Vrijeme za početnike

Craig Callender i Ralph Edney
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk


Još prije 1800. pr. Kr. Drevni Babilonci podijelili su dan na sate, sat na šezdeset minuta, a minutu na šezdeset sekunda.

U sebi uz to nosimo dva biološka sata. Ljudsko srce kuca u prosjeku 70 puta u minuti. Naša raspoloženja, pozornost i nagoni slijede pravilne obrasce, koji ovise o dobu dana, Mjesečevu ciklusu i godišnjem dobu.

Psihološko vrijeme – Mi isto tako osjećamo da vrijeme prolazi. Osim fizičkog vremena što ga mjere različiti satovi, postoji i psihološko vrijeme. Sjećamo se prošlosti i predviđamo budućnost. Doživljavamo vremensko trajanje raznih veličina. Osobno smo, subjektivno, svjesni vremena koje prolazi.

Najpouzdaniji satovi – Sunce i noćno nebo povijesno su najvažniji.

Atomski sati – svi atomi imaju takozvanu frekvenciju prirodne rezonancije, a to iznimno pravilno titranje može se upotrijebiti za određivanje 'otkucaja' sata. Atomski satovi pokazali su se točnijima od sunčevih ili astronomskih satova.

Sekunda se precino definira kao 9 192 631 770 titraja atoma cezija. NIST F-1 danas je najtočniji sat na svijetu.

Vrijeme je naprosto mjera promjene. Bez promjene nema ni vremena.

Nemamo nikakva naročitog razloga pretpostavljati da će se sve različite pojave na svijetu odvijati prema jedinstvenom vremenu. Moguće je da postoje dva ili više 'vremena' – jedno za gravitaciju, jedno za elektromagnetizam, jedno za nuklearnu silu, itd.

Postoje i teorije vremena koje su sukladne tim dvama načinima govora. Jedna teorija, statička teorija vremena (također zvana teorijom blok-svemira) drži daje vrijeme uvelike nalik prostoru; druga dinamička teorija, drži da vrijeme teče ili biva, da je ono dinamičan (promjenjiv) entitet, za razliku od prostora.

Prema dinamičkoj teoriji budućnost je nestvarna. Događaj koji odgovara onome što ćete učiniti nakon što pročitate ovu rečenicu ne postoji. Budućnost je neodređena i bremenita mogućnošću. Kako vrijeme prolazi svijet 'odabire' jedan put među svim raspoloživim putevima. Prošlost je utvrđena, a sadašnjost je trenutačna točka u kojoj se sreću prošlost i budućnost. ... Ta teorija sukladna je našem shvaćanju 'da je ono što je učinjeno – učinjeno', da se prošlost ne može mijenjati, a da se budućnost može mijenjati jer je 'otvorena'.

Prema verziji poznatoj kao prezentizam, ... prošlost i budućnost su nestvarne, a stvarna je samo sadašnjost.

Četvrta ili vremenska dimenzija – Vjerojatno vam je poznat trik crtanja čovječuljka na donjim kutevima bloka papira i potom brzog listanja stranica. Izgleda kao da se čovječuljci kreću. Izostavite listanje stranica, i eto zamisli o kojoj je ovdje riječ. Svijet je poput bloka papira: svežanj prostornih entiteta smještenih na prostornim točkama (mjestima na svakom listu) u različitim vremenima (različitim listovima).

Prostorno-vremenski događaj – Postoji jedinstven entitet prostor-vrijeme, ne prostor i vrijeme. On se pak na različite načine razdjeljuje na prostor i vrijeme, ovisno o promatraču.

Wells za vrijeme kaže da je četvrta dimenzija i uspoređuje vremenski stroj s balonom što ga tjera vrući zrak. ... Baš kao što su ljudi bili osuđeni na istu visinu – bez mogućnosti da se vinu gore – tako smo mi osuđeni na vrijeme.

Baš kao što možete umrijeti na mjestu različitom od onog gdje ste rođeni, isto tako možete umrijeti u vremenu različitom od onoga kad ste rođeni.

Zakrivljenost prostor-vremena – Dokazi koje imamo ukazuju na to da je naš svemir zakrivljen. Ta zakrivljenost objašnjava silu gravitacije. Zrake svjetlosti, primjerice, putuju pravocrtno. No primjećeno je da one u blizini Sunca blago skreću. Opća teorija relatinosti to objašnjava, otprilike, kao rezultat zakrivljenosti prostor-vremena uzrokovane Suncem, što onda dovodi do 'padanja' svjetlosti prema njemu.

Prostor-vrijeme u rotirajućem svemiru – Rotacija ima neobičan učinak. Uzmete li veslo za kanu ili čamac i zavrtite ga pod vodom, oko vesla će se stvoriti mnoštvo virova. Rotacija privlači vodu oko vesla, isto se može dogoditi i prostor-vremenu. Kada se obrću oko svoje osi, predmeti privlače prostor-vrijeme prema sebi. Taj je učinak obično neznatan, pa nemojte misliti da će zvrk kojeg zavrtite na stolu zamjetnije privlačiti prostor-vrijeme. No ako cjelokupna masa svemira rotira oko vas, efekti tog privlačenja mogu biti spektakularni.

Granični uvijeti svemira – Pretpostavljamo da je u točki svemira koja se zove prošlost svemir bio u nepojmljivo nevjerojatnom stanju, i da će u nekoj točki u budućnosti biti u vjerojatnom stanju (op. Povezano s entropijom i statičkim razvojem svemira). Pretpostavimo da je kao što se misli, širenje svemira pravi razlog što se entropija povećava. Što je veći polumjer svemira, veća je entropija.

Ako – kao što kozmologija tvrdi da je moguće – živimo u svijetu koji završava u Velikom sažimanju (vremenska opreka Velikom prasku), bolje nam je reći da je entropija slaba i na kraju. U tom slučaju pretpostavljamo postojanje svijeta u kojemu se smjer vremena mijenja.

Ako su zakoni fizike nepromjenjivi u odnosu na preokretanje vremena, onda je početak svemira jednako značajan kao i njegov kraj.

Kakve bi se čudesne koleracije morale zbiti da se dogodi proces obrnut od padanja jajeta sa stola. Energija iz zemlje morala bi pogoditi pod na točno odgovarajućim mjestima, upravo snagom i u onom smjeru koji je za to potreban, kako bi omogućila da djelići jajeta odskoče s poda i sastave se na stolu. Nemoguće! Da, no bitno je uvidjeti da se iz obrnute vremenske perspektive – koja je prema fizici jednako legitimna – takvo nevjerojatno ponašanje zbiva cijelo vrijeme posvuda oko nas.

Preokretanje strelice vremena – Pretpostavka da je entropija u prošlosti bila niska a da će u budućnosti biti visoka, ne uključuje mogućnost da 'strelica vremena' u određenim područjima svemira promjeni smjer. Napokon dosegnuvši u budućnosti točku visoke entropije, mogla bi se obrnuti i iznova krenuti prema završnom stanju niske entropije.

23.10.2009. u 15:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

Umijeće utjecanja

Kevin Hogan
Izdavač: Profil international

Pokretanje promjene, poticanje ljudi na to da preispitaju status quo te sama provedba promjene u tuđem mozgu, uzbudljiv je proces.

Vaš mozak ima mnoštvo puteva koji povezuju mnoštvo stanica. Ti putevi svakodnevno se aktiviraju kada sudjelujete u raznim aktivnostima. Pomislite 'šetnja' i odete u šetnju putem kojim uvijek idete. Kada pomislite 'piće', popit ćete piće koje uvijek pijete. U vašem mozgu isprepleteni su prijašnji oblici ponašanja te on jednostavno radi ono što je radio i prije. Ta mreža prijašnjih oblika ponašanja rijetko se mijenja, osim u slučaju nedovoljnog korištenja određenih puteva (određenih oblika ponašanja). Ipak, ta se nova mreža, novi putevi, mogu promijeniti uslijed ponavljanja novih oblika ponašanja, ali i uslijed ponavljanja misli, premda je stvarna promjena ponašanja mnogo učinkovitija. Na primjer, kada biste svaki dan tijekom nekoliko tjedana odlazili u šetnju namjerno birajući različite puteve, ili kada biste nekoliko tjedana namjerno uzimali drukčiju hranu, ili kada biste se pak svaki dan tijekom nekoliko tjedana najmerno ponašali drukčije, to bi moglo rezultirati novim oblicima ponašanja.

Na žalost, stjecanje nove navike gotovo nikad ne briše onu staru. To znači da, iako postoji novi put, i dalje posoji mogućnost izbora u svakodnevnim odlukama i u samoj promjeni. Uvjeriti nekog da jedan dan ne jede brzu hranu prilično je jednostavno; uvjeriti ga da to više nikad ne čini, potpuno je druga stvar.

Status quo je status quo iz jednog razloga. Ono što je poznato, linija je manjeg otpora. To je i razlog zašto mozak izrazito negativno reagira prema svemu osim prema poznatim zahtjevima i oblicima ponašanja. Potreban je velik trud da se ne nešto promjeni, jer čovjek doslovce mora stvoriti nove puteve u mozgu. Jednom izgrađeni, ti putevi trebaju biti ojačani, a kasnije i održavani, redovitom i trajnom uporabom.

Slijedi drugi razlog zašto promjena nije jednostavna. Ljudi ne znaju ni što žele niti kako bi se osjećali kada bi to dobili. Ljudi zapravo ne poznaju sami sebe.

Svjesni um koristimo za računanje, uspoređivanje, suprostavljanje i izvršavanje svakojakih dojmljivih kognitivnih funkcija. Podsvjesni je um, iako rijetko bira između dvije mogućnosti, taj koji pod stresom donosi 'brzopletne' odluke. Ako već postoji znatno iskustvo u određenoj situaciji (gašenje požara, operacija, borba, itd) te su odluke češće ispravne nego neispravne. Podsvjesni um također je sklon stereotipima i kategorizira ljude prema tome sliči li netko koga ste tek upoznali nekome koga ste prije poznavali. Podsvjesni um ne 'razmišlja', on jednostavno 'djeluje'. Proživljava situaciju i proizvodi neki oblik ponašanja. Negodovanje u prodaji gotovo uvijek dolazi iz ovog dijela mozga.

Podsvjesni se um bavi trenutačnim. Svjesni se um bavi budućnošću. Podsvjesni um je krut. Svjesni je fleksibilan. Podsvjesni um je osjetljiv na negativne informacije. Svjesni? Na pozitivne. Podsvjesni um prepoznaje uzorak dok svjesni analizira činjenice i posljedice. Podsvjesni um ima više sustava, a svjesni samo jedan.

Stoga je bitno procjeniti trenutačne emocije ili emocije toga dana i otkriti je li signal koji vam mozak prenosi opravdan i racionalan. Ili vam mozak jednostavno govori da se boji, a lažan se strah čini stvarnim? Odlučite li (svjesno) da se um i tijelo neopravdano boje nove situacije, znajte da će biti potrebno puno vremena da bi se strah od te situacije svladao. Sigurno neće odmah nestati, ni za sat vremena niti sljedećeg dana. Zapravo je potrebno stvoriti potpuno novi niz reakcija na trenutačnu situaciju, te se boriti sa strahom i negativnim emocijama svaki dan dok se ne postigne novi stupanj sigurnosti.
Jedan od velikih problema naše vlastite spoznaje je taj da se zapravo ne možemo potpuno poznavati. Studije pokazuju da su potpuni stranci gotovo jednako dobri u predviđanju našeg ponašanja ko i mi sami. Mislimo da poznajemo sami sebe, ali zapravo se ne poznajemo onliko dobro koliko bismo željeli. Ipak, zbog načina na koji mozak radi, ne sviđa li nam se ono što radimo i kako razmišljamo, možemo promjeniti. Postupak je spor i često težak, ali jednom kada promjena postane status quo, postupak postaje krut. Stoga odaberite pravilno.

Mozak je nepregledno skladište sjećanja i funkcija koje ih tumače. Prihvatimo li ove dvije mane kao sastavni dio čovjekova iskustva (naše upitno sjećanje i dvostruku prirodu naših identiteta), shvatit ćemo zašto često dolazi do rasprava, svađa i tvrdoglavosti u vezama i u komunikaciji među ljudima koji su proživjeli iste događaje, a zapamtili su ih i protumačili potpuno različito.

Sami sebe ne vidimo onoliko jasno koliko vidimo druge. Istraživanja su pokazala da bolje predviđamo ponašanje drugih nego svoje vlastito. Sebe vidimo u mnogo boljem svjetlu nego što vidimo druge, a to svjetlo stvara halo efekt oko onog što većina nas misli o sebi. Druge vidimo mnogo preciznije.

Trgovci nekretninama odavno su shvatili: Kupac uopće ne zna što uistinu želi.

Nakon što smo jedanput analizirali problem čim smo se s njime susreli, mnogo su nam veće šanse za donošenje ispravne odluke nego kada o tome razmišljamo danima, tjednima ili mjesecima.

Godinama se smatralo da je pisanje dnevnika odličan način da dobijemo uvid u to što se događa, te tako sami sebe upoznamo. To je točno sve dok ne pišemo dnevnik nakon posebno negativnog ili traumatičnog događaja koji će kasnije ostaviti trag, pretvarajući priču o našem životu u nešto što on nikada nije bio. Umjesto toga, dnevnik je najbolje voditi redovito, redovito opisivati događaje i iskustva imajući na umu da se u svima nama svakodnevno bude negativne emocije, te da to samo po sebi i nije loša stvar sve dok se po tom pitanju nešto poduzima kako bi se poboljšala kvaliteta svakodnevnog života.

Kulturološka pravila diktiraju naše ponašanje u javnosti.

Želite li promjeniti vlastito ili tuđe ponašanje, prva stvar koju često možemo učiniti jest promjeniti okolinu. Ako možete upravljati okolinom, možete i predvidjeti ili potaknuti određeno ponašanje.

Okolinu možemo promjeniti tako da stvorimo različite oblike ponašanja. Promjenjen raspored stolaca, namještaj i unutrašnje uređenje mogu utjecati na odnose među ljudima. Te promjene također uvjetuju način komunikacije i broj osoba koje će međusobno komunicirati, a to će pak imati izravan utjecaj na to hoće li se ljudi jedni drugima svidjeti, hoće li biti (manje ili više) tjeskobni, ili se (manje ili više) ugodno osjećati.

Vaš govor tijela i vaša vanjština izravno će djelovati na vašu dopadljivost, uvjerljivost i što je najbitnije, na to kako će vas doživjeti oni koji vas upoznaju. Imate manje od deset sekundi, a realnije je reći četiri sekunde, da biste ostavili dobar prvi dojam na one s kojima stupate u kontakt. Mnoga istraživanja pokazuju da će vas procijeniti, i kao poslovnog partnera i kao privatnu osobu, u prvih nekoliko sekundi prvog susreta. Štoviše, prvi se dojam pamti te se kasnije koristi kao mjerilo za svaku buduću komunikaciju. Kakav god prvi dojam ostavili, on mora biti namjeran i svrhovit.

Potrebno je uložiti mnogo truda da bi se savladali ti prvi i trenutačni dojmovi. Prvi se dojam donekle može izmijeniti i može biti zanemaren. Iako ne često, to se ipak događa. Mnogo je jednostavnije uvijek ostavljati snažan i pozitivan dojam kako o tome nikada ne biste morali brinuti.

Čini se apsurdnim da će vas netko samo na osnovi prvog dojma odmah procijeniti za posao, vezu, poslovni dogovor ili bilo što drugo! Ali zapamtite, svako ljudsko biće takve procjene donosi podsvjesno.

Bitno je izgledati najbolje što možete.

Gotovo se svi osjećamo ugroženima kada netko prodre u naš osobni prostor, posebice kada je uljez tjelesno krupniji od nas... Bilo da sjedite ili stojite, uvijek budite izvan osobnog prostora svog klijenta. 'Balon' osobnog prostora iznosi 45 centimetra.

Rijetki su savršeni ljudi. Gotovo se svatko može savršeno odijevati, savršeno hodati i izgledati najbolje za svaku večeru, poslovni sastanak, ili prijateljsko druženje. Ono što je bitnije tjelesne su osobine i kako ih koristite. Ne možete promjeniti svoj izgled, ali možete biti nasmijani i time učiniti svoje lice privlačnijim.

Odjenite se 10% bolje nego što očekujete da će se vaš klijent odjenuti. Ni u kojem slučaju nemojte pretjerati jer će klijent smatrati da ga ne poštujete.

Put do njihova srca: odnos. Ugoda. Ljudi se žele ugodno osjećati.

Vještine uspostavljanja odnosa neverbalnim putem: tjelesni izgled, glas, držanje tijela i kretnje, disanje.

Ljudi vole pričati o onome što vole i onom što znaju!

Ako vaš klijent govori sporo, a vi govorite brzo kako biste stigli sve reći u kratkom vremenskom roku, moguće je da ćete izgubiti posao. Ljudi obično govore onom brzinom koja se poklapa s brzinom obrade misli i predodžbi. Ljudi koji razmišljaju u slikama, skloni su veoma brzom govoru. Ljudi koji govore vrlo sporo, obrađuju informacije koristeći svoje dojmove i osjećaje. U sredini se nalaze ljudi koje zovemo spikeri jer koriste bogat i pun glas i obično razmišljaju verbalnim načinom.

Naše istraživanje pokazuje da usklađivanje disanja pozitivno utječe na međusobnu naklonjenost.

Oponašanje nečijeg držanja tijela i kretnji mnogo je lakše od usklađivanja disanja. Ako sjedite uspravno i ukočeno, a vaš je klijen udobno zavaljen i opušten, vrlo vjerojanto nećete razviti onakav odnos kakvom ste se nadali. Međutim, pretjerano oponašanje nečije fizionomije može biti pogrešno.

Kada primjetite da klijent oponaša vaš glas i tempo govora, možete biti sigurni da ste uspješno uspostavili međusobnu vezu.

Budite susretljivi...Drugim riječima, ponudite im svoju pomoć. Možda možete obaviti koji telefonski poziv i nekome ih preporučiti.

Ništa tako čvrsto ne povezuje dvoje ljudi, skupine, ili nacije kao zajednički neprijatelj.

Ako nešto obećate, pazite da klijent dobije ono što ste mu obećali i više od toga. Zapamtite to:... i više!

Želite li biti nečiji izbor, morate se nalaziti na početku (ili na kraju).

Jeste li znali da različiti ljudi zahtjevaju različitu količinu podataka? Ako ne uspijete procjeniti što se od vas očekuje, izgubit ćete klijenta, nećete ostvariti prodaju niti ćete izaći na spoj. Istina.

Recite o čemu ćete govoriti, recite ono što ste obećali reći, a zatim ponovite o čemu ste govorili.

Budite drukčiji... Kada pomisle na vas, pomislit će na ono što vas čini drukčijima od drugih, a to će uvelike utjecati na njihovu konačnu odluku.

Na žalost u početku nije bitno jeste li vjerodostojni; bitno je doživljavaju li vas tako... Što vas čini vjerodostojnima? Kompetencija, pouzdanost, stručnost, dopadljivost, staloženost, pristupačnost.

Mogućnosti su beskonačne. Kad postoji veći izbor, stvara se ono što zovemo kognitivna disonanca. Kognitivna disonanca je kada imate više mišljenja ili ideja i ne znate se odlučiti. Osjećaji vas preplave. Volimo imati izbor, to nam daje slobodu. No ako je izbor prevelik, ukočimo se i ništa ne poduzimamo... Suočeni s prevelikim izborom, postajemo robovi vlastite neodlučnosti.

Mozak je zanimljiv organ. Kada jednom počnete izvoditi neki skup radnji, i naviknete se na njih, osjećate prazninu jednom kada tih radnji više nema. Dakle, vaši stavovi se mijenjaju.

Znanstvena istraživanja jasno pokazju da što je više ljudi u skupini, veća je vjerojatnost da će većina njih prihvatiti što god vođa predloži. Fascinantno je i to da postoji vrlo uobičajen strah od govora i izlaganja pred skupinama ljudi.

Svi mi želimo biti voljeni. Znanstvena i medicinska istraživanja jasno pokazuju da osjećaj neželjenosti sprječava svaki čovjekov rast i razvoj. Čovjekovo saznanje da je voljen utječe na fizički, psihički i emocionalni razvoj.

U brojnim istraživanjima kataloške prodaje pokazalo se da dodavanje iznimno skupog vrhunskog proizvoda gotovo uvijek rezultira kupovinom drugog po redu skupog proizvoda.

Jednom kad se ljudi javno izjasne o nečemu, mnogo je teže utjecati na promjenu njihovog mišljenja.

Što je zahtjev precizniji, veća je vjerojatnost da će biti ispunjen, odnosno, teže ga je odbiti.

Jednom kad ljudi shvate da su bili nasamareni, pružaju puno veći otpor... moguće je 'potrošiti' izvore otpora i tako postići da vam ljudu budu manje skloni pružanju otpora.

Zatražiti od klijenta da se zamisle u budućnosti i da zamisle kakva bi ona mogla biti, izrazito je djelotvorno u povećanju broja pristanaka i postizanju dogovora.

Oni koji zamišljaju pozitivnu budućnost, uspješniji su i bolje prolaze u životu od onih koji to ne čine.

Kada netko neprestano sluša jedne te iste riječi i koncepte, ta upozorenja gube na snazi.

Nikoga u ništa nećete uvjeriti ne stanete li ispred njih i prenesete im svoju poruku.

Foot in the door tehnika – da bi netko prihvatio vaš veliki zatjev, prvo ga navedete da pristane na neki manji.

Većina ljudi reagira na strah od gubitka ili neku prijetnju snažnije nego na mogući dobitak.

Zakoni utjecanja: zakon uzajamnosti, vremena, suprotnosti, prijatelja, očekivanja, dosljednosti, asocijacije, manjka, konformnosti, moći.

Vrijeme nas sve izjednačava na jedan suptilan način. Bez obzira na to koliko smo bogati ili siromašni, vrijeme je jednako za sve. Svatko ima samo jedan doživljaj trenutka. A što se u tom trenutku dogodi, obično nije stvar svjesnog odabira ili razmišljanja. ... Stoga morate postati stručnjak u preoblikovanju vremena. Morate biti pravi majstor i provesti ljude kroz vrijeme kako na njih ne bi utjecali njihovi osjećaji i prošla iskustva.

Studije u psihologiji pokazale su da se zakon suprotnosti može iskoristiti na veoma određen i unaprijed osmišljen način. Pokažete li prvo klijentu neki vaš skupi proizvod ili uslugu, a zatim ono što biste mu uistinu željeli prodati, klijent će vjerojatno kupiti ono što ste mu pokazali posljednje.

Obrasci ponašanja koje očekujete od sebe i od drugih vjerojatno će se manifestirati i u stvarnosti. Vjerujete li da će vaši klijenti od vas nešto kupiti, najverojatnije će to i učiniti.

Zašto bi milijunašu bilo bitno košta li šalica kave jedan ili dva dolara? Najverojatnije mu nije bitno i stoga se neće premišljati. Općenito govoreći, problem mora biti važan da bi uzrokovao kolebanje. Možete reći da oklijevate onda kada se osjećate rastrgani ili imate osjećaj da vas stvari vuku na različite strane.

Ono što trenutačno imate, ono što trenutačno jeste ili kako se trenutačno osjećate, nije zadovoljavajuće. Može i bolje, možete imati više, možete napredovati i možete se bolje osjećati.

Kada je nešto vrlo daleko lako je na to pristati.

Svaki dodatni izbor ili nova mogućnost baca sjenu na ostale mogućnosti.

Pozitivne emocije potiču nas da se osjećamo ugodnije u procjenjivanju opcija i donošenju ispravnih odluka.

Želim da kod ljudi počnete stvarati povjerenje u svoje ime (ime svoje tvrtke) kako bi vas ljudi počeli poistovjećivati s 'rješenjem' za određenu skupinu problema. Povjerenje potiče vjernost. Veoma je teško izgubiti povjerenje u nekoga ili nešto. Zapravo je gotovo nemoguće promijeniti iskrenu odanost.
Povjerenje nije jedini neizbrisivi pozitivni dojam koji ostavljate kod svakoga koga upoznate. Ima toga još. Povjerenje je odlična odskočna daska. Vjernost je savršen cilj. No što je s utjecajem?

Ljudi žele doživjeti iskustvo. Žele doživjeti osjećaje koje će im ta iskustva osigurati... Odlučite kakvo iskustvo želite pružiti svojim klijentima i kupcima. Odredite koja su to iskustva koja vaš proizvod ili usluga nude vašem kupcu.

Na tržištu postoji iznimno velika konkurencija, ali prostora ima još više. Ne samo da se morate dobro predstaviti nego morate posjedovati karakter i vještine da se nađete među najboljima u svom području.
Robna marka više je od same promocije i marketinga. To je opetovano ponašanje pojedinca kroz duži vremenski period. To su sastojci proizvoda. To je okus. To je dodir. To je izgled. To je zvuk. Ako ste vi proizvod, onda je to vaša osobnost, vaši stavovi, uvjerenja i ono što vi uistinu jeste.
Još vam nije jasno? Razmislite o ovome: što vas to čini posebnim i drukčijim od ostalih?

Razvijanje robne marke ima domino efekt. Što više ljudi upoznate, to su vam veće mogućnosti širenja mreže kontakata. Dobit ćete priliku da zadovoljite potrebe većeg broja klijenata, te će više ljudi htjeti da im baš vi pružite uslugu.

23.10.2009. u 14:33 | 0 Komentara | Print | # | ^

Znanost za početnike

Ziauddin Sarder i Borin Van Loon
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk


Realizam: da je znanost pokušaj spoznavanja jednog zbiljskog svijeta; da su istine o svijetu istinite, bez obzira što ljudi mislili; da znanstvena istina odražava određeni aspekt stvarnosti.
Razgraničenje: da postoji jasna razlika između znanstvenih teorija i drugih sustava vjerovanja.
Kumulativnost: da je znanost kumulativna i temelji svoje zaključke na već poznatome, na primjer, Einstein je generalizacija Newtona.
Razlika između promatrača i teorije: da postoji jasan kontrast između izvješća o rezultatima promatranja i teoretskih iskaza.
Temelji: da se hipoteze i teorije zasnivaju i opravdavaju na temelju promatranja i eksperimenata.
Deduktivna stuktura teorija: da se teorije provjeravaju dedukcijom izviješća o promatranjima na temelju teoretskih postavki.
Preciznost: da su znanstveni pojmovi precizni te da termini koji se u znanosti koriste imaju fiksna značenja.
Otkriće i opravdanje: da su konteksi otkrića i opravdanja odvojeni; da bismo trebali praviti razliku između: a) psihološki i društvenih okolnosti u kojima je došlo do otkrića i b) logičkih temelja za opravdanje vjerovanja u otkrivene činjenice.
Jedinstvo znanosti: da bi trebala postojati jedna znanost koja se bavi stvarnim svijetom; da se površnije znanosti daju svesti na dublje – psihologija se može svesti na biologiju, biologija na kemiju, kemija na fiziku.

Zagovornici jakog programa tvrde da su izvješća o opažanjima u znanosti 'opterećena teorijom' od samih opažanja. Kako će znanstvenik izvještavati o nekom opažanju ovisi o tradiciji unutar koje djeluje. Tumačenje nekog opažanja neminovno je izloženo utjecaju tradicije.

U modernoj znanosti Zapada priroda se shvaća kao nešto neprijateljsko, nešto čime treba zagospodariti...U Kineskoj kulturi, na primjer, priroda se smatra samostalnim, autoregulativnim bićem čiji je sastavni dio i čovječanstvo. U islamu priroda je oslonac, nešto što se treba poštivati i njegovati. Ljudi i njihov okoliš tvore kontinuitet, jedinstvenu cjelinu.

Isuviše velik utjecaj kulturalnih studija na studije znanosti doveo je do situacije u kojoj svatko može reći što mu se prohtije u ime 'postmodernističke kritike'.

U praktičnom smislu znanost se mijenja zbog načina njezina financiranja, zbog načina na koji njome počinju upravljati komercijalni interesi te zbog načina na koji se mijenjaju njezine unutarnje strukture. Konceptualno se znanost mijenja jer su neizvjesnost i neznanje danas ključni elementi svih znanstvenih pothvata.

Kojim pravcem ide znanost? Ljudski genom je neiscrpan izvor inovativnih proizvoda koji se mogu plasirati na tržište.

Znanost kojom upravljaju komercijalni interesi ima dva glavna obilježja. Ona se usredotočuje na određena područja istraživanja zanemarujući pritom druga. Osim toga, takva znanost polaže pravo vlasništva na ono što je većina društvenih zajednica dosad smatrala 'kolektivnim znanjem', kao i na ono što većina pojedinaca smatra svojim neotuđivim privatnim vlasništvom.

Kao posljedica toga, većina će znanstvenika postati ugovorni radnici; radit će kao privremene skupine 'zamjenjivih' istraživača, okupljenih isključivo radi rješavanja nekog konkretnog problema. Nakon svršetka svakog projekta znanstvenici se ponovo upošljavaju ili pak otpuštaju. Istraživači će biti sasvim proleterizirani jer će izgubiti svoje vlasništvo: njihova istraživanja neće se više odvijati u stabilnim, paradigmatski utemeljnim okvirima, a neće moći ni polagati nikakva prava na rezultate svog istraživanja.

Postnormalna znanost inzistira na tome da u znanstveni proces moraju biti uključeni i građani. (znanstvene radionice)

koji usmjeravaju njihove aktivnosti i kontroliraju njihove proizvode. Sudjelovanje građana na gotovo svakoj razini znanstvenog pothvata postalo je nužnost...To je potrebno radi održavanja kvalitete znanosti povezane Znanost je jednostavno postala isuviše značajnom da bismo je prepustili samim znanstvenicima i onima s politikom i očuvanjem demokracije u doba dominacije tehnologije.

23.10.2009. u 14:20 | 0 Komentara | Print | # | ^

Mogu li krave silaziti niz stube?

Paul Heiney
Naklada Ljevak

Ako su atomi prozračni, kako to da nam ruka ne propadne kroz stol?
Sve oko nas sačinjeno je od atoma, čak i zrak koji udišemo. Zrak i, primjerice, stol razlikuju se po tome što su atomi koji čine stol mnogo gušće pakirani. Tako da možemo rukom proći kroz zrak, pri čemu zapravo guramo atome od sebe, ali ne možemo proći rukom kroz stol, jer nemožemo odgurnuti atome. To je kao da pokušavamo hodati teniskim igralištem na kojem se nalazi 100000 teniskih loptica – jednostavno ne možemo. No, nije u pitanju samo prozračnost. Postoje vrlo snažne privlačne sile koje atome drže na okupu. Dakle, iako su atomi prozračni, postoje snažne privlačne sile između njih pa su gusto pakirani i ne možemo rukom proći kroz stol. Ne sprečava nas prozračnost, nego privlačne sile između atoma.

Što je vrijeme?
Želite li odgovor psihologa ili fizičara? Pretpostavljam potonjega, no u tome se slučaju morate biti spremni suočiti s teorijama Alberta Einsteina, jednog od najvažnijih znanstvenika prve polovice dvadesetog stoljeća koji je postavio teoriju relativnosti.
Prema Einsteinu, vrijeme i prostor usko su povezani. Einstein je pokazao da je pitanje kada se nešto dogodilo isto kao i pitanje gdje se to dogodilo. Tvrdio je da je nemoguće svijet podijeliti na prostor i vrijeme, već da su prostor i vrijeme dio cjeline prostorvremena. Prostorvrijeme ima četiri dimenzije: tri koje određuju položaj u prostoru i jednu koja određuje položaj u vremenu. Kada hodamo, krećemo se kroz prostorvrijeme, a kada stojimo na mjestu, također se krećemo kroz prostorvrijeme jer vrijeme i dalje prolazi. Naš doživljaj vremena posljedica je kretanja u vremenskoj dimenziji prostor vremena. Vrijeme je, stoga, samo još jedna dimenzija koja se od preostale tri razlikuje po tome što u njima možemo izabrati smjer kretanja, dok u vremenu stoji samo jedan smjer – prema naprijed.

Što bi mi se dogodilo kada bih upao u crnu rupu?
...Jednom kada prijeđete događajni obzor crne rupe, morate putovati brže od brzine svjetlosti da biste pobjegli, a to je nemoguće. Jednom kada prijeđete događajni obzor, upali ste u klopku, ako već niste neizdrživo razvučeni.

Zašto nastaju crne rupe?
Crne rupe nastaju kolapsom masivnih zvijezda kojima je nestalo goriva za izgaranje. Zvijezde su sačinjene od plina i pretvaraju jedan plin u drugi, obično vodik u helij. Prvo sav vodik mora prijeći u helij, zatim helij prelazi u ugljik, a ugljik u kisik. Sve te reakcije oslobađaju energiju u obliku svjetlosti i topline pa su zvijezde tople i sjajne. Svjetlost i toplina održavaju oblik zvijezde sprečavajući gravitaciju da sav plin sažme u središte.
Međutim, zvijezde s vremenom dolaze u fazu u kojoj više nemaju goriva i tada gravitacija prevlada. Ako je zvijezda dovoljno velika (mora biti veća od tri naša Sunca), urušit će se. Gustoća tvari u središtu tada postaje tako velika da gravitacija zvijezde postaje dovoljno velika da spriječi svjetlost da izađe. Ostala je crna rupa.

Ako u svemiru vlada bestežinsko stanje, kako se astronauti važe?
...Da biste izmjerili masu u svemiru, treba vam uređaj koji radi neovisno o gravitaciji, a zove se inercijska vaga. Sjetite se, inercija je također mjera mase i što ste 'masivniji', teže vas je pokrenuti. Astronauti se privezuju za inercijsku vagu, uređaj koji ih trese i bacaka naprijed-natrag i računa koliki rad mora obaviti da bi ih pomakao. Iz toga se računa masa atronauta koja je ekvivalentna masi na Zemlji.

Trebamo li Mjesec? Bismo li preživjeli nestanak Mjeseca?
Mjesec se zapravo odmiče od nas, no nedovoljno brzo da bismo se trebali zabrinuti. Udaljenost između Zemlje i Mjeseca svake godine poraste za 3,82 cm. Sumnjam da ste to primjetili.
No, kada bi Mjesec iznenada nestao, bila bi to druga stvar. Za početak, prestale bi morske mijene jer ih uzrokuje gravitacijsko privlačenje Mjeseca. To bi imalo dalekosežne posljedice na pomorsku trgovinu, no osim toga, ne bi bilo razloga da se život ne nastavi kao i prije.
Međutim, postoji pretpostavka da je nagib Zemljine osi pod utjecajem Mjeseca i kada bi Mjesec nestao, pojavila bi se mogućnost dramatičnih promjena u duljini dana i noći i izmjeni godišnjih doba.

Čuo sam da se krava može popeti uza stube, ali da ne može sići. Je li to istina?
Da, istina je. Zbog rasporeda kostiju noge zglob će se pregibati dok se krava penje stubama, ali ne i dok je pokušate navesti da njima siđe.
Kad već govorimo o seoskom imanju, možda biste željeli znati da odrastao medvjed može trčati jednako kao konj, da konji ne povraćaju, emui ne mogu hodati unazad i da pačje 'kvak' nema jeke, ali nitko ne zna zašto.

Jesu li dinosauri i praljudi živjeli zajedno?
...između nestanka dinosaura i najranijeg pojavljivanja čovjeka proteklo je najmanje 62 milijuna godina.

Zašto koprive peku?
Na listu koprive nalaze se sićušne dlake koje izgledaju kao igle i lako mogu probušiti kožu. Na bazi svake iglice nalazi se mjehurić ispunjen mravljom kiselinom koja ulazi u vašu kožu zajedno s iglicom. Tada dolazi do alergijske reakcije u koži i koža postaje crvena i svrbi.

Zašto su nam biljke potrebne?
... jedini razlog zbog kojeg postoje ljudska bića i životinje je taj što su biljke nastale prije nas i svijet učinile prikladnim za nas.

Koji je najjači mišić ljudskog tijela?
Jezik! To je ujedno i jedini mišić koji je pričvršen samo jednim svojim krajem.

Koliko bi trebalo jednom crvenom krvnom zrncu da prođe cijelim mojim tijelom?
Pretpostavimo da tijelo ima 70kg. Kako 7% tjelesne mase otpada na krv, znači da u tijelu imamo oko 4,9 litara krvi. Svakim otkucajem srce protjera 0,1 lit krvi. Pretpostavimo da mirujete te da vam srce otkuca 67 puta u minuti, a to znači da srce pumpa 67x0,1 lit = 6,7 lit krvi u minuti. Dakle, svake 44 sekunde tijelom prođe 4,9 litara krvi i toliko treba i prosječnom krvnom zrncu da prođe jedan krug. Odgovor je: 44 sekunde.

Je li istina da se od pijenja previše vode može umrijeti?
Otrovanje vodom, ili pijanstvo zbog previše vode, vrlo je rijetko stanje kod odraslih ljudi. Dođe li ipak do toga, simptomi su glavobolja, mučnina, i pomanjkanje koordinacije. Može doći i do gubitka svijesti, nadutosti, nenormalno niske tjelesne temperature i napadaja. Sve je to posljedica promjene osmotskog tlaka u tkivima jer voda iz međustanične tekućine ulazi u same stanice. Događaju se dvije važne stvari: prvo, povišena tjelesna tekućina uzrokuje povišeni tlak na mozak u lubanji, što može uzrokovati napadaje padavice ili čak smrt. Drugo, volumen krvi opada, a to može dovesti do šoka krvotoka. Nekoliko ovih simptoma zajedno lako bi mogli uzrokovati smrt.

Znam da nam se koža ljušti svakog dana, no zanima me koliko?
Da, koža nam se svakodnevno ljušti i stvara priličan nered. Svake minute oljušti se 30 000 do 40 000 mikroskopskih sitnih kožnih stanica, što čini 4 kg odumrle kože godišnje. Dio otpada sam od sebe, ali mnogo se gubi trljanjem o predmete, čak i odjeću. Gdje završava mrtva koža? Ne treba tražiti dalje od prašine.

Koliko je ovaca potrebno da bi nastala jedna vesta?
...za očekivati je da se od vune jedne ovce može dobiti četrnaest vesti.

Zašto nam se ponekad u snu javlja osjećaj da 'padamo' s litice?
Dok spavamo, mišići ruku i nogu su praktički paralizirani. Da nisu, glumili bismo svoje snove! Zamislite kako bi to izgledalo. Problem je u tome što se ta 'paraliza' ne događa uvijek u času kada zaspimo.
Ako usnemo, a onda nas nešto probudi, možda ćemo osjetiti kao da padamo ili se trzamo jer smo se probudili malo prije no što je paraliza u mišićima nestala. Drugim riječim, mišići vam se vraćaju u život dok ste vi već svjesni i zato osjećate trzaj.

Imate li paigicu tigricu u krletki i ona poleti s prečke, hoće li krletka biti lakša?
Začudo, da; ukupna tećina bit će manja. Dok tigrica sjedi na prečki, ukupna tećina jednaka je zbroju težine krletke i težine ptice. Kada ptica poleti, njezina težina više nema učinka na vagu na kojoj se nalazi krletka i ukupna težina je manja.
No, kada bi se ptica nalazila u hermetički zatvorenoj kutiji, ukupna težina ostala bi ista. Razlog je taj što dok tigrica leti, svakim zamahom krila poguruje zrak prema dolje silom koja odgovaranja njezinoj težini. U krletci s otvorenim stranama zrak bježi i nema učinka na težinu. I opet smo na Newtonovim zakonima i očuvanju energije.

22.10.2009. u 13:33 | 0 Komentara | Print | # | ^

Filozofija za početnike

Dave Robinson i Judy Groves
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk

Većina ljudi najčešće je prezaposlena da bi se upustila u onu vrst mišljenja koje se obično naziva 'filozofskim'. To je stoga što moraju provoditi vrijeme boreći se za egzistenciju ili zato što im je draža ustaljena rutina života. No, katkad neki šašavi i iritantni pojedinci, koji ne znaju što bi s vremenom, postave varljivo jednostavna pitanja na koja kao da nikad nema jednostavnih odogovora.

Filozofi su izvorno bili tek pojedinci koji su o svemu postavljali pitanja:
Epistemologija (pitanja o spoznaji), Metafizika (vrijeme, prostor, Bog, uzrok i zbilja), Etika (dobro i zlo), Estetika (umjetnost i ljepota), Politička filozofija.

Milećani nisu priznavali da je ono što vidimo nužno istovjetno onome što je istinito.

Pitagora je učinio veliki napredak time što je uvidio da matematičke istine valja i dokazati, a ne samo prihvatiti.

Heraklit: ...sve je na svijetu u stalnoj promjeni i borbi suprotnosti. Nikad ne možeš dvaput stupiti u istu rijeku.

Empedoklo: Svijet je sazdan od zemlje, zraka, vatre i vode. Njime upravljaju dvije sile, ljubavi i mržnje, odnosno privlačenja i odbijanja.

Anaksagora: ... dio svega postoji u svemu drugom, i sve se stoga sastoji od beskonačnog broja malih stvari.

Sokrat: Spoznaj sama sebe. ... U središtu njegova vjerovanja stoji kako istinska ćudoredna mudrost počiva u samom čovjekovu biću, odnosno da je 'krepost znanje'.

Platon: ... svi posjedujemo besmrtnu dušu koja je već prije postojala, pa je svo učenje zapravo tek 'prisjećanje' odnosno anamnesis.

Stoici su govorili kako se samo razumom može postići dobar život, a osjećajima ne valja vjerovati jer vas, naposlijetku, uvijek učine nesretnima.

Anselmo: Svaka predodžba o Bogu zacijelo je ona o najvećem biću koje je ikada postojalo. Ali postojanje nečega samo u umu podređeno je postojanju u zbilji. Bog je, dakle, najveće zamislivo biće. On mora postojati u zbilji kao i u umu.

Machiavelli: U svojoj knjizi Vladar ustvrdio je da moral i politika ne idu skupa.

Descartes: Budući da mislim, moram postojati, barem u nekom mentalnom smislu, odnosno cogito ergo sum: mislim, dakle jesam.

Glavna je Leibnizova zamisao da Božje mišljenje sadrži bezbroj mogućih svjetova, ali da je samo najbolji među njima ostvaren. Ono što odlučuje o 'najboljem' jest minimum uzroka (zakona ili sredstava) i maksimum učinaka (stanja ili svrha).

Kant je ustvrdio da ljudi 'vide' uzročnost u svijetu jer su tako ustrojeni... Kant kaže 'Radi samo prema onom načelu za koje ujedno možeš htjeti da bude opći zakon'.... To funkcionira ovako: odlučimo li lagati, trebamo zamisliti što bi se dogodilo kad bi svi lagali. Laganje bi postalo normalno. Nestao bi pojam istine (i samog laganja!). Jezik, logika, smisao i cjelokupna ljudska komunikacija iščeznuli bi u košmarnom, nelogičnom vakumu.

Nietzsche je također iznio 'radosnu znanost' vječnog vraćanja, ... prema kojoj je vrijeme kružno te se uvijek iznova ponavlja... Vječno vraćanje je mjerilo prema kojemu valja prosuđivati vrijednost nečijeg života.

Egzistencija znači imati slobodu odabrati kakvi i tko ćete biti, a to znači ispunjavati obveze....Sva su ljudska bića osuđena na život pun neizvjesnosti i apsurda, obvezuju se subjektivnim istinama koje se nikad ne mogu dokazati.

Jefferson/ Franklin: Vlade imaju ugovornu obvezu prema onima koji za njih glasuju...Država, dakle, postoji navodno samo zato da bi svojim građanima jamčila prava kao što su pravo na život, slobodu i potragu za srećom.

Nietzsche je kazao da su filozofijske ideje samo vladajuća uvjerenja nekog doba. Takva je i filozofija 20. stoljeća. Filozofi se nastoje na različite načine baviti istim prevladavajućim temama, kao što su problemi suvremenog masovnog društva, gubitak individualnog identiteta, sumnja i relativistička neizvjesnost.

Sartreov egzistencijalizam: Svi su dakle osuđeni na slobodu i moramo za sebe odlučiti tko smo... Zastrašujuća je pomisao sloboda da biram tko sam.

Camus: Suditi o tome ima li ili nema smisla živjeti, znači odgovarati na temeljno filozofijsko pitanje. Sizif prkosno odabire dati smisao svojoj beskorisnoj zadaći, koja time i dobiva smisao. Isto to moraju učiniti ljudi u svojem 'apsurdnom' životu.

22.10.2009. u 13:28 | 0 Komentara | Print | # | ^

Afekti i emocije

Graham Music
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk


Doživljaj gubitka
Bilo je suludo kako su mi svi govorili da će vrijeme sve zaliječiti. Gorko sam prezirala te savjete... i uporno se držala svoje boli. Tada nisam znala da, ako živi žele biti od ikakve koristi na ovom svijetu moraju ostaviti mrtve na miru.
Preboljeti gubitak i nastaviti život s osjećajem zahvalnosti za sve što vam je voljena osoba pružila, dug je i bolan proces. Takvi gubici nastavljaju se proživljavati i ostavljaju trag za cijeli život.
Jedno emocionalno stanje može se upotrijebiti da bismo potisnuli drugo. Psiho analiza je tradicionalno tvrdila da se bol u životu ne može izbjeći bez cijene, nego se s njom moramo suočiti te da time obogaćujemo svoj život. Thomas Hardy je rekao: ...put prema boljem zahtjeva uvijek potpun uvid u najgore.

Najranija iskustva i emocionalna stanja
Dijete se rađa s moždanim i živčanim sustavom za reguliranje važnih fizioloških funkcija kao što su tjelesna temperatura ili rad srca. Međutim, sposobnost upravljanja emocionalnim stanjima razvija se poslije, a do tada novorođenče treba vanjskog regulatora svojih emocija, obično majku ilidrugu osobu koja za njega skrbi.
...raspoloženje novorođenčeta i njegova aktivnost mozga obično odražavaju majčino lice.

Isključivanje osjećaja
Uobičajene reakcije na loše vijesti su tupost ili nevjerica, a traumatizirana se osoba može emocionalno udaljiti ili povući u svoj svijet.
Izreka jednog taoističkog mudraca govori o poštivanju različitosti između ljudi: 'Lijepi konji mogu putovati 100 kilometara na dan, ali ne mogu loviti miševe'.

Prvo pometi ispred svojeg praga
...trebamo se temeljito i dugo preispitati prije nego krenemo osuđivati druge. Moliere
Taj proces odricanja od aspekata sebstva i jasnog uočavanja tih osobina kod drugih naziva se projekcijom. Ljutita osoba koja osjeća da se ne bi trebala ljutiti brzo će optužiti druge da reagiraju agresivno. Adolescent koji je nesiugran u svoj identiet olako će omalovažavati i kritizirati drugog tinejdžera da nije 'cool'. Osjećaje i emocionalna stanja s kojima ne možemo izaći na kraj prenosimo na druge u nadi da se nećemo morati s njima suočiti u sebi.

Preplavljeni osjećajima
Bezobrazan kolega s posla ili nasilan suprug često pokazuju sličnu nesposobnost upravljanja emocijama, na štetu drugih. Takve osobe ne mogu kontrolirati svoje osjećaje. Umjesto toga, osjećaji kontroliraju njih.
Takve se osobe opisuju kao 'nestabilne' ili 'preosjetljive', ne mogu 'prijeći preko' sitnica, lako se uvrijede i uznemire te primjećuju kritiku tamo gdje je nema.

Emocionalno tijelo
Psihosomatski su simptomi ponekad ili možda uvijek primjer neprerađenih emocionalnih stanja 'nataloženih' u tijelu. Otuda i izreke kako 'tijelo nikad ne laže'.

Budite sretni
Rano u životu naučio je da nije dobro biti samozadovoljan i vjerovati onome što se činilo dobrim, jer je iz njegovog iskustva sve uvijek loše završilo. Ali, to je bilo štetno za njegov život, jer mu nije dopuštalo da iskoristi stvarne mogućnosti za sretnija iskustva.
Crpeći hrabrost od oca, otkrila je novu snagu u sebi i uspjela učiniti nešto što nije vjerovala da može. Osmijeh zadovoljstva na kraju i pobjedonosni pogled bili su divni. Djeca brzo nauče iz takvih iskustava i mogu izgraditi očekivanje da mogu uspjeti i usuditi se nadati.
Dijete koje se stalno osuđuje, kritizira ili zanemaruje neće imati takvo samopouzdanje i neće misliti da može utjecati na svijet oko sebe. Zanemareno dijete lako će odustati i povući se u svoj svijet. Roditelj koji stalno kritizira i prigovara zbog sitnica vjerojatno će štetno utjecati na samopouzdanje djeteta.

Zaključak
Samopromišljanje – razmišljanje i prerađivanje osjećaja – ima u tome odlučujuću ulogu. Ideja samopromišljanja pretpostavlja sebstvo koj emože promišljati o sebi; npr. pretjerano osjetljive osobe ne znaju mnogo o svome sebstvu.

22.10.2009. u 13:12 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zamka obveze

Vera Peiffer
Izdavač: Veble commerce

Kao što nas to crkva podučava, ljudi žive prema određenim pravilima koja im nalaže da nemaju pravo na vlastite potrebe, nego se moraju posvetiti potrebama drugih.

Kad postanemo svjesni činjenice da nešto moramo učiniti jer nam to nameće vlastiti osjećaj ili se to od nas očekuje, premda i dalje to ne želimo učiniti, osjećamo do određenog stupnja emotivnu nelagodu. Zanimljivo je da ovakva emotivna nelagoda, poznata kao svijest o krivnji, nije uvijek dostatna da nas natjera na određeni zadatak. Mnogi ljudi odabiru samooptužbe i tjeskobu koja se povlači tjednima, umjesto da poduzmu aktivni korak kojim bi se oslobodio njihov emotivni teret.

Neobično je da su najrazmaženija djeca upravo ona koja su bila emotivno zanemarivana: njihovo je djetinjstvo bilo uništeno jer nikad nisu mogla ublažiti vlastite strahove ni savladati svoje dvojbe, a njihova sposobnost suočavanja s problemima nikad se nije razvijala u pozitivnom smjeru. Bili su odbačeni i ostavljeni da se bore sami s vlastitim životom, i samim time postavlja se pitanje kako bi inače mogli u kasnijem životu imati obzira prema tuđim osjećajima?

Događaju se i lijepe stvari, premda se pravimo kao da ih ne primjećujemo. Nije nimalo neobično da nadmoćno negativna priroda medijskih vijesti stvara atmosferu nepovjerenja kod mnogih koji bi htjeli pomoći, ali se ne usuđuju u strahu da i sami ne postanu žrtve.

Bez obzira jeste li donijeli odluku ili ne, uvijek postoje druge okolnosti koje morate uzeti u obzir i koje izravno ili neizravno postaju dijelom lanca zbivanja što ste pokrenuli. Prije toga bitno je da razmislite o učincima koje te akcije i odluke proizvode u odnosu na druge: vaša je obveza voditi brigu o njima.

Za uspješno funkcioniranje veze potrebno je dvoje, bilo da su to roditelj i dijete, muž i žena, momak i djevojka, radnik i njegov poslodavac. Ako jedan partner shvati vjernost ozbiljno, drugi je može shvatiti neozbiljno. Neki roditelji misle da imaju svoja prava, ali ne i obveze, neki šefovi misle da mogu očekivati vjernost svojih radnika samo zato jer im isplaćuju plaće, pa makar se prema njima odnose krajnje netolerantno. U takvim slučajevima predanost i odanost moraju se uskladiti sa zdravim razumom i iskrenošću. Slijepa odanost i tvrdoglava ustrajnost prema onome što smatrate svojom obvezom ne znači nikakav nadomjestak za iskrenost; vi se samo skrivate iza dimne zavjese kako ne biste vidjeli ono što ne želite vidjeti. Ponekad je bolno priznati samom sebi da je otac sebična osoba koju ne zanima vaše blagostanje i samo od vas želi da izvršavate svoje dužnosti, kao što je bolno otkriti da šef ne osjeća prema vama nikakvu samilost kad se razbolite zbog prevelikih obaveza koje vam je natovario. Bolje je da se suočite s ovim činjenicama odmah, nego u trenucima kad se osjećate isuviše premoreni ili demolarizirani da biste ih mogli rješiti na konstruktivan način. To još uvijek ne znači da biste trebali odustati od obveza čim situacija postane ozbiljna, već morate preispitati što je to krenulo u pogrešnom smjeru kad se počnete osjećati neugodno i zbog čega, kako biste na taj način pronašli izlaz iz dileme.

Svaki odnos je onoliko dobar koliko i njegova dogovorena pravila.

Kad se nađete u sukobu s dijelom vlastite obitelji, ne možete sebi dozvoliti takav luksuz da ih zamjenite boljom obitelji, pa time postaje još važnije postaviti određena pravila koja će u sebi sadržavati potrebe svakog člana obitelji. Ako osjećate da su vaše potrebe bile zanemarene u prošlosti, o vama ovisi hoćete li to drugima dati do znanja. Ako šutite nitko neće znati da ste nezadovoljni. Drugi ljudi ne mogu čitati vaše misli, čak i ako vas poznaju dugi niz godina.

Uvjerenje je snažna emotivna sila i kad je jednom utvrđena u našim mislima, teško se mijenja. Uvjerenja o vanjskom svijetu i vašoj vlastitoj ličnosti formiraju se u ranoj životnoj dobi.

Ako ste dugi niz godina proveli s ljudima koji prema vama nisu pokazivali nikakvo zanimanje, počinjete vjerovati da ste nevažni i dosadni. Ako ste proveli djetinjstvo kao posrednik između svojih nesložnih roditelja, počinjete osjećati da je svijet nesigurno mjesto i pokušavate ga učiniti sigurnijim brinući se o drugima. Ove rane lekcije se uče u tišini, premda se snažno urezuju u vaš um. Vjera o vašem položaju u tom svijetu postaje sve snažnija jer se ona stječe nesvjesno; vi ne shvaćate vlastita uvjerenja, sve dok se ne suočite s njihovim posljedicama.

Kad prihvatite igru dvostrukih standarda, vaše frustracije se nagomilavaju (op. 'dvostruki standardi' znače kad npr. otac dođe s puta i hvali se veselo kako je u hotelu ukrao ručnike, a kad njegov sin ukrade neku sitnicu svom prijatelju istuče ga zbog toga. Znači njegova je krađa u redu, ali njegovog sina nije.)

Sebičnost nije isto što i samopoštovanje. Ako primjetite da se od vas očekuje nešto što nitko nije spreman činiti, imate pravo na sumnju ili čak odbijanje zahtjeva. Kao što vi poštujete tuđe potrebe, tako bi i drugi trebali poštivati vaše. Molim vas samo bez dvostrukih standarda, pogotovo ih sami ne koristite.

Iskrenost je jedan od osnovnih zahtjeva za održavanje razumne ravnoteže između vlastitih i tuđih potreba. To znači da biste trebali izbrisati frazu 'trebao bih' iz svog misaonog repertoara, osobito ako se ona odnosi na vaše osjećaje. Uvijek kad mislite 'trebao bih' vi zamagljujete i time dovodite u konfuziju svoje osjećaje, pretvarajući potpuno ispravan osjećaj u područje unutarnjeg sukoba koje je teško razmrsiti.

Kad otkrijete uzrok ljutnje, tada možete poduzeti pozitivnu akciju i riješiti ga.

Ne treba se osjećati loše zbog loših osjećaja, nego treba dati sve od sebe kako biste doprli u srž problema koji vas tišti. Dugujete sebi istraživanje svojih neugodnih emocija kda se nađete u određenoj situaciji. Na taj način VI sprečavate prebacivanje vlastitog nezadovoljstva na tuđa leđa, čime bi samo osnažili negativni osjećaji, a problem ne bi bio rješen. Ako vas netko uzrujava svojim postupcima, najprije se morate smiriti i odlučiti što VI želite prije nego što toj osobi ponudite alternativu.

Uzevši u obzir činjenicu da ste svaki dan u životu proveli sa samim sobom, teško je povjerovati da zaista ne možete shvatiti tko ste zaista. Ipak, mnogi ljudi ne mogu ili ne žele sami sebi priznati što im je potrebno u životu da bi bili sretni. To se može dogoditi zato jer drugi nisu vodili brigu o njihovim potrebama ili je, pak, način na koji su iskazali svoje potrebe u prošlosti bio negativno prihvaćen. Ljudi koji su se našli uhićeni u životnoj zamci u kojoj su vječno usredotočeni na zadovoljavanje tuđih zahtjeva, zaboravili su tko su zapravo i često nisu svjesni činjenice da su tijekom tog procesa sami sebe izgubili.

Mnogi smatraju da je sigurnije živjeti u emocionalnoj agoniji koju sami stvaraju, nego s tuđim neodobravanjem.

Kritiziranje je dopustivo a ponekad i potrebno, ali na način koji neće dovesti u pitanje dignitet druge osobe.

Kad se priviknete na stres i pritisak, vaš se um na to počinje prilagođavati i stres se više ne registrira svjesno. U tom trenutku pojavljuju se fizički i emocionalni simptomi.

Osjećaj je grizodušja veoma snažan oblik samotorture. Nisu vam potrebni drugi ljudi da bi utjecali na vaše loše raspoloženje, dovoljni ste sami sebi da biste se osjetili bijedno u samo nekoliko sekundi!

Za mnoge ovisnike izlaz iz problematične situacije nazire se tek kad dosegnu dno. Dokle god je uz njih netko na koga mogu prenijeti teret odgovornosti to će i učiniti. Oni će uvijek odrediti nekog kao svog spasitelja i u tome su veoma uvjerljivi.

Ljudi ne postižu rezultate jer ne znaju pregovarati, a zatim odustanu jer vjeruju da ne postoji način na koji bi mogli izići iz svoje teške situacije.

Predbacivanje i manipuliranje:
Održite pregovor s drugom osobom na profesionalnoj razini, bez obzira pregovarate li sa svojim roditeljem, djetetom, prijateljem, susjedom ili poslovnim kolegom. Budite čvrsti i jasni.
Razgovarajte o činjenicama a ne o mišljenjima. Dobro je razgovarati o svojim osjećajima, ali ih nije u redu koristiti kao sredstvo kojim ćete nekog nagovoriti da udovolji vašim željama.
Ako krivite druge, pokušavajući ih na taj način natjerati da promjene svoje stavove, razgovori će umjesto veće suradnje završiti njihovim povlačenjem.

Ako ne znate u kojem smjeru ste krenuli, ne možete se izgubiti, ali nikada nećete stići do cilja. Morate biti svjesni krajnjeg rezultata, prije nego što ga iznesete drugima.

Ubrzo ćete primjetiti da razmišljajući o onome što želite da učini druga osoba, možete tragati za različitim mogućnostima koje biste oboje smatrali prihvatljivima.


22.10.2009. u 13:04 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kant za početnike

Christopher Want i Andrzej Klimowski
Izdavač: Jesenski i Turk

Čovjek je, poput zatočenika, svjedokom vatri božanske istine pri nekoliko pomaka te tako nastanjuje i spoznaje puki privid istinske zbilje.

Ćutio sam žarku žeđ za spoznajom... Bilo je vrijeme kada sam mislo da jedino to može činiti čast čovječanstva... ali postoji moment koji svima drugima daje vrijednost, naime uspostavljanje čovjekovih prava.

Aristotel nije pravio jasnu razliku između duše i tijela, ali je tvrdio da postoje različite vrste duše. Najniža je duša hranidbena, koja postoji u biljkama kao i u životinjama. Potom dolazi osjetilna duša, koja postoji u svim životinjama. Ta je duša sposobna za opažanje (dodir, okus, miris, sluh, vid). Osjetilna duša je dalje sastavljena od moći osjećanja ugode i boli (i otuda želje), moći zamišljanja (koja uključuje pamćenje) i kretanja. Čovjek posjeduje sve te moći, kao i moć razuma.

Budući da Kant ne pretpostavlja metafizički pojam prisustva, prostor je praznina a vrijeme je beskonačno vrijeme – tj. posrijedi je odsustvo prostora i vremena. Međutim, odsustvo je nesvodivo i drugo od sebe sama. Stoga prostor ne zauzima prostor, ali ne može niti nestati; dočim vrijeme ne trpi promjene u vremenu, ali ne može prestati. Nijedno od tog dvoga nije samom sebi prezentno.

Odsustvo uma jamči da se sve zbiva. Međutim, bez metafizičkog predmeta koji bi se predočio, to znači da se zbiva ništa! Ništa postaje djelatno – bez subjekta ili objekta.

Kant veli da je teritorij čistog razuma 'zemlja istine'. Ona je, međutim, i 'pravo sijelo privida, gdje mnoga magla i mnogi led što se brzo otapa lažno prikazuju nove zemlje, pri čemu pak mornara, koji ide za otkrićima, neprestano zavaravaju ispraznim nadama...' prividi neprestance osujećuju reflektivnu sposobnost razuma te ga navode da moć spoznavanja svijesti brka s moći nadziranja svijesti. Lažne ideje javljaju se kao posljedica nevaljana promišljanja umskih ideja.

Slobodna volja je volja koja može biti određena neovisno o osjetilnim pobudama. Ona se smatra jedinom svrhom koja je bezuvjetno moralno dobra. Najvažnije pitanje kritike praktičnog uma jest ono postoji li neka viša moć želje. 'Želja' ovdje znači ono što je 'moralno dobro i korisno' u provođenju slobodne volje. Ona je povezana s dvama daljnjim pitanjima: 'što trebam činiti?' i 'čemu se mogu nadati?'

Predodžba o moralnom zakonu sama po sebi ne dovodi do pojma slobode. Mi neprestano žrtvujemo slobodu da bismo si mogli predočiti moralni zakon.

Uživanje je uvijek stvar subjektivnog i pojedinačnog ukusa te se ne može poistovjetiti s univerzalnim osjećajem.

Priroda je sklona skrivanju svoje ljepote, a od umjetnosti se zahtijeva da joj dade smisao kompozicije i svrhe. To se može postići samo lijepim umjetnostima.

'Čuđenje koje graniči sa strahom, užas i sveta jeza, koja obuzima gledaoca pri pogledu na gorske mase što se dižu nebu pod oblake, na duboke ponore i vode koje bjesne u njima, na duboko zasjenjene pustinje, koje izazivaju na melankolična razmišljanja itd., kraj sigurnosti, u kojoj on sebe zna, nije zbiljski strah, nego samo pokušaj da se zamišljajnom moći upustimo u to kako bismo osjetili snagu one iste moći, kako bismo na taj način pobuđeno uzbuđenje duše povezali s njenim mirnim stanjem i kako bismo prema tome bili nadmoćni nad prirodom u sebi samima, dakle i nad prirodom izvan sebe, ukoliko ona može utjecati na osjećaj našega ugodnog stanja'.

Aude sapere! (Usudi se znati!) Imaj hrabrosti spoznati vlastiti um! To je u opreci s čovječanstvom u stanju nezrelosti, čiji propis glasi: 'Ne misli, samo slijedi naredbe.'

'Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjeti da postane opći zakon.'


22.10.2009. u 12:29 | 0 Komentara | Print | # | ^

Otpusti prošlost i živi

Avril Carruthers
Izdavač: Planetopija

Ako nas naša prošlost oblikuje, je li to trajno? Možemo li se toga osloboditi?

Da bismo doznali tko jesmo, lakše je krenuti od onoga što nismo.

Cijeli je svijet pozornica, a svi su muškarci i žene tek glumci: imaju svoje izlaske i ulaske, a jedan čovjek za svojega vijeka glumi mnoge uloge. Shakespeare

Tara i Sean su si na odmoru dopustili mnogo više slobode za uživanje. Ukinuli su svoje osobne granice, bili su sposobni bezuvjetno prihvatiti jedno drugo i oboje su u drugome pronašli savršenog partnera. U tim trenucima ljubavi oboje su bili onakvi kakve ih je partner želio, a ne onakvi kakvi doista jesu. Kad su se vratili kući ponovno se našli u ograničenjima svakodnevnog života te u svojoj uvjetovanosti, zapanjili su se uvidjevši koliko su različiti.

Likovi su često automatski načini ponašanja, ovisno o tome gdje smo i s kim smo.

Naš pristup različitim ljudima u određenoj mjeri utvrđuje njihove doživljaje naše osobnosti.

Likovi su naše nesvjesne reakcije na opetovane ili intenzivne situacije koje su se dogodile u našoj prošlosti. U pravilu se razvijaju u ranoj dobi te nastavljaju funkcionirati i u odrasloj dobi jer smo navikli na njih i jer nam 'odgovaraju'. U tolikoj su mjeri dio nas da vjerujemo da jesmo svoj Lik.

Ako smo se u djetinjstvu sukobili s dominantnim autoritetima, možemo razviti Pokoran ili Popustljiv lik, koji nam pomaže. Iako nam to može pomoći dok smo mali, ovisni i ranjivi, kao odraslim osobama nam u pravilu ne pomaže. S druge strane, ako ne volimo biti pod nadzorom, mogli bismo razviti lik Buntovnika. S njim bismo se trebali osjećati snažno u određenim situacijama, a taj obrazac mogao bi se nastaviti u odrasloj dobi, čak i kad nije primjeren, pa se tada pitamo zašto se svi sukobljavaju s nama i zašto je život toliko težak.

Lik Djevojčice možda neće funkcionirati ako žena upozna nekoga tko želi da ona bude samostalnija ili da preuzme odgovornost za sebe.

Da bismo shvatili kako se pobuđuju automatske reakcije, moramo proniknuti dublje, dalje od fizičkog tijela, u razne slojeve našeg energetskog polja – u naša suptilna tijela – i složene načine njihovih međudjelovanja s našim ponašanjem. Suptilna tijela vezana uz Likove jesu eterično tijelo ili tijelo životne sile, astralno tijelo koje se odnosi na emocije i misli, te egoičko tijelo kao nositelj višeg jastva.

Prenosi se energija misli, a ne nužno i njezin sadržaj, a prijenos se odvija putem astralnog tijela.

Samskare su emocionalne nagazne mine zakopane u nama.

Okus mema suptilno opažamo putem svojeg astralnog tijela. Osim jasno određenih pravila i propisa, postoje i prešutni prihvatljivi načini ponašanja, neizrečene zabrane i tabui. Novi zaposlenici ili članovi koji su usklađeni, ili su sposobni prilagoditi se memu organizacije, bit će uspješni kao da ih štiti dobroćudna viša sila. Oni koji nisu osobito sposobni prilagoditi se, ili oni koji se svjesno ili nesvjesno bune protiv hijerarhije, često se osjećaju iskorištenima.

Mem je astralno tijelo organizacije, kojega zaposlenici održavaju svjesnim prihvaćanjem vrijednosti, zamisli i emocionalnog tona. Svaka organizacija privlači i oblikuje Likove koji odgovaraju njezinu osobitom memu, i odbacuju one koji mu ne odgovaraju.

Memi su takvi, često kažnjavaju Lik koji ode predaleko u bilo kojem smijeru.

Koristan način prepoznavanja različitih Likova u sebi i drugima jest njihova mjera osobnog prostora. Naš osjećaj osobnog prostora proizlazi iz našeg astralnog tijela. (Proširite svoje astralno tijelo).

Na evolucijskom putu prema višim emocijama strah čini prva vrata. Mogao bi nam nakratko prepriječiti put, a kroz njega moramo proći. Strah podiže našu svijest i može biti snažna motivacijska sila. Našu energiju podiže na razinu koja opstanku pogoduje više nego bezvoljnost, tuga ili nesvjesno zamjeranje. No, unatoč tome, strah ima svoje zamke. Ako bježimo od njega, poričemo ga ili potiskujemo, strah može otvrdnuti našu energiju i pretvoriti je u nemoć paralize. Kad se suočimo sa svojim strahovima i pobjedimo ih, sposobni smo otključati vrata proaktivnijeg života.

Koliko god je zanimljivo otkriti postojanje Likova u sebi i drugima, još je zanimljivije opaziti da se Likovi često pojavljuju u parovima suprotnosti – i da se, ovisno o okolnostima, možemo promjeniti iz jednog Lika u njegovu potpunu suprotnost. Stoga Partijanerica na izlasku s prijateljicama, sama kod kuće može biti Melankonična, a muškarac koji je na radnom mjestu Miš, kod kuće može biti Tiranin.

Emocionalna klackalica: Općenito gledano, svaki par obuhvaća slab i jak Lik. Ako ih pozorno promatrate, opazit ćete da očituju dvije krajnosti kontinuuma energije – moć/nemoć il aktivnost/nepokretnost. Jedan je Lik odlučan, a drugi bezvoljan; jedan je kreativan, a drugi destruktivan. Ili je jedan gnjevan, a drugi tužan, jedan se ranjava samokritikom i prezirom, dok si drugi grandiozno umišlja genijalnost.

Premda odjednom možemo biti samo u jednom Liku iz para, njihova je ravnoteža važan čimbenik. Dakle, kad se jedan Lik ostvari do svojih granica, svojevrsna napetost usmjerava nas njegovoj suprotnosti. Ravnoteža nije uvijek pitanje jednake količine vremena provedene u Likovima, već intenziteta emocija u Liku.

Kad opazimo svoje likove i ustanovimo njihove izvore, dobro je zauzeti stav 'pa što?'. Kao što za kišnog vremena jednostavno uzmete kišobran ili kabanicu i ne dopuštate da vas malo kiše (ili Lik) spriječi u onome što želite činiti. S druge strane, ne ponašajte se kao da vani zapravo nije vlažno.

...osjećao bi se kao da granice ne postoje.

Intimnost znači zadržavanje sebe te istodobno otvaranje pogledu osobe čije nam je mišljenje vrlo važno. Ako nam je partnerovo mišljenje o nama samima važnije od vlastitog, izbjegavat ćemo intimnost. Zbog straha od odbacivanja izbjegavat ćemo pokazati svoje dubine, svoje želje i strahove.

Vježbala je reći 'ne' bez histeričnosti, te reći 'da' bez osjećaja krivnje.

Svijet interneta je jedinstven. I dalje je uglavnom svijet mladih, onih koji prva životna iskustva stječu na tipkovnicama, koji nauče tipkati prije no što nauče pisati tiskana slova i koji se oslanjaju na automatsku provjeru pravopisa umjesto da pogledaju u rječnik. Njihov se način razmišljanja razlikuje od načina razmišljanja prije digitalnog doba, a možda je čak posrijedi nova razina evolucije uma. Takav je um često skloniji tehnologiji nego ljudskim vrijednostima, a najviše mu pogoduju virtualna okružja u kojima je trenutno zadovoljenje navodno češće moguće no što je nemoguće.

Ne postoji socijalno raznovrsna zajednica koja bi uravnotežila takva iskustva, koja bi dala smisao trudu i postignuću, koja bi potaknula prevladavanje letargije i nedostatka motivacije. To je put najmanjeg otpora – a takav put nikada nije omogućavao dojmljiv razvoj.

Premda nas uobičajeni emocionalni utjecaji našeg astralnog tijela mogu odvratiti od življenja vlastita života, tu je i dalje naše egoističo tijelo, nositelj višeg jastva, koje nas povezuje s onime što doista jesmo. Naše egoističko tijelo najbliže je onome što jesmo kao vječna bića i najdalje je od naših fizičkih tijela. To je tijelo najbliže duhu. U njemu možemo iskusiti bivanje, stanje u kojemu znamo da smo uvijek sjedinjeni s cijelim svijetom.
U egu ne razmišljamo već znamo. To je znanje izvan granica misli ili sjećanja jer nije ograničeno našim mozgom ili umom. Umjesto reaktivnih emocija astralnog tijela, uvjetovanih našom prošlošću, možemo imati bezuvjetne osjećaje ega, duboke, sadašnje, ali ipak bezvremene. Ti su osjećaji toliko drugačiji od našeg normalnog, vezanog, astralnog odnosa s okolinom da se moramo naviknuti na njih.
Toliko smo naviknuti na neodoljiv osjećaj reaktivnih emocija u univerzumu svojega Lika da možemo postati ovisni o funkcioniranju na nervoznoj energiji koja na taj način nastaje. Tek kad se naviknemo na nereaktivnost, osjećamo koliko su reaktivne emocije škodljive i prividne. To ne znači da reaktivne emocije nisu stvarne – intenzivne su i stvarne – ali bi mogle proizlaziti iz nečega što se dogodilo kad su nam bile tri godine. Od tada se to nastavilo događati povremeno, potaknuto asocijacijama iz okružja ili privučeno sličnim vibracijama naših samskara pa je dodano mnogim prošlim iskustvima. Neprimjereno je – i nedjelotvorno – u odrasloj dobi reagirati onako kao bi reagiralo trogodišnje dijete.

Prihvaćanje odgovornosti za samoga sebe znači i da više ne očekujemo da će se drugi promijeniti. Međutim, paradoksalno je da promjenom samoga sebe i vlastitih stavova možemo čudesno promijeniti odnos drugih ljudi prema nama. Posrijedi je težak, dugotrajan rad, ali kad steknemo takvu moć, oslobađamo se ne samo zamki Lika veći i gurua te svih drugih koji imaju moć nad nama.

Kad se oslobodimo nesvjesnih postupaka, 'negativnih' emocija i misli koje nam donose neželjene rezultate, kad se uvjerimo da energija kojom zračimo ne privlači nesreću, možemo početi u svoj život privlačiti ono što doista želimo.

Ništa na svijetu nije mekše i prozirnije od vode, pa ipak, u obrušavanju na tvrdi kamen ništa nije snažnije od nje! U tome je ništa ne može zamijeniti. To da nejako moće svladati snažno, a meko ono što je tvrdo, to znaju svi, ali nitko se toga ne pridržava. Lao-Tzu, Tao Te Ching

Činjenica da je lik moguće potrošiti upućuje na rješenje cijele predstave.

Mnogi ljudi sa sindromom kroničnog umora ujedno su u određenoj mjeri deprimirani – što je razumiljivo budući da je njihova energija vrlo iscrljena, imunološki sustav vrlo narušen, a tjelesna bol koju svakodnevno doživljavaju često je nepodnošljiva.
U mnogi slučajevima dublji uzroci obuhvaćaju potiskivanje gnjeva od rane dobi. Gnjev se možda smatrao društveno neprihvatljivim. Obitelj je možda od najranijeg djetinjstva obuhvaćala agresivnu osobu ili nasilnika, pa je svaki izraz njihova vlastitoga gnjeva bio dočekan brzom i nasilnom osvetom. ... jedini mogući naćin koji pomaže je ispisivanje vlasititih emocija s ciljem rasterećenja.

Vrijeme je za odabir prioriteta: sadašnjost i budućnost ili prošlost? Očito je da prezaposleni, uspješni ljudi obave više posla. Oni planiraju, određuju prioritete, u svojem rasporedu nalaze vremena za rad, odmor i rekreaciju, te u njega redovito uvode učenje i upoznavanje nove teme koja ih zanima. Puni su entuzijazma i učinkoviti te ne gube vrijeme na ono što ne mogu promijeniti. Odgovornosti prihvaćaju samopouzdano. Poštuju dogovore i mijenjaju ih samo dogovorno. Pouzdani su i dostojni povjerenja. Motivirani su ushićenjem i zanimanjem, a ne reaktivnom emocijom.
Na putu prema tom poželjnom stanju naša se energija uzdiže na nove razine, isprva postupno, pa smo u manje vremena sposobni ostvariti više. Suočavanje s izazovima koji nam se nađu na putu u to vrijeme znači da se pripremamo za viši stadij osobnog razvoja. Sposobni smo odgovoriti na situacije za koje prije nismo imali vremena ili smo ih jednostavno zanemarivali. Sposobni smo i trebali bismo prihvatiti više odgovornosti jer upravljamo većim dijelom svojega života i možemo biti učinkoviti u svemu čega se prihvatimo. Umjesto da budu beznačajne krize ili krize koje je moguće izvjeći, problemi postaju zanimljivi izazovi.

Ono što u toj fazi svjesno moramo promijeniti jest dovršavanje nedovršenih poslova, osobito ako imamo naviku ostaviti poslove napola ili neprimjereno dovršenima.

Sve što je ostalo nedovršeno, naše ili tuđe, crpi našu energiju i vuče nas natrag u prošlost – makar samo u gnjevnoj reakciji. Na taj smo način skloni povećavati nered. Međutim, ako posao dovršimo bez opterećenja možemo prijeći na sljedeći tako da nam pozornost ne odvlače druga područja.

Tri gune hinduizma:
Prva je rajas, pokretačka, dinamična energija stvaranja ili prevladavanja – usredotočena na cilj i proaktivna, često pokretana žudnjom. Druga je satva, koja je mir, jasnoća, mudrost, ispunjenje i nevezanost – energija postojanja. Treća je tamas, tromost, inercija i nesvjesno neznanje – energija propasti i smrti.
Ako znamo primjereno uravnotežiti ta tri stava, sposobni smo u minimalnom roku postići vrlo mnogo.

Ne dopustite da zbog sposobnosti obavljanja više poslova odjednom neki poslovi ostanu neobavljeni. Međutim, ako je projekt predugo stajao nedovršen ili ga zbog nekog razloga niste sposobni dovršiti, ostavite prošlost u prošlosti i napustite je bez kajanja. Tek tada možete započeti nešto novo s entuzijazmom kojega taj projekt zaslužuje i koji ga može daleko odvesti.

Na putu kroz osobne stadije evolucije Likovi su naša prva mogućnost da uvidimo tko bismo mogli biti. Ujedno su blagoslov i prokletstvo. Isprva nam pomažu preživjeti. No kad uslijed navike postanu kruti i kad ovladaju nama, ograničavaju nas do točke gušenja. U tom se trenutku moramo osloboditi njihovih sputavajućih ljuštura i razviti se u svoje jastvo.

22.10.2009. u 12:10 | 0 Komentara | Print | # | ^

Psihoanaliza za početnike

Ivan Ward i Oscar Zarate
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk


Zbog nesvjesnih utjecaja, osoba iskrivljuje stvarnost.

U odrasloj osobi je dijete koje se boji da će je usisati u crnu rupu, u zastrašujuću prazninu, dijete koje je napušteno i samo, koje osjeća da gubi dio sebe, a nitko to ne razumije i nikoga nije briga, njegovi tjelesni proizvodi (njegovi mali 'poslovi') se ne cijene i ono možda tajno želi da nad njim puste vodu. Doduše, psihoanalitičar ne može dokazati tu povezanost, ali u nekim stvarima nalazi naznake za nju.

U životu svake osobe događa se tako mnogo toga što će usmjeriti njezin razvoj u jednom ili drugom smjeru ('životne slučajnosti').

Svakom roditelju zacijelo je poznato da dijete zavidi drugom djetetu na gotovo svakoj razlici koja ih čini različitima.

Freudov slavni strukturalni model koji se sastoji od 'ega', 'ida' i 'superega', ustrojen na temelju 'načela ugode', model je takve vrste. Na jednoj razini, taj model pokušava izraziti činjenicu da su ljudska bića biološki i društveni pojedinci, a ti različiti dijelovi mogu doći u sukob. 'Biološki' dio je u našim nagonima i tjelesnim funkcijama. 'Individualnost' se izražava ko osjećaj identiteta ili samosvijesti. Postoji i 'društveni' dio u našoj potrebi za drugim ljudima i u svijesti o tome, a što je presudno za Freuda, i u našoj sposobnosti da interioriziramo društvena pravila i vrijednosti.

Prema Freudu, glavni mehanizam je 'potiskivanje', prvi 'mehanizam obrane' i proces kojim se nesvjesni 'id' odlikuje i održava.

Strukturalni model implicirao je razvojni niz u kojemu se ego i superego razvijaju iz ida, iz prvotno neorganiziranog stanja. Smatra se da je novorođenče splet osjeta u kaotičnom vrtlogu besmislenih opažaja i podražaja. Djetešce nema stvaran osjećaj za ono što je unutra, a što je vani. Ono zahtjeva trenutno zadovoljenje. Budući da nema pojam o vremenu, svaka odgoda u zadovoljavanju njegovih potreba i žurnih zahtjeva, stvara bolnu frustraciju. Ego se razvija kako bi izmjenio te podražaje i organizirao njihovu struju u stabilne i smislene predodžbe.

Kako bi održala psihičku ravnotežu, osoba pokušava oblikovati vanjski svijet – posebice druge ljude – tako da se uklapaju u njezine modele. Donald Meltzer izrazio je to ovako: 'Vještinu kojom drugi manipuliraju drugima kako bi igrali uloge u drami svog fantazijskog života nadmašuje samo revnost kojom ljudi žele glumiti propisanu im ulogu.' Ljubavnike pretvaramo u roditelje, djecu u male verzije samih sebe, a kolege u braću i sestre. Te uloge glumimo kako bismo u 'stvarnom životu' ponovili stare drame iz djetinjstva.

Koliko god se trudili, skloni smo nalikovati svojim roditeljima. Stoga se 'super ego' gradi od 'tragova roditelja, učitelja i uzora'.

Identifikacije 'prerađuju' građu našeg uma i mijenjaju opći duh emocija i sjećanja. Cijeli model se mijenja, kao što kaleidoskop mijenja raspored svojih elemenata kako ga okrećemo.

'Primarna majčinska zaokupljenost' svojevrsno je luđačko stanje u koje zapadaju majke koje su upravo rodile.

Ako se jezgra identiteta ne razvije, dijete, a poslije i odrasla osoba, možda neće uspjeti ujediniti svoj unutarnji i vanjski svijet. Nedostajat će joj spontanost i moći će se identificirati samo s društvenim ulogama umjesto da izražava svoje unutarnje kvalitete.

U ljudskih bića majka djelomice probavi emocionalno iskustvo koje dijete ne može asimilirati samo. Zamislite dijete koje padne i pogleda majku prije nego što odluči hoće li zaplakati ili ne. Razmjena pogleda između majke i djeteta određuje u kakvo će se iskustvo pretvoriti taj događaj. Time što ga 'pazite' dijete osjeća da je njegovo emocionalno iskustvo 'shvaćeno'. Zbog toga je funkcija 'ograničavanja' važna za integraciju nastajuće ličnosti djeteta.

Nitko ne zna zašto se jedna osoba razboli u situaciji koju druga osoba rješava 'lijevom nogom'.

Freudova ideja bila je da se nesvjesno učini svjesnim i da tako ono izgubi dio svoje moći kojom iskrivljava stvarnost i potkopava mentalno zdravlje bolesnika. Analitičar ne sluša samo ono što pacijent kaže, nego i oklijevanje, ponavljanje i odstupanje koje se pojavljuje dok se on pokušava držati pravila.

Moglo bi se reći kako je u psihoanalizi riječ o 'tome da bolje upoznate sebe' i postanete tolerantniji na one svoje osobine koje nisu 'ugodne', 'pametne' ni 'dobre'. Bolja spoznaja sebe i svijeta nije jamstvo sreće ni uspjeha, ali omogućuje potpuno iskorištavanje vaših vanjskih i unutarnjih potencijala.

Freudovo načelo 'ugode-neugode' dokazuje kako je mislio da na ograničenom području svoga djelovanja ljudska bića slijede biheviorističku logiku nagrade i kazne.

22.10.2009. u 12:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr