici vraćaju na stare navike. Najopćenitiji učinak seminara bez obzira na njihov sadržaj jest povećanje samopouzdanja barem na neko vrijeme.

Želimo znati je li netko ljutit ili nezadovoljan tvrtkom, ima li nešto protiv nje. Tvrtke imaju svoj stil, poput ljudi. Ako su bile arogantne ili dvolične prema svojim poslovnim suradnicima, zaposlenima ili kupcima, ti karmički dugovi mogu ih proganjati. Što su više ljudi razgnjevili dok su počinjali, to će više sudskih procesa voditi kad postanu uspješni.

Inznimne tvrtke upravljaju 'ljudskim kapitalom':
- Ravnoteža između ljudske i financijske strane djelokruga rada tvrke
- Posvećenost organizacije njezinoj temeljnoj strategiji
- Inicijativa da se potiču poboljšanja djelotvornosti
- Otvorena komunikacija i uspostavljanje povjerenja kod svih dioničara
- Gradnja i održavanje odnosa unutar i izvan tvrke, kojima se ostvarju prednost nad konkurencijom
- Suradnja, podrška i razmjena sredstava
- Inovativnost, preuzimanje rizika i zajedničko učenje
- Strast za natjecanjem i neprekidno poboljšavanje.

Ne želim zvijezde: želim da svi pomažu svima drugima da budu zvijezde.

Organizacija je poput organizma, ima rođenje, rast kroz nekoliko različitih stupnjeva razvoja, sazrijevanje te na kraju i smrt.

15.10.2010. u 12:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Indigo djeca

Lee Carrol i Jan Tobler
Izdavač: Teledisk

Djeca su ono što trebaju biti; ona su svoja. Pustimo ih na miru da budu točno ono što jesu.

Tretirajte indigo djecu s poštovanjem. Poštujte njihovo postojanje u obitelji.
Pomognite im u stvaranju njihovih vlastitih disciplinarnih rješenja.
Dajte im mogućnost izbora baš za sve stvari!
Nemojte ih nikada omalovažavati, nikada!
Uvijek objašnjavajte zašto im dajete upute. I sami slušajte svoje objašnjenje. Zvuči li glupo – kao u 'zato što sam tako rekao?' Ako zvuči, promijenite upute. Poštivat će vas zbog toga i čekati na nove. Ali ako im dajete autoritativne, diktatorske naredbe bez dobrih, čvrstih razloga, ta će vas djeca raznijeti. Neće vas poslušati, i što je gore, iznijet će vam točno zašto od toga nema koristi! Ponekad vaši razlozi mogu biti jednostavni kao 'jer će mi to danas pomoći – doista sam umorna.' Iskrenost ovdje ima neopozivu prednost. Oni će razmišljati o tome i zatim će to napraviti.
Učinite ih svojim partnerima u odgoju. Razmislite dobro o tom aspektu!
Dok su još bebe, objašnjavajte im sve što činite. Neće vas razumjeti, ali osjetit će vašu svijest i poštovanje. To je strahovita prednost u dobi kad počnu govoriti.
Pružite im sigurnost u svojoj podršci. Izbjegavajte negativnu kritiku. Uvijek im dajte na znanje da ćete ih poduprijeti u njihovim nastojanjima. Često će se oduprijeti vašoj verbalizaiji i šokirati vas tijekom cijelog procesa. Zatim zajedno proslavite. Nemojte ih natjerati da to postignu, nego neka to sami učine uz vašu podršku.
Nemojte im reći tko su oni sada ili tko će oni biti kasnije. Oni to znaju bolje od vas. Pustite ih da odluče što ih zanima. Nemojte ih tjerati da se bave obiteljskim poslom samo zato, jer je to obitelj činila kroz brojne naraštaje. Ovo dijete vas naprosto neće slijediti.

Ta djeca zahtijevaju da doista provodimo obiteljski život a ne samo da ga idealiziramo. Ona kažu: 'Ja sam član obitelji i imam pravo glasa.'

Mnogo smo roditeljskog ponašanja naučili od naših vlastitih roditelja, od medija, ili tečajeva za roditelje. Na nesreću, svi su ti izvori proizvodi stare energije. Oni ne djeluju u situacijama koje zahtijevaju nove energije. I zapamtite: indigo djeca su 100% nova energija.
Naš roditeljski zadatak jest zaštiti našu indigo djecu od ostataka stare energije i pomoći im da se uvijek sjećaju svog božanskog podrijetla i svoje misije. Ne možemo dopustiti da naša indigo djeca podlegnu masovnoj amneziji o svojoj svrsi – svijet ovisi o njima!

Neka dijete bude informirano i uključeno u zbivanja.
Spriječite potencijalno pogešno razumijevanje pomoću jednostavnih objašnjenja.
Ne reagirajte na svoje dijete.
Izbjegavajte naređivanje.
Držite svoju riječ.
Riješavajte svaku situaciju odmah.
Ne tucite dijete i ne koristite nikakve pogrdne izraze.
Pokazujte ljubav.
Ako ga ukorite, neka to bude prolazna stvar.
Raspravite situaciju nakon ukora.
Na kraju, uvijek se izmirite i pobrinite se da se situacija izgladi.

Roditelji trebaju biti svjesni svog odnosa s indigom djecom. Vašoj djeci trebaju vodstvo, ljubav i disciplina, a ne roditelji. Ona znaju s kojom svrhom i zadatkom su ovdje na Zemlji. Budite njihov vodič.

Znanje se često može izgubiti, ali mudrost se nikada ne zaboravlja.

Moja vizija budućnosti zasniva se na bezuvjetnoj ljubavi.

Stari energetski obrasci u školama osnivaju se na temeljnom vjerovanju kako su djeca prazne posude, koje stručnjak, nastavnik treba ispuniti znanjem. U tradicionalnom sustavu, đaci, kao članovi našeg društva, uče kako da doprinose učenjem svega potrebnog za zaposlenje. Oni pokazuju vještine slušanja i uče cijeniti sebe na temelju toga koliko pismenog materijala proizvedu. Nastavnik se koristi tehnikama koje izazivaju stid te usporešuje đake jednog s drugim, a što bi ih opet trebalo motivirati da napišu još više pismenih radova. U takvoj će se atmosferi svako dijete koje se tome ne prilagodi bez pitanja smatrati problematičnim.
Nastavnici u osnovnoj školi u Britanskoj Kolumbiji ne korist više jedinice kao ocjenu. Umjesto toga koriste izraz 'in progress' (u napredovanje) što znači da đaku treba malo dulje da ispuni ciljeve nastave. Nastavnik zatim mora razviti plan kako daih dijete zadovolji.

Kazna neće djelovati na ovu djecu. Ona stvara strah, zahtijeva prosudbu, izaziva ljutnju i samo još veći sukob. Djeca će se povući, utonivši sama u sebe, s mržnjom. To je opasno za njihove duše i za živote drugih. Izvjegavajte kažnjavanje.
Disciplina im je potrebna jer osigurava logične i realistične posljedice. Ona pokazuje u čemu su pogriješili, osigurava im svladavanje problema, nudi im načine rješavanja nastalog problema ne zadirući u njihovo dostojanstvo.

Prihvatite djecu s poštovanjem, odgajajte ih i obrazujte s ljubavlju, šaljite ih u slobodu.

Majka je očekivala od djevojčice da besposleno sjedi i čeka dok ona ne pojede doručak. Mora da je mislila na svoje vlastito djetinjstvo kad se od djece očekivalo da ih se ne vidi i ne čuje. Dijet je prirodno aktivno, jer mora mnogo toga naučiti. U indigo djece to je još i jače izraženo, ona imaju jak osjećaj za svrhu.

Zapamtite da je ovo vaše dijete imalo (više manje) isti broj života kao i vi i da je stoga duhovno biće s određenim iskustvima, talentima, karmom i karakternim osobinama. Vaša su se djeca inkarnirala da budu s vama. Izabrala su vas kao roditelje da bi naučila određene lekcije, stekla iskustvo, razvila određene aspekte svog karaktera i radila na jačanju svojih slabih strana duhovnog razvoja.
To vas ne oslobađa odgovornosti kao roditelja, ali vas oslobađa toga da snosite potpunu odgovornost za ono što nastane od vaše djece. Kao duhovna bića, ona su jednaka vama. Izabrali su da ovog puta budu vaša djeca, možda ste u nekom drugom životu vi bili njihova. Znate da roditelji često kažu: 'Čekaj samo dok ti ne budeš imao djecu. Nadam se da će biti baš poput tebe!' Možda je to razlog zašto su vaša djeca ovog puta vaša djeca! Mi smo sličniji našoj djeci, a ona su sličnija nama nego li smo to spremni priznati.

Pokušao sam doprijeti do djeteta riječima; one su često prolazile pored njega a da ih nije čulo.
Pokušao sam doprijeti do djeteta s knjigama, samo me je zbunjeno pogledalo.
Okrenuo sam se sav očajan. Kako da doprem do tog djeteta?, uzviknuo sam.
Dijete mi je šapnulo. Dođi – reklo je, Igraj se sa mnom!

Mediji: televizija, časopisi, filmovi, radio, internet i novine, svi su oni nositelji vibracijskih frekvencija. Mediji koji se temeljen na negativnostima, strahu ili manjku imaju najniže frekvencije. Oni koji prihvaćaju istinsku duhovnu ljubav imaju najviše frekvencije. Veoma je važno da vaše kućanstvo vibrira što višim frekvencijama. Stoga, ograničite sve sklonosti slušanja vijesti u svom domu i nemojte čitati novine i časopise nabijene negativnostima.

Smatram da indigo djeca djeluju na razini na kojoj im je prilično teško obavljati zamorne zadatke, osobito one kod kojih se koriste olovka i papir te dosadno pamćenje podataka.

15.10.2010. u 12:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Brazil u 77 priča

Robert Pauletić
Izdavač: Karnak

Sve kuće i kolibe imaju tv antene, a neke čak i satelitske pijate! To je da mogu gledat nogomet. Normalno, sve je ukradeno, od televizora, priko antena, pa do kablova od struje.

Geni su in dali radišnost, poštenje i efikasnost. Ipak, nisu ih mogli sačuvat od nekih uticaja brazilskog temperamenta. Ugledni Japanac iz Sao Paula reka je: 'Istina, mi radimo više nego Brazilci, ali stekli smo neke njihove karakteristike. Znamo popričat na poslu i ponekad nešto ostavimo za sutra!'

'Zašto mi čestitate? Ja ne priznajen drugo misto. Kad si drugi, samo si prvi među zadnjima!' Senna

Posli ovoga čudesnoga prizora slapovi Plitvica će mi, nažalost, do kraja života izgledat ka mlazovi vode iz špine. Lipe su naše Plitvice, ali ka dičja igračka prema Vražjen ždrilu.

'Luda Marija' radila je povremeno od 1972, kad ju je vlada konačno trajno zatvorila. Izgrađena je cesta koja dobrin dilon slidi trasu pruge zaraslu u povijuše, a između stogodišnjih šina natopljenih krvlju iljada radnika sada opet restu stabla maracauba. Danas se turisti sa strarinskon parnon lokomotivon mogu provozat par kilometri iz Porto Velha do Santo Antonija. To je sve što je ostalo od strašne Pruge smrti.

Pokušava san zaspat, ali u kolibi je grozno smrdilo po sredstvu protiv buba. Ne da je smrdilo, to je bilo neizdrživo. Gušija san se u amazonskon Auschwitzu, baraka 1C. Na kraju san se diga i širon otvorija ponistru. Škorpioni i pauzi, dobrodošli! Bolje da umren ka čovik nego ka gaštapan.

Delmo je bija i u amazonskin možvarama, onda kad je ima obuku za komandosa. Tamo ima malih narančastih parazita koji se uvuku pod robu, pokriju cilo tilo ka lancun i upiju se u kožu. Žrtva se mora momentalno skinit gola i nekako ih zgrebat sa sebe. Manje opasni su veći paraziti sivoga kolura koji se bezbolno prilipe za tilo, pa ih čovik pronađe pipajući jer nabote. Njih treba odsić nožen.
Plovili smo cilo jutro i jedan put natočili gorivo na pumpi koja je – plutala nasrid Amazone! Plutajuća pumpa. To nisan nikad prije čuja da postoji, stvarno san se šokira.

Letili smo, letili, i onda nakon po ure došli do Anavilhane, najvećega slatkovodnog otočja na svitu. Spektakularno! Doli je ogromni Rio Negro, a po njemu ka zelene trake rasuti ludi, duguljasti otoci. Zeleno-plavi labirint s rigama kopna. Neki su paralelni jedni s drugima, neki se dotiču, križaju pod čudnim kutovima. Svako malo bi bljesnilo sunce, odbilo se od vode, pa plemenitoj kombinaciji boja dodalo i zlatnu. Zuja san iznad sve te lipote ka orao i gušta u pogledu. Ovo su ustvari brazilski Kornati, samo zeleni i veći! U sebi san oprostija pilotu št aje zakasnija 73 minute. Potapša san ga po ramenu i pita o Anavilhani, a on je priko volje odgovara.

Ljenjivac je beštija koju bismo mogli uzet za simbol Dalmacije. Puno je smišan, svakako dražesniji od tovara, lin je ali maksimalno simpatičan, a poseban je po tome šta jede, spava, jebe i rađa u iston, visićen položaju! Brazilci ljenjivca zovu preguica, a vidija san ga samo na jezeru Janauario, u džungli ih nema puno.

Najluđe in je žalovanje. Kad umre član plemena, pokojnika se obisi za drvo dok se tilo skroz ne osuši, a onda se spali u pepel. Nakon toga pepel se pomiša s bananama. Familja i prijatelji tijekom žalovanja tribaju po običaju iszist banane s pepelon da sačuvaju duh umrloga.
Pleme o kojemu govorin zove se Yanomami. Nastanjuju zabačeno područje na granici Roraime, Amazonasa i Venecuele. Ima ih puno, među najbrojnijin su domorocima Amazonije. Žive doslovce ka neandertalci. Prvi kontakt s izvanjskin svitom imali su oko 1950. kad su doznali da izvan džungle žive nekakvi čudni bili stvorovi koji su ih počeli pilat i dolazit u njih. Ozbiljna veza s civilizacijon nije postojala do 1970 kad se počela gradit cesta kroz njihov dil džungle. Pomišali su se s radnicima i bidni pomrli od ospica, gripe i veneričnih bolesti. Neka sela su skroz izbrisana.

Yanomami su mali, meškinjasti urođenici s tipičnim indioskin crtama lica. Središte svak ezajednice je yano, velika okrugla drvena koliba s krovon od slame. Tu svaka familja ima svoj dil koji gledana cetralni prostor za ceremonije i plesove. Međuplemenska okupljanja su prilika za dobro se najist. Glavna delikatesa je majmunovo meso. Na meniju mogu bit i tapir, divlja svinja, kukci... a za desert banane i manioka. Kad nestane voća i zelenja, selo se gasi i seli na drugo misto.
Pridaje se velika pažnja međuplemenskin savezima i odnosima, i to da ne bi došlo do nasilja. Neprijateljstva često izbiju kad zavladaju bolesti, jer se misli da ih šalju šamani, zli vračevi drugoga plemena.
Bolesti se liče šamanskin plesovima i raznim biljkama, među kojima je yakoana, halucinogeni biljni prah za tiranje zlih duhova. Provali su je i bijelci, koji kažu da je yakoana luđa od LSD-a.

Starac Santiago bija je uvatija, ako se dobro sićan, golemu sabljarku, ali ju je druga riba oglođala. Ovi ovde uvatija je divovskoga pirarucua, a život je oglođa njega. Ima šporku majicu na špaline, obišene mišiće na mršavoj nadlaktici, najjadniji banak. Sinovi, ka šta vidin, ne pomažu u poslu. A znali su se slikat za novine.
Ipak, stari će uvik imat bar nešto veliko šta je napravija u životu i šta može svakome pokazat s ponoson. Svoga pirarucua od tri metra tristipet.

Kad buden dida od 80 godina, jedino čega ću se sićat iz Manausa bit će dvi žene, Krysthe i Šefica. Mala Krysthe iz teatra, predstavnica lipote, umjetnosti, dobra i raja, a s druge srane Šefica s pazara, reprezentativka bluda, droge, zla i pakla. Digod posli smrti otiđen, tamo ću imat prijateljicu iz Manausa.

15.10.2010. u 12:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Brzo čitanje

Tony Buzan
Izdavač: Veble commerce

U svakoj situaciji učenja ili osobnog usavršavanja, važno je naći pravu osnovu od koje krećete. Samo točna procjena gdje se trenutno nalazite, bez obzira koji je to položaj, stvorit će čvrste temelje s kojih možete odskočiti do svog konačnog cilja.

Razvijanje intelektualnog kapitala postalo je glavni prioritet, uključujući razvijanje najmoćnije svjetske valute – inteligencije. U caracasu, dr. Alberto Machado postao je prva osoba koja je dobila vladin portfelj kao ministar inteligencije, uz politički mandat sa zadatkom povečanja mentalne snage nacije.

Sve više jača svijest da je razuman poslovni potez naučiti kako učiti prije bilo kakve druge obuke. Upravo zato danas brojne progresivnije međunarodne organizacije mnemotehniku stavljaju kao obvezan 'početak' svojih tečajeva obuke. Jednostavna računica pokazuje da, ukoliko se milijun funti potroši na izobrazbu, a 80 posto naučenog se za dva tjedna zboravi, u istom je razdoblju osamsto tisuća funti bačeno u vjetar!

Ne samo što svatko od nas ima bilijun moždanih stanica, već njihove međusobne veze mogu činiti zapanjujuće veliki broj obrazaca i permutacija.

Tijekom Prvog svjetskog rata, taktičari zračnih snaga otkrili su da, prilikom letenja, mnogi piloti ne mogu razlikovati zrakoplove što ih vide u daljini. U po život opasnim situacijama zračnih bitaka, to je očito bio veliki nedostatak i taktičari su počeli tražiti lijek. Razvilili su uređaj koji se zove tahistoskop, koji na velikom ekranu daje prizore različitih kratkih vremenskih razdoblja. Počeli su prikazivanjem prilično velikih slika prijateljskih i neprijteljskih letjelica u veoma sporoj ekspoziciji, a zatim su postupno skraćivali ekspoziciju, istodobno smanjujući veličinu i mijenjajući kut prikazivane slike. Na njihovo iznenađenje, otkrili su da, uz vježbu, prosjećna osoba može razlikovati gotovo točkaste prikaze različitih zrakoplova, i to dok prizori bljeskaju na ekranu samo jedan petstoti dio sekunde.
Zaključujući da bi se vrzine čitanje, ako oči mogu vidjeti tom nejverojatnom brzinom, mogle znatno poboljšati, odlučili su te informacije prenijeti na čitanje.

Knjiga Brzo čitanje donosi revolucionarnu svijest o tome da za vas ne čitaju prije svega oči, nego vaš mozak.

Pravilo plus jedan je sljedeće: kad god svjesno pokušavate brže čitati, nastojte pročitati barem jednu riječ više u minuti nego pri prijašnjoj najvećoj brzini. Na taj način nećete sebi nametnuti nepotreban stres, a često ćete vidjeti da ste povećali brzinu za deset ili više riječi u minuti, te tako bez problema ostvarili svoj cilj, što dovodi do jačanja samopouzdanja, kao i do bržeg i učinkovitijeg čitanja.

Vaše oči čitaju sa stankama, ili fiksacijama, koje traju između četvrtine i jedne i pol sekunde.
Spori čitač u prosjeku obuhvaća jednu riječ po fiksaciji.
Prosječni brzi čitač obuhvaća tri do pet riječi po fiksaciji.
Vraćanje unatrag i regresija nisu potrebni.
Sporo i pažljivo čitanje ometa razumijevanje.
Brže čitanje, uz obuhvaćanje skupova riječi koji nešto znače, poboljšava razumijevanje.

Vodič povećava brzinu, poboljšava koncentraciju i razumijevanje, te opušta oči.

Glavne tehnike metavođenja su: obuhvaćanje dva reda, varijabilno obuhvaćanje, čitanje unatrag – reverzibilno obuhvačanje, obliko slova s, cik-cak, petlja, vertikalnival, dvostruki vodič, lijeni s.
Vježbajte svak tehniku metavođenja barem pet minuta, mijenjajući svoju brzinu i razumijevanje. Pet minuta je potrebno kako bi se vaš mozak mogao naviknuti na tehniku.

Skeniranje je kad vaše oči prelaze po tekstu kako bi našle određeni dio informacija što ih vaš mozak traži. Skeniranje je jednostavniji proces nepo prelijetanje, a obično se primjenjuje kada tražite neku riječ u rječniku, ili broj u telefonskom imeniku, ili određeni podatak u priručniku ili izvještaju.

Prelijetanje je složenije od skeniranja i slično je tehnikama pregledavanja o kojima će biti riječi u sljedećim poglavljima. Može se definirati kao proces u kojemu vaše oči obuhvaćaju određene unaprijed izabrane dijelove materijala kako bi stekle opći pregled tog materijala.

Poremećaj pomanjkanja pažnje: Drukčija percepcija – Thom Hartmann iznosi mišljenje da su takva obilježavanja djece često veoma neprikladne. Harmann tvrdi da su škole osmišljene za 'farmere' – one koji će sjediti za stolom, pažljivo gledati i slušati učitelja, te uvijek činiti što im se kaže. To je veliko mučenje za 'lovce' koji su fizički aktivni; uvijek promatraju svoj okoliš, kreativni su, impulzivni, i uvijek traže, poput Leonarda da Vincija, sljedeći uzbudljiv doživljaj.

Koncentracija je poput divljeg konja. O vama ovisi hoćete li postati dobar jahač!

Ako razumijete kompleksnost jednoga idjela, bolje ćete razumjeti kompleksnost cjeline. Ako razumijete kompleksnost cjeline, povećavate svoju sposobnost asimiliranja i razumijevanja svega.

15.10.2010. u 12:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Biti genijalac

Tony Buzan
Izdavač: Veble Commerce

Kvocijent inteligencije i ljudska inteligencija temelje se primarno na moći uporabe riječi. Sada znamo da je to samo jedna od inteligencija koje posjedujemo, a da bi računalo dokazalo da je jednako ljudskom mozgu mora pokazati vještinu u svih deset inteligencija istovremeno – za računalo bi kombiniranje numeričke, fizičke, osjetilne, stvarateljske i prostorne inteligencije bilo puno prikladniji prikaz inteligencije nalik ljudskoj.

Predočite si svaku inteligenciju kao prst na nevjerojatno spretnim i vještim rukama klaviriste. Moguće je naravno životnu glazbu svirati i samo jednim prstom ili dva: primjerice koristeći samo svoju verbalnu i numeričku inteligenciju ili samo tjelesnu i osjetilnu. Međutim, glazba vašeg života ljepše će zvučati sa svim prstima višestrukih inteligencija koji izvode svoju čaroliju na tipkama vašeg postojanja.

Načela stvarateljske inteligencije Leonarda Da Vincija: razviti osjetila, proučiti umjetnost o znanosti, proučiti znanost o umjetnosti, shvatiti da je sve međusobno povezano na neki način.

Zanimljivo je da leonardo nije jednostavno rekao 'proučavati znanost' nego 'proučavati umjetnost o znanosti'. Time je dao do znanja da znanost nije jednolična, siva, bezlična, bezbojna i dosadna kakvom se obično smatra u današnje (u ovom slučaju loše obaviješteno) vrijeme. Da Vinci je pravilno shvatio da sve znanosti uključuju vještine 'desne strane mozga' prostorne inteligencije, maštovitosti, ritma, boje i oblika.

Naš mozak nije samo stroj asocijacija već stroj asocijacija bezgraničnog kapaciteta.

Stvarateljstvo prema samoj svojoj prirodi, podrazumijeva udaljavanje od norme.
Statistički koncept norme, u prosjeku, stvara naš koncept 'normalnog'. Normalno je ono na šta se vaš mozak naviknuo: ono što vas više ne iznenađuje; ono št ostaje isto; ono što više ne šokira, ne zapanjuje, ne iznenađuje, ne izaziva; ono što ne aktivira vašu maštu.
Stvoriti znači upravo suprotno: učiniti stvarnim nešto novo; potaknuti; uspostaviti odnos koji još nikad nije bio uspostavljen.

Što god govorili o vama, sanjarenje je bitno za stvarateljski um. Važno je za vaš opstanak i trebali biste u njemu uživati najmanje desetak puta dnevno.

Istraživanje je pokazalo da vas vođenje dnevnika snova, kojih god se sjetili, približava stvarateljskom središtu vašeg nesvjesnog uma. Osobe u suglasju sa svojim nesvjesnim ja su opuštenije, sretnije i više u doticaju sa samima sobom, i naravno, stvarateljskije.

Standardno, standardno, standardno = normalno, normalno, normalno razmišljanje. A normalno razmišljanje jest prosjek.
Što test kreativnosti želi izmjeriti? Misli koje su odmaknute od norme.

Mnogi ljudi osobnu inteligenciju smatraju najvažnijom inteligencijom jer se odnosi na jedinu osobu s kojom ćete provesti svaku sekundu svoga života – samog sebe.

Unatoč promijenjenom tjelesnom stanju, on je još uvijek on.

Realistična osoba visoke inteligencije ona je koju obično nazivamo pozitivnim misliocem. Važno je istaknuti da to ne znači hodati okolo šupljeg osmjeha tvrdeći kako je sve prekrasno! To znači nositi se sa svakom situacijom, ma kako teška ona bila, i pronalaziti najbolji način za njeno rješenje.

Obratite pažnju na stalne razgovore sa samim sobom koji se odvijaju u vašoj glavi. Provjerite da li su negativni ili pozitivni; doprinose li općoj kvaliteti, zdravlju ili sreći u vašem životu ili mu ih oduzimaju; ohrabruju li vas ili uništavaju vašu sliku o sebi samome i demotiviraju vas. Prilagodite ih. Potičite sami sebe.

Smatrajte se svojim najboljim prijateljem.

Budite pošteni prema sebi.
Vaš mozak je stroj u potrazi za istinom i uvijek će vas, dugoročno gledano, nagraditi za govorenje istine – osobito iskrenost prema samome sebi i o sebi. Govorenje istine, također, smanjuje stres i pritisak na vaše pamćenje!

Naši hobiji nisu samo puste fantazije, nego dijelovi nas kojima se 'ne bavimo', koji nas mole da im posvetimo više pažnje.

Osoba visoke društvene inteligencije razumije u potpunosti jedinstvenu prirodu svakog pojedinca.

Najbolje su stvari u životu besplatne. Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika. Ne činite drugima što ne želite da oni čine vama. Svaki je čovjek kovač svoje sreće. Ne ubija rad već briga. Želite li doseći vrhunac planine, morate se osloboditi tereta na leđima. Smijte se i svijet će se smijati s vama.

Suprotno uvriježenom mišljenu, duhovne osobe nisu stroge, mračne i ozbiljne! Osobe visoke duhovne inteligencije prštave su i gorljve osobnosti sa smislom za humor, koje uživaju duhovitosti i čudima koja ih okružuju.

Osobine duhovno inteligentne osobe uključuju mnoge osobine djeteta: čuđenje i divljenje tajnama i čudima prirodnog svijeta; nezasitna znatiželja, prirodna i spontana velikodušnost, otvorenost uma, opći entuzijazam. To su osobine čijem razvoju morate težiti.

Povećanje vaše tjelesne i aerobične kondicije, unosite više kisika. Unošenjem veće količine kisika vaš mozak dobiva više ovog za njega neizmjerno važnog goriva. Rezultat je poboljšanje mentalnih funkcija.

Prilikom svake tjelesne aktivnosti i sporta predviđanje je vrlo značajno. Morate biti sposobni vidjeti, gledati, čuti i brzo reagirati na tijek događanja. Čini se da veliki sportaši, osobito u igrama s loptom, imaju gotovo magičnu sposobnost reagiranja netom prije samog događanja – to se naziva 'čitanje igre'.

Leonardo da Vinci pribilježio je, ponešto malankolično, da prosječan čovjek 'gleda, a ne vidi, sluša, a ne čuje, dodiruje, a ne osjeća, jede, a ne kuša, kreće se nesvjestan tjelesnosti, udiše nesvjestan mirisa i govori bez razmišljanja'.
Jeste li to vi? Vaša osjetilna inteligencija vaša je sposobnost korištenja u potpunosti svih nevjerojatnih moći svakog od pet osjetila (uključujući i 'šesto čulo' – vašu intuiciju).

Vaš mozak ne pamti rečenice.
Vaš mozak pamti ključne riječi.

15.10.2010. u 12:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Američka politika za početnike

Patrick Brogan i Chris Garratt
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk

U američkom Ustavu se ne spominju političke stranke. Taj dokument sastavila je skupina džentlmena koji su mislili sve najgore o strankama, a i onome što danas smatramo demokracijom. Smatrali su da će stranke uvijek biti korumpirane skupine ljudi koji se vode za osobnim probicima umjesto da služe općem dobru.

Budući da dvije stranke imaju tako labave doktrine i organizaciju, nema velike potrebe za trećom strankom kao što su Nixon i Reagan pokazali s republikancima, a Clinton s demokratima, stranke mogu potpuno promijeniti smjer. Dvije stranke danas su tek nešto više od etiketa koje ambiciozni ljudi odabiru s namjerom da pobijede na izborima pod vlastitim uvjetima.

Sjedinjene Države, imale su sreću što su u tim trenucima svojih najvećih kriza otkrile dva svoja najveća predsjednika, Lincolna i Roosvelta.

'Pobijedivši u utrci za guvernera, dobili smo ovlast da mijenjamo granice okruga nakon popisa stanovništva 2000.'

Sjedinjene Države imaju dvostranački sustav, s republikancima i demokratima, još od Grđanskog rata. Dvije stranke su se pokazale neuništivima. To dokazuje slučaj opstanka republikanaca tijekom 1030-ih, kada su bili optuženi za krizu i satrti gotovo odo nestanka. Federalni i državni zakoni su promijenjeni kako bi se dvostranački sustav inkorporirao u ustavnu praksu države.
Time se osigurava da ni jedna stranka ne dobije trajnu prednost nad drugom. Rezultat s kojim smo oboje zadovoljni jest da je trećim strankama gotovo nemoguće da uspiju.

Svi ti kandidati – Gore, Bush, Gingrich, Bradley, Quayle – marljivo su pripremali svoje službene kampanje nekoliko godina ili duže. To znači da su prikupljali novac.
Novac je majčino mlijeko politike, rekao je Tip O'Neill, predsjednik Predstavničkog doma u 70-ima.

Većina država održava predizbore na kojima birači biraju stranačke kandidate za različite javne položaje. Datumi se određuju državnim zakonima, a dvije stranke održavaju predizbore na isti dan. kada se Amerikanci upisuju u popise birača, mogu se izjasniti kao simpatizeri jedne od stranaka, ili nijedne.
U većini država registrirani demokrati mogu glasati samo na demokratskim predizborima, a registrirani republikanci na republikanskim predizborima.
No neke države imaju 'ukrštene' predizbore, na kojima birači samostalno odlučuju kandidatima koje stranke – ili samo jedne – žele dati glas. A nekoliko država ima zajedničke preizbore za sve kandidate.

Jedan stručnjak je izračunao da je potkraj 1999. Svaki uspješniji ozbiljan kandidat morao imati najmanje 22 milijuna dolara na računu akoje htio imati neke šanse na prvim predizborima. To bi naravno bio samo početni kapital. Pravi prilozi počet će dotjecati kada se proglasi pobjenik prvih predizbora.

Nema mnogo smisla da se demokratski kandidat reklamira u Kansasu ili Utahu... Tamo se uvijek glasa za republikance. I za republikance bi to bio bačen novac jer u tim državama ionako sigurno pobjeđuju. Cilj je nagovoriti svoje simpatizere da izađu na izbore te uvjeriti neodlučne birače.

Potpredsjednik Nixon je 1960. Godine obećao da će voditi kampanju u svih pedeset država. Nijedan kandidat nije ponovio njegovu grešku. Svi se sada koncentriraju na one države u kojima će pobijediti.

Izbori se održavaju u utorak nakon prvog ponedjeljka u studenome, svake četiri godine. Kako se 48 država kontinentalnog dijela SAD-a nalazi u četiri vremenske zone, sve države ne zatvaraju birališta u isto vrijeme. Televizijske mreže zaklele su se na šutnju.
Chicago jejedan sati za New Yorka, Denver dva sata, a Kalifornija tri. Tamošnji birači stoga znaju kako teku izbori na Istoku, dok još imaju vremena glasati u svojim državama.

Tko god bio predsjednik, kada se rasprne 'mjehurić od sapunice' prenapuhanih burzi morat će za to platiti – kao što je George Bush platio 1992. Od 1968. Kandidat koji se našao na pravoj strani ekonomskog ciklusa uvijek je pobijedio na predsjedničkim izborima.

15.10.2010. u 12:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

55 najvažnijih

Ron Clark
Izdavač: Algoritam

Pravilo 1
Kada odgovaraš na pitanje odrasle osobe, moraš odgovoriti sa Da gospođo ili Ne gospodine. Samo kimanje glavom ili bilo koji drugi način davanja potvrdnog ili niječnog odgovora nije prihvatljiv.

Pravilo 2
Uspostavite kontakt pogledom. Kada s nekim razgovarate, gledajte ga čitavo vrijeme u oči. Ako netko nešto prokomentira, okrenite se prema toj osobi.

Pravilo 3
Ako netko u razredu pobijedi u nekoj igri ili učini nešto dobro, čestitat ćemo mu. Pljesak treba trajati bar tri sekunde neprekidno, a pljeskati treba čitavim dlanovima na način da se dobije odgovarajuća jačina pljeska.

Postoji li itko tko ne voli da mu čestitaju kada nešto dobro učini? Dakako da ne postoji, svi mi volimo da nam se čestita. Pa, mi ćemo ove godine biti jedna obitelj, a obitelj se drži skupa, podupire međusobno i čestita si uzajamno na uspjehu. To je atmosfera koju ćemo imati u ovom razredu i stoga, ako netko bude dobar u nečemu, dajte mu to do znanja. Možete jednostavno reći toj osobi: bravo ili joj zapljeskati. Nije važno kako to činite, važno je samo da se potrudite pokazati da cijenite dobro obavljen posao.

Priznanje koje dolazi od učitelja uvijek se cijeni, ali pohvala od vlastitih kolega može imati mnogo veći utjecaj.

Pravilo 4
Za vrijeme rasprave, poštuj komentare, mišljenja i ideje drugih učenika. Kada je moguće, iznesi tvrdnje poput: Slažem se s Johnom i također mislim da... ili Ne slažem se sa Sarom. Ona je iznijela dobru tvrdnju, ali mislim da... ili Mislim da je Victorovo zapažanje izvrsno i navelo me da shvatim...

Prva stvar koju kažem svojim učenicima jest da nikada nećemo nekoga ismijavati ili podrugljivo se smijati nečijim komentarima. Svaka osoba u razredu ima nešto što može doprinijeti i da bi razred bio najbolji što može, trebamo čuti mišljenje i ideje svih. Kažem im da je u redu ne slagati se s nečim i da je samo ljudski ne slagati se sa svakim oko svega. Međutim, naglašavam im da postoji ispravan i neispravan način na koji iznosimo svoje osjećaje. Svi smo mi različiti, s različitim talentima, različitim iskustvima i na različitim putevima. Ne postoji način na koji bismo mogli znati što sve određuje ideje našeg susjeda. Stoga jednostavno trebamo cijeniti izjave drugih, ne gledajući ih s visoka niti tako da se osjećaju kao da njihov način razmišljanja nije dobar.

Ja mogu neprestano ponavljati koliko cijenim nešto što su rekli ili što su dali vrlo pametan komentar, ali kada se njihov kolega okrene i kaže: Bravo, to je bila sjajna ideja. Nisam se toga sjeti, nema riječi kojima bi se izrazilo koliko to vrijedi za samopoštovanje tog djeteta.

Stvaranje atmosfere u kojoj svatko svakomu pruža potporu i cijeni misli i sposobnosti drugih jako je važno u razredu ili u bilo kojoj drugoj skupini ljudi koji pokušavaju zajedno raditi.

Pravilo 5
Ako pobijediš ili u nečemu ostvariš dobar rezultat, ne hvalise. Ako gubiš, ne pokazuj ljutnju. Umjesto toga, reci nešto poput: Doista sam uživao u ovom natjecanju i unaprijed se radujem ponovnoj igri s tobom, ili Dobra igra, ili uopće ništa nemoj reći. Iskazivanje ljutnje ili sarkazma, kao što je: Tako i tako se nisam dovoljno trudio, nisi ti baš tako dobar – ukazuje na slabost.

Želim da ostanu samopouzdani, ali skromni.

Pravilo 6
Ako ti u razgovoru postave pitanje, i ti uzvrati pitanje. Ako te netko pita: Jesi li proveo ugodan vikend? Trebaš mu odgovoriti i uzvratiti pitanjem. Na primjer:
Ja: Jesi li proveo ugodan vikend?
TI: Da, sjajno sam se zabavio. Išao sam u kupnju sa svojom obitelji. A ti? Jesi li ti proveo ugodan vikend?
Pristojno je pokazati drugima da se i mi jednako zanimamo za njih kao i oni za nas.

Postoji mnogo načina na koje možemo iskazati svoje zanimanje za druge, od toga da budete aktivan slušatelj i nesebičan sugovornik do ulaganja posebnog truda kako bismo drugima pokazali da nam je stalo do njih, ali najvažnije je da oni daju rezultate.

Pravilo 7
Kada kašlješ ili kišeš ili se podriguješ, okreni glavu od drugih i čitavim dlanom pokrij usta. Nije prihvatljivo koristiti šaku. Nakon toga reci: Oprostite.

Pravilo 8
Ne cmokći usnama, ne kolutaj očima i ne pokazuj nepoštovanje kretnjama.

Oponašanje njezinih vlastitih postupaka nekako je djelovalo i više nikada nisam morao izlaziti na kraj s njezinim cmoktanjem.

Pravilo 9
Uvijek zahvali kada ti nešto dam. Ako ne zahvališ u roku od tri sekunde nakon što nešto dobiješ, uzet ću natrag tu stvar. Nema opravdanja za nepokazivanje zahvalnosti.

Pravilo 10
Kada ti nešto daruju, nikada nemoj uvrijediti darovatelja negativnim komentarima o daru ili aluzijama da ne cijeniš dar.

Pravilo 11
Iznenadi druge povremenim dobrim djelima. Potrudi se i učini nešto iznenađujuće dobro i velikodušno bar jednom mjesečno.

Pravilo 12
Povremeno možemo kao grupa ocjenjivati radove jedni drugima. Kada ocjenjuješ radove drugih učenika, ako nekome daš netočnu ocjenu, bilo da je ona viša ili niža nego što ta osoba zaslužuje, iznos za koji se tvoja ocjena razlikuje od stvarne ocjene bit će oduzet od ocjene tvoga rada. Jedine oznake koje ti je dopušteno pisati na radove drugih su X te broj netočnih riješenih zadataka.

Pravilo 13
Kada u razredu čitamo svi zajedno, moraš pratiti. Ako te prozovem da nastaviš čitati, moraš točno zanti gdje smo i odmah nastaviti.

Pravilo 14
Odgovaraj na sva pismena pitanja punim rečenicama. Na primjer, ako pitanje glasi: Koji je glavni grad Rusije? trebaš odgovoriti pišući: Glavni grad Rusije je Moskva. Također je važno u razgovoru s drugima koristiti pune rečenice, iz poštovanja prema osobi koja je postavila pitanje. Na primjer, ako netko pita: Kako si? umjesto da odgovoriš samo sa: Dobro, trebaš reći: Dobro sam, hvala, a vi?

Kod odgovaranja na pitanja pomoći će ti strategija:
Preformuliraj pitanje i odgovori
Navedi razloge zbog kojih tako misliš
Argumentiraj svoj odgovor
Preformuliraj pitanje i zaključi.

Pravilo 15
Povremeno tijekom čitave školske godine dajem nagrade za lijepo ponašanje, uspjeh u školi druge stvari koje zaslužuju pohvalu. Međutim, ako ikada pitaš za nagradu, nećeš je dobiti. Nepristojno je pitati hoćeš li dobiti nešto za lijepo ponašanje. Trebaš biti dobar i pokušati dati sve od sebe zato jer pokušavaš postati bolja osoba, a ne zato što očekuješ nagradu.

Pokušavam ih navesti da postižu dobre rezultate i shvate da je važno da budu uspješni ne zbog nagrade, već zbog sebe samih.

Pravilo 16
Svi će učenici, bez izuzetka, svaki dan predati domaću zadaću.

Zadržajem učenike u školi nakon nastave da dovrše ono što nisu kod kuće.
Na oglasnoj ploči vodim evidenciju ukupne brojke svih dovršenih zadaća za redom.
Koristim se timskim pritiskom, nitko u razredu neće biti oduševljen ako drugi sruši rekord zaredom dovršenih zadaća.

Pravilo 17
Kada prelazimo s jednog predmeta na drugi, promjena će biti brza, tiha i uredna. Moramo biti dosljedno sposobni prelaziti s jedne knjige na drugu, uključujući domaću zadaću i potrebne materijale što je moguće brže. Povoljna količina vremena potrebnog za prijelaz treba biti manja od deset sekundi, a težit ćemo da bude sedam.

Pravilo 18
Dajte sve od sebe da bite bili što je moguće bolje organizirani.

Pavilo 19
Kada zadajem domaću zadaću, nema kukanja ili žaljenja.
Posljedica toga bit će samo udvostučena zadaća.

Mnogo se puta više truda i energije utroši na izbjegavanje nečega nego što bi trebalo da se posao obavi.

Pravilo 20
Dok je neki nastavnik na zamjeni, poštovat ćete ista pravila kao i kada sam ja s vama. (Znam da je teško, ali važno je).

Želim kod svojih učenika razviti takav način razmišljanja da znaju da rade za sebe i da budu ponosni na svoj rad, bilo da im šef stoji točno iznad glave ili ne. Želim da oni budu ona vrsta pojedinaca koja se 110 posto predaje poslu zato što želi, a ne zato što mora.

Ova ideja također može biti korisna kada ste odsutni od svoje vlastite djece, bilo da ste na službenom putu ili godišnjem odmoru. Možete sjesti pred kameru i pročitati im jednu od njihovih omiljenih knjiga s pričama. Onda djeca mogu, kada im nedostajete, uključiti video i gledati vas koliko god žele. Sada živimo u doma komunikacije i ne znači da ne možete biti prisutni samo zato što niste tu.

Pravilo 21
Pridržavat čemo se određenog razrednog protokola. Bit ćemo organizirani, učinkoviti i usredotočeni na zadatak.

Pravilo 22
Možeš donijeti bocu vode i ostaviti je na svojoj klupi. Ne pitaj me možeš li ići po vodu dok predajem. Možeš čak imati hranu na klupi sve dotle dok je drugi ne vide i dok ja ne čujem da je jedeš.

Pravilo 23
Brzo naučite imena ostalih nastavnika u školi i pozdravljajte ih imenom, dajte lijepi kompliment.

Smatram da će se djeca, ako poznaju svakoga u školi, u njoj ugodnije osjećati. Što više odraslih u školi poznaju, bit će više onih kojima se mogu obratiti kada imaju problema ili trebaju pomoć.

Pravilo 24
Povuci vodu i operi ruke nakon korištenja zahoda. Kada si u javnom zahodu, uzmi papirnati ručnik prije nego što opereš ruke. Nakon pranja ruku, iskoristi papirnati ručnik za zatvaranje slavine i pritiskivanje uređaja za uzimanje novog papirnatog ručnika s kojim ćeš obrisati ruke. Zadnja stvar koju želiš jest doticati čistim rukama ono što su drugi dirali prljavima.

Pravilo 25
U našoj školi često imamo posjetitelje. Ako netko dolazi u posjet našem razredu, poslat ću dvoje učenika pred glavni ulaz u zgradu s natpisom dobrodošlice i imenom te osobe. Kada naš posjetitelj stigne, rukovat će se s njim, predstaviti se i poželjeti mu dobrodošlicu u našu školu. Zatim će povesti posjetitelja u kratko razgledavanje zgrade prije nego što ga dovedu u učionicu.

Pravilo 26
Ne čuvaj mjesto za nekoga u blagovaonici. Ako netko želi sjesti, dopusti mu. Ne pokušavaj nikoga isključiti. Svi smo mi jedna obitelj i moramo se jedni prema drugima odnositi s poštovanjem i ljubaznošću.

Učenicima je potrebno neko vrijeme da nauče prihvaćati svakoga, jer u pripadnosti kliki postoji određena sigurnost. Čak i kao odrasli želimo imati osjećaj pripadanja, ali nažalost, vezivanje uz neke osobe znači isključivanje nekih drugih. U redu je imati grupu prijatelja, ali ja svoje učenike pokušavam naučiti da je važno da oni i njihovi prijatelji prihvaćaju druge i pokušavaju ih uključiti u svoje aktivnosti.

Pravilo 27
Ako neki nastavnik u školi razgovara s učenikom ili ga pokušava disciplinirati, ne gledaj u tog učenika. Ni ti nebi volio da tebe drugi gledaju kada si u neprilici ili te kore, stoga ne gledaj u druge kada se nađu u takvoj situaciji. Ako si ti učenik, a ja ti se obraćam, ne ljuti se i ne uzbuđuj zbog učenika koji te gledaju. Daj mi to do znanja i ja ću riješiti situaciju.

Pravilo 28
Ako imaš pitanja vezana uz domaću zadaću, možeš me nazvati.

Na znanje nastavnicima koji se boje da će možda njihov telefon neprestano zvoniti: rijetko sam imao više od jednog poziva dnevno. Međutim, bilo mi je važno dati im svoj broj telefona, jer tako nijedno dijete nije moglo doći u razred i reći da nije napisalo domaću zadaću jer je nije razumjelo. Tu ispriku ne priznajem, jer su me mogli nazvati.

Pravilo 29
Abeceda lijepog ponašanja kod hrane

Pravilo 30
Nakon što pojedemo, pospremit ćemo za sobom. To podrazumijeva čišćenje stola i uklanjanje smeća s poda ili oko područja gdje se jede. Važno je odgovorno se odnositi prema svom smeću, neovisno o tome gdje se nalazimo i treba svatko paziti da sami ne pravimo smeće.

Pravilo 31
Kada smo u hotelu, primjereno je prije odlaska na jastuku ostaviti napojnicu osoblju hotela koje je odgovorno za spremanje i čišćenje tvoje sobe. Dva do tri dolara po noćenju prikladna je svota, ovisno o cijeni sobe.

Pravilo 32
Kada se vozimo autobusom, uvijek ćemo sjediti okrenuti prema naprijed. Nikada se nećemo okretati natrad da bismo razgovarali s ostalim učenicima, pružati nešto kroz prozor ili ustajati sa sjedala. Izlazeći iz autobusa, uvijek ćemo zahvaliti vozaču i poželjeti mu ugodan dan.

Pravilo 33
Kada idemo na stručni izlet, upoznat ćemo mnogo različitih ljudi. Kada vas predstavim tim ljudima, svakako nastojte zapamtiti njihova imena. Na odlasku se svakako rukujte sa svakim od njih i zahvalite im, zovući ih po imenu. Ako sjedite, kod rukovanja uvijek ustanite.

Pravilo 34
Kad god ti ponude hranu, bilo da je riječ o hrani u restoranu ili da netko u razredu časti, nikada nemoj uzeti više negošto je primjereno. Nikada ne smiješ biti pohlepan i pokušati uzeti više nego što je potrebno, ne samo zato što je to rasipno nego i zato što je to izraz nepoštovanja prema ostalima, kada ne ostavimo dovoljno jela i za druge.

Pravilo 35
Bilo da smo u školi ili na stručnom izletu, ako nekomu nešto ispadne, pokupi to i dodaj mu. Čak i ako je ta osoba bliže tom predmetu, pristojno je učiniti pokret kao da se saginješ da bi ga pokupio.

Pravilo 36
Ako se približavaš vratima, a netko ide iza tebe, pridrži ih. Ako se vrata otvaraju vučenje, povuci ih do kraja i stani u stranu i dopusti da ta druga osoba prođe prva, a zatim ti prođi. Ako se vrata otvaraju guranjem, pridrži ih nakon što ti prođeš.

Pravilo 37
Ako se netko zaleti tebe ispričaj se, čak i ako nisi ti kriv.

Pravilo 38
Kada smo na stručnom izletu, nakon ulaska uzgradu nema razgovora. U zgradu ćemo ući tako tiho da nitko neće ni primjetiti da smo ušli. Ovo se pravilo odnosi na svako mjesto gdje se ljudi okupljaju, bilo da je riječ o kinu, crkvi, kazalištu ili bilo kojem drugom mjestu.

Pravilo 39
Ako smo na stučnom izletu, dobro je dati kompliment mjestu koje posjećujemo. Na primjer, ako posjećujemo nečiji dom, bilo bi lijepo reći im da imaju lijepe zavjese. Ljudi su uvijek pomalo u neprilici kada imaju goste u svom domu, stoga im to možete olakšati. Ako posjećuješ neko drugo mjesto, kao štoje muzej ili kazalište, bilo bi lijepo reći nešto o ljepoti arhitekture ili reći vodiču da je ustanova prekrasna.

Pravilo 40
Za vrijeme učeničkog okupljanja, ne razgovaraj i ne gledaj uokolo pokušavajući privući pažnju svojih prijatelja iz drugih razreda. Moramo zadržati sliku o sebi koja pokazuje da smo organizirani.

Pravilo 41
Kada se kod kuće javljaš na telefon, čini to na pristojan i primjeren način.

Pravilo 42
Kada se vraćaš s putovanja, rukuj se sa mnom, kao i sa svim pratiteljima. Zahvali na vremenu koje smo našli da te povedemo na izlet i daj nam do znanja da cijeniš to što si imao priliku ići na izlet. Meni nije toliko stalo do zahvaljivanja, stalo mi je da te naučim da je primjereno iskazivanje poštovanja kada se netko jako trudi da ti pomogne ili učini nešto lijepo za tebe.

Pravilo 43
Kada smo na stručnom izletu i moramo se služiti pomičnim stepenicama, stajat ćemo s desne strane. Tako ćemo dati mogućnost pojedincima kojima se žuri da se penju lijevom stranom stepenica. Kod ulaska na pomične stepenice, u podzemnu željeznicu ili kroz vrata, pričekat ćemo da najprije drugi izađu prije nego što mi uđemo.

Pravilo 44
Kada si u redu, hodaj sam, dva do tri koraka iza osobe pred tobom, držeći ruke uz tijelo. Čitavo vrijeme budi okrenut prema naprijed. Uopće ne smiješ razgovarati.

Pravilo 45
Nikada se ne ubacuj u red. Ako se netko ubaci ispred tebe, nemoj ništa reći ni poduzeti u vezi s tim. Pusti ga, ali reci meni. Ja ću srediti stvar. Ako se svađaš s nekim tko se ubacio preko reda, možeš se i sam uvaliti u neprilike.

Pravilo 46
Kada idemo zajedno u kino, neće biti nikakava razgovora za vrijeme prikazivanja filma. Nije me briga koliko je film dobar ili što želiš reći osobi do sebe, ne smiješ ni šaptati. Ne smiješ stavljati noge na sjedalo ispred sebe. Ako za vrijeme filma jedeš, moraš jesti što je moguće tiše. Ako kupiš bombone koje namjeravaš jesti za vrijeme prikazivanja filma, otvori vrećicu i pripremi ih prije nego što film počne, pokušaji otvaranja vrećice za vrijeme filma drugima jako smetaju. Također je vrlo neuljudno ostaviti mobitel ili biper uključen za vrijeme filma.

Pravilo 47
/Uvedi neko svoje pravilo koje nema veze s ničim radi dosljednosti i šale/.

Pravilo 48
Ako te bilo tko u ovoj školi uznemirava, reci mi. Ja sam tvoj učitelj i tu sam da pazim na tebe i zaštitim te. Nikomu u ovoj školi neću dopustiti da te zlostavlja ili čini da se neugodno osjećaš. Zauzvrat od tebe tražim da ne uzimaš stvari u svoje ruke; dopusti da ja izađem na kraj s tim učenikom.

Pravilo 49
Brani svoja uvjerenja. Ne trebaš prihvatiti negativan odgovor ako ti srce i um nešto snažno žele.

Pravilo 50
Budi pozitivan i uživaj u životu. Zbog nekih se stvari jednostavno ne vrijedi uzrujavati. Razmišljaj o svemu na razuman način i usredotoči se na dobre stvari u svom životu.

Pravilo 51
Živi tako da nikada ni za čime ne žališ. Ako ima nešto što želiš učiniti, učini to! Nikada ne dopusti da ti strah, sumnja ili neka druga prepreka stoje na putu. Ako postoji nešto što želiš, bori se za to svim srcem. Ako želiš nešto učiniti, pokušaj to i ne prestaj dok ne uspiješ. Ako želiš nešto biti, učini sve što treba da bi ostvario svoj san.

Pravilo 52
Prihvati da ćeš griješiti. Uči iz pogrešaka i idi dalje.

Pravilo 53
Bez obzira na okolnosti, uvijek budi iskren. Čak i ako si učinio nešto loše, najbolje je da mi to priznaš jer ću ja to cijeniti i vrlo često ću, zbog tvoje iskrenosti, zaboraviti na disciplinske mjere.

Pravilo 54
Carpe diem. Samo se jednom živi, stoga ne troši život uludo. Život se sastoji od posebnih trenutaka, od kojih se mnogi događaju kada se odbaci oprez i ljudi poduzmu nešto i iskoriste priliku.

Pravilo 55
Budi najbolja osoba što možeš biti.

Najbolji rezultat je imati učenike koji vas vole i poštuju. Kako biste to postigli, morate stvoriti ustrojstvo u razredu, morate imati jasna, određena pravila te učiniti da se učenici osjećaju sigurno i ugodno.

Kad stojim ispred razreda, opustim se. Nemam kočnica, pravim smiješne 'face', rušim se na pod i spreman sam učiniti što god treba kako bih se približio učenicima.

Moramo im jasno reći što želimo, tako da u dječjim glavama nema nikakavih dvojbi o tome je li nešto ispravno ili pogrešno.

Čini se jednostavno i doista i jest. Djeca žele znati da vam je stalo za njih. Prije nego što budu spremni uložiti trud u ono što vi tražite, žele znati da vi želite uložiti nešto u njih. Kada to učinite, rad s djecom postaje mnogo lakše, produktivnije i načajnije iskustvo.

Bez obzira na sve, prvi kontakt s roditeljem mora biti pozitivan.

Ova godina može biti jedna od najboljih godina u vašem životu. Ako budete spremni slušati me i činiti ono što budem tražio od vas, moći će se događati čudesne stvari. Morate mi vjerovati i imati povjerenja u mene. Ja ću dati 110 posto od sebe i maksimalno se truditi da dobijete najbolje moguće obrazovanje i odgoj. Nije me briga kakve ste ocjene imali prije i u kakvim ste neprilikama bili; ovo je nova školska godina i počet ćemo ispočetka te vas uvjeravam da, ako budete spremni držati se određenih pravila i postupaka te date sve od sebe, ova će godina biti sjajna. Ne samo što možemo biti najbolji razred u ovoj školi nego možemo biti najbolji razred i u ovoj državi.

Kako bi bile učinkovite, kazna i nagrada moraju se dati odmah. Što se prije daju nakon događaja koji ih je uzrokovao, to veći učinak će imati na dijete.

Za mene se život sastoji od doživljaja, onih koje sam stvaraš za sebe i onih koje stvaraš za druge.

15.10.2010. u 12:47 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće

Arijana Čulina
Izdavač: Profil

Srića je ka i cesta na kojoj bi uvik tija vozit sam, bez automobila koji ti prethode ili te slijede, nastojeći uvik preteć onog isprid sebe. Ali kad pretekneš jednog, uvik odnekud iskrsne drugi. Pretekneš osobni auto, naiđeš na kamion, pretekneš kamion, naiđeš na šleper, pretekneš šleper, naiđeš na bager, pretekneš bager, naiđeš na prikolicu punu pijeska koji ti zasipa i muti staklo. I stalno očekuješ da voziš sam na cesti bez prepreka, akad ti se to i dogodi, bude ti nekako monotono, postoji opasnost da zaspiš, srušiš se s ceste i survaš u ponor di više nema ničega. Ni prepreka, ni iluzija, ni života, ni sriće – ničega.

Plavuše su fatalne lomiteljice muških srdaca, jer djeluju nježno i nezaštićeno.

Ta mala bezazlena tubica boje može ti prominit cili život. Na kraju krajeva, ni smeđokosa, neprimjetna Norma Džejn nikad ne bi postala fatalna Merlin Monro da nije svratila do dućana i kupila tu magičnu pituru. Za malo novaca dobit ćete samopouzdanje, moć i na kraju krajeva kapital. Mala investicija, velika dobit.

A znate šta je iskustvo?... Nemaš ga kad si mlad i kad bi ti tribalo, a dođe u starosti kad ga više nemaš di primjenjivat.

A ako u govna ipak upadnete, morate bit svjesni da, ako sami sebe ne iščupate, drugi će vas s radošću još dublje u njih gurnit. Možda ne iz zloće, već i čistog sporta i zadovoljstva koje čoviku pruža tuđe propadanje. Tuđa srića nije zabavna, eto, možda zato. Čovik gledajuć tuđi pad raste u vlastitim očima.

Nije dobro da ti je život ravna voda, ali nije dobro ni da su preveliki valovi, da se ne utopiš. Zato je dobro ralasat malo tamo, malo vamo, dok brod ne uplovi u mirnu luku iz koje opet mora kad – tad povremeno isplovit, da ne istrune, ka i čovik.

I Bog je bija muško i kad je stvara svit, uredija je sve najbolje za muški rod. Normalno, ka sebi.

Nije mi jasno zašto bi mi žene uopće minjale prezime. Pola života imamo jedno ime, a onda nam muški oće nametnut svoje, kako bi nas obilježili, žigosali ka svojinu i stoku koja pripada njihovom stadu. Ka šta pas zapiša svoj teritorij. To je meni totalno blesavo.

Zato se ja više neću zajebavat s tim prezimenima. Ako se budem drugi put udavala, nek on lipo uzme moje! Zašto bi ja redala njihova prezimena i tako pokazivala svitu koliko me budala zajebalo.

Zato muškog triba provat na svim terenima, da vidiš kako reagira. Nije ni tenisačima isto igrat na travi, gumi ili zemljanom terenu, jer muški imaju sto lica. Jedno na poslu, drugo doma sa ženom, treće sa ljubavnicama, četvrto s muškom ekipom, peto s poslovnim partnerima.

Za muški pa i prosječni zagljaj zgaziću sve svoje principe, svoje ja, sve, sve.

Kvragu takva ljubav i seks kad moraš proć iljadu strategija da te neko uz sebe ljudski stisne, mislila sam. Kvragu muški koji se pale na mudante, a ne na dušu i tilo. Kvragu povijest i genetski kodovi. Kvragu zviri i znanstvena dokazivanja, kad ćemo se, kvragu, maknit iz kamenog doba?

Mi žene samo ne podnosimo lanac, a glupi muški nam ga uporno stavljaju, fizički i psihički. Kad bi ga malo olabavili, mi bi ga same zategle. I šta nas muški manje budu držali na lancima, bit ćemo im odanije. Ljubav razbija sve okove, kavez nije ni za ptica. A svaka žena traži toplinu i nježnost, samo neke su zbog straha od samoće i želje za stalnom muškom stvari spremne na kavez, a neke radije izaberu slobodu, a muške iznajmljuju po potribi.

Paralelno s mjškim nerazumijevanjem žena dolazi do međusobnog ženskog razumijevanja, one se sve više povezuju iz čiste solidarnosti. Jedna drugoj postaju rame za plakanje i privremena utjeha. Sve je više takvih skupova nesritnica koje dolaze do zaključka da je s muškima neizdrživo, a bez njih nemoguće.

U životu sve tako triba i uzet. Šta bude, bude.

Ne triba se bojat života. Ponavljam opet, bojim se aviona, ali letit ću i dalje.

Mislim da bi mi tribali uvest i taj predmet u škole. Nove strategije, snalaženja i priskakanja u suvremenom demokratskom društvu.

Dok si slobodan misliš da imaš veću mogućnost izbora, pa biraš, biraš i na kraju uzmeš bofl robu, odnosno ono šta je ostalo. To je ka i s, na primjer, smokvama. Kad imaš isprid sebe punu zdjelu lipih smokava, biraš koju ćeš poist, govoreći: ova je popišana, neću, i ova je popišana, neću ni nju, i ova pipišana, neću – a na kraju, kad nestanu iz zdjele, poideš i onu najpopišaniju.

Mi se uglavnom depiliramo samo po potribi, od prigode do prigode. Nema frajera, nema čupanja, a kad ga u mriže uvatimo, počnemo taktiku bacat na kuvanje i pranje, i tu se redovno zajebemo, jer nakon šta ih nahranimo i obrastemo u dlakama, ka šuma Striborova, oni siti pobignu nekoj depiliranoj. Zato je bolje vodit više računa o dlakama, a manje o ručku. Jer kad je žena sređena, muško ima volje izvjest je na ručak. Je ozbiljno. Ja sam trenutačno, moram priznat, bila dlakava. Nema frajera, ima dlaka. Kad dođe prilika, iščupat ću se. Nema smisla prije, boli, a i skupo je.

Muški vole osvajat, i tu oni čeliče ego i postaju face.

Našim materama nužan je osjećaj žrtve. One se cili život za nekog moraju žrtvovat, dicu, muža, kuću, domovinu, da bi se osjetile vridne i svrsishodne, da bi opravdale svoje postojanje, ne daju dici da odrastu i zato ih posli teško mogu istirat iz kuće, jer se dica, normalno, naviknu na besplatnu radnu snagu i sve popratne pogodnosti koje ona sa sobom donosi, gotovu spizu, opranu robu, spremljen krevet, čistu sobu i posli, naravno, neće da idu ispod tih standarda. Žene se još nekako i daju preodgojit, ali muški...

Ako ne kucaš na vrata, neće ti se ni otvorit.

Izgledala je redikulozno...

Brakovi profunkcioniraju tek kad se ljudi rastave. U zajednici niko nikog ne trpi, niko za nikog nema živaca i niko za nikog neće da se žrtvuje. I kad se rastave, teško ih je stavit u nove lance. Ne kažu uzalud da je rastava ka kad te udari kamion – ako preživiš, počneš pažljivo gledat livo i desno.

Laž je i tako postala model života.

...iz neke zemlje hijeroglifa.

Ono jedino šta mi žene očekujemo, nakon cjelodnevnog kuvanja i prikuvavanja za naše muškarce, je rič hvale, koja uglavnom izostane ili bude nekako mlaka i nejasna.

Do tog dolara oni su nevjerojatno držali i zato vam kažem da bogate zemlje stvaraju siromahe duhom. Nekako mi se čini da danas siromašni duhom bolje žive, i zato, zapravo nisam više sigurna jel lakše živit s puno duha bez novaca ili s puno novaca bez duha. Čini mi se da oni s više love i manje duha ipak vladaju, dok ovi drugi očekuju život vječni.

Iz svoje kože nisan mogla. Možda bi se konačno i mogla naučit šta je srića. Možda je srića prihvatit naoko svoju nesriću?

Srića i nesrića su ionako sestre koje uvik prate jedna drugu. Kad se umori jedna, prestigne je druga, a zna se dogodit da šetaju i jedna drugoj uz bok. Zapravo, ima li aposlutne sriće, i šta bi bila srića bez nesriće? Možda bi bila i dosadna. Velika srića ubija, bez njezine sestre ne možemo je pripoznat. Možda je zato i tražimo, jer je tako rijetka i neuhvatljiva, a možda je uvik uz nas, a mi je ne pripoznajemo.

Možda srića i nije uvik negdi drugdi, možda je srića ipak samo u nama samima.

15.10.2010. u 12:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

Šta svaka žena triba znat o onin stvarima

Arijana Čulina
Izdavač: Mozaik knjiga

Za ženu je najvažniji izgled i samo izgled, a kad si uz to još i plavuša, uspjeh je zagarantiran. Ne znan samo jeste li ikad primijetili da su skoro sve časne sestre tamnokose. Možda i nisu, ali ja još u svom životu nisan vidila plavu švoru.

Bombardiraju dicu sa toliko nepotrebnih informacija koje će i tako brzo zaboravit, jer naš je mozak skrojen tako da zaboravlja sve suvišno, a pamti ono bitno često ponavljano. Zato smo mi ka jako obrazovan narod, a Amerikanci stručnjaci. Zato što oni uče odma samo ono bitno, a mi se bavimo sa sto pizdarija, umisto da uđemo u srž problema.

Danas je teže odgojit jedno dite nego stado ovaca.

I tu sam ja vidila da je mene malo vrime prigazilo i da se svit, otkako san ja robijala u kužini, ipak malo prominija. A bezobrazna Zdene me je samo tako gledala i ništa nije govorila. Pustila je da se izblamiram i sama dođem do zaključka.

A od svih mogućih ženinih prija uvjeljivo su mu najmrže emancipirane raspuštenice otkpčane odgori do doli, jer se boji da bi mogle imat utjecaja na njegovu ženu koja s vrimenom možda postane samosvjesnija, a to samosvjesnija znači da više misli na sebe, manje na muža i da ne mora nužno trpit svako njegovo sranje. To muž ne voli. S takvim emancipiranim prijateljicama muževi se vole družit van kuće, ali zato ne žele da u kućama njihovim ćenama sole pamet. Zakonita žena mora bit mancipirana i neosvještena. Šta bi drugačije mogli još reć: muškima laska vrlina i neosvještenost vlastite žene i sloboda i osvještenost tuđe.

Triba pravilno veslat, naginjat barku na livu i desnu stranu, ali pazit da se ne privrne. Zato prijateljstva triba održavat, savjete uzimat s rezervom, družit se, ispijat kavice, ali daleko od kuće.

Najveća falinga svakog muškarca je – mater. Sve bi mu se još nekako moglo oprostit, samo da nje nemaju. Zbog matera je polovica brakova već razvedena, tako da nije čudo kad kaže moja prija da joj odsad u životu igraju samo tipovi koji su siročad, oni bez matera. To malo surovo, ali ja smilin da su jednom muškom dovoljne dvi sise, i to ženine. Muškarci, siročad bez matere, puno su privrženiji ženi zato jer nemaju drugog izlaza, kad se na nju naljute nemaju mamice kojoj bi odma otrčali tražit rame za plakanje, nego nesporazum lipo moraju rješit sa svojon ženom. A muški koji ima mater tija bi se privinit na ženinu sisu, ali je problem šta se niakko ne more odbit od materine i to ona osića, koristi i bori se ka zvir za to svoje mladunče. E sad, to ne bi bija problem da se ona bori za mladunče, nego se ona bori i kad to mladunče postane mazgunče. Jednostavno mu ne da odrasti, da se odbije od sise i izađe iz pelena. Njemu to, fala Bogu godi, i eto ti problema za jednu vezu i brak. Imaš muža, nemaš muža. Tilo muškarca, psiha diteta. Za sve su to krivi te zviri, matere, koje ih na vrime ne šalju iz zvirinjaka i ne osposobljavaju za život u džungli.

Iz dana u dan ne znam je li mi bilo gore sa njim ili njegovom materom. Vrimenom sam totalno otupila i počela sve slipo slušat ka pas. Totalno sam izgubila sebe i svoje ja. Sve mi je postalo isto i ravno. Svakim danom sam sve više tonila i postajala sama sebi neprepoznatljiva, fizički i psihički.

Zato vam ponavljam: kad se budete odlučili udavat, stisnite srce i napregnite mozak. Za neobavezne mladenačke ljubavi bitni su osjećaji, a za brak razum.

Ne triba njima sve podredit, nisu oni centar svita, mada bi to tili bit. Zato morate bacat karte na jednu i na drugu stranu. Zadovoljit njega, a osmislit i svoj život. Radite, pletite, čitajte, družite se, izađite. Rasporedite svoju ljubav i interese na više mista tako da muž dobije neku ka konkurenciju. Vole oni to. Vole taj osjećaj da se za nešto bore. Pustite vi šta vam oni ne daju da radite, da se družite. Samo vi to radite, a oni neka ne daju. Njima je zabavnija ta borba, taj osjećaj da nešto moraju osvojit. Oni uvik nešto osvajaju. Vrhove svita, žene, pozicije u društvu, jer se oni stalno moraju dokazivat, to im je potrebno za potvrdu muškosti, šta je i iz povijesti poznato. Više vole da nešto moraju osvajat, nego da ih sve slušate i prilipite im se za skute ka taksene marke ili krpelji. To njima vrimenom postaje dosadno i jedva čekaju da te nametnike krpelje iščupaju, oslobode ih se i pobignu od njih.

Zato brak triba shvatit ka poduzeće. Osnuješ firmu, registriraš je, izabereš partnera s kojin će ta firma poslovat sa dobitkom, a ne bankrotirat priko noći.

Teško je živit sam, nije prirodno. Triba se s nekim imat i svadit. Čovik je ipak društveno biće. I kad promisliš: bolje je onda u kući imat muško nego pasa ili mačku, ako se već o nekom triba brinut. Bolje se onda brinut i šetat svog dvonožnog nego četveronožnog kućnog ljubimca.

Njima ustvari triba dat do znanja da su oni ti sritnici šta imaju vas, a ne vi njih.

Život je ustvari red seksa, red spize.

Pa ne moraju oni baš svako jelo šta im se nudi pojist i provarit. Oni vole bit ti koji će uvatit plijen, zato ako van se neko svidi morate pucat iz svih ženskih raspoloživih oružja, ali da on ipak na kraju ima osjećaj da je on taj koji je vas namamija u mriže i da ste vi bidna riba koja se tu našla i čeka njega da je iz mriže oslobodi.

Danas u apotekama postoji miljon bočica za vječnu mladost. Svi bi tili, i muškarci i žene, šta dulje ostat mladi, ali tu čovik triba imat mozga i shvatit da sve ima svoj rok trajanja, pa tako i ljudsko tilo. I šta bi mi, na primjer, koristilo da umisto sto godina iman sto dvadeset. Metuzalem bi bila sa sto isto ka i sa sto dvadeset, samo bi se duže mučila.

15.10.2010. u 12:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

<	listopad, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr