Papisa Ivana


Donna Woolfolk Cross
Izdavač: Naklada Lijevak 2007.

Nije li nedostatak vjere ono što vodi čovjeka u strah od pomnog ispitivanja razboritosti? Ako je odredište neizvjesno, tada i put mora biti prepun straha. Oni čija je vjera snažna ne moraju se bojati jer ako Bog postoji, tada nas razboritost jedino može dovesti k Njemu. Eskulap
Mislim, dakle Bog postoji. Sv. Augustin

Gledaj u oči onima koji ti se obraćaju. Prezime tvoga oca ne zaostaje ni za kim, ne smiješ izgledati pokorno.

Udati se znači svega se odreći – ne samo svoga tijela, već i svog ponosa, svoje samostalnosti, čak i svoga života.

Svijet se nikada neće izmijeniti ako ga nitko ni ne pokušava izmijeniti. Promjena mora negdje početi.

Ako želiš opstati u ovom svijetu, moraš imati više strpljenja s onima iznad sebe.

Život u ovim zlosretnim vremenima bio je naročito težak za žene. Bilo je to doba izrazite mržnje prema ženama, koje su žučni protu-ženskim raspravama poticali crkveni oci poput Sv. Pavla i Tertulijana:
Zar ne znaš da si Eva?... Predstavljaš vrata k Sotoni, izdajnika stabla, prvog bjegunca od božanskog zakona; ti si ta koja je primamila onoga kome se Sotona nije usudio približiti… zbog smrti koju si zaslužila, morao je umrijeti sin Božji.
Vjerovalo se da se zbog menstruacijske krvi kiselilo vino, polja su ostajala neplodan, čelik bi otupio, željezo zahrđalo, a pseći ugrizi se zagadili neizlječivim otrovom. Osim rijetkih iznimki, žene su tretirali kao vječnu djecu bez ikakvih zakonskih ili vlasničkih prava. Njihovi muževi smjeli su ih tući i to je bilo u skladu sa zakonom. Silovanje se smatralo oblikom manje krađe. Obrazovanje žena se nije poticalo jer su obrazovanje žene smatrali ne samo neprirodnima nego i opasnima.
Nije dakle bilo čudo ako se žena odlučila prerušiti u muškarca kako bi pobjegla od takvog života. Osim Ivane postojale su i druge žene koje su uspješno izvele takvu prevaru. U trećem stoljeću, Eugenija, kći prefekta u Aleksandriji, ušla je u samostan prerušena u muškarca i na koncu se uzdigla do službe opata. Njezina krinka nije otkrivena sve dok nije bila prisiljena otkriti spol što je bilo posljednje sredstvo opovrgavanja optužbe da je jednoj djevojci oduzela nevinost. U dvanaestom je stoljeću Sv. Hildegund, koristeći se imenom Josip, postala brat opatije Schonau, gdje je neotkrivena živjela među braćom sve do svoje smrti mnogo godina kasnije.
Svjetlo nade koje su ove žene potpalile tek je treperavo sjalo u velikoj tami, ali se nikada ne bi potpuno ugasilo. Prilike su se pružale ženama koje su bile dovoljno hrabre sanjati. Papisa Ivana je priča o jednom od tih sanjara.



06.03.2020. u 14:21 | 1 Komentara | Print | # | ^

Gonič zmajeva


Khaled Hosseini
Izdavač: Algoritam 2005.

Bilo je to davno, no shvatio sam da je pogrešno ono što tvrde za prošlost, da se može odbaciti. Jer, prošlost se otima rukama i nogama. Razmišljajući danas o tome, uviđam da u taj sokak zurim već zadnjih dvadeset i šest godina.

Hasana i mene othranila je ista sisa. Prohodali smo na istom travnjaku u istom dvorištu. I pod istim smo krovom prozborili prve riječi.
Moja je bila Baba.
Njegova je bila Amir. Moje ime.

Prema predaji, moj se otac jednom u Balučistanu golim rukama uhvatio ukoštac s medvjedom. Da se radilo o ikom drugom, ta bi priča bila odbačena kao laf, ta afganska sklonost preuveličavanju – gotovo nacionalna nepogoda, na žalost. Kad se tkogod hvalio da mu je sin liječnik, to je eventualno značilo da je mali prošao test iz biologije u srednjoj školi. Ali nitko nikad nije dovodio u sumnju nijednu priču o Babi. A i da jest, imao je baba tri paralelna ožiljka što su mu krivudala niz leđa. Nebrojeno sam put razmišljao Babin hrvački susret, čak i sanjao o njemu. A u snovima nikad nisam mogao razlikovati Babu od medvjeda.

Kad nekoga ubiješ, ukrao si mu život – reče Baba. Uskratio si njegovoj ženi pravo na muža, njegovu djecu lišio oca. Kad slažeš, otmeš nekome pravo na istinu. Kad varaš, kradeš pravo na poštenje.

Katkad mi se cijelo moje djetinjstvo činilo poput dugoga dokonog ljetnog dana s Hasanom.

Dok se drveće ledilo i cesta kovala u ledeni oklop, hladnoća između mene i Babe malko bi popustila. Razlog su tome bili zmajevi. Baba i ja smo živjeli u istoj kući, u različitim sferama postojanja. Zmajevi su bili jedina tanka spona na mjestu preklapanja tih sfera.

Tako je to bilo kod Hasana. Bio je tako vraški iskren da se čovjek uz njega osjećao lažno.

Jedino što sam vidio bio je plavi zmaj. Jedino što sam njušio bila je pobjeda. Spas. Iskupljenje. Ako Baba nije u pravu i ako postoji Bog, kao što tvrde u školi, On bi me pustio da pobijedim. Nisam znao što je cilj onom drugom, možda samo pravo na hvalisanje? Ali za mene je to bila jedina prilika da postanem netko koga se vidi a ne samo gleda, koga se čuje a ne samo sluša. Da postoji Bog, on bi usmjerio vjetrove, potjerao ih tako da trzajem uzice prerežem svoju bol, svoju čežnju. Previše sam prošao, predaleko došao. I najedanput tek tako nada preraste u spoznaju. Pobijedit ću. Bilo je to samo pitanje trenutka.

Cijeloga života bio sam Babin sin. Sada ga više nije bilo. Baba mi više nije mogao pokazivati put, morao sam pronaći vlastiti.
Pomisao na to me užasavala.

Bose su mi noge zeble na hladnom tlu i najedanput, prvi put otkako smo prešli granicu, stekoh osjećaj da sam se vratio. Nakon svih tih godina bio sam ponovo kod kuće, stajao na tlu svojih predaka… Moja majka je umrla na tom tlu. I na tom sam se tlu ja borio za očevu ljubav… I pod šturim odsjajem polumjeseca osjetih Afganistan kako mi pjevuši pod nogama. Možda ni Afganistan nije zaboravio mene?

Tako se bojim. Upitao sam je zašto. A ona reče: Jer sam tako istinski sretna, dr. Rasul. Toliko sreće osjećam da me to plaši. Upitah je zašto, a ona reče: Čovjeku je dano da bude ovoliko sretan samo kad se sprema nešto što će mu to oduzeti.


06.03.2020. u 14:20 | 1 Komentara | Print | # | ^

Mastermind


Evan Ratliff
Izdavač: Profil 2019

Razdvojeni tisućama milja, Tumpati i Schultz nisu imali pojma da su njihovi svjetovi sada povezani. Bili su samo čvorovi goleme mreže što ju je stvorio netko drugi, a nijedan nije mogao vidjeti preko granica svojega vlastitog mjesta.

Implikacije su bile zbunjujuće. Le Roux nije bio obični razbijač koji je izborio svoj put do vrha organizacije. Niti je jednostavno bio bistri arhitekt online mreže za tablete. Bio je to čovjek dovoljno pametan da stvori tehnologiju koju nisu mogli probiti elitni hakeri vlade SAD-a.

Postojalo je vrijeme, mnogo vremena, kad jedan čovjek nije znao što radi drugi. Dotle da nisi imao pojma koliko mnogo ljudi radi na tom određenom ugovoru, ne računajući kako oni s kojima si putovao možda nisu imali pojma što je točno bila njihova misija.
… Postojala je samo jedna osoba koja je imala sliku cijele operacije u glavi, a to je bio Paul Le Roux.

Odbacio je odjeću i ukrcao se u zrakoplov s kovčegom punim knjiga o programiranju.

Svojoj ženi, Le Roux se činio opsjednut poslom. Ali on je također online živio alternativnim životom, onim u kojem je izražavao čisti prijezir prema zemlji koja ga je prihvatila. Na chat-forumima o Australiji, čini se kako je Le Roux otkrio ono što je dana spoznato kao trolanje, izlaganje pretjeranih stajališta da izazove bijes online.

Na mrežnoj stanici E4M.net, Le Roux je postavio i svojevrsni manifest, ocrtavajući zašto vjeruje da je softver poput Encryption for the Masses od ključne važnosti u digitalno doba. Internet je eksplodirao uslijed dot-com buma, ali on naglašava kako se malo mislilo o posljedicama digitalizacije naših života. Brinete li se da netko može imati pristup vašim dokumentima, e-mailovima, projekcijama prodaje, ugovorima, povratu poreza ili potvrdama, romantičnim pismima ili bilo kojem drugom privatnom dokumentu, tada je ovaj proizvod za vas.

Eloni Muskovi i Markovi Zuckerbergi ovog svijeta često su bili, poput Le Rouxa, računalima zaneseni tinejdžeri koji su izgradili kompanije i bogatstva iz svoje strasti, upravo kao što je softver počeo vladati svijetom. Le Roux, činilo mi se, okrenuo se tamnoj strani tehnologije u trci za istim bogatstvom i utjecajem zbog kojih su tech-poduzetnici bili rutinski slavljeni na naslovnicama magazina.

To je poput domino-principa: kad čovjek na vrhu postane nervozan, kad misli da ga ljudi varaju, pločice domina počinju padati.

Namještenik mora primjenjivati pravila kompanije ili će protiv njega biti poduzete mjere, pisao je Le Roux. To je menadžerov zahtjev i on će se držati svoje riječi. Molim te da za ovo preuzmeš odgovornost tako da ne bude potrebe da kroz to prolazimo. Tijekom vremena Le Roux se držao sve više i više prijeteći, kritizirajući namještenika kad nešto ne bi bilo učinjeno onako kako je to tražio te je eksplicitno sugerirao što bi im se moglo dogoditi ako to ne isprave. Alonu je bolje da odgovori na telefon ili neće imati ruke kojom bi to učinio ili jezika kojim bi govorio, rekao je jednom Berkmanovu suradniku. Povremeno, kad bi bio bijesan na Oza, Le Roux bi izvlačio incident na brodu kao prijetnju, pitajući ga želi li se 'vratiti u vodu'.

Za Mathewa, njegov bratić još uvijek je bio pametan, računalom opsjednuti milijarder koji je nadmašio sustav i sve ih učinio ponosnima. Rekao mi je kako je jednom vidio ono što je procijenio kao desetke milijuna dolara u Le Rouxovu uredu. Keš, rekao je. Bilo je to jebeno ludilo. Dolari su bili u pletenim košarama složenima sa strane uza zid.

Baci novac ili zaposlenike o zid i vidi što si pogodio.

Za Klaussena, LR ideje postajale su svakog mjeseca sve nepredvidljivije i grandioznije. Le Roux je želio u Somaliji imati sobe pune novca, rekao je Klaussenu, sanduke keša tako velike da ih neće biti u stanju uskladištiti. Želio je kontrolirati svoju vlastitu zemlju tako da može operirati potpuno slobodno. Na kraju, nije profit bio jedino što je želio, želio je i moć koja nije sputana ni od jedne vlade.

Živio sam gledajući iza sebe, rekao je McConnell. Jer sam znao da ću biti jedan od ljudi za odstrel.

Paul Le Roux oduvijek je znao da će doći kraj ili su tako govorili oni koji su mu bili bliski. Sama proždrljivost njegova zločinačkog apetita značila je da izaziva snage zakona da ga uhite. Da bi nahranio taj apetit, njegovi su pothvati postajali sve zvjerskiji, a njihovu logiku mogao je razumjeti samo Le Roux.

On misli na milion stvari u jednome danu. Trebate cijeli tim da se bavi onim o čemu on misli, što je njegov sljedeći potez. Toliko je nepredvidiv.


06.03.2020. u 14:20 | 0 Komentara | Print | # | ^

Jedi moli voli


Elizabeth Gilbert
Izdavač: VBZ 2010.

Znam samo da sam molila poput osobe koja preklinje za svoj život. A plaču nikad kraja.
Sve dok odjednom nije prestao.
Odjednom sam shvatila da više ne plačem. Zapravo, prestala sam plakati usred jecaja. Moj je očaj potpuno isisan iz mene. Podignula sam čelo s poda i iznenađeno se uspravila, pitajući se hoću li sada ugledati kakvo Uzvišeno Biće koje je odnijelo moje jecaje. Ali, nije bilo nikoga. Bila sam sama. Ali, zapravo nisam bila potpuno sama. Bila sam okružena nečime što mogu opisati samo kao malu kukuljicu tišine – tišine toliko dragocjene da nisam željela izdahnuti kako je ne bih uplašila i otjerala. Bila sam savršeno mirna. Ne zna jesam li ikada osjetila takav mir.

On se tada počeo povlačiti, a ja sam ugledala drugo lice svojega strastvenog, romantičnog junaka – Davida koji je bio samotnjak poput izopćenika, hladan na dodir, kojemu je bilo potrebno više osobnog prostora no što je potrebno krdu američkih bizona.

Da bih uspostavila željenu ravnotežu moraš postati ovo. Stopala moraš ukopati u tlo toliko čvrsto kao da nema dvije, već četiri noge. Tako možeš ostati u svijetu. Ali, svijet moraš prestati promatrati kroz glavu. Umjesto toga, moraš gledati srcem. Tako ćeš spoznati Boga.

Zaskoče me tiho i prijeteći, poput Pinkertonovih detektiva, i opkole me – Depresija s lijeve, a Usamljenost s desne strane. Ne moraju mi pokazivati svoje značke. Dobro ih poznajem. Već se godinama igramo mačke i miša. Iako priznajem da me je iznenadilo to što sam ih srela u sumrak, u tom prelijepom talijanskom vrtu. Ondje im nije mjesto.

Radije bih da me ne pratiš, kažem joj, a ona sliježe ramenima gotovo pomirljivo, ali se ipak približava.
A tada me podvrgavaju premetačini. Iz mojih džepova vade svu radost koju sam u njima nosila. Depresija mi čak oduzima identitet, ali ona to uvijek čini. Tada me Usamljenost počinje ispitivati, čega se užasavam jer uvijek traje satima. Pristojna je, ali neumoljiva i naposljetku me uvijek obori. Pita me imam li ikakvog razloga biti sretna.

U blizini nije bilo druge djece pa je moja sestra Catherine bila moćna i dominantna, zapovjednica mojega života. Živjela sam u strahopoštovanju prema njoj, samo mi je njezino mišljenje bilo važno.

Odlazim u imućnu, bogatu Luccu, gradić u Toscani poznat po mesnicama u kojima su najbolji komadi mesa koje sam u Italiji vidjela izloženi po cijelom gradu, sa senzualnošću koja govori: Znaš da to želiš! Kobasice svih zamislivih veličina, boja i porijekla ugurane su, poput ženskih nogu, u izazovne čarape pa se njišu sa stropova mesnica. Zamamne stražnjice od šunki vise u izlozima i mame poput skupih amsterdamskih prostitutki. Pilići izgledaju toliko sočno i zadovoljno čak i u smrti da pom9šljate kako su se ponosno i dobrovoljno žrtvovali, nakon što su se za života natjecali koji će biti najsočniji i najdeblji. Ali, u Lucci divno nije samo meso, već kesteni, breskve, hrpe smokava, dobri Bože, smokve…

Ja govorim taj jezik! Dečko misli da mi se sviđa, ali, ja očijukam s riječima. Bože – pretočila sam se! Odčepila sam svoj jezik i talijanski teče! Želi da se kasnije nađemo u Veneciji, ali mene on nimalo ne zanima. Jednostavno sam omamljena ljubavlju prema jeziku pa njega puštam da ode.

Linda je vlasnica jedno od zdravijih psiha na svijetu koja ne poima depresiju, a posjeduje i samopoštovanje koje nikada nije ni pomislilo biti bilo što drugo osim visoko.

Jer, SEKS trenutno nije moja riječ. Bio je u drugim razdobljima mojega života, ali, sada nije. Stoga rimska riječ juri ulicama, naleti na mene i odbije se, ne ostavljajući traga. Ne sudjelujem u toj riječi pa stoga ovdje ne živim potpuno. Teorija je uvrnuta, nedokaziva, ali mi se nekako sviđa.

Zapravo sam u svojoj kadi u New Yorku, čitajući naglas riječi iz talijanskog rječnika, počela iscjeljivati svoju dušu. Život mi se raspao na djeliće i sama sam sebi bila toliko neprepoznatljiva da se vjerojatno ne bih prepoznala ni na prepoznavanju u policijskoj postaji. Ali, kad sam počela učiti talijanski, osjetila sam tračak sreće, a kad nakon tako mračnog razdoblja opazite i slabašnu mogućnost sreće, morate je zgrabiti za gležnjeve i ne puštati je sve dok vas, licem prema naprijed, ne izvuče i z prašine – to nije sebično, već obvezno. Darovan vam je život, vaša je dužnost (ali i vaše pravo jer ste ljudsko biće) pronaći nešto lijepo u životu, koliko god neznatno.

Kako minute prolaze, osjećam kao da zajedno vučemo 2004. godinu prema sebi. Uhvatili smo je glazbom, kao užetom, i sada je vučemo preko neba kao golemu ribarsku mrežu, prepunu naših nepoznatih sudbina. A mreža je doista teška jer sadrži sva rođenja, smrti, tragedije, ratove, ljubavne priče, izume, preobrazbe i nevolje koje su nam suđene u sljedećoj godini. Pjevamo i vučemo, iz ruke u ruku, iz minute u minutu, iz glasa u glas, sve bliže i bliže. Sekunde nas približavaju ponoći, a mi pjevamo iz sveg grla i u tom konačnom silnom naporu napokon dovlačimo mrežu Nove godine iznad nas te njome prekrivamo nebo i sebe. Samo Bog zna što ta godina sadrži, ali, stigla je, a svi smo mi ispod nje.

O Krišna, um je nemiran, neobuzdan, jak i nepopustljiv. Teško ga je obuzdati, kao da pokušavaš obuzdati vjetar.

Ako težite sjedinjenju s božanskim, takvo skakanje amo-tamo predstavlja problem. Boga s razlogom nazivaju prisutnošću – jer Bog je upravo ovdje, upravo sada. Sadašnjost je jedino mjesto na kojemu ga možemo pronaći, a sada je jedini trenutak.

Sljedećega jutra na vrijeme stižem na meditaciju u četiri sata, kojom ovdje započinje svaki dan. Trebali bismo sat vremena sjediti u tišini, ali ja prevaljujem minuta kao da su kilometri – šezdeset mukotrpnih kilometara koje moram izdržati. Do četrnaestog kilometra/minute strpljenje mi počinje popuštati, koljena mi pucaju i svladava me očaj.

Nikada ne smijemo dopustiti slom jer, ako to jednom učinimo, to nam postaje sklonost i ponavlja se. Umjesto toga, moramo razvijati snagu.

Jedan mi je redovnik neki dan rekao: Odmorište uma je srce. Um cijeloga dana sluša samom zvonjavu zvona, buku i rasprave, a želi samo tišinu. Jedino mjesto na kojemu um može pronaći mir jest tišina srca. To je tvoje odredište.

Ljudi misle da je srodna duša ona koja im savršeno odgovara, i to svi žele. Ali, istinska srodna duša je ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve što te sputava, osoba koja tvoju pozornost usmjerava prema tebi, kako bi mogla promijeniti svoj život. Istinska srodna duša je vjerojatno najvažnija osoba koju ćeš ikada upoznati, zbog toga što ruši tvoje zidine i treskom te budi, ali, zauvijek živjeti sa srodnom dušom? Ne. Previše bolno. Srodna duša u tvoj život dolazi da bi ti otkrila jedan sloj tebe, a potom odlazi. I hvala Bogu na tome. Tvoj je problem u tome što ovu jednostavno ne možeš pustiti. Gotovo je, Namirnice. Davidova je zadaća bila prodrmati te, izgurati te iz braka kojega si morala napustiti, malo ti razoriti ego, otkriti ti tvoje prepreke i ovisnosti, otvoriti tvoje srce kako bi nova svjetlost mogla ući u njega učiniti te toliko očajnom i bespomoćnom da si morala promijeniti svoj život, a potom te upoznati s tvojom duhovnom učiteljicom i tada nestati. To je bila njegova zadaća i on ju je sjajno obavio Sali sada je gotovo. Nevolja je u tome što ti ne možeš prihvatiti da je ta veza bila tako kratkog vijeka. Nalik si psu na smetlištu, dušo – ližeš praznu limenku nastojeći izvući još hrane iz nje. Ako ne budeš pazila, ta bi ti limenka mogla zauvijek zaglaviti na njušci i zagorčati ti život. Zato odustani od toga.
Ali, volim ga.
Pa, voli ga.

Kad bi raščistila taj prostor u svojemu umu koji sada koristiš za opsjednutost tim tipom, dobila bi vakuum, prazan prostor – prolaz. A pogodi što će univerzum učiniti s tim prolazom? Ulit će se kroz njega – Bog će se uliti kroz njega – i ispuniti te količinom ljubavi o kakvoj nisi ni sanjala. Stoga prestani koristiti Davida za zatvaranje toga prolaza. Pusti ga.

Željela sam proglasiti time out, zahtijevati da svi jednostavno stanu dok ja ne shvatim sve.

Sljedećeg mi jutra u meditaciji ponovno dolaze sve moje jetke, mrske misli. Počinjem ih doživljavati kao dosadne agente telefonske prodaje, koji uvijek nazovu u najnezgodnijem trenutku.

Sama se možeš osloboditi kad god želiš. Posrijedi je božanski sporazum o sitnici koju nazivamo slobodnom voljom.

Molitva je odnos, pola posla je na meni. Ako želim preobrazbu, ali se ne udostojim ni izraziti čemu točno težim, kako se to uopće može dogoditi?

Moraš naučiti birati svoje misli kao što svakodnevno odabireš odjeću koju ćeš nositi. Posrijedi je moć koju si sposobna razviti. Ako toliko silno želiš upravljati sitnicama u svojem životu, radi na umu. To je jedino što bi trebala pokušavati nadzirati.

Koliko mnogo ljudi u grob odlazi ne pruživši i ne primivši oprost. Pomislila sam kolikim ljudima braća i sestre, prijatelji, djeca ili ljubavnici nestanu iz života prije no što su izrečene dragocjene riječi milosti ili odrješenja. Kako oni, koji prožive okončanje odnosa, uspijevaju izdržati bol neriješenih pitanja? Tada sam u meditaciji pronašla odgovor – ta pitanja možemo riješiti sami, u sebi. To nije samo moguće, već je i presudno važno.

Moglo bi biti dobro prihvatiti to kakva jesam i potpuno se nastaniti u tome.

Zamisli da je univerzum golemi kotač. Uputno je biti blizu središta – u glavi kotača – a ne vani na rubovima, gdje se događa okretanje, gdje se možeš izgrebati i poludjeti. Središte mira – to je tvoje srce. To je Božje prebivalište u tebi. Stoga odgovore prestani tražiti u vanjskom svijetu. Jednostavno se nastavi vraćati u središte i u njemu ćeš uvijek nalaziti mir.

Smiješi se licem, smiješi se umom, i dobra energija će ti doći i očistiti prljavu energiju. Smiješi se i u jetri.

U zadnje mi vrijeme ništa ne smeta. Ne mogu zamisliti nezadovoljstvo i ne mogu ga se prisjetiti.



06.03.2020. u 14:19 | 0 Komentara | Print | # | ^

Placebo ste vi


Dr. Joe Dispenza
Izdavač: Planetopija

Vjerujem da se u svima nama nalazi inteligencija, nevidljiva svijest, koja je izvor života.

Ni jednoj misli koju nisam htio doživjeti nisam dopuštao da se uvuče u moju svijest.

U trenutku kada nam se dogodi kriza ili trauma, previše svoje pozornosti i energije trošimo na razmišljanje o onome što ne želimo umjesto o onome što želimo.

Um i materija nisu zasebni elementi, naše su svjesne i nesvjesne misli i osjećaji nacrti koji upravljaju našom sudbinom. Ustrajnost, uvjerenje i usredotočenost potrebni za manifestaciju bilo kakve potencijalne budućnosti leže u ljudskom umu i u umu beskrajnih mogućnosti u kvantnom polju.

Pozitivan stav može djelovati jednako dobro ili bolje od pravilne ishrane, redovite tjelovježbe i održavanja idealne tjelesne težine.

U ispitivanju dr. Keiko Hayashia dijabetičari koji su sat vremena gledali humorističan program uključili su ukupno 39 gena, od kojih je 14 bilo povezano s aktivnošću stanica prirodnih ubojica (NK, natural killer cells).

Proces ne djeluje zbog nekakve čarolije u tableti, nego zbog toga što je ljudsko tijelo samo sebi najbolji farmaceut i zbog toga što najuspješnije recepte ispisuje tijelo samo. Cousins

Ako danas mislite iste misli kao i jučer, što je i više nego vjerojatno, onda i birate isto. Ti isti današnji odabiri oblikovat će ista ponašanja sutra. Ista sutrašnja ponašanja na koja ste navikli proizvest će ista iskustva u vašoj budućnosti. Isti događaji u vašoj budućoj stvarnosti cijelo vam vrijeme bude iste predvidive emocije. I kao rezultat toga svaki se dan osjećate isto. Vaše jučer postane vaše sutra – stoga je zapravo vaša prošlost vaša budućnost.

Kad vi kao osobnost prigrlite nove misli, radnje i osjećaje, neizbježno ćete stvoriti novu osobnu stvarnost u svojoj budućnosti.

Do trenutka kad zađete u svoje tridesete godine, vaš se mozak već organizirao u prilično ograničenu strukturu automatskih programa – i taj fiksni obrazac vaš je identitet…
Kad god navedete svoj mozak na drukčiji rad, mijenjate svoj um. Kada počnete razmišljati 'izvan kutije', nove bi misli trebale uzrokovati nove odabire, nova ponašanja, nova iskustva i nove emocije. Tada se i vaš identitet mijenja.

Ne možemo stvoriti novu budućnost dok živimo u prošlosti.

Budući da većina ispitivanja placeba pokazuje da je jedna misao u stanju aktivirati autonomni živčani sustav tijela i proizvesti značajne fiziološke promjene, znači da regulirate svoj unutarnji svijet jednostavnim povezivanjem misli s emocijom. Sve vaše podsvijesne, autonomne sustave neurokemijski pojačavaju vaši poznati osjećaji i tjelesni doživljaji povezani s vašim strahom – i vaša ga biologija savršeno odražava.

Ako je vaše očekivanje da će vam budućnosti biti jednaka prošlosti, ne samo da razmišljate u prošlosti, nego također odabirete poznatu budućnost isključivo na temelju svoje prošlosti i emotivno prihvaćate taj događaj dok vaše tijelo (kao nesvjestan um) ne povjeruje da živi u budućnosti u sadašnjem trenutku. Sva vaša pozornost usmjerena je na poznatu, predvidivu stvarnost zbog koje ograničavate sve nove izbore, ponašanja, iskustva i emocije. Nesvjesno predviđate svoju budućnost fiziološki se držeći prošlosti.

Postali ste podložni vlastitim autosugestijama. I ako se vaše sadašnje znanje temelji na vlastitim zaključcima proizašlima iz prošlih iskustava, uvijek ćete stvarati ishod koji je jednak vašem umu. Promijenite ono čemu pridajete značenje i promijenite svoju namjeru.

DNK je latentna. Ona je potencijalno skladište pohranjenih informacija koje čeka da bude otključano ili otvoreno. DNK možete smatrati popisom potencijala koji čekaju upute za proizvodnju proteina koji reguliraju i održavaju svaki aspekt života…
Ne znamo što je sve u skladištu i kako tome pristupiti pa zbog toga koristimo samo malen dio onog što nam je dostupno. Mi zapravo izražavamo samo oko 1,5 posto svoje DNK, dok preostalih 98,5 posto neaktivno leži u našem tijelu.

Ono što mislite o sebi, o životu i izborima koje činite kao rezultatu tih uvjerenja, također stalno odašilje iste poruke istim genima.
Tek kad se stanica uključi na nov način, novim informacijama, tek tada ona može stvoriti tisuće varijacija istog gena koje će stvoriti nov izražaj proteina – što će promijeniti vaše tijelo.

Postoje tri vrste stresa: tjelesni stres (trauma), kemijski stres (toksini) i emocionalni stres (strah, briga, preopterećenost itd.). svaka vrsta može pokrenuti više od 1.400 kemijskih reakcija i proizvesti više od 30 hormona i neuroprijenosnika. Kada se pokrene taj kemijski slap hormona, vaš um kroz autonomni živčani sustav utječe na vaše tijelo i vi doživite vezu između uma i tijela.

Hormoni stresa, kao što uzrokuju da stanice tijela postaju sebičnije da bi osigurale naš opstanak, potiču i naš ego da postane sebičniji – i mi postanemo materijalisti koji definiraju stvarnost svojim osjetilima. Naposljetku se osjećamo odvojeno od novih mogućnosti jer kako nikad ne napuštamo stanje kronične uzbune, poimanje 'ja na prvom mjestu', koje prožima naše razmišljanje, sve se jače usađuje i ustraje te stoga postajemo samoživi i egoistični. U konačnici se naše 'ja' definira samo kao tijelo koje živi u okolini i vremenu.

Vi doista imate određen stupanj kontrole nad svojim genetskim inženjeringom – preko svojih misli, odabira, ponašanja, iskustava i emocija.

Trebamo se usredotočiti ne samo na izbjegavanje negativnih emocija, kao što su strah ili ljutnja, nego i na svjesno razvijanje iskrenih, pozitivnih emocija, kao što su zahvalnost, radost, uzbuđenje, entuzijazam, oduševljenje, strahopoštovanje, nadahnuće, čuđenje, povjerenje, ljubaznost, suosjećanje i osnaženost, da bismo poboljšali svoje zdravlje u najvećoj mogućoj mjeri.

Cijela je svrha meditacije izdignuti se iznad analitičkog uma i zaći u dublje slojeve svijesti.
Tijekom meditacije pomičemo se ne samo iz našeg svjesnog uma u podsvjesni um, nego i iz sebičnost u nesebičnosti, iz svijesti nekoga i nečeg u svijest nikoga i ničeg, iz materijalizma u ne-materijalizam, iz prostora u ne-prostor, iz vremena u bez-vrijeme, iz vjerovanja da je vanjski svijet stvarnost i definiranja stvarnosti vlastitim osjetilima u vjerovanje da je unutarnji svijet stvarnost i da ćemo se jedanput kad zađemo u njega naći u 'nečulnom stanju' – svijetu misli onkraj osjetila. Meditacija nas iz preživljavanja vodi u stvaranje, iz odvojenosti u povezanost, iz neravnoteže u ravnotežu, iz načina djelovanja koji odgovara prijetećim situacijama u način djelovanja koji odgovara rastu i razvoju, iz ograničavajućih emocija straha, srdžbe i tuge u emocije radosti, slobode i ljubavi koje nas oslobađaju. Odbacujemo držanje za poznato prihvativši nepoznato.

Kada govorimo o placebo-učinku, potrebna je određena razina sugestibilnosti da bi se osoba mogla izdignuti iznad svojeg tijela i okoline na neko duže vrijeme – to jest da bi mogla prihvatiti, vjerovati i prepustiti se ideji da je unutarnji svijet stvarniji od vanjskog.

Kada su kvantni fizičari počeli promatrati sve manje i manje dijelove atoma, kao što je nukleus, što su detaljnije promatrali, to je atom bivao sve manje vidljiv i jasan, dok u konačnici nije posve nestao. Atomi su, kažu nam, naizgled 99,9999999999 posto prazan prostor. Ali taj prostor nije stvarno prazan. On je zapravo ispunjen energijom. Točnije, njega čini golemi niz energetskih frekvencija koje tvore neku vrstu nevidljivog, međusobno povezanog polja informacija. Stoga ako je svaki atom 99,99999999999 posto energija ili informacija, znači da je naš poznati svemir i sve u njemu – bez obzira na to koliko nam čvrsto ta materija može izgledati – u biti samo energija i informacija. I to je znanstvena činjenica.

Tek kad promatrač usredotoči pozornost na jednu lokaciju bilo kojeg elektrona, taj se elektron pojavi na tom mjestu. Odvratite pogled i subatomska energija pretvorit će se opet u energiju.
Stoga prema tom 'učinku promatrača', fizička materija ne može postojati ili manifestirati se dok je mi ne opazimo – dok je ne vidimo i usredotočimo pozornost na nju. A kad više ne obraćamo pozornost na nju, ona nestaje, odlazi odakle je i došla. Materija se stoga stalno mijenja, oscilira između manifestiranja u materiju i nestajanja u energiju (točnije oko 7,8 puta u sekundi). Budući da je ljudski um (kao promatrač) blisko povezan s ponašanjem i pojavom materija, mogli bismo reći da je nadmoć uma nad materijom kvantna stvarnost. Na to još možemo gledati i ovako: u sićušnom svijetu kvantuma subjektivni um utječe na objektivnu stvarnost. Vaš um može postati materija, to jest i svojim umom možete materijalizirati.
Budući da subatomska materija čini sve što možemo vidjeti, dodirnuti i iskusiti u svojem makrosvijetu, i mi na neki način – zajedno sa svime u našem svijetu – također stalno nestajemo i ponovno se pojavljujemo. I stoga ako subatomske čestice simultano postoje u beskrajnom broju mogućih mjesta, na neki način to možemo reći i za sebe. I baš kao što te čestice prijeđu iz simultanog postojanja svugdje (kao val, energija) i manifestiraju se točno ondje gdje ih promatrač traži u trenutku kada obraća pozornost (kao čestica ili materija), i mi smo potencijalno sposobni prenijeti beskrajan broj potencijalnih stvarnosti u fizičko postojanje.
Drugim riječima, ako možete zamisliti određeni budući događaj koji želite doživjeti u svojem životu, ta stvarnost već postoji kao mogućnost negdje u kvantnom polju – izvan ovog prostora i vremena – i samo čeka da obratite pozornost na nju. Ako vaš um (preko vaših misli i osjećaja) može utjecati na to kad i gdje će se elektron pojaviti ni od kuda, i vi biste u teoriji trebali moći utjecati na pojavu bilo kojeg broja mogućnosti koje možete zamisliti.

Vi stvarate i po inerciji. Ako vi, kao kvantni promatrač, promatrate svoj život s iste razine uma svaki dan, prema kvantnom modelu stvarnosti, uzrokujete da se beskrajne mogućnosti pretvaraju u iste obrasce informacija iz dana u dan. Ti obrasci, koje vi nazivate svojim životom, nikad se ne mijenjaju, i stoga vam nikad ne omogućuju da izazovete promjenu.
Stoga, mentalno vježbanje nikako nije besposleno sanjarenje ili prepuštanje pustim željama. Ono je vrlo konkretan način na koji s namjerom možete manifestirati svoju željenu stvarnost, uključujući i život bez bola ili bolesti. Tako što ćete se više usredotočivati na ono što želite, a manje na ono što ne želite, u svoju stvarnost možete prizvati što god želite i istodobno uzrokovati da 'nestane' ono što ne želite tako što se na to nećete više usredotočivati.

Što atom brže vibrira, to više energije stvara i manje vremena provodi u fizičkoj stvarnosti. Pojavljuje se i nestaje prebrzo da bismo mi to mogli vidjeti zbog toga što vibrira puno većom brzinom od nas.

Istraživanja potvrđuju da se većina interakcija između stanica događa brže od brzine svjetlosti – a budući da je granica ove fizičke stvarnosti brzina svjetlosti, znači da stanice moraju komunicirati preko kvantnog polja… Stoga, prema kvantnom modelu stvarnosti, mogli bismo reći da su sve bolesti snižavanje frekvencije.

Kada promijenite svoju energiju jer ste donijeli odluku s čvrstom namjerom, povećavate frekvenciju svoje atomske strukture i stvarate svjesniji, usklađeniji elektromagnetski potpis. Utječete na fizičku materiju svojeg tijela. Povećanjem svoje energije povećavate električnu energiju koja struji vašim atomskim ventilatorima. Povišena frekvencija počne organizirati stanice vašeg tijela kako bi postale manje čestica (materija), a više val (energija). Drugim riječima, sva vaša materija ima više energije – ili više informacija. Usklađenost možete smatrati ritmom ili urednošću, a neusklađenost nedostatkom ritma ili neurednošću, nedostatkom sinkronije.

Vučete bolest (koja je snižena frekvencija) prema povišenoj frekvenciji. Istodobno, također, utječete na to da neusklađene informacije, koje su postojale između atoma i molekula, kemijskih tvari i stanica, tkiva i organa te između tjelesnih sustava, djeluju iz polja bolje organiziranih informacija.

Što je vaša energija neusklađenija i nesinkroniziranija, vaše su stanice manje sposobne komunicirati jedna s drugom.

Ta univerzalna inteligencija upravo u ovom trenutku daje vam život. Ona organizira i orkestrira stotine tisuća nota u skladnoj simfoniji koju čini vaša fiziologija – one stvari koje su dio vašeg autonomnog živčanog sustava. Ta inteligencija brine se za to da vaše srce u jednom danu otkuca više od 101.000 puta, da crpi više od dva galona krvi u minuti, koja prijeđe više od 97.000 kilometara u svaka 24 sata. Za vrijeme koje vam je potrebno da završite čitanje ove rečenice, vaše će tijelo stvoriti 25 trilijuna stanica. I svaka od 70 trilijuna stanica koje čine vaše tijelo, izvrši između 100.000 do 6 trilijuna funkcija u sekundi. Udahnut ćete 2 milijuna litara kisika danas, a taj će kisik dospjeti do svake stanice u vašem tijelu za svega nekoliko sekundi.

Upravo se s tom inteligencijom punom ljubavi spajate tijekom meditacije, kada odložite svoj eto i iz sebičnosti prijeđete u nesebičnost, kada postanete čista svijest – ne više tijelo u okolini ili linearnom vremenu, nego svijest bez tijela, nitko, ništa, u neprostoru i u bezvremenu. Tada postanete sama svjesnost u beskrajnom polju mogućnosti.
Vi ste u nepoznatome. I iz nepoznatoga se stvaraju sve stvari. Vi ste u kvantnom polju. I vi i ja već imamo sav potrebni biološki mehanizam da ostvarimo taj podvig pretvaranja u čistu svijest.

Iskustva iz ranog djetinjstva postaju podsvjesna stanja postojanja.

Iako će vam se negativne misli potkradati stotinu puta dnevno, malo po malo stvorit ćete nekoliko novih misli, zapišite ih i trudite se duboko vjerovati u njih.

Morate proći biološku, kemijsku i genetsku smrt svojeg starog 'ja' prije nego se pojavi novo 'ja'.

Pretvorite strah u hrabrost, frustraciju u strpljenje, bol u radost i slabost u snagu. Počet ćete se mijenjati – iznutra i izvana. Oslobođeni ovisnosti tih ograničavajućih emocija, tijelo će vam manje živjeti u prošlosti i kretat ćete se prema novoj budućnosti.

…ako su kosti izrađene od kolagena – koji je protein – a ja sam htjela da moje koštane stanice proizvode zdrav kolagen, morat ću ući u svoj autonomni živčani sustav, izdići se iznad svojeg analitičkog uma, ući u svoj podsvjesni um, opetovano programirati svoje tijelo novim informacijama i omogućiti mu da dobiva nove naredbe svaki dan. Kada sam primila dobru vijest, osjećala sam se kao da sam napola prešla rijeku promjene.

…namjeravala sam svojem tijelu dati više novih i drukčijih signala, a budući da preseljenje u novu kuću u Hamptonsu nije bilo realno, te malene stvari morale su biti dovoljne.
Laurie je čak posvuda u svojem okruženju stavljala poruke da je podsjećaju na to da bude svjesna i da potiču misli i osjećaje o njezinoj budućnosti. Napisala je Ja sam zahvalna, Uzdigni se i Voli … Tvoje su misli nevjerojatno moćne. Mudro ih biraj.

… nekoliko sljedećih mjeseci Laurie se jednostavno počela osjećati sretnije, radosnije, slobodnije i zdravije. Počela je razmišljati o svojoj budućnosti s više jasnoće.

… bilo je u redu, duboko u meni, kakvi god nalazi bili. To mije omogućilo da potpuno zaboravim na to jer ništa nisam očekivala. Osjećala sam se sretno i zapravo opsesivno zahvalno.

… Njezine su joj misli doslovce stvarale bolest.

… zapitala se: Što je alternativa? Ostati u poremećenom odnosu i potonuti još dublje? Ili odabrati slobodu i mogućnosti? Ovo je moja prilika za nov i drukčiji život.

… svaki se dan budila u 4.30 da bi meditirala i počela je kondicionirati svoje tijelo na nov način. Radila je na tome da osjeti sadašnji trenutak za koji je shvatila da joj je prije bio nedostižan.

… sve češće i češće otkrivala je da se može suzdržati od pokretanja i spajanja starih neuronskih veza srdžbe, frustracije, zamjeranja, bahatosti i nepovjerenja i da umjesto njih može pokretati i spajati nove neuronske veze ljubavi, radosti, suosjećanja i ljubaznosti. Znala je da time čisti stare veze i stvara nove.
S vremenom je postala nevjerojatno zahvalna na tome što je živa, shvativši da ondje gdje postoji sklad, ne može postojati nesklad.

… Podsjetila bi samu sebe da se svaki put kad niže emocije promijeni u uzvišene emocije, udaljava od svoje prošlosti i priprema svoj mozak i tijelo na novu budućnost.

… Mijenjala se iz čestice u val tako što je oslobađala pohranjene emocije kao energiju u svojem tijelu. Njezino tijelo više nije živjelo u prošlosti.
S tom novom dostupnom energijom, koju je oslobodila, Candace je počela nazirati novu budućnost. Zapitala se: Kako se želim ponašati, osjećati, razmišljati? Time što je mjesecima svaki dan ustajala u stanju zahvalnosti, svojem je tijelu davala upute da je njezina nova budućnost već stigla, što je signaliziralo nove gene na nove načine i vraćalo njezino tijelo u homeostazu.

… Objasnila je da je znala da je sama stvorila tu bolest i da je stoga odlučila provesti eksperiment i rastvoriti je. Rekla je liječniku da je svakodnevnim meditacijama i održavanjem uzvišenog stanja emocija epigenetski signalizirala nove gene umjesto da nezdravim emocijama dopusti da nastave signalizirati stare gene. Objasnila je da je redovito radila na tome tko je htjela postati i da je prestala reagirati na stvari iz svoje vanjske okoline poput životinje na programu za preživljavanje: boreći se, bježeći, udarajući ili vrišteći. Sve što ju je okruživalo u biti je ostalo isto, samo što je ona sada reagirala na način koji je bio izraz ljubavi prema sebi.

… Maknula si je samu sebe s puta i osjećaj je bio nevjerojatan! Na moje iznenađenje Joann je signalizirala nove gene na nove načine tijekom te jedne meditacije. Promijenila je svoje stanje za samo jedan sat!

… Joann je znala da je njezin MS samo oznaka, kao što je to i 'majka', 'supruga' ili 'šefica'. Ona je promijenila tu oznaku tako što je otpustila svoju prošlost.

Ona je sada zaljubljena u život, srce joj je potpuno otvoreno i osjeća se povezanom s nečim što je veće od nje. Bila je u stanju milosti i osjećala se toliko sjajno da je htjela ostati u tom sadašnjem trenutku.

Svi polaznici spomenuti u ovoj knjizi koji su promijenili određeni dio sebe, prvo su morali zaći u svoju nutrinu i promijeniti svoje stanje postojanja. Stoga na svoju meditacijsku praksu možete gledati kao na način kako da svaki dan uzmete svoj placebo. Ali umjesto uzimanja pilule, vi ćete zalaziti u svoju nutrinu. S vremenom će vam meditacija postati poput vjerovanja u uzimanje lijeka.

Svu svoju pozornost usmjeravamo na stvari, ljude i probleme (usredotočujemo se na česticu ili materiju, a ne na val ili energiju), i definiramo stvarnost svojim osjetilima.

Budući da smo u stanju izrazite budnosti, nismo u stanju stvarati, sanjariti, rješavati probleme, učiti nove stvari ili zaliječiti se.

Svako iskustvo (prošlo, sadašnje i buduće) i sve stvari (od najmanjih mikroorganizama do najnaprednije kulture u svemiru) postoje unutar tog polja neograničenih informacije koje zovemo 'kvantnim poljem'. Rekao sam da kvantni svijet nema vrijeme, ali istina je da zapravo ima SVE vrijeme simultano – samo nema linearno vrijeme, kako ga mi obično zamišljamo.

Da biste postigli ono što ovdje nastojimo postići, a to su izlječenje i dugotrajne promjene, morate biti potpuno prisutni u sadašnjem trenutku, a ne razmišljati o tome koja je sljedeća predvidiva radnja na vašoj vremenskoj liniji.

Da biste pristupili neograničenom potenciju koji vas čeka u kvantnom polju, morate zaboraviti na poznato (svoje tijelo, lice, spol, rasu, struku, čak i svoju ideju o tome što morate obaviti danas) kako biste malo mogli ostati u nepoznatome – stanju u koje ste nitko, ništa u neprostoru i bezvremenu. Morate postati čista svijest (ništa drugo osim misli ili svjesnosti da ste svijest u praznom prostoru mogućnosti) da bi se vaš mozak moga rekalibrirati.

Prošlosti i budućnost više ne postoje kada su mozak i tijelo potpuno u sadašnjem trenutku. Predvidiva stvarnost poznatog više ne postoji, stoga se nalazite u nepoznatom carstvu mogućnosti.

Sjetite se da su uvjerenja i percepcija podsvjesna stanja postojanja. Započinju mislima i osjećajima koje opetovano mislite i osjećate dok vam u konačnici ne postanu automatski – a tada postanu stav. Povezani stavovi postanu uvjerenje, a povezana uvjerenja postanu percepcije. S vremenom to oblikuje uvelike podsvjesno poimanje svijeta i sebe, što utječe na vaše odnose, ponašanja i sve u vašem životu.

Hajde… otvori svoje srce… i vjeruj u mogućnost… ushiti se.. zaljubi se u trenutak… i doživi tu budućnost sada…

I konačno… želim da zahvališ na novome životu prije nego što se on manifestira… kako bi tvoje tijelo, kao nesvjesni um, počelo doživljavati to iskustvo sada… Zbog toga što emocionalni potpis zahvalnosti znači da se iskustvo već dogodilo… Zbog toga što je zahvalnost… krajnje stanje prijemčivosti…

Kada pogledate u zrcalo, vidite odraz i znate da je osoba koju gledate vaše tjelesno 'ja'. Ali kako se pravo 'ja', ego i duša vide? Vaš život je odraz vašeg uma, vaše svijesti i vašeg pravog 'ja'.

Kako da vi i ja postanemo natprirodni? Moramo početi raditi ono što nije prirodno – to jest moramo davati usred krize kad svi osjećaju manjak i siromaštvo, voljeti kad su svi srditi i osuđuju druge, pokazati hrabrost i mir kad su svi drugi u strahu, pokazati dobrotu kad drugi pokazuju neprijateljstvo i agresiju, predati se mogućnosti kad se ostatak svijeta agresivno gura da bude prvi, pokušava se kontrolirati i divlje se natječe u neutaživom porivu da dospije na vrh, nasmijati se kad se suočimo s nedaćama i njegovati osjećaj cjelovitosti kad nam je dijagnosticirana bolest.



06.03.2020. u 14:19 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zagrobni život Billyja Fingersa


Annie Kagan
Izdavač: Centar za osobnu izvrsnost 2019.

Kaže se da postoji nekoliko faza žalovanja: prvo nastupa stanje šoka, zatim osjećaj krivnje, pa ljutnja i konačno depresija. Ali svi ovi osjećaji kao da su se spojili i navalili na mene odjednom!

Mislim da svaka duša ima neku sebi svojstvenu kvalitetu, i kad provedeš neko vrijeme s tom osobom, prepoznat ćeš njezinu dušu, ma kakav god oblik imala.

Svi smo sastavljeni od zvjezdane tvari, prije nekoliko milijardi godina elementi naših tijela bili su sklopljeni od zvijezda, naša je žudnja za istraživanje svemira, ustvari, davna želja da se vratimo svom nebeskom porijeklu. 'Jesmo li mi univerzum' Carl Sagan

Sve stvari koje sam do sada uzimala vrlo ozbiljno odjednom su postale posve beznačajne. Poput malenih točkica naspram beskrajnog univerzuma!

Život na Zemlji je privremen, stoga nemoj uludo trošiti svoje vrijeme. Neka te ispune trenuci – svi trenuci – i oni koje procjenjuješ da su loši, jednako kao i oni za koje ti se čine da su dobri.

Ljudi kažu da je nemoguće biti na dva mjesta u isto vrijeme, ali nisu u pravu. Kamo god da želiš ići – već si tamo! Jednako tako, kamo god da ne želiš ići, također si tamo. Kvant zahtjeva od tebe da zadržiš fokus na mjesto kamo želiš ići.
Kvantni skok znači da je promjena u percepciji vrlo moćna stvar. To znači da način na koji promatraš neku stvar može tu stvar doista i promijeniti.

Ljudska vrsta vrlo rijetko prožive puni potencijal svojih života dok ga žive. Oni jednostavno zaglave u idejama i konceptima i izgube uvid u veličanstvenost koju njihov život sam po sebi sačinjava.

Ljudi kažu da je nemoguće biti na dva mjesta u isto vrijeme, ali nisu u pravu. Kamo god da želiš ići – već si tamo! Jednako tako, kamo god da ne želiš ići, također si tamo. Kvant zahtijeva od tebe da zadržiš fokus na mjesto kamo želiš ići.
Što je to dakle, kvantni skok? To znači da je promjena u percepciji vrlo moćna stvar. To znači da način na koji promatraš neku stvar može tu stvar doista i promijeniti.

Ljudska bića vrlo rijetko prožive puni potencijal svojih života dok ga žive. Oni jednostavno zaglave u idejama i konceptima i izgube uvid u veličanstvenost koju njihov život sam po sebi sačinjava.

Smrt ti daje priliku za novi početak jednako kao što to i spavanje čini. Mi ne razmišljamo o smrti kao o početku, ali ona to zaista jest! Kakve god pogreške misliš da si učinila to uopće nije važno jer uvijek postoje nove prilike, čak i novi životi, da pokušaš nešto drugo. I da, ne brini se, takozvane pogreške – sve je to u redu! To su sve dijelovi pogodbe.

Na Zemlji je utjecaj drugih ljudi ogroman, u tolikoj mjeri da ne živimo svoj vlastiti život, nego tuđi. Zapravo, svoj život počinješ živjeti tek nakon smrti.

Dok sam uživala u ovim senzacijama, pitala sam Billyja koja je tajna sreće.
Kao što je 'Rijeka života' pojačala detoksikaciju moje duše, tako užitak može pojačati tvoju radost. Ljudi troše jako puno vremena na stvari koje ih ne čine sretnima, a to je onda pretjerana pažnja na pijesak u školjci. Kako bi kultivirala sreću, obrati pažnju na stvari koje voliš. Posveti se njima što više možeš.


06.03.2020. u 14:19 | 0 Komentara | Print | # | ^

Fokusiranje


Eugene T. Gendlin
Izdavač: VBZ 2003.

Danas je velika masa ljudi obrazovana i pismena te se kod nje javlja sve veća potreba za stvaralaštvom. Ti se ljudi osjećaju ograničeni starim ulogama i emocijama. Njihovi su osjećaji 'daleko složeniji nego što im ih prihvaćene uloga nalažu ili pružaju'.

Ljudi najčešće reagiraju na uobičajen način: Gurajući iskustva u iste stare obrasce, a zapravo nam je potrebno nešto prostranije… Putem slušanja u drugim ljudima možemo otkriti velika bogatstva.

Priroda problema mijenja se sa svakim pomakom. Ne stupite li u dodir s dubljom tjelesnom razinom, koja na početku uvijek djeluje nejasno, ostali biste zaglavljeni u mislima i osjećajima o problemu kakav se on doimao na početku.

Priprema, udobno se smjestite. Raščistite prostor, u jednu hrpu 'stavite' sve probleme. Uključite osjetilni dojam. Pronađite ključne riječi, odgovore koji će izroniti iz samog osjećaja. Usporedite, što na primjer znači ljubomora, što vaši osjećaji pod njom podrazumijevaju. Postavljajte pitanja, npr. je li ljubomora zapravo više osjećaj napuštenosti. Prihvatite.

Većina ljudi njeguje uvjerenje da njihovo tijelo neprestano mora izražavati njihove tegobe. Svaka nevolja i svaka negativna situacija nalikuju grču u tijelu. Sve dok je tijelo zgrčeno zbog mnogih tegoba, ono već preuzima oblik nevolje i stoga se s tom nevoljom ne može uhvatiti ukoštac kao svježe, cjelovito tijelo. Ono se bori protiv nevolje i dok samo predstavlja nevolju. Stoga fokusiranje započinje time što vašemu tijelu pruža stanku, odmor, tijekom koje ono postaje cjelovitim.

U prvome koraku fokusiranja vi spuštate teret. Tešku torbu stavljate na tlo. Izvadite poteškoće iz nje, jednu po jednu, složite ih ispred sebe i pogledajte ih sada, kad vam više nisu na leđima.

Sastavljanje popisa neće obaviti stvaran posao, ali će vam pomoći da se osjećate bolje. Ublažit će paniku i dovesti vas u stanje u kojemu se na smiren i organiziran način možete pozabaviti najvećim problemom.

Nerijetko se tako loše osjećamo da one negativne osjećaje prihvaćamo kao temeljno stanje stvari. Ali nije tako. Negativni osjećaji predstavljaju spoznaju tijela i guraju nas prema onome osjećaju dobrobiti koji bismo mogli osjetiti.
Svaki negativan osjećaj potencijalna je energija usmjerena prema pravilnijemu načinu postojanja, samo ako mu date dovoljno prostora kako bi mogao krenuti prema vlastitoj ispravnosti.

Kad se iznutra osjećate loše ili kad nešto ne valja to je zapravo način na koji vaše tijelo mjeri udaljenost između savršenoga stanja i način na koji se osjećate sada. Tijelo zna smjer, i to tako nepogrešivo kao što vi znate da trebate pomaknuti iskrivljenu sliku.

Medicinska pomoć samo pripomaže i služi tijelu, onome što je zapravo iscjeliteljski proces samoga tijela.

Osjetilni je dojam sastavljen od mnoštva isprepletenih niti, nalih tepihu. Ali te niti osjećamo, (ili vidimo) kao cjelinu.
Možda će vam pomoći ako protegnete i opustite sve dijelove tijela tijekom nekoliko minuta, prije nego što počnete raditi fokusiranje. Napnite ruke, osjetite kao su napete, tvrde, čvrste. Osjetite tu napetost, a zatim se polagano opustite. Osjetite razliku. Osjetite kako su opuštene, mekane i nježne. Tako učinite i s nogama, želucem i lice. Provjerite ima li koje napeto mjesto u vašem tijelu i dopustite sebi da se opustite.

Tijekom fokusiranja čovjek obraća pozornost na 'osjetilni dojam'. Njega osjećate u tijelu, ali on ipak ima svoje značenje. Posjeduje sva ona značenja s kojima čovjek već živi, jer svaku situaciju proživljavamo zajedno sa svojim tijelom. Osjetilni dojam čine tijelo i um prije nego što su se razdvojili.





06.03.2020. u 14:14 | 0 Komentara | Print | # | ^

Prirodno liječenje probavnih organa ljekovitim biljem i dijetom


Roko Živković
Izdavač: Školska knjiga 1997.

Ako ti nedostaju liječnici, neka ti liječnici budu veselje, odmor i umjerena prehrana. Regimen

Alkaloidi alkalne naravni sadrže dušik, u spoju s kiselinama stvaraju soli. Glikozidi se stoje se od šećernog dijela i nešećernog spoja aglukona. Sluzi – pektini, gume, škrob. Tanini ili treslovine okus im je trpak i gorak. Fitoncidi češnjak. Eterična ulja su najaktivnija u živoj biljci. Saponini biljne tvari glikozidne naravi bez dušika. Gorke tvari pojačavaju lučenje mokraće i povećavaju apetit. Flavoni i smole se upotrebljavaju kod poremećaja srca i krvnih žila te grčeva u probavnom kanalu. Vitamini, minerali i elementi u tragovima dobivaju se najviše preko povrća, voća i žitarica.

Gubitak teka - Gorke tvari sadrže pelin, gorka djetelina, kičica, sirištara ili gencijana, stolisnik, anis i angelika.
Štucanje – pomažu metvica, vodopija (cikorija), komorač, kopar, maslačak.
Podrigivanje – matičnjak, vrtni timijan, mladi orahov list, kamilica, vodopija.
Neprijatan zadah iz usta – topao čaj, jabuka, miloduh, peršin, sladić, stolisnik.
Nadutost trbuha – kamilica, komorač, kim, matičnjak.
Povraćanje – hladna voda, mineralna voda, hladna kamilica, matičnjak, metvica, islandski lišaj.
Previše želučane kiseline – tjedan dana prije svakog obroka pojesti 10-20 komada slatkog badema. Svakodnevno uzimanje žlice meda poslije jela.
Vrijed želuca – kamilica, metvica, stolisnik. Gavez, laneno i dunjino sjemenje, sladić, matičnjak, rusomača, maslačak, bukvica ili trputac, lavandula, cikorija ili vodopija, imela, svježi sok krumpira, sirova kupusa i mrkve.
Med (najbolji od lavande ili ružmarina) pomaže regeneraciji sluznice i podiže obrambenu moć organizma. Mlaka otopina meda smanjuje žgaravicu, uvijek uzimati poslije jela jer prije jela poveća kiselost.
Čaj protiv proljeva – trava iva i rusomača, kamilica i mažuran, kopriva kupina i malina, kadulja kopriva kupina i gospina trava, kupinov i jagodin list, suhe borovice, kamilica protiv grčeva. Oguljeno i sitno naribane jabuke prije i poslije obroka djeluju protiv proljeva, sadrže dosta pektina koji usporava probavu u crijevima.
Zatvor – natašte 10-15 suhih šljiva ili suhih smokava, prethodne večeri namočenih u vodi. Sličan učinak ima kompot od šljiva i smokava, prijesan i kiseli kupus, rasol, koraba, kelj. Pomaže i čaša tople vode na tašte. Gimnastika, liječenje vodom i svakodnevno šetanje.
Jetrene bolesti – sok od rotkve, cikorija, salata od maslačka, rosopas, kantarion, troskot, stolisnik, kamilica, angelika, dobričica, breza, kiselica, mrkva, komorač.
Žučni kamenci grčevi – čaj metvice s kamilicom ili matičnjakom, može i koromač i kim. Čaj od korijena konopljuše. Liječenje medom.

Porodica brezovke: viseća breza (brezov sok protiv prhuti, list dobar diuretik), lijeska (list protiv proljeva, kore i lišće oblog za hemeroide).
Porodica broćike: mirisna lazarkinja (bolesti jetre i želuca, grčevi u trbuhu).
Porodica bukovke: bukva (bukvino ulje jedno je od najkvalitetnijih jestivih ulja), pitomi kesten (vitamin B i C, nema posebnih ljekovitih svojstava), hrast lužnjak (kupke i oblozi od oguljene kore grana, ili prženi mljeveni žir dodatak kavi protiv proljeva).
Porodica bundeva: bundeva (vrlo zdravo bučino ulje), krastavac (izaziva nadimanje i teško je probavljiv, sok od krastavaca može povoljno djelovati kod šećerne bolesti).
Porodica čempresi: obična borovica (diuretik, otvara apetit), oštroigličasta borovica (nekad je bila lijek protiv crijevnih nametnika).
Porodica dimnjače: ljekovita dimnjača (žučni vodovi i žučni mjehur, protiv grčeva u gornjem desnom dijelu trbuha, otvara tek, sprječava mučninu i povraćanje, glavobolju i slabost organizam)
Porodica dragoljupke: veliki dragoljub (antibiotska svojstva).
Porodica drijenovke: drijen (protiv proljeva i dizenterije).
Porodica dudovi: bijeli i crni dud (protiv groznice, proljeva, upale krajnika, pa čak i pokvarena želuca), smokva (velik sadržaj magnezija, čisti crijeva).
Porodica dvornjače: heljda (vrlo bogata biljnim vlaknima, vitaminom P /rutin/, puno kalcija, liječi aterosklerozu jer rutin učvršćuje krvne žile), livadni dvornik (protiv proljeva, upale usta i žrdijela), planinska kiselica (sadrži kalijevu sol oksalne kiseline pa je ne smiju osobe sa bubrežnim kamencima), ptičji dvornik (protiv proljeva, silicijeva kiselina), rabarbara (čišćenje crijeva, skidanje kilograma, upala želuca i crijeva).
Porodica konoplje: hmelj (djeluje umirujuće, otvara apetit, protiv nesanice i depresije).
Porodica glavočike: artičoka (povoljna kod dijabetesa, dobro djeluje na jetru i potiče stvaranje i lučenje žuči, kod nadutosti i kod žučnih kamenaca, smanjuje količinu masti i kolesterola u krvi), vunenasti bodalj (antiseptik), cikorija (liječenje anemije ali samo onoj kojoj je uzrok manjak željeza, u rakiji ili octu možda zaustavlja opadanje kose i kod kožnih bolesti, poboljšava tek, dobra kod nadutosti trbuha i za jetru), čičak (za čišćenje crijeva i za bolje funkcioniranje jetre i žučnih organa), kamilica (ublažuje želučane tegobe i nadutost crijeva, okrećati se na sve strane da obloži stjenku želuca, liječi usnu šupljinu i ždrijelo, djeluje dezinfekcijski, neutralizira bakterijske otrove i uništava slobodne radikale), lopuh (smiruje grčeve i bolovi u trbuhu kod želučanih tegoba, smiruje nervozni želudac), maslačak (pospješuje funkcije jetre i bubrega, potiče izlučivanje žuči i mokraće, popravlja opće stanje organizma, omogućuje bolju prokrvljenost vezivnog tkiva, pa pomaže i kod bolesti mišića i zglobova, osobito gihta, smanjuje učestalost boli kod žučnih kamenaca), ljekoviti neven (oblog za rane), pravi oman (omekšava sluz, olakšava iskašljavanje, ublažuje grčeve u crijevima jetri žučnom mjehuru pa i u bubrežnom i mjehuru, protiv nadutosti trbuha), obični oslobod (sadrži sastojke silimarin, dobar za regeneraciju tkiva jetre, detoksikacijsko djelovanje), gorki pelin (za apetit, nadutost crijeva, upala žučnog mjehura i kamenaca, protiv crijevnih glista), obični stolisnik (denzifekcijski kao i kamilica, otvara apetit, liječi tegobe želuca, jetre i žučnog mjehura), obična tratinčica (potiče tek, olakšava želučane, jetrene i žučne kamence).
Porodica imele: bijela imela (liječi visoki krvni tlak, zaustavlja krvarenje, protiv crijevnih glista).
Porodica kapari: kapari (spriječava zatvor, vitamin c, aperitiv).
Porodica koprive: kopriva dvodomna (jača obrambenu snagu organizma, c vitamin, protiv slabokrvnosti, luči mokraću, dobra je kod prostate, jetra i žučni organi).
Porodica kozlaci: iđirot (poboljšava probavu i želučano-crijevne smetnje te jetrene i žučne, nervozni želudac, izvana protiv prhuti).
Porodica kozokrvinke: crna bazga (liječi grozicu, snizuje temperaturu i pojačavaju znojenje, djeluje preventivno protiv prehlade, list je otrovan i sadrži cijanovodičnu kiselinu).
Porodica krkavinke: krkavinka (čišćenje, pouzdanije sredstvo od rabarbare, a nešto blaže od aloja i listova sene, za olakšavanje žučnih smetnji, sniženje tjelesne topline, liječi hemeroide, svježe bobe su otrovne).
Porodica krstašice: hren, kupus, potočarka, repica, riga, rusomača, vrzinka – bogate vitamino c, kelj, koraba, prokula, rotkva, cvjetača, seoski hren (protiv kašlja, s medom za bubrege i mokraćni mjehur, koči razvitak bakterija), kupus (sirov sok ublažuje želučane tegobe, te upale tankog i debelog crijeva – 1 lit svaki dan 4-5 tjedana; svježi omekšali listovi dobri su oblozi za rane koje ne zacjeluju koje treba ispirati kamilicom između stavljanja novih obloga, posebno dobro kod herpesa i drugih zaraznih osipa i uboda kukaca), potočarka (zbog vitamin c, karotina i dosta vitamina E snažno je sredstvo u uništavanju slobodnih radikala, za žuč i jetrene funkcij), rotkva i rotkvica (crna rotkva s malo maslinova ulja i limuna liječi jetru i želudac i opstipaciju; s češnjakom održava imunitet i daje snagu; sok povrtnice natašte i navečer je protiv nadimanja, olakšava mokrenje, omekša sluz u dišnim putevima pa olakšava disanje poboljšavajući iskašljavanje), sjetvena riga (antibakterijsko djelovanje, afrodizijak), vrtna vrzina ili divlji kupus – raštika (puno vitamina c i karotina), crna vrzina ili crna gorušica (ulje dobro djeluje protiv boli zglobova i mišića/reume, olakšava čišćenje crijeva, senf bolje probavlja masti), prava rusomača (sredstvo za jačanje starijih osoba i za proljetno jesenje kure čišćenja krvi, u narodu i za šećernu bolest).
Porodica lanovi: pravi lan (za čišćenje crijeva učini sluznicu skliskom i nabubri u crijevima – uzima se ujutro i navečer po dvije žlice s djelovanjem za 2-3 dana; ulje liječi kožne bolesti, čaj liječi upalu sluznice usne šupljine i ždrijela i koristan je za liječenje promuklosti i upale želučane sluznice/gastritisa; oblozi od lanene kaše za čireve po koži i otečenu jetru; vrući oblozi liječe zubobolju i reumu).
Porodica mahunarke: bob, djetelina, grah, grašak, grahorica, lucerna, slanutak, sena (za čišćenje crijeva), soja, glatki sladić (liječi kašalj, afrodizijak liječi čir), bagrem (otrovna biljka), rogač (protiv proljeva).
Porodica lipe: ljetna ili velelisna lipa (izaziva znojenje i povoljno djeluje na prehladu, vitamin c jača obrambene snage organizma, želučane tegobe i grčevi u trbuhu, zajedno s kamilicom djeluje protiv proljeva).
Skupina lišajevi: islandski lišaj (zaštita sluznice probavnog kanala, olakšava iskašljavanje, protiv akni, bubuljica i gnojnih prištića/mitesera).
Porodica lobode: blitva (dobra za probavu, 100mg% vitamina C i 10 µg karotina), cikla (antikancerogena, protiv prehlade i gripe i zaraznih bolesti) mirišljava loboda (protiv crijevnih glista, špinat (vrlo pogodno hranjivo povrće ali u velikim čestim količinama može djelovati kancerogeno), morska blitva.
Porodica lovori: lovor/lovorika (djeluje antiseptički, primjenjuje se za masažu i protiv kožnih osipa, boli u mišićima i zglobovima (reuma) a još više u veterinarskoj praksi; otvara apetit, konzervans), cimet (dezificijens, otvara apetit i jača želudac).
Porodica ljiljani: češnjak (smiruje nadimanje trbuha, potiče lučenje žuči, snizuje kolesterol u krvi i koči zgrušavanje krvi, poboljšava prokrvljenost što je značajno kod ateroskleroze i povišenog krvnog tlaka, nije dobar za osobe sa akutnim i kroničnim gastritisom te osobama sa čirom želuca, bogat kalcijem dobar za mlade osobe za prevenciju osteoporoze – 6,4mg% bjelančevina; 0,5% masti; 181 mg% kalcija; 1,7 mg% željeza i oko 165 kcal u 100g), obični crveni luk (otvara apetit, sprječava upalu grla i prehladu, podiže obrambene snage organizma), vrtna ili ljekovita šparoga (niskokalorična za dijetu, potiče rad bubrega i izlučivanje mokraće, preporučuju je za bolesti jetre i slezene, protiv žutice, gihta pa čak se vjeruje da je dobra protiv lupanja srca).
Porodica masline: uzgojena maslina (ublažava boli kože i potkožnog kad se dugo leži, zajedno sa pljuskavicom liječi opekline, olakšavaju probavljanje graha i drugih mahunarki, olakšava probavu, čaj od lišća pogodan za dijabetičare i snižavanje krvnog tlaka, masline u salamuri imaju vrlo mnogo natrija 2500-3300 mg% pa ih trebaju izbjegavati srčani bolesnici i sa visokim krvnim tlakom), divlja maslina.
Porodica odoljeni: kultivirani i divlji matovilac, ljekoviti odoljen (nervozni želudac, djeluju smirujuće – za nervozne/anksiozne osobe 1 žličica tinture više puta dnevno, porodici odljena pripada matovilac).
Porodica kamenike: crni ribiz (zreli plodovi bogati su vitaminom C, 200 – 230mg%, gotovo dva puta više nego plod limuna ili naranče, u lišću ga ima oko 400mg%, hranjiviji je od ploda ogrozda, borovnice, brusnice, kupine i maline; plodovi liječe otekline, osobito srčane i reumatične boli i giht; plod jača organizam i potiče tek i ublažuje želučano-crijevne tegove, previše ploda izaziva glavobolju, sok ploda uspješno zaustavlja kronični proljev od truljenja u crijevima), crveni ribizl (u listovima je oko 100mg% C vitamina, dobra je zamjena za ruski čaj), trnoviti ribiz ili ogrozd (nezrele bobe su otrovne, sadrži invertni šećer).
Porodica orasi: pitomi orah (liječenje crijevnih glista, upala crijeva i želuca, potječe s podnožja Himalaje, jezgra ploda lijek protiv raznih trovanja/gljivama, otrovnim travama; vitamin E snažan je antioksidans; čaj od lišća dobar je za nadraženu crijevnu sluznicu, sluznicu usne šupljine i ždrijela i kod proljeva, kupke su dobre protiv hemeroida, orahov liker je protiv želučanih tegoba).
Porodica oštolista: ljekoviti gavez (čisti gnjojne rane, liječi čir dvanaesnika i želuca).
Porodica Pljuskavice: rupičasta pljuskavica (liječi bolesti jetre, želuca i crijeva, djeluje antiseptično protiv oteklina, rana i hemeroida; ulje se može piti jer smiruje nervozni želudac, oporavlja jetru i pospješuje lučenje žuči 2-3 žličice dnevno, izvana se koristi za rane, opekline i hemeroide).
Porodica pomoćnice: krumpir (sok protiv žgaravice, izvor vitamina c za šire mase iako ga ima samo 28 mg), rajčica (likopen sprečava štetno djelovanje slobodnih radikala čak jače nego karotin, djeluje kao antioksidans masti, popravlja opstipaciju, čaša soka djeluje protiv gihta te boli u mišićima i zglobovima, niskokalorična pa je pogodna za mršavljenje, lišćem rajčice sa 70% alkohola može se prskati povrće /krumpir i cvijeće protiv parazita), paprika (vrlo bogat izvor vitamina C, u zelenoj ga ima 110 mg a u žutoj čak 151 mg – pet puta više nego limun ili naranča, također je bogata i karotinom 236 µg a u žutoj čak 835 µg; zbog kapsicina paprika se koristi za bolne mišiće i zglobove koje stvaraju bolju prokrvljenost), duhan (vrlo otrovan).
Porodica preslice: poljska preslica (brzo zaustavlja krvarenje, zbog silicijeve kiselina ubrzava cijeljenje rana, djeluje antibiotski, uvarak se koristi za plućne bolesti
Porodica rutvice: limun (liječi prehladu, smiruje živce i pomlađuje), naranča (čaj od cvijeta naranče pouzdano je sredstvo za smirivanje, pomaže protiv nesanice, čaj od lišća snižava temperaturu, ubrzava znojenje i probavu, liječi crijevne gliste; čaj od narančine kore snižava temperaturu, uklanja nadutost trbuha.
Porodica ružovke: breskva (pospješuje lučenje žuči, krijepi jetru, osvježuje želučanu stijenku; ima mnog karotina), dunja (dunjine sjemenke sadrže mnogo sluzi i amigdalin koii se razgrađuje na cijanovodičnu kiselinu jednaku kod gorkog badema; protiv zatvora), šumska ili divlja jabuka (sadrži mnogo pektina i tanina; pektin povoljno djeluje na sluznicu želuca i crijeva, a tanin steže pa utječe na smirivanje proljeva; pektini i sluz djeluju povoljno protiv zatvora), pitoma jabuka (jedan kilogram ima 600 kalorija, koliko i litra mlijeka; jabučni ocat je vrlo zdrav i od koristi je kod reume i oteklina kao oblog), šumska jagoda (kod proljeva i nadutosti trbuha, bogat vitaminom C oko 60mg i kalijem 160 mg, potiču funkciju jetre), kupina (smiruje želudac, nadutost i proljev), malina (čaj je koristan za liječenje usne šupljine i ždrijela, a zbog tanina može se upotrijebiti i za liječenje proljeva), marelica (ima čak 1500µg karotina), oskoruša, guščarski petoprst (protiv želučanih tegoba), divlja ruža/šipurika (pravi arsenal važnih vitamina i minerala, vitamina c 400-1400mg; čak 310mg kalcija, dosta željeza i magnezija i karotina; osobito koristan za starije osobe), šljiva (najbolje sredstvo protiv zatvora – suha ili u kompotu jer sadrži veliku količinu vlakana), divlja trešnja (protiv proljeva), trnina (poboljšava probavu i mokrenje, otvara tek i za bolesti želuca, plodovi su bogati pektinom i jabučnom kiselinom, vitaminom C i amigdalinom), turica (djeluje antidiaroički, suzbijaju želučano-crijevne tegobe i potiču lučenje žuči zato se upotrebljava protiv akutnih upala žučnog mjehura i žučnih kamenaca, kod upale desni i ždrijela).
Porodica sirištare: štitasta kičica (potiče tek, protiv žgaravice i nadutosti, pomaže pri duševnom i tjelesnom opterećenju, osvježava i jača organizam, olakšava tegobe sa žučnim kamencima), žuti srčanik ili sirištara (otvara apetit, protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv napinjanja i plinova, potiče lučenje žuči).
Porodica slakovke: obični ladolež (čisti crijeva), slatki krumpir/batat.
Porodica sljezovke: bijeli sljez (protiv procesa sluznice probavnog kanala – usta, ždrijela, želuca, crijeva; smiruje kašalj i olakšava iskašljavanje), šumski ili crni sljez (ublažava kašalj, promuklost i bolesti grla, povoljan kod proljeva i upala desni te usne šupljine i ždrijela, liječi tegobe žučnih organa).
Porodica štitarke: angelika (nadutost, želučane tegobe, lučenje žuči, protiv grčeva), anis/bedrenika (protiv nadutosti i plinova u crijevima, olakšava iskašljavanje), celer (olakšava želučano-crijevne tegobe i pomaže funkciju jetre i žučnih organa), jelenčica (olakšava želučano-crijevne tegobe i pomaže funkciju jetre i žučnih organa), kim (pospješuje probavu masti, smiruje nadutost i vjetrove i ublažava želučano-crijevne grčeve, koristi lučenju žuči), komorač (djeluje antiseptično, protiv nadutosti crijeva) kopar (protiv grčeva u crijevima, otvara apetit, za miran san), korijandar (protiv boli i grčeva u trbuhu, liječi jetrene bolesti), prava krasuljica (liječi kožne bolesti, giht, bolesti mišića i zglobova i kao diuretik kod srčanih oteklina), ljupčac/selen (prija želucu, odstranjuje vjetrove, trudnice ga ne bi smjele uzimati), mrkva (sok mrkve sa limunom narančom ili mandarinom koristan je osobama sa želučanim čirom, karotina čak 6000 mg), pastinak (želučane i crijevne tegobe), peršin/petrusimul (sok korijena kao lijek protiv žutice, vodene bolesti pa i astme; sadrži mnogo biljnih vlakana, iscijeđen sok pije se protiv upale očnih spojnica i konjuktivitisa, protiv nadutosti crijeva, luči mokraću, smiruje živce i ublažava boli); otrovne su kukuta, trubeljika, divlji peršin.
Porodica trave: ječam (sluzava kaša protiv proljeva i promuklosti, zdrobljeno suho zrnje stučeno u sitni prah dobro je sredstvo protiv zatvora i loše probave), pšenica (pšenične mekinje/posije uspješno reguliraju zatvor, pšenični škrob skuhan kao gusta kaša služi protiv proljeva a kao suhi prašal posipa se po vlažnoj upaljenoj koži i sluznicama), zob (sluz korisna bolesnicima s upalom želučane sluznice i vrlo dobra dijetalna hrana za dijabetičare, zobena sluz protiv kašlja; osim cinka ima dosta fosfora; u zobenoj slami ima alkaloida avenina zbog čega djeluje umirujuće), kukuruz (sadrži linolnu i oleinsku masnu kiselinu, fitosterole, vitamine osobito retinol), riža, proso, šećerna trska.
Porodica trolistice: močvarna trolistica (želučano-crijevni i jetreni poremećaji, potiče apetit, protiv povišene temperature).
Porodica trputci: suličasti trputac (antibiotsko djelovanje, protiv kašlja i prehlade, oblog protiv hemeroida).
Porodica usnače: bosiljak (sprječava i liječi nadutost i olakšava želučane tegove, popravlja apetit, uklanja nesanicu, nemir i nervozu), čistac (protiv proljeva i ostalih crijevnih tegoba, kod upale ždrijela i desni), vrtni čubar (bolesti želuca i crijeva, potiče apetit, protiv nadimanja, protiv proljeva), dubačac (protiv želučanih, crijevnih i jetrenih tegoba, aperitiv), kadulja (upala usne šupljine i ždrijela, protiv tegoba u želucu i crijevima), majčina dušica (olakšava probavu masnih jela, ublažava grčeve u trbuhu, poboljšava funkciju želuca i crijeva, ublažuje kašalj, dezinficira, zajedno sa timijanom koristi se za bolesti žučnog mjehura, protiv iscrpljenosti i za liječenje rana i čireva na koži), mažuran (smiruje želučane tegobe, bolesti crijeva, jetre i žučnih organa, ulje za mazanje koristi se kod bolesti živaca, rana, čireva; narodna medicina preporučavala je mazanje mažuranovim uljem predio puka dojenčadi za mirno spavanje i protiv nadutosti), matičnjak/melisa (smiruje, kod nervoznog želuca i želučanih tegoba), paprena metvica (protiv mučnine i povraćanja, želučanih tegoba, protiv nadutosti i grčeva u crijevima, pospješuje izlučivanje žuči, za bolesnike sa žučnim kamencima; kod žvakanja izaziva osjet hladnoće jer mentol privremeno umrtvljuje živčane završetke; koristi se i kod bolne menstruacije u žena), bijela mrtva kopriva (liječi mučninu, povraćanje, proljev, djeluje umirujuće), ružmarin (ublažuje grčeve osobito gornjeg dijela trbuha), sipan (ublažuje probavne tegobe i smiruje nadutost crijeva, ublažuje boli kod hemeroida, koristi bubrežnim bolesnicima, razrjeđuje sluz i olakšava iskašljavanje), tetrljan/marulja (za apetit, protiv proljeva) i trava iva (bolesti probavnih i dišnih organa osobito tuberkuloza pluća).
Porodica vrba: bijela vrba (iz kore se dobije acetilsalicilna kiselina za pripravke andola i apsirina; kora protiv povišene temperature, boli u mišićima i zglobovima), topola, jablan.
Porodica vrijesovi: brusnica (za mokraćne organe, dijabetes), obična borovnica (ždrijelo, protiv proljeva suhi plod, listovi za obloge, dijabetes).
Porodica žutike: obična žutika (plod sadrži limunsku, jabučnu i vinsku kiselinu; sadrži dosta vitamina C), vazdazelena mahonija.

Mladi listovi maslačka nisu otrovni, a sadrže više C vitamina i željeza nego špinat.
Otrovne biljke: obična paprat, tisa, somina, kleka (bobice izazivaju proljev i povraćanje), čemerika, mrazovac, divlji tulipan, đurđica, morski luk, poljski kukolj, debelovlatni ljulj, šumska ciklama, mak, rosopas, kurika, krkavinka/trušljika, bršljan, trubeljika, velika kukuta (liči na peršin, smrdi na miševe), pastinak, velebilje, kužnjak, tatula, crna i bijela bunika, paskvica, crna pomoćnica, obični krumpir, madragora/alrauna, duhan, pomoćnica, bijeli bun, oleandar, otrovna salata, vrtna/zečja salata, pelin, bodalj, ilirski kravačac, kravljak, cikorija, jagušac, zečevac, hrapava sisava trava, kosova, kostriš, likovac, pjegasti kozlac, proljetni gorocvijet, modri jedić (jedna od najotrovnijih naših biljaka, do trovanja dolazi ne samo ako se jede nego i ako se podanak drži u vlažnoj ruci), crni kukurijek, bijela loza/pavitina, kopitnjak, bagrem, divlji grašar, zanovijet (slučajevi trovanja kozjim mlijekom koje su ga brstile), šibasta žučica/brnistra (vrlo otrovna biljka), pepeljuga, pakujac, gorki badem, šeboj, divlji kesten, bijeli sunovrat, bljušt, abdovina, nezreli plodovi crne bazge, skočac/ricinus, šimšir.

Kod trovanja najvažnije je izazvati povraćanje da se otrov izbaci iz tijela (prst u ždrijelo ili popiti 1-2 čaše slane vode/2 žličice kuhinjske soli u čaši vode; djeca to ne bi mogla podnijeti pa njima dati običnu vodu sa vrlo malo soli), povraćevinu sačuvati za analizu. Drugo pomaže životinjski ugljen u tabletama ili u prahu, sluz ili mlijeko. Daljnje treba izazvati proljev za otrov koji je dublje ušao u tijelo.

Čovjek se može otrovati i medom ako su ga pčele prerađivale na otrovnim biljkama. Možemo provjeriti je li med pravi ili patvoreni tako da malo meda stavimo u epruvetu i dodamo tri dijela 70% alkohola ili čistog 96% alkohola. Sadržaj se zagrije u vreloj vodi i promućka. Prirodni, kvalitetni med će se potpuno otopiti, a patvoreni će ostaviti pri dnu epruvete bijeli talog.

Aperitivi i stomakici: cimet, metvica, klinčić, mažuran, ingver/đumbir, šafran, plod paprike, papra, rabarbara.
Amara: kičica, gorka djetelina, sirištara, pelin, iđirot, stolisnik, islandski lišaj, vodopija, maslačak.
Digestivi: kloridna 10% razrijeđena kiselina, limunska kiselina, acidofil.
Antacidi – neutraliziraju djelovanje solne kiseline i pepsina: natrij-hidrogen-karbonat/soda biakrbona, magnezij-oksid, kalcij-karbonat.
Karminativi – sredstva protiv nadutosti: anis, kamilica, češnjak, komorač, kim, metvica, korijandar, matičnjak, odoljen.
Antiemetici - sprečavaju povraćanje: komadići leda, hladna mineralna, hladna kamilica.
Laksansi – pospješuju pražnjenje crijeva: med, kompot od šljiva i smokava, jogurt, pasdrijen i čaj cvijeta crnog sljeza, voće ( smokve, jabuke, šljive), biljna vlakna (raženi i ječmeni kruh, pšenične mekinje), povrće (kupus, mahunarke, hren – loše jer izazivaju nadutost, pa ih uzimati s dosta tekućine).
Antidijarojici – sredstva protiv proljeva: čajevi ruski, lipov, kupinov, kamiličin. Pustiti crijevo da miruje i nadoknaditi izgubljenu tekućinu.
Antihelmintici – sredstva protiv crijevnih parazita: loboda, češnjak, sirova mrkva, otrovni obični vratić/cvijet i list), sjeme bundeve (protiv trakavice - mljevene sjemenke pomiješane s pekmezom, nakon 4 sata popije se ricinusovo ulje ili neki drugi laksans), morganj/šipak.

Liječenje jetre: osjak/čičak/ošljebad/šareni badelj – silimarin sa metvicom.
Liječenje žuči: kamilica, plod anisa, paprena metvica, matičnjak, stolisnik, petrovac, boldo (biljka iz Čilea).
Liječenje gušterače: lavanda (djeluje umirujuće, protiv proljeva, neurotskih smetnji, aperitiv, protiv nadimanja crijeva, kolika, žutice, za bolesti jetre i slezene – nije otrovna ali može izazvati tegobe u želucu i vrtoglavnice).

06.03.2020. u 14:13 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako razgovarati sa neznancima


Malcolm Gladwell
Izdavač: Profil

Zašto bi čovjek napisao knjigu o akciji prometne policije koja se otela kontroli? Zato što je rasprava koja se iz tog niza slučajeva izrodila bila dubinski neadekvatna. Jedna je strana debatu svela na rasizam – kao da događaj gleda iz aviona. Druga je pod povećalom analizirala svaku potankost svakog slučaja. Kako se postavio policajac, što je točno učinio? Jedna je strana vidjela šumu, ali ne i drveće. Druga drveće, ali bez šume.

06.03.2020. u 14:13 | 0 Komentara | Print | # | ^

Mislim, dakle jesam


Lesley Levene
Izdavač: Mozaik knjiga 2014

Svi su ludi, međutim, onoga koji umije analizirati vlastitu obmanu, naziva se filozofom.
Ambrose Bierce 'Epigrami'

Očarava činjenica da nam je dostupno sve više znanja, a pitanja i dalje ostaju otvorena. Što je u redu jer ništa ne prija kao malo zdravog razmišljanja – sve dok smo dobro informirani.

Prema Talesu voda je bila ključan element. Nakon što je opazio da može poprimati različite oblike (magla, led, itd.) odredio je vodu kao temelj svemira, i to doslovno. Budući da je Zemlju smatrao ravnom pločom koja pluta na vodi, do potresa je dolazilo kada bi veliki valovi udarili u kopno.

Uveo je pojam 'beskonačnoga' apeiron, iz kojega je sve stvoreno i kojemu se sve vraća, te je naveo kako svemir i svi njegovi elementi nastaju izdvajanjem suprotnosti iz gibanja 'beskonačnoga'.

Anaksimen je povezao zrak sa životnim dahom, dušom, te se oslonio na Anaksimadrovo 'beskonačno'.

Pitagora je smatrao da su sva živa bića srodna te je vjerovao u seljenje duša.

Ksenofan je postavio jedno od najzamršenijih i najopstojnijih filozofskih pitanja: Kako itko može iskreno tvrditi da zna istinu o stvarima koje nije osobno vidio? Drugim riječima, ukazao je da postoji razlika između mišljenja i istinskog znanja te da, iako istina postoji, o njoj možemo samo spekulirati.

Heraklit je najpoznatiji po prilično zbunjujućoj tvrdnji da se sve nalazi u stanju neprekidne promjene pa ne čudi što je zaslužio nadimak Mračni. On je to objasnio rekavši da se ne može dva puta stati u istu rijeku jer voda u koju umočiš nožne prste drugom zgodom nije ista koju si dotaknuo prvi put.

Što se stvarnosti tiče, ako o nečemu možemo misliti i govoriti, logika nam govori da to mora i postojati, da to jest jer nema smisla misliti i govoriti o nečemu što ne postoji i što nije. Parmenid

Svaka promjena o kojoj mislimo je iluzija, varljivi put, a ne put istine.

Njegovo poučavanje konačno je Anaksagoru dovelo do zaključka da je Sunce veliki, užareni kamen, veći od Peloponeza. Međutim, ta njegova izjava uznemirila je vlast koja ga je progonila zbog bezbožnosti te konačno osudila i prognala.

Empedoklo je smatrao da je sve sazdano od četiri osnovna i trajna elementa koje je nazivao 'korijenima'. Ti su elementi zemlja, zrak, vatra i voda. Na njih utječu dvojne sile koje je nazivao ljubavlju i sukobom, uz pomoć kojih se elementi zbližavaju ili razdvajaju te tako oblikuju različite predmete. Svemir se kreće u neprestanim ciklusima, prvo dominira ljubav, a potom slijedi sukob (s njime i naš svijet) nakon kojeg ponovno slijedi ljubav.

Tvrdnjom 'čovjek je mjera svih stvari, postojećih da jesu, i nepostojećih da nisu' Protagora je jasno izražavao vjerovanje da ne postoji čvrsto, objektivno mjerilo, već da stvari variraju ovisno o pojedincima i okolnostima.

Neistraženi život nije vrijedan življenja. Platon 'Obrana Sokratova'

Prema Sokratovom učenju, pravedan život je ključan. Takav način življenja podrazumijeva opiranje slavi i bogatstvu te snagu da se nikada, ni pod kojim okolnostima na zlo ne uzvrati zlom. Najvažnija je zadaća u životu brinuti se o moralnoj dobrobiti vlastite duše, što je put do istinske sreće. Bila je to vrlo osobna filozofija. Kad se jednom razjasne i shvate vrline, čovjek može postati bolja osoba na koju ne utječu obiteljske i prijateljske veze.

Platon je svoju filozofsku školu smjestio u šumarku posvećenom junaku Akademosu, što objašnjava zašto je dobila ime Akademija i zašto se učeni ljudi nazivaju akademicima.

Filozofija počinje čuđenjem. Platon Dijalog 'Teetet'

Platon ocrtava cijeli niz važnih ideja: duša je besmrtna i sastoji se od tri dijela (jedan dio služi joj za zadovoljavanje osnovnih požuda, drugi dio odgovara aktivnim kvalitetama poput hrabrosti i volje, a treći dio predstavlja um). Spoznaja je, zapravo, prisjećanje vremena koje je prethodilo sadašnjem, dok je naša besmrtna duša zatočena u tijelu. Promjenjivi materijalni svijet objekata (čije blijede sjene raspoznajemo osjetilima, mišljenjem i vjerovanjem) zastire vječnu stvarnost oblika, koja postoji onkraj shvaćanja većine ljudi. Savršeni i idealni, ti su oblici konačni cilj spoznaje.

Dakle, ljudska dobrota treba biti aktivna vježba duše u skladu s izvrsnošću ili vrlinom… Međutim, ta aktivnost mora se provoditi tijekom cijelog života jer jedna lastavica ne čini proljeće, pa čak ni na jedan dan. Aristotel 'Nikomahova etika'

Aristotel ukazuje da gotovo svi teže dobrom životu a dobro nije neka, točno određena kvaliteta. Prije negoli se čovjek može smatrati dobrim, mora odrediti vlastitu funkciju i tek onda, ako dobro obavlja svoju funkciju, postići će svoj cilj. Budući da je funkcija čovjeka – ono što on može a nijedan drugi objekt ne može – razmišljanje, što znači da može kontrolirati vlastite želje i navoditi se za razumom, onda njegova težnja ima etičku i moralnu stranu. Vrlina je pitanje pronalaženja ispravne ravnoteže, tzv. Zlatne umjerenosti između suprotstavljenih poroka.

Epikur je smatrao da je užitak vrhovno dobro jer je uvijek dobar te ga treba postizati izbjegavajući bol.

Prema Senekinu učenju, nikoga se ne može smatrati velikanom dok ne savlada sebe i dok ne ograniči vlastite želje. Patnja je samo test što osnažuje pojedinca, a ljutnja, žalost i strah emotivne su zamke koje ga čine robom.

Nakon što je Seneka od Nerona primio pismo s nalogom da počini samoubojstvo, prerezao je žile bodežom, međutim, nije mu pošlo za rukom umrijeti pa je popio otrov, ali uzalud. Na kraju je, ne imajući drugog izbora, zapovjedio slugama da mu prirede kupku s uzavrelom vodom, u kojoj se ugušio od pare.

Ali što je filozofija? Nije li ona priprema za suočavanje sa stvarima koje će nas snaći? Epiktet 'Rasprave'

Epiktet poučava da filozofija ima svrhu omogućiti pojedincu bolji život, da živi kreposno u skladu s prirodom, da bude svjestan vlastite odgovornosti spram drugih i da na taj način postigne sreću. Početna je točka samoispitivanje te procjena koje se stvari u životu mogu kontrolirati, a koje ne budući da tugu izaziva briga o stvarima na koje ne možemo utjecati. Naša mišljenja su naša vlastita, nešto volimo, nešto ne volimo a tu su i prosudbe itd. međutim, stvari poput zdravlja, bogatstva i svih oblika javne pohvale nalaze se izvan naše kontrole. Valja odabrati između slobodne, koja slijedi kada pojedinac provodi moralnu volju, i ropstva, koje je rezultat zavedenosti vanjskim zamkama uspjeha. Uz disciplinu i samospoznaju, dvostruki cilj neuzbuđenosti (ataraxia) i oslobođenosti od straha (apatheia) bit će dostignut suočavanjem sa životnim previranjima, zbog čega, kako piše u Priručniku: nitko vas nikada više neće moći prisiliti ilis priječiti, nikoga nećete optuživati, nećete raditi protiv svoje volje, nitko vam neće nauditi, niti ćete imati neprijatelja jer vas nikakvo zlo neće moći dosegnuti.

12 knjiga Meditacije služe kao svojevrstan stoički priručnik za samopomoć. Za Marka Aurelija konačni je cilj u životu biti u skladu sa svemirom, čiji su dio i ljudi, te kojemu ćemo se svi na kraju vratiti. To se može postići zanemarivanjem ometajućih zemaljskih užitaka, samokontrolom, koja se može ostvariti umom. Način na koji se ljudi ponašaju važniji je od toga što ljudi jesu, a uz pomoć stoičkih načela svi se mogu naučiti bolje ponašati. Car je vrijednima smatrao kvalitete poput uzdržljivosti, jednostavnosti, uravnoteženosti, samokontrole, podvrgavanja providnosti, kontrole srdžbe, ravnodušnosti spram svega što se ne može promijeniti.

Kao Platon, i Plotin naglašava nadmoć intelekta nad osjetilima te duhovnog svijeta nad materijalnim. Njegov svemir može se podijeliti na više razina stvarnosti, na čije je vrhu Jedno.
Začet umom Jednoga, to je svijet ideja i pojmova koji se podudara s Platonovim oblicima, a njegovo prelijevanje stvara sljedeći svijet ispod – svijet Duša, koji je vječan i koji aktivno stvara te uređuje vidljivi svemir. Od Duše se spuštamo do Prirode, koju nastanjuju pojedinačne duše, a potom i do svijeta Materije, koji je najslabiji od svih stvarnosti te se nema snage prelijevati. Svaki pojedinac ima u sebi elemente materije, prirode, duše, intelekta, zbog čega mora težiti da se kontemplacijom i samodisciplinom uspne natrag do vrha preko svih razina.

U svojem djelu Konstantinov život, Euzebije – koji nam je poznat kao otac crkvene povijesti i koji je otprilike u to doba postao biskup Cezareje u Palestini – opisuje kako je noć uoči velike pobjede Konstantin ugledao veliki plameni križ s urezanim riječima 'u ovome ćeš znaku pobijediti'. Bila su tu i dva isprepletena grčka slova hi i ro koja predstavljaju početak imena Krist.
…Očito je da su kršćani već dugo bili prisutni u Rimskom Carstvu, ali tada su prvi put dobili službenu potporu. Više ih nisu bacali lavovima…

Kako objasniti zlo u svijetu koji je uredio Bog? Dualistički manihejski pristup nije zadovoljio Augustina jer je Boga smatrao jedinstvom. Krivnju je svalio na izvorni grijeh. Božansko postoji u ljudima, ali je ukaljano onime što se dogodilo u Rajskom vrtu. Dakako, pri ruci im je lijek: milost. Izabrani – oni koje je Bog odabrao – predodređeni su da budu spašeni i pošteđeni vatrenog prokletstva. To ljudima ne oduzima slobodnu volju da sami određuju svoja djela, ali Bog, koji je prisutan u vremenu jer je duhovno biće vječnog svijeta, već zna kako će tko skočiti pa je to uzeo u obzir prije odabira.

Avicenina Knjiga ozdravljenja, koja obuhvaća logiku, prirodne znanosti i metafiziku govori o razlici između nužnog i mogućeg bića, ili, drugim riječima, između biti koja jednostavno jest i postojanja koje je stvar pokušaja i pogreške. Drugim riječima, između nečega što jest i oblika koje će slučajno poprimiti. Jer, bit svega što postoji jest poprimanje materijalnog oblika, čemu mora prethoditi počelo – nešto silno, što postoji na višoj razini.

Postoje dva načina stjecanja spoznaje, jedan je putem uma, a drugi je putem eksperimenta. Roger Bacon 'O eksperimentalnoj znanosti'

Upotrebljavajući pojmove iz Aristotelove Metafizike, Akvinski ustvrđuje da je Bog 'nepokretni pokretač' koji uzrokuje promjene u drugima (promjenama), prvo počelo omogućava svemu ostalome da se dogodi (ovisnost), jedno ne-kontingentno, nužno biće podržava postojanje svih ostalih kontingentnih bića (kontingentnost), manja bića od najvećega preuzimaju sve što ih čini velikima (ograničeno savršenstvo), inteligentni stvoritelj koji usmjerava ne-inteligentne stvari da djeluju ususret kraju (korisnost).
Akvinski je očito volio sustave. Kao što je iznio 'pet putova', on iznosi i pet tvrdnji o božanskoj naravi (Bog je jednostavan, savršen, beskonačan, nepromjenjiv i jedan), četiri naviše vrline (razboritost, umjerenost, pravednost, čvrstoća) te tri teološke vrline (vjera, nada i milosrđe).

Ockhamova britva je izraz koji je češće u opticaju od imena Vilima Ockhamskog. Njegova je ideja da treba uzeti britvu i uz pomoć nje odrezati sve nepotrebne dijelove zaključka kako bi se došlo do važnih činjenica – iako bi prikladnija bila sprava za guljenje krumpira, doista… Ako ste se, dakle, susreli sa suprotstavljenim zaključcima koji se doimaju jednako valjanima, opredijelite se za onaj koji ima manje pretpostavki i koji se može više ogoliti.
Ta je ideja poznata i kao 'načelo škrtosti', iako bi pojam škrtosti bolje bilo zamijeniti pojmom jezgrovitosti jer se ideja može svesti na sljedeće: Najjednostavnije rješenje uvijek je najbolje.

Erazmova Pohvala ludosti, posvećena Thomasu Moreu, među ostalim satirizira najgore ispade suvremenih biskupa, svećenika i redovnika, tj. njihovu sklonost ovosvjetskim užicima, gluposti, pohlepi i besmrtnosti.

Knjiga Vladar napisana je 1513. godine kao pismo Lorenzu od Medicija. Zamišljena je kao priručnik za vladare, u kojoj se nalaze savjeti poput onih što vladar treba govoriti i činiti kao bi stekao i očuvao političku moć. Za razliku od političkih teoretičara u prošlosti, koji su se bavili pitanjima kao promicati opće dobro i pravedno djelovati, Machiavellija je zanimao način uz pomoć kojeg vladari mogu čvrsto držati svoj položaj. Ako je ubojstvo bilo najlogičnije sredstvo, onda je tako trebalo i postupiti. Od ključne je važnosti bilo uklanjanje prethodne vladajuće obitelji…
Vladar vladarima govori da moraju biti spremni činiti loše stvari ako prosuđuju da je rezultat vrijedan toga – cilj opravdava sredstvo itd.

Poja 'makijavelist' koristi se za osobu koja je sklona intrigama i beskrupulozna, posebice ako je povezana s političkim sferama.

Nakon posjeta Galileu 1636. godine, Hobbes je pokušao objasniti ljudsko ponašanje ugrađivanjem znanosti mehanike i kretanja u svoje razmišljanje. Kao materijalist, vjerovao je da je svijet mehanički sustav sačinjen od materije u pokretu, koji se odvija prema prirodnim zakonima, tj. uz pomoć sila privlačnosti i odbijanja. Te sile vladaju i ljudskim ponašanjem te određuju što će ljudi smatrati dobrim (privlačnim), a što lošim (odbojnim).

Levijatan je ime zvijeri iz dubina, veliko morsko čudovište koje se spominje u starozavjetnoj Knjizi o Jobu (41,26).

Mislim, dakle jesam. Rene Descartes 'Rasprava o metodi'

Corgito, ergo sum (mislim, dakle jesam). Siguran je u vlastito postojanje, inače ne bi mislio.
Descartes razmatra i ono o čemu razmišlja pa otkriva ideju savršenog bića ili Boga. Siguran je da je ideja istinita i da mora postojati izvan njegova uma jer inače niti cogito ne bi bio istinit. To ponovno zvuči kao skolastika iako, u ovom slučaju, savršeno biće pomaže dokazati pouzdanost ljudskog razmišljanja: on je Bog u kojem je skrivena sva znanstvena mudrost. Budući da Bog navodi Descartesa da vjeruje kako su stvari u vanjskom svijetu materijalne, one moraju postojati jer ga savršeni Bog ne bi obmanjivao.

… znanje ne može sezati dalje od naših ideja. John Locke 'Esej o ljudskom razumijevanju'

Slobodan je čovjek onaj koji živi navodeći se razumom, a ne za strahom jer odmah želi ono što je dobro. Baruch Spinoza 'Etika'

Spinoza zahtijeva da se Biblija tumači isključivo pažljivim proučavanjem, a ne gledištima koja potkrepljuju unaprijed osmišljene ideje i učenja te ukazuje na to da bi takav pristup mogao razotkriti mnoga pogrešna uvjerenja o Bogu, kao i laži o svemiru. Štoviše, Bog djeluje samo u skladu sa zakonima njegove vlastite prirode, a ne s nekom posebnom namjerom koja mu je na umu.

Ništa se ne događa bez dovoljno razloga. Pitanje je, zašto je to tako, a ne nekako drugačije? Gottfried Wilhelm Leibniz

Kada je Bog odlučivao kakav će se svijet stvoriti, vjerojatno je imao dovoljno dobar razlog stvoriti upravo ovakav svijet u kojemu živimo. Budući da je Bog moralno savršeno biće, njegov je izbor određivala vrijednost našeg svijeta. Zapravo znači da je naš svijet najbolji od svih mogućih svjetova.

Kant je u ogledu po imenu Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo? sročio: Prosvjetiteljstvo je čovjekov izlaz iz samonametnute nezrelosti. Njegov vapaj glasio je: Usudi se znati! Kant

Esse est percipi (postojati znači biti opažen). George Berkeley ' Rasprava o načelima ljudskog znanja

Voltaire je bio trn u oku Crkve i države, zaštitnik razuma te utjelovljenje prosvjetiteljstva, a njegove ideje utjecale su na Francusku revoluciju, koja samo što nije počela.

Um se sastoji od opažanja od kojih postoje dvije vrste: utisci (osjeti, strasti i emocije) koji su snažni i živahni te ideje (mišljenje i rasuđivanje), koje su njihova blijeda kopija. Hume 'Rasprava'

Čovjek se rađa slobodan, a ipak posvuda je u okovima. Jean-Jacques Rousseau 'Društveni ugovor'

Ljudi su u prirodnom stanju, prema svojoj biti, dobri i slobodni, a iskustvo društva ih kvari i unesrećuje jer je društvo umjetna tvorevina koja potiče od prvog čovjeka koji je ogradio zemljište i povikao: Ovo je moje. Rousseau 'Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima'

Rousseau preporučuje poticanje prirodnih dječjih težnji umjesto da ih se obuzdava i djecu disciplinira, a učenje iz primjera treba imati prednost pred učenjem iz knjiga i predavanja. Ove ideje zvuče pomalo čudno ako se na umu ima da je Rousseau napustio petero svoje djece i ostavio ih ustanovama za siročad.

Djeluj tako da maksima tvoje volje svagda može ujedno važiti kao načelo univerzalnog zakona. Immanuel Kant 'Osnova metafizike ćudoređa'

Kant zaključuje da se pri našem spoznavanju svijeta oslanjamo na strukturu uma, tj. na čisti um kojim možemo spoznavati a priori, tj. prije iskustva. Drugim riječima, um nije čisto platno koje pasivno iščekuje da se objekti otisnu na njega, već igra aktivnu ulogu pri stjecanju znanja, obrađivanjem informacija koje opaža. Ono, pak, što opažamo kao objekte, rezultat je zamišljanja promatrača i nema nikakve veze sa samim objektima.
…slijedom toga, iako um ne stvara svijet, oblikuje način na koji ga opažamo.

Najveća sreća najvećeg broja ljudi temelj je morala i zakonodavstva. Jeremy Bentham 'Knjiga o općim stvarima'

Korisnost je svojstvo sadržano u svakom objektu pa on stvara dobrobit, prednost, užitak, dobro, ili sreću… ili… sprečava događanje štete, boli, zla ili nesreće.
Način za prosudbu ispravnosti postupaka jest mjerenje njihove tendencije da promiče najveću sreću za najveći broj ljudi. Ta je filozofija poznata kao utilitarizam.

Sve što je umno jest stvarno, a sve što je stvarno umno je. G.W.F. Hegel 'Osnovne crte filozofije prava'

Stvarnost mora biti umna, a njezina osnovna struktura zrcali se u strukturi naših misli dok nastojimo sjediniti sve što smo isprva smatrali proturječjima. Stupnjevi kroz koje prolazimo da bismo došli do logičkih istina moraju biti isti kao i stupnjevi razvoja stvarnosti. Ključ razvoja jest Hegelova ideja duha ili uma, koji konačno uz pomoć dijalektičkog procesa evoluira u svoj viši oblik.

Svaki čovjek granice vlastitog vidnog polja smatra granicama svijeta. Arthur Schopenhauer 'Studija o pesimizu'

Da bi loši ljudi ispunili svoju svrhu, dobri ljudi trebaju samo promatrati i ne činiti ništa. John Stuart Mill

…znanje je u odnosu sa znalcem, koji je u biti postojeći pojedinac, upravo iz tog razloga sve bitno znanje bitno je povezano s postojanjem. Soren Kierkegaard

Kada ljudi jednom uvide da estetski način života isključivo dovodi do tjeskobe i očaja, onda se, kaže on, okreću etičkome. U knjizi Strah i drhtanje objašnjava kako je budući da je Bog u biti nespoznatljiv, potreban 'skok vjere' da bi se iz etičkog iskoračilo prema trećem, religijskom načinu života. Pritom daje primjer Abrahamova prihvaćanja Božjeg naloga da žrtvuje voljenog sina Izaka. Ta 'teološka suspenzija etičkog' najbolji je pokazatelj istinskoga religijskog uvjerenja i bezuvjetne poslušnosti Božjoj volji.

Sloboda izbora u ljudima izaziva neprestanu strepnju zbog odgovornosti prema Bogu. Kierkegaard

Filozofi su do sada svijet samo različito tumačili, a radi se o tome da se on izmijeni. Karl Marx

Ne određuje svijest čovjeka njegovu egzistenciju, baš nasuprot, njegova društvena egzistencija određuje njegovu svijest. Karl Marx

Kad se jednom svi složimo da je nešto istina, to postaje naša stvarnost. Charles Sanders Peirce

Filozofa doživljavam kao strahovit eksploziv u čijem se prisustvu sve nalazi u opasnosti. Friedrich Nietzsche 'Ecce Homo'
Volja za moći osnovni je pokretač ljudi. U knjigama Tako je govorio Zaratustra iz 1883. godine i S one strane dobra i zla iz 1886. godine predlaže novi moral koji promiče životi i temelji se na samopotvrđivanju. Utjelovljenje volje za moći je nadčovjek koji je dovoljno snažan da se oslobodi konvencionalnog morala da kontrolira svoje strasti i usmjerava energiju prema kreativnosti. To je vrhovni moral. Umjesto da očekuje imaginarni život nakon smrti, nadčovjek živi punim životom sada i ovdje. Nietzsche

Nakon 2. svjetskog rata Russell je gorljivo zastupao nuklearno razoružanje i igrao vodeću ulogu u organizaciji CND (Kampanja za nuklearno razoružanje). Godine 1961., u gotovo devedesetoj godini života, ponovno se našao iza rešetaka jer je sudjelovao na sjedilačkom prosvjedu u Whitehallu.

Svi moralni zakoni… puke su tvrdnje da će određeni način djelovanja polučiti dobre rezultate. George Edward Moore 'Principia ethica'

Dobro ne možemo definirati uz pomoć pojmova kao što je sreća, jer to rađa novo pitanje: Je li sreća uvijek dobra? Edward Moore

Činjenica koja u današnje, za misli provokativno vrijeme, najviše provocira naše misli jest da mi još uvijek ne mislimo. Martin Heidegger 'Što nazivamo mišljenjem?'

Moderna tehnologija raskorjenjuje ljude od onoga što je nazivamo bliskošću i skloništem bitka te tako život čini neautentičnim na način koji nije bio moguć našim primitivnijim precima koji su živjeli u sretnom zajedništvu s prirodom. Heidegger

Ono o čemu ne možemo govoriti, o tome valja šutjeti. Ludwig Wittgenstein

Čovjek, osuđen na slobodu, na svojim plećima nosi teret cijelog svijeta; odgovoran je za svijet i za sebe jer to je njegov način postojanja. Jean-Paul Sartre 'Bitak i ništa'

Čovjek prije svega postoji, susreće se sa sobom, sudara sa svijetom i tek nakon toga se definira. Ako čovjek kao egzistencijalist shvaća da se ne može definirati, onda je to zato što treba početi od toga da je ništa. I neće biti išta sve do kasnije, kada će postati ono što napravi od sebe. Tako, nema ljudske prirode, jer nema Boga koji bi je zamislio. Čovjek jednostavno jest… To je prvo načelo egzistencijalizma. Jean-Paul Sartre

Što je filozofija danas… umjesto da je opravdava ono što već znamo, mora spoznavati kako je i koliko daleko uopće moguće misliti? Michel Foucault

Foucault ne tvrdi da su moć i sloboda nekompatibilni, niti da je moć automatski nešto loše, ona je jednostavno životna činjenica. Međutim, ideja da je sloboda nešto objektivno što država može zaštiti je zabluda, a to njegova proučavanja povijesno jasno pokazuju. Također, ideja da se sloboda može pronaći potragom za racionalnošću samo je još jedna povijesna predodžba. Traganje za istinom, posebice za istinom o nama samima, vrijedna je, ali lakih odgovora nema. Uloga je filozofije da pomogne promisliti o teškim pitanjima ili, drugim riječima, prethodno neartikuliranim mislima.

06.03.2020. u 14:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Povijest pčela


Maja Lunde
Naklada Ljevak 2018.

Njoj je to bilo dovoljno, obrazi su joj bili ružičasti, pogled cijelo vrijeme prikovan uz Toma, nije mogla maknuti prste s njega, mjeseci čežnje bili su u tim rukama.

Mnogo je toga bilo iz vremena prije Kolapsa, iz vremena prije nego što su demokracije pale, prije svjetskoga rata koji je uslijedio, kad je hrana postala dostupna rijetkima. Tad je produkcija informacija bila toliko golema da više nitko nije imao pregled.

Obrisala je suzu koju je vjetar oslobodio iz njezinog lijevog oka.

Bilo je sumorno živjeti tako daleko od obitelji i prijatelja, nakon što su odbacili sve one koji su cijeli život bili oko njih.

Iz nekog sam razloga živnuo. Nije bilo tiho, nikad nije tiho kad sve isključite: zujanje mozga, zvuk vlastitog daha, lupanje srca, sve se probija.

Mislio sam da moram izabrati, ali imao sam energije za oboje – i svakodnevni život i strast.

Taj prazan pogled. Distanca na kojoj me cijelo vrijeme držao. Prije smo bili fizički prisni, no sad naša tijela više nisu podnosila uzajamnu blizinu. Ali bio je prepasivan da bi išta rekao. Možda se nije usudio. Ili je to bio pokušaj da me zaštiti. Nisam znala.

Grad je rastao i razvijao se do određene točke, a onda je sve stalo, i sad je bio na putu u propast. Poput starca koji se bliži smrti. Sve više i više sam, sve tiši i tiši, tempo mu je opadao iz dana u dan.

Tako smo sjedili dok je padao mrak. Na nas, oko nas. Uvlačio se u kosti.

Nigdje žive duše kilometrima uokolo, samo ja. Sve je bilo napušteno. Prazno. I ja sam bila jako napuštena i prazna kao ovaj stan.

Kad se Wei-Wen rodio opet sam zalijepila fluorescentni Sunčev sustav. Bilo je to kao da sam stvorila sponu između svojeg i njegovog djetinjstva, između nas i svijeta, između svijeta i svemira.
Naučila sam ga imena svih planeta, htjela da shvati koliko smo mali – da smo i mi dio nečeg većeg.

Ljudi. Moramo se promijeniti. O tome sam ti govorio kad smo bili u Maineu, zar ne. Ne smijemo biti dio sistema. Moramo se promijeniti prije nego što bude prekasno.

Osjećao sam se kao da se Bog sa mnom poigravao. Spustio sam ljestve s neba i pustimo me da se popnem i virnem, pustio me da načas ugledam anđele i polja od šećerne vune, a onda me naglo gurnuo s oblaka i pustio da tresnem na zemlju.
Zemlju za kišnog dana. Tmurnog. Blatnog. Užasnog.

Paraziti, virusi i nestabilna klima pogodili su i divlje pčele. Kao i pesticidi. Nalazili su se u tlu, u dovoljnim količinama da potruju buduće generacije, i pčela i ljudi.

Istovremeno je zbog klimatskih promjena svijet postao negostoljubivije mjesto. Porast razine mora i ekstremni vremenski uvjeti natjerali su velik broj ljudi u seobu, a nedostatak hrane izazvao je nesigurnost. Dok su prije ratovali za moć ljudi su sad ratovali za hranu.

I ovaj je članak stao s 2045. godinom. Stotinu godina nakon Drugog svjetskog rata Zemlja kakvu je poznavalo moderno čovječanstvo više nije bila mjesto koje može izdržati milijarde ljudi. Na Zemlji 2045. više nije bilo pčela.

Kako bismo živjeli u prirodi, zajedno s prirodom, moramo se udaljiti od prirode u sebi… Učiti znači prkositi sebi, prkositi prirodi, instinktima…

Iza svakog velikog otkrića uvijek stoji desetak pokislih tipova koji su malo zakasnili s istim otkrićem.



06.03.2020. u 14:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pouzdajte se u sebe


Norman Vincent Peale
Izdavač: Mozaik knjiga

Nije važno slušate li propovijed. Boravak u crkvi ima vrijednost ako osoba samo mirno sjedi i prepušta se raspoloženju i ugođaju crkve. Rezultat ovakve prakse su nevjerojatne koristi.

Smij se i svijet će se s tobom smijati, plači i plakat ćeš sam. Ella Wheeler Wilcox

Mržnja i zamjeranje mogu izazvati konkretne fizičke probleme i mnogo je laboratorijskih podataka koji to potvrđuju. Jednostavno ne možete dopustiti da otrov krivnje ostane u vama i istodobno biti sretni i uspješni.

Zaboravljajući ono što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju…

Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? Neka vam prijeđe u naviku imati ga na pameti i on će vas stalnim podsjećanjem da vam je na raspolaganju dodatna snaga izvježbati da vjerujete u sebe.

Vjera je vitalni medij za obnavljanje snage, nade i uspješnosti. Ona posjeduje neobičan terapijski i okrepljujući učinak.

Prakticirajte vjerovanje da je Bog s vama i doći ćete do vjerovanja da ništa ne može biti protiv vas. Podsvjesnim postupkom osjećaji manje vrijednosti i nedostatnosti ustupit će mjesto samo pouzdanju i vjeri.

Opuštenost je najlakše osigurati ako zapamtimo onu 'polako i sigurno'. Vježbajte lagan pristup i iznenadit ćete se kako uspjeh dolazi s lakoćom.

Većina ljudi pati od napetosti jer im se misli ne zadržavaju na Bogu, nego se uglavnom zadržavaju na daleko nižoj razini osobnih problema i tjeskoba.
U sebi ponavljajte ove iscjeljujuće ulomke: Ostavljam vam mir, i mir vam, i to svoj, dajem. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce! … Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.

Snaga se crpi iz smirenosti.

Naš je život ono čime ga učine naše misli. Marko Aurelije

Čovjek je ono o čemu misli cijeloga dana. Ralf Waldo Emerson

Nikada se više ničega neću bojati. Jer sada znam da postoji moć koja može obnoviti život. Znam tajnu usklađivanja s tom moći. To je medij kroz koji se postiže blizak kontakt čovjeka s Bogom.

Jedan od najvažnijih umijeća jest umijeće zaborava. Kaže se da je čovjek ono što misli ili ono što jede. Čovjek je i ono što zaboravlja.

Udaljite se od stvari koje su završile i prošle i gdje više nema pomoći. Ispružite se prema stvarima koje su ispred vas. Izvucite pouku – učinite sebe mudrijima. Izbjegavajte beskorisna seciranja prošlih pogrešaka. Zaboravite i krenite dalje.

Kineska riječ za krizu ima dva simbola. Prvi od njih znači 'opasnost', a drugi 'priliku'. Eto, dakle: kriza je točka opasnosti, ali i prilika. Sve ovisi o tome možete li zaboraviti pogreške i promašaje, i u svojoj situaciji, ma kako nesretno ona izgledala na površini, otkriti neočekivane vrijednosti i velike prilike.

Savršena ljubav isključuje strah. Jer je savršena ljubav potpuno povjerenje.

Nemojte pristajati na život u neprestanom strahu. Ako to učinite, nikada nećete biti sretni. Nikada nećete biti djelotvorni. Za vas neće biti ni uspjeha ni sreće.

Jedno važno pravilo za sreću i uspjeh je – ne dopustite da vas stvari uzrujavaju. To je ključno.


06.03.2020. u 14:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

O roditeljima i djeci


Jorge i Demian Bucay
Izdavač: Fraktura 2017.

Mojoj djeci, pokusnim kunićima mojih promišljanja roditeljstva, koji silom prilika trpe posljedice mog neznanja o tome.

U svakoj zdravoj vezi mogu se dakle prepoznati sve tri sastavnice, ja, ti i mi.

Namjeravate li biti pravi otac ili prava majka, neophodno je da usvojite vlastitu djecu.

U nekom su nas trenutku našeg zajedničkog života, naša majka i naš otac, svatko za sebe i po svoj prilici ne istovremeno, odlučili prihvatiti kao svoje, kao produženje samoga sebe, kao dio sebe, kao tijelo svoga tijela.

Za većinu žena to 'usvajanje' dogodi se tijekom trudnoće, a kad nakon poroda dijete stigne u majčine ruke, ona je već imala vremena sasvim ga posvojiti. Za muškarca, taj je proces malo teži, možda zato što nema onaj intenzitet i kvalitetu doticaja s bebom koju daje trudnoća.
Za oca je dijete, prilično dugo, tek zamisao koja polagano sazrijeva pa tako ni samo rođenje ne mijenja taj doživljaj.

Riječ je o pripitomljavanju i o dopuštanju da djeca pripitome nas, drugim riječima, o stvaranju međusobne povezanosti koja će nam otkriti da su oni za nas jedini na svijetu i da smo mi za njih jedini na svijetu. Više od bilo kakve genetske ili krvne veze, upravo to nas čini roditeljima.

Prvo dijete promijeni ti život.

Želja za roditeljstvom temelji se na mnogočemu, ali iznad svega i više od bilo čega drugog, temelji se na našoj želji da pružamo ljubav.

U svim drugim afektivnim vezama (s partnerom, s prijateljima, sa suputnicima), podrazumijevamo, više-manje svjesno, određenu uzajamnost. Očekujemo i zahtijevamo da nas voli onoliko koliko i sami volimo, da nas se poštuje onoliko koliko i sami poštujemo druge, da budemo željeni koliko i sami želimo. S djecom nije tako. Pa i kad se pravimo da jest, padamo u klopku traženja nemogućeg. Oni će, ustvari, biti sposobni voljeti onoliko i onako, koliko i kako mi njima pružamo ljubav, ali tek poslije i kad primatelji te ljubavi budu njihova djeca.

Jedino roditelji imaju jedinstvenu sposobnost u području ljudskih odnosa: mogu voljeti be-zu-vje-tno.

Nitko osim roditelja neće vas voljeti tako, ostali, svi ostali, trebat će povoda, zajedničku prošlost i doživljaje, zajedničke uspomene, povjerenje, privlačnost i toliko toga. Možemo zaključiti, ne samo da djeca neće bezuvjetno voljeti roditelje, već i to da će jedino roditelji bezuvjetno voljeti djecu.

Ljubav je radost koju nam pruža samo postojanje drugoga.
I čini mi se da je to smjer kojim bismo trebali ravnati sve naše odnose: da naučimo voljeti drugoga zato što postoji i veseliti se što je dijelom našeg života, ne tražeći da osoba bude ovakva ili onakva, ne očekujući da se mijenja niti da ispunjava naša očekivanja. To je prava ljubav i nju je, naravno, prilično teško pronaći.
Djeca isprva vole roditelje, nakon nekog vremena ih osuđuju, vrlo rijetko im, ako se to uopće i dogodi, opraštaju. Oscar Wilde

Nije loše biti svjestan činjenice da smo povremeno vođeni drugim osjećajima koji nas navode da na određeni način postupamo s djecom, koji samo naizgled imaju veze s ljubavlju, ali koji nisu ljubav iako su usmjereni istom cilju. Govorimo o strahu da ćemo ih izgubiti, i o njegovih sto lica. O gubitku moći koju smo imali nad njima. O gubitku utjecaja na njihove odluke. O gubitku kontrole nad njihovim životima. I naročito, o tome kako ne možemo izbjeći da nas ne napuste.

Preskočiti roditeljske zabrane dvostruko je teško. Podrazumijeva da moramo podnijeti činjenicu da ćemo povrijediti roditelje kao i izazov da preuzimamo odgovornost za sve što nam se nakon toga dogodi.

Kao roditelji moramo biti svjesni iznimne moći koju na našu djecu imaju naše pretpostavke, predrasude i ideali koje im nudimo, jer to će presuditi koju ćemo iskru 'upaliti' svojim riječima, svojim primjerom, svojim namjerama i svojim interesima. Naš pogled odredit će i granice 'vidnog polja' kojim će se oni ugodno kretati, a uz to će obaviti tamom one staze kojima ne želimo da krenu, kao i one koje temeljem našeg odgoja isto tako nikad nisu bile naša opcija.

Ne biti poput oca (ili majke), kao i biti poput njega (ili nje) puke su fraze, okamine, koje kad se usade u misli, željeznom rukom upravljaju životima djece i na kraju im onemogućavaju da uvijek i svagdje slobodno razmišljaju i odlučuju. To u konačnici znači da im ne daju … da žive.
Kad ta ograničenja ostavimo za sobom, potvrđujemo da smo postigli zrelost.

Budeš li postupao ispravno, uživat ćeš više, a budeš li uživao, postupat ćeš na najbolji mogući način.

Prije sam bio tako bezbrižan, radio sam što mi se prohtjelo ne obazirući se ni na što. Sad moram o svemu dobro promisliti jer uopće ne sumnjam kako me mali promatra i sve upija.

Braća nikad nisu djeca 'istih roditelja'.
Svako dijete dolazi u obitelj u različitom trenutku života svojih roditelja. Kad ste vi rođeni, vaši majka i otac živjeli su, razmišljali i osjećali se drugačije nego što su živjeli, razmišljali i osjećali se kad su rođeni vaši brat ili sestra. Braća nemaju iste roditelje zato što oni možda više nisu isti.

Ako želimo da naša djeca budu obazriva i da nam 'daju' (nama i svijetu, dana i uvijek) ljubav, pažnju, pomoć, smatramo da mi njima trebamo 'dati' (mnogo, danas i uvijek) ljubavi, pažnje, pomoći, čak, i pogotovo onda, kad oni nisu skloni ništa od toga dati ili primiti.

Dobar roditelj odjeven je u ruho 'plemenita manipulatora'. Manipulatora, jer pokušava usmjeriti aktivnosti svog djeteta (a još i više: njegove želje) u određenom smjeru. Plemenit, jer to čini u skladu s onim što je najbolje za dijete, a ne za njega… Hugo Dvoskin

U svojoj silnoj želji da nudimo rješenja, pribor i savjete, mi roditelji često zaboravljamo kako u većini slučajeva naša djeca trebaju samo da budemo uz njih, da sjedimo s njima, da podijelimo njihovu patnju, šutke ili govoreći tek: Žao mi je dijete. Normalno je da si tužan. Dogodilo ti se nešto ružno. Proći će…

Biti prisuta. Slušati. Razumjeti. Tješiti.
Ne smijemo omalovažavati neizmjernu vrijednost te uloge koja možda zbog svoje jednostavnosti ostaje skrivena pored onih koje nas više zaokupljaju: da o djeci skrbimo i odgajamo ih.

Nikad ne prestajemo biti roditelji, čak i kad nas naša djeca više ne trebaju.

Djeca će na prijelazu iz mladenaštva u zrelo doba, na posljednjoj etapi puta trebati poprilično roditeljske pomoći koja se uglavnom može prikazati ovako: Podrška – razgovor – savjet – povjerenje – poštivanje njihovih odluka. I tolerantnost da prihvatimo njihovo neizbježno udaljavanje, bez straha.
Teška situacija za roditelje, kako ćemo vidjeti, ali teška i za djecu. Kako se deklarirati odraslim pred vlastitim roditeljima? Kao postupiti, a da taj korak nikome ne slomi srce?

Lik junaka kulturološka je zadatost svih naroda i svih razdoblja. Zamislimo li put koji smo prošli do vlastita osobna ostvarenja poput određene misije, svoj put do zrelosti mogli bismo poistovjetiti s junačkim pohodom. Sve dok mlada osoba ne zaključi da je došlo vrijeme da se zaputi vlastitim putem u potrazi za svojim unutarnjim junakom, živjet će u ovisnosti i protratit će svoje najveće potencijale i energiju snalazeći se manipulacijama, umjesto da sve snage upre u izgrađivanje svoje budućnosti.

Proces odrastanja sličan je pustolovini junaka.
To je put koji započinje u mladosti i koji završava tek kad mlada osoba preuzme svoju novu ulogu odrasle osobe i kad tu novu stvarnost može održati pred svojim roditeljima.
U ovom procesu možemo jasno odrediti šest etapa:
Prva je etapa Nevinost, iskustvo obiteljskog raja. To je situacija sumnjive ravnoteže, ovisnosti i podčinjenosti onome koji zna, koji se brine za tebe i koji te voli. Onima koji ti od samog početka govore da ti nude sve i da zauzvrat ne traže ništa.
Druga etapa je Poziv, nastupa kad djeca postaju svjesna razlika i nerješivih nesuglasica. Prvi put javlja se iskustvo i potreba za vlastitim identitetom (drugačiji sam). Često se javlja pomisao da nismo djeca vlastitih roditelja (ja sam tako poseban, a oni nisu…, sigurno sam posvojen!).
Treća etapa je Odlazak. Počinje s pobunom i navodi mladu osobu na izlazak iz raja u koje se sad osjeća poput zatvorenika. To je priča o Adamu i Evi koji nam govore kako je neposlušnost ujedno i odrastanje.
Slijedeća je etapa Učenje. Razdoblje ispunjeno frustracijama, u kojem otkrivamo vlastite mogućnosti, razvijamo vještine i stječemo nova saznanja, upoznajemo osobe i skupine koje vrše ulogu legendarnog učitelja. Ovdje se spoznaju i vlastita ograničenja i upoznaju poneki suputnici koji ne predstavljaju baš najbolje uzore.
S tim priborom naš polu-junak dolazi do Iskušenja i borbe, u kojoj bi trebao, ako niša drugo, pobijediti barem vlastite opsjene, prestati okrivljavati roditelje, preuzeti odgovornost i postati gospodar svoje budućnosti. U tom će se procesu zasigurno sukobiti sa svojim unutarnjim očinskim glasom, a povremeno i sa stvarnim ocem, sve u svrhu pretvaranja u odraslog sina.
Posljednja etapa, etapa dijeljenja svega naučenog i rehabilitiranja roditeljske figure poznata je kao Povratak jer tad se djeca vraćaju u okrilje obitelji. Iako više ništa nije isto, i ta djeca više nisu naša, ona su, kako je govorio Džubran, sinovi i kćeri života, a obitelj kojoj se 'vraćaju' možda je ona koju će sami zasnovati.

Odreci se skitnice – ovdje znači: zaboravi na stid, tebe ne određuje ono što su napravili oni prije tebe, drugim riječima – prestani biti sin i budi ono za što si rođen: budi ono što jesi, još bolje, budi najbolja verzija sebe.

Roditelji će se dok su živi miješati u život svoje djece. Takva ponašanja mogu biti i manje naporna, iritantna ili nametljiva ako roditelji znanju odabrati poziciju s koje si uzimaju za pravo savjetovati svoju već odraslu djecu. Svima mora biti jasno da im to pravo na davanje savjeta ili iznošenje mišljenja više ne daje njihova roditeljska uloga.

Kvalitetni razgovori ne odvijaju se kao u filmovima: teško se načinju i zahtijevaju prostora i vremena kako bi se sve ono izrečeno moglo slegnuti. Otac uglavnom postaje razgovorljiviji ukoliko nešto radi zajedno sa sinom. Zajednička aktivnost opušta muškarce i smiruje napetost izravna suočavanja.

Stanovnici Havaja imaju jezik s mnogo manje riječi od našega. Jedna od njih je ona koja služi da se iskaže zahvalnost, riječ majal (ili mahalo) koja doslovno znači 'zahvaljujem na onome što si učinio za mene. Zanimljivo je da se na tu riječ zahvale odgovara upravo riječju, majal.
Tako da u razmjeni Majal…/ Majal… ono što stvarno čujemo je Hvala ti što si mi pomogao/ Hvala ti što si mi dopustio da ti pomognem.

06.03.2020. u 14:05 | 0 Komentara | Print | # | ^

Naša kuća u plamenu


Greta Thunberg (Malena Ernman)
Izdavač: Egmont 2019.

Ova je knjiga krik… Svjedočanstvo zapisano u trenutku kad među nas dolazi vjesnik nevolje. Krik, tjeskoba malog djeteta ili odrastanja, ima dublje značenje: upozoriti na nevolju, izbjeći smrt. Kriza ove obitelji zapravo je dokaz njene inteligencije… Jer ovo je knjiga o tome kako je jednoj obitelji u Stockholmu živjeti u zemlji koja je, unatoč svim hvalisanjima u vrijeme izbora, jedan od najvećih proizvođača stakleničkih plinova po stanovniku. Ova knjiga nije nužno o tome kako stvari stoje ili kakve će postati. Ona dolazi ravno iz srca, u kratkim slikama, kao na okretnoj pozornici na kojoj se obitelj pokazuje iz svih kutova dok se u njenim osjećajima odražava ludilo svijeta…
Dagens Nyheter

Koliko god pokušavala, ona ne uspijeva razumjeti tu jednadžbu koju su svi drugi već riješili, jednadžbu koja služi kao ulaznica u funkcionalnu svakodnevnicu.
Jer ona je vidjela ono što nitko drugi nije htio vidjeti.

Zemlja je u vrućici, ali ona je tek jedan simptom veće krize održivog razvoja prema kojoj najveću prijetnju našem preživljavanju u budućnosti predstavljaju naš način življenja i naše vrijednosti.

Grlim je dugo. Očajnički plače u mom naručju i osjećaj je užasan, ali ja se najednom osjećam kao prava mama, mama koju njezino dijete treba.
To je prvi put u jako puno vremena da svoju ljubljenu djevojčicu mogu držati u zagrljaju. Osjećam se kao da mi je dopušteno vratiti se kući nakon cijelog života u egzilu.

Uskoro više nećemo moći govoriti o solidarnosti i ravnopravnosti a da u tu rečenicu ne uključimo vlastiti ekološki otisak. Zauzimanje za pravdu mandat je koji nam polako izmiče iz ruku.

Donald Trump utjelovljuje sve najgore u našem životu. On predstavlja klimaks današnje podijeljenosti i, zapravo, mi već dugo živimo u njegovom svijetu. U svijetu pobjednika. U kojem sve teži ekspanziji.
Svijet je poput ringišpila koji se vrti sve većim tempom, sve brže i brže.
No koliko brzo mora postati da bi nam bilo previše? Hoćemo li ikada doseći tu kritičnu točku, točku u kojoj više nećemo moći ignorirati sve one koji se toj brzini ne uspijevaju prilagoditi, sve koji u brzini ispadaju s njega?

Nametnuta osamljenost postala je kronična bolest jednoga naroda. Iscrpljenost i psihičko nezdravlje nisu više poput bombe koja otkucava vrijeme, ta je bomba već detonirala.

Pismo svima koji imaju prodoran glas
Zovem se Greta i imam 15 godina. Moja mlađa sestra Beata najesen puni 13 godina. Mi ne možemo glasati na parlamentarnim izborima premda će pitanja od političke važnosti koja se trenutačno nalaze na kocki utjecati na naše živote u cjelini na način koji se ne da usporediti s ičim što je došlo prije.
Budemo li doživjele 100 godina na Zemlji, to znači da ćemo dobrim dijelom zagaziti sljedeće stoljeće i to vrlo čudno zvuči, znam. Jer kada danas govorimo o budućnosti, obično gledamo tek nekoliko godina naprijed. Sve nakon 2050. godine od nas je toliko odaljeno da ni u mašti ne postoji. Ali u tom trenu ja i moja mlađa sestra nećemo biti ni na pola životnog puta, nadam se. Moje su djedu 93 godine i njegov je otac uspio doživjeti 99, tako da nije kroz nemoguće zamisliti da ćemo živjeti dugo.
Godine 2078. i 2080. slavit ćemo svoje 75. rođendane. Budemo li imale djece i unuka, možda će i oni htjeti slaviti naše rođendane s nama. Možda ćemo im pričati o tome kako je bilo kada smo mi bile male. Možda ćemo im pričati o vama.
Možda će se oni pitati zašto svi vi koji ste imalo mogućnost i platformu da nešto kažete niste rekli ama baš ništa. Ne treba biti tako. Zaista se može dogoditi da se odjednom svi odlučimo početi ponašati kao da se nalazimo usred krize u kojoj se zaista i nalazimo.
Stalno spominjete da su djeca naša budućnost i da biste za svoju djecu učinili što god je potrebno. Puno je nade u tim vašim riječima. Ako stvarno stojite iza toga što kažete, molimo vas da nas poslušate: mi ne želimo vaša ohrabrivanja. Mi ne želimo vaše darove, vaša charter putovanja, vaše hobije ili svu vašu neograničenu slobodu izbora. Mi želimo da se vi zaozbiljno primite akutne krize održivosti koja bjesni oko vas. I mi želimo da stvari počnete nazivati njihovim imenom.

Nisu svi izazivali ovaj problem. Radi se o toj nekolicini ljudi i, da bismo mogli spasiti planet, moramo ući u borbu s njima, protiv njihovih kompanija i njihovog novca, i pozvati ih na odgovornost.

U ovom trenutku, mi se ne možemo voditi ikakvim ciljevima koji ne uključuju smanjenje emisija. Dosegnuli smo granice naše gramzivosti.

Milijarde životinja svoje kratke živote proživi na pokretnim trakama zato što smo si mi ljudi uzeli za pravo industrijalizirati tuđi život.

Među najboljim ljudskim karakteristikama upravo je sposobnost da se prilagodimo promjenama. Čak i kada promjene ne dočekujemo raširenih ruku, ako smo pred događajima od životne važnosti, uvijek ćemo se pokoriti.

Pred vratima je novi svjetski poredak. U igri su astronomski gospodarski interesi: laži, poluistine i kreativne statistike vrijedno pristižu iz svih zamislivih smjerova. Stope emisija preprodaju se radi drugih emisija, iako je sve emisije potrebno dramatično smanjiti.

Ne naziru se znakovi promjena, kao ni preokret koji tako očajnički trebamo… Naša borba za okoliš ne polazi od toga da je klimu potrebno spasiti; mi se borimo za nastavak života kakvog poznajemo.

Anno domini 2017.
2017. bila je godina kada je devet milijuna ljudi umrlo od posljedica zagađenosti okoliša.
Tada je više od 20.000 istraživača i znanstvenika uputilo oštro upozorenje ljudskom rodu i objasnilo da smo na putu prema klimatskoj katastrofi, da se bližimo samom kraju održivosti, vrijeme nam izmiče.
2017. bila je godina kada su njemački znanstvenici utvrdili da je 75-80 posto insekata manje nego prije četiri desetljeća. Malo nakon toga stigla je vijest da je broj ptica selica u Francuskoj 'kolabirao' i da su populacije određenih ptičjih vrsta pale za 70 posto, jer ptice nemaju insekata za jelo.
2017. bila je godina kada su 42 pojedinca posjedovala više novca nego više od polovice ljudi na Zemlji zajedno. Kada je 82% ukupnog svjetskog bogatstva pripadalo najbogatijem jednom postotku.
Kada su se morski led i ledenjaci otapali rekordnom brzinom.
Kada je 65 milijuna ljudi bilo u bijegu.
Kada su uragani i kiše odnijeli na tisuće života, potopili gradove i čitave nacije zatrli do kraja.
To je bila i godina kada su se stope emisija opet počele povećavati, a razina ugljikova dioksida u atmosferi rasti brzinom koja bi se iz šire geološke perspektive mogla usporediti samo s tipkom za warp-pogon u Zvjezdanim stazama.


Pitanje klimatskih promjena samo po sebi nije uopće previše teško ili previše veliko da bi se shvatilo. Ali ono jest previše neugodno.
Pomalo kao da ste u lijepom i dubokom snu, skutreni u toplom kutu velike vreće za spavanje, u šatoru namočenom kišom. Ne želite ustati i suočiti se s problemom. Želite spavati dalje. Kao svi drugi.

U novinarstvu se sve vodi načelom blizine. Ono, primjerice, znači da će teroristički napad koji se dogodi u Francuskoj biti znatno veća vijest od slične tragedije koja se dogodila u Iraku, zato što se procjenjuje da Švedska ima više toga zajedničkog s Francuskom, nego s Irakom.

Istina je takva da različite države jednostavno vrijede različito. Stanovnici različitih država vrijede različito. Barem različito u smislu vijesti. No nije moguće isključiti da je takva vrijednost za vijesti odraz nekih drugih vrijednosti. Poput različitih vrijednosti ljudskog života. No što bih ja znala o tome?
I vremenska prognoza samo predstavlja vrijeme, nešto što se u kontekstu vijesti događa samo od sebe. Tako je oduvijek bilo, pa i do ovog trenutka kada svjetski znanstvenici povlače jasne veze između naših emisija stakleničkih plinova i sve ekstremnijih vremenskih uvjeta kojima svjedočimo u cijelom svijetu.

Ja sam mislila da je ovo škola da djecu s posebnim potrebama, ali ne, uzdiše Greta. Ovo je škola za učitelje s posebnim željama.

Do planetarne krize došlo je jer smo jedni drugima okrenuli leđa. Leđa smo krenuli prirodi. Leđa smo okrenuli sebi samima…

I svaki put kada odlučimo letjeti, jesti meso ili kupovati novu odjeću, to znači još manji budžet za ugljikov dioksid namijenjen boljitku i blagostanju manje sretnim dijelovima svijeta od ovog našeg.

Psihologinja govori i govori, ali ja jedva razabirem što. Možda i čujem, ali nisam sposobna oblikovati odgovore. Misli kao da zapinju.

Zamisli samo kada bih mogla dobiti jedan maleni prijelom noge. Lom, pravu upalu pluća ili nešto drugo što bi me na nekoliko tjedana moglo dovesti u bolnicu, tako da se mogu naspavati.
Disati.
Odmoriti.

Klimatski turizam svojim je najvećim dijelom stvarna pojava i čini značajan, prema iz prirodnih razloga vremenski dosta ograničen izvor zarade za ljude na mnogim ugroženim mjestima. Poput koraljnih grebena kod Belizea i Australije, poput Kilimandžara pod snježnim pokrovom ili, naravno, čitavog područja Arktika.
Dođite i doživite prije nego što nestane!

Iz siromaštva su nas izvukla kolektivna rješenja, rađanje humanističke misli o čovjeku te sve manji jaz među nama. Odškrinuli smo vrata ravnopravnosti, ista vrata koja se sada već polako zatvaraju. Jaz se povećava, resursi presušuju, a mi smo nasukani na pustom otoku u svemiru.

Svi učitelji ponavljaju tu istu stvar, odgovara Greta. Vaša će generacija spasiti svijet. Vi ćete sve srediti i počistiti za nama, to govore svi, a onda lete na odmor za svaki praznik. Svijet ćete spasiti baš vi. Da, čuli smo mi to sve. Ali ne bi bilo ni baš glupo od nas očekivati da i vi barem malo pripomognete.
Mnoge su nepravde dosad riješene, mnoge još uvijek preostaju. Neke su promijenile oblik, dok su se neke nove pojavile. No sve je uglavnom postalo puno bolje.
Problem je što su sve te stvari koje su zaista postale puno bolje, takve postale nauštrb drugih stvari. A upravo te druge stvari nije posve jednostavno ispraviti ili zamijeniti. Poput zdravlja. Biološke raznolikosti. Biosfere u balansu. Bogatstva raznolikih vrsta. I zagađenosti.

Tek jedan let može poništiti dvadeset godina odvajanja otpada.

I razmišljam kako svi skupa sjedimo u automobilu koji juri ravno prema litici dok se mi prepiremo oko muzike koju ćemo raspaliti. Stefan Sundstrom

Odrasla sam u radničkom društvu 70-ih godina i ništa mi nije nedostajalo. Bila sam povlašteno dijete iz naroda. Kada vidim djecu koja odrastaju dana, 35 godina poslije, kada vidim svoje kćeri, pomislim kako ja ne bih imala nikakvih izgleda za uspjeh.
Brzina, glasnoća, sve te impresije, zahtjevi za profitabilnost i rezultate, opsesije koje prožimaju sve. Umjetničke škole koje odustaju od individualne nastave u korist isplativih grupnih predavanja na kojima se isključuju sva djeva koja ne znaju disati i napredovati u skupinama.
Sva ta djeca čija bi se posebnost mogla pretvoriti u kreativnost, samopouzdanje i umjetnost, sada su izložena riziku da se sve pretoči u još veću otuđenost.
Još jedan profitabilan neuspjeh.

Velika većina nas osjećala bi se puno bolje kada bismo usporili živote i živjeli lokalnije, znajući da će naša djeca imati priliku razviti sve te izume i rješenja do kojih sami nismo uspjeli doći.
Velika većina nas osjećala bi se puno bolje kada bi svi u svim dijelovima svijeta mogli živjeti normalno, umjesto da smo svi mi neprestano na putu prema nekom sljedećem velegradu, sljedećem putovanju, sljedećem aerodromu i sljedećem čemu god.
Što sporije putujemo, svijet je to veći.
A u društvu koje održivost stavlja na prvo mjesto svi se mogu osjećati bolje.

Kada u starosti pogledamo svoju unučad u oči, mogli bismo im reći da smo uspjeli riješiti prijetnju čim smo je primijetili. Ili bismo im mogli reći da nismo poduzeli ništa iako smo sve znali…
Jer ako smo znali i ako zaista budemo znali posljedice svega što činimo, a svejedno nastavimo to činiti… što nam to govori o nama?

Ali čovjek je dio prirode, i njegovo ratovanje protiv prirode neumitno je ratovanje protiv samo ga sebe. Rachel Carson

U današnjem sustavu nema nikakvih rješenja. Jedino što možemo učiniti jest početi ovu krizu doživljavati kao krizu.

Ponekad mislim da bi cijeli ljudski rod možda trebao češće odustajati. Ili se barem ponekad malo obuzdati.

Ovdje ćemo se okrenuti. Ne moramo baš uvijek sve vidjeti. Ne trebaju ljudi doprijeti do svakog kutka ovoga svijeta.

Svi mi se čine posve opsjednuti nadom. Kao razmažena djeca. A što ćemo ako stvarno nema nade? upita Greta. Da lažemo? Nada se prije ili poslije istroši bez ikakvog djelovanja i što onda radimo? Kada ta nada o kojoj svi govore više ne postoji? Kada prođe još nekoliko godina i mi još uvijek nismo krenuli s tim golemim promjenama koje su nam potrebne, dok te nade bez koje očigledno ne možemo ništa isto više nema? Hoćemo li se onda predati? Leći i umrijeti?...
I čiju to točno nadu mi moramo zapravo uzeti kao nadu? Ono što oni nazivaju nadom toliko je daleko do bilo kakve nade kakvom je ja doživljavam. Nada bi za mene bila kad bismo političare sazvali na posebne krizne sastanke na kojima bismo ih informirali o svemu i kada bismo novinske stranice punili vijestima o klimatskoj krizi po cijelom svijetu.

Najgore od svega nije ni to što škole znaju za tu problematiku, da tako mnogo učenika zaostaje i da su zapostavljeni u sustavu u kojem se prevelika uloga pridaje društvenim kompetencijama, u kojem su fleksibilnost i ekstrovertnost postavljene kao norma i preduvjet u slici uspješnog učenika.
Najgore od svega je to što mnogi učenici znaju da se to sve zbiva posve svjesno.
Posebno oni učenici kojima je najgore.
Oni to znaju.
Oni razumiju tu izdaju.
Oni razumiju kako se njihovi neuspjesi iskorištavaju za dobrobit svakodnevnih pobjeda ekstrovertiranih pobjednika.

Čini se da školski štrajk funkcionira.
Nerazmjer između našeg izobilja i nasljedstva koje ćemo za sobom ostaviti budućim generacijama stvara točno onoliko trenja i otpora koliko je potrebno za neprestano stvaranje novih rasprava i novih osjećaja.
Novih perspektiva.

Nevidljiva djevojka koja nikada ne govori, najednom je ona koju se najbolje čuje i vidi. I to je, naravno, previše uznemirujuće da bi svi mogli samo pustiti da sve prođe.

Svakog jutra ona nas dočekuje…
Sve nas koji polazimo od toga da je sve kao što bi trebalo biti.

S Clintonom ili Obamom sve bi se samo nastavilo po starom. Trump je upozorenje. (opa. to što je takva osoba na vlasti je alarm)

Cijena javnog govora je mržnja.
Cijena javnog nastupa je mržnja.
Apsolutno sve dolazi uz veliku cijenu mržnje.
Mržnja ne poznaje granice.
A ljudi koji mrze nikada neće prestati mrziti.

Mi u ovom školskom štrajku govorimo kako bi svi trebali otići korak unatrag, obuzdati se, jer to je jedini način da spasimo klimu, a onda samo nailazimo na sve te ljude koji samo žele naprijed. Svi koji žele iskoristiti trenutak. Svi ti ljudi koji žele ulagati u sebe i postati nešto što već nisu.

Problem je u tome što se nas koji već imamo dovoljno u svim pogledima ohrabruje da budemo još gori.
Da kupujemo još više.
Da putujemo još više.
Da jedemo još više.
Da radimo još više.

Vremena je puno manje nego što mislimo. Neuspjeh znači katastrofu.

U Švedskoj, mi živimo svoje živote kao da imamo resurse 4,2 planeta. Naš je ugljični otisak jedan od deset najgorih na svijetu. To znači da Švedska svake godine ukrade od budućih naraštaja 3,2 godine prirodnih resursa. Oni od nas koji su dio tih budućih naraštaja voljeli bi da to Švedska prestane činiti.
Istog trena.

Klimu i biosferu nije nimalo briga za našu politiku i naše prazne riječi.
Briga ih je za ono što mi zaista činimo.
Ovo je poziv u pomoć.

Vaša šutnja je gotovo najgore od svega.
Odgovornost za budućnost svih budućih naraštaja leži na vama…
Zato vas molim, shvatite klimatsku krizu kao akutnu krizu, što ona jest i dajte nam budućnost.
Naši su životi u vašim rukama.

Za mene je to crno-bijelo.
Nema sivih područja kad je u pitanju preživljavanje.
Ili ćemo nastaviti kao civilizacija ili nećemo.
Moramo se promijeniti.

O klimatskoj krizi nitko ne govori. Nema novinskih članaka, nema hitnih sjednica, nema prijelomnih vijesti. Nitko se ne ponaša kao da smo u krizi.

Mi već imamo sve činjenice i rješenja. Sve što moramo učiniti jest da se probudimo i primijenimo.
I zašto bih studirala za budućnost koje uskoro više neće biti, kad nitko ne poduzima baš ništa kako bi tu budućnost spasio? I koja je svrha učiti činjenice u školskom sustavu kad najvažnije činjenice koje daje najbolja znanost istog školskog sustava očito ne znače ništa našim političarima i našem društvu.

Ovdje sam da kažem, naša kuća je u plamenu.
Prema IPCC-ju, preostaje nam manje od dvanaest godina do trenutka kada nećemo moći ispraviti svoje pogreške…
A mediji nisu uspjeli stvoriti široku javnu svijest.

Odrasli neprestano govore: To dugujemo mladima kako bismo im dali nadu.
Ali ja ne želim vašu nadu.
Ne želim da se nadate.
Želim da vas uhvati panika.
Želim da osjetite strah koji ja osjećam svaki dan.
I želim da djelujete.
Želim da se ponašate kao što biste se ponašali u krizi.
Želim da se ponašate kao da je naša kuća u plamenu.
Jer jest.

Ponekad je šapat glasniji od vikanja.

A kada kažem kako želim da vas uhvati panika, to znači da krizu moramo tretirati kao krizu. Kad vam kuća gori, nećete sjediti i razgovarati o tome kako ćete je lijepo obnoviti jednom kad ugasite požar. Kada vam kuća gori, istrčite van i uvjerite se da su svi izašli dok zovete vatrogasce. To zahtijeva neku razinu panike.

Imali smo sve što smo mogli poželjeti, a sada možda nemamo ništa.
Sada vjerojatno više nemamo budućnost.
Zato što je ta budućnost prodana kako bi mali broj ljudi mogao zaraditi nezamislive količine novca. Bila nam je ukradena svaki put kada ste rekli da je samo nebo granica i da se živi samo jednom.
Lagali ste nam. Dali ste nam lažnu nadu.

Je li moj mikrofon uključen? Čujete li me?
Oko 2030. godine, 10 godina, 252 dana i 10 sati od sada, pokrenut ćemo nepovratnu lančanu reakciju izvan čovjekove kontrole koja će najvjerojatnije dovesti do kraja naše civilizacije kakvu poznajemo. To jest ako se, u tom vremenu, ne dogode trajne i dosad neviđene promjene u svim aspektima društva, uključujući smanjenje emisije CO2, za barem 50 posto.
Napominjem da ti proračuni ovise o izumima koji još nisu izumljeni, izumima koji trebaju očistiti atmosferu od astronomskih količina ugljikova dioksida.

Meni i milijunima školskih štrajkaša ljudi uvijek govore da bismo trebali biti ponosni na sebe zbog onog što smo postigli. Ali jedina stvar koju moramo gledati je krivulja emisija. I žao mi je, ali ona još raste. Ta krivulja je jedino što bismo trebali gledati.

Mi djeca ne žrtvujemo svoje obrazovanje i svoje djetinjstvo da biste nam rekli što vi smatrate politički mogućim u društvu koje ste stvorili. Mi nismo izašli na prosvjede da biste snimali selfije s nama i rekli nam da se zaista divite onome što činimo.
Mi djeca činimo to kako bismo probudili odrasle. Mi djeca činimo ovo da biste zaboravili na svoje razlike i počeli djelovati kao što biste djelovali u krizi. Mi djeca činimo ovo zato što želimo natrag svoje nade i snove.
Nadam se da i je mikrofon bio uključen. Nadam se da ste me svi mogli čuti.





06.03.2020. u 14:05 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ovo je moja riječ A i ©
Gabriele
Naklada Riječ 2018.

Tko ljubi Boga, on ljubi i carstva prirode. A carstvo prirode služi onome koji ljubi Boga. Jer čitavo Postojanje jest život od Boga – a tko ljubi Boga njemu služi čitavo Postojanje.

Josip je bio Sin Jakobov i Elišebin, a Marija bijaše kćerka Elijina (zvanim Joakim) i Ane, koji su bili djeca Davidova i Bat-Šebina, od Jude i Šele, od Jakoba i Leje, od Izaka i Rebeke, od Abrahama i Sare, od Šet i Mat, od Adama i Eve, koji su bili djeca Božja. (Pogl. 8, 4-9)

Znajte: Svako neokaljano nedjelo i svako zlostavljanje – bilo ljudi, životinja, biljaka, čak kamenja, čitave Zemlje, dakle, i atmosfere – pada natrag na počinitelja. Spoznajte Mnoge životinje su dane ljudima da im služe. Mnoge su dane da čuvaju ekološku ravnotežu. Međutim, pravo, uzajamno služenje može biti samo ako čovjek razvije djetinju ljubav iz Oca-Majke-Boga i ljubav Stvoritelja koja djeluje u životinji, u biljkama i u kamenju. Tada on može komunicirati sa cjelokupnim Postojanjem.

Ne vezujte se za mišljenja i poglede ljudi. Ostvarujte ono što ste spoznali iz zakona života i tada ćete shvatiti koji su vam daljnji koraci na putu k višim zakonitostima.

Čuvajte se svog vlastitog jezika! Jer ono nezakonito što izađe iz vaših usta može vašem bližnjem i vama samima pričiniti mnogo veću štetu nego vaše misli koje ste na vrijeme prepoznali.

Budete li nesebično činili dobro, ne izgovarajući svoje nekadašnje misli, onda će se u duši onoga o kome ste protuzakonito mislili ugasiti ono što je on već primio u svoju dušu. A i u vama će se isto tako ugasiti ono što je vaša duša odašiljala.

Ako odašilješ svoje negativne misli, riječi i djela kao leteće sjemenke, a tvoj bližnji čuje ono što govoriš o njemu, no to ne registrira jer u njivi njegove duše za tako nešto nema odgovaranja, onda ćeš se opteretiti samo ti i ti ćeš biti vezan za njega, a ne on za tebe.

Ne sudite, da i vi ne budete osuđeni. Jer onako kako vi sudite tako će se i vama suditi, i kojom god mjerom mjerite, bit ćete i vi mjereni. I što učinite drugima tako će i vama biti učinjeno. (Pogl. 27, 1)

Bog je život koji sve nosi i održava. Tko u to sumnja, taj tone. Zato je svaka sumnja u Boga otpadanje od Boga, tonjenje u poplave ljudskog.

Spoznajte: slučajnosti nema. Sve počiva ili na zakonu sjetve i žetve ili je to pak vođenje i sudbina preko zakona ljubavi.

Hrani li se čovjek jedino darovima prirode, koje Zemlja dariva ljudima, no u svojim osjećajima, mislima, riječima i postupcima griješi protiv božanskih zakona, tada i ovakav čovjek poništava pozitivne snage u hrani – to jest, on ih transformira u nižu negativnu energiju.

Duh je taj što daje život, meso i krv ne postižu ništa. Riječi koje vam govorim su Duh, one su život.

Tada će doći svršetak Zemlje. Ona će se rasprsnuti poput orahove ljuske – i unutarnje svjetlo, finotvarna supstancija, duhovni dio planete iz vječnog Jeruzalema, ustremit će se prema Nebu a s njime i svi oni koji su prožeti svjetlom istine.

Bog je sveprisutna snaga. Bog pomaže, ublažava i liječi. On ne pita je li običan radni dan ili je subota. Tko od srca moli, taj će primiti, svejedno u kojem danu i u kojem času. Samo ograničen čovjek ima mnogo propisa. Time bi on htio ograničiti sveobuhvatni Duh.

Tko dopusti da blagoslov, snaga Božja struji kroz njega, taj je izvor snage za ljude, životinje, biljke i kamenje.

Spoznaj zakon: Ono što čini svom bližnjem, to činiš samome sebi.

Čovjeku ne donosi korist samo marljivost i vanjsko služenje, već prava mjera u svemu.

Tko miruje u Bogu, kroz toga djeluje Bog. Njegovo nesebično djelovanje je onda blagoslov za mnoge.

Tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a tko sebe ponizuje, bit će uzvišen. (pogl. 36, 7-10)

Samozadovoljni čovjek ne poznaje sebe, jer on pazi samo kako izgleda pred drugima, a ne razmatra zašto želi tako izgledati. Onaj tko, međutim, spozna svoje grijehe i vječnog Oca moli za pomoć kako bi zadobio snagu da ih može napustiti, taj je od Vječnog već primio milost i pomoć.

Ja sam putnik i mijenjam mjesto za mjestom i kuću za kućom, sve dok ne dođem u grad i u kuću koji su vječni.

Sve što živi, osjeća. Kao čovjek i svi životni oblici osjećaju radost i bol – bile to životinje, biljke ili kamenje. Život je svijest. Svijest zrači nebrojenim fasetama evolucije iz Ja Jesam. Svijest je i osvješćivanje. Ljudi, životinje, biljke i kamenje osjećaju prema svojoj svijesti.
Onaj tko lovi životinje, njega će samog jednog loviti. Tko muči životinje i sam će jednom biti mučen. Onaj tko iskorištava život na Zemlji i sam će postati plijenom onih koji ga na to navode.
Svaka sjetva ima svoju žetvu. Ono što čovjek sije, pada u njivu njegove duše, otuda ono klije i raste. U svakom se sjemenu već nalazi plod.
Onaj tko je dakle protiv svog bližnjeg i protiv carstava prirode, taj je i protiv Boga – jer je Bog, život, u svom Postojanju.

I što god da učinite najmanjem od Moje djece, to činite Meni. Jer Ja Jesam u njima i oni su u Meni. Da, Ja Jesam u svim stvorenjima, a sva su stvorenja u Meni. Ja se radujem u svim njihovim radostima i patim u svim njihovim bolima. Stoga, Ja vam kažem: Budite dobrostivi jedni drugima i prema svim stvorenjima Božjim. (pogl. 38, 6)

Svaki dan ima svoje sate, minute i sekunde. Koristite li dane i ako ste budni, tada ćete svakog dana spoznati s koje njive života trebate odstraniti korov. Tada nećete iščupati dobru sjetvu.
Svaki je dan čovjeku dan za spoznaju kako bi odstranio jedan ili više korova, da bi, dakle, spoznao i očistio ono grešno. Tko dan koristi u tu svrhu, neće iščupati dobru sjetvu, jer je danas u stanju korov prepoznati i jasno shvatiti, jer je danas sazrio za iskorjenjivanje.

Duša može dugo vremena proboraviti u tami, ako je čovjek tmurno mislio, govorio i postupao. To je tada duhovna smrt, jer opterećena duša gleda samo na raspadljivo i njega smatra istinskim životom.

Da su one primile i prihvatile Mene, Krista, ljudi bi bili svjesno u Meni, Kristu, i svaki bi čovjek bio svjesno hram Božji. Njihove bi crkve tada bile kuće za molitvu za sve ljude, bez raskošne opreme. No vlastodršci crkvenih institucija su od kuća za molitvu napravili raskošne građevine, u kojima izlažu svoje bogatstvo. U njih upućuju sebi poslušne ovce na obožavanje u vanjskoj raskoši i vanjskom sjaju.

Ja Sam istina, put i život, i Ja sam vam dao istinu koju sam primio odozgo. A što vidi i primi jedan neće vidjeti ni primiti netko drugi. Što jednome izgleda istinito, to nekom drugom ne izgleda kao istina. Oni koji su u dolini ne vide ono što vide oni koji stoje na vrhu brda.

Tko ne živi u danu taj dane rasipa. On se tada ne može popeti ni po daljnjim prečkama ljestava k savršenstvu. No tko se trudi postići savršenog svog duhovnog života, tako što se sam u danu prepoznaje i očisti ono što mu predstoji, on će nju i postići.

Jedan od starješina izlit će vodu na tjeme novorođenčeta, što znači: Bog je pokretački, vječni element, život. Pokreći se, dijete, i spoznaj da kroz tebe teče pokretački element, strujeći Duh. Ti si blagoslovljeno i prihvaćeno od Boga, koji je tvoj Otac i Majka.
A roditeljima govore starješine po smislu: Ako živite u čestitosti, tada ćete i vaše dijete, koje je dijete Oca-Majke-Boga odgojiti na ispravan način.

Svjetlo dana pokazuje čovjeku što on mora prevladati svakog dana. Time su trenuci i minute dragocjena energija za samospoznaju. Tko koristi trenutke, minute i sate i živi u sadašnjosti, svladao je samog sebe. On posjeduje dragocjenu životnu energiju u svojoj duši i u svom tijelu.

06.03.2020. u 14:04 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kratka povijest budućnosti


Jacques Attali
Izdavač: Meandar media 2007

Danas odlučujemo kakav će svijet biti 2050. godine i pripremamo ga za 2100. ovisno o našem djelovanju našu djecu dočekat će svijet u kojemu se može živjeti ili pakao zbog kojega će nas mrziti. Da bismo im ostavili planet u što boljem stanju, moramo se potruditi i promišljati budućnost, shvatiti odakle ona dolazi i kako na nju djelovati. To nije moguće: povijest se pokorava zakonitostima koje omogućuju da se budućnost predvidi i usmjeri.

Ako se ta evolucija bliži kraju, novac će se obračunati sa svime što mu može štetiti, uključujući i države, koje će potpuno uništiti, pa čak i Sjedinjene Američke Države. Postavši jedinim svjetskim zakonom, tržište će oformiti ono što nazivam hipercarstvom, neuhvatljivim i planetarnim, u kojemu će se stvarati nova tržišna bogatstva i otuđenja, ekstremna imućnost i bijeda, priroda će biti žrtvovana; sve će biti privatno, uključujući i vojsku, policiju te sudstvo. Ljudsko će se biće opremiti protezama prije negoli se pretvori u artefakt koji će se serijski prodavati potrošačima, koji će i sami biti umjetne tvorevine. A kada postane beskoristan vlastitim kreacijama, čovjek će nestati.

Prije 2035. prestat će dominacija američkog carstva, koje je privremeno baš kao i svako prethodno; jedna za drugom bjesnjet će faze hipercastva, hipersukoba i hiperdemokracije. Prve su dvije faze a prirori smrtonosne, dok je posljednja a priori nemoguća. Te će se tri budućnosti izmiješati, one se već i sad prepleću. Vjerujem da će oko 2060. godine ipak pobijediti hiperdemokracija, viši oblik ljudske organizacije, konačni izraz povijesnoga pokretača: slobode.

Zatim će oko 2050. godine tržište, koje po prirodi ne poznaje granice, nadvladati demokraciju, koja je institucijalno ograničena na neki teritorij. Države će slabjeti. Nove nanometarske tehnologije smanjit će potrošnju energije te preobraziti i posljednje javne službe: zdravstvo, obrazovanje, sigurnost i suverenost. Pojavit će se novi potrošački predmeti od značaja, koje nazivam nadzornicima, a koji će omogućivati mjerenje i kontrolu stupnja usklađenosti s normama: svatko će postati svojim vlastitim liječnikom, nastavnikom, kontrolorom. Gospodarstvo će sve više štedjeti energiju i vodu. Samonadgledanje će postati krajnjim vidom slobode, a graničit će sa strahom od nezadovoljavanja normi. Transparentnost će postati obvezom: tko god ne bude htio obznaniti svoju pripadnost, ćudorednost, zdravstveno stanje ili stupanj obrazovanja, bit će a priori sumnjiv. Produljenje života dat će moć starijima, koji će se odlučiti za zaduživanje. Države će ustuknuti pred poduzećima i gradovima. Hipernomadi upravljat će otvorenim carstvom, bez teritorija, bez središta: hipercarstvom. Svatko će biti lojalan jedino samome sebi. Poduzeća više neće imati nacionalnost. Siromašni će također tvoriti jedno od tržišta. Zakone će zamijeniti ugovori, pravosuđe arbitraža, a policiju plaćenici. Doći će do novih raznolikosti. Novi spektakli i sportovi zabavljat će sjedilačko stanovništvo dok će mnoštva siromašnih nomada, infranomada, prelaziti granice u potrazi za kruhom. Osiguravajuća društva, koja će regulirati svijet, postavit će norme kojima će se pokoravati države, poduzeća i pojedinci. Privatni organizmi upravljanja bdjet će u ime osiguravatelja, nad poštivanjem tih normi. Izvora će biti sve manje, robota sve više. Čovjek će gotovo sve svoje vrijeme, čak i ono najintimnije, provoditi u upotrebi roba. Jednoga dana bit će mu ponuđeno da se sam popravlja, da proizvodi svoje proteze, a na posljetku i da se klonira. Čovjek će tako postati artefakt koji konzumira druge artefakte, ljudožder koji se hrani ljudožderskim predmetima, žrtva nomadskih boljki.

Univerzalnom inteligencijom povezat će se kreativne sposobnosti svih ljudi u cilju njihova prevladavanja. Novo, relacijsko gospodarstvo, koje će proizvoditi usluge bez namjere da iz njih izvlači dobit, razvijat će se usporedo s tržištem prije negoli ga zamijeni, baš kao što je tržište prije nekoliko stoljeća zamijenilo feudalizam.
U tome će razdoblju, koje je bliže nego što mislimo, tržište i demokracija u sadašnjem smislu već biti zastarjeli pojmovi, blijede uspomene, jednako neshvatljive kao što su nam danas neshvatljivi ljudožderstvo i prinošenje ljudskih žrtava.

Lekcija za budućnost: prijenos je uvjet napretka.

Lekcije povijesti: Kad jedna velesila napadne drugu, često netko treći odnosi pobjedu. Pobjednik često prisvaja kulturu poraženog. Moć nad svijetom neprestano se premješta na zapad, iako najveća bogatstva ostaju na istoku.

Lekcija za budućnost: Otvorenost prema stranim elitama jedan je od uvjeta za uspjeh.

Lekcija za budućnost: Nova komunikacijska tehnologija, za koju se mislilo da ima centralizirajući učinak, pokazuje se nemilosrdnim neprijateljem postojećih moći.

Lekcija za budućnost: Pomanjkanje je to koje tjera na pronalaženje novih bogatstava. Oskudijevanje je blagoslov za ambiciozne. Nije važno tko izmisli tehnologiju, važno je biti u situaciji – kulturnoj i političkoj – da se ona primijeni.

Istodobno se pojavljuju dva nova značajna oruđa novoga nomadizma: mobilni telefon i Internet. Oni se, baš kao i računalo, uvode polako, ali trijumfiraju čim se međusobno povežu. Sjediocima su oni zamjena za putovanja, dok su nomadima sredstvo da ostanu povezani međusobno, ali i sa sjediocima. Zahvaljuljući mobilnom telefonu i internetu prvi put baš svatko može imati neteritorijalnu adresu (broj mobilnog telefona ili e-mail adresu).

Godine 1991. Tim Berners-Lee, britanski istraživač koji radi u CERN-u, Europskome istraživačkom centru za nuklearnu energiju u Ženevi, izumljuje html, zajednički jezik za sve umrežene sudionike, te organizira zajednicu korisnika pod imenom Word Wide Web, postavljajući na Internet prvu adresu 6. kolovoza 1991. (http://info.cern.ch/).
Godine 1992. umreženo je milijun računala, godine 1996. deset milijuna, a 2006. milijarda.
Internet se tada ukazuje kao svojevrstan novi kontinent, ovaj put virtualni, koji valja otkriti, nastaniti, organizirati, i koji trgovačkim aktivnostima nudi beskrajne mogućnosti.

Godine 2006. na mreži igra sto milijuna ljudi, koji kupuju virtualna dobra vrijedna više od milijardu dolara.

eBay je osnova Iranac, Google Rus, a Juniper Indijac.

U New Yorku se u gradska prihvatilišta svake noći smješta više od 38.000 ljudi, od čega 16.800 djece i gotovo jednak broj staraca. Godine 2006. nikakvu pomoć ne prima četrdeset i jedan milijun Amerikanaca, dok trideset i jedan milijun nema nikakvo osiguranje.

Minimalna satnica stanovnika Kalifornije četiri je puta veća od dnevnice trećine čovječanstva.

Preostaje tek 8.000 m3 pitke vode po glavi stanovnika godišnje, spram 15.000 m3 1900. godine.

Sloboda je glavni čovjekov cilj od početka tržišnog poretka – zapravo je tek varljivo očitovanje hira unutar zatvora zvanog vrijeme.

Da bi stekli status 'žarišta', gradovi u sebi moraju pronaći energiju, kreativnu snagu, želju da inoviraju, masovno proizvode, izlože se svijetu i zavladaju.

'Žarište' više neće biti potrebno za funkcioniranje poretka: tržište će biti dovoljno snažno, a cijena razmjene podataka dovoljno niska da pripadnici kreativne klase više neće trebati živjeti na istome mjestu da bi upravljali svijetom. Nova će se industrija nalaziti na tisuću mjesta istodobno. Tržišni će oblik djelovati bez 'žarišta'.

Oko 2050. godine, pod teretom tržišnih zahtjeva i zahvaljujući novim tehnološkim sredstvima, svjetski će se poredak ujediniti u globalno tržište bez država. Doći će do onoga što nazivam hipercarstvom, koje će najprije razgraditi javne službe, zatim demokraciju, a na posljetku i države, pa čak i nacije.

Nakon propasti hipercarstva i neuspjeha hipersukoba nove že vrijednosti dovesti do novoga uravnoteženja demokracije i tržišta na svjetskoj razini, odnosno do svjetske hiperdemokracije.

Obrazovanje, zdravstvo i službe vezane za očuvanje suverenosti, u kojima danas uglavnom rade državni službenici, u cijelosti prestati će biti javni: liječnici, nastavnici, a zatim i suci te vojnici postat će zaposlenici u privatnome sektoru.
Budući da će zbog starenja planeta, masovne urbanizacije, rastuće nesigurnosti, ekoloških uloga i nužnosti stalnoga obrazovanja, te usluge postajati sve skupljima (u smislu vremena i novca), i njih će naposljetku, kao i one prije njih, zamijeniti serijski proizvedeni industrijski predmeti.
Tada će početi, a zapravo je već počela, nevjerojatna geopolitička bitka između tržišne demokracije i tržišta za globalnu prevlast. Ta će bitka dovesti do danas nezamislive pobjede kapitalizma nad SAD, pa čak i tržišta nad demokracijom.

Porast rizika vezanih za starenje, urbani rast, katastrofe izazvane ekološkim nepravilnostima i atentati postupno će povisiti udio tih premija osiguranja u nacionalnom dohotku, dok će se istodobno smanjiti udio obaveznih nameta.
Poduzeća će istodobno morati poštivati norme koje će im propisivati osiguravajuća društva i nametati svojim suradnicima – za koje će snositi dio doprinosa – poštivanje drugih normi: nadziranja vlastita zdravlja, znanja, opreza, vlasništva, štednja prorijeđenih izvora, njega, obrazovanje, zaštita – i općenito bivanje u formi – postat će dijelom nužnoga društvenog ponašanja.
Da bi osiguravajuća društva bila ekonomski rentabilna, svatko će – fizička osoba ili poduzeće – morati prihvatiti da netko treći provjeri usklađenost s normama. Stoga će svatko morati pristati na to da bude nadziran.
'Nadzor': ključna riječ nadolazećeg vremena.

Oko 2050.godine tržište se više neće zadovoljavati organiziranjem nadzora na daljinu: serijski proizvedeni industrijski predmeti omogućit će svakome da samonadzire vlastitu usklađenost s normama: pojavit će se samonadzornici. Neki će strojevi omogućivati da svatko – poduzeće ili fizička osoba – nadzire potrošnju energije, vode, sirovina itd. Drugi će nadzirati štednju i imovinu. Ti će strojevi također omogućiti produljenje života.

Minijaturne kamere, elektronički senzori, biomarkeri, nanomotori, nanocijevi (mikroskopski detektori kojima će se moći prodrijeti u plućne alveole ili krv) omogućiti će svakomu da stalno ili povremeno – mjeri parametre vlastita tijela.

Internet će odigrati značajnu ulogu u borbi protiv SAD-a. Najprije će prestati služiti interesima Washingtona, a zatim će, dajući prednost besplatnosti, umnažajući izvore informacija, oslobađajući informaciju nadzora što ga nad njom imaju najbogatiji, lišiti američku vladu, kao i vlade drugih zemalja, nekih od njezinih najvažnijih moći. Mnogi će ljudi čak i tražiti državljanstvo virtualnog svijeta, napuštajući ono iz stvarnog svijeta.

Tržišta ne ukidaju ni siromaštvo, ni nezaposlenost, ni izrabljivanje, svu moć će i dalje koncentrirati u rukama nekolicine, dovodeći sve brojniju većinu u položaj nesigurnosti, iskrivljuju dugoročne potrebe, pridonose remećenju klime, stvaraju oskudice i nove besplatnosti ne bi li iz njih izvukle dobit; očekivani životni vijek i kvaliteta života nisu isti u svakome dijelu svijeta, pomoću hipernadzora i samonadzora ona će postati jednim od najpogubnijih i najapsolutnijih oblika diktature.

Mnogi će optužiti spregu tržišta i demokracije kao strojeva za proizvodnju nelojalnosti, poništavanje svih oblika morala i društvene organizacije te uništavanje sloboda što ih naizgled promiču. Žalit će se što moraju ići živjeti ondje gdje tržište treba njihov rad, što moraju napustiti mjesta iz kojih potječu, što ne raspolažu financijskim sredstvima za obećanu slobodu, što svojim glasom više ne utječu na svijet, što se njima vlada, što ih se nadzire, što se samonadziru i samoproizvode tešto se moraju pokoravati normama koje utvrđuje profit.

Velike nesreće biti će najbolji advokati promjena.
Baš kao na kraju svakoga velikog rata tada će se ponovno govoriti o učiteljici povijesti, o oprostu bez zaborava, o drugačijoj izgradnji svijeta, o konačnome obračunu s nasilje. Ljudi svih slojeva, svih nacionalnosti, svih kultura i režima razmislit će o uvjetima održivoga ljudskog opstanka.

Jednoga će dana i Francuska nestati, kao što su prije nje nestale i toliko druge velike nacije, uvjerene u svoju vječnosti.


06.03.2020. u 14:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ostati pozitivan u negativnom svijetu


Zig Ziglar
Izdavač: Katarina Zrinski 2003.

Ja sam Biblija svome susjedu: on me čita kada se sretnemo, danas me čita u mojoj kući, sutra na ulici; on može biti moj rođak ili prijatelj ili tek obični poznanik; on ne mora znati ni moje ime, ali on me ipak čita. Anonimus

Nada je temeljna značajka svake promjene. A ohrabrenje gorivo koje nadu održava na životu.
Alfred Adler

U vrijeme promijene oni koji uče, naslijedit će zemlju, dok će se izučeni naći izvrsno osposobljeni za život u svijetu koji više ne postoji. Eric Hoffer

Romantika – prava romantika – događa se po cijeloj kući tijekom dana i nije rezervirana isključivo za mrak spavaće sobe. Tvrdi se da su za preživljavanje potrebna četiri zagrljaja dnevno, a osam do deset zagrljaja dnevno ako zaista želite živjeti život. Petnaest ili više učinit će vas poletnim.

Božja je riječ poput cjepanice na ledu smrznutog jezera. Kada se led otopi, cjepanica pada u vodu i postaje dio jezera. Iskušenja na koja nailazimo u životu nalik su na proces topljenja. Ona tope srce i dopuštaju Božjoj riječi da postane dio nas.

Ne morate odlično početi, ali morate početi biti odlični. Prvi korak čini drugi mnogo lakšim i, prije no što shvatite, već vam je krenulo. Joe Sabah

Ljudi koji su vješti komuniciranju izražavaju se tako jasno da ne ostavljaju mjesta zbunjenosti u umovima onih koji ih slušaju.

Ako vas uzimam onakve kakvi jeste, vi ćete ostati takvi kakvi jeste. Ali, ako vas uzimam onakvima kakvi biste mogli postati, postat ćete upravo takvi. Goethe

Ne brini zbog sitnica jer tko će se za godinu ili dvije sjećati tih beznačajnih poteškoća.

Proučavajte Bibliju kako biste stekli mudrost, vjerujte u nju kako biste stekli sigurnost, slijedite je kako biste stekli svetost. Anonimus

Biblija je prozor u ovoj tamnici kroz koji možemo promatrati vječnost. Timothy Dwight

Kažeš li: Ja si to ne mogu priuštiti, tvoj mozak prestaje raditi. Upitaš li: Kako si ja to mogu priuštiti, potaknut ćeš mozak na rad. A reći: Ja si to ne mogu priuštiti, znak je mentalne lijenosti.

Učinite svakog dana dobro djelo. Dobro djelo je čin obazrivosti učinjen u tišini, bez samodopadnosti i bez očekivanja nagrade ili naknade. Ljepota takvog djela je u tome što ono ima pozitivan utjecaj i na dobročinitelja i na onoga koji prima uslugu. Nijedan od njih nakon toga nije isti kao prije.

Spasenje dolazi kroz vjeru, a poznavanje biblije kroz djela. Charles Simeon

Posvećena meditacija na Božju riječ važnija je za duševno zdravlje čak i od molitve. Mnog je važnije da vi čujete Božje riječi no da Bog čuje vaše, iako će jedno uvijek voditi drugomu. F.B.Meyer

Osobni rast povećava uzbuđenje i ima izravan utjecaj na njihov stav, a oni zatim pozitivno utječu na stav ostalih zaposlenika.

Biblija je živa, ona mi govori, ona ima noge, ona trči za mnom, ona ima ruke, ona me čvrsto drži.
Martin Luther

Kad si mislila da ne gledam, nasmiješila si se i zbog toga sam i poželjela biti lijepa.
Kada si mislila da ne gledam, brinula si za mene, a ja sam poželjela biti sve što mogu biti.
Kada si mislila da ne gledam – pogledala sam… i poželjela reći hvala za sve ono što si učinila kada si mislila da ne gledam.

Biblija se uzdigla do svojeg sadašnjeg položaja zato što zaslužuje taj položaj, a ne zbog toga što je Bog poslao nekoga s naramkom punim trikova kako bi dokazao svoju božansku uzvišenost. Bruce Barton


06.03.2020. u 14:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

Autizam


Raun K. Kaufman
Izdavač: VBZ 2019.

Moji su mi se roditelji počeli pridruživati u mom svijetu, umjesto da me prisiljavaju da se ja prilagođavam njihovom.

Trebali biste dati sve od sebe da pokušate gledati očima svoga djeteta.

Umjesto da dijete nastojite navesti da se prilagodi vašem svijetu, vi biste htjeli postati učenik u svijetu vašeg djeteta. Dopustite svome djetetu da bude učitelj.

Djeca nama pokazuju put prema unutra, a onda mi njima pokazujemo put prema van.

Ponavljanje pokreta djeci omogućuje da se intenzivno usredotoče na jednu stvar kako bi najdjelotvornije mogao isključiti bujicu osjetilnih podražaja koje primaju svakog trenutka.

Dugo gradim odnos s djecom prije nego što nešto zatražim od njih. Taj odnos gradimo na onome što nas oboje zanima.

Možete i ovako razmišljati: vaše je dijete član malog kluba sa samo jednim članom. Rješenje nije da pokušate uništiti klub, nego da napravite sve kako biste i vi postali član!
Kad se vaše dijete posveti ponovljenim i isključivim pokretima, uvijek mu se u tome pridružujemo.

Što ne smijete raditi: ne zurite u dijete, nemojte mu se unositi u lice, nemojte uzimati njegove stvari, ni na koji način nemojte nastojati promijeniti djetetovo ponašanje.

Ako uistinu želite utjecati na mozak, dovesti ga u maksimalno stanje rasta i potaknuti što bolje učenje, najvažnije je otkriti postojeće interese i motivacije osobe i iskoristiti ih, a ne nasilno djeci nametnuti informacije ili nastojati motivirati izvana.

Većina ljudi čeka samo 'dobre' ideje. To će vam onemogućiti stvaranje ideja. Morate ih izbacivati u velikim količinama. Ozbiljno! Smislite ih što više i što brže možete.

Ostavite dovoljno prostora djetetu kako bi moglo progovoriti. Ne morate se previše kontrolirati, nego se samo intenzivno i trajno posvetite slušanju svog djeteta.

Vi ste veleposlanik svoga svijeta. Htjeli biste dijete zainteresirati i privući ga da postane dio toga svijeta. Najvažniji dio toga svijeta ste vi. Cilj vam je da dijete bude uzbuđeno zato što je s vama.

Kad vodite dijete na pregled, liječnici ga procjenjuju. Takve procjene su dvostruko pogrešne.
Liječnici procjenjuju dijete jednokratno, iako se na temelju toga kratkog razdoblja o njemu donose dugoročne ocjene.
Vrlo je velika vjerojatnost da će se dijete ponašati netipično kad se suoči s nepoznatom osobom, koja od njega traži da obavlja zadatke koji mu nisu poznati.
Kad je riječ o mikroprocjeni, vi promatrate dijete i možete brzo procijeniti pokazuje li vam ono crveno ili zeleno svjetlo. Kako možete znati o kojem je svijetlu riječ?
Znakovi crvenog svjetla: dijete ponavlja iste pokrete, isključuje me iz onoga što radi, izgleda rigidno i želi kontrolirati situaciju, ne reagira kad mu se obratim, odmakne se kad ga dotaknem, udalji se od mene ili mi okrene leđa.
Znakovi zelenog svjetla: dijete me gleda, reagira kad ga pozovem po imenu, izgleda prilagodljivo, spremno je promatrati svoju aktivnost, izražava nježnost dodirom, uključuje me u svoju aktivnost, kad nešto zatražim od njega on reagira, razgovara sa mnom.
Jeste li sada spremni te elemente povezati u širu sliku?

Znate li kako se osjećate nakon što ste dan proveli u zračnoj luci (umorni ste, preopterećeni i samo biste se malo odmorili)? A vaše se dijete probudi, doručkuje, objeduje, večera i ode spavati – sve to usred pretrpane zračne luke. Takvo je iskustvo vašeg djeteta iz dana u dan. Zato je važno itekako se probuditi da biste stvari sagledali očima svog djeteta.

Čuo sam kako neki roditelji nepopustljivo tvrde da njihovo dijete voli izaći u javne prostore. Uvijek odgovaram jednim od meni najdražih citata moje sestre Bryn: Ovisnik o heroinu uistinu voli heroin. No to ne znači da mu heroin koristi.

Igraonicu s vremenom mijenjamo, tako da postaje sve sličnija vanjskom svijetu, dok na kraju više nema nikakve razlike. Tada vašem djetetu više nije potrebna posebno organizirana okolina. Može biti uspješno u bilo kakvoj okolini.

Kako da zaustavim djetetov napadaj bijesa? To pitanje nazivam 'ugovorenim ropstvom' jer kad ga jednom postavite – čestitam, postali ste rob djetetova napadaja bijesa. Napravit ćete sve što možete kako biste napadaj priveli kraju.
Burna reakcija roditelja vodi do još problematičnijeg djetetovog ponašanja. Svaki put kad roditelj (učitelj, terapeut, član obitelji) tako reagira, problematično ponašanje postaje sve češće, sve ekstremnije i dugotrajnije.

Kad vaše dijete ima napadaj bijesa, kad udara, plače, štipa ili vrišti, time nastoji komunicirati. Sjajno. I htjeli biste da komunicira.
U tome se krije samo jedan problem: vaše dijete govori švedski! Komunikacija na švedskom puno je više od nikakve komunikacije, ali loša je strana, barem s djetetovog gledišta, što nitko u blizini ne razumije taj jezik.

Vaše dijete živi u svijetu u kojem osjeća da nema nikakvu kontrolu i da ništa ne može predvidjeti. Stoga je dijete uvijek u potrazi za predvidljivošću i kontrolom. Ako burno reagirate svaki put dijete nešto napravi, dijete će to češće raditi, makar samo zato da uspostavi predvidljivost i kontrolu.
Zašto bi se uopće mučilo nastojeći govoriti cijelim rečenicama kad može samo zavrištati pa ćete ga razumjeti (barem u grubim crtama)?

Naša djeca u većini slučajeva vide da burno reagiramo kad udaraju, štipaju ili grizu, a vrlo slabo ili nikako reagiramo kad su nježna. Trebali bismo teatralno promijeniti pristup.

Strategije prilagodljivosti korisne su bez obzira na verbalni razvoj vašeg djeteta. Osobito su korisne strategije 'ludiraj se', 'slobodno pogriješi', 'igraj uloge'…

Zapitajte se: događa li vam se da ste toliko preokupirani 'ciljem' da zanemarujete međuljudske veze i interakciju? Za razvoj te dijete i odraslih ništa na svijetu nije važnije.
Proučite jedan dio svijeta svoga djeteta i pridružite mu se u njemu. Ako vaše dijete voli stare automobile pročitajte knjigu o njima i razgovarajte s njim o toj temi. Ako vaše dijete voli ljudima govoriti o svemirskim letovima, s oduševljenjem slušajte dok priča o toj temi. Ako voli morske životinje, nabavite plakate s njihovim slikama, okačite ih na zidove i zapitajte ga koje su mu najdraže. Ne samo što ćete bolje razumjeti svijet svoga djeteta, nego će i njemu biti lakše povezati se s vama – i biti prilagodljivije!

Ako dijete ima visoku razinu kandide i iznenada prestane konzumirati veće količine šećera, može doći do 'odumiranja'. Taj se pojam koristi kako bismo opisali odumiranje mnoštva gljivica odjedanput. Kad gljivice masovno odumiru, vjeruje se da se raspadanje tih organizama oslobađaju otrovi koji se šire organizmom. Zbog toga se kod neke djece koja su smanjila unos šećera tijekom nekoliko dana mogu pojaviti simptomi kao što su mučnina, povraćanje, glavobolja i blago povišena temperatura.

Stalna nadutost još je jedan simptom prekomjernog rasta kandide.

Dijeta bez glutena i kazeina (bez glutena i mliječnih proizvoda), specifična ugljikohidratna dijeta (bez krumpira, kukuruza, riže), dijeta tjelesne ekologije (smanjiti rast kandide uz ravnotežu crijevne flore uvođenjem fermentirane hrane).

Smanjiti nadutost, proljev, zatvor i druge probavne probleme i podići imunosni sustav.

Kvalitetne probiotičke kapsule ili prah, sadrže mnogo više probiotika nego čaša jogurta.

Neke vrste povrća djeci imaju neugodan okus zbog manjka cinka u tijelu, a također je povećana žudnja za slatkišima.

Ako svom djetetu dajete velike količine ribljeg ulja, a niste dovoljno oprezni, mogli biste njegov organizam preplaviti živom i drugim otrovnim tvarima.

Nećemo ni primijetiti što trebamo pohvaliti ako nismo usredotočeni na prekrasne stvari koje naša djeca već rade i ako ne osjećamo zahvalnost zbog njih.

Ostani smiren, ne reagiraj, glupiraj se – stav metode Son-Rise.
Možete pročitati ovu knjigu i zapamtiti sve metode, ali kad ste uznemireni ili ljutiti, nećete moći učinkovito primijeniti načela koja ste naučili. Naš stav utječe na sve što radimo. Ako smo tužni, ne možemo pohvaliti sa zahvalnošću i uzbuđenjem. Ako smo frustrirani, ne možemo ostati opušteni i svom uplakanom, agresivnom djetetu pomoći da pronađe drugačiji način komuniciranja.

Djeca s poremećajem iz autističnog spektra dulje gledaju majku u lice i kreativnije se igraju igračkama kad majke oponašaju njihovu igru nego kad se igraju sama. Nakon te intervencije tijekom samo dva tjedna (20 minuta dnevno) pokazalo se da se trajanje dječjeg pogleda kumulativno produljilo te da su se djeca kreativnije igrala igračkama. Roditelji djese koja sudjeluju u programu Son-Rise dobivaju upute da se uključe u igru oponašanja (pridruživanje) kad god dijete ponavlja pokrete isključujući sve ostale.

Pokazalo se da dojenčad od trećeg do petog mjeseca starosti više voli druženje s osobama koje su prije reagirale na njih, a izbjegavaju interakciju s onima koje ne reagiraju na njih ili čije reakcije nisu u skladu s djetetovim.

Vjerujemo da svako dijete ima razlog za svako ponašanje koje izražava. Umjesto da djecu prisiljavamo da se prilagode svijetu koji još ne razumiju, mi najprije ulazimo u njihov svijet. Nastojimo ga razumjeti kako bismo mogli što djelotvornije pomoći djetetu. U okviru programa Son-Rise djeca nam najprije pokazuju put u svoj svijet, a mi onda njima pokazujemo put u naš svijet.

U programu Son-Rise mi stalno nastojimo uspostaviti odnos i povezanost s našom djecom. Jedan od bitnih načina na koji to radimo naziva se pridruživanje. Umjesto da zabranimo ponavljano, autistično ponašanje ili da dijete potaknemo da ga napusti, mi zapravo sudjelujemo u tim aktivnostima s djetetom. Time ni u kom slučaju ne potičemo autistično ponašanje, već smo u radu s tisućama djece širom svijeta svjedočili upravo suprotno. Kad se pridružujemo djeci, ona su sklonija više od nas gledati, poklanjati nam više pažnje i više nas uključivati u svoju aktivnost. Vidjeli smo da takva djeca sve manje ponavljaju iste pokrete i sve više komuniciraju. Na kraju krajeva, mi s djetetom gradimo sve snažniju povezanost, a istodobno, pokazujući istinsko zanimanje i sudjelovanje u onome što je djetetu bitno, mi zapravo poučavamo upravo one međuljudske vještine koje nedostaju velikom broju naše djece. Kad se dijete svojevoljno poveže s nama, tada se koristimo cijelim nizom motivacijskih i obrazovnih metoda kako bismo potaknuli učenje i usvajanje vještina.










06.03.2020. u 14:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

7 navika uspješnih ljudi


Stephen R.Covey
Izdavač: Mozaik knjiga 1998.

Svi smo mi skloni misliti da vidimo stvari onakvima kakve one jesu, da smo objektivni. Ali nije tako. Vidimo svijet ne onakvim kakav jest, nego kakvi smo mi – ili onako kako smo uvjetovani da ga vidimo. Kad otvorimo usta da bismo opisali što vidimo, mi zapravo opisujemo sebe, svoje percepcije, svoje paradigme.

Značajni problemi s kojima smo suočeni ne mogu se riješiti istom razinom razmišljanja na kojoj smo bili kad smo ih stvorili. Albert Einstein

Naš je karakter sklop naših navika. Posij misao, požanji čin; posij čin, požanji naviku; posij naviku, požanji karakter; posij karakter, požanji sudbinu.

Možete kupiti nečije ruke, ali ne i njegovo srce. U njegovu su srcu oduševljenje i odanost. Možete kupiti njegova leđa, ali ne i njegov um. A tu je njegova kreativnost, njegova inventivnost, njegova dosjetljivost.
Raditi na PS-u znači postupati prema namještenicima kao prema dobrovoljcima, kao što i prema klijentima treba postupati kao prema dobrovoljcima, jer oni to jesu. Oni svoj najbolji dio, srce i um, daju dragovoljno.

Jednog je dana, gol i sam u maloj sobi, počeo postajati svjestan onoga što je poslije nazvao 'posljednjom ljudskom slobodom'. Tu mu slobodu nacisti nisu mogli oduzeti. Mogli su kontrolirati cjelokupno njegovo okruženje, mogli su činiti što su htjeli s njegovim tijelom, ali je sam Viktor Frankl bio biće svjesno sebe i mogao je promatrati svoju ulogu kao promatrač. Njegov osnovni identitet bio je netaknut. Mogao je sam odlučiti kako će sve to djelovati na njega. Između onoga što mu se događalo – poticaja – i njegove reakcije na to, bila je njegova sloboda ili moć da izabere reakciju.
Usred najvećih zamislivih poniženja, Frankl je iskoristio ljudski dar svijesti o sebi kako bi otkrio jedno temeljno načelo o ljudskoj prirodi: između poticaja i reakcije, čovjek ima slobodu izbora.

Nitko vas ne može povrijediti bez vašeg pristanka. Oni nam ne mogu oduzeti naše samopoštovanje ako im ga mi ne damo. Eleanor Roosvelt

Ja sam danas ono što jesam zbog izbora koji sam napravio jučer.

Voljeti je glagol. Ljubav je osjećaj – plod je voljenja – glagola. Zato je volite. Služite joj. Žrtvujte se. Slušajte. Suosjećajte. Cijenite. Podržavajte. Jeste li to voljni učiniti?

Mijenjanje naših navika, mijenjanje naših metoda utjecanja i mijenjanje načina kako vidimo probleme na koje nemamo utjecaja – sve je to unutar našeg kruga utjecaja.

Sreća, je kao i nesreća, proaktivni izbor.

Proaktivni pristup pogrešci jest odmah je priznati, ispraviti je i učiti iz nje. To doslovno grešku pretvara u uspjeh. Uspjeh se nalazi na kraju promašaja. T.J.Watson (IBM)

Načela osobnog vodstva:
Počnite imajući na umu kraj
Stavite najvažnije na prvo mjesto



Ono što je iza nas i ono što je ispred nas sitnicu u usporedbi s onim što u nama jest. Oliver Wendell Holmes

Krenuti imajući na umu kraj znači početi s jasnom slikom o odredištu. To znači znati kamo idete kako biste bolje shvatili gdje ste sad i kako biste koračali u ispravnom smjeru.

Uvjeren sam da su i roditelji često uhvaćeni u paradigmu upravljanja te misle na kontrolu, djelotvornost i pravila, umjesto na usmjeravanje, svrhovitost i obiteljski osjećaj.

Svaki je pojedinac jedinstven, pa je i njegova osobna misija jedinstvena:
Najprije postigni uspjeh kod kuće, svake godine razvij jednu novu sposobnost, radi nešto dok čekaš, slušaj dva puta više nego što govoriš.

Mnoge takozvane mentalne i emocionalne bolesti zapravo su simptomi dubljeg osjećaja nesmislenosti ili praznine. Logoterapija uklanja tu prazninu tako što pomaže pojedincu da pronađe smisao, svoju misiju u životu.

Priroda vizualizacije vrlo je važna. Ako vizualizirate pogrešnu stvar, proizvest ćete pogrešnu stvar.

Stvari koje su najvažnije nikad ne smiju biti na milosti stvari koje su najmanje važne. Goethe

Upravljanje vremenom nije izazov da se upravlja vremenom, nego da se upravlja sobom. zadovoljstvo je funkcija očekivanja koliko i ostvarenja. A očekivanje i zadovoljstvo u našem su krugu utjecaja.

80% rezultata proistječe iz 20% aktivnosti.

Svi znamo što je financijski bankovni račun. Na njega stavljamo pologe i stvaramo zalihu iz koje možemo uzimati novac kad nam je potreban. Emocionalni bankovni račun jest metafora koja opisuje količinu povjerenja koja je izgrađena u nekom odnosu. To je osjećaj sigurnosti koji imate s drugim čovjekom.

Plemenitije je potpuno se dati jednoj osobi, nego marljivo raditi na spasu masa. Dag Hammarskjold

Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje. Pascal

Većina ljudi ne sluša s namjerom da shvati, sluša s namjerom da odgovori. Oni ili govore ili se spremaju govoriti. Sve filtriraju kroz vlastite paradigme i učitavaju svoju autobiografiju u živote drugih ljudi.

Razmislite zašto vam se bliska osoba više ne povjerava, zašto i bi, ako svaki put kad otvori svoj najosjetljiviji dio vi poput slona sve pogazite svojim autobiografskim savjetima i ponavljate – jesam li ti rekao?

Katkada kad pomislim kako silne posljedice mogu proizaći iz malih stvari… u iskušenju sam pomisliti… da nema malih stvari. Bruce Barton

Priroda na osobit način daje blagoslov onima koji uranjanju u nju. Kad napustite buku i nesklad grada i predate se skladu i ritmu prirode, vraćate se obnovljeni. Neko ste vrijeme nedodirljivi, gotovo ne uništivi, sve dok postupno buka i nesklad okružja ne prodru u taj unutarnji mir.

Slušajte pažljivo, posegnite unatrag, ispitajte svoju motivaciju.

Služiti drugima najamnina je koju plaćamo zauzvrat za privilegiju življenja na ovoj zemlji. N. Eldon Tanner

Odnosi se prema čovjeku onako kakav on jest, i on će ostati kakav jest. Postupaj prema njemu onako kakav on može i kakav bi trebao biti, i on će postati onakav kakav može i kakav bi trebao biti. Goethe

Vaša ekonomska sigurnost nije u vašem zaposlenju, ona je u vašoj sposobnosti da proizvodite – da mislite, učite, stvarate, prilagođavate se. To je stvarna financijska neovisnost. Ona nije u tome da posjedujete bogatstvo, ona je u tome da imate sposobnost proizvođenja bogatstva.

Glas savjesti tako je nježan da ga je lako ugušiti, ali je istodobno tako jasan da ga nije moguće ne prepoznati. Madame de Stael

Ne možete se igrati životinjskim u sebi, a da ne postanete životinja, ne možete se igrati lažima, a da ne izgubite pravo na istinu, niti se igrati okrutnošću a da ne izgubite osjetljivost uma. Onaj koji želi imati uređen vrt, neće odvojiti jednu gredicu za korove. Dag Hammarskjold

Postoji razmak ili prostor između poticaja i reakcije. Za naš rast i sreću presudno je kako se koristimo tim prostorom.

Svojoj djeci možemo dati samo dva trajna nasljeđa – jedno su korijeni, a drugo krila.

Ono što uporno činimo postaje lakše – ne zato što bi se priroda posla promijenila, nego zato što je naša sposobnost porasla. Emerson

Mi nismo ljudska bića koja prolaze kroz duhovno iskustvo. Mi smo duhovna bića koja prolaze kroz ljudsko iskustvo. Teilhard de Chardin










06.03.2020. u 14:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Stvorite novo ja


Joe Dispenza

Samo materija, nikad um?
Samo um, nikad materija?

Na subatomskom nivou, energija odgovara na vašu fokusiranu pažnju i postaje materija. Kako bi se vaš život promijenio kad biste naučili da usmjeravate efekt promatrača i dovedete do kolapsa beskonačnih valova vjerojatnoća u realnost koju vi birate? Da li biste mogli da postanete bolji u promatranju života koji želite?
Beskrajan broj mogućih realnosti čeka na promatrača.
Sve u fizičkom univerzumu je sačinjeno od subatomskih čestica kao što su elektroni. Po svojoj prirodi ove čestice, kada postoje kao čist potencijal, nalaze se u stanju valova sve dok nisu promatrane. One su potencijalno 'sve' i 'ništa' sve dok se ne promatraju.

Poput gline, energija beskonačnih mogućnosti se oblikuje pomoću svijesti: odnosno pomoću vašeg uma. Ako je sva materija načinjena od energije, onda je logičnu da su svijet/um i energija/materija toliko blisko povezani da su jedno. Um i materija su potpuno isprepletani. Vaša svijest/um utječe na energiju/materiju zbog toga što vaša svijest jest energija i energija jest svijest. Vi ste dovoljno moćni da možete da utječete na materiju zato što ste na najelementarnijem nivou vi energija sa sviješću. Vi ste materija koja ima um.
Fizički univerzum je nematerijalno, međusobno povezano jedinstveno polje informacija, potencijalno sve stvari, ali fizički nijedna stvar. Kvantni univerzum čeka da svjesni promatrač (vi ili ja) dođe i utječe na energiju u formi potencijalne materije koristeći svoj um i svijest (koji su energija) da bi doveo do toga da se valovi energetskih potencijala spoje u fizičku materiju. Kao što se val mogućnosti elektrona manifestira kao čestica u okviru određenog trenutnog dešavanja, tako mi promatrači dovodimo do toga da se čestica ili grupa čestica manifestira kao fizičko iskustvo u formi nekog dešavanja u našem životu.
Ovo je od suštinske važnosti da biste shvatili kako da izazovete neki efekt odnosno stvorite promjenu u svom životu.

Vi, kao i svatko od nas, šaljete određen i jasan energetski obrazac, odnosno svoj energetski potpis. U stvari, sve što je materijalno uvijek manifestira određene obrasce energije. Ta energija nosi informaciju. Vaša stanja uma, kako ona svjesna tako nesvjesna, mijenjaju taj potpis iz trenutka u trenutak zato što ste vi više od svog fizičkog tijela, vi ste svijest koja koristi tijelo i mozak da bi izrazila različite nivoe uma.
Drugi način da se govori o tome kao smo mi ljudi i kvantno polje međusobno povezani jeste pomoću koncepta kvantne sprege, odnosno kvantne ne lokalne konekcije. U suštini, kada su dvije čestice povezane na neki način, one će uvijek biti povezane izvan prostora i vremena. Kao rezultat toga, sve što se uradi jednoj čestici, bit će urađeno i drugoj bez obzira što su one prostorno odvojene jedna od druge. Budući da smo i mi načinjeni od čestica, ovo znači da smo povezani izvan prostora i vremena. Ono što radimo nekom drugom, mi to zapravo radimo sebi.

Ako se budete molili (odnosno fokusirali svoju namjeru) za bolji život za sebe, da li bi to moglo da utječe na vašu prošlost, sadašnjost i budućnost?
Kvantni zakon kaže da svi potencijali postoje simultano. Naše misli i osjećaji utiču na sve aspekte života izvan prostora i vremena.
Kvantno polje ne odgovara samo na naše želje odnosno naše emocionalne zahtjeve. Ono ne odgovara samo na naše ciljeve odnosno naše misli. Ono isključivo odgovara kada je to dvoje usklađeno i koherentno, a to znači da odašilju isti signal. Kada kombiniramo uzvišenu emociju s otvorenim srcem i svjesnom namjerom i jasnim mislima, mi šaljemo signal polju da nam ono odgovori na neki nevjerojatan način.
Kvantno polje ne odgovara na ono što želimo, ono odgovara na ono što smo mi kao biće.

Sva potencijalna iskustva postoje u kvantnom polju kao more beskonačnih mogućnosti. Kada promijenite svoje elektromagnetski potpis tako da bude u skladu s onim što već postoji u polju, vaše tijelo će biti privučeno tom događaju i vi ćete ući u novu vremensku liniju ili će vas taj događaj pronaći u vašoj novoj realnosti.

Da biste doživjeli promjenu, promatrajte novi ishod s novim umom.
Naše navike, poznate misli i osjećanja održavaju isto stanje postojanja koje kreira iste načine ponašanja i istu realnost. Dakle, ako želimo da promijenimo neki aspekt svoje realnosti, mi moramo da mislimo, osjećamo se i ponašamo drugačije, mi moramo da 'budemo' drugačiji i drugačije reagiramo na iskustva. Zapravo, mi moramo da 'postanemo' netko drugi. Moramo da kreiramo novo stanje uma zato što je neophodno da promatramo novi ishod s novim umom.
Gledano iz kvantne perspektive, mi moramo da kreiramo različito stanje postojanja kao promatrač i stvorimo novi elektromagnetski potpis. Kada to budemo učinili, bit ćemo usklađeni s potencijalnom realnošću u polju, koja postoji kao elektromagnetni potencijal. Kada postoji usklađenost između onoga tko smo, onoga što odašiljemo i elektromagnetskog potencijala u polju, bit ćemo privučeni toj potencijalnoj realnosti ili će ona nas pronaći.

Postoji sinhronicitet koji se stvara u svakom trenutku između mozga i tijela. U stvari, dok počinjemo da se osjećamo onako kako mislimo – zbog toga što je mozak u stalnoj komunikaciji sa tijelom i mi također počinjemo da mislimo onako kako se osjećamo. Mozak neprestano nadgleda način na koji se tijelo osjeća. Na osnovu kemijskih povratnih informacija koje dobiva, on stvara još više misli, a one zatim proizvode kemijske supstance koje odgovaraju onome kako se tijelo osjeća. Tako da mi najprije počinjemo da se osjećamo onako kako mislim, a onda mislimo onako kako se osjećamo.

A što vas čeka ako nastavite da mobilizirate svu tu energiju za stanje uzbune? Ako nastavljate da najveći dio svoje energije usmjeravate ka nekom problemu u vanjskom okruženju, ostat će vam veoma malo energije u unutrašnjem okruženju tijela. Vaš imunosni sistem koji nadgleda vaš unutarnji svijet ne može da nastavi s tim manjkom energije da radi na razvoju i popravcima. Zbog toga se vi razbolijevate, bilo da se radi o prehladi, raku ili reumatoidnom artritisu.

Fizičari kažu da energija ne može ni da se kreira ni uništi, ona samo može da se prenese ili transformira. To je ono što će vam se desiti kada dođete do točke kada vam više ni jedna vaša misao, ni jedna emocija, ni jedno podsvjesno ponašanje ne prolazi neopaženo.
Kad oslobodimo tijelo na emocionalnom nivou, uklanjamo jaz, ono više nije um koji svakog dana živi u istoj prošlosti. Kad uklonimo jaz, oslobađamo energiju koja je do tada korištena da bi ga proizvela. Sada imamo tu energiju kao sirovi materijal koji možemo da koristimo da bismo kreirali novi život.
Upitajte se: Koje se energije iz prošlih iskustava (u obliku ograničavajućih emocija) držim tako da ona osnažuje moj prošli identitet i emocionalno me vezuje za moje sadašnje okolnosti? Da li bih mogao da koristim tu energiju i transformiram je u uzvišeno stanje iz kojeg ću kreirati novi i drugačiji rezultat?
Meditacija će vam pomoći da ogulite neki od tih slojeva i uklonite neke od maski koje ste nosili. I jedno i drugo je blokiralo protok velike inteligencije u vama. Kao rezultat guljenja tih slojeva postat ćete transparentni. Vi ste transparenti onda kada je ono kako spolja izgledate isto kao ono tko sjeste zaista.
A kada živite na taj način, iskusit ćete stanje zahvalnosti, odnosno uzvišene radosti za koje vjerujem da je naše prirodno stanje postojanja. Kada to činite, vi počinjete da izlazite iz prošlosti i možete da usmjerite svoj pogled ka budućnosti.

Svjesnost, a ne analiza omogućava ulazak u podsvijest.
Ako stalno nešto analizirate (u analitičkom ste umu), vi ste u beta stanju i ne možete da uđete u svoj podsvjesni um.
Paraliza bez analize – dešava se kada živimo najveći dio života u stanju beta valova, jedino vrijeme kada nismo u njemu je ono dok spavamo (tada smo u delta stanju aktivnosti moždanih valova).

Sklopite oči i nekoliko puta duboko i polako udahnite i izdahnite da biste otpustili svoj um i tijelo. Dišite kroz nos, a izdišite kroz usta. Neka vam dah bude dug, spor i postojan. Ritmično udišite i izdišite sve dok ne uđete u sadašnjost. Kada se nalazite u sadašnjem trenutku, vi ulazite u svijet mogućnosti…
Postoji moćna inteligencija u vama koja vam daje život, koja vas neizmjerno voli. Kada je vaša volja usklađena s njenom voljom, kada je vaš um usklađen s njenim umom, kada je vaša ljubav prema životu usklađena s njenom ljubavlju prema životu, ona vam uvijek odgovara. Ona že se kretati u vama i oko vas i vi ćete vidjeti dokaze u svom životu kao rezultat svojih napora. Biti veći od svog okruženja, biti veći od okolnosti u svom životu, biti veći od osjećaja koja ste memorirali u svom tijelu, misliti veće nego što je tijelo, biti veći od vremena… to znači da se vi držite za skute božanskog… Dakle, vaša sudbina je odraz, odnosno kreacija većeg uma. Volite dovoljno sebe da biste to učinili…

Prepoznavanje. Vi ne možete da kreirate novu budućnost dok se i dalje držite emocije iz prošlosti. Koja je bila emocija koju ste željeli da izbrišete? Upamtite kako tu emociju osjećate u svom tijelu i prepoznajete poznato stanje uma koje pokreće ta emocija…
Priznavanje. Vrijeme je da otkrijete moć u sebi, uvedete sebe u nju i kažete joj šta želite da promijenite u vezi sa sobom. počnite da joj priznajete tko ste bili i šta ste krili. U svom umu razgovarate s njom. Upamtite da je ovo realno. Ona vas već poznaje. Ona vas ne kritizira. Ona vas samo voli….

06.03.2020. u 14:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Dah koji život znači


Paul Kalanithi
Izdavač: Mozaik knjiga 2017.

Bila je uzrujana jer sam joj obećao jedan život, a dao joj drugi.

Četvrtak se pretopio u petak dok sam trideset šest sati radio u operacijskoj dvorani, na nizu iznimno složenih slučajeva.

Kroz vrata je provirila mlada sestra koju dotad još nisam upoznao.
Liječnik će uskoro doći.
S time je isparila budućnost koju sam zamišljao, koja tek što nije bila ostvarena, kulminacija desetljeća truda.

Čak i dok radite na mrtvima čija su lica pokrivena i kojima ne znate ime, ustanovljujete da vam se njihova ljudskost nameće.

Liječnici zadiru u tijelo na sve moguće načine. Vide ljude u njihovu najranjivijem stanju, dok su najviše uplašeni, u njihovoj najvećoj privatnosti. Dočekuju ih na ovom svijetu i ispraćaju ih. Doživljavanje tijela kao materije i mehanizma naličje je ublažavanja najdublje ljudske patnje.

S takvom mukom i boli dolazimo na svijet koji ne poznajemo, ali najčešće nije lako otići s njega.
Sir Thomas Brown

Meni je rana djelovala kao masa nepovezanog tkiva, ali su kirurzi u njoj vidjeli očiti red, kao što ga kipar vidi u komadu mramora.

Jednog smo dana rođeni, jednoga ćemo dana umrijeti, istoga dana, iste sekunde… one rađaju djecu raskrečene nad grobovima, svjetlost na trenutak blista i tada je ponovno noć. Stajao sam pokraj grobara i njegovih 'kliješta'. Samuel Beckett

Što je gore, roditi se prerano ili predugo čekati porođaj?
O tome se odlučuje po vlastitu nahođenju.
Vrlo teška odluka. Jesam li u vlastitu životu ikada donio odluku koja je bila teža od izbora između dviju vrsta sendviča s govedinom?

Možda život jest tek 'trenutak', previše kratak da bi ga se uzimalo u obzir.

U tom trenutku sjetio sam se svih trenutaka u kojima je moja empatija podbacila: trenutaka kad sam ustrajao u otpuštanju pacijenta iz bolnice unatoč njegovim zabrinutostima, kad sam ignorirao pacijentovu bol jer su me pritiskali drugi zahtjevi. Ljudi čiju sam patnju vidio, registrirao i uredno pakirao u različite dijagnoze, čiju važnost nisam shvaćao – svi su se vratili osvetoljubivi, gnjevni i neumoljivi.

Kad skalpel nije primjeren, riječi su kirurgovo jedino oruđe.

U toj jedinstvenoj patnji prouzročenoj teškim oštećenjem mozga, patnji koju obitelji češće osjećaju jače nego pacijenti, liječnici nisu jedini koji ne shvaćaju punu važnost. Ni obitelji koje se okupe oko svojeg voljenog člana – u čijoj je obrijanoj glavi izmučeni mozak – u pravilu ne shvaćaju punu važnost. Vide prošlost, mnoga sjećanja i ljubav koju su netom osjetili, sve predstavljeno u tijelu koje je pred njima. Ja vidim moguće budućnosti, aparate za disanje spojene kroz kirurški otvor na vratu, gustu tekućinu koja kapa kroz otvor na trbuhu, mogući dug, bolan i samo djelomičan oporavak – ili nešto vjerojatnije, da se osoba koje se sjećaju uopće neće vratiti. U tim trenucima nisam postupao kao neprijatelj smrt, što sam najčešće činio, nego kao njezin izaslanih. Tim sam obiteljima morao pomoći shvatiti kako osoba koju su poznavali – potpuno, vitalno, neovisno ljudsko biće – sada postoji samo u prošlosti te da mi je potrebna njihova pomoć kako bih shvatio kakvu bi budućnost ta osoba željela: lagano umrijeti ili biti pričvršćena na vrećice iz kojih tekućine dolaze i u koje tekućine odlaze, kako bi opstala unatoč tomu što nije sposobna boriti se.

Zajedno smo u ovome, a ovo su putevi izlaska – obećam da ću te dovesti na drugu stranu kako ću najbolje znati.

Zvijezda se raspada – korijen riječi disaster eng. Katastrofa.

Mogao sam vidjeti golemost jaza između života kojim je živjela prošlog tjedna i onoga u koji će upravo ući. Ona i njezin suprug nisu se doimali spremnim čuti 'rak mozga' – je li itko spreman na to?

Sumnjao sam da će upamtiti mnogo toga pošto sam uveo mogućnost raka mozga. Sadržaj lonca tragedije najbolje je davati žlicu po žlicu. Samo je nekoliko pacijenata odjednom zahtijevalo sve, većini je bilo potrebno vrijeme za probavljanje.

Vjerujem da je neodgovorno davati precizniju prognozu od one koja može biti točna. Oni sumnjivi liječnici koji daju specifične brojke (imate još šest mjeseci života), tko su oni, pitao sam se, i tko ih je poučavao statistici?

Pacijent – onaj koji bez pritužbi podnosi teškoće.
Najčešće zavlada tišina, zbog dostojanstva ili zbog šoka, pa držanje pacijenta za ruku postaje način komunikacije.

Mislim da nikada nisam ni jednu minutu dana proveo pitajući se zašto radim to što radim ili je li vrijedno. Poziv na zaštitu života – i ne samo života nego i nečijeg identiteta, a možda nije pretjerano reći ni nečije duše – bio je očit u svojoj svetosti.

Shvatio sam da prije nego što pristupim zahvatu na pacijentovu mozgu moram shvatiti njegov um: njegov identitet, njegove vrijednosti, što njegov život čini vrijednim življenja i kolika bi razorenost dopuštanje da taj život završi učinila razboritim. Cijena moje posvećenosti uspjehu bila je visoka, a neizbježni neuspjesi donosili su mi gotovo nepodnošljiv osjećaj krivnje. Ti tereti medicinu čine svetom i potpuno nevjerojatnom: kad preuzmemo tuđi križ, njegova nas težina katkad mora zdrobiti.

U vezi sa specijalizacijom kaže se: dani su dani dugi, ali godine su kratke.

Bolnost neuspjeha pomogla mi je shvatiti da je izvrsnost u tehnici bila moralni uvjet. Dobre namjere nisu bile dovoljne, ne kad je toliko mnogo toga ovisilo o mojim vještinama, kad su jedan ili dva milimetra bili razlika između tragedije i trijumfa.

Smrt dolazi po sve nas. Po nas, po naše pacijente: to je sudbina nas živih organizama koji dišu i u kojima se odvija metabolizam. Većina života proživi se s pasivnošću prema smrti – to je nešto što se dogodi vama i ljudima oko vas. No Jeff i ja smo godinama aktivno učili hvatati se ukoštac sa smrti, boriti se s njom kao što se Jakov borio s anđelom i tako se suočavati sa smislom života. Prihvatili smo težak jaram, jaram smrtne odgovornosti. Životi i identiteti naših pacijenata možda jesu u našim rukama, ali smrt uvijek pobijedi. Čak i ako ste vi savršeni, svijet nije savršen. Tajna je u spoznaji da igra nije pravedna, da ćete izgubiti, da će vaše ruke ili vaše rasuđivanje pogriješiti, ali se vi nastavljate boriti kako biste pobijedili za svoje pacijente. Nikada ne možete postići savršenost, ali možete vjerovati u asimptotu kojoj nezaustavljivo težite.

Da pišem knjige, sastavio bih registar različitih ljudskih smrti popraćen komentarima: onaj tko bi ljude poučavao umrijeti, istodobno bi ih poučavao življenju.
Proučavati filozofiju znači učiti umrijeti/ Michel de Montaigne

Doimalo se da je jedno poglavlje mojega života završilo, a možda je cijela knjiga bila pri kraju. Umjesto da budem pastoralna figura koja pomaže u određenom životnom prijelazu, postao sam pripadnik stada, izgubljen i zbunjen. Teška bolest nije mi promijenila život nego ga je uništila. Nije mi se toliko doimala kao otkrivenje – prodorna zraka svjetlosti koja rasvjetljuje Ono Uistinu Važno – nego više kao da je netko upravo bacio zapaljivu bombu na put. Morao sam je zaobići.

Moj je život gradio potencijal, potencijal koji će ostati neostvaren.

Smrt, koju sam na svojemu poslu dobro upoznao, stigla je u posjet meni.

Poput trkača koji kolabira prešavši cilj, bez dužnosti skrbi za bolesne, koja bi me gurnula dalje, postao sam invalid.

Počeo sam shvaćati da toliko približavanje vlastitoj smrtnosti nije promijenilo ništa i da je promijenilo sve. Prije nego što su mi dijagnosticirali rak, znao sam da ću jednoga dana umrijeti, ali nisam znao kada. Nakon dijagnoze znao sam da ću jednog dana umrijeti, ali nisam znao kada. No sada sam toga bio jasno svjestan. Taj problem zapravo nije bio znanstvene prirode. Činjeničnost smrti uznemiruje. Međutim, drukčije ne možemo živjeti.

Riječ 'nada' prvi put se pojavila u engleskom jeziku prije otprilike tisuću godina označavajući određenu kombinaciju sigurnosti i želje. No ono što sam ja želio – život – nije bilo ono u što sam bio siguran – smrt. Jesam li tada, govoreći o nadi, zapravo mislio: Ostavi prostora za neosnovanu želju?

Kao liječnik slutite kako je biti bolestan, ali dok to sami ne proživite, zapravo ne znate.

Osjetio sam kako se kaos proteklih nekoliko mjeseci smiruje i kako se pojavljuje osjećaj novog reda. Moj zgrčeni osjećaj budućnosti počeo se opuštati.

Nastavit ću dalje. Samuel Beckett

Tog sam jutra donio odluku: prisilit ću se na povratak u operacijsku dvoranu. Zašto? Zato što sam to mogao. Zato što sam to bio. Zato što ću morati naučiti živjeti na drukčiji način, shvaćajući smrt kao impozantnu putujuću gošću, ali znajući da sam, čak i ako umirem, dok doista ne umrem, i dalje živ.

Smrt možda jest jednokratan događaj, ali življenje s neizlječivom bolešću je proces.

Teške bolesti trebale bi u život donijeti jasnoću. Umjesto toga, znao sam da ću umrijeti – ali to sam i prije znao.

Recite mi da su preda mnom još tri mjeseca i provest ću ih s obitelji. Recite mi da je preda mnom jedna godina i pisat ću knjigu. Dajte mi deset godina i vratit ću se liječenju bolesti. Istina da živimo dan po dan nije pomogla: što bih trebao učiniti s tim danom?

Novi zavjet kaže da nikada ne možete biti dovoljno dobri: dobrota je cilj, a vi ga ne možete dostići.

Osnovna poruka istočnoga grijeha možda ne govori: Uvijek se osjećaj krivim. Možda je više poput: Svi imamo svoje shvaćanje toga što znači biti dobar i ne možemo uvijek biti u skladu s njime.

Možda je samo jedno što mogu reći tom djetetu, koje je čista budućnost, koje se kratko preklapa sa mnom, čovjekom čiji je život, ne dogodi li se nevjerojatno, gotovo u potpunosti prošlost.
Ta je poruka jednostavna:
Kad stigneš do jednoga od mnogih trenutaka u životu u kojima se moraš predstaviti, otkriti što si bila, učinila i što i značila svijetu, molim te nemoj obezvrijediti to da si jednom umirućem čovjeku dane ispunila silnom radošću, radošću koju dotad u životu nisam upoznao, radošću koja ne žudi za još i još nego počiva zadovoljena. Sada, u ovom trenutku, to je silno mnogo.

Mili, ostavio si mi dva dara,
Ostavštinu ljubavi kojom bi i nebeski otac bio zadovoljan ako bi mu bila ponuđena.
Ostavio si mi granice boli, goleme poput mora između vječnosti i vremena, tvoje svijesti i mene.
Emily Dickinson


06.03.2020. u 14:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Put sreće


Jorge Bucay
Izdavač: Fraktura 2016.

Krajnji cilj nazovimo kako je komu drago: sreća, samoostvarenje, uzdizanje, prosvjetljenje, trenutak spoznaje, spokoj, uspjeh, vrhunac, ili jednostavno: kraj… Svejedno je. Svi znamo da je pravi izazov sretno stići onamo.

PRVI, put konačnoga prihvaćanja odgovornosti za vlastiti život, koji nazivam PUTEM SAMOOVISNOSTI
DRUGI, put otkrivanja onoga drugog, put ljubavi i tjelesnosti, koji nazivam PUTEM SUSRETA
TREĆI, put gubitka i žalovanja, koji nazivam PUTEM SUZA
ČETVRTI, put ispunjenosti i potrage za smislom, koji nazivam PUTEM SREĆE.

Kamo sreće da se ondje susretnemo.
To će značiti da ste vi stigli.
To će značiti da sam i ja uspio…

U kojem smjeru starče?
Ovisi što tražiš, odgovara mi ne pomaknuvši se.
Želim biti sretan, kažem mu.
Bilo koji od ovih puteva može te odvesti u tom smjeru.

Pada kiša.
Shvaćam da ne volim kad pada kiša.
Ali ne bih volio da nikad ne pada kiša.
Čini se da želim da pada kiša samo kad je to meni po volji.
Pa ipak, nisam siguran da to uistinu želim.
Mislim da samo svjedočim svojoj zlovolji, kao da nije moja, kao da ja nemam ništa s njome.

Nije važno što će me kapi malo smočiti, važan je put.
Nije važno stići, važan je put.
Zapravo ništa nije važno, samo put.

Naravno da sam uvijek želio biti sretan, ali sjećam se da sam si predbacivao zbog intervjua u kojem sam izrazio tu želju. Meni je, kao i gotovo svima, reći 'želim biti sretan' bilo kao da tražim diplomu za glupost, šupljoglavost ili siromaštvo duhom.
Pa ipak, sreća je toliko duboka tema i zahtijeva jednako temeljito proučavanje koliko i poteškoće u komunikaciji.

Neki je svećenik uvijek govorio vjernicima da je lakše biti nesretan, nogo lakše nego biti sretan.
Kad se osjećam nesretno – objašnjavao je – govorim si da sam izabrao lakši izlaz, da dopuštam da me neke stvari udalje od Boga.
Sreća je – objašnjavao je – nešto na čemu trebamo raditi, a ne puki osjećaj koji je posljedica toga da nam se dogodilo nešto lijepo.
Ne mogu govoriti o njegovim teološkim postavkama, ali slažem se s njegovim prijedlogom da to JESMO LI SRETNI ILI NISMO VIŠE OVISI O NAMA SAMIMA NEGO O VANJSKIM ČIMBENICIMA.

Faktor S:
1. Određeni stupanj kontrole i svijest o međuovisnosti nas i okoline. Ne mogu biti sretan ako nisam svjestan svojeg aktivnoga sudjelovanja u svemu što mi se događa.
2. Razvoj mentalnog stanja koje nam omogućuje da izbjegnemo obeshrabrenost. Ne mogu biti sretan ako uvijek pri prvoj poteškoći odustanem od puta.
3. Rad na dosezanju mudrosti. Ne mogu biti sretan ako se utječem neznanju onih koji i ne žele znati da ne znaju.
Sposobnost promjene perspektive nesumnjivo je jedno od najučinkovitijih oruđa koje nam stoji na raspolaganju kada se treba suočiti s teškom situacijom.
Prethodno prijeđeni putevi služe upravo, i možda jedino tomu da možemo promijeniti perspektivu koju je naš odgoj možda iskrivio. Prolazak tim putevima naučio nas je jednom zasvagda…
Da ovisimo isključio o sebi samima,
Da trebamo druge ljude, ali nikoga posebno kako bismo nastavili put,
Da možemo podnijeti i prevladati bol gubitka i napuštanja, ukratko
DA JE NAŠ ŽIVOT ISKLJUČIVO NAŠA ODGOVORNOST

Veliki izazov bivanja čovjekom u učenju dviju stvari je: naučiti ući (susret i predanost) i naučiti izaći (predanost i odvajanje).

Tko želi istinski živjeti, mora se ponovno roditi.
Za ponovno rađanje nužno je umrijeti.
A za umiranje nužno je buđenje.
Gurdjieff

Ako želiš da ti se snovi ostvare, moraš se probuditi. Ambrosea Biercea

Volio bih da jedini strah koji osjetiš pred promjenom bude strah da nisi u stanju promijeniti sebe u toj promjeni, strah da misliš da si vezan za mrtvo, da nastaviš sa prijašnjim, da ostaneš isti.

Zapad misli da je život kratak. Kaže se da se od rođenja svakim trenutnom sve više približavamo smrti i to stvara napetost, tjeskobu, jad. Sva udobnost, sva raskoš, sve bogatstvo gube smisao jer ih ne možemo ponijeti sa sobom. na Zapadu prema smrti idemo sami.
Istok je, naprotiv, opušteniji. Prvo, zato što ne pridaje toliku važnost smrti, to je samo promjena oblika. Drugo, budući da nema kraja (nego samo promjene), čovjek može biti opušten i svjestan svojeg unutarnjeg bogatstva koje će ići s njim ma kamo pošao, čak i u zagrobni život. Smrt mu ga ne može oduzeti.

Na istoku smrt nije značila kraj, nego vrhunac života, klimaks: biće ne nestaje, ono se seli u drugo tijelo, u drugi život, na svoje novo mjesto.

Ako nam ljubav pomaže da uklonimo mržnju, smrt nam pokazuje vrijednost života.

Skrivamo pravi potencijal.
Skrivamo sve što smo kadri učiniti.
I živimo pokazujući svoju obezvrijeđenu osobnost… onu društveno prihvaćenu.. onu koju su nas naučili da razvijemo… onu koju smo naučili kako bismo izbjegli probleme…

Jedino junaštvo u koje vjerujem – hrabrost da budemo ono što jesmo.
Obilježja postaju naglašenija, sve istaknutija. Zato što čovjek s vremenom postane tvrđi – ne u svemu, na žalost – i gotovo uvijek postane karikatura sebe samoga.

Metoda koju preporučuje Dalaj Lama mnogo je pouzdanija. Sastoji se u tome da naučimo voljeti i cijeniti ono što već imamo.
Pravi je protulijek za žudnju prihvaćanje, a ne posjedovanje.

Uvijek se hvalim da pišem kako bih sam shvatio.

Ako uistinu želimo biti sretni, rad bi morao biti više unutarnji nego vanjski, više na očekivanju nego na realnosti, više na onomu što želimo nego na onomu što nalazimo.
Ako snizim očekivanja, makar se realnost ne popravila previše, nesreća će nestati.

Psihologija odsutnoga: naš je život umjetnička galerija i uvijek ćemo naći rupu, prazno mjesto 'zauzeto' slikom koja nedostaje.

Svi smo u stanju zamisliti savršeniji život, ali destruktivno je to što se ta mašta rabi za osmišljavanje argumenta koji nas osuđuje da živimo misleći na ono što nedostaje.
Ljutim se kad se taj mehanizam naziva 'zdrava ambicija', kad je to zapravo samo 'beskrajna glupost'.

Moguće je biti sretan bez potrebe da budem veseo i biti veoma veseo, ali ne biti zbog toga sretan.

Misija, kad nije cilj, postaje smisao života prije nego što pomisliš ispuniti je. Ona ti daje smjer.

Ako je tvoja životna misija sagraditi ovdje bolnicu za djecu, ta je 'misija' cilj, ali ne daje dovoljno smisla tvojem životu. Smisao bi, u svakom slučaju, bio povećati količinu dječjih bolnica u svijetu (makar započeo s ovom bolnicom ovdje).
Koliko se može povećati broj dječjih bolnica u svijetu?
Beskrajno. Uvijek možeš otići u tom smjeru.

Svi pomalo želimo sve. Želimo ugodu, misiju, moć, trajanje.
Ove su potrage ljudske i sve nam pripadaju. Pa ipak, za svakoga od nas, u ovom času jedna je važnija od drugih.
I moramo znati koja je to, da se ne dogodi da te iza ugla tvoj vlastiti život natjera da sasvim nepredviđeno moraš birati.

Čemu živite?
Ako je odgovor 'ne znam', onda se stvarno morate pobrinuti da ga pronađete.
Jer ako ne možete dati smisao svojemu životu, vaš će život možda ostati bez smisla.

Možda i ne znaš odakle krenuti tražiti put, ali važno je ne stati.
Nemoj stati čekajući da se put osvijetli…
Nemoj stati čekajući da te netko dođe tražiti…
Nemoj stati čekajući da smisao tvoga života dođe u tvoj život.

Kako bi dobro bilo odvažiti se i znati da sjetvi daje smisao to što ćemo moći uživati u njoj, dijeliti je ili je moći prepustiti drugomu da uživa u njoj.

U razdoblju svjetske krize poput ove koju sada doživljavamo liječnici se nužno moraju pozabaviti filozofijom. Teške su bolesti našeg doba zasićenost i nedostatak smisla. W. Farnsworth

Sreća je uvijek put zbrajanja.
Zbroj duhovnosti i znanosti. Zbroj razmišljanja i djelovanja. Zbroj intelekta i osjećaja. Zbroj borbe i shvaćanja. Zbroj etike i razumijevanja. I iznad svega, što je najteže, zbroj strasti i suzdržljivosti.

Rasti, ali tako da zbog visine ne izgubiš iz vida ono važno. A ono važno jest … život.

Majka Tereza
Život je prilika, iskoristi je. Život je ljepota, divi joj se.
Život je slatkoća, kušaj je. Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, suoči se s njime. Život je obaveza, odradi je.
Život je igra, uživaj u njoj. Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je tajna, otkrij je. Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, podnesi je. Život je himna, pjevaj je.
Život je bitka, prihvati je. Život je tragedija, pogledaj joj u oči.
Život je prekrasan, nikad ga nemoj uništiti. Jer život je život, živi ga.

Kad napustiš ovu ravninu kojom danas prolaziš, ostat će ti sjećanja na proživljeno, ali izgubit ćeš gotovo sve što si postigao u svojem odnosu s drugima, gotovo sve što si požeo iz svojih odnosa s drugima.
Svima si najbolji prijatelj, ali nitko nije tvoj prijatelj. Svi računaju na tebe, ali ti osjećaš bol što više nemaš ništa s njima.
Nije uvijek tako, ali pripremi se.
Moram prihvatiti da postoji gubitak koji moram oplakati i ja sam taj koji mora odraditi žalovanje.
Kad prođem, onaj drugi ne izgubi ništa, čak ni mene.
Ja sam taj koji sve ostavlja, čak i narcisoidno zadovoljstvo da budem 'jedan od onih koji je stigao'.

To gore nije mjesto za ponižavanje ostalih, ali nesumnjivo je izvodljivije razmetati se odozgor nego iz nove ravnine. Nakon što prođeš, nisi u poziciji da se hvališeš ni pred kime, osobito s tim osjećajem da si opet neznatan.
Možda i ne znaš da si u drugoj ravnini, odjednom ne znaš što se dogodilo, činjenica je da si se izenanda počeo osjećati sićušno kao nekoć davno.
I naravno, nisi raspoložen da to razglašavaš na sva zvona ni da to pokazuješ, možda samo da patiš zbog toga.

Može se postojati samo u dva trenutka: rasti ili starjeti. Ako ostanemo ukotvljeni u prošlosti i ne rastemo, počinjemo starjeti. Droescher

06.03.2020. u 14:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Umijeće komuniciranja


Thich Nhat Hanh
Izdavač: Planetopija 2015.

Ništa ne može preživjeti bez hrane. Sve što konzumiramo nas iscjeljuje ili truje. Hranom smo skloni smatrati samo ono što uzimamo kroz usta, ali hrana je i ono što konzumiramo očima, ušima, nosom, jezikom i tijelom. Hrana je i razgovor koji se odvija oko nas, kao i oni koji sudjeluju u njemu. Konzumiramo li i stvaramo li hranu koja je zdrava za nas i pomaže našem razvoju?

Kad ti ili četiri sata radite za računalom, potpuno ste izgubljeni. To je nalik jedenju pomfrita. Ne biste ga trebali jesti cijeli dan, kao što ni za računalom ne biste trebali sjediti cijeli dan. Većini nas vjerojatno je potrebno tek nekoliko komadića pomfrita, nekoliko sati za računalom.
Ono što čitate i pišete može pomoći iscjeljenju pa pazite što konzumirate. Kad pišete e-mail ili pismo puno razumijevanja i suosjećanja, tijekom pisanja hranite sebe. Čak i ako je posrijedi tek kratka poruka, sve što pišete može hraniti vas i osobu kojoj pišete.

Mnogi od nas puno vremena provode na sastancima ili u razmjenjivanju e-mailova s drugima, ali malo vremena posvećuju komunikaciji sa samim sobom. zbog toga ne znamo što se događa u nama.
Smatramo da nam svi naši tehnološki uređaji omogućuju povezivanje, ali to je iluzija. U svakodnevnom životu nismo povezani sa sobom. hodamo, ali ne znamo da hodamo. Ovdje smo, ali ne znamo da smo ovdje. Živi smo, ali ne znamo da smo živi. Cijeli dan gubimo samog sebe.
Stati i komunicirati sa samim sobom zapravo je revolucionaran čin. Sjednete i zaustavite to stanje izgubljenosti, stanje u kojem niste svoji. Počinjete tako što jednostavno prestanete raditi ono što ste radili, sjednete i povežete se sa samim sobom. to se naziva svjesna svjesnost. Svjesna prisutnost je potpuna svjesnost o sadašnjem trenutku. Nisu vam potrebni ni iPhone ni računalo. Potrebno je samo da sjednete te udišete i izdišete. Za samo nekoliko sekundi možete se povezati sa samim sobom. znate što se događa u vašem tijelu, vašim osjećajima, vašim emocijama i vašim opažanjima.

Kad počnemo prakticirati svoju svjesnost, krećemo na put povratka kući, samome sebi. Dom je mjesto na kojem usamljenost nestaje. Kad smo kod kuće, osjećamo toplinu, ugodu, sigurnost i ispunjenost. Dugo smo izbivali iz svojeg doma pa je postao zapušten.
Ali put povratka kući nije dug. Dom je u nama. Povratak kući iziskuje samo da sjednemo i budemo sa samima sobom, prihvatimo situaciju kakva jest. Da, ondje bi mogao vladati nered, ali mi ga prihvaćamo jer znamo da smo odavno otišli od kuće. I sada smo kod kuće. Svojim udahom i izdahom, svojim svjesnim disanje, počinjemo čistiti svoj dom.

Svjesno disanje je način komunikacije jednako kao i telefon. Ono unapređuje komunikaciju između uma i tijela. Pomaže nam znati što osjećamo.
Mnogo je važnije imati svjesnu prisutnost sa sobom nego mobitel.

Dok udišem, svjestan sam svojeg tijela. Dok izdišem, otpuštam svu napetost iz svojeg tijela.

Kad počnemo svjesno disati, na površinu mogu izaći osjećaji usamljenosti, tuge, straha i tjeskobe. Kad se to dogodi, ne moramo odmah nešto poduzeti. Moramo jednostavno nastaviti slijediti svoj udisaj i izdisaj. Ne govorimo svojem strahu neka nas napusti nego ga priznajemo. Ti su osjećaji poput male djece koja nas potežu za rukav. Uzmite ih u naručje i nježno držite. Priznavanje vlastitih osjećaja bez njihova prosuđivanja ili odguravanja, svjesno prihvaćanje, čin je povratka kući.

Dok hodate, možete sami sebi reći: Stigao sam, kod kuće sam.

Kad god moramo reći nešto za što znamo da drugima neće biti lako čuti, moramo biti ponizni i pokušati gledati dublje ne bismo li ustanovili na koji način možemo govoriti o tome.

Vrlo je oslobađajuće kad ste sposobni reći ili napisati nešto suosjećajnim jezikom. Takav govor za govornika jednako je iscjeljujući kao i za osobu kojoj se govori.
Pogrešan govor uzrokuje loše stanje. Ispravan govor donosi zdravlje i iscjeljivanje. Svaki dan možemo reći nešto što može iscijeliti ljude i pomoći im. Odrasla osoba to može učiniti. Dijete to može učiniti. Poslovni čovjek, političar ili učiteljica to mogu učiniti. Ne moramo čekati poseban trenutak. Možemo odmah prestati s onim što radimo i poslati e-mail koja sadrži ispravan govor te na taj način ublažiti patnju u sebi i patnju u drugima.

Kad osjećamo da smo posve sami i da nas nitko ne podupire, možemo se sjetiti da je to samo opažanje. Nije točno. Sjetite se stabla koje u ovom trenutku stoji vani. To nas stablo podupire ljepotom, svježinom i kisikom za disanje. Takva potpora je ujedno vrsta ljubavi. Podupire nas svjež zrak vani, biljke koje nas hrane i voda koja iz slavine teče preko naših ruku.
Mnogo je načina na koje nas ljudi mogu podupirati i voljeti bez izricanja riječi 'volim te'. Možda poznajete ljude koji vam nikada nisu rekli 'volim te' ali znate da vas vole.

Mantra 'Uz tebe sam' najbolji je dar koji možete dati voljenoj osobi.

2. mantra: Znam da si ovdje i vrlo sam sretan.
3. mantra: Znam da patiš i zato sam uz tebe.
4. mantra: Patim, molim te, pomogni mi.
Vrlo je jednostavna, ali i pomalo zahtjevna. Ali ako uspijete izgovoriti ovu mantru, istog trena patite manje.
Patim i želim da to znaš. To je dijeljenje sebe s osobom do koje vam je stalo. Međusobno dijelite svoju sreću, ali je potrebno dijeliti i patnju.
5. mantra: Ovo je sretan trenutak. (Kad ste s nekim do koga vam je stalo).
6. mantra: Djelomično si u pravu.
Kad me kritizirate, ne bih se trebao izgubiti u tome i ignorirati ono pozitivno.
Kao i sva ljudska bića imamo pozitivne i negativne aspekte. Stoga, kad vam vaša voljena osoba pjeva hvalospjeve, kad vam govori da ste oličenje savršenstva, možete reći: Djelomično si u pravu. Znaš da imam i druge osobine. Na taj način zadržavate poniznost.

Suosjećajnim slušanjem samoga sebe počeli ste se vraćati kući, sebi. Suosjećajnom komunikacijom možete voljenim osobama pomoći da se vrate kući, sebi. Vaši voljeni također traže dom – toplinu i utočište. Kad imate dom, možete pomoći drugoj osobi. Samopouzdani ste jer se znate povezati sa sobom i načiniti si dom. Dom mogu pronaći u vama, a tada se osloniti na to i izgraditi dom u sebi.
Za to vam nije potreban iPhone. Potrebne su vam vaše oči, kako biste gledali suosjećajno. Potrebne su vam vaše uši i vaša usta kako biste slušali suosjećano te govorili svjesno. Kad je vaša voljena osoba sposobna vratiti se sebi, vaš odnos postaje istinski jer se oboje u sebi osjećate kao kod kuće. Nemojte se bojati voljenim osobama omogućiti samoću koja im je potrebna da bi slušali sebe. Kad imate dovoljno mogućnosti slušati vlastito jastvo, kad se sastanete sa sobom, nalazite dom jedno u drugom jednako kao i u sebi. Dijelite zajednički dom. To postaje temelj svih vaših odnosa. Ako želite pomoći društvu, svojoj zajednici, svojoj zemlji, morate imati bazu doma. Kad u sebi imate istinski dom, igrate sreću, sigurnost i ispunjenje. Tada ste u mogućnosti izaći i pomagati u stvaranju suosjećajnije zajednice usredotočene na ljubav.

Ako vam je netko nanio mnogo boli, tu osobu možda ne želite ni gledati ni biti u istoj prostoriji s njom jer vam i to nanosi patnju. U svjesnosti možete shvatiti vlastitu patnju i uvidjeti patnju u drugoj osobi. Mogli biste čak shvatiti da ta osoba pati toliko mnogo zato što ne zna izaći nakraj s patnjom. Njezina patnja se izlijeva, a vi ste njezina žrtva. Ona vam možda ne želi nanijeti bol, ali ne zna postupati drugačije. Ne razumije svoju patnju i ne zna je preobraziti pa je zbog toga nanosi ljudima oko sebe, čak i ako nema tu namjeru. Zbog njezine patnje i vi patite. Takvoj osobi nije potrebna kazna, potrebna joj je pomoć.

Vaš stav prema vlastitom poslu i poslovnim odnosima utječe na vaš način komunikacije u poslovnom okruženju. Mogli biste imati dojam da je svrha vašeg rada služiti drugima, proizvoditi određeni predmet ili robu. Ali dok ste na poslu, ujedno proizvodite misli, govor i postupke. Komunikacija je dio vašeg posla jednako kako i konačni proizvod. Ako u svom okruženju komunicirate dobro, ne samo što više uživate nego i stvarate skladno ozračje koje će vladati i u poslu. Sve što činite obuhvaćat će izraženiji element suosjećanja te više koristiti većem broju ljudi.

O svojoj praksi možemo govoriti u kontekstu energije jer je svjesna prisutnost vrsta energije. Kad udružimo energije, one se tisuću puta pojačavaju. Cjelina može biti mnogo, mnogo veća od zbroja njezinih dijelova. Sustavnu promjenu nije moguće postići bez energije zajednice. Ako želite spasiti planet, ako želite preobraziti društvo, potrebna vam je jaka zajednica. Tehnologija nije dovoljna. Tehnologija bez svjesnosti može biti destruktivnija nego konstruktivnija. Kad govorimo o stvaranju održivog okruženja ili pravednijeg društva, najčešće govorimo o fizičkom djelovanju ili tehnološkim naprecima kao o sredstvima za ostvarenje tih ciljeva. Ali zaboravljamo element povezane zajednice. Bez njega ne možemo ništa.

Budući da živimo u ovom svijetu, imamo čvrste navike. Hodamo bez imalo svjesnosti ili užitka u koraku. Hodamo kao da moramo trčati. Govorimo, ali ne znamo što govorimo, govoreći stvaramo mnogo patnje. Zajednice koje su posvećene svjesnosti svojim članovima mogu pomoći naučiti svjesno govoriti, disati i hodati. Zajednica pomaže poučiti vas, a vi poučavate samog sebe.

Sve što kažemo i učinimo nosi naš potpis. Ne možemo reći: To nije moja misao. Odgovorni smo za svoju komunikaciju. Ako sam jučer rekao nešto što nije bilo u redu, danas moram učiniti nešto kako bih to primijenio.

Čovjek je zbroj svojih postupaka. Jean-Paul Sartre

Vrijednost našeg života ovisi o kvaliteti našeg razmišljanja, našeg govora i našeg djelovanja.

Dok razmišljamo, dok govorimo, dok postupamo, stvaramo i prisutni smo u svojim tvorevinama. To je ishod našeg bivanja. Naša komunikacija neće biti izgubljena kad naše fizičko tijelo više ne bude ovdje. Učinak našeg razmišljanja, govora i fizičkih postupaka nastavit će se valovito širiti svemirom.

Slični smo oblaku koji rađa kišu. Oblak kišom nastavlja utjecati na usjeve, stabla i rijeke čak i nakon što sam više ne plovi nebom. Jednako tako, sve što rodimo u obliku misli, govora i postupaka nastavlja se i nakon što se naše tijelo raspadne. Oblak je u onom polju kukuruza i u rijeci. Kad se ovo tijelo raspadne, naše riječi, misli i fizički postupci nastavljaju ostvarivati utjecaj. Naše misli, govor i postupci su naše istinsko nastavljanje.

Zamislite bankovni račun na koji polažemo svaku riječ, misao i fizički postupak. Taj bankovni račun nedvojbeno postoji, ali mu je priroda nelokalna. Ništa se ne gubi.

Često je patnja i dalje prisutna, možete je dodirnuti.
Možete sjesti, duboko udahnuti i izdisati, i uvidjeti da je vaša baka prisutna u svakoj stanici vašeg tijela. Bako, znam da si u svakoj stanici mog tijela, nastavlja se kroz mene.

Komunikacija nije statična. Čak i ako ste jučer rodili misao ljutnje i mržnje, danas možete roditi misao u suprotnom smjeru, misao suosjećanja i tolerancije. Čim rodimo novu misao, ona može brzo sustići jučerašnju i neutralizirati je. Današnja primjena ispravne komunikacije može nam pomoći iscijeliti prošlost, uživati u sadašnjosti i pripremiti tlo za dobru budućnost.

Kad se zagrlimo, naša srca se povežu pa znamo da nismo zasebna bića. Svjesno i usredotočeno grljenje može donijeti pomirenje, iscjeljenje, razumijevanje i mnogo sreće.


06.03.2020. u 14:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Velika magija
Elizabeth Gilbert
Izdavač: VBZ 2016.

Živite kreativnije kako biste se mogli boriti protiv neumoljive topionice ovoga svijeta.

Imate li hrabrosti na svjetlost dana iznijeti dragocjenosti skrivene u vlastitoj nutrini?

Ideje vječno kruže oko nas, u potrazi za dostupnim i voljnim ljudskim partnerima. Kad ideja pomisli da je pronašla nekoga, recimo vas, tko bi je mogao iznijeti u svijet, posjetit će vas. Pokušat će vam privući pažnju. Vi to najvjerojatnije nećete primijetiti, zato što ste toliko zaokupljeni vlastitim dramama, tjeskobama, stvarima koje vam odvlače pažnju, nesigurnostima i dužnostima pa niste otvoreni nadahnuću. Znak biste mogli propustiti zato što gledate televiziju, kupujete, turobno razmišljate o tome kako ste bijesni na nekoga ili razmatrate svoje neuspjehe i pogreške, ili ste jednostavno zaposleni. Ideja će vam pokušati zaokupiti pažnju, ali kad konačno shvati da ne primate njezinu poruku, okrenut će se nekome drugome i napustiti vas.

Vjerujem da će nadahnuće uvijek svim silama nastojati surađivati s vama, ali ako niste spremni ili dostupni, možda će zaista odlučiti napustiti vas i potražiti drugo ljudsko biće.

Katkad imam osjećaj da moj genij sjedi u kutu i promatra me iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec dok sjedim za radnim stolom, samo kako bi se uvjerio da ozbiljno shvaćam pisanje, samo kako bi bio siguran da se od srca trudim u tom kreativnom pothvatu.

Ne treba vam ničija dozvola da biste živjeli životom punim kreativnosti.

Pogledajte malo dublje u povijest svoje obitelji. Pogledajte bake i djedove: prilično je velika vjerojatnost da su oni nešto stvarali. Nisu? Ni oni? Potražite malo dalje u prošlost. Pogledajte prabake i pradjedove i druge svoje pretke. Provjerite tko su bili ti useljenici, robovi, vojnici, farmeri, mornari ili starosjedioci koji su promatrali kako stižu brodovi ispunjeni strancima. Ako odete dovoljno daleko otkrit ćete ljude koji nisu bili potrošači, koji nisu pasivno sjedili i čekali da im se nešto dogodi. Otkrit ćete ljude koji su cijeli život nešto stvarali. Od takvih ljudi potječete. Od takvih ljudi svi mi potječemo.
Ljudi su već jako dugo kreativna bića – dovoljno dugo i dovoljno ustrajno da izgleda kao da nam je to potpuno prirodni nagon. Da bismo priču stavili u perspektivu, razmislite o ovoj činjenici: najstariji dokaz prepoznatljive ljudske umjetnosti star je četrdeset tisuća godina. Suprotno tome, najraniji dokaz bavljenje poljoprivredom star je samo deset tisuća godina. To znači da smo negdje tijekom naše zajedničke evolucijske priče odlučili da je važnije stvarati lijepe, nekorisne predmete nego poduzimati nešto da bismo redovito mogli jesti.

Želim živjeti što vedrijim i zabavnijim privremenim životom. Ne mislim samo u fizičkom, nego i u emocionalnom, duhovnom i intelektualnom smislu. Ne želim se bojati blještavih boja, novih zvukova, velike ljubavi, riskantnih odluka, neobičnih iskustava, čudnih pothvata, nenadanih promjena, pa čak ni neuspjeha.

Progovorite. Obznanite da ste ovdje. Recite sami sebi da znate da ste ovdje – jer ta izjava o namjeri predstavlja objavu i vama samima, kao i svemiru ili drugim ljudima. Kad čuje vašu objavu, vaša će se duša aktivirati u skladu s tim. Zapravo, aktivirat će se s oduševljenjem, jer za to je i rođena. Vjerujte mi, vaša duša već godinama čeka da se probudite i prihvatite vlastiti život.
Što sam starija, sve me manje impresionira originalnost. Ovih me dana znatno više zanima autentičnost. Ako pokušate biti originalni, to se nerijetko može doimati isforsirano, ali autentičnost posjeduje tihu privlačnost koja me uvijek prodrma.
Samo recite što želite reći, i recite to svim svojim srcem. Podijelite s drugima što god osjećate da morate podijeliti.
Ako je dovoljno autentično, vjerujte mi, doimat će se i originalnim.

Ljude koji žive za druge možete prepoznati po iscrpljenom licu drugih. Katharine Whitehorn

Bilo bi mi puno draže kad biste napisali knjigu da se zabavite nego da meni pomognete. Ili ako je vaša tema mračnija i ozbiljnija, radije bih da svoju umjetnost stvarate kako biste pomogli sebi, kako biste sebe oslobodili teškog duševnog tereta, nego kako biste oslobodili ili spasili druge.
Jednom sam napisala knjigu da bih spasila sebe. Pisala sam memoare s putovanja kako bih unijela nekakav smisao u vlastiti život i vlastitu emocionalnu zbrkanost. S tom sam knjigom jednostavno pokušavala shvatiti sebe. No, usput sam napisala priču koja je i mnogim drugim ljudima pomogla da shvate sebe, ali to mi nikada nije bila namjera.

Oslobodite se dugova tako da živite slobodno, kao što ste po prirodi i stvoreni slobodni.
Pokušavam vam reći da budete brižni prema sebi.
Budite brižni i zaštite svoju budućnost, ali i zdrav razum.

Napravite inventuru obrazovanja koje ste već stekli – svih godina koje ste proživjeli, patnji koje ste izdržali, vještina koje ste usput usvojili.
Ako ste mladi, širom otvorite oči i u najširem se smislu obrazujte u svijetu.

Po mom mišljenju on je samo napola želio biti pisac.
I uskoro je odustao.
Zbog toga sam gladno promatrala njegov nepojeden gorki zalogaj, goreći od želje da ga upitam: Namjeravaš li to pojesti do kraja?
Jer ja sam u toj mjeri voljela pisati: čak bih pojela tuđi gorki zalogaj ako bi to značilo da mogu još više vremena provoditi pišući.

I sama to katkad radim, kad osjećam da sam osobito usporena i beskorisna, kad mislim da se kreativnost skriva od mene. Pogledam se u zrcalo i odlučno kažem: Kako se kreativnost i ne bi skrivala od tebe, Gilbert? Ma pogledaj se samo!
Tada se uredim. Skinem tu vražju ukrasnu gumicu s masne kose. Izvučem se iz iznošene pidžame i istuširam se. Obrijem se – ne bradu, nego noge. Odjenem pristojnu odjeću. Operem zube i umijem se. Stavim ruž – a nikada ne stavljam ruž. Uredim radni stol, otvorim prozor, pa možda upalim mirisnu svijeću. Možda čak stavim i parfem, o dragi Bože. Parfem ne stavljam ni kad izlazim na večeru, ali ću ga staviti u nastojanju da zavedem kreativnost i ponovno je privučem.

Pretvaraj se - dok ne postane istina.

Svi mi tijekom svojih dvadesetih i tridesetih godina dajemo sve od sebe da budemo savršeni, jer se plašimo što će ljudi misliti o nama. Zatim navršimo četrdesetu, pa pedesetu, i konačno se oslobađamo jer zaključujemo da nam se živo fućka što netko misli o nama. Ali nećeš se potpuno osloboditi dok ne dođeš u šezdesete i sedamdesete, kad konačno shvatiš istinu koja te oslobađa – ionako nitko nikada nije razmišljao o tebi. Ne razmišljaju o vama. Nisu. I nikada neće. Ljudi uglavnom misle o sebi.

06.03.2020. u 13:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moć navike


Charles Duhigg
Izdavač: Mozaik knjiga 2013.

Proces – u kojemu mozak niz radnji pretvara u automatsku rutinu – poznat je kao 'usitnjavanje', i to je korijen stjecanja svih oblika navika. Postoje deseci, ako ne i stotine obrazaca ponašanja na koje se oslanjamo svakoga dana.

Kad sami sebe uspijete natjerati da odete u teretanu ili počnete pisati zadaću ili da radije pojedete salatu nego hamburger, tada se dogodi da počnete mijenjati vlastiti način razmišljanja. Todd Heatherton


06.03.2020. u 13:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sve što ti treba već imaš - Kako se približiti sebi


Gerad Kite
Izdavač: Mozaik knjiga 2017.

Nalazimo se u velikom automobilu koji vozi prema zidu od cigle, a svađamo se oko toga gdje će tko sjediti. David Suzuki, stručnjak za zaštitu okoliša

Šibani bukom i peripetijama svakodnevnog života, gubimo sposobnost dodira sa unutarnjim bićem. Potom, a da i ne primijetimo, postajemo tako odsutni – odlutamo tako daleko od 'kuće' – da više ni ne znamo da smo se izgubili.

Bez obzira na ono što nam se u životu događa, bez obzira na to kako nam se život čini teškim, svi mi u sebi imamo točku ravnoteže koja je postojana, tiha i smirena – i to je naše prirodno stanje.

Vaše emocije robinje su misli, a vi ste robovi svojih emocija. Elizabeth Gilbert

Svi mi u životu provodimo jako puno vremena i trošimo mnogo energije tražeći sreću. Kad nam ona izmakne ili kada nas napusti jednakom brzinom kao što je došla, osjećamo se prevarenima. Ali to je u njezinoj prirodi.
Sreća nije trajno stanje. Trajno stanje postoji unutar nas i uzrok je svih stvari. To je Istina onoga tko ste.

Načinite popis aktivnosti koje vas vraćaju u središte. Držite ga uza se kao podsjetnik što možete učiniti kada osvijestite da ste napustili mirne vode.

Kad god 'pomislim' da sam netko, upadnem u probleme. Wren Winfield

'Ja' sužava vidik i dubinu perspektive. Učinite li korak unatrag prihvatite da postoji šire i manje konačno gledište, znat ćete da ste započeli svoj put Kući.

Uspjeh nije konačan, neuspjeh nije fatalan: ono što je važno jest hrabrost da se nastavi. Winston S.Churchill

Mislio sam promijeniti odjeću, ali sam umjesto toga promijenio mišljenje. Jarod Knitz

Um je samo alat, a dopustili smo mu da bude Bog. Njegova je prava uloga da služi 'nama', a ta se dinamika preokrenula, tako da sada mi služimo 'njemu'.

Trebate biti svjesni razlike između onoga što vam govori 'želudac', a što um, jer se oni međusobno često ne slažu. Um je preuzeo ulogu suca koji sjedi u svom stolcu, nadgleda svako prirodno kretanje života i označava ga bio kao pravo ili krivo. Nemojte mu darovati svu svoju pozornost. On se lažno predstavlja kao autoritet nad prirodnim zakonima i (dijelom) stvara ono što nazivamo ponašanjem – a to je mentalni konstrukt za koji vjerujemo da je trajan i nepromjenjiv.

Ograničen um pomalo je kao da ste zatočeni u prostoru s jednim prozorom. Svaki dan gledate van i vidite otprilike jedno te isto, a slično i osjećate. Vaš um, koji ne dobiva nove impulse, reći će vam da je to sve što postoji, pa ćete na koncu prestati tražiti.

Na svemu ima pukotina – tako da svjetlo može ući. Leonard Cohen

Najbolnija stvar kad nekoga previše volite jest izgubiti sebe i zaboraviti da ste i vi nešto osobito. Ernest Hemingway

Nikada se, ni sekundu, nisam pokajala. Shvatila sam da je moj mentalno poremećeni suprug stvorio kaotičan svijet i da sam pasivno prihvaćala njegovu stvarnost.

Ako još uvijek niste sigurni, držite se ovoga: Osobine Kuće su mir i postojanost. Osobine odnosa su kaotičnost i nestalnost.

Duboko u sebi shvatite da je sadašnji trenutak jedino što ćete ikada imati. Neka vam Sada bude primarni fokus života. Eckhart Tolle

Jedan od najsjajnijih darova ljudskosti je što možemo premještati pozornost s jedne razine postojanja na drugu. Možemo je usmjeriti na um i riješiti križaljku, možemo je usmjeriti na tijelo i plesati, ili je možemo vratiti na 'svjesnost' i iskusiti Mir stanja bez misli. Kad promijenimo fokus, odnosno kad pozornost usmjerimo na sadašnji trenutak, kao prirodni rezultat pojavljuju se Mir i ravnoteža.

Ljudsko je tijelo najbolja slika ljudske duše. Ludwig Wittgenstein

Problem je u tome što često bolje čitamo emocionalna stanja drugih ljudi nego vlastita.

Svi mi svaki dan kršimo prirodne zakone. Kad nam krulji u želucu, a ignoriramo glad, kad jedemo kad smo žedni ili uzimamo tablete protiv bolova, a znamo da bismo trebali zastati i malo se odmoriti, ili pak izbjegavamo sukob, iako znamo da je to možda najbolji način da učinimo pomak u životu.

1 – 3 sata duboki počinak i snivanje (jetra)
3 – 5 sati prvi pokreti, lagano disanje (pluća)
5 – 7 sati ustajanje i stolica (debelo crijevo)
7-9 sati krepki obrok (želudac)
9 – 11 sati razmišljanje i rad (slezena)
11-13 sati sastanci, razgovori i ručak (srce)
13 – 15 sati sređivanje i organiziranje (tanko crijevo)
15-17 sati sređivanje i pohranjivanje (mjehur)
17-19 sati vožnja i zbrajanje (bubrezi)
19-21 sat druženje i udvaranje (cirkulacija, seks)
21-23 sata odmor i opuštanje (trostruki grijač)
23 – 1 sat spavanje i obnavljanje (žuč)

Ljubav je moć stvaranja, trajno prisutna i uvijek dostupna. Ako ne volimo ili se osjećamo nevoljeno, znači da smo izgubili vezu s Kućom ili se obmanjujemo misleći da sve možemo sami.

Što smo manje opterećeni, to će jasniji biti signal. Što smo tiši i mirniji, to ćemo više čuti i Znati.

Bez obzira kamo krenuli, tamo ste. Yogi Berra

Tko upire pogled van, sanja. Tko gleda unutra, budi se. Carl Jung

To je kao prst kojim pokazujemo Mjesec. Nemojte se usredotočiti na prst, jer ćete propustiti sav taj nebeski sjaj. Bruce Lee

Svaka misao ima 'oblik' i podliježe zakonu uzroka i posljedice. Svaka misao ima rezultat – bio on izgovoren ili ne.

'Proći kroz ušicu igle' – pročišćavanje u ovom kontekstu znači slobodu od misli, ideja i etiketa kako biste Sebe Spoznali kao Ljubav.

Meditacija, molitva i bilo koji oblik rituala 'predaje' djeluju kao 'duhovni ključevi', odnosno putokazi prema poniznijem stavu. To su načini prolaska kroz vrata Kuće. Bila bi velika šteta stići na sam kraj putovanja.

Oduvijek sam znala gdje želim živjeti. Želim živjeti u vlastitoj kući. Da mogu ući i tamo se skloniti, duboko upijajući energiju onoga što sam stvorila kako bih se pobrinula o sebi. Oduvijek sam znala kakva bi trebala biti moja četiri zida: dati pozitivan doprinos, duboko voljeti, prakticirati duhovnost i izliječiti i popraviti moj Kutak svijeta. Ali pod teretom te priče, čvrsto se držeći za sve pretrpljene povrede, njegujući ih i dopuštajući im da me odrede, ja sam umirala. Moja je patnja bila tako duboka da sam učinila ono što svi činimo, naime koristila sam stvari oko sebe kako bih umrtvila bol. Počela sam se odvajati od svog Jastva i izgubila ključeve Kuće. Vidjela sam svoj dom kao obavijen izmaglicom dok teturam uokolo tražeći vrata. Biti beskućnik znači biti osuđen na poluživot. Za svako osjetilno biće, to je neizdrživo.

Postoje dvije stvari koje su beskonačne – svemir i ljudska glupost… Za svemir nisam siguran. Albert Einstein

Ako promijenite sebe, promijenit ćete svoj svijet. Ako promijenite način razmišljanja, promijenit će vam se i osjećaji i postupci. Tako će se promijeniti svijet oko vas. Mahatma Gandhi

Kada svijet vidimo iz Ljubavi – svijet zrcali Ljubav. Tako 'mijenjamo' svijet.

Um je preoteo Ljubav i stvorio 'moralni kod' tvrdeći da pripada njemu. Prava 'moralnost' je kad ljudska bića negdje duboko u sebi spoznaju da su Jedno i da postoje milošću Ljubavi.

Ono što tražiš, traži tebe. Rumi








06.03.2020. u 13:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Emocionalna inteligencija u poslu


Daniel Goleman
Izdavač: Mozaik knjiga 2015.

Emocionalne kompetencije: Samosavladavanje, savjesnost, pouzdanost, društvene vještine, građenje veza i njegovanje raznolikosti.

Emocionalna inteligencija najpotrebnija je organizacijama koje proživljavaju najveće promjene. Kevin Murray

Zašto neki znanstvenici ne uspijevaju u karijeri? Što su pametniji, često su to manje emocionalno kompetentni i lošije se snalaze s ljudima. To je kao da je mišić IQ-a ojačao nauštrb mišića osobne i društvene kompetencije. Stephen Rosen

Nije bitna razlika u prosjeku ocjena, jer su svi dobri učenici. Razlika je u osobnim kvalitetama poput ustrajnosti, pronalaženja mentora, spremnosti da se više radi i ne odustaje.

Kad bih morao jednom riječju sažeti sve kvalitete koje čine dobro menadžera, rekao bih da se sve svodi na odlučnost. Na kraju morate zbrojiti sve svoje informacije, postaviti plan rada i djelovati. Lee Iacocca

U ludnicu vas ne šalju velike stvari, ne gubitak ljubavi, nego vezica koja pukne kad nemate vremena. Charles Bukowski

Emocionalno povlačenje ima nekoliko mana: oni koji se povlače u sebe ne poduzimaju ništa da poboljšaju svoju situaciju. Možda ne pokazuju vanjske znakove emocionalnog napadaja, ali ipak pate od unutrašnjih posljedica: glavobolje, razdražljivost, previše pušenja i pića, nesanica i beskrajna samokritika. Izlažu se istim opasnostima po zdravlja kao i oni koji prasnu te bi stoga trebali naučiti kontrolirati svoje vlastite reakcije na nevolje.

Novac mi nikada nije bio jako važan; to je samo način bilježenja napretka.

U modernom, kaotičnom svijetu rada, već sama količina podataka – i neugodan osjećaj da ih ne možemo sve pratiti – može biti izvor tjeskobe koja vas izjeda.

Neuspjehe sagledajte kao posljedicu okolnosti koje možete promijeniti, a ne kao posljedicu osobne mane.

Kao student matematike, vjerovao sam da je cjelina jednaka zbroju svih dijelova, sve dok nisam počeo raditi u skupinama. A kada sam postao trener, shvatio sam da cjelina nikada nije cjelina svojih dijelova: ona je veća ili manja od toga, ovisno o tome koliko dobro ti pojedinci rade zajedno. Chuck Noll, bivši trener Pittsburgh Steelers

Timske kompetencije: Težak izazov, ili plemenita misija; jaka lojalnost skupini; raznolike nadarenosti; povjerenje i nesebična suradnja; usredotočenost i strast; rad koji je sam po sebi zabavan i ispunjava.

Ako pomognete ljudima da se nose s vlastitim emocijama, oni postižu veći profesionalni uspjeh bez kompromitiranja svojih osobnih vrijednosti. Lennick

06.03.2020. u 13:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pripitomite vlastitu sjenu – nevoljena strana sebe


Jean Monbourquette
Biblioteka: Oko tri ujutro 2015.

Sjena je ono što smo potisnuli u nesvjesno, u strahu da će nas odbaciti osobe koje su imale odlučujuću ulogu u našem odgoju.

Malo po malo gradio se duboko u nama prostran podzemni svijet represija i potiskivanja nagomilavanih godinama. Najposlije smo se našli gdje sjedimo na nekoj vrsti psihičkoga vulkana koji je prijetio da će svakog trenutka provaliti. Tu psihičku energiju, komprimiranu, ali sveudilj živu i djelatnu, nazivamo sjena. Sjena – to je ono tamno blago što ga tvore djetinji sastojci bića, njegove navezanosti, njegovi neurotski simptomi, najzad njegovi talenti i njegove nerazmahane obdarenosti. Ona jamči dodir sa skrivenim dubinama vlastite duše, sa životom, životnošću i kreativnošću.

Ta divlja i neodnjegovana bit našega bića daleko od toga da je besplodna ili nedjelatna, ona ne prestaje zahtijevati da bude priznata i korištena. Jao onima koji i dalje ne žele znati da ona postoji! Poput nekog nabujalog potoka, ona će jednoga dana provaliti ulazna vrata u naše svjesno i napast će.

Naučite prevladavati svoje strahove.

Iznađite čega se neka osoba najviše boji, i znat ćete od čega će se sastojati sljedeća etapa njezina rasta. Carl Jung

Do svoje tridesete utrošimo svoje najsjajnije vrijeme na odlučivanje o tome koje ćemo od vidova nas samih baciti u svoju vreću za smeće, zatim ostatak života utrošimo na pokušaje da ih odanle izvučemo. Robert Bly

Savršena narav djeteta biva iskvarena u dodiru s društvom što ga predstavljaju roditelji i odgojitelji. Jean Jacques Rousseau

Socijalizacija djeteta mora u mjeri mogućega biti vođena tako da budu poštovane duboke težnje njegova intimnoga ja.

Da bi objasnio oblikovanje sjene, Robert Bly, američki pjesnik i mislilac, rabi rasvjetljujuću metaforu 'koš za otpatke'. On tvrdi kako svaki put kad potisnemo neku emociju, neku kvalitetu, neku osobinu značaja ili neki talent, to onda biva kao da bismo dijelove sebe bacili u koš za otpatke. Prema njemu, prvih trideset godina svojega života zabavljeni smo da ga popunimo bogatim sastojcima svojega bića. S vremenom taj koš biva sve težim i težim za nošenje. Trebat će, prema tome, tijekom ostatka života, kopati po njemu da bismo spasili i pokušali razviti vidove osobe koje smo prethodno ondje zakopali.
Onaj koji se ne posveti poniznoj i strpljivoj zadaći da reciklira sadržaj vlastitog koša osjetit će se na kraju smlavljen pod njegovom težinom: zapast će u letargiju, neće više napredovati, osjećat će golemu nutarnju prazninu i najzad će zapasti u depresiju. U stvari, dragocjeni sastojci vlastitog bića odbačeni u svoj 'koš za otpatke' daleko su od toga da ostanu neaktivni, oni će i dalje 'fermentirati' i htjeti se očitovati i razmahati. Malo pomalo psihička energija zarobljena u dotičnom košu osvetit će se svojemu vlasniku; teško će ga opteretiti opsesijama ili će ga najzad progoniti projicirajući se na bića oko njega.

Ne možeš spoznati jednu stvar a da ne spoznaš njezinu protivnost. Ne možeš steći iskrenost a da nisi imao iskustvo licemjerja ni ako se nisi odlučio boriti protiv njega. Abu Uthman Maghrebi
Ja nisam ja
Ja sam onaj koji hoda pokraj mene
Kojega ja ne vidim
Onaj kojega katkad posjetim
I kojega nerijetko zaboravim
Onaj koji mi oprosti kad jedem slatkiše
Onaj koji hoda u priroda kada sam ja unutra
Onaj koji ostaje u šutnji kad ja govorim
Onaj koji će se držati uspravno kad ja umrem.
Juan Jimenez

Naše žestoke kritike upućene drugima nisu ništa drugo doli neprepoznati komadi naše vlastite autobiografije. Kena Wilber

Ljubav prema neprijateljima izgleda će manje nerazumna onomu tko bude vodio računa o činjenici da mi vrlo često proizvodimo svoje vlastite neprijatelje stavljajući na njih teret svoje sjene.

Ne možemo preskočiti vlastitu sjenu, osloboditi je se. Kada je nastojimo ukloniti iz svojega života ona ponovno dolazi nametnuti svoju prisutnost silovito i osvetoljubivo, i to na različite načine: tjeskoba, osjećaj krivnje, strah i depresija. Ukratko, sjetimo se evanđeoske izreke koja ovdje nalazi svoju primjenu: Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će!







06.03.2020. u 13:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

Manje je više


Živjeti bolje uz manje stvari i obaveza
Lea Babauta
Izdavač: VBZ 2011.

Postavljanjem ograničenja moramo odabrati suštinu. U svemu što činite postavljajte ograničenja.
Odabirom suštine stvaramo velik učinak s minimalnim ulaganjem. Uvijek odaberite ono bitno da biste maksimalno iskoristili svoje vrijeme i energiju.

Prednosti postavljanja ograničenja: sve se pojednostavljuje (životom lakše upravljate i u njemu je manje stresa), bolje ste koncentrirani (umjesto da se rasplinete na svašta), usredotočeni ste na ono što je važno.

Prvi i najvažniji zadatak kod pojednostavljenja stvari da biste bili učinkovitiji jest – utvrditi što je ključno.
Ključno je izdvojiti nekoliko trenutaka (sati ili, ako je potrebno, dana) kako biste prestali raditi što radite i sagledali sve iz šire perspektive. Jeste li usredotočeni na ono ključno? A što je to ključno? Možete li ukloniti ono nebitno?

Koje su vaše životne obaveze ključne? Koji su vaši godišnji ciljevi?
Izdvojite jedan ili dva cilja za tu godinu i usredotočite se na njih.

Uklonite što je moguće više nebitnih projekata i zadataka.

Redovito analizirajte. Odabir onoga ključnog gotovo nikad nije odluka koju donesemo odjednom. Tome se uvijek iznova morate vraćati, jer nove se stvari nakupljaju, vaše se vrijednosti mijenjaju, dok istodobno shvaćate kako možete živjeti sa sve manje i manje toga. Nakon što pretresete neko područje svoga života i uklonite sve nebitno, odredite datum u kalendaru kada ćete ponovo 'posjetiti' to područje te uvijek iznova nastavljajte s procesom analiziranja. I naučite uživati u tom postupku, bez da stremite prema nekoj određenoj destinaciji.

S prošlošću nemam ništa, kao ni sa budućnošću. Živim u sadašnjosti. Ralph Waldo Emerson

Usredotočite se na pozitivno. Osvijestite negativne misli i zamijenite ih pozitivnima. Mnogo puta poželite odustati i ako na vrijeme ne prepoznate takve misli one će se razmnožiti, sve dok na kraju ne odustanete.

Stvorite nove navike da biste osigurali dugotrajna poboljšanja.

Započnite s malim zadatkom.

Ograničite se na manje ciljeva, više ćete ih ostvariti.

Započnite projekt i ne radite ni na čemu drugom sve dok ga ne dovršite.

Riješite se svega što vas ometa i svu svoju energiju u određenom trenutku uložite u jedan projekt – možete prijeći na drugi od vaša tri projekta kada je to potrebno, ali u datom trenutku usredotočite se na jedan projekt. I vodite ga prema kraju, sve dok ne bude gotov.

Ako je ikako moguće potpuno izbjegavajte sastanke, to je najčešće gubitak vremena.

Internet nije samo mjesto na kojem se u ovo vrijeme opskrbljujemo informacijama, to je mjesto našeg življenja.

Internet može biti crna rupa koja guta produktivnost.

Svaka obaveza vašeg djeteta, ujedno je i vaša obaveza.

Naša koncentracija je jedno od naših najvećih dobara. Ono na što se usredotočimo postaje našom stvarnošću. Dovršimo samo one projekte na koje smo se usredotočili.

Detaljno vizualizirajte uspješan ishod. Zatvorite oči i razmišljajte o tome kako će točno izgledati vaš uspješan ishod, što ćete osjećati, kakav će mu biti miris, okus i zvuk? Gdje ćete biti kad uspijete? Kako izgledati? U što ste odjeveni? Oblikujte što je moguće jasnije mentalnu sliku. A evo i sljedeće ključne stvari: činite to svakodnevno. Barem nekoliko minuta dnevno. To je jedini način da tu motivaciju održite kroz duže vremensko razdoblje.


06.03.2020. u 13:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Simulacija i zbilja


Jean Baudrillard
Izdavač: Jesenski i Turk 2013

Mi ne vjerujemo da istina ostaje istina jednom kad joj skinemo koprenu. Nietzsche

Za nas je jedino mrtvo ono što više uopće ne može proizvoditi. U stvarnosti jedino je mrtvo ono što više uopće ne želi zavoditi niti biti zavedeno.

Elektronski mediji i informacije počinju kolati posvuda brzinom istovjetnoj svjetlosti. Više nema apsoluta s kojim bi se moglo mjeriti ostalo. Ali iza tog ubrzanja nešto se apsolutno počinje usporavati. Možda se mi počinjemo apsolutno usporavati.

Stručnjaci su izračunali kako bi stanje hitnosti što bi ga izazvalo predviđanje potresa prouzročilo takvu paniku te bi joj posljedice bile stravičnije od same katastrofe.

Poput ljudi baroka, mi smo stvorenja očarana slikama, ali smo potajice ikonoklasti. Ne od onih koji uništavaju slike, nego od onih koji proizvode mnoštvo slika na kojima se nema što vidjeti. Većina suvremenih slika, video, slikarstvo, plastične umjetnosti, audiovizualne sintetičke slike doslovce su slika na kojima se nema što vidjeti, slike bez tragova, bez sjene, bez posljedica. Jedino naslućujemo da je nešto iza svake od nje nestalo. Na jednobojnoj slici očarava nas izvanredno odsustvo svake forme.

Kada dug postane odveć težak, izgoni se u neki virtualni prostr, gdje figurira kao zamrznuta katastrofa na njegovoj orbiti. Dug tako postaje jednim od zemljanih satelita, poput rata, poput milijardi dolara kliznog kapitala koji su postali satelit-ropotarnica koji neumorno kruži oko nas. I zacijelo je tako bolje. Dok god se okreću, pa čak ako i eksplodiraju u prostoru (poput 'izgubljenih' milijardi u krachu 1987.), svijet se zbog toga ne mijenja, i to je ono čemu se u najboljem slučaju možemo nadati. Jer je nada u pomirenje fiktivne i realne ekonomije utopijska: te milijarde plutajućih (kliznih) dolara ne mogu se prebaciti u realnu ekonomiju – srećom, uostalom, jer kad bi se kojim čudom mogli iznova uložiti u proizvodne ekonomije, to bi u hipu izazvalo istinsku katastrofu. Jednako tako, ostavimo virtualni rat na orbiti, jer nas on od tamo štiti i u svojoj krajnjoj apstrakciji, u svojoj čudovišnoj ekscentričnosti, nuklearna opasnost je naša najbolja zaštita. I naviknimo se živjeti u sjeni tih neumjerenosti razvoja: orbitalna bomba, financijska špekulacija, svjetski dug, napučenost (za koju još nije pronađeno orbitalno rješenje, ali nada nije izgubljena). Takve kakve jesu, te se neumjerenosti razvoja egzorciraju u svojoj pretjeranosti, u samoj svojoj hiper realnosti, ostavljajući svijet na neki način nedirnutim, oslobođenim svoga dvojnika.

Sve se satelizira, mogli bismo čak kazati da nam više ne pripada niti vlastiti mozak, nego lebdi oko nas u bezbrojnim hercovskim grananjima valova i struja.
To nije znanstvena fantastika, nego naprosto generalizacija McLuhanove teorije o 'čovjekovim produžecima'. Sve što je pripadno ljudskome biću, njegovo biološko, duhovno, mišićno, moždano tijelo pluta oko njega u obliku mehaničkih ili informatičkih proteza.

Mi više nismo svjedoci rasta nego exrasta. Naše je društvo društvo bujanja, onoga što nastavlja rasti ne mogavši se razmjeriti sukladno vlastitim ciljevima, onoga što se razvija neovisno o vlastitu određenju čije se posljedice umnažaju s nestankom uzroka, i što vodi čudesnom zagušenju sustava, narušavanje hipertelije, pretjerane funkcionalnosti, zasićenja. Stanje se najbolje može usporediti s procesom kanceroznih metastaza: gubitak pravila organske igre tijela uzrokuje da određena skupina stanica može očitovati svoju nesuzdržljivu i ubitačnu vitalnost, oglušiti se o same genetske zapovijedi i bujati u beskonačnost.

Zapanjuje glomaznost svih današnjih sustava, ta 'dijabolička bremenitost' – rak, naših sredstava informacije, komunikacija, pamćenja, skladištenja, proizvodnje i razaranja, koji su toliko preobilni te je unaprijed sigurno da nam više ne mogu poslužiti. Ustvari, nismo ni ukinuli uporabnu vrijednost, sam ju je sustav uništio suviškom proizvodnje. Toliko je stvari proizvedeno i nagomilano da se nikad neće naći vremena da nam posluže (to je zacijelo sretna okolnost kad je riječ o nuklearnom naoružanju). Toliko se poruka i toliko znakova proizvodi i razdaje te više nikad neće biti vremena da se pročitaju. Sreća za nas! Jer, i s onim najmanjim dijelom koji upijamo, već smo u stanju trajnog električnog udara.

Postoji nešto posebno mučno u toj stravičnoj nekorisnosti. Mučnina svijeta koji buja, hipertrofira se i ne uspijeva se poroditi. Sva ta pamćenja, sviti arhivi, sva ta dokumentacija koja ne uspijeva roditi jednu ideju, svi ti planovi, programi, odluke koje ne uspijevaju uroditi nijednim događajem.

Pogledajte grad New York. Pravo je čudo da svakoga dana sve iznova počinje raditi, toliko je energije bilo potrošeno dan prije toga. To se jedino može objasniti činjenicom da nema racionalnog gubitka energije, da funkcioniranje megapolisa poput New Yorka proturječi drugom zakonu termodinamike, jer se on hrani vlastitom bukom, vlastiti otpadom, vlastitim ugljičnim dioksidom, energijom koja nastaje iz utroška energije, nekom vrstom čuda supstitucije. Stručnjaci koji izračunavaju jedino kvantitativne danosti energetskog sustava podcjenjuju prvotni izvor energije koji je samo njezino trošenje. U New Yorku taj je utrošak potpuno spektakulariziran, a napon mu povećava sama njegova slika.

Politički događaji već nemaju dostatne samostalne snage da nas pokrenu, pa se prema tome odvijaju poput nijemog filma za koji smo mi kolektivno neodgovorni.

Istim kaotičnim učinkom u vremenu kao i u prostoru, stvari se odvijaju sve brže kada se bliže svome kraju, jednako kao što voda neobjašnjivo ubrzava tok kad se približava vodopadu.

Smrt, privid, odsustvo, negativno, zlo, ukleti dio posvuda su prisutni, u zametku svih razmjena. Upravo ta stalnost Ničega utemeljuje mogućnost Velike Igre Razmjene. Sve se današnje strategije svode na to: učiniti da kola dug, kredit, nezbiljska i neimenljiva stvar koje se ne možemo riješiti. Tako Nitzsche, raščlanjujući Božju strategiju, kaže: 'Time što je sam Veliki Vjerovnik vratio dug Čovjeka žrtvujući svoga Sina, učinio je da ga njegov dužnik više neće moći namiriti, budući da je to već učinio njegov vjerovnik – i na taj način stvorio mogućnost beskrajno kolanja tog dugovanja koje će Čovjek nositi kao svoj vječni grijeh'. U tome se sastoji lukavstvo Boga. Ali to je i lukavstvo kapitala koji, istodobno dok svijet uvaljuje u sve veći dug, naporedno radi na tome da ga otkupi, uslijed čega se taj dug više nikad neće moći poništiti, nit razmijeniti za bilo što. A to vrijedi i za Zbiljsko i za Virtualno: beskrajno kolanje Virtualnoga učinit će da se Zbiljsko više nikad neće moći razmijeniti ni za što.

Kad subjekt otkrije objekt – bilo da je riječ o virusu ili o primitivnim društvima – događa se i obratno otkriće, koje nikad nije bezazleno, otkriće subjekta od strane objekta. Danas se kaže da znanost više ne 'otkriva' svoj predmet, nego da ga naprosto 'izmišlja'. Trebalo bi tada reći da i objekt čini više od toga da nas 'otkriva', da nas on naprosto 'izmišlja' – da nas misli. Čini nam se da smo pobjednički istrgnuli objekt iz njegova mira, njegove ravnodušnosti i tajne u kojoj je bio pohranjen. Ali danas se, pred našim očima, razotkriva zagonetka svijeta, koja se bila spremna boriti ne bi li sačuvala svoju tajnu. Spoznaja je dvoboj, i taj dvoboj između subjekta i objekta povlači za sobom gubitak vladavine subjekta, čineći od samog objekta obzor njegova nestanka.

Tjelesna drugotnost svijeta preko svijesti, metafizička drugotnost svijesti preko svijeta: nema mjesta pitanju gdje to počinje, nit 'tko koga misli'? ulog je naporedan i svatko odvraća drugoga od njegova kraja. Nije li čovjek sa svojom urođenom sviješću, svojom dvojbenošću, svojim simboličkim poretkom, svojom sposobnošću stvaranja iluzije, naposljetku izmijenio svijet, utjecao na nj ili ga zarazio istom onom neizvjesnošću koja je i njegova vlastita? Nije li naposljetku kontaminirao svijet (čiji je, unatoč svemu, sastavni dio) svojim ne-bićem, svojim načinom ne-bivanja-u-svijetu?

Danas na polju estetike više nema Boga koji bi prepoznao svoje stado.



06.03.2020. u 13:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr