Jači od gravitacije

Caroline Myss
Izdavač: Dvostruka duga 2010.

Ovo je knjiga koju treba uvijek iznova čitati i u kojoj treba uživati, iz koje treba učiti i prema kojoj treba živjeti.
Um ima dovoljno znanja i vještine za pokretanje preobrazbe u bolesnom tijelu ili čak da sam um premjestiti neku osobu u golemo područje duše.
Iscjeljivanje je preobrazba postupka raspadanja života u postupak povratka životu. Um ne može obaviti tu zadaću. Samo duša ima moć oživljavanja tijela.
Ljudima u životu nedostaje osjećaj divljenja i povezanosti sa svetim, a tu vezu ne mogu ostvariti svojim intelektom. Oni ne žele pričati o Bogu, oni žele osjetiti Božju moć. Žele ih preplaviti strahopoštovanje, a to se može dogoditi samo kroz jedno mistično iskustvo. Oni žele utišati svoje razmišljanje, zahtjeve i znatiželjni intelekt te osjetiti iskustvo povjerenja u svoje unutrašnje biće.
Ini se očajno žele povezati s mističnom sviješću, ali se strašno boje kako će njihov život izgledati jednom kada prijeđu tu zamišljenu crtu. Oni u sebi znaju da jednom, kada doživite istinsko mistično iskustvo, više ništa neće biti isto. Život se odmah mijenja. Primjerice, vanjski svijet, pun ljudi i kaosa, pretvara se u sveto polje milosti u kojem čitavo postojanje ima svrhu i smisao. Posve je nevažno što ne možete prepoznati tu svrhu.
Ako učite gledati na život očima mistika usporedo s obavljanjem svojega posla, uzdržavanjem obitelji te svim drugim stvarima koje prate život, to odražava istinsku bit onog što se zove svjesno življenje.
Divljenje je stanje koje je teško opisati. Shvatila sam da se u ispunjenoj dvorani ljude mole u svojim unutrašnjim dvorcima, odnosno da se mole izvan granica razuma te da to dovodi do stvarnih iscjeljenja.
Iako je karma doista jedan kozmički zakon, pokušaj pronalaženja uzroka određene bolesti u karmičkim razlozima ne razlikuje se od pokušaja opisivanja svake plaže na svijetu zurenjem u jedno zrno pijeska. Pijesak je stvaran, plaže su stvarne, ali zrno pijeska svojom veličinom ne može pomoći razumijevanju veličine, ljepote i složenosti svih plaža. To je neizvedivo.
Mogućnost iscjeljenja u životu mi daje naslutiti da svi naši životi sadrže iskustva u kojima se ispoljavaju određene sile s većom žestinom.
Mnogi ljudi su mi rekli da su u ranom djetinjstvu imali nevidljive prijatelje ili su svjedočili pojavi vrtnih vila ili anđela. Takvi susreti su se postepeno sve rjeđe događali dok su se približavali 'dobu razuma', oko sedme godine, kada prelazimo iz onoga što često zovemo dječjom nevinošću u puno prizemnije područje uma. Međutim, te rane godine očaranosti i nevinosti podsjećaju nas na činjenicu da smo svi prilikom rođenja bili povezani s drukčijim načinom promatranja svijeta. Kroz stoljeća našeg obožavanja uma nekako smo evoluiralo tako da više nemamo takvu sposobnost gledati očima duše.
Moć našeg razuma je jedna od najvećih prepreka našem iscjeljenju.
Iako vam razne metode mogu vratiti energiju i iako se zbog njih možete osjećati bolje jedan dan ili jedan tjedan, vaša 'energija' nije tvar koja iscjeljuje. Milost iscjeljuje. A milost ne dolazi od prehrane ili rada na traumatičnim sjećanjima na nesretno djetinjstvo. Milost ćete u obilju pronaći kroz molitvu.
Opraštanje je izazov koji treba očistiti prozore vašeg duha, posebice onih kroz koje gledate samo vašu potrebu za osobnom pravdom. Kroz te prozore ne možete vidjeti bol drugih ljudi jer oni, poput ogledala, odražavaju samo vas: vi ste središte svemira, jedino je vaša bol važna, a sve što je pravedno i ispravno treba se temeljiti na onom što služi vašem životu.
Opraštanje ne možete ostvariti razumom. Opraštanje je čin iznad razuma. Da biste postigli tu preobrazbu, morate se naučiti oslanjati na jednu drugu silu u vama.
Iscjeljivanje nikada nije lako i možda nikada neće ni biti. Za redefiniranje našega pristupa zdravlju i ljudskom potencijalu za ozdravljenje su odgovorna dva međuovisna čimbenika. Prvo, mi smo očigledno ušli u 'doba energije ili doba psihe' koje se sastoji od našeg istraživanja naše psihološke prirode. Drugo, mi smo to istraživanje udružili s jednako strastvenom potragom za duhovnošću, a to je rezultiralo epidemijom duhovnih kriza koje se pogrešno dijagnosticiraju kao psihološke patnje.
Obje teme izravno utječu na naš pristup prema bolesti u današnjem svijetu. Trebamo shvatiti duhovnu krizu kao autentičnu krizu koja nije istovjetna psihološkoj ili emocionalnoj krizi, iako se možda očituje kroz psihu i emocije. Bez tog razumijevanja često liječimo krizu za koju nisu potrebna sredstva za smirenje ili sedativi, već duhovno vodstvo.

Naš energetski sustav je sjedište naše psihe, emocija, mentalnih sposobnosti, nesvjesnog ili podsvjesnog uma te duše.

Danas je atmosfera u kojoj živimo ispunjena nevidljivim tehnologijama. Kada bismo mogli čuti svu radijsku i internetsku komunikaciju koja putuje zrakom, poludjeli bismo. Ali, iako ustvari ne čujemo i ne vidimo sve te prijenose i valove, psihički osjećamo da ti podaci prodiru u naša energetska pola.

Čak je moguće da je na velik porast učestalosti energetskih poremećaja – promjena raspoloženja, napadaja tjeskobe, nesposobnosti za koncentraciju, poremećaja u spavanju, poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću, a možda čak i autizma – utjecalo spontano sagorijevanje koje je posljedica sudara doba intuicije i doba tehnologije.

Kao globalna zajednica moramo se suočiti s uništenjem naših planetarnih resursa, kao i s ekstremnim klimatskim promjenama. Temeljita promjena znači da će ono što se sada događa na Zemlji utjecati na sve ljude.
To su sve uvjeti jedne nove ere. To je doba međuovisnosti koja je toliko velika da svatko od nas danas, doista, mora shvatiti da je uloga koju igramo u ovom životu važna za čitav svijet. To je možda stav koji obični um ne može razumjeti, ali imajte na umu da je glavna postavka 'energetske literature' činjenica da su misli i stavovi osnovna moć pojedinca.

Moć jedne sjemenke goruščice može pomaknuti planinu, moć jednog jasnog svjetla obasjava tamu, moć jedne osobe koja je predana istini postaje put za iscjeljujuću milost koja koristi čitavom čovječanstvu. Bez obzira što iscjeljujete u sebi, od negativne misli do raka, sam čin iscjeljivanja je na određeni način imao učinak na čitav život na planetu. To je istina koja nadilazi granice običnog razuma, ali to vrijedi za sve mistične istine. Zato takva istina ima moć iscjeljivanja.

Što više tih gravitacijskih utega skupite to ćete imati veći emocionalni, psihološki i mentalni teret. Počet će vas pritiskati gravitacijska sila života te ne možete zamisliti veće visine mističnoga ili duhovnog života. Te visine su vam nevidljive jer vas jako pritišće negativnost. Mogućnosti onoga što možete postići ili postati na području izvanrednog, sve se više počinju činiti nestvarne ili nedostižne.

Razum nije mana u ljudskom dizajnu. Ali ako pokušate za sve stvari pronaći logično objašnjenje, kozmičke sile će na posljetku iscrpiti razum s beskrajnom zalihom misterija i neobjašnjivih pojava.

Prosvjetljenje je čovječanstvu dalo dozvolu da postavlja pitanja s manje straha od crkvene odmazde te da stječe znanje u nadi da će odgovori promijeniti naš način života. Stoga ne čudi da su ljudi proteklih stoljeća bili ludo zaljubljeni u potragu za znanjem i istinom. Ljubav prema logici, intelektu i znanosti, koja je počela prije nekoliko stotina godina, samo je nastavila rasti i pojačavati se. Naša ljubav prema logici i redu te naša potreba za objašnjenima o tome zašto nam se sve stvari događaju na određeni način – kozmički ili nekako drukčije – potječe upravo od tih ranih prethodnika.

Da bismo se odrekli potrebe za znanjem o razlozima određenih događaja, potrebno nam je vjerovanje u jedan viši poredak ili silu koja nadilazi racionalnu misao. Mogli biste onda pitati čemu ili komu ste predali tu svoju potrebu za znanjem razloga? Jedan izraz koji to opisuje je 'predaja Bogu'. Drugi to radije nazivaju predajom svemiru. U svakom slučaju, takva predaja je u svojoj osnovi jedan mistični čin preobrazbe, a ne racionalni ili intelektualni čin. To je korak u nepoznato koji se protivi razumu i koji zahtijeva svaku trunku hrabrosti koju imate. Tim ljudima nije bilo lako preskočiti tu visoku unutrašnju prepreku, ali to je bio i jest nužni korak.

Vaš um će možda učiniti što je potrebno za iscjeljenje te će proći kroz sve propisane korake, ali vaše srce nikada neće posve sudjelovati u postupku iscjeljivanja. Na kraju, opraštanje je čin predaje i odricanja od potrebe za objašnjenjem. S tog gledišta opraštanje nema nikakve veze s pojedincima koji su vas povrijedili. To je čin prihvaćanja višega poretka u životu, kroz koji se isprepliće tijek mnogih događaja i odnosa. Opraštanje je vaše oslobođenje od želje za znanjem onoga što se ne može znati te od želje da drugi pate zato jer su vas povrijedili.

Predaja predstavlja promjenu našeg vjerovanja da su drugi odgovorni za naš život te za našu bol i neuspjehe. Ona također predstavlja vrhunski čin vjere koji govori: sA tobom Bože sve su stvari moguće uključujući moje iscjeljenje. Izgovaranje te molitve znači da puštate Boga da stvori mogućnosti za vaše iscjeljenje. Izreka kaže da će sve naše molitve biti uslišene, ali ponekad je odgovor negativan.
Međutim, kako ćete postići taj visoki stupanj unutrašnje preobrazbe? Poput Alise koja je pala kroz zečju rupu, vi morate uočiti ono što ja zovem nerazumnim glasom razuma. To je onaj dio vas koji vas potiče na samosažalijevanje ili vam daje razlog zbog kojih bi mogli povjerovati da se vaš život nikada neće poboljšati ili da se loše stvari događaju samo vama. Iako ga zovemo glasom razuma, to je ustvari glas s kojim ne možete razgovarati razumno. On koči vaše iscjeljenje i zbog njega vjerujete da će svi vaši pokušaji biti neuspješni. To je glas koji može uništiti svu nadu, dovesti vas do očaja te vas uvesti u začarani krug depresije. Tada zbog ponosa opravdavate svoja djela i gnjev, a čitavo vrijeme u srcu znate da niste u pravu.

Unutrašnji reptili su demoni našeg 'razumnog' uma: strah, ponos, vlast te naša potreba za jamstvom dobrog ishoda prije nego što poduzmemo nešto na osnovi naše intuicije. Te reptile razuma svatko od nas mora otkriti u sebi. Ili drukčije rečeno, mi moramo istražiti nerazumnu stranu moći razuma.

Potraga za poukom koja se skriva u bolesti ili krizi, dolazi od arhetipa dobrog učenika ili dobrog djeteta koje će dobiti nagradu nakon što shvati pouku. U ovom slučaju nagrada je povratak sjajnog zdravlja ili onoga što je u krizi izgubljeno. Ovo vjerovanje ima mane zbog kojih ono više sliči praznovjerju, a ne uvjerenju koje se zasniva na vjeri. Prvo, pretpostavlja se da su učenik ili dijete bili zločesti i da je bolest ili kriza kozmička kazna. Drugo, pojedinac usmjeruje svoju potragu na jedan događaj, jedan prijestup, jednu lošu stvar koja se dogodila, umjesto da obrati pozornost na nezdrave obrasce koji traju čitav život i koje treba izliječiti. Zbog tog uvjerenja usredotočeni smo na prošlost kao na izvor iscjeljenja. Iscjeljenje počinje ovisiti o pronalaženju tog svetog grala, koji je povezan s jednom stvari koja je pošla po krivu. Vidjela sam mnoge ljude koji su postali opsjednuti tom potragom, koja sama po sebi postaje još jedan oblik stresa.

Ako vjerujemo u postojanje karme onda to znači da moramo vidjeti i naš život u njegovoj cjelovitosti, a ne samo životne nevolje. Kozmička istina se ne može koristiti kao uređaj za rješavanje problema. Ona je živa filozofija ili teologija koja pokriva svaki vid života ,od njegovih izazova do blagoslova. Zakon karme je u svojoj srži uravnotežen i pravedan. Ako to razumijete koristit ćete sastojke vašeg života u sadašnjem trenutku na temelju načela tog istog zakona.

Sigurno je da negativnost ometa iscjeljivanje. Bez obzira na izvrsnu medicinsku skrb ili drugu pomoć koju primamo, negativni stavovi potkopavaju i najbolje sustave potpore. Nitko se ne može u jednom trenutku riješiti strahova i negativnih obrazaca koji potječu još od rođenja. Niti je to neophodno. Vi možete, međutim, uložiti svoju energiju i svoju životnu silu u misli i stavove koji su pozitivni i korisni, a ne u one koji iscrpljuju vaše zdravlje. Držite svoju pozornost na sadašnjosti i ne dopustite svojoj mašti da odluta u budućnost. Samo ćete se preplašiti sa starim strahovima te ćete završiti u nekom mračnom, negativnom prostoru. Umjesto toga uvijek pri sebi imajte knjige, filmove ili telefonske brojeve ljudi koji vas mogu raspoložiti.

Da biste se izliječili od negativnosti, ne morate iskopati svaku svoju negativnu misao ili emociju, umjesto toga odlučite da ćete svakoga dana pronaći nešto vrijedno što cijenite u svojem životu, ali cijenite to kroz čitav dan. Ili izaberite neku pozitivnu misao i koristite je za vrijeme svojih svakodnevnih aktivnosti.

Zapamtite, ovaj dan ovakav, nikada više neće opet doći!
Nikada neću biti s vama opet upravo na ovaj način. Ta jedna rečenica osvijetlila je mogu dušu i otada u mojem životu više ništa nije isto. Taj uvid mi je pokazao pravu mjeru svih stvari.

Ono što ne možete promijeniti izvana, možete nadići iznutra. Vanjska kriza vas može preobraziti u toj mjeri da vas zlo, očaj ni razaranje više neće moći uništiti. Iznutra morate postati snažniji tako što ćete u sebi razviti sposobnost razumijevanja svijeta koji vas okružuje s mnogo većom moći, moći ljubavi.

Najiskreniji je zemaljski put onaj koji vas vodi prema vama, a ne od vas.

Samo zbog straha živimo da bismo stjecali.

Možete odlučiti slijediti svoju višu svrhu ili se povući u još dublje mjesto očaja.

Tada sam shvatila da moram odlučiti kročiti u svoj život ili će se život trajno udaljiti od mene.

Svi se mi rađamo s nepogrešivim osjećajem daje naše unutrašnje jastvo naše najvrijednije i najjače blago. Hoće li nas vanjske krize u našim životima uništiti ili nas učiniti jačima, kao što poslovica kaže, ovisi o tome koliko ćemo razviti tu unutrašnju moć.

Majčina ljubav prema njezinom djetetu postaje sveprožimajuća. To očito mijenja odnos žene prema moći jer se žena koja postaje majka nikada ne može vratiti vrijednostima žene bez djeteta.

Bez obzira na okolnosti osoba spoznaje smisao i svrhu kada za to dođe vrijeme, a to vrijeme često nastupa s nekom bolešću ili životnom krizom.

Sve druge stvari – prezir prema običnom životu, potreba za upravljanjem tuđim životima, čežnja za materijalnim dobrima kao sredstvima zaštite i sigurnosti od kaosa – su vanjska pomagala te su samo zamjena za stvarnu bitku koja se vodi na razini duše. Kada se izravno suočite s onim što jeste i sa svakim svojim ogromnim strahom, tek tada ćete doista spoznati što znači istodobno biti moćan i oslobođen. Jednostavno rečeno, život dobiva smisao kada odlučite uskladiti se svojom intuitivnom prirodom. Kao što su duhovni učitelji uvijek podučavali: ono što tražite, u vama je.

On je stvarao novu viziju svojeg života i htio je u nju uključiti i svoju ženu, ali ona je postepeno postala isključena. Ona je to mogla osjetiti, ali se držala njihovog propadajućeg braka samo tako što je kritizirala sve što je njega zanimalo, umjesto da mu se priključi.

Nema sumnje da je milost najučinkovitija kada se radi o odlukama za koje je potrebno najviše hrabrosti. Te odluke možda imaju i najmanje smisla te zahtijevaju najviše od vaše duše.

Duša polagano kopni mnogo prije nego što se tijelo pokvari.

Nije dovoljno živjeti na papiru, ili živjeti u mislima. Iscjeljenje ili preobrazba se moraju kretati od misli prema obliku, od ideje prema djelovanju. Previše ljudi ostaje u svijetu misaonih oblika jer on daje dojam promjene, ali ustvari nikada se ništa ne mijenja bez druge strane jednadžbe, koja se sastoji od hrabrog izbora.

Što točno u vašem djelovanju stvara osjećaj svrhe? Ako vam ono što činite ne daje osjećaj svrhe, onda trebate odlučiti kako ćete nastaviti dalje. Počnite s pitanjem: Što trebam dati drugima u ovom životnom trenutku da bih se osjećala korisnom?
Bi li se vaš život poboljšao kada biste radili ono što volite i bili s ljudima koje volite? Povremeno slušajte i slijedite glas intuicije, naučite vjerovati tom glasu.
Zapišite kamo vas vodi mašta kada razmišljate o vašem životu. Zamislite neki drugi život koji prodire kroz tanku opnu između vašeg razumnog ja i vašeg divljeg nerazumnog ja, odnosno osobe kakvom se zamišljate 'kada bi samo…'
Smatrajte bolest stazom kojom ste prekinuli sve veze s prošlim ranama i negativnostima. Svoju pozornost morate usmjeriti na sadašnjost, na ono tko ste danas i što morate osobno pridonijeti kao izvor kreativne mudrosti u svijetu.
Razmislite o onom što ste naučili u životu – ne o svojim pogreškama ili o ljudima koji su vas povrijedili. Mudrost je osnovni sastojak. Skupite svoju mudrost pomoću svojih molitvi i meditacija, kao što skupljate jabuke u košaru. A zatim zamislite jedan put na kojem ćete najbolje moći iskoristiti tu mudrost. Njegovanje takve duhovne vizije stvara unutrašnju alkemiju koja podupire iscjeljenje fizičkog tijela.

Često čujem da ljudi govore o prolasku kroz tamnu noć. To je česta fraza koju mnogi ljudi koriste da bi primjerice opisali svoje iskustvo dugotrajnog stanja depresije ili izolacije.
Tamna noć postala je arhetip za preobrazbu duše.

Vjerovanje da je duša u nama sposobna obnoviti fizičko tijelo temelji se na istini. Duša može iscijeliti tijelo, duh i srce. Vi možete iscijeliti ne samo sebe već također možete kanalizirati iscjeliteljsku moć prema drugima.

Putovanje do iscjeljenja se stoga velikim dijelom sastoji od postizanja ravnoteže koja omogućava tok milosti. Mi smo opremljeni za tu iscjeljujuću milost na način koji je sličan opremljenosti arhetipskog ranjenog iscjelitelja koji može iscijeliti druge jer je prvo pretrpio ranu koja ga je odredila. Iskustvo tamne noći je jedna takva rana koja priprema put.

Slom mentalnih sposobnosti je kriza moći ili bespomoćnost. Vi se kao putnik kroz tamu nalazite u okolnostima koje ne možete svladati, popraviti ili prilagoditi. Umjesto toga okolnosti vam se čine moćnije od vas.

Čak ne možemo ni zamisliti da smo u sebi osvijestili put koji je već duboko u nama. Osvijestili smo ga zbog životne krize ili kao odgovor na unutrašnji sukob koji nas je doveo na raskrižje.

Buddha je zvao nesavršenosti 'ometanjima', iluzijom ili strahom, koji imaju vlast nad vama. Možda imate neku želju koja vas je toliko obuzela da više ne možete sagledati posljedice misli i djela koje poduzimate radi postizanja svojeg cilja. Potreba da uvijek pobjeđujete ili da uvijek budete u pravu je još jedan oblik nesavršenosti koji nas tjera da štetimo drugima, ali i sebi.

Ego i razum nas žele uvjeriti da vladamo svojim životima. Vrlo je teško suočiti se s istinom da s nama ustvari upravlja strah, kao da smo lutke na nevidljivim konopcima. Dodao je i da su molitva, tišina i milost presudno važni, budući da spuštanje tame može u nama pobuditi veliki osjećaj bespomoćnosti.

U životnoj krizi spontano želimo promijeniti poredak stvari koje su nam značajne.

Svim ljudima je zajednička potreba za rješavanjem svojih rana, emocionalnih trauma i sjećanja na teška vremena ili nasilne veze. Također se treba očistiti od svakog žaljenja. Stoga trebamo uzeti u obzir i sve ljude koje smo povrijedili, a ne samo one koji su povrijedili nas. Naučila sam da opraštanje ima ključnu važnost i da je nesposobnost opraštanja bolna kao i sama rana. Ipak, usprkos svemu, opraštanje je i dalje za većinu ljudi najveća prepreka.

Toliko mnogo ljudi vjeruje da iscjeljenje predstavlja gubitak određene moći, koju su naučili koristiti kao 'društvenu valutu'. Manipuliranje i upravljanje drugima pomoću bolesti ili patnje je bilo i još uvijek je izrazito učinkovito za ljude koji ne mogu biti iskreni u svojim odnosima. Tko će se prepirati s nekim tko trpi bol? A ako je bol jedina moć koju imate, zdravlje nije privlačna zamjena.

Dodavanje 'mističnog razmišljanja' kao karike koja nedostaje ima 'kozmičku' ili 'duhovno arhetipsku' prirodu te nije povezano s nekom religijom. To je univerzalna istina koja je postala dijelom svih velikih svjetskih religija, kao i učenje Ne ubij.

Za Ivana od Križa duša je bila spremnik same biti ljudskoga bića, sirove moći koju treba svjesno profiniti. Ta srž svake osobe je nuklearna sila čiste ljubavi, koja samo čeka da je Bog pokrene. Da bismo došli do te ljubavi, moramo se suočiti sa tamnim strastima u nama zbog kojih je nesebična, bezuvjetna ljubav nemoguća. Prema Ivanu od Križa te tamne strasti, ili kako ih on zove sedam smrtnih grijeha, potiču na negativna djela, riječi i čine: ponos, pohlepu, požudu, gnjev, proždrljivost, zavist i lijenost. Kao katolik Ivan od Križa je u grijehu vidio negativni čin koji mi svjesno izabiremo počiniti, znajući da bismo tako mogli povrijediti druge.

Naša vezanost za sjećanja, strahove i praznovjerja te sve drugo što iz nas crpi energiju, zamrzava nas u vremenu. Zbog tih vezanosti nosimo sve više psihičkog tereta u našem energetskom sustavu, umu i emocionalnom tijelu, budući da moramo neprestano opskrbljivati energijom te stare, negativne obrasce svijesti dok godine prolaze. Zamislite da imate 'energetski budžet' kojim plaćate svoje energetske rate. Kao što dugovi gomilaju kamate ako ih ne otplaćujemo, u jednom trenutku će i na vaše negativne obrasce iz prošlosti početi otpadati većina vaših dnevnih energetskih rata. Tako vam ostaje sve manje moći s kojom odgovarate na zahtjeve svakodnevnog života: vašeg zdravlja, kreativnosti, odnosa te suptilnih kretanja prirodnih zakona. Neće vam ostati dovoljno energije za sudjelovanje u dinamici stvaranja prilika za sebe ili za iscjeljivanje bolesti. Jednostavno rečeno, vaša negativna prošlost stvara psihički teret, a što više psihičkog 'tereta' nosite sa sobom, duže trebate čekati da nešto iscijeli i da se nešto promijeni u vašem životu. Tako smanjujete sposobnost vaše duše da vas, kao jedno sredstvo izvan vremena iscijeli. Psihička ili vremenska gustoća vašeg ega doslovno produljuje vrijeme potrebno za bilo koje iskustvo u životu, uključujući patnju, trajanje bolesti ili vrijeme koje vam je potrebno za prolazak kroz prijelazno životno razdoblje. Držanje za prošle rane ili negativnu prošlost nije samo emocionalni ili psihološki problem, ono iz nas crpi energiju koju trebamo kako bismo ponovno izgradili jednu zdravu i djelotvornu sadašnjost.

U vašem unutrašnjem središtu moći suočavate se s kozmičkom stvarnošću koja kaže da ste vi ili odgovorni za čitav svoj život ili niste. Što je istina od to dvoje. I ako niste odgovorni, tko je onda? A ko jeste, onda je vrijeme da procijenite koliko ste dobro usmjeravali tu moć, tj snagu vaše duše, u stvaralačke čine.

Ja vidim povezanost između čakri – sedam energetskih centara koji prožimaju fizička i eterična tijela, o kojima govori indijska tradicija joge – i sedam smrtnih grijeha ili tamnih strasti, kao i sedam darova duha.

Prva strast: Ponos
Zbog straha od poniženja izbjegavamo biti odvažni, čak i ako bi nam to donijelo golem osobni rast. Ironično je što zbog te neodlučnosti oko izlaska iz svojega područja ugode možemo osjetiti sram jer se zadovoljavamo samo s 'drugim mjestom'. Iako je ponos sam po sebi moćan, mi nismo naučili upravljati njima, a on postaje smrtonosan kad je ranjen.
Prva ili 'korijenska' čakra nalazi se u dnu kralježnice, odnosno dijelu tijela koje dodiruje tlo kada sjedimo u meditaciji. Ona predstavlja naše uzemljenje te odgovara elementu zemlje. Ali ja tu čakru vidim i kao vezu s našom obitelji te etničkim društvenim, religijskim i klasnim skupinama koje su nam najbliskije. Kao što nam te skupine mogu uliti pozitivne osjećaje odanosti i samopoštovanja, one također mogu ostaviti duboke ožiljke nametanjem raznih tabua i stigmi zbog ponašanja koje im nije prihvatljivo. To mogu biti naši najbolniji ožiljci te oni zbog kojih bismo mogli nauditi drugima. Ponos je uzrok plemenskih ratova.
Kao pojedinci mi ćemo uništiti svoje obitelji zbog ponosa. Rijetki ljudi mogu svladati tu tamnu strast, a kada vama vlada ponos to je kao da ste opsjednuti.

Druga strast: Pohlepa
Neki ljudi su pohlepni za novcem, ali tu su još i moć, slava, vlast, pozornost – popis je beskonačan. Pohlepa je jedan oblik ludila. Za pohlepne nikada nema dovoljno jer pohlepa nije logična.
Druga čakra utječe na pohlepu jer ona predstavlja centar moći u ljudskom tijelu koji upravlja novcem. Bol u donjem dijelu leđa, išijas te rak koji zahvaća područje druge čakre (donja leđa i genitalije) često su izravno ili neizravno povezani s financijskim brigama.
Na kojem području vašeg života vam ništa nikada nije dovoljno – ljubav, novac, zahvalnost, pažnja, poštovanje? Pohlepa ima mnogo, mnogo oblika.
Kako vaše zdravlje pati zbog pohlepe? Neke od mogućnosti su bol u leđima, išijas, refluks kiseline, teškoće s probavom i želučani problemi, poremećaji vezani uz stres, poput tjeskobe i teškoća sa spavanjem, stresa koji zagađuje odnose i problema sa srdžbom.

Treća strast: Požuda (narcisoidnost i seksualnost)
Narcisoidnost vas stavlja u položaj gdje vjerujete da se svijet vrti oko vas. To vjerovanje ima stotine ogranaka, kao što je vjerovanje da bi sve stvari trebale ići vama u korist, da ste uvijek u pravu, da pravda pripada samo vama, da se loše stvari trebaju događati samo drugima i da su se drugi ljudi rodili samo da bi se brinuli za vas. Zbog narcisoidnosti imate neprimjerena očekivanja od drugih te ste zbog toga neprestano razočarani, da ne spominjem ogorčeni.
Požuda je tamna strast treće čakre, koja je centar samopoštovanja i osobne moći te se nalazi u solarnom pleksusu.
Koliko vaše frustracije i srdžbe potječu od stvari koje se nisu dogodile na način koji smatrate da zaslužujete, kao što je to 'savršeni' brak ili uspješna karijera?

Četvrta strast: Gnjev
Četvrta čakra je srčani centar, a gnjevno srce je tragično i opasno srce te ne oprašta. Gnjevno srce pretvara ljubav u mučenje i kažnjava one koji nas prema našem razmišljanju ne vole dovoljno ili na pravi način. Ali gnjevno srce je nemoguće voljeti na pravi način pa je ljubav uvijek uzaludna kada je pomiješana sa srdžbom. U konačnici srdžba neprestano gura ljubav od sebe.
Koliko puta ste učinili ili rekli nešto što je bilo spontani čin srdžbe, kada se niste mogli zaustaviti jer je gnjev bio jači od vaše sposobnosti da vladate sobom?

Peta strast: Proždrljivost
Radi naših potreba opisujem tamnu strast proždrljivost kao bezumnu potrošnju, bilo hrane, droga, alkohola, negativnih misli, utjecaja tuđeg razmišljanja, materijalnih dobara ili svega izvan vas što preuzima vlast nad vašom voljom. Potrošnjom bez pozornosti, samo radi užitka trošenja, postajete nesvjesni svojih djela ili vlastite moći izbora.
Peta čakra predstavlja moć volje. Nalazi se u području grla te je odgovorna i za tamnu strast proždrljivosti. Preuzeti vlast nad svojom voljom i sačuvati je usprkos utjecaja drugih ljudi, vanjskih strahova ili svih drugih iluzija koje vrebaju na nas, značenje je pojma 'osvješćivanje'.

Šesta strast: Zavist
Zavist može uništiti duh i opsjedati ga poput groznice.
Zavist ne možete urazumiti jer je ona bolest. Ona se temelji na iluziji da ste prevareni ili da je netko dobio nešto što je trebalo biti vaše. Zbog te tamne strasti sve dobro u našim životima nam nije dovoljno vrijedno. Budući da vidimo samo slijepe ulice, zbog otrova zavisti ne slijedimo prvu zapovijed da moramo voljeti i cijeniti naše vlastite živote.
Zavist sprječava našu sposobnost uočavanja prilika, zbog nje nam je nemoguće cijeniti bilo što divno vezano uz vas.

Sedma strast: Lijenost
Lijenost se odnosi na tromost, koja je povezana s odugovlačenjem.
Jako mnogo ljudi pati zbog življenja u svojim umovima, zbog maštanja o tome kakvi bi njihovi životi mogli ili trebali biti. Međutim, ne mogu navesti svoja tijela na suradnju s djelima koja su potrebna za ostvarenje njihovih ambicija. Ustajanje s kauča, odlazak u teretanu, odgovaranje na pozive i poruke te razvijanje discipliniranih radnih navika stoje između nas i ostvarenja naših snova. Mnogi ljudi su mi rekli da 'znaju' da su im suđene velike stvari, ali jednostavno ne mogu shvatiti koje. Oni čekaju da netko drugi ostvari njihove snove, netko tko se ne boji teškog rada i odgovornosti koja idu uz odlučivanje. Neki ljudi vole živjeti u 'umu', gdje je sve lako i sigurno i gdje se ništa u biti ne događa. To je sjena strasti lijenosti. Život prolazi, a ništa se doista ne događa.
Kao jedan od smrtnih grijeha, lijenost podrazumijeva neaktivnost u pokazivanju vrline. Lijenost je tamna strast sedme čakre. Sedma čakra se nalazi u krunskom centru glave. To je 'lotus s tisuću latica' koji pršti poput fontane svjetlosti u trenutku prosvjetljenja. Međutim, lijeni duhovni um održava svjesnost o Bogu kroz knjige i misli umjesto kroz duhovno djelovanje, lijeni um ne izlazi iz razuma u dublje predjele duše, nego odustaje već na prvi znak neugode. On možda zna što je prava stvar, ali je nikada ustvari ne učini.
Osjećate li ikada da vam život jednostavno protječe i da se ništa ustvari ne događa? Uočite svoje svakodnevno ponašanje koje pridonosi slabom kretanju u vašem životu, nasuprot onom koje stvara promjenu.

Kada se oslobodimo straha od ljubavi, onda ostaje samo želja da volimo.

Naglasak na negativnom temelji se na skupu uvjerenja, među kojima je i ideja da svako bolno iskustvo sadrži određenu pouku. Kada otkrijemo tu pouku i učinimo što se od nas zahtijeva, bol i bolest – ili kriza – će nestati. Stoga u boli vidimo krivca i rijetko razmatramo jednu zreliju istinu koja kaže da život sa sobom donosi i bolne tranzicije. Nije svaka pokazatelj da nešto nije u redu – bilo u vašem tijelu, bilo u vašem životu. Često nas na razdoblje tranzicije upozore osjeti izrazite neugode, kao da su naše kosti postale prevelike za našu kožu. Takva neugoda je prirodna. Primjerice, trebali bismo se osjećati kao da ne možemo disati dok ne napustimo dom i počnemo živjeti svojim životom.
A postoji i ona vrsta unutrašnje vatrene boli koja potječe od čežnje za stvaranjem nečeg izvornog. Ta strast je muka i ekstaza, odnosno stupanje suptilnog užitka i strašne strepnje, koja traje dok pisac, umjetnik ili mistik nastoji vidjeti, čuti ili pronaći pravi oblik koji će izraziti nadahnuća koja se predstavljaju unutrašnjim očima duše kao trajni vjesnici. Bol koju osoba osjeća kada shvati da nije uspjela pronaći savršeni medij kroz koji će mistična magla postati nešto razumljivo, neopisiva je, ali tu bol ta osoba nikad ne bi željela ublažiti.
Negativnost i bol se stoga krivo poimaju u okvirima svrhe kojoj služe u širem kontekstu našeg života. Zavaravamo se pretpostavkama da svaku neugodu smjesta moramo pretvoriti u ugodu i da moramo uvesti red u svaku kaotičnu situaciju, kao da je to uopće moguće. Takvo razmišljanje temelji se na strahu za vlastitu sigurnost, strahu od gubitka te potrebi za preuzimanjem kontrole. Stoga se što brži povratak u svijet poznatog čini kao razumna stvar koju trebate učiniti. Međutim, kada se odlučimo za tako nešto, mi poričemo razlog zbog kojeg se ta kriza ili bolest uopće dogodila.

Tjelesna bolest predstavlja samo jedan dio izazova iscjeljivanja. Iza tjelesnih kvarova i unutrašnjih rana leži puno složenija psihološka, emocionalna i duhovna dinamika koja zahtijeva potpuno razotkrivanje.

U našem svijetu koji se temelji na pet osjetila i razumu, ono što ne možemo vidjeti ili kontrolirati, upakirati ili prodati, nema vrijednost. To nije 'stvarno' prema uobičajenoj definiciji stvarnosti. Ima li onda smisla reći da vaše skriveno jastvo, stvarno moćno jastvo i stvarno zdravo jastvo treba vaše milosti da bi dovršilo preobrazbu?
Um se ne može sam boriti protiv zavaravanja, pohlepe, zavisti ili požude, ne možete razmišljanjem prestati biti pohlepni. Ne možete razmišljanjem početi govoriti istinu ako ste po prirodi skloni ljudima govoriti što oni žele čuti samo da bi vas prihvatili. Da biste odlučili pobijediti te unutrašnje sile, potrebno je nešto više od snage volje, potrebna je milost.

Je li milost stvarna? Jednom riječju, jest. Kakvi biste vi bili kada biste prepoznali moć svojih unutrašnjih milosti i znali kako ih koristiti u svakodnevnom životu? Milost nije samo tvar za stanje nužde ili neka vrsta božanskog spasonosnog lijeka. Milost u vama pojačava vrline, snagu, intuiciju, a ponekad vam daje i čežnju za tišinom kako biste mogli bolje osluškivati.
Spoznati sebe kroz svoje milosti, znači spoznati jednu posve novu osobu. Možda ćete po prvi put istinski zavoljeti osobu koja jeste. Ne možete se posve izliječiti niti čak biti djelomično zdrava osoba ako vaše milosti ne teku. Stoga treba odgovoriti i na pitanje morate li poznavati svoje milosti da bi one mogle teći kroz vaše biće. Ja vjerujem da ne morate, ali vjerujem i da njihovim spoznavanjem možete postići posve nove razine svijesti. Zamislite kakav bi bio vaš život kada bi vaš intelekt, pun običnog znanja, bio prožet dušom koja ima mističnu svjesnost o svojim urođenim vrlinama.

Milost nije samo neodređena božanska tvar, ili neki poetski ideal koji su izmislili ludi mistici, dok su bili u izmijenjenom stanju svijesti. Milost je suptilna sila koja je izvan dosega razuma. Ona nije logična racionalna niti intelektualna moć koju možete obuhvatiti jedinstvenom jasnom definicijom. Nju svaki pojedinac treba doživjeti i prepoznati iznutra. To mora biti ono duboko razumijevanje izvornosti unutrašnje intuicije primatelja.

Moramo postati svjesni unutrašnjeg vodiča, koji je nositelj istine koju upijamo kroz iskustvo, promišljanje i meditaciju. Moramo postati ponizni i dovoljno snažni da bismo uspostavili odnos s božanskim. Takvo putovanje oslanja se na neprestani priljev milosti.
Milost je bez sumnje dotaknula život svake osobe nekoliko puta i na bezbrojne načine. Misli i ideali koji su vam se pojavili kao grom iz vedra neba, koji mijenjaju vaše prioritete ili vam daju poticaj da napravite nešto neobično te vam općenito služe na načine koje niste mogli predvidjeti, djelo su milosti. Ako ste ikada sudjelovali u žučnoj raspravi, poznajete onaj tihi glas opreza koji vas upozorava: Jesi li siguran da to želiš reći? Ako poslušate taj šapat pun milosti, spasit ćete odnos. Međutim, ako odbijate poslušati zbog ponosa, to uzrokuje tako tešku bol da će se rana neprestano otvarati.

Vi oklijevate u spontanom davanju jer svjesno ili nesvjesno davanje smatrate jednim oblikom osnaživanja druge osobe. Kad uskratite poklon osnaživanja druge osobe, a posebice kada znate da možete dati taj poklon, to automatski u vama stvara unutrašnji sukob zbog vašeg oklijevanja, jer ego po prirodi želi priliku za iskazivanje vaših najvećih sposobnosti i vrlina, koje su u biti vaše milosti. Međutim, ego se boji osnaživanja druge osobe i u tome leži bit unutrašnjeg sukoba: hoću li te osnažiti ako intuitivno osjećam da to mogu ili ću ti uskratiti taj poklon jer se bojim da bi mogao postati veći od mene? I usprkos svemu, vi ste svjesni da uporaba tih vrlina bilo gdje, bilo kada i s bilo kim uvijek poboljšava razrješava ili smiruje situaciju. Čak iako situaciju ne treba riješiti, vaše vrline koje su utemeljene na sedam milosti, su upravo one koje ljudi najviše vole na vama i one zbog kojih ćete sjajiti u svakom društvu. Jedno od obilježja milosti je to što vas ona uvijek privlači k djelovanju. Milost koju ste pozvani koristiti, neizbježno će iscijeliti drugu osobu.

Božanski bunar milosti ima beskrajne zalihe. Milost će postati naša priroda. Zamislite da je životno putovanje beskrajni niz iskustava koje nas vode sve bližoj prirodi.

Savršenstvo nikada ne bi trebalo biti cilj, vježba je cilj. Živite svjesno i vježbajte.

Pomirba između vas i vama drage osobe, za koju ste mislili da se nikad neće dogoditi, je uistinu čin milosti. Kada sretnete nekoga koga već dugo vremena niste vidjeli, i tko vam je posebno drag, to nije samo ljupka slučajnost, to je isto čin milosti. Prisjećanje da je danas nečiji rođendan, i shvaćanje da bi tu osobu jako povrijedilo da ste je zaboravili, također je djelo milosti. To su samo mali primjeri moći milosti koja tiho prolazi kroz vaše svakodnevne misli i nadahnjuje vas na djelovanje, kojem je uvijek svrha iscjeljivanje ili poboljšanje vašeg ili tuđeg života.

Milost je mistična tvar, a ne mentalna zamisao. Kao mističnu tvar morate je iskusiti da biste je spoznali. Milost ne možete razumjeti čitanjem i raspravljanjem. Ne možete pronaći definiciju koja že napokon stvoriti iskustvo unutrašnjeg prosvjetljenja. Milost vam se obznanjuje molitvom. Ona vam daje osjećaj spokoja, koji ne možete postići ako si govorite 'opusti se'. Da biste izravno i potpuno spoznali milost, morate pogledati u sebe.
Primjerice, pomislite na prirodu radosti. Kada kažete tužnoj osobi da 'zamisli da se osjeća radosno' to je kao da kažete nekom tko govori samo engleski da odjednom počne pričati hindi.

Da bi se dobila jedna mala bočica parfema treba samljeti tisuću košara ružinih latica.
Vi ne možete 'loviti milost', ona lovi vas.
Kada vas ometaju uobičajene misli, o čemu obično razmišljate?
Ne sjećam se nijedne osobe koja mi je rekla da se njezine misli prirodno kreću prema zahvalnosti ili unutrašnjem izvoru mira.

Odluke da se svjesno povučete u polje milosti, protivi se divljoj psihološkoj struji kolektivnog nesvjesnog, koja neprestano naglašava negativnosti u našim životima.

Iako milost pritječe svima u izobilju, postoji jedno iskustvo 'obdarenosti milošću', kada ste pojačano svjesni neke posebne milosti ili više njih.

Prva milost: Štovanje
U bibliji se ova milost zove 'strah od Boga', ali to nije najprikladniji jezik koji će impresionirati suvremeni intelekt. Štovanje bolje opisuje ono što ova milost predstavlja. Da bismo bolje shvatili tu milost, istražimo najprije prvu čakru. Kao što smo vidjeli u četvrtom poglavlju, prva čakra se odnosi na ono što ja zovem plemenskom sviješću, koja pokriva široki raspon informacija. Ona se također zove korijenskom čakrom jer je smještena na dnu naše kralješnice, odnosno mjestu koje dodiruje tlo dok sjedite u položaju meditacije. Kroz to energetsko polje su vaše energetske struje 'ukorjenjene' ili povezane sa svim stvarima povezanim s vašim plemenom, ali i sa širim društvenim i planetarnim plemenima.
Mistično načelo koje se povezuje s prvom čakrom je sljedeće: što je u jednome, to je i u cjelini.
Štovanje je milost zbog koje vidimo da je sav živi svijet među povezano polje kozmičke aktivnosti, koja potječe i završava u kozmičkoj svijesti.
Štovanje također stvara dubok osjećaj strahopoštovanja. Svetost vidite kao izvor života, a vaša duša je duboko povezana s tim izvorom. Osjećaj strahopoštovanja je izraz poniznosti pred božanskim. To je razumijevanje da se moć koja upravlja životom ne može opisati u intelektualnim okvirima. Život određuje sila koja je puno veća nego što je može izmjeriti ljudski intelekt.
Osjećaj da niste na pravom putu, da ste u duhovnoj krizi ili da se u vama budi velika želja za otkivanjem viših sfera vaše kreativnosti i potreba za izražavanjem jedinstvene vizije – sve su to primjeri unutrašnjih doživljaja koji promiču vaš duhovni život. Na kraju nago za propitivanjem značenja i svrhe vašeg života je još jedan primjer pojavljivanja milosti štovanja u vašem životu. Ona vas nadahnjuje na potragu za vašim mjestom u svemiru.
Uopće ne sumnjam da mnogi ljudi, koji propituju značenje i svrhu svojih života, u biti čeznu za milošću štovanja.
Milost zazivate molitvom.
Štovanje će vas utemeljiti u vašoj intuiciji te ćete vjerovati svojim instinktima kada stvari postanu kaotične. Ta milost vas također uže povezuje s vašom sviješću i znanjem o izborima koji su dobri ili loši za vas. Štovanje je moguće kroz jedinstvo i poniznost – to su obilježja duše koja poboljšavaju zdravlje. Stav nadmoći, koji je tamna strana poniznosti, pojačava osjećaj nadmenosti. Nadmenost dovodi do razdvajanja, koje stvara psihičke, emocionalne i mentalne napetosti. Sve to na kraju uzrokuje duševni nemir.

Druga milost: Pobožnost
Klasično značenje pobožnosti je predanost Bogu. Za naše svrhe moramo pojam pobožnosti proširiti i upitati se: Kako bi suvremeni pojedinac trebao tumačiti pobožnost? Izražavanje milosti je evoluiralo dok se čovječanstvo stoljećima mijenjalo. Stara definicija pobožnosti više nije dovoljno opsežna da bi zadržala pažnju suvremene psihe i duše. Stoga naše istraživanje ove milosti počinje u okvirima druge čakre, koja nam daje uvid u obrasce stresa suvremenog čovjeka. Druga čakra koja se nalazi u donjem dijelu leđa i genitalnom području tijela, je energetski centar koji najizravnije odgovara našoj potrebi za stvaranjem i povezivanjem. Svatko želi stvarati i svatko želi biti u vezi. To je energetski centar vašeg tijela koji je najuže povezan s potrebom za društvom, romantičnim ili nekim drugim. Budući da je druga čakra središte za osobne odnose ona također stvara i sve natjecateljske nagone od kojih neki mogu biti vrlo negativni, čak i bešćutni. Borbe za moć jedne osobe s drugom su najdestruktivniji ljudski odnosi, kao što prijateljstva i romantične veze najviše nagrađuju. U drugoj se čakri počinju razvijati neke bolesti koje potječu od stresa vezanog uz financije, seksualne dvojbe, borbe za moć te djela izdaje.
Poštovanje koje se temelji na poniznosti, je presudna vrlina kojom trebamo blagosloviti sve naše odnose.
Milost pobožnosti traži ono božansko u drugima.
Ta milost nas potiče na pomaganje drugima i nesebično davanje onima koje smo ranije gledali kao naše suparnike.
Neke privlači ova milost kao da nagonski shvaćaju da pobožnost daje 'Boga u malome' u vašem životu.
Milost pobožnosti smjesta mijenja vaše stajalište o drugima te vam može smekšati srce. Ona vam omogućuje da vidite dalje od ega drugih ljudi i da se usredotočite na ono što je božansko u njima.
Ako ne vidite te blagoslove, to je zato jer gledate očima straha.

Treća milost: Razumijevanje
Ego shvaća razumijevanje na osobnoj razini, kao sposobnost pozornog slušanja onog što netko drugi govori, odnosno kao potrebu da vas drugi jasno čuju.
Milost razumijevanja nam daje sposobnost nadilaženja pojava koje se događaju na osobnoj razini. Uz ovu milost možemo prozreti iluziju neke okolnosti i razumjeti višu istinu onoga što se ustvari događa.
Dok god patimo zbog manjka samopoštovanja, a to jest patnja, istodobno ćemo se bojati drugih i čeznuti za njihovim odobravanjem.
Zbog manjka samopoštovanja gubimo svoju osobnu moć. Stres tih pojava se pretvara u struju negativne energije, koja hrani bolest.
Mi uvijek tražimo razloge zbog kojih se stvari događaju na određeni način, ali kao što znate, stvari se ne događaju na razuman način. Istu stvar ili situaciju možete gledati na različite načine. Postoji tvoj način i moj način. A onda postoji i način kojim bismo nešto shvaćali kada bismo duboko razumjeli da su svi događaji istodobno osobni i neosobni. Događaj je osoban pojedincu koji se nalazi u određenoj situaciji, ali događaj je također i skup neosobnih sila kojima upravljaju zakoni kretanja i energije.
Nijedan organizam, niti organizacija, nije izuzet od dinamike promjene, bez obzira kako ga osigurali. Moć cjeline uvijek će nadvladati pojedinačne dijelove.
Svake godine biste se na svoj rođendan trebali upitati: Što ću učiniti ove godine, a što će me podučiti nečemu novome o meni? Nikada ne prestanite istraživati dubine svoje duše.
Milost razumijevanja je sila koja obnavlja vaš život kako biste pomogli drugima da ozdrave.

Četvrta milost: Duhovna snaga
Milost duhovne snage je bitna za one koji su osvijestili koji ih sve izazovi čekaju na putu ispunjenja njihovih najviših duhovnih potencijala.
Na putu otkrivanja našega potencijala život nas uvijek gura prema naprijed.
Vaša duša je kozmička sila koja stvara kroz vas. Cilj je da postanete svjesni onoga što stvarate svakim svojim dahom, kakvoćom vaših misli, vaših emocija i onoga što vjerujete da je istina u životu. Duh, misli, emocije i ideje su vaša sredstva moći.
Dok primate nadahnuće, potom oblikujete misao, a onda misao u odluku, onda promatrate kako vaša odluka istječe iz vašega polja osobne energije u šire područje života i na taj način utječe na čitav svemir. Tada biste doista shvatili što znači doživjeti prosvjetljenje – ispuniti se istinom, što je druga riječ za svjetlo.
Koliko istine možete upiti na ovom putovanju punom iluzija dok još živite u iluziji?
Životna iskustva nas vode sa samo jednim ciljem – osnaživanje duha.
Morate na sebe gledati kao da ste iscijeljeni i da ste završili sve nedovršene poslove iz prošlosti. Iako ćete se povremeno sjetiti starih rana, ne smijete više emocionalno ili mentalno prebivati u tom zagađenom psihičkom polju i neprestano lizati rane koje su stare nekoliko desetljeća. Morate se usredotočiti na sadašnji trenutak. U njemu se nalazi vaša moć. Radi vašega zdravlja morate biti u sadašnjosti.

Peta milost: Savjetovanje
Kada je Buddha govorio o iluziji, on nije govorio o fizičkim činjenicama poput težine jednog predmeta i njegovom odnosu prema drugom predmetu. Ja vjerujem da je on ogovorio o moći. Kao i uvijek vraćamo se temeljnom sastojku ljudskog iskustva, a to je moć vaše duše i načinu kako upravljate tom moći pomoću vaših uvjerenja.
U postupku otkrivanja moć te istine dovodi do vaše preobrazbe. Ona postaje dio vaše svijesti. Više niste razdvojeni od božanske istine i više je ne tražite, istina je pronašla i preobrazila vas. Takva istina uklanja ograničenja običnog razuma.
Prava tajna iscjeljivanja ne sastoji se u skupljanju vaše moći od svih povreda iz prošlosti, već u stjecanju jasnoće i mudrosti kao duše da ne izgubite svoju moć uslijed iluzija, kada se one dogode. Vidite jasno. Prepoznajte iluzije. Neka vaša duša čitavo vrijeme bude nedirnuta. Tražite Boga u najmanjim sitnicama u vašem životu, a ne u velikim stvarima.

Što je u jednom također je i u cjelini.
Kako iznad tako i ispod. U svakom fizičkom događaju skriva se simbolički pandan koji predstavlja višu ili kozmičku svrhu tog događaja.
Kako siješ, tako ćeš i žeti.
Opraštanje je veliki iscjelitelj duše.
Istina će vas osloboditi.
Energija prethodi stvaranju materije.
Misao prethodi obliku.
Arhetip smrti i ponovnog rođenja, koji možemo prepoznati u mitu o feniksu koji ustaje iz pepela, predstavlja stvaralačku silu u životu svake osobe.
Nijedno iskustvo nije osobno. Događaji iz našega života postaju osobni kada tumačimo naša iskustva, kada ih smatramo dobrima ili lošima, uspjesima ili neuspjesima.
Svaki život ima svrhu koja se izvršava kroz jedno putovanje ispunjeno beskrajnim prilikama. Naše odluke i skriveni motivi koji određuju te odluke, utječu na kakvoću sljedeće prilike.

Istina je sila preobrazbe. Zbog toga se ljudi i boje istine. Istina uvijek stvara promjenu. Vaš život ne može ostati isti ako prihvatite moć istine. Na neki način, na nekoj razini, svaka istina mijenja vaš život. Taj mistični fenomen je razlog zbog kojeg istina ima veliku moć iscjeljivanja i čišćenja duše. Zbog toga moramo ojačati i prihvatiti moć istine.
Koje biste istine voljeli usvojiti? Uzmite jednu po jednu pojedinačno i mjesec dana razmišljajte o svakoj od njih. Potražite kako se ta istina očituje u vašem životu. Živite prema njoj. Živite u njoj. Živite s njom.

Šesta milost: Znanje
Milost znanja nalazi se u šestoj čakri koja je energetski centar intelekta, uma, mozga i intuicije. Ova čakra je središte čula, mitova, uvjerenja i stavova kojima vi brižno ili nemarno gradite stvarnost svojeg života.
Naučite vrijednost tišine. Da bi se primio dar otkrivenja, potrebno je naučiti slušati u blaženstvu nepomućene tišine i u udobnosti unutrašnje poniznosti.
Milost nikada ne kažnjava, ona nas uvijek potiče na buđenje. Mi donosimo odluke, a odluke imaju svoje posljedice. Nitko nas neće spasiti od posljedica naših odluka i zato imamo urođeni strah od odlučivanja.
Naši životi su duhovna potraga, ništa više i ništa manje.
Ljudsko iskustvo se ne sastoji samo u osvješćivanju, sastoji se i u prosvjetljenju, što znači da postajemo osoba koja je spoznala svoje milosti i osvijestila svoj bliski odnos s božanskom prirodom.

Sedma milost: Milost mudrosti
Mudrost pretpostavlja da nijedno djelo u sebi ne sadrži božansku svrhu da nas povrijedi. Ipak, sva djela moraju sadržavati aktivne sastojke ljudske svijesti u vječnom uravnoteženju yina i yanga, pozitivnog i negativnog.
Svakim životnim desetljećem iznova definiramo značenje mladosti.
Nitko nije izuzet iz ciklusa smrti i ponovnog rođenja. Kada novi životni ciklus treba započeti, stari mora umrijeti. To nije okrutno, to je bitno. Patnja i bol dio su ciklusa promjena jer se mi, kao što je to Buddha mudro podučavao, držimo za ono što ne želimo pustiti te se bojimo nepoznatog. Mudrost je milost zbog koje vidimo ono što se mora dogoditi. Cjelina se ne može obnoviti ni na koji drugi način.
Milost mudrosti je prisutnost Božjeg vodstva u događajima u vašem životu, dok vi nastojite s mudrošću prilagoditi se promjenama.
Mudrost je izbor koji prepoznaje bol i patnju kao dio ljudskog iskustva. Neizbježno je da ćemo jedni drugima uzrokovati patnju na neki način. Ponekad će takvo ponašanje biti namjerno, a ponekad slučajno. Mudro je prepoznati sebe u svima ostalima. Zbog mudrosti se možete stopiti s drugima, a što se više stopite to ćete imati više suosjećanja.

Život nije samo aktivna energija. Život je svet, a ta svetost ima božansko podrijetlo. U postupku prepoznavanja moći vaših unutrašnjih milosti ta božanska priroda vam se počinje očitovati na suptilne i uzvišene načine. Mijenja se način kako gledate na svakodnevnicu jer ništa više ne može izgledati uobičajeno kada ste svjesni prisutnosti ili nepostojanja milosti. Niti ćete ikada više misliti da su vaši problemi nesavladivi. Za nekoga tko se zna osloniti na milost, jedini realistični izbor je onaj koji je najmanje realističan: odluka da nadvladate gravitaciju pomoću vaših unutrašnjih vještina u kombinaciji s vašim vanjskim sposobnostima. To je istinski opis cjelovitog ljudskog bića.

Buddha je rekao: Ja sam samo prst koji pokazuje prema Mjesecu. Ne gledajte mene, gledajte Mjesec.
Isus je rekao: Zaista, zaista kažem vam. Tko vjeruje u mene, djela, koja ja činim, i on će činiti, i veća će od ovih činiti. Isus je znao da njegova iscjeljivanja izgledaju kao čuda neprosvijetljenom promatraču, ali ona su u biti bila prirodni nusproizvodi njegovih mnogih milosti i njegovog razumijevanja tajnog djelovanja božanske prirode.

Isus nije samo podučavao o ljubavi, on je bio ljubav. Buddha nije samo podučavao o prosvjetljenju, on ga je utjelovio.
Za vrijeme molitve pokušavamo se oduprijeti gravitaciji tako što tražimo neki oblik Božje intervencije. Kada pustimo da nas vodi intuicija, odupiremo se gravitaciji uzimanjem informacija iz energetskog polja. Te informacije nemaju težinu jer imaju obilježja predviđanja ili umjeravanja, a ne obilježje prošlosti.
Dok fizički zakoni upravljaju onim što je fizički stvoreno, ovi zakoni upravljaju dinamikom samoga stvaranja. Ta dva skupa zakona zajednički djeluju jer se energija pretvara u materiju, a materija utječe na tijek energije.

U paralelnom svemiru postoje mistični zakoni koji djeluju unutar istog esencijalnog sklada, ali izvan jednadžbe vremena, prostora i materije, te izvan društvenih i religijskih normi. Mi smo od rođenja usklađeni s tim područjem istine. Naše najintimnije jastvo ne uči te istine, ali ih osvješćuje. To znači da dolazimo do osvješćivanja onog što smo oduvijek znali. Najistinitije značenje duhovnog putovanja je povratak tim istinama i ponovno osvješćivanje onoga što je već u vama: znanja o mističnom području.
Utjeloviti jedan mistični zakon znači utjeloviti ih sve. Svaka istina osnažuje druge bez ikakvog napora.

Znat ćete da ste učinili veliki pomak u svijesti kada vam kriza više neće biti potrebna da vas potakne na promjenu. Istina će vas privlačiti, a to će biti dovoljno da vas pogura prema sljedećoj fazi života.

Istine se bojimo ne samo zato jer ona uništava naše iluzije već i zato jer uslijed toga nastupa promjena. Istina i promjena dolaze zajedno.

Toliko mnogo ljudi govori o preplavljenosti osjećajem znanja koji im daje smirenost i osjećaj ispunjenosti unutrašnjom snagom. To nije rijetko mistično iskustvo, već dosta često. Rijetki ljudi prepoznaju da je to jedna istinski mistična pojava. Iako možda traje jedan trenutak, vaša svijest potpuno ulazi u carstvo bezvremenog u kojem odjednom, gotovo čudesno, čitav vam život izgleda bolje.

Uzdizanje iznad ograničenja svakodnevnih misli, iznad ograničenja logike i razuma, u kozmički svježi zrak gdje osjećate bestežinsko stanje koje uzrokuje privremeno nepostojanje straha – to su znakovi mističnog iskustva.

Prvi mistični zakon: Postoji samo sada
Bit mnogih mističnih disciplina je 'budite potpuno prisutni'. Naučite u potpunosti držati svoju pažnju na svojoj duši.
Sadašnji trenutak neprestano obnavlja kreativne mogućnosti vašeg života.
Svijest sadašnjeg trenutka daje vam mogućnost da zadržite svoja sjećanja, ali vi ne možete biti njihovi taoci i ona više ne mogu crpiti vašu energiju te neizbježno i vaše zdravlje.
Prepustite Bogu sav svoj život. Prepustite se spontano životu. Ništa ne možete izgubiti, možete samo dobiti život.
Ne upadajte u negativne emocionalne obrasce.
Opraštanje je neophodno da biste živjeli u sadašnjosti. Bez opraštanja ostajete zarobljeni u prošlosti, zauvijek u emocionalnim dugovima.

Drugi mistični zakon: Potreba opraštanja
Iskreni čin opraštanja uklanja čitav dug s vaše energetske kreditne kartice i oslobađa vašu dušu dužničkog ropstva.
Istinski čin opraštanja odvija se u vašoj unutrašnjosti.

Buddha je kozmički arhitekt i arhetip suosjećanja.
Isus je kozmički arhitekt i arhetip opraštanja.

Bit Isusova raspeća je njegova poruka nama da budemo utjelovljenje svijesti koja nadilazi ljudski razum: postoji jedan viši zakon koji vrijedi za duh i taj mistični zakon se ne pokorava zakonima religije.

Isus je rekao da posegnemo duboko u dušu i dohvatimo ono što ego ne može razumjeti, čak i u smislu onoga što čak i danas um ne moze razumjeti, a kamo li ego.Naš um nikada neće biti toliko čist od iluzija da bismo doista shvatili zašto se događaji odvijaju na određeni način.

Na kraju dok visi na križu Isus govori: Oče, zašto si me napustio? Ali, slijedeće što kaže je Oprosti im jer ne znaju što čine, kao da bi njegovo čitavo raspeće bilo uzaludno da je ispustio taj detalj.
Njegova smrt je prikaz velikog slamanja moći ega preko iluzija fizičkog svijeta. Pokazavši opraštanje, on je stvorio novi obrazac svijesti. On će nam svima pokazati kako se osloboditi pakla iluzije koja nam govori da nas je zadesila neka kozmička nepravda.

Mistična istina je da opraštanje nije niako povezano s osobom kojoj opraštate, to je vlastiti čin preobrazbe. Božja pravednost očituje se u jednakosti kaosa i našoj sposobnosti da nanosimo zlo jedni drugima, kao i našoj sposobnosti da oslobodimo jedni druge od pakla. Opraštanje je tako moćan čin da se uskrsnuće unutrašnjeg jastva doista događa, budući da vi vraćate svoju dušu iz mrtvog područja prošlih trauma i nedovršenog posla.

Treći mistični zakon: Sve je iluzija
Buddha kaže da je rođenje patnja, da su starenje i bolest, te smrt patnja, susret s osobom koju mrzite, kao i odvojenost od nekoga koga volite. Patnja je i kad ne dobijete ono što želite.
Uzrok ljudske patnje može se naći u željama fizičkog i mentalnog tijela i u iluzijama koje ona gaje. Te želje i iluzije imaju svoj izvor u snaznoj žudnji, a žudnja koju motivira volja za životom traži samo ono što osjeć kao poželjno.
Ako bi se mogla ukloniti nagonska žudnja ili želja, onda bi strast uvenula i sva ljudska patnja bi prestala.
Plemeniti put do završetka patnje, put koji vodi do prestanka želje i patnje je plemeniti osmerostruki put: prave misli, odluke, govor, ponašanje, življenje, trud, pozornost i prava koncentracija. Buddha kaže da se prosvjetljenje može ostvariti samo slijeđenjem plemenitog puta i da život bez razumijevanja plemenitog puta stvara beskrajni labirint ilzija, koje potiču strahovi i materijalne želje. Sve u životu je iluzija osim plemenitog puta. Samo istina je stvarna.

Emocionalna, mentalna i psihička bespomoćnost se tijekom vremena neizbježno pretvara u cikluse depresije, očaja, a na kraju i kroničnih bolesti s elementima umora i tjelesne boli. Sve to potječe od zelje za moć kroz tuđe prihvaćanje, što predstavlja put iluzije. Istina je da nitko ne može dati moć drugoj osobi.

Mistične istine vam pomažu bolje vidjeti. One vam daju osjećaj red kad vas obuzme strH d u vašem životu postoji samo kaos. Iako vas možda jako boli gubitak posla, zdravstvena kriz ili razvod braka, možete pronaći izvanrednu utjehu u mističnom zakonu koji kaze Samo promjena je stalna. Uvjerenje da bilo što može zauvijek ostati savršeno, uspješno ili zdravo je uvijek samo iluzija, koja se temelji na željama. Možd ne možemo znati istinu o bilo kojoj situaciji, ali možemo znati istinu samu po sebi, koja je često umotana u neki paradoks.

Četvrti mistični zakon: Vjerujte u božanski paradoks, ironiju i sinkronicitet
Sjetite se kako je Isus rođen u jaslama. To na simbolički način prikazuje vječnu temu duhovnog života - božanska sila uvijek ulazi u vaš život kroz najmanja vrata.

Usklađivanje s božanskim paradoksom:
Što je veliko, ustvari je malo, što je malo, ustvari je veliko.
Što je zastrašujuće ustvari je siguran put, što izgled sigurno zapravo je proizvod vašeg straha.
Što izgleda kao kaos, ustvari je budući prerušeni blagoslov.
Vaša najveća moć je poniznost, vaš najveća slabost je poniženje.
Sjeme goruščice, jedna čista duša, je snažnije od planine, skupine ljudi u kaosu.
Moć molitve i milosti, i znanje kako djelovati u skladu sa svemirom, utječe na čitav svijet, a nastojanje vladanja drugima vam škodi.
Vaš ego, a ne nečiji tuđi, je vaš najgori neprijatelj.

Peti mistični zakon: Njegojte duhovnu dosljednost
Govorite ono u što vjerujete i vjerujte u ono što govorite, vi djelujete na temelju svojih uvjerenja i slijedite vodstvo koje nastaje unutrašnjim refleksijom. Na taj se način tijelo, duh i duša napokon usklađuju, a zbog toga vaše milosti prirodno teku kroz vas poput vašeg daha. Dosljednost održavate poštovanjem duhovnih istina koje ste svjesno usvojili.

Jednostavno svakog trenutka biti što svjesniji, velik je poduhvat. Da biste postali svjesna osoba, morate shvatiti puni potencijal moći izbora.
Govorite samo ono u što vjerujete i vjerujte u ono što govorite.
Moć ima izvor iza vaših očiju, a ne ispred njih. Kada moć postane vidljiva, ona isparava. Istinska moć je nevidljiva.
Misao prethodi stvaranju materije. Stoga su vaše misli instrumenti stvaranja jednako kao i vaše riječi, djela ili novac. Postanite svjesni kakvoće vaših misli jer svaka od njih pokreće mehanizam uzroka i posljedice. Svaka misao je alat. Svaka misao je molitva.
Osuđivanje vas veže uz osobe ili stvari koje osuđujete i tako postajete njihov sluga. Kada oštro osuđujete druge, postajete njihov zarobljenik.

Mistični pristup životu ne sastoji se u gledanju na stvari izvana, već u njegovom promatranju iznutra. To znači da osjećate svoje energetsko polje prije nego što dopustite svojem tijelu djelovanje. Osjetite mnoge informacijske struje koje su električki nabijene u afmosferi i obradite te informacije.

Tražite istinu u svim područjima svojega zivota. Stalno postavljajte pitanje Što je istina u ovoj situaciji?
Naučite se izdržljivosti. Planovi se ne ispunjavaju u jednom poslijepodnevu.

U okvirima mistične svijesti bolest ili kriza je katalizator za oslobođenje od niza uvjerenja ili stavova koji vam više ne mogu pomoći da postanete drukčija osoba u budućnosti. Kako se oslobađate tih starih obrazaca, svijet koji su oni stvorili također nestaje, a taj dio je jezovit. Energija prethodi materiji, prekinite energetske niti i oslobađa se materija koju je ta energija držala. Brzo kidanje niti oslobađa energiju te također brzo mijenja vaš svijet. Ako se savjetujete s intuicijom, uvijek ćete dobiti savjet o tome koje niti treba presjeći. Često će vam taj savjet doći i prije nego što ga zatražite. Djelovanje na temelju intuicije brzinom svjetlosti također vas i iscjeljuje brzinom svjetlosti.

Vaši problemi su vaši jer ih vi trebate riješiti. Svaki put kada ih riješite pomoću mudrog djelovanja, puštate više svjetla i milosti u svoj zivot.

Ništa ne očekujte od drugih ili od ishoda.

13.08.2014. u 10:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zen Velikoga Bisera


John Blofeld
Izdavač: Fokus komunikacije 2003.

Sposobnost da se vidi u skladu sa stvarnošću nije ograničena na one koji su rođeni ovdje ili ondje. Ta sposobnost naša je urođena odlika, jer priroda uma bitno je ista bez obzira na sva kasnija određenja nacije, rase ili vjere.

Mudraci traže od uma, a ne od Buddhe, dok su oni koji traže od buddha, a ne od uma budale!

Zadivljujuća je višesmislenost riječi kao hsing (um, srce itd), jer u budizmu ne samo da se vaš um, moj um, njegov um i nestvoreni, besmrtni Um, smatraju u stvarnosti jednim, već se um, razmišljanje o umu, i stvar o kojoj se misli, podjednako smatraju jednim te istim.

Istinski su mistici svih religija tragači za istinom.

Ponekad se budizam uspoređuje sa silnim, opasnim gradom koji ima tolike dveri da stranac iz daleke zemlje očajava tražeći put do tvrđave u sredini. Boji se da će otkriti kako vanjski zidovi skrivaju zamršeni labirint ulica u koima bi se, ne poznajući mjesne običaje i jezik, mogao izgubiti zauvijek, nesposoban da prodre do srca grada ili nađe put natrag do jednog od golemih ulaza. Pa ipak, kada bi hrabro kročio kroz bilo koje od tih dveri, otkrio bi da ulice vode sve izravnije prema središtu i da se sve siječu u tvrđavi.

U prethodnoj usporedbi tvrđava predstavlja temeljni nauk buddhizma koj eje moguće ukratko izložiti sljedećim jednostavnim riječima: život kakavim ga poznajemo unatoč nekim ugodnim i vedrim događajima, u cjelini je sumoran. Rođenje donosi patnju majci, a vjerojatno i djetetu. Djeca su podložna mentalnim jadima čiji nam se uzroci mogu činiti nevažnim, a koje je možda teže podnijeti nego prave nedaće poslije u životu. Odrasli muškarci i žene ne mogu ne biti svjesni da ih bolest, bolni gubitci ili smrt mogu zaskočiti u bilo kojem trenutku, odnosno da se tegove starosti nadvijaju nad njima, nadalje, nebrojenim su ljudima težak rad i patnja uzrokovani hladnoćom, nedostatkom hrane ili izgladnjivanjem do smrti uvijek prisutni, čak i najsretniji među ljudima doista su izuzetni mogu li iskreno reći da su njihovi trenutci sreće brojniji od trenutaka tuge, žalosti, dosade i nezadovoljstva. Mnogi nebuddhisti utječu se zamisli o beskrajnoj sreći koju će uživati u nekom budućem nebeskom stanju. No, kako su u svemiru sve nama opažljivije stvari prolazne i nisu podložne bilo vječnom postojanju ili dokidanju, već samo beskrajnim preobražajima, čini se mudrijim pretpostaviti da je i ono što nije lako opažljivo u skladu s tim istim općim zakonom neprestane mijene. U svakom slučaju, buddhisti su uvjereni da ćemo provesti mnogo više od jadnoga ljudskog života u ovim nesigurnim okolnostima s obzirom da se rođenje i smrt izmjenjuju u beskrajnom slijeud, vijek za vijekom, sve dok prianjamo uz pogrešnu misao da smo odvojena, samopostojeća bića.

Buddhizam ipak nudi nadu u razmjerno brz izlazak iz kruga patnje. Iako su ga neupućeni odbacili kao religiju pesimizma, on svoje sljedbenike ispunjava smirenim optimizmom koji se smiješi.

Zbog toga što u vlastitom neznanju prianjamo za neke stvari i grozimo se drugih, moramo se beskrajno dugo okretati u samsaričkom krugu, jer želja i odbojnost vode nas razmišljanju u dvojnim kategorijama poput 'ja' i 'drugi', 'postojanje' i 'nepostojanje', dobro i loše, poželjno i odbojno, i svima ostalima. Ne uspijevamo vidjeti da je ovaj ogroman svemir sa svom svojom ljepotom i užasima tvorevina naših vlastitih umova – i da postoji u onom Umu s kojim su naši umovi istovjetni. Ukoliko smo voljni prihvatiti ovo shvaćanje barem kao radnu pretpostavku, počnemo li se vježbati u suzdržavanju od želje i odbojnosti i od svakoga drugog oblika dvojnoga mišljenja i vladanja, povučemo li se od svijeta pojava u skrovito područje srca i predamo li naše pažljivo njegovano 'sopstvo' njegovomu miru, tada će mentalne tvorevine postupno izgubiti moć uznemiravanja ili mučenja. Naši će umovi pritom postati poput uglačanoga ogledala što održava svaku pojedinost prolazne predstave, ostavljajući pritom neumrljani, savršeno nepokrenuti odrazom stvari, bile one lijepe ili užase. Postupno ćemo dosegnuti potpunu mirnoću, prestatćemo na pojave odgovarati izljevima volje, strasti, žudnje ili odbojnosti, kada se stvari pred nama pojave, odražavat ćemo ih svjesnošću poput ogledala, a kada prođu neće za sobom ostaviti mrlje niti izmamiti najmanji odgovor.

Buddhizam naučava da nas izljevi što potječu od naših raznorodnih odgovora na titranje pojava ujarmljuju u krug samsare, u Kotač Života – kotač muke na kojem se jedna po jedna slamaju kosti i komada meso žrtve sve dok naposljetku, u vlastitom neznanju ona ne moli za trajnu smrt koja joj je zauvijek uskraćena. Vlastitom ludošću i glupošću pričvršćeni uz ovaj kotač vučemo se gore i dolje kroz područja života i smrti, svaka pojava u nama izaziva odgovor i vodi k nekoj vrsti izljeva iz našega uma koji tada djeluje na pojavu i time uzrokuje d aona opet djeluje na nas – i tako do u beskraj, sve dok bolno ne dosegnemo mudrost. Sve dok ne naučimo obuzdavati svoj um, svaka pojedina opažena stvar utječe na našu svijest ili podsvijest na isti način kao što bi predmeti odraženi u ogledalu utjecali na njega kada bi na njegovoj površini ostavljali svoje pojedinačne mrlje. Nevažno bi pritom bilo je li površina umrljana dobrim ili lošim stvarima jer njihova ukupna nakupina neminovno bi stvorila onu gustu, blatnu boju kakvu dobivamo miješanjem svih boja sa slikarske palete u jednu masu. Nadalje, svaka mrlja što je na našim umovima ostavljaju predmeti našega opađžanja potiče nicanje izljeva pohlepe, ljutnje, požude, odbojnosti, ljubavi, mržnje i tako dlaje, pokrečući lančani niz djelovanja, odgovora na djelovanje i međudjelovanje koji je beskrajan. Kada – jednostavnosti radi – buddhisti govore o želji kao uzroku patnje, tada se sve što je ovdje napisano podrazumijeva u toj jednoj jedinoj riječi – želja.
Kritičari su često tvrdili da je buddhizam vjera koja propovijeda povlačenje od života, dok nas on zapravo uči da ne posežemo ni za čim niti da se od ičega povlačimo, već da vježbamo suočiti se sa svime u mirnom bestrašću i bez straja od okaljanosti. Naša je dužnost nadalje iskazivati neumorno suosjećanje usmjereno k dobrobiti i oslobođenju svih osjetilnih bića, a to je zadaća koju ne mogu obaviti ljudi koji se povlače od teškoća.
Što se središnjega cilja biddhizma tiče, on je ovaj: kada smo naučili (i podučili) kako biti sasvim obestrašćen i kako sve stvari promatrati u njihovoj bitnoj jednosti, kada nijedan predmet ne može u nama potaknuti izljev niti se na našem umu može zadržati i najmanja mrlja, tada pojave gube svoju moć prljanja, a mi spokojno prebivamo u prirođenoj čistoći vlastitoga uma, otkrivajući štoviše da ni to nije naš um već sam nestvoren, vječni Um.

U Kini sam prilično često nailazio na domaćinstva u kojima su članovi iste obitelji složno živjeli zajedno unatoč znatnim razlikama u religijskim vjerovanjima – otac bi možda bio konfucijanist, majka buddhistica, a snaha kršćanka preobraćenica iz neke misionarske škole ili sveučilišta.

Iako naš um ostaje izvan žarišta tek za, da se tako izrazimo, milijunti dio centrimetra, sve će nam se činiti istim kao i ranije unatoč pažljivim pripremama, međutim kada se dosegne ispravno žarište, Stvarnost će bljesnuti, čitav svemir pojava bit će viđen onakvim kakav doista jest, a njihova moć smetanja i nanošenja boli izgorjet će u tomu bljesku, i nama ništa drugo neće ostati osim dužnosti ukazivanja na put drugima kako bi i oni sami mogli dosegnuti Konačno Viđenje baš kao i mi. Kada ta konačna intuicija bljesne poput zasljepljujućeg svjetla, otkrit ćemo da ništa ne postoji niti je ikada postojalo do u našem umu, i da doista, naš um nije naš već Um sam, da je taj Um savršeno spokojan, čista praznina jer je sasvim bez oblika, značajki, suprotnosti, mnošva, subjekta, objekta ili bilo čega za što bismo se mogli držati. Ipak, nije to puka praznina jer u njoj je bespočetan početak i beskrajan kraj svih pojava koje iz trenutka u trenutak pridonose neprestanom toku onoga što zovemo 'postojanjem'.

Ono što nam je ostalo od učenja Huang Poa i ostalih, sastoi se tek od onoga što su njihovi učenici odabrali zabilježiti.

Još jedno učenje koje je općeprihvaćeno u mahayani jest da napredak na stazi bodhisattve traži istovremenu praksu sile (moralnosti i obuzdavanja), dhyane (meditacije, usredotočenosti i svih raznolikih mentalnih vježbi koje se podrazumijevaju pod ovim nedostatnim nazivima) i prajne (mudrosti). I one su do određene točke neophodne, nakon koje ih se treba odreći zajedno sa svima drugima.

Prakticiramo li chan (zen) za pretpostaviti je da prihvaćamo njegova glavna učenja, a ukoliko ih prihvaćamo, tada shvaćamo kako je ovaj naš sadašnji život tek jedan trenutak vječnosti, jedna karika u lancu koji se proteže unatrag do bespočetnoga početka i koji će se, ukoliko ga ne prekinemo, nastavljati vjekovima i vjekovima što dolaze. Usvojivši ispravno viđenje, ne smije biti previše nestrpljivi.

Što je iznenadno osvjetljivanje? Iznenadno znači trenutačno odbacivanje pomućenih misli. Osvjetljavanje znači uviđanje da osjvetljavanje nije nešto što treba postići.
Odake počinjemo s tom praksom? Početi treba od samog korjena.
A što je to? Um je korjen.
Kako to znati?
Lankavatara sutra kaže: Kada nastanu mentalni rocesi tada izniču sve dharme, pojave. Kada prestanu mentalni procesi, tada prestaju i sve dharme. Vimalakirti sutra kaže: oni koji ćele postići čistu zemlju ponajrije trebaju pročistiti svoje umove, jer pročišćenje uma jest čistoća zemlje buddha. Sutra nauka baštinjenog od Buddhe kaže: Nadzorom uma sve stvari postaju moguće. Druga sutra kaže: Mudraci traže od uma, a ne od buddha, budale traže od buddha umjesto da traže od uma. Mudri ljudi podešavaju svoj um, a ne svoju osobnost, budale podešavaju svoju osobnost umjesto svojeg uma. Sutra Buddhinih imena tvrdi: Zlo proizlazi iz uma, i umom se nadilazi. Tako znamo da svako dobro i zlo proizlazi iz našeg uma i da je um stoga korijen. Ukoliko ne prodrete u ovu istinu, sav će vam napor biti uzaludan, jed dok god tražite nešto od izvanjskih oblika, nikada nećete postići. Dhyanaparamita sutra kaže: Sve dok usmjeravate svoje traganje prema oblicima oko vas, nećete postići cilj čak ni nakon mnogih vjekova dok, s druge strane, kontemplirajući svoju unutarnju svjesnost možete postići buddhastvo u jednom bljesku misli.
Kojim sredstvima provoditi korjensku praksu?
Samo sjedenjem u meditaciji, jer ona se iizvodi dhyanom i samadhijem. Dhyanaparamita sutra kaže: Dyana i samdhi su bit potrage za svetim znanjem budda, jer bez njih misli ostaju u metežu, a korijeni dobrote bivaju oštećeni.
Molimo Vas opišite dhyanu i samadhi.
Dhyana je prestanak pogrešnoga mišljenja, dok je samadhi sjedenje u kontempliraju svoje izvorne naravi. Samadhijem povlačite um od njegove okoline, čineći ga nepropusnim za osam vjetrova: dobitak i gubitak, hvalu i prijekor, slavu i zao glas, radost i tugu. Usredotočujući se tako čak i obični ljudi mogu ući u stanje buddhastva. Zašto je to tako? Sutra pravila bodhisattve kaže: Sva bića koja poštuju pravila buddha ulaze u buddhastvo. Druga imena za to isto su oslobođenje, dosezanje druge obale, nadilaenje šest stanja smrtnih bića, preskakivanje triju svjetova, ili postajanje silnim bodhisattvom, svemonim mudracem pobjednikom.
Na čemu bi se um trebao ustaliti i obitavati? Trebao bi se ustaliti na neobitavanju i ondje obitavati.
Što je neobitavanje? To znači nedozvoljavanje umu da obitava na bilo čemu uopće.
Koji je smisao toga? Obitavanje ni na čemu znači d a um nije pričvršćen uz dobro ili zlo, bivanje ili nebivanje, unutarnje ili vanjsko ili nešto između to dvoje, prazno ili neprazno, usredotočenost ili raspršenost. To obitavanje ni na čemu je stanje u kojem treba obitavati. Za one koji ga postižu kaže se da imaju neobitavajući u, drugim rječima – imaju um buddha.

Opažanje da nema ništa za opaziti – to je nirvana, poznata i kao oslobođenje.

Što god da je prošlost, prošlost je, zato ne sjedite procjenjujući je, jer kada mnijenje o prošlosti prestane, moće se reći da više nema nikakve prošlosti. Što god je u budućnosti još nije ovdje, zato joj ne usmjeravajte svoje želje i čežnje, jer kada mnijenje o budućnosti samo prestane, može se reći da više nema nikakve budućnosti. Što god je sadašnje, sada je nadohvat ruke, samo budite svjesni svojega neprijanjanja bilo čemu, što znači ne dozvoliti bilo kakvoj ljubavi ili odbojnosti prema bilo čemu da uđu u um, jer kada mnijenje o sadašnjosti samo prestane, možemo reći da nema sadašnjosti. Kada nema vezanosti uz bilo koje od triju vremena, može se reći da ona ne postoje.
Odluta li vam um, ne slijedite ga, pa će prestati lutati sam od sebe. Poželi li zastati negdje, ne slijedite ga i ne obitavajte ondje, pa će traganje vašeg uma za obitavalištem prestati samo po sebi. Tako ćete imati neobitavajući um, um koji ostaje u stanju neobitavanja. Koliko ste u sebi potpuno svjesni neobitavajućeg uma, otkrit ćete da postoji tek činjenica obitavanja, a ništa na čemu bi se obitavalo ili neobitavalo. Ta potpuna svjesnost o umu koji obitava ni na čemu poznata je kao čisto opažanje vlastitog uma, ili drugim rječima, kao jasno opažanje vlastite naravi.

Mudrost znači sposobnost razlikovanja svake vrste dobra i zla, dok dhyana znači unatoč utvrđivanju tih razlika, ostati potpuno nedodirnut ljubavlju ili odbojnošću prema njima.

Staza riječi i govora je dokiuta, djelovanja uma prestaju. Što to znači?
Riječi i govor otkrivaju smisao dharme, ali jednom kada je smisao shvaćen, govor se odbacuje. Smisao je netvaran, ono što je netvarno je tao (istina), a tao je neizreciv. Zato je staza riječi i govora dokinuta. Kada se kaže djelovanja uma prestaju, misli se da zbiljskom uvidu u značenje dharme nije potrebna daljnja kontemplacija. Ono što se prostire onkraj naše kontemplacije je nestvoreno. Budući da je nestvorena, narav svih pojavnina je prazna. S obzirom da se njihova narav (vidi) praznom, svi su njihovi uzroci koji zajedno djeluju iskorienjeni, a to iskorjenjivanje uključuje prestanak djelovanja uma.

Nadiđi svijet iz samoga njegova središta, uđi u nirvanju spašavajući se od muka samsare. Ne koristite li ovu metodu iznenadnog osvjetljavanja, bit ćete poput šakala što slijedi i oponaša lava, ali ne može postati lavom čak ni nakon stotina tisuća vjekova.

Konačno ostvarenje znači biti slobodan i od ostvarenja i od odsutnosti ostvarenja. Što to znači? Ostvarenje znači biti neumljan viđenim, zvukovima i ostalim osjetilnim opažanjima izvana, dok iznutra to znači posjedovanje uma u kojemu se ne odvija pogrešno mišljenje. Postići to bez ikakve misli o tomu naziva se odsutnošću ostvarenja, dok se postići potonje bez ikakve misli o tome naziva slobodom od odsutnosti ostvarenja.

Morate biti sposobni vidjeti privlačne stvari, a da pritom u vašem umu ne iznikne ljubav prema njima, što se naziva umom oslobođenim od ljubavi. Jednako tako, morate biti sposobni vidjeti odbojne stvari, a da pritom u vašem umu ne iznikne mržnja prema njima, što se naziva umom oslobođenim od mržnje. U odsutnosti tih dvaju (osjećaja), um je čist i narav oblika se vidi praznom.

Kada jednom izgubite ljudsko tijelo, drugo neete dobiti milijunima vjekova. Trudite se, trudite! Životno je važno da dosegnete razumijevanje.

Onaj koji me traži kroz vanjsku pojavu, ili me traži u zvuku, slijedi krivovjeran put i ne može opaziti Tathagatu. Recite mi časni tko ili što je tathagata? Mjesec je prosvjetljenje, a voda jezara je vlastita narav. Dublji smisao je – kako je moguće uhvatiti prosvjetljenje?

Um je veliki tvorac privida, tijelo je grad velikog privida, a imena su njegovi ukrasi i hrana. U svim tim svjetovima, nebrojenim poput zrnaca Gange, nema ničega što je izvan privida. Svjetovnjaci, nesposobni razumjeti privid, obmanuti su prividnim karmanom gjde god da jesu. Sravake, u strahu od prividnih pojava, pomračuju svoje umove i ulaze u stanje mirovanje (ili relativne nirvane). Bodhisattve, znajući sve privide i shvaćajući da je njihova bit prividna, ravnodušni su prema svim imenima i oblicima. Buddha je veliki tvorac privida koji je pokrenuo prividni kotač dharme, postigao prividnu nirvanu, pretvorio prividnu samsaru u ono što je onkraj rađanja i umiranja, i preoblikovao zemlje prljavštine, nebrojene poput zrnaca Gange, u čisti dharmadhatu.

Tijelo je taj grad i um je taj kralj. Sutra kaže: oni koji mnogo slušaju vješti su u istini, ali ne i pri uobličavanju tih riječi. Riječi su prolazne, a značenje je vječno, jer ono je bez oblika i značajki. Osim riječi i govora, postoji um koji je velika sutra (knjiga) um je kralj velikoga značenja, onaj tko ne poznaje jasno svoj um nije vješt (tumač) značenja, on je tek oponašatelj riječi što su ih izgovorili drugi.

Hodanje, stajanje, sjedenje i ležanje – sve su to djelatnosti vaše naravi. U čemu ste u neskladu s time. Idite i otpočinite na čas (drugim riječima, odložite svoj um na počinak. Sve dok vas ne nose vanjski vjetrovi, narav će vam ostati poput vode, uvijek mirna i jasna. Neka vas ništa ne brine. Dobro se starajte o sebi.

13.08.2014. u 09:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Poriv


Danijel H.Pink
Izdavač: Profil 2013.

Deci je otkrio da motivacija u ljudi, po svemu sudeći, funkcionira po sasvim drukčijim zakonima od onih u koje su vjerovali znanstvenici i običan svijet. Od ureda do sportskih terena – uvijek se znalo što ljude pokreće. Nagrade, posebno u obliku gotovine, izazivale bi pojačano zanimanje i davale bolje radne rezultate. Ono što je Deci otkrio dokazivalo je gotovo suprotno. Kad se za obavljenu radnju dobiva novac kao ekstrinzična (vanjska, nepredviđena) nagrada, subjekt gubi intrinzično (unutarnje) za nimanje za sau radnju, ustvrdio je. Nagrada može dati samo kratkotrajni poticaj, kao što nas djelovanje kofeina može držati budnima još samo nekoliko sati. No taj učinak slabi, štoviše, on može dovesti do slabljenja dugoročne motivacije za bavljenje nekim projektom.
Ljudska bića imaju 'urođenu sklonost prema svemu što im je novo i izazovno, prema širenju i uporabi svojih potencijala, prema istraživanju i učenju'.

Nitko nije očekivao da bi nagrada mogla imati negativan učinak.

Ponašanje tipa I je način razmišljanja ipristup poslu koji se zasnivaju na konkretnim spoznajama i motivaciji i onomu trećem porivu, našom unutarnjom potrebom da sami upravljamo vlastitim životom, učimo i stvaramo nešto novo te činmo dobro za sebe i za druge.

31.10.2009. Microsoft je povukao iz optjecaja svoj program MSNEncarta, enciklopediju koja je 16 godina bila dostupna na disketi i putem interneta. U međuvremenu je Wikipedia postala najveća i najpopularnija enciklopedija na svijetu. Samo osam godina od nastanka Wikipedia je raspolagala s više od 13 milijuna članaka na otprilike 260 jezika, od kojih je 3 milijuna bilo samo na engleskom jeziku.
Štoviše, Wikipedia je najmoćniji novi poslovni model 21.stoljeća: otvoreni izvor.
Što se dogodilo? Konvencionalno stajalište o ljudskoj motivaciji teško da može protumačiti ovakav ishod. (opa. U prvom projektu radilo se sistemski s plaćom i nagradama, u drugom projektu skupina volontera krenula je zbrda z dola u nešto što nije bila ni njihova struka – ali je bila prisutna strast).

Kompanije koje se pri upravljanju zaposlenicima, po pravilu, oslanjaju na vanjske nagrade, svoje ključne sustave zasnivaju na proizvodima nezaposlenika kojima, po svemu sudeći, takve nagrade i nisu potrebne.

Otvoreni softver ovisi o unutarnjoj motivaciji isto onoliko snažno koliko su stari poslovni modeli ovisili o vanjskoj motivaciji, što je potvrdilo više znanstvenika.

Unutarnja motivacija koja se bazirala na osjećaju zadovoljstvo, tj osjećaju stvaralačke radosti tijekom rada na projektu, bio je najsnažniji i najčešći poriv. Velika većina programera, rekla je da su često dolazili u stanje optimalne motiviranosti, koju zovemo zanos (očaravajuća obuzetost, zanesenost, engl. Flow).

Načelo stvaranja maskimalnog profita zamijenjeno j enačelom stvaranja koristi za zajednicu.

Tradicionalna poduzeća vode se što većim profitom, što se savršeno uklapa u Motivaciju 2.0, dok se novi poslovni subjekti vode maksimlanom svrhovitošću – u što se stariji operativni sustavi ne uklapaju jer se takvo stajalište izruguje njihovim osnovnim principima.

U stvarnom životu naše je ponašanje mnogo složenije od onoga kako ga opisuju udžbenici i često je u opreci s konceptom da smo mi isključivo racionalna bića. Ne štedimo dovoljno za dane u mirovini unatoč očitoj ekonomskoj koristi koju bismo imali od toga. Držimo se loših investicija duže nego što bismo trebali, mnogo nas više boli kada izbubimo neku svotu novca neto što se veselimo kada isto toliku svotu dobijemo. Biramo li između dvaju televizora, odabrat ćemo jedan od njih, ako se tu ubaci treći koji nam uopće nije zanimljiv, odabrat ćemo onaj drugi. Ukratko, iracionalni smo.

Rad se sastoji uglavnom od jednostavnih, ne osobito zanimljivih zadataka. Jedini način da dobijete ljude da ih odrade jest da ih na pravi način potaknete i pažljivo nadzirete.

Algoritamski je zadatak onaj u kojemu dolazimo do rješenja držeći se niza unaprijed utvrđenih uputa i pri tome postoji samo jedan mogući put, odnosno postoji algoritam s pomoću kojeg dolazimo do rješenja. Kod heurističkog zadatka stvar je obrnuta. Upravo zato što nema algoritma, prisiljeni ste iskušavati različite mogućnosti i osmisliti novo rješenje. Rad dućanu na blagajni je algoritamski posao. Radite stalno istu stvar na isti način. Osmišljavanje reklamne kampanje uglavnom je heuristički posao. Morate smisliti nešto novo.

U SADu samo 30% radnih mjesta odnosi se na algoritamske poslove, a 70% na heurističke. A glavni razlog tomu jest: za rutinske poslove angažiraju se vanjski resursi ili su oni automatizirani, a za kreativne, empatičke poslove koji ne podliježu rutini to uglavnom nije moguće.

Ljudi češće stječu 'optimalno iskustvo' (intenzivnije doživljavaju) na poslu nego u slobodno vrijeme. No ako rad sam po sebi za sve više ljudi znači uživanje, onda postoji sve manja potreba za vanjskim poticajima na kojima se temelji Motivacija 2.0. štoviše, kao što je Deci prije 40 godina naslutio, dodavanje vanjskih nagrada kada već postoji velika zainteresiranost za posao može nerijetko umrtviti motivaciju i smanjiti radni učinak.

Motivacija 2.0 zagovara stajalište da ljude treba pažljivo nadzirati kako ne bi zabušavali. I ova ideja sve više gubi na značenju i zbog više razloga, sve je manje primjenjiva.

Oni rutiski, ne napose zanimljivi poslovi trebaju usmjeravanje, manje rutinski i zanimljivi poslovi ovise o nama samima.

Jedan je poslodavac kod razgovora s kandidatima za posao znao reći: Ako vas ja budem morao motivirati, vjerojatno vas neću zaposliti.

Bilo koja rasprava o motivaciji na radnom mjestu počinje s jednom jednostavnom životnom činjenicom. Ljudi trebaju zarađivati za život. Plaće, honorarni poslovi, rad na ugovor, neke beneficije, pokoja nenovčana stimulacija – to je ono što ja nazivam osnovnim nagradama. Ako nečije osnovne nagrade nisu dostatne ili pravedne, onda se ta osoba usredotočuje na nepravednost svojega stanja i na tjeskobnost svojih okolnosti. Neće biti ni predvidljivosti ekstrinzične motivacije, ni neobičnosti intrinzične motivacije. Motivacije će biti sasvim malo ili nimalo.

Umjesto da negativno ponašanje ograniče, nagrade i kazne često ga mogu potaknuti, a time i razulariti varanje, ovisnost i opasno kratkovidno razmišljanje.

Nabacivanje boje na ogradu nije tegoban posao, kaže Tom Sawyer. To je fantastična povlastica – izvor, hmmm, intrinzične motivacije. Posao je toliko očaravajući da kada ga Ben zatraži da i on pokuša nekoliko puta zamahnuti četkom, Tom to odbije i ne pristaje sve dok mu Ben ne da svoju jabuku u zamjenu za tu priliku.
Dvostrana definicija Sawyerova efekta: postupci koji mogu igru pretvoriti u rad ili rad u igru.
Iz ove epizode Twain izvlači ključno načelo motivacije, a to je 'da se rad sastoji od onoga što čovjek MORA raditi, a da se igra sastoji od onoga što se ne mora raditi.

Uvjetovana nagrada ako učiniš ovo, dobit ćeš ono imala je negativan učinak. Zašto? Uvjetovane ili ako-onda nagrade zahtjevaju od ljudi da odustanu od dijela svoje autonomije, jer oni više ne nadziru potpuno svoje život. A to može iscrpsti njihovo motivacijsko vrelo te tako iz nekih aktivnosti ukloniti svaki užitak.

Rješenje nije algoritamsko ako slijedi zacrtani put, nego heurističko ako skreće s puta da bi se otkrila nova strategija.

Nagrade nam suzuju fokus. To je korisno kada postoji jasan put prema rješenju. Pomažu nam da se usmjerimo prema naprijed i brže trčimo. Međutim, uvjetovani 'ako-onda' poticaji užasni su za onakve probleme kao što je zadatak sa svijećom. Kao što pokazuje taj pokus (opa. Dobili smo svijeću, šibice i kutiju sa čavličima, na koji način smjestiti svijeću na zid a da se ne ugasi plamen – prvi je pokušaj ljepljenja svijeće voskom bočno pri čemu se svijeća gasi i vosak kapa, a ispravno rješenje je istresti čavliče iz kutije, svijeću zaljepiti na kutiju i kutiju dalje na zid) nagrade su tim ljudima ograničile foku i suzile širok pogled koji im je omogućivao da ugledaju kako poznate predmete primjeniti na nov način.

Nije uvijek tako, ali kad radite za nekog drugog, često to postaje posao, a ne radost. Kada radim za sebe, to je čista radost stvaranja i ja mogu raditi cijelu noć a da to i ne primjetim. Kada radiš po narudžbi, stalno moraš provjeravati i obraćati paćnju na to da izradiš upravo ono što klijent želi.

Što može biti vrednije nego imati cilj? Od naših najranijih dana, učitelji, treneri i roditelji govore nam da postavimo ciljeve i da svim silama radimo na tome da ih ostvarimo – i s dobrim razlogom. Ciljevi imaju učinak. Znanstvena literatura upućuje na to da nas ciljevi potiču da se više trudimo, duže radimo i više postižemo jer nam pomažu zanemariti smetnje.

Kao što smo već vidjeli, suženi fokus ima svoju cijenu. Za složene konceptualne zadatke, ponuđena nagrada može suziti raspon razmišljanja potreban za inovativna rješenja.

Brojni dokazi pokazuju da postavljanje ciljeva može ne samo pokrenuti konstruktivna nastojanja, nego može izazvati i neetično ponašanje.
Istraživači bilježe mnoštvo primjera. Sears nameće prodajne kvote svojim zaposlenicima automehaničarima, a oni odgovaraju tako što pretjerano zaračunavaju mušerijama i obavljaju nepotrebne popravke.

Ovisnici žele brzo rješenje bez obzira na konačnu štetu. Prevaranti žele brzu pobjedu bez obzira na trajne posljedice.

Sama prisutnost ciljeva može dovesti zaposlenike do toga da se kratkovidno usredotoče na kratkoročne ciljeve i da izgube iz vida potencijalno pogubne dugoročne učinke na organizaciju.
Možda to nigdje nij ejasnije kao u ekonomskoj katastrofi koja je poharala svijet 2008. I 2009. Godine. Svaki akter u sustavu usredotočio se na kratkoročne nagrade – kupac koji je htio kuću, prodavač kredita koji je htio zaradu, trgovac s Wall Streeta koji je htio nove dionice za prodaju, političar koji je htio prodornu ekonomiju u svojemu drugom mandatu – i zanemarivao dugoročne učinke svojih postupaka na sebe i druge. Kada je glazba prestala, cijeli se sustav zamalo raspao. To je u prirodi ekonomskih balona: ono što se čini iracionalnim pretjerivanjem na kraju ispada loš primjer ekstrinzično motivirane kratkovidnosti.

'Mrkva i batina' mogu isključiti unutarnju motivaciju, rezultate, kreativnost, dobro ponašanje, navoditi na varanje prečace i neetično ponašanje, izazvati ovisnost i poticati kratkoročno razmišljanje.

Nagrade ne oslabljuju unutarnju motivaciju kod dosadnih zadataka zato što se neznatna ili nepostojeća motivacije i ne može oslabiti.

Kada se u zadatku traži makar i rudimentarne kognitivne vještine, onda veća nagrada dovodi do lošijih rezultata. No dokle god se u zadatku traže samo mehaničke vještine, bonusi djeluju onako kako se i očekuje: veća plaća, bolji rezultati.

Tamo gdje bi bilo pogrešno dati uvjetnu 'ako-onda' nagradu, ponudite naknadnu 'sad kad' nagradu, kao na primjer, Sad kada se dovršili poster i kada je tako dobro ispao, želio bih proslaviti tako što ću vas povesti na ručak.
Kao što Deci i njegovi kolege objašnjavaju Ako se opipljive nagrade ljudima dadu neočekivano nakon što su dovršili posao, manji su izgledi da će se nagrada doživjeti kao razlog za obavljanje posla, pa je stoga i manje vjerojatno da će štetno djelovati na unutarnju motivaciju.

Razmislite o neopipljivim nagradama. Pohvale i pozitivna povratna informacija manje su štetne nego novac i trofeji.
Pozitivna povratna informacija ima poticajan učinak na unutarnju motivaciju.

Ljudska bića imaju prirođen poriv za autonomijom, samoodređenjem i povezanošću s drugima. Kad se taj poriv oslobodi, ljudi postižu više i žive ispunjenijim životom.
Teorija samoodređenja di je ne šireg zamaha novog razmišljanja o ljudskome stanju.

Ako je vaša početna točka teorija X tada će vaše menadžerske tehnike ostvariti ograničene rezultate ili se čak sasvim izjaloviti. Ako vjerujete u 'osrednjost masa' tada će osrednjost i postati vrhunac koji ćete doseći. No ako vam je početna točka teorija Y mogućnosti su goleme, i to ne samo za potencijale pojedinca nego i za bilancu tvrtke. Poslovanje organizacije može se poboljšati tako da menadžment napravi pomak u razmišljanju s teorije X na teoriju Y.

Jeste li ikada vidjeli šestomjesečno ili jednogodišnje dijete koje nije znatiželjno i samostalno. Ja nisam. E, i smo upravo takvi kada izađemo iz okvira. Ako smo u četrnaestoj ili u četrdeset trećoj godini pasivni i inertni, nije to zato što nam je takva priroda. To je zato što se nešto poremetilo u našim zadanim postavkama.

Za kreativce krajnja sloboda znači slobodu da se eksperimentira novim idejama. Neki skeptici tvrde da su inovacije skupe. Dugoročno gledano, inovacija je jeftina. Osrednjost je skupa, a lijek protiv nje je – autonomija.

Poticanje radnika da pokrenu nove projekte povećalo je zadovoljstvo na poslu i posljedično dovelo do boljih rezultata.

Da bi potaknuo još veću kreativnost u svojem timu i bio siguran da će se programeri zabavljati na poslu, odlučio ih je potaknuti da povremeno provedu jedan dan radeći na kojem god problemu žele, čak i ako on nije dio njihovog redovitog posla.

Revolucionarno načelo: Zaposli dobre ljude i pusti ih na miru.

Autonomija u onome što radimo je najvažnija. Biti zaposlen u nečijemu studiju ili voditi vlastiti studio najviše se razlikuje po tome što možete birati koji posao ćete raditi i koji ćete proizvod, uslugu ili ustanovu promovirati. To je jedino i najvažnije pitanje: kada sam blizu sadržaja, onda istraživanja postaju jednostavna, sastanci postaju zanimljivi (ljudi koji izrađuju zanimljive proizvode ili usluge uglavnom su i sami zanimljivi), a ja ne moram raditi na lažnom reklamiranju. Steran Sagmeister, dizajner

Osobne želje uvijek izrone na površinu jer imaju zajednički korijen. Rođeni smo da budemo igrači, a ne pijuni. Nama je dano da budemo autonomni pojedinci, a ne pojedinačni automati. Stvoreni smo da budemo tipovi I. Ali izvanjske sile – uključujući i samu ideju da se nama treba 'upravljati', urotile su se da izmijene naše zadane postavke i preokrenu nas u tipove X. Ako poboljšamo orkuženje u kojemu se nalazimo, ne samo ono na poslu nego i u školi i kod kuće, i ako rukovoditelji prepoznaju i istinu o ljudskome stanju i znanost koja stoji iza nje, moći ćemo sebe i svoje kolege vratiti u naše prirodno stanje.

Čovjeka morate promatrati kako radi da biste znali je li odabrao pravo zanimanje, dovoljno je da mu promatrate oči, kuhara kako spravlja umak, kirurga kako pravi početni rez, službenika kako popunjava tovarni list, svatko je od njih obuzet jednakim žarom i u tom radu zaboravljana sebe. Koliko li je ljepote u tome, u tom usredotočenom pgoledu na predmet pred sobom. W.H. Auden

Angažman usmjeren prema izvrsnosti moćna je snaga u našemu privatnom životu. Dok je poslušnost možda dobra strategija kada je riječ o fizičkom preživljavanju, loša je kad je riječ o ostvarenju osobnih težnji. Da bismo doživljavali zadovoljstvo životom, potrebno je više nego samo ispunjavati zahtjeve onih koji nas kontroliraju. Ipak u našimuredima i učionicama previše je poslušnosti, a premalo angažmana.

Tijekom cijele moje sportske karijere glavni mi je cilj uvijek bio da budem još bolji sportaš nego što sam bio u tom trenutku – bilo sljedećeg tjedna, mjeseca ili godine. S. Coe

Tijekom igre ljudi doživljavaju ono što je Csikszentmihalyi nazvao 'autoteličnim iskustvom' - samosvrhovito iskustvo kojem je cilj samoispunjenje, sama radnja ujedno je i nagrada.

Bilježite svoja raspoloženja: što ste radili u tom trenutku, s kim ste bili i u kakvom raspoloženju.

Najljepši i najinspirativniji doživljaji u njihovim životima bili su oni kada su se našli usred zanosa. I do tada neprepoznato duševno stanje koje se činilo tako nedokučivo i uzvišeno, bilo je zapravo prilično lako raščlaniti. U zanosu su ciljevi jasni.

Potreba da nešto radimo jer nam to donosi beskrajno zadovoljstvo i za nas je osobni izazov, nadahnjuje nas na vrhunska ostvarenja, bez obzira na to je li riječ o umjetnosti, znanosti ili vođenju poslova. T.Amabile

Ono u što ljudi vjeruju ujedno oblikuje i rezultate koje postižu. Mišljenje koje imamo o sebi samima i o vlastitim sposobnostima, što ona naziva 'teorijama o sebi', određuje način na koji tumačimo svoja iskustva, ali može biti i ograničavajući faktor u smislu naših postignuća.

Oni koji zastupaju 'teoriju entiteta' drže da je inteligencija upravo to – nepromjenjiv entitet. On je u nama i to u ograničenoj količini koju ne možemo uvećati. Drukčije misle oni koji zastupaju 'teoriju rasta'. Oni drže da, iako razina inteligencije varira od osobe do osobe, ona je svakako nešto što se uz određeni trud može usavršiti.

Ova dva pristupa podrazumijevaju suprotne reakcije na neuspjeh, jednu zovemo 'bespomoćnost' a drugu 'orjentacijom prema izvrsnosti'.

Na putu prema izvrsnosti neminovno postoje prepreke i one čak mogu biti putokazi na tom putovanju.

Nastojte odabrati profesiju u kojoj se veselite raditi čak i najobičnije i najdosadnije stvari. Tako ćete uvije biti sretni. W. Shortz

Srčanost i izdržljivost, koja se definira kao ustrajnost i strast prema dugoročnim ciljevima potvrđuje pravilo izvrsnosti: izvrsnost je bolna.
Koliko god zanos bio čaroban, put prema izvrsnossti, koja sve više raste što nam je više stalo do nje, nije posut ružama niti prošaran duginim bojama.

Jedan je kritičar rekao da kod njega do konačne sinteze koncepta nikad ije dolazilo u jednome trenutku, nego joj se on prikrada s beskrajnim oprezom. On ju je takoreći, uhodio malo iz jednog kuta promatranja, malo iz drugog...

Možete joj doći zaista vrlo blizu (opa. Izvrsnosti). Ali baš nikada j enećete dotaći. Ona će uvijek biti tu negdje, ali izvan vašeg domašaja.
Asimtota izvrsnosti izvor je frustracije. Čemu težiti prema nečemu što nećemo nikad potpuno ostvariti? Međutim, ona je istodobno i izvor draži. Zašto onda ne posegnuti za njom? Veću radost pruža dolaženje do cilja nego njegovo konačno ostvarenje. U konačnici, izvrsnosti težimo upravo zato što je ne možemo doseći.

Život malog djeteta prepun je autoteličnih doživljaja. Djeca jurcaju od jednoga do drugog zanosa potaknua osjećajem radosti, opremljena misaonim sklopom prepunim raznih mogućnosti i posvećena svojem poslu poput kadeta na West Pointu. Ona se koriste svojim umom i tijelom za istraživanje i prikupljaju povratne informacije od svoje okoline u neprekidnoj težnji prema izvrsnosti.
A onda – u nekom trenutku života – to više ne čine. Što li se to dogodi?
Čovjek se počne sramiti svoga djetinjasstog ponašanja.
Kakva greška! Možda smo upravo mi, vi i ja i drugi odrasli ljudi s odgovornostima, zapravo ti koji su nezreli.
Kada su prepuštena sama sebi, djeca izaberu zanos s neminovnošću koju nameće prirodni zakon. Tako bismo trebali svi činiti.

Svakih trinaest minuta sljedećih stotinu ljudi – pripadnika najimućnije i najbolje obrazovane generacije kakvu je svijet ikad poznavao – počinje promišljati o svojoj smrtnosti i postavljati duboka pitanja o smislu, značenju i onome što oni uistinu žele.
Stotinu ljudi, svakih trinaest minuta, svaki sat, svaki dan, sve do 2024.
Kada se hladna fronta demografije sudari s toplom frontom neostvarenih snova, rezultat že biti grmljavina svrhe kakvu svijet dosad nije vidio.

Motiv svrhe je autonomija i izvrsnost.

Od trenutka kada su se ljudska bića prvi put zagledala u zvjezdano nebo, počela razmišljati o svojemu mjestu u svemiru i pokušala stvoriti nešto što će poboljšati svijet i nadživjeti njih same, mi smo postali tragatelji za svrhom. Svrha potiče snagu za život.

Takva društveno korisna poduzeća 'ne samo za profit' daleko su od 'društveno odgovornih' poduzeća koja su u posljednjih petnaest godina bila ultra moderna, ali su malokad ispunjavala svoja obećanja. Tvrtkama koje djeluju na zasadama Motivacije 3.0 nije svrha gomilati profit ni uz poštovanje etičkih i zakonskih normi. Njihov je cilj traženje svrhe i uporaba profita kao katalizatora, a ne kao cilja.

Budući da je smrt svakomu apsolutna nedvojbenost, važna varijabla je kvaliteta života koji čovjek vodi između rođenja i smrti.

Odnos između novca i sreće je slabašan, da kad se prijeđe određena (i prilično skromna) razina novca, tada gomila novca ne donosi ljudima više zadovoljstva.

Poduzeća mogu poboljšati emotivno blagostanje svojih zaposlenika tako što će dio svojega proračuna prebaciti u humanitarna darivanja dajući svojim zaposlenicima određene iznose za donacije, što će njih još više usrećiti, a isto tako i humanitarne organizacije koje odaberu.

Čovjek ne može živjeti istinski vrijedan život bez osjećaja da pripada nećemu većem i trajnijem od samoga sebe.

Postizanje određenog skupa ciljeva, u ovom slučaju profitnih, nem anikakva utjecaja na zadovoljstvo, nego zapravo pridonosi nezadovoljstvu.

Čak i kada doista dobijemo ono što želimo, to nije uvijek ono što i trebamo. Ljudi koji imaju visoke ekstrinzične ciljeve za postiizanje bogatstva imaju i veće izglede da će ga ostvariti, ali i dalje su nesretni.

Jedan od razloga tjeskobe i depresije u soba koje žele mnogo postići jest nedostatak dobrih odnosa s drugim ljudima. Previše su zaposleni zarađujući novac i baveći se sobom, a to znači da u njihovim životima nema dovoljno prosotra za ljubav i pažnju, prigu i sućut i sve ono što je uistinu važno.

Središnja ideja ove knjige jest nepodudarnost između onoga što znanost zna i onoga što poslovni svijet čini. Jaz je velik. Njegovo je postojanje uznemirujuće. Iako se njegovo premošćivanje čini zastrašujućim, ipak imamo razloga za optimizam.

Nismo predodređeni da budemo pasivni i poslušni. Namišljeni smo da budemo aktivni i angažirani. A znamo i da se najbogatija iskustva u našim životima ne događaju kada tražimo potvrdu od drugih, nego onda kada slušamo svoj vlastiti glas – radeći nešto što je važno, kada to radimo dobro i u službi cilja većeg od sebe samih.
I tako, na kraju, popravljanje nepodudarnosti i podizanje našega shvaćanja motivacije na razinu 21.stoljeća – više je nego važan korak za poslovni svijet. To je potvrda naše humanosti.

Evo nečega što možete učiniti da biste održali motivaciju. Zapitajte se na kraju svakog dana jeste li danas bili bolji nego jučer.

Odredite svoje ciljeve, uglavnom one koji se tiču učenja, ali i one koji se odnose na rezultate, a potom svaki mjesec pozovite sebe u ured i dajte si procjenu. Kako vam ide? Učemu ste manjkavi? Koje alate, informacije ili kakvu biste podršku trebali za poboljšanje?

Ako znaš kamo ideš, nikad nećeš pogrešno skrenuti.

Već ste čitali o čudima '20% radnog vremena' kojim organizacije potiču svoje zaposlenike da petinu radnog vremena provedu na kojem god projektu žele.

Potičite među kolegama 'sad kad' nagrade.
U svakoj tvrtki u bilo kojemu trenutku može bilo kojeg koleg nagraditi bonusom od 50 dolara.

Provedite upitnik među zaposlenicima da iznesu svoje ideje o tome kako povećati autonomiju.

Šefovi tipa X uživaju u kontroli, šefovi tipa I odriču se kontrole.

Pojedinci se mnogo više angažiraju kada rade na ciljevima u čijem su postavljanju i sami sudjelovali.

Primjenite praksu sveučilišnih profesora i odvojite jedan-dva sata tjedno kada vam raspored nije opterećen da svaki zaposlenik može doći i razgovarati s vama o bilo čemu što mu je na umu. Vašim suradnicima moglo bi to koristiti, a vi biste mogli nešto naučiti.

Ako ljudi ne znaju zašto rade ono što rade, kako možete očekivati da će biti motivirani da to rade?

Gotovo je svatko od nas imao onaj doživljaj zadovoljstva nakon nekog obavljenog zadatka kao u priči o Zlatokosoj – ona vrsta koja nije ni prelagana ni preteška, a pruža nam predivan osjećaj zanosa. Međutim, kada radite u timu, pokatkad je teško ponoviti takvo iskustvo.

Za što bolji timski rad:
Organizirajte skupine tako da ljudi potiču jedni druge i uče jedni od drugih, te da budu heterogeni glede podrijetla i izobrazbe. Želite ljude čije se ideje zaistamogu uzajamno oplođivati.
Ako ih potičete na uzajamni odnos, neka to budu zajedničko sudjelovanje i suradnja.
Pokušajte izmjenjivati zaduženja.
Potičite svrhom, a ne nagradama. Što više ljudi dijeli zajedničku ideju, to više će vaša skupina obaviti duboko ispunjavajući izvanredan posao.

Odvojite cijeli jedan dan kada će zaposlenici moći raditi na čemu god požele, kako god to hoće i s kim god se odluče. Pobrinite se da imaju sve potrebne alate i resurse. Postavite im samo jedno pravilo: moraju nešto ostvariti – bilo da je to nova ideja, prototip proizvoda, poboljšani interni postupak – i to sljedeći dan. Organizacije tipa I znaju ono što organizacije tipa X malokad mogu shvatiti: stvarni izazovi mnogo su poticajniji od kontrolirane zabave.

Više plaće mogle bi zapravo smanjiti troškove poduzeća.

Previše škola kreće se u pogrešnome smjeru. Sve više stavljaju naglasak na rutinske odgovore koji traže angažman desne polovice mozga i na standardizaciju.
Podmićujemo učenike i studente da postanu poslušnici umjesto da ih izazovemo i potaknemo na angažman.

Dobre ocjene postaju nagrada za poslušnost, ali nemajumnogo veze s učenjem. U međuvremenu učenici s niskim ocjenama često sebe vide kao promašaj i prestaju se truditi i učiti.

Dobro je djeci davati džeparac. Ako imaju nešto svojega novca i ako mogu odlučivati kako će ga potrošiti, to im nudi autonomiju i poučava ih kako se odgovorno odnositi prema novcu.
Kućanski poslovi dobri su za djecu. Oni im pokazuju da se obitelji grade na uzajamnim obvezama i da članovi obitelji trebaju jedni drugima pomagati.
Kombiniranje džeparca i kućanskih poslova nije dobro za djecu. Ako povežu novac s određivanjem kućanskih poslova, roditelji džeparac pretvaraju u uvjetovanu ako-onda nagradu. To djeci šalje izokrenutu poruku: ak onema nagrade, nijedno dijete koje sebe poštuje neće dobrovoljno postaviti stol, iznijeti smeće ili pospremiti svoj krevet.

Pohvaljujte trud i strategiju, a ne inteligenciju. Neka pohvala bude konkretna. Pohvaljujte nasamo u četiri oka. Pohvaljujte smao onda kada postoji dobar razlog za pohvalu. Pretvorite učenike u učitelje.

Ograničeni igrači igraju unutar okvira, neograničeni igrači igraju izvan okvira.

Ako postaviš cilj da ćeš postati stručnjak u svojem poslu, odmah počni raditi sve moguće stvari koje sada ne radiš.

Najbolji trenuci obično se događaju kada se tijelo ili um osobe rastegnu do svojih granica u voljnom naporu kako bi se postiglo nešto što je teško i vrijedno.

Lincoln je imao dovoljno samopouzdanja da se okruži suparnicima koji su briljirali u onim područjima u kojima je on bio slab.
Istinskim je zanimanjem slušao stajališta drugih ljudi, a to mu je pomoglo da stvori vlastito složenije mišljenje.
Odavao je priznanje gdje god je trebalo i nije se bojao preuzimati odgovornost.

Ako ste trkač budite brži za desetinku sekunde, bolji za centimetar, pla metra, dva metra više nego godinu prije, i tako u svim stvarima.

Sokrat je odavno pokazao da je istinski slobodna osoba slobodna u onolikoj mjeri koliko je uspjela ovladati samom sobom. A oni koji ne vladaju sobom osuđeni su pronaći vladare koji će vladati njima.

Ljudi visoke razine osobne izvrsnosti dosljedno mogu postizati rezultate koji su njima od velike važnosti – oni zapravo pristupaju životu onako kako bi umjetnik pristupio umjetničkom djelu. To čine tako što se posvećuju cjeloživotnom učenju.

Neka se voditelji tvrtki zapitaju: s kojom svrhom i u čiju korist naši zaposlenici trebaju davati sve od sebe? Zaslužuju li naši ciljevi doista njihovu inicijativu, nadahnuće i strast?

'Mrkva i batina' pripadaju prošlomu stoljeću. Motivacija tvrdi da u 21.stoljeću moramo poboljšati autonomnost, izvrsnost i svrsishodnost.



13.08.2014. u 09:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

Smanjite stres


Dr.M.C. Oz i M.F.Roizen
Izdavač: VBZ 2013

Dremuckajte, no ne više od pola sata. Potraje li san dulje skliznut ćete u fazu dubokog sna tako sličnog REM fazi da ćete nakon buđenja biti mamurni i pospani.
Potraje li manje od trideset minuta, kratki san može vas okrijepiti. Dremuckanje, koje tijelu i mozgu omogući da iznova živnu, uobičajeno jeu društvima koja se mogu pohvaliti silnom energijom i dugovječnošću.

Jedan od skrivenih razloga umora jest dehidracija. To je nešto što mnogi ljudi nisu u stanju prepoznati pa stoga, osjećate li se loše, znajte da vam stanje može promijeniti upravo čaša vode, a ne vrećica grickalica.

Izbjegavajte jednostavne šećere, svi oni završavaju s –oza: glukoza, saharoza, maltoza, dekstroza i slično (od svih izuzetak je riboza koi naše stanice opskrbljuje energijom).

Prijeđite na puretinu, ona sadrži triptofan, koji povećava razinu serotonina, a on pak popravlja raspoloženje, pomaže kod liječenja depresije a i ublažava žudnju za jednostavnim ugljikohidratima. No puretina nije najveći izbor triptofana. Probajte pileću juhicu i tamnu čokoladu.

Vitamini B skupine prijeko su potrebni vašim mitohondrijima (energetskim tjelesnim postrojenjima) kako bi iz glukoze stvorili energiju.

Ispravite leđa. Pravilno držanje osigurava snažne mišiće – i pomaže vam da cijeloga dana budete puni energije.
Pravilno držanje možete uvježbati upirući se leđima o zid.
Zamislite da vas uzica pričvršćena za vašu glavu vučeuvis i osjetite kako postajete sve viši.

Kada se smijemo povećava se broj tjelesnih stanica prirodno zaduženih za uništavanje tumora i virusa, no to nije sve. Smijanje snižava krvni tlak i zahvaljujući dubljim udisajima povećava količinu kisika u krvi, te smanjuje utjecaj mentalnog stresa na arterije. A nema cijene koju za to ne bismo platili.

...i plačite. Samo naprijed. Ženama je očito jasno da su suze podmazivači duše.

Naša raspoloženja diktiraju što ćemo jesti.
Jaka hrana kao što je meso, ili čvrsta i hrskava, upozorava na ljutnju. Slatka, da ste depresivni. Meke i slatke namirnice, poput sladoleda da ste tjeskobni. Slana hrana, da ste pod stresom. Krupne namirnice kojima natrpate želudac poput krekera i tjestenine, svjedoče da ste usamljeni i/ili seksualno frustrirani. Ako trpate sve i svašta u sebe – tada ste ljubomorni.

Brzo izmjenjivanje ugodnih mentalnih slika poboljšava rad mozga, zahvaljujući njima mozak postaje fleksibilniji i one potiču cirkuliranje kreativnih sokova.

Duboko je disanje presudno, stimulira živac vagnus, koji djeluje umirujuće na mozak i smanjuje stres.

Prisjetite se kakav je bio vaš partner/ partnerica kada ste tek počeli hodati. Usredotočite se na one osobine koje su vas u početku privukle (no nemojte se zadržavati samo na razmišljanju).

Muškarci koji spolne odnose imaju triput tjedno smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara za 50%. A žene koje uživaju u seksu dugovječnije su od onih koje u njemu ne uživaju. Zahvaljujući dobrom seksu vaše se tijelo osjeća i jest mlađe za dvije do osam godina.

Prava je istina da dvoje uspiju samo kad pojedinci u paru ostanu pojedinci. Zato što svaka osoba može ciše pridonijeti braku ako je opuštena i zadovoljna sobom.

Dobra masaža stopala dobra je i tijelu i umu jer:
- Povećava razinu oksitocina, hormona koji vas ispunjava toplinom i omamljenošću (to je isti onaj hormon koji se luči dok majka doji dijete)
- Potiče uzbuđenje jer u stopalima se nalaze 'seksualni' živci
- Stimulira limfnu drenažu i potiče izbacivanje toksina iz vašeg organizma.
Masirajte odozdo prema gore, napetost se gomila u gležnjevima, zato najprije razgobajte stopalo, tj nožni zglob.

Riješite se glavogolje:
Trbuh vašeg sljepoočnog mišića smješten je u samom središtu sljepoočnica. Napipajte to područje čvrsto stisnutim kažiprstom i srednjakom sve dok ne osjetite blago mišićno ispupčenje. Ako ga ne uspijete otkriti, stavite prste na sljepoočnicei potom nekoliko puta stisnite zube (kutnjake). Trebali biste osjetiti kako se središte vašeg sljepoočnog mišića napinje i opušta.
Pronađite točke na stražnjem dijelu baze lubanje, neposredno iza kostiju iza ušiju i kružno ih pritišćite palcima dvije minute.
Tkivo točno iznad nosa uštipnite srednjakom kod jednog oka, a palcem kod drugoga te ga plagano vucite prema gore tako da osjetite pritisak u blizini obrva.
Koristeći se palcem i kažiprstom jedne ruke, pritisnite i uštipnite mekano mesnato tkivo na gornjem dijelu druge šake.

Jednu ili dvije teniske loptice ubacite u čarapu, stavite ih ispod bolnog mjesta na leđima i lezite na njih. Djeluje poput dubinske masaže i rješava vas napetosti u tom području. Kotrljajte po bolnim dijelovima.

Glavobolja, istinski kradljivac energije, može biti posljedica slabosti ili grčenja vratnih mišića.

Kad je riječ o ublažavanju učinka stresa i depresije, najbolji lijek ne mora nužno biti bočica s lijekovima, bitno je da mi sami ne ostanemo zarobljeni u vlastitoj 'bočici, u samom sebi.

Budući da su žene daleko brbljivije od muškaraca, kad se raspričaju i daju si oduška, mogu imati mnogo više koristi od kemijskih tvari u mozgu.

Odvojite nešto vremena kako biste razmislili što vas to u životu pokreće i koje su vaše strasti. Što ih više možete uskladiti sa svojim svakodnevnim aktivnostima bit će spokojniji.

Da biste se uhvatili u koštac s nekom emocijom, morate postupiti suprotno od onoga što vam ona nameće. Suprotnost ljutnji nije povlačenje ili odustajanje od napada, već empatija.

Radite sklekove, rastežite se ili duboko dišite. Na taj ćete se način rasteretiti fiziološkog tereta ljutnje.

Ako naporno radimo jer uživamo u poslu, tada je sama ta motivacija samopoticajna. Nastavljamo raditi taj posao zato što u njemu uživamo, a to jača naše uvjerenje kako je posao zabavan – i samim time manje stresan.

Ako od svog radnog mjesta napravite mjesto koje vas osnažuje, tada ćete poboljšati svoje zdravlje i ublažiti stres.

Isplanirajte svoj radni dan. ne morate pregledati svu elektroničku poštu, pogledajte je kad završite planirane radne zadatke. Pravite česte stanke, prošećite, popijte čašu vode, razbistrite glavu. Sve je to sastavni dio očuvanja radne energije i da pri povratku na radno mjesto budete još učinkovitiji.

Prenesite dio radnih zadataka na kolege, ali i vi njima pomognite kad vidite da su u škripcu.

Cilj budističke meditacije nije potisnuti štetne emocije, već uočavati kako se one javljaju, kako se doživljavaju i kako dugoročno utječu na nas. Za budiste dobar se život ne osigurava prevladavanjem neke emocije, pa čak ni mržnje, već učinkovitim upravljanjem njome. Tri mentalna procesa najotrovnija za um jesu: žudnja, mržnja i samozavaravanje.

Molitva djeluje na više načina: opušta, pozitivna je i nakon nje obuzmu vas mir, radost i drugi osjećaji koji ostavljaju pozitivan trag, osoba ima osjećaj da joj je molitva pomogla bez obzira na to je li uistinu tako. Ljudi koji se mole vjeruju u nadnaravne sile i božansku iscjeljujuću moć, a čini se da to snažno djeluje na njihovo zdravlje.

Usredotočite se na sadašnji trenutak: lezite, zažmirite, opustite se, poklonite pozornost svakom dijelu tijela, u mislima putujući njegovom prednjom i stražnjom stranom, završavajući u predjelu vrata, čeljusti, jezika, lica i obrva.

Postupite suprotno: kad smo uplašeni ili tjeskobni izbjegavamo ljude i aktivnosti, kad smo depresivni ili tužni povlačimo se (ostajemo u krevetu).

Obratite pažnju na svoje mišiće, napinjanjem i opuštanjem mišića možete se riješiti pohranjenog fizičkog stresa.
Svakoga dana izdvojite vrijeme za duboko disanje i meditaciju. Dobro je to činiti prije spavanja, tj u svakom trenutku dok se pokušavate osloboditi stresa.
Da biste uspjeli očistiti svoj um od misli i da biste meditirali, odaberite jednostavnu riječ i ponavljajte je bez prestanka. Ako se usredotočite na tu jednu riječ, sive ćete stanice očistiti od misli.

Zahvaljujući sjajnom izgledu možete se osjećati sjajno. I obratno.

13.08.2014. u 09:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bolesti probavnog sustava


Kolitis
Predstavlja upalu debelog crijeva.
Ljuska crvenog luka, afrički trputac, odoljen, lincura,sladić, bergenija, krkavina, zečji trn, blaženak, krestušac, smokve, žutika.
Ako je dio debelog crijeva kirurški odstranjen, smanjite unos masnoća koja obično izaziva proljev i nadutost.
Koristit će puno tekućine i hrane bogate biljnim vlaknima, međutim kod pojačanog napadaja ograničite konzumiranje hrane bogate biljnim vlaknima, kako bi se crijeva odmorila i simptomi smanjili na najmanju mjeru.

Enteritis
Predstavlja upalu tankog crijeva.
Sok od mrkve, šipak, metvica, blaženak.
Izbjegavajte potpuno crveno meso i mlijeko, hranu bogatu biljnim vlaknima i svu teško probavljivu hranu.

Nadutost crijeva
Stanje u kojem dolazi do povećanja trbušnih tj probavnih plinova. Većina ljudi dnevno proizvede oko pola do jedne i po litre plina. Omjer sastava plina uveliko ovisi o bakterijama koje žive u debelom crijevu ili fermentaciji konzumirane hrane u ostalim dijelovima probavnog trakta, prije ulaska ostatka hrane u debelo crijevo. Prosječno 30-150gr neprobavljene hrane svakoga dana dospijeva u debelo crijevo u obliku ugljikohidrata. Neugodan miris vezan je za sumpor, a kojeg proizvodi određena bakterija koje ne prebiva u organizmu svakog čovjeka.
Hrana koja posebno izaziva nadutost je hrana bogata složenim šećerima (grah, kupus, blitva, brokula, šparoge i drugo povrće i integralne žitarice), hrana bogata škrobom (krumpir, kukuruz, brašno i proizvodi – jedina iznimka je riža),luk i ostala hrana bogata fruktozom (artičoke, kruške i pšenica), tamno pivo i crno vino, hrana bogata šećerom sobotolom (jabuke kruške, breskeve, šljive i proizvodi bogati umjetnim sladilima), hrana bogata biljnim vlaknima (zobene pahuljice, grah, grašak i većina voća).
Kičica, sok peršina, pelin, paprena i klasasta metvica, češnjak.
Dobro bi bilo jesti namirnice koje obiluju cinkom – bademe, puretinu, marelice koji poboljšava probavu bjelančevina. Korisno je hrani u što većoj mjeri dodati češnjaka i đumbira.

Proljev
Predstavlja grčenje utrobe i omekšanje stolice.
Turica, jabuka, osušena borovnica, kupina i malina, kamilica i metvica, rogač, mrkva, oman, piskavica, nar, hrast, afrički trputac, jaka crna kava, češnjak, riža, kiselica.
Izbjegavajte masnu hranu, mliječne proizvode, umjetno zaslađenu hranu i pića, hranu koja stvara nadutost.
Koristit će vam banane (blage i lako probavljive sa visokim sadržajem kalija, bogate pektinom i inulinom (probiotik potiče rast korisnih bakterija u crijevima), bijela riža i pire od krumpira, jabučni sok i dvopek, jogurt, kuhana piletina, borovnice.

Zatvor
Znači neredovita, tvrda, otežana stolica.
U 95% slučajeva zastoj se događa u debelom crijevu.
Lan, afrički trputac, aloja, pasji drijen, američka i obična krkavina, sena, piskavica, kineska rabarbara, sjeme lana, oskoruša sirup, pšenične mekinje, rasol kiselog kupusa, maslačak, suhe smokve i šljive, cikla, bazga, šipak, limun, crveni luk i češnjak.

Gubitak teka
Uzrokuje često simptom nekih bolesti. Pridonosi nedovoljno tjelesnih aktivnosti. Za poticanje teka jedite češće i u manjim obrocima.
Rajčice potiču tek, hrana bogata vitaminom B12 (školjke, jetrica pureća, hobotnica, plava riba, janjetina, sir, jaja, nemasna govedina, jogurt, sjeme sezama, juneća plećka, tamna čokolada, kikiriki); vitamin D (gljive, plava riba, sok od naranče, sir) povećano izlaganje suncu, još su dobri crvene ljute paprike, zeleni čaj, češnjak, kliničići, koromač.

Hemeroidi
Troskot, stolisnik, jarebika, gospina trava, šumska jagoda, crna hudika, crna malina, kopriva, maslačak, kamilica, ječam, preslica, likovac, divlji kesten, vodopija, pšenica, pirika, kopriva, vrba, kopar, zečji trn.
Pomaže što više tekućine, šetnja po svježem zraku, lagana gimnastika, cikla i mrkva.

Bolesti jetara
Mrkva, osljebad, maslačak, vodopija, kineska angelika, sladić, bocasta tikvica, bijela breza, đumbir, kurkuma, troskot, veliki trputac, pelin.
Izbjegavajte prejedanje, ne jdite 2-3 sata prije spavanja, spavajte što duže, jedite više malih obroka, ishranu promjenite postupno.

Kamenac u žući
Žučni kamenci stvaraju se od kolesterola i drugih supstanci koje žuć sadrži.
Rotkva i med, oskoruša, breza, šumska jagoda, lincura, cikla, neven, sok od kiselog kupusa, mažuran, konoplja, kantarion, kukuruz, iđirot, maslinovo ulje, brusnica, troskot, maslačak, jarebika, stolisnik.

13.08.2014. u 09:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pobijedite bol


Doroty Foltz-Gray
Izdavač: Mozaik

Dobre emocije smanjuju razinu loših kemikalija koje proizvodi stres. Signale koji idu prema centrima za bol u mozgu možete oslabiti opuštajući se. Ali ako ste pesimistični i ljuti, bojite se, tugujete ili ste depresivni, tada će se razina loših kemikalija povećati.

Istraživanja su pokazala da žene bol osjećaju jače od muškaraca. Čak i kada muškarci žene pate od istih tegoba, žene više boli.
To je vjerojatno stoga jer bol registriraju u različitim dijelovima mozga, kod žena u limbičkom dijelu gdje je centar za emocije, kod muškaraca u kognitivnim centrima. Uloge možda imaju i spolni hormoni: kod žena prag tolerancije ovisi o tome u kojem su dijelu menstrualnog ciklusa.

Boljem dijelovanju lijekova protiv boli pomažu: tuširanje toplom vodom dva puta dnevno, uspravno sjedenje za stolom, istezanje svaki sat, masiranje leđa teniskim lopticama. Postupno s ovim možete i sami smanjiti doze lijekova.

Surađujte s boli. To je učinkovitije nego da se stalno borite protiv nje.
Omogućite da ono što se zbiva prođe, umjesto da zaustavljate bol. Čak i tijekom teških dana možete odlučiti kamo ćete usmjeriti energiju.

Bol može pojačati nedostatak vitamina D, produžite boravak na suncu.

Prehrana može utjecati na bol u živcima, isprobajte vegansku prehranu bez mesa i mliječnih proizvoda, pa polako vraćajte sa smanjenjem boli izbačene namirnice.

Bol je način na koji nas tijelo upozorava na nešto, a mi upozorenja ignoriramo. Bol se lakše kontrolira što mu se prije posveti pozornost.

Kada je riječ o boli, informacije su vaš saveznik. Istraživanjem novih terapija i tretmana preuzimate odgovornost za vlastito liječenje, što je najbolji put. Ali nemojte da vas želja za znanjem potpuno obuzme, vi znate da je vaša bol samo dio života, a ne njegov smisao.

Manje agresivna sredstva protiv bolova: đumbir učinkovito protuupalno sredstvo, riblje ulje daje protuupalni učinak i ublažuje jutarnju ukočenost i ukočenost zglobova kod osoba s reumatoznim artritisom, kapsaicin u kremama (kapsaicin ljuti sastojak ljutih paprika) privremeno ublažava bol, bromelain koji se nalazi u stabljici i plodu ananasa ublažuje upalu i bol kod uganuća i istegnuća.

Vaše vam tijelo uvijek nešto poručuje. Što više obraćate pozornost na znakove koje vam upućuje, bolje ćete razumjeti što izaziva i pojačava bol i kako je spriječiti.

Seks aktivira osjećaje postignuća i nagrade i otpušta prirodne ubaživače boli i dopamina, kemijskog spoja koji u mozgu izaziva osjećaj zadovoljstva i time smanjujete bol.

Naučite kako predahnuti, naći vremena i opustiti se. Recimo tijekom dana povremeno zatvorite oči i u mislima potražite napetost u tijelu. Opustite mišiće i duboko udišite i izdišite.

Lijekovi djeluju zato što u tijelu imate receptore na koje djeluju. Ali receptore vam nisu podarile farmaceutske tvrtke. I sami proizvodite spojeve koji ublažuju bol. Možete ih proizvoditi više ako se disciplinirate, naučite što izaziva bol i opustite se.

Bol utječe na san, a nedostatak sna pojačava bol.
Ostanite aktivni, akitvnost je oblik odvraćanja pozornosti. Ako si trebate malo ugađati, učinite to.
Redovito zamjećivanje dobrih događaja umanjuje stres.
Usredotočavanje na snagu izvan vas, bilo se radilo o bogu, ili svemiru ili prirodi, može blagotvorno djelovati na psihu i time ublažiti fizičke simptome.

Kontrolirajte bol s pomoću uma. Nije hipnotički trik. Evo kako:
Zamišljajte nešto doista pozitivno, umjesto da se usredotočite na tegobu.
Dokazano je da igranje igrica smanjuje bol tri puta više nego sami lijekovi.
Pobjegnite uz omiljenu glazbu.

Tradicionalni savjet da treba samo ležati u bolesti i odmarati, više ne vrijedi. Svakodnevnim 30-minutnim vježbanjem potičete izlučivanje endorfina, hormona dobrog raspoloženja, koji su prirodni lijek protiv bolova, a podižu raspoloženje i ublažavaju stres. Kad se vaš organizam počne jače opskrbljivati kisikom i krv brže proteče žilama, osjećat ćete se bolje, sretnije i samouvjerenije.
Ako imate vremena za gledanje televizije, čitanje ili drijemanje, imate vremena i za vježbanje.
Prisjetite se kojim ste se aktivnostima rado bavili u djetinjstvu i pokušajte im se vratiti.

Popišite sve okidače za bol da možete ubuduće obratiti pažnju za njih i izbjeći ih.

Bol u leđima
Može se javiti i zbog neočekivanih razloga, npr hernije ili problema s jajnicima.
Preduhitrite bol u leđima - svako pola sata prošetajte. Legnite na tenisku lopticu tako da ona pritišće bolno mjesto i opustite se. Pritisak će blago istegnuti bolno mjesto i okolne mišiće.

Bol u vratu
Stavite rižu u manju jastučnicu, zatvorite je i zagrijte u mikrovalnoj pećnici. Dobit ćete savršeni topli jastuk čiji oblik možete prilagoditi svojem vratu.

Sindrom kroničnog umora
Istraživanje je pokazalo da žene koje pate od ovog sindroma ujutro imaju abnormalno niske razine hormona kortizola. SKU je složeno stanje koje vjerojatno uključuje infekciju, nasljeđe, hormone i slab imunosni sistem.
Mnogi pacijenti koji imaju SKU danas vjeruju da je to stanje odraz krize energije, ljudi troše više energije nego što je stvaraju pa im je 'pregorio' osigurač.
Infekcije i manjak hormona, uz ostalo, mogu biti okidač za izgaranje osigurača koji je kod ovog sindroma hipotalamus.
Osobama koje imaju SKU često je narušen noćni san.

Fibromialgija - bolovi u mišićima
Pomoći će topla kupka. Osim što će primiriti uznemirene živce, topla kupka će i opustiti napete mišiće.
Kreme za sportaše koje sadrže kapsaicin opuštaju napete mišiće i pojačavaju dotok krvi u mišiće.
Neki znanstvenici vjeruju da je nesanica možda okidač za fibromialgiju. U dubokom snu naš organizam proizvodi hormon somatonedin C koji je prijeko potreban za zdravlje živaca i mišića.

Lupus - uzrok ove bolesti je pogreška u imunosnom sustavu. Imunitet, umjesto da brani vlastiti teritorij, okreće se protiv tijela i postupa kao da je ono uljez koji ga napada. Posljedice su česte upale, bol i oštećenja tkiva.
Pomoći će kupka s uljem lavande prije spavanja.

Zubobolja
Zubi su dio vašeg tijela. Kada imate infekciju u ustima, znači da vam je inficirano tijelo.
Klinčić kojeg sišete umanjit će bol, a također ćete ublažiti oticanje ispiranjem usta slanom vodom.
Sir, meso i orašice cuvaju zubnu caklinu jer neutraliziraju kiselinu. Hrskava mrkva i jabuka uklanjanju ostatke hrane među zubima sprijecavajući propadanje zubi, bolest desni i loš zadah. Izbjegavajte slatko, uključujući sušeno voće i kiselo, npr kisele krastavce i limun jer u sprezi s bakterijama u ustima stvaraju kiselinu koja ubrzava nastanak karijesa i ostale bolesti (pijte limunadu na slamku).

Sinusitis – začepljenost sinusne šupljine
Stavite topli vlažni ručnik na lice, toplina će pomoći da se sinusi otvore.
Pomiješajte 1 žličicu rotkive s ˝ žličice maslinova ulja I 1 žličicom limunova soka. Uzimajte po Ľ žličice dok ne osjetite da se sinusi počinju otvarati.
Skačite na mjestu, ova vježba potiče protok sekreta.
Pijte puno vode ili bilnog čaja jer tako možete razrijediti sekret. Izbjegavajte alkoholna pića jer alkohol može poticati oticanje sinusa.

Sindrom temporomandibularnog zgloba – ako vas boli pri otvaranju I zatvaranju usta
Kada zglob nije zdrav osim bolova I osjetljivosti možete doživjeti I glavobolje, zubobolje, bol uha I teškoće kod otvaranja usta.
I vaše držanje može pridonijeti tome.
Pomažu lijekovi protiv bolova poput ibuprofena I naproksena koji se uzimaju svako 4-6 sati.
Nakon uzimanja lijek ana obraz stavite gazu namočenu u toplu vodu I držite 15 minuta. Ponovite po potrebi.

Divertikklitis – upala malih vrećastih proširenja na stijenkama posljednjeg dijela debelog crijeva
Ako se radi o blažem obliku pomoći će antibiotic, odmor I privremena prehrana mekšim namirnicama.

Žgaravica
Ako je imate više od 2 puta na tjedan, radi se o obiljnijem problemu, tj. kroničnom gastroezofagealnom refluksu.
Ako sumnjate da vam je žgaravica izazvala bolove, ne jedite dok bol još traje. Prejedanje pojačava pritisak na ezofagealni sfinkter pa se povećava mogućnost da on popusti te propusti još više kiseline u jednjak.
Čaša vode isprat će kiselinu – pijte.
Prema istraživanjima, žvakanje žvakaćih guma može pomoći da se neutralizira želučana kiselina do tri sata nakon obroka.
Uspravno sjedenje je bolje od ležanja kojim će se bol samo pogoršati. Otpustite remen da se smanji pritisak na želudac, a sila teža će učiniti svoje.

Hemeroidi
Svaki dan jedite barem 25-30 gr vlakana.
Kupine, maline, borovnice, jagode I trešnje sadrže flavonoide s protuupalnim djelovanje koje ublažavaju bol, krvarenje, svrbež pa čak I pojavi hemeroida.
Pijte dosta vode I redovito vježbajte.
Koristite toplu kupku sa gorkom soli koja će izvući tekućinu iz hemeroida I smaniti otekline I upale. Dobri su I hladni oblozi, posebno oblog od hladnog crnog čaja.

Sindrom iritabilnog crijeva
Čaj od kamilice umiruje crijeva jer povećava razinu glicina, aminokiseline koja se povezuje s ublažavanjem grčeva u mišićima, stoga je dobra I kod menstrualnih grčeva. Čaj od kamilice će dvostruko djelovati, ako vam je sindrom prouzročio zatvor, dodatna tekućina može samo pomoći.
Sjemenke kima I koromača smanjuju plinove I nadimanje. Cardamom I korijander ublažuje grčeve crijeva koji mogu izazvati dijareju. Kako biste umirili crijeva, dodajte ih u juhe, variva I druga jela.
Koristite kapsule s uljem paprene metvice (3-4 puta na dan, 15-30 min prije obroka) koja opušta mišiće, olakšava teškoće s nadimanjem I spriječava napredovanje bakterija u tankom crijevu.
Vježbajte, pijte mnogo vode (nadoknadit ćete tekućinu nakon proljeva, a voda će ublažiti zatvor) I jedite više manjih obroka.
Magnezijev citrate popijte prije spavanja, povećat će razinu vode u crijevima pa će se lakše isprati otpadne tvari.

Čirevi
Konzumirajte više brokule, kelja, cvjetače, kelja pupčara, kupusa I kelja koji sadržavaju sulforafan, spoj koji šteti crijevnim bakterijama. Također I jogurt sa živim bakterijama I zobenu kašu s voćem.
Ovisno o vrsti čireva nekoliko krekera može zaposliti želučanu kiselinu I tako ublažiti pečenje.
Čaj od glatkog brijesta pomiješan s vodom tvori gel I oko probavnog trakta stvara oblogu koja ga čuva od kiselina.

Cluster glavobolje – javlja se iznenada s jedne strane lica, često u području oko ili iza jednog oka
Ledeni oblog otupit će bol.
Trčanje je korisno jer vas prisiljava da udahnete više kisika.
Opuštajte se, meditirajte, dišite, uživajte u toploj kupki – ostanite mirni jer stres često izaziva ovu vrstu glavobolje.
Magnezij pomaže u regulaciji rada krvnih žila, ublažuje bol I smiruje nervozne živce.

Migrene – razlikuje se od ostalih glavobolja po pratećoj mučnini, nedostatku teka I osjetljivosti na svjetlost I buku
Osobe s migrenama možda su osjetljivije na jake mirise, previše ili premalo sna, jarka svjetla, nestalne razine hormona. Ti okidaći mogu pobuditi trigeminalni živac, najveći u glavi, koji otpušta spoj koji izaziva upalu oko moždanih krvnih žila I živaca te bol oko jednog ili oba oka, čela I sljepoočnica. Što je više okidača aktivirano, veća je vjerojatnost migrene.
Pomaže šalica jake crne kave koja će pomoći da se stisnu otekle krvne žile u mozgu I pomoći apsorpciji drugih lijekova koji se istovremeno uzimaju.
Sjednite ili lignite u zamračenu prostoriju sa hladnim ledenim oblogom na čelu I masirajte bolne dijelove glave.
Migrenu može izazvati I nedostatak sna, kao I previše sna, pa je važan ustaljeni raspored. Glavobolje može ublažiti I stalan raspored obroka I tjelovježbe.

Tenzijske glavobolje – stiskanje I bol na stražnjem dijelu vrata
Namačite stopala u vrućoj vodi. Toplina će odvući krv iz glave u noge I tako ublažiti bol.
Pijte puno vode I masirajte vrat uljem lavande ili paprene metvice.

Burtitis – upala bursa, malih vrećica ispunjenih tekućinom koje ublažuju trenje između tetiva I mišića oko zglobova
Odmarajte, koristite ledeni oblog, koristite protuupalne lijekove kao ibuprofen.
Dobra je I krema s mentolom ili kapsaicinom.
Nemojte dugo sjediti na istome mjestu, pokrenite I razgibajte zglobove. Nježno istezanje mišića oko bolnog zgloba umanjuje bol I pritisak na zglob.
Svaki dan popijte dvije čaše soka od brusnica koje sadržavaju kvercetin, biljni pigment koji je antioksidans I djeluje protuupalno.

Giht
Ako se ne liječi može oštetiti zglobove I izazvati još veću bol.
Koristite ledene obloge, štap za hodanje kod većih bolova I okvir oko kreveta koji će podignuti posteljinu da ne djeluje bolno na dodir.
Opskrbite se narančama, slatkim crvenim paprikama, brokulom I drugim voćem I povrćem bogatim vitaminom C, trešnjama koje smanjuju razinu mokraćne kiseline, ananasom koji sadrži enzim bromelain koji ublažuje upalu I bol.

Osteoartritis – istrošenost hrskavice
Ukočeni ste poput metle I ne moćete se pokrenuti, posebno su bolni kukovi, koljena, ruke I kralježnica.
Teniskom lopticom pritisnite bolno mjesto I kotrljajte naprijed natrag.
Ako je na rukama stavite rukavice prije oticanja.
Tkaninu namočenu u toplu vodu prislonite na ukočeni zglob.
Vražja kandža I sunce učinit će pomak na bolje.

Reumatoidni arthritis
Đumbir I kurkuma imaju protuupalna svojstva.

Herpes
Sameljite pola šalice sirove zobene kaše I uspite u toplu kupku u kojoj ćete ostati dvadesetak minuta. Zob umiruje nadraženu kožu.

Upala mišića I tetiva
Uživajte u maslacu s kikirikijem ili nekoj drugoj slastici koja sadržava bjelančevine I ugljikohidrate 15-60 min nakon tjelovježbe koji će pomoći mišićima u oporavku. Dok vježbate, tijelo rabi insulin kako bi učinkovitije dopremalo hranjive tvari u stanice, no to traje samo jedan sat.
Koristite raznovrsne sportove kako bi uposlili neke druge skupine mišića.

Endometrioza – rast tkiva izvan maternice
Kupanje u toploj kupki, kretanje, masiranje, oblog od ugrijanog ricinusovog ulja (30-60min), duboko disanje.

Upala mokraćnog mjehura
Osobe s upalom mokraćnog mjehura osjetljivije su na kiselu I začinjenu hranu te čokoladu, vjerojatno stoga što su im probuđena živčana vlakna u mjehuru koja inače spavaju.

Menstrualni grčevi
Najčešće su posljedica stezanja maternice, koja se svakog mjeseca rješava endometrijske sluznice. Te kontrakcije potiću prostaglandini, hormonima slične tvari koje izazivaju bol I upalu. Unutar zdjelice postoje I leukotrieni, tvari koje također izazivaju upalu I grčenje. Grčevi se pogoršavaju dok odbačena sluznica prolazi kroz vrat maternice.
Sami si najbolje možete pomoći prehranom s malim udjelom ugljikohidrata, lijekovima protiv bolava s protuupalnim djelovanjem, vježbanjem te izlaganjem suncu. Treba piti 1200 mg kalcija svaki dan.
Ulje žutog noćurka sadržava gama-linolensku kiselinu koja zaustavlja proizvodnju upalnih prostaglandina I drugih spojeva koji izazivaju grčeve. Do tri puta na dan uzimajte standardni ekstrakt koji sadrži berm 500 mg masnih kiselina.
Govori se da pritiskanjem gornje usnice ravno ispod nosa svakih 15 min nekoliko puta na dan može smanjiti količina krvarenja I time ublažiti bol. Probajte. Grčeve možete oslabiti I istezanjem mišića zdjelice. Stanite tako da stopala budu u šitini bokova, svinite koljena, a dlanove položite na bokove. Zdjelicu 15 min pomičite naprijed natrag, ovo bi vas trebalo malo opustiti.
5 min abdominalne masaže dnevno 5 dana prie mjesečnice I nanjen prvi dan znatno smanjuje grčeve.

Predmenstrualni sindrom
Ako doista patite od PMS-a postoje načini das i pomognete:
Šalicom čaja od đumbira, maslačka I smreke rješit će vas viška tekućine.
Bavite se sportskom aktivnosti I izlažite suncu barem 30 min na dan.
Progresivno relaksirajte mišiće: lignite I zatvorite oči. Udahnite I napnite mišiće stopala što jače možete. Izdišući mišiće opustite zamišljajući kako izdišete bol I stres. Obratite pažnju na razliku izmešu napetih I opuštenih mišića. Odmorite se nekoliko sekundi pa nastavite s ostalim dijelovima tijela.
Uzimajte 1200 mg kalcija na dan.
Više vode, manje soli, vitamin B6, masaža I češći manji obroci također će pomoći.

Opekline
Gel s aloa verom. Kupka od zobene kaše.
Ako je rana zatvorena sa već zaraslom krastom svrbež možete ublažiti ispiranje limunom, octom I vodom.
Oblozi od nevena I kamilice djeluju protuupalno I antiseptički na opekline od sunca. Gospina trava osim što utječe na raspoloženje u obliku ulja ili kreme može ublažiti upalu I bol te ubrzati zacjeljivanje manjih opeklina.

Psorijaza
Je kožna buzrokovana poremećajem imunosnog sustava. T limfociti, krvne stanice koje vas u normalnim okolnostima štite od virusa I drugih napadača, odmetnu se I počnu napadati stanice koće, koje otiču množe se. Razmnožavanje stanica kože traje oko mjesec dana, no kod psorijaze samo nekoliko dana. Posljedica je nakupljanje stanica kože koje stvaraju debele ljuskaste mrlje bilo gdje na tijelu. Bolest nije zarazna, a uzrok se često krije u nasljeđu.
Opskrbite se mrkvama, rajčicama I ostalim povrćem veseli boja koje obiluje beta-karotenom jer smanjuje rizik od psorijaze.
Indigo mast iz sušenih kineskih biljaka kod istraživanja oboljelih od sporijaze djelovao je 81% tnim poboljšanjem stanja.

13.08.2014. u 09:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Tibet


Alexandra David – Neel
Izdavač: Misl 2001.

Imala sam na umu kratku eskurziju, zanimljiv, ali kratki interview, ali, ustvari bila sam uvučena u putovanja koja će me zadržati u Aziji punih četrnaest godina.
Na početku te duge serije putovanja, Dalaj Lama se u mojim dnevnicima ističe kao ljubazni domaćin koji je ugledavši jednog stranca bez ograda i predrasuda, pozvao ga da upozna njegovu domovinu.
To je Dalaj Lama učinio u nekoliko riječi: Naučite tibetanski!

Tibetanci vjeruju da vrlo snažnom i vrlo kontinuiranom misaonom koncentracijom čovjek, zaista može stvoriti, od oblika na kojima je vježbana mentalna koncentracija, živu i djelujuću vanjsku stvarnost.

Papa jednom jedinom kretnjom blagoslovi mnoge, dok su Tibetanci daleko precizniji i svakako očekuju i infividualni blagoslov.

Postoji dodir, direktni i indirektni, između lame i vjernika. Taj dodir, prema lamaistima, nužan je, jer značaj blagoslova, ljudi ili stvari, nije u tome da se na njih spusti božji blagoslov, već da se u njih pretoči blagotvorna moć lame.

Pitala sam Dalaj Lamu – A vi, jeste li Vi lišeni svih prljavština?
Nasmijao se glasno.
Onaj koji se pokušava izvući, tone još dublje. Ja se u tome valjam kao svinja. Ja to probavim i pretvorim u zlatnu prašinu, u potok čiste vode. Oblikovati zvijezde iz psećeg govna, to je Veliki posao!

Strani autori nazivaju sve članove lamaističkoga svećenstva lamama, što nije običaj u Tibetu. Jedini svećenici koji imaju pravo na naslov lame su duhovni dostojanstvenici kao što su tulke, nadstojnici velikih samostana i redovnici visoke sveučilišne naobrazbe. Svi drugi svećenici, čak i oni zaređeni kao to su gelonzi, nazivaju se trape (studenti). Međutim pri obraćanju starijim i učenim duhovnicima, iz učtivosti, uobičajeno je koristiti naslov lama.

Seljačko redovništvo siromašno je i loše hranjeno i teško im je suspregnuti ushit radosti kada im smrt bogatog mještanina navješćuje nekoliko dana obilja.
I dok odrasli barem pokušavaju prikriti svoje osjećaje, djeca-novaci koji čuvaju marvu spontano ih izražavaju. Tako dok sam jednog dana sjedila nedaleko od ovih mladih pastira, začuo se daleki zvuk duhačkih instrumenata.
U trenu dječaci su zastali u igri, slušajući vrlo pozorno. Ponovno, začuli smo isti zvuk. Djeca su razumjela.
Školjke, rekao je jedan od njih.
Netko je mrtav, odgovorio je drugi.
Šutjeli su gledajući jedan drugoga, a u očima im se iskrilo zadovoljstvo.
Bit će mesa, šapnuo je jedan od dječaka.

Zašto su ti ljudi ispuštali one čudne krikove? Odgovorio mi je da je to obredni krik koji lama ispušta pokraj netom umrloga da bi se pomoglo njegovom 'duhu' da napusti tijelo kroz rupu koju ovaj magični slog otvara na vrhu lubanje.

Čestitam samoj sebi na tome da sam ga srela i zahvalno priznajem da me je zadužio. (opa njen prevoditelj – okultist, školski učitelj i pisac).
Popularan opis imućnih je: Njihove su usne uvijek ovlažene čajem ili pivom.

Polazeći od ideje da je 'znati kako' od esencijalne važnosti, lamaisti drže da nakon što se stekne umijeće dobrog življenja, čovjek mora naučiti umijeće dobrog umiranja i 'dobrog činjenja' u drugim svjetovima.

Tibetanci smatraju da su mistični upućenici za vrijeme dezintegracije svoje osobnosti, sposobni zadržati svoj um lucidnim i time pri prijelazu iz ovoga u drugi svijet biti potpuno svjesni svega što se događa. Takav čovjek ne treba nikakvu pomoć u svojim zadnjim satima, niti bilo kakav religiozni obred poslije smrti.

Lama koji pomaže umirućem čovjeku pomno pazi da ovaj ne zaspe, ne onesvjesti se i ne padne u komu. On ukazuje na sukcesivni odlazak posebne 'svjesnosti' svakog pojedinog osjetila to jest, svjesnosti oka, nosa, jezika, tijela, uha. Drugim riječima, obraća pozornost na postupan gubitak mirisa, okusa, dodira i sluha.
Nadalje, zadaća je lame pomoći 'duhu' iskočiti iz svoga tijelesnog omotača kroz vrh glave, jer ako bi duh naputio tijelo bilo kojim drugim putem, buduća dobrobit toga čovjeka bila bi uvelike ugrožena.

'Duh' oslobođen tijela počinje neobično putovanje. Popularno vjerovanje jest da se putovanje odvija kroz stvarno postojeće zemlje i nastanjene stvarnim bićima. Ali učeniji lame pimlju to putovanje kao seriju subjektivnih vizija, san koji sam 'duh' tka pod utjecajem svoga karaktera i svojih čina iz prošlog života.
Neki lamaisti dokazuju da odmah nakon što je 'duh' napustio tielo, on nakratko poput munje zasje, i proniče (spoznaje) u Vrhunaravnu realnost. Ako on tu svjetlost tj. prosvijetljenje može i doseći, definitivno je oslobođen 'kruga' sukcesivnih rađanja i smrti. On je dostigao stanje nirvane.
To je rijedak slučaj. Obično je 'duh' prestrašen iznenadnim svijetlom. On se uklanja od njega, vučen unatrag svojim pogrešnim predodžbama, svojom vezanošću za egzistenciju osobe i užitke čula. Ili u drugom slučaju, značaj onoga što je vidio, izmaknut će mu upravo kao što će čovjek zaokupljen svojim brigama, propustiti zapaziti ono što se događa oko njega.
Običan čovjek koji umre u nesvjesnom stanju, neće odmah razumjeti što se dogodilo. Nekoliko dana će se 'razgovarati' s ljudima u njegovom bivšem domu i čudit će se što mu nitko ne odgovara iliizgleda da nije svjestan njegove nazočnosti.

Kada umirući ispusti svoj zadnji izdisaj, oblače ga stavljajući mu odjeću obrnuto – prednjica njegove halje veže se na njegovim leđima. Nakon toga ga svežu prekriženih nogu, ili svinutih koljena, tako da doruju prsa. U selima tako, odjevena tijela obično se smještaju u kotao. Čim se mrtvac iznese da bi ga se odnijelo na groblje, kotao se žurno opere i u njemu se često pripremi juha ili čaj za goste koji su došli na pogreb, i koji, očigledno ne strahuju od moguće infekcije od leša.

Koji je to glazbenik, inspiriran bez svoga znanja, našao ovaj leit model univerzalnog bola? I kako, s ovim heterogenim orkestrom može čovjek lišen ikakvog umjetničkog osjećaja, odsvirati to s takvom srceparajućom revnošću? Ostala je to tajna koju glazbeni redovnici nisu mogli objasniti. Morala sam se jedino zadovoljiti slušanjem uz istodobno gledanje zalaska Sunca ili izlaska zore koja se diže iza planina.

Pogrebni obredi koje je on vodio trajali su cijeli tjedan. Sretnih li dana za trape Podanga, koji su se gozbili i primali darove!
Budući da se te ceremonije završavaju u prvom mjesecu godine Pod Kushog je nastavio s godišnjim blagoslivljanjem samostana. U pratnjih zbora trapa koji su jednolično pjevali litanije dobrih želja, on je hodao okolo zgrada i kroz koridore, bacajući posvećeno žito u svaku prostoriju.
Nekoliko pregršta ječma, bačenih uz graciozna smješak i uz liturgijsku želju tashi shog! (neka bude prosperitet!) zazvučalo je i po mojoj 'šator sobi' poprskavši stol i knjige u mojoj 'radnoj sobi'.

Ideja o ulasku u Tibet preko Kine, nije mi nikada pala na pamet, niti je gomchenova sugestija toga dana probudila iakakv odaziv u mome mozgu. Moj trenutak vjerojatno još nije došao.

Samoća, samoća!!... Um i ćutila razvijaju osjećajnost u ovom kontemplativnom životu načinjenom od neprekidnih promatranja i promišljanja. Postaje li se time vizionar, ili bolje rečeno nije li čovjek slijep sve do takvog iskustva?...

Udaljenost nije bila velika. Put se može lako ostvariti u četiri dana. Međutim, ja sam namjeravala putovati polako da mi na putu ne promakne nijedna zanimljivost, iznad svega, da bih mogla upijati tijelom i dušom što je moguće više Tibeta u čije sam srce napokon gotovo prodrijela, ali vjerojatno da ga više neću ponovno vidjeti.

Netko može držati da trgovina ne pristaje najbolje uz religijsko zanimanje, ali moramo se također prisjetiti da redovnih vrlo rijetko sam bira to zvanje. Većina ih je odvedena u samostan dok su bili maleni dječaci i bilo bi nepravedno kuditi ih što ne slijede svoj mistični poziv kada to nikada i nije bio njihov vlastiti izbor.

Mali samostani samo šalju svoje redovnike u obližnja područja da mole milostinju, ali u velikim gompama odlazak u kartik poprima sve elemente ekspedicije. Skupine trapa mogu otići od Tibeta do Mongolije, provodeći mjesece u putovanju uzduž zemlje i vraćajući se kao trijumfirajući ratnici sa stotinama konja i goveda, zlatom, srebrom i drugim svakojakakvim dobrima – sve darovima vjernika.

Glavar gompe koji je naravno značajna osoba, bira se, njegov tibetanski naziv je tsogd chen shal ngo. Njemu pripada pravo izricanja kazni onima koji krše samostanska pravila. On je taj koji odobrava odlaske, razdiobu i prijem u gompu. Pomaže mu nekoliko drugih dužnosnika. Svi oni nose ceremonijalne plašteve ukrašene dragim kamenjem i imaju masivne srebrene štapove obložene zlatnim ukrasima i umetnutim tirkizom i koraljima.
Policajci, nazvani dobdobi, zavređuju da ih se posebno spomene. Oni su regrutirani među atletskim, neobrazovanim hvalisavcima, koje su njihovi očevi kao djecu smjestili u samostane, iako bi im mjesto bilo prije u vojarnama.
Gotovo uvijek kada odijevaju novu odjeću, prva im je briga zamastiti je. Tradicija to zahtijeva. Kakogod materijal bio skupocjen, dobdob, gnjećeći maslac u svojim crnim rukama razmazuje ga svuda po novoj odjeći.
Ti čudni momci smatraju da ništa ne može biti elegantnije od odore ili toge koja je postala sjajna kao velur i kruta kao oklop, pažljivim i konstantnim namazanjem blata i prljavštine.

Samo su redovnici koji pripadaju samostanu s kojim je laik povezan, kao duhovni sin ili podupiratelj, provovaljani pružiti mu post mortem usluge. Međutim, u međuvremenu, učenici stranog lame, našeg susjeda išli su naizmjenično čitati nad mrtvim čovjekom religiozne knjige.
Neki prijatelji umrlog, saznavši za žalosnu vijest, dođoše odasvud, donoseći darove za utjehu obitelji. Jahači su se vratili s dva redovnika i nekoliko svjetovnih poznanika. Onda su trape pojali, zvonili, bubnjali i svirali cimbala, da bi nakon toga svi obilno jeli i pili (kao što je to i običaj u tkavim prigodama) ispred raspadajućeg trupla vezanog u mnogo omota i posjednutog u veliki kotao. Napokon, kada je sve bilo gotovo, mrtvo tijelo je odnešeno na malu zaravan u planini, tamo je rasječeno i ostavljeno grabljivcima kao najveća milost.

Prosvijetljenje je dragocjeni dragulj i mora biti kupljeno po vidokoj cijeni.
Vaš put mora biti isto tako težak kao i onaj moga učenika. Ako je lagan, onda nije ispravan.

Na njihovim ushićenim licima sjalo je ponosno veselje, jer su zgazili osjećaje koji, kroz nadu i strah, kroz 'goruću žeđ' i 'iscrpljujuću i tjeskobnu trku za prividima' drže um uzbuđenim.
Zatim bi potonuli u beskrajne meditacije koje bi potrajale do duboke zore sjedeći ukriženih nogu, uzdignuta tijela, nepokretno zureži ispred sebe – kao kamene prikaze.
To je bio prizor nikada da se zaboravi!

Nato je majka vila poprimila strogi izraz lica i ukorila ga za njegov niski pothvat. Rekla mu je da nitko nema pravo uništiti biće, a da ga nije u stanju ponovno stvoriti ili dovesti u bolje stanje. Posljedica njegove zloćudne misli, dodala je, moglo bi biti njegovo ponovno rođenje u jednom od čistilišta.

Lung-gom-pa trkači
Vaša Veleštovanost neće zaustaviti lamu niti govoriti s njim. To bi ga zasigurno ubilo. Te lame, dok trče, ne smiju prekinuti svoju meditaciju, jer bi Bog, koji je u njima pobjegao ako bi prestali ponavljati ngage. A kada ih on tako prije pravog vremena napusti, to ih toliko protrese da umiru.
Čovjek dok hoda u nekoj je vrsti transa. Posljedično tome, njegovo bi naglo osvješćivanje, premda sumnjam da bi uzrokovalo smrt, sigurno bolno djelovalo na živce trkača.
Lama Yongden i ja, tijekom našeg putovanja iz Kine u Lhasu, ponekad smo pješačili punih devetnaest sati, bez zaustavljanja i bez ikakvog osvježavanja. Jedan od tih marševa uključivao je i prijelaz visokog Dao prijevoja sa snijegom do koljena. Međutim, naši spori tempo nije se mogao ni na koji način usporediti sa skokovitim lung-gom-paom koj je izgledao kao da ga nose krila.
Taj čovjek je lung-gom-pa rekao je Yongden. Već sam vidio jednog sličnog. Oni nose ove lance da bi sebe otežali, budući da vježbanjem lung-goma, njihova tijela postaju tako lagana da su uvijek u opasnosti od lebdenja u zraku.
Tada, pobuđen željom da s nama večera, ubrzao je svoj korak i radeći to mehanički, ušao je u poseban korak koji je izvježbao. Uobičajeno povezivanje tog posebnog koraka s mističnim riječima kojima ga je podučio njegov učitelj, prouzročilo je mentalno recitiranje prave formule. To je dovelo do reguliranja disanja upropisanom ritmu, te je uslijedio trans.
Za vježbanje koncentracije savjetovano mu je da se usredotoči na zvjezdano nebo.
Pretpostavljam da je, kao većina tibetanskih mistika, prisegao da neće širiti ono što g aje naučio njegov učitelj i moja su ga pitanja dovodila u nepriliku.
Treći dan nakon tog događaja, kada smo se u osvit zore probudili, on više nije bio među nama. Pobjegao je po noći, možda upotrijebivši svoju moć lung-goma, ali ovoga puta za vrijedniju svrhu nego što je sudjelovanje u dijeljenju poslastice.
Informacije koje sam prikupila iz različitih izvora u svezi s posebnom praksom lung-goma mogu se ovako sumirati:
Prvi korak prije poduzimanja obuke obično je stjecanje moći putem angkur obreda. Kandidat se tada mora, pod nadzorom iskusnog učitelja, tijekom nekoliko godina podvrgnuti različitm vrstama vježbi disanja. Tek onda, kada učenik postigne zadovoljavajući stupanj vještine u tome, dopušta mu se pokušati samo izvođenje trke.
Na tom se stupnju iskazuje novi angkur i učitelj priopćava novaku mističnu formulu. Savjetuje ga se da koncentrira svoje misli na ritmično mentalno recitiranje one formule pomoću koje, za vrijeme hoda, udah i izdah moraju biti u ritmu, a koraci vremenski usklađeni s disanjem i slogovima formule. Trkač ne smije niti govoriti niti gledati ustranu. Pogled mora držati usredotočen na udaljeni objekt i nikako ne smije dopustiti da mu pozornost bude ičime drugim privučena.
Iako je u transu normalna svijest u vleikom dijelu je potisnuta, ostaje dovoljno živa da bi čovjek bio sjvestan zapreka na putu, te svoga smjera i cilja.
Kaže se da seu pusta prostranstva, ravna zemlja i večernji sumrak povoljni uvjeti, tkao da čak ako je trkač za dana prevalio dug put i osjeća se umornim, često pri zalasku sunca postiže trans i ne osjećajući više napor, nastavlja skakati kilometrima.
Prvi sati dana također su povoljni, ali u nešto manjoj mjeri.
Podne i rano poslijepdne, uske doline, šumoviti predjeli i neravna zemlja smatraju se nepovoljnim uvjetima i samo adepti lung-goma smatraju se sposobnim svladati nepovoljne utjecaje koji izviru iz tih uvjeta.

Umijeća samozagrijavanja usred snijega
Novak mora početi svoj trening svaki dan prije osvita zore izavršiti prije izlaska sunca specijalnu vježbu koja se odnosi na tumo, jer u pravilu, mora u to vrijeme izvoditi jednu ili drugu meditaciju. Vježbu mora izvoditi na otvorenome i mora biti gol i odjeven u jednodjelnu pamučnu halju.
Početnici mogu sjediti na slamnatoj prostirci ako j eimaju, ili na komadu tvrdog jutenog platna ili na drvenoj stolici. Napredniji učenici sjede na goloj zemlji, ili oni na još višem stupnju vještine, na snijegu ili ledu jezera ili brzaca. Prije vježbanja ne smiju doručkovati ili išta piti, posebno neko toplo piće.
Dopuštena su dva položaja. Uobičajeni položaj za meditaju prekriženih nogu ili sjedenje na zapadnjački način, svaka ruka položena na odgovarajuće koljeno, palac, kažiprst i mali prst ispruženi, a srednjak inapršnjak svinut pod dlanom.
Prvo se izvode razne vježbe disanja sa svrhom da očiste prolaze zraka u nosnicama.
Tada se ritmičkim izdisajima mentalno odbacuju oholost, bijes, mržnja, požuda, lijenost, glupost, a svi blagoslovi svetih bića, Buddhin duh, pet mudrosti, sve što je dobro i uzvišeno u sivjetu privučeno je i asimilirano udahom.
Smjestivši se, čovjek napušta sve brige i misli. Uspokojen, zamišlja u svome tijelu, u blizini pupka zlatni lotos. U tom lotosu, sjajeće poput sunca, stoji slog ram. Iznad rama je slog ma. Iz ma-a se rađa Dorjee Naroljma (žensko božanstvo).
Proces uvijek kombinira zadržavanje daha i vizualizaciju vatre. Riječ je dakle o autosugestiji.
Čovjeka se može sugestijom ubiti, a sebe samoga autosugestijom. Ako se tim načinom može izazvati smrt, daleko je lakše proizvesti toplinu.
Za ledene zimske noći, one koji sebe smatraju sposobnima da pobjedonosno izdrže test, odvode na obalu rijeke ili jezera. Ako su brzaci smrznuti, u ledu se napravi rupa. Bira se noć s mjesečinom, s jakim vjetrom. Takve noći nisu rijetke za vrijeme zimskih mjeseci u Tibetu.
Ispitanici sjede na zemlji, prekriženih nogu i goli. Svaki je zamotan u plahtu prethodno umočenu u ledenu vodu koju mora osušiti na svome tijelu. Čim se plahta osuši, ponovno se umače u vodu i stavlja na ispitanikovo tijelo da bi se osušila kao i prije. To se tako nastvalja do svanuća. Tada se onaj koji je osušio najveći broj plahti proglašava pobjednikom.
Oni ne razumiju da je Indijcima nagost simbol apsolutnog odricanja, a ne pokazivanja intimne fizičke izrdžljivosti.
Onim studentima koji su vježbali mnogo godina, proizvođenje topline postaje prirodna funckija organizma, koja funckonira sama od sebe, čim zahladi.
Pored sušenja mokrih plahti na tijelu, postoje i mnogi drugi testovi da bi se utvrdio stupanj topline koju je ispitanik u stanju zračiti. Jedan od njih je sjedenje us nijegu. Količina snijega otopljena pod čovjekom i radius otapanja uzimaju se kao mjera njegovih sposobnosti.

Poruke slane vjetrom
Tibetanski mistici nisu pričljivi. Oni koji prihvate učenike, podučavaju ih metodama u kojima rasprave jedva da imaju mjesta. Učenici kontemplativnih učenjaka rijetko viđaju svoga učitelja i to samo u intervalima determiniranih spiritualnim dostignućem i potrebama novaka.
Između tih susreta može proteći i po nekoliko mjeseci pa čak i po nekoliko godina. Ali unatoč njihove naoke odvojenosti, učitelju i učenicima, naročito uznapredovalim učenicima, ne manjka načina d akomuniciraju kada to smatraju potrebnim.
Što se tiče onih koji vježbaju telepatiju, njihov se trening moće u nekoliko glavnih crta skicirati na sljedeći način.
Prvo, potrebno je proći sve vježbe namjenjene izazivanju stanja transa usredotočenosti, koncentracije misli na jedan jedini objekt kao i potpuno zaboraviti sve druge stvari.
Također se moraju svladati i komplementarne vježbe za pražnjenje mozga od svih misli, uspostavljajući u njem potpunu tišinu i prazninu.
Tada učitelj šalje mentalne naredbe svome učeniku, dok j eovaj blizu njega. Ako su one uspješno primljen i učenik se ponaša u skladu s njima, vježba se nastavlja, udaljenost između učenika i učitelja postupno se povaćava.
Izgleda da je dokazano, da su veliki kontemplativni pustinjaci sposobni telepatski komunicirati sa svojim učenicima, čak se govori i s bilo kojim osjetilnim bićem, ali ta se moć, kao što je već rečeno, smatra tek nusproizvodom spiritualnog savršenstva i dubokog uvida u psihičke zakone.
Možda je od pomoći iznimna nadmorska visina na kojoj se zemlja nalazi. Možga bi također trebalo uzeti u obzir i veliku tišinu u koju je zemlja uronjena (opa definirati prirodu brojnosti psihičkih fenomena u Indiji).
Osama se može povezati s činjenicom da odsustvom svjetine nestaje one mentalne aktivnosti koja stvara vrtloge mentalne energije, uslijed čega nastaju smetnje u eteru.
Prosječni Tibetanci, mnogo su manje od nas, željni istraživati psihičke fenomene. Oni ih uzimaju kao određene neobičnosti, ali ne i posve izvanredne pojave. Oni nemaju neke čvrste ideje o tome što su zakoni Prirode ili o tome što je moguće, a što nemoguće, a da bi se uznemiravali takvim fenomenima. Bilo obrazovani, bilo neznalice, svi implicitno dopuštaju da je sve moguće onome koji to umije, i posljedično tomu, nadnaravna vještina, u pravilu pored divljenja za kompetnog čudotvorca, ne pobuđuje posebne emocije.

Riječi ne mogu prenijeti gotovo pohotnu slast osjećaja koji se doživljava kada se zatvore vrata svoga tsams khanga (opa mjesto za meditaciju bez ikakva otvora za svjetlost), ili kada se s visina gleda dolje na prvi zimski snijeg kako pada u dolini, stvarajući mjesecima oko pustinjačkog boravišta neprohodan bijeli i hladni bedem.
Ali najverojatnije, samo oni koji su sami to proživjeli mogu razumjeti neodoljivu čar koju pustinjački život vrši na mnoge istočnjake.

Aum je stvaralački zvuk čije vibracije grade svjetove. Kada je mistik sposoban čuti sve u jednom – bezbrojne glasove, plačeve, pjesme i buku svih bića i stvari koje postoje i koje se kreću, to je jedinstvenu zvuk Aum koji im dolazi. Taj isti Aum vibrira također u najvećoj dubini njegova unutarnjeg bića. Onaj koji to može izgovoriti s pravim tonom je u mogućnosti učiniti čuda, a onaj koji to zna izgovoriti tiho, postiže najvišu moguću emancipaciju.

Pojedine faze mističnog puta prema Padmasambhavi:
Treba pročitati velik broj knjiga o različitim religijama i filozofijama, slušati mnoge učene ljude koji su zagovornici različitih doktrina, pokušati eksperimentirati s nekoliko metoda.
Valja izabrati doktrinu, jednu od mnogih, koja se studira, a odbaciti druge kao što i orao nosi samo jednu ovcu iz stada.
Dobro je ostati skroman, skroman u svom ponašanju, ne tražeči da se bude upadan ili važan u očima svijeta, ali iza prividne beznačajnosti, treba dopustiti umu da kruži iznad svih sjetskih sila i slave.
Treba biti ravnodušan prema svemu, ponašajući se kao pas ili svinja prema nonom što im slučajnost donese i ne čineći nikakav izbor između stvari s kojima s ečovjek susreće. Uzdržavajući se od bilo kakvog pokušaja da se nešto postigne ili izbjegne. Prihvaćajući s jednakom indiferencijom što god dolazi: bogatstvo ili siromaštvo, pohvale ili pokude, odustajući od razlikovanja između vrline i poroka, časti i srama, dobra i zla. Ne biti ni ožalošćen, ni pokajnik na temelju onog što se čini odnosnonikad ne biti ohol ili ponosan na temelju onoga što se postigne.
Razmotriti sa savršenom ravnodušnošću i s distancom konfliktna mišljenja i različite manifestacije prigodom raznih aktivnosti bića. Razumjeti da je takva priroda stvari, neizbježan način akcije svakog entiteta i stoga valja ostati miran. Na svijet gledati poput čovjeka koji stoji na najvišoj planini imajući ispod sebe doline i manje vrhunce.
Kaže se da šesta faza ne može biti opisana riječima. Ona odgovara ostvarenju 'praznine' koja u lamaističkoj teoriji znači neiskazivu stvarnost.

Čula sam jednom nekog lamu kako kaže da je dužnost učitelja, poklonika kratkog puta da nadzire pročišćavanje. On mora pogurnuti novaka da se liši vjerovanja i ideja, pokupljenih običaja i prirođenih sklonosti, koje su dio njegova sadašnja uma, i koji su se u njem razvili tijekom sukcesivnog života, a čije se podrijetlo izgubilo u tami vremena.
U drugu ruku, učitelj mora upozoriti svog učenika da bude na oprezu kako ne bi nove ideje, vjerovanja i običaje smatrao besmislenim i iracionalnim poput onih koje je odbacio.

Čovjek mora otkriti bijelo u crnome i crno u bijelome.

Zastava se giba. Što je to što se giba? Je li to zastava ili vjetar?
Odgovor je da se ne giba ni zastava ni vjetar, nego um.

Kada netko bučno hoda, gestikulirajući i gurajući se s ljudima i stvarima, pobuđuje u mnogima ljudima osjete. Kod onih koji to osjećaju pobuđena je pozornost i ona je usmjerena na onoga koji ju prouzročuje. Međutim, ako se nasuprot tome, netko takav prikrade bez buke i ne taknuvšinikoga, taj pobuđuje malo tih osjeta, ti osjeti nisu živi, oni bude samo neznatnu pozornost u onima koji ih iskuse i konzekvetno tome, čovjek gotovo da i nije zamijećen.
No, kakogod nepokretan ili tih netko bio, rad uma generira energiju koja se širi oko onog koji ju proizvodi. Oni koji dolaze u dodir s njom osjećaju j ena različite načine. Ako pak netko uspije zaustaviti sve aktivnosti uma, tada ne pobuđuje nikakve osjete u drugima, te je tako nevidljiv.
Budući da sam tu teoriju smatrala premaštovitom, protivila sam joj se, smatrajući u svakom slučaju, da materijalno tijelo mora ostati vidljivo. Odogovor je bio slijedeći: u svakom trenutku, velik broj predmeta je unutar našeg vida, no mi ipak zamjećujemo samo neke od njih. Drugi predmeti ne čine nikakve dojmove na nas. Nikakvo znanje-svijet (nampar shespa) ne slijedi vizualni dodir (mig gi regpa), stoga se mi ne sjećamo da se takakv kontakt dogodio. Prkatično, to znači da su ti objekti ostali nevidljivi.

13.08.2014. u 09:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sukob


Elisabeth Badinter
Izdavač: Algoritam 2013.

Zbog velike nezaposlenosti koja je još uvijek jače pogađala žene nego muškarce, majčinstvo je još više došlo u prvi plan: pružalo je veću sigurnost i mir nego neki loše plaćen posao koji se svakoga dana može izgubiti. Naročito stoga što se smatra da je nezaposlenost oca uvijek štetnija od nezaposlenosti majke i zato što su dječji psiholozi neprestano otkrivali nove odgovornosti prema djetetu koje su padale samo na majku.

Prije sedamdesetih godina dijete je bilo prirodna posljedica braka. Svaka žena sposobna za rađanje činila je to ne postavljajući si previše pitanja. Reprodukcija je istodobno bila nagon, vjerska dužnost te obaveza za opstanak vrste. Bilo je jasno samo po sebi da svaka 'normalna' žena želi djecu.

Međutim, otkada velika većina žena koristi kontracepciju, jasnije se vidi dvoznačnost majčinstva i čini se da životna snaga rođena iz naših iskonskih nagona pomalo slabi... Želja za djetetom nije ni konstantna ni univerzalna. Neke žene ga hoće, druge više neće, a neke ga nikad nisu htjele. Otkada postoji izbor postoje i različite opcije, te više nije moguće govoriti o nagonu ili univerzalnoj želji.

Žena, a u manjoj mjeri i muškarac, ili par bez djece, uvijek izgledaju kao anomalija koja privlači pitanja. Kakva smiješna ideja ne imati djevu i izmaknuti normi! Takvi ljudi su stalno pozvani da se opravdavaju, a nikome ne pada na pamet pitati neku majku zašto je postala majkom, pa bila ona najinfantilnija i najneodgovornija žena na svijetu.

U civilizacij gdje je 'najprije ja' podignuto na razinu načela, majčinstvo je izazov, čak i kontradikcija. Ono što je prihvaljivo za ženu koja nije majka, više to nije kada dođe dijete. Briga za sebe mora prepustiti mjesto samozatajnosti, a 'ja hoću sve' zamjenjuje 'ja mu dugujem sve'. Nakon što odlučimo na svijet donijeti dijete radi vlastitog užitka, prestajemo toliko govoriti o daru, a sve češće spominjemo obavezu. Ono što je nekad bilo dar života, sada je postalo beskonačna obaveza prema onome koga nam više ne nameću ni Bog ni priroda, a koji će vas znati jednog dana opomenuti da on nije tražio da bude rođen...

Buduća majka sanjari o ljubavi i sreći. Ona ne zna za drugo lice majčinstva, sačinjeno od iscrpljenosti, frustracije, samoće, pa i otuđenosti koju prati golema krivnja.

Biološki sat tjera žene da odluče i ponekad se čini da one stvaraju potomstvo zbog prisile godina.

Otkad je otkriveno kako plastične pelene za jednokratnu upotrebu uzrokuju razaranja u okolišu, pred ekološki osviještenom majkom našao se nov uzbudljiv zadatak. Računa se da beba do trinaestog mjeseca života sama proizvede tonu otpada, kojem treba jedno do dva stoljeća da se razgradi.

Dajmo majci da smjesti svoje novorođenče u zaklon svojeg zagrljaja. Budući da su je i njezino tijelo i njezina psiha pripremili za majčinstvo, ona je posebno otvorena za signale koji dolaze od djeteta. Beba svojoj majci šalje signale koje samo ona prima.

Da bi bile jednake muškarcima, žene su se odrekle svoje ženske biti, a postigle su samo to da postanu blijeda sjena vlastitih gospodara.

Godine 1871. Charles Darwin, kojeg ne možemo sumnjičiti za feminizam, rekao je: Čini se da se žena razlikuje od muškarca po većoj nježnosti i po manjem egoizmu. Budući da ima majčinske nagone, žena pokazuje znatan stupanj tih kvaliteta prema svojoj djeci, zato je vjerojatno da ih ona proširuje i na druga stvorenja.

Trudnoća žene, gravidnost, jedini je prirodni fenomen prihvaćanja stranog tijela vlastitim tijelom, a tako i psihom. To je obrazac za sva tjelesna spajanja. A te riječi upotpunjene se slijedećom idejom: Trudnoća kao stvaranje, gesta, upravljanje i unutarnje iskustvo, iskustvo intime, ali i darežljivost, genij vrste, prihvaćanje stranog tijela, gostoljubivost, otvorenost, obnavljajuća volja za spajanjem s drugim tijelom, trudnoća koja ujedinjuje, gdje ne postoje sukobi, koja nadilazi svaku ambivalentnost razlika, model za antropokulturu, matrica univerzalnosti ljudskog roda, princip i izvor etike.

Kad žena u drugom stanju popije čašu alkohola, u krvi njezinog djeteta ubrzo se nalazi jednaka količina alkohola, kao u njezinoj.

Trudnoća i buduće majčinstvo zvuče kao posljednji pozdrav užicima, slobodi i bezbrižnosti u kojima uživaju ne-majke. Kao opatica kad uzima veo, buduća majka više ne pripada sebi.

Ne kaže se ni riječi o drugoj strni medalje: o vremenu slobode koje je prošlo i o proždrljivoj bebi koja despotski vlada svojom majkom i proždire je. Ako ona znači 'sreću, ona je također i razorni tornado'. Neke se pak žale da nisu ništa više od 'hodajućeg ručka ili divovske dude. Ukratko, da su postale mliječni 'ekosustav' i da su izgubile status subjekta koji ima vlastite želje i volju.

Implicitan nalog ove nove dominantne ideologije glasi: Majke, dužne ste im dati sve!

Majka se mora potruditi da bude apsolutno na raspolaganju.

Žene, ovako poistovjećene s majkama dostojnim svakog divljenja, našle su se zarobljene u toj ulozi i ona ih drži u kućnom pritvoru. Kako pobjeći iz zatočeništva majčinstva kad je ono predmet moćnog društvenog sporazuma?
Kćeri nisu izvukle koristi iz solidarnosti svojih majki. Naprotiv, majke su pobožno prenijele moralnu obavezu ove majčinske uloge koju su preuzele ranije i koja je obuhvatila njihovo postojanje.

Kad djeca odu na spavanje i kad se često iscrpljeni par nađe nasamo, zna biti dosta teško riješiti se navika roditelja i preuzeti zavodničko ponašanje.

Žene s najvišim stupnjem obrazovanja imaju najbolje ekonomske izglede i više alternativnih prilika za samoostvarenje nego manje obrazovane žene, što nas navodi na zaključak da je razina njihova obrazovanja obrnuto proporcionalna s važnošću majčinstva.

Zahvaljujući kontracepciji, ili zbog nje, ženski svijet raščlanjuje se i postaje sve raznolikiji.





13.08.2014. u 09:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Snaga susosjećanja


Dalaj Lama
Izdavač: Biovega 1999.

Ako se kratkoročni interes kosi s dugoročnim interesom, drugoročni je interes važniji.
Mentalna sreća je blagotvorna. Primjerice, premda je dvoje ljudi suočeno s istom tragedijom, jedna je osoba lakše podnosi od druge zahvaljujući svom mentalnom stavu.

Kad upotrebljavam riječ 'duhovni' mislim na temeljne ljudske vrline. To su ljudska privrženost, osjećaj angažiranosti, disciplina i ljudska inteligencija pod ispranvim vodstvom dobrih motiva. Sve to imamo već od rođenja, ne stječemo ih kasnije u životu.
Postoje dvije razine religijskih učenja. Na jednoj razini religijska učenja govore o Bogu ili Svemogućem, ili u budizmu o nirvani i sljedećem životu. No ipak na drugoj razini sva nas religijska učenja i tradicije poučavaju da budemo dobri i srdačni ljudi. Ta religijska učenja naprosto osnažuju temeljne ljudske vrline koje imamo od rođenja.

Čudesni ljudski mozak izvor je naše snage i izvor naše budućnosti po duvjetom da ga koristimo u ispravnoj namjeri.

Osmjeh je vrlo važan izraz ljudskog lica. Ali zbog ljudske inteligencija čak i dobar dio ljudske prirode može se upotrijebiti na loš način, kao što su sarkastični osmjeh ili diplomatski osmjeh čija je jedina svrha da pobude sumnjičavost. Iskren srdačan osmjeh veoma je važan u našem svakodnevnom životu. Kako nastaje taj osmjeh uvelike ovisi o našem stavu. Nerazumno je očekivati osmjehe od drugih ako se i sami ne smiješimo. Dakle, uviđamo da mnoge stvari ovise o našem vlastitom ponašanju.

Čini da nam u određenom stadiju samo tijelo može reći što je prikladno za naše blagostanje i sreću, a što nije. Na primjer, ima dana kad osjećamo jaču želju za zelenom salatom i određenim povrćem a katkad možemo poželjeti jesti nešto drugo. Na neki način, ti nam tjelesni pokazatelji govore što koristi našem zdravlju, a što ne.

Uloga inteligencije jest odrediti pozitivne i negativne mogućnosti u događaju ili čimbeniku koji bi mogao imati i pozitivne i negativne rezultate. Uloga inteligencije, upotpunjavanje svjesnošću koju stječemo obrazovanjem, jest prosuđivati i u skladu s time iskoristiti mogućnosti za naše vlastito dobro i blagostanje.

Uvijek postoje krajnosti. Ali srednji je put ispravan put. Dakle, ako vas želja tjera u krajnost onda je na vašoj inteligenciji odgovornost da provjeri njezin smjer i vrati je u sredinu.

Premda osoba može imati mnogo materijalnih stvari , ako je u umu siromašna, onda će se uvijek osjećati lišenom i stalno željeti više.
S druge strane, materijalne stvari iznimno su bitne za društvo, jer kad pojedinci steknu materijalno bogatsvo i napredak, to na neki način povećava blagostanje društva i zajednice u kojoj žive. Za to je potreban određeni stupanj onoga što bih nazvao zdravom konkurencijom, zato što bez konkurencije možda ne bi bilo takvog sjajnog napretka i materijalnog razvoja. Nadalje, još uvijek je vrlo važno biti svjestan kakva nam je vrsta konkurencije potrebna, koja je vrsta konkurencije prijatlejska i nije joj cilj uništiti i upropastiti protivnika ili druge ljude, već djelovati kao poticaj za rast i napredak.

Imamo pravo izbjeći bolest i bol, ali unatoč našem trudu, kad nas bolest snaše bolje ju je prihvatiti.
Ako postoji način da se prebrodi patnja, onda nema potrebe za brigom, ako nema načina da se prebrodi patnja onda nema ni koristi od brige.

Uslijed tragičnih iskustava postanete realniji, dakle približite se stvarnosti. Uz pomoć sposobnosti izstaživanja, tragična iskustva vas mogu osnažiti i povećati vaše samopouzdanje i povjerenje u vlastite mogućnosti. Neki nesretni događaj može postati izvorom vaše unutarnje snage.

Sagledavanje problema iz različitih kutova zapravo umanjuje mentalni teret i mentalno razočarenje. S budističkog stajališta svaki događaj ima brojne vidove i prirodno je da se jedan događaj može promatrati iz mnogobrojnih kutova. Stoga je korisno kad se nešto dogodi pokušati to sagledati iz različitih kutova, tako će se moći vidjeti pozitivni ili povoljni učinci.

U sjemenu uzroka događaja sadržano je sjeme njegova svršetka i nestajanja. Kad se to poveže s razimijevanjem netrajne prirode cijelog našeg bića koje čine tijelo i um, taj se uzrok odnosi na neupućeno stanje našega uma koji je korijen našega postojanja, a to nam otrkiva da našim fizičkim ili tjelesnim postojanjem uglavnom upravlja snaga našeg neznalačkog uma.

Jedan od razloga zašto je svijest o smrt i netrajnosti toliko bitna u budističkoj vjerskoj praksi jest to što se smatra da stanje uma u trenutku smrti ima golem utjecaj na naš odabir oblika u kojem ćemo se ponovno roditi. Najviše će utjecati to jeli stanje našeg uma pozitivno ili negativno. Stoga budistička vjerska praksa jako naglašava važnost svijesti o smrti i neprolaznosti.

Cijeli proces postojanja može se objasniti s tri pojma koja se nazivaju SMRT, MEĐUSTANJE i PONOVNO ROĐENJE. Sva tri stanja postojanja vide se kao stanja ili očitovanja svijesti i energije koje prate ili pokreću svijest tako da međustanje i ponovno rođenje nisu ništa drugo nego različite razine suptilne svijesti i energije.

Mislim da us nam mentalne vježbe od velike pomoći u primišljanju o smrti. Čak i ako i ne postoje sljedeći životi, od njih ima velike koristi ako nas mogu osloboditi straha. Upravo zato što je strah umanjen, čovjek se može u potpunosti pripremiti.
Upravo je mir uma u času smrti temelj za izradnju ispravne motivacije koja izravno jamči povoljno ponovno rođenje i bolji sljedeći život.

U času smrti osoba ne bi smjela podleći srdžbi, mržnji i sl. To je općenito vrlo bitno. Mislim kako čak i ateisti uviđaju da je bolje preminuti na spokojan način.

Zbog važnosti razumijevanja prirode uma u budističkoj praksi, ljudi često opisuju budizam kao 'znanost o umu'.

Mir uma je vrlo bitan čimbenik koji utječe na dobro zdravlje. Ako želite biti zdravi, nemojte tražiti liječnika, pogledajte u sebe. Pokušajte iskoristiti barem dio svojih mogučnosti.

Od izvanjskog se neprijatelja može pobjeći ili sakriti, a katkad ga se može i prevariti. Na primjer, ako netko narušava mir moga uma, mogu ga izbjeći ako zaključam svoja vrata i sjedim sam u tišini. Ali to ne mogu učiniti ako se razljutim. Kamo god išao, ljutnja me uvijek prati. Čak i ako zaključam svoju sobu, ljutnja je još uvijek unutra. Ukoliko ne usvojimo određene metode nećemo je se moći osloboditi.

Samo oni ljudi koje poznajemo i koji nam stvaraju probleme uistinu nam pružaju dobru priliku za vježbanje tolerancije i strpljenja.

Jedan od najučinkovitijih načina svladavanja snage negativnih emocija kao što su ljutnja i mržnja jest razvijanje njima suprotnih snaga, dakle pozitivnih odlika uma, a to su ljubav i suosjećanje.

Dok je dijete u majčinu trbuhu, majčin mir uma ima vrlo povoljan učinak na nerođeno dijete. Ako je majčino mentalno stanje negativno, ljutnja i razdraženost, to je vrlo štetno za zdravlje i razvoj nerođenog djeteta. Jedan mi je znanstvenik rekoa da je prvih nekoliko tjedana nakon rođenja najvažnije razdoblje jer se tijekom tog vremena povećava djetetov mozak. Tijekom tog razdoblja dodir majke ili nekoga drugog tko igra ulogu majke od presudnog je značenja. To pokazuje da premda dijete možda ne zna tko je tko, ono fizički treba nečiju ljubav. Uskrati li mu se ta ljubav, nastaje velika opasnost za zdravi razvoj njegova mozga.
Nakon rođenja, prvo što majka treba učiniti za dijete jest podojiti ga svojim hranjivim mlijekom. Ako majka ne osjeća privrženost ili nježne osjećaje za dijete, tada mlijeko neće poteći. Ako majka 'hrani' svoje dojenče nježnim osjećajima, unatoč bolesti ili tegobama mlijeko će nesputano teći. Takav stav je dragocjeni dragulj. Međutim, s druge strane, ako dijete ne osjeća bliskost s majkom, ono neće htjeti sisati. To pokazuje koliko je bitan osjećaj privrženosti s jedne i s druge strane. To je početak našega života.
Slično je i s obrazovanjem, iz vlastitog iskustva znam da lekcije koje naučimo od učitelja koji nisu samo vrsni stručnjaci, već pokazuju duboku privrženost za svoje učenike, ostaju duboko ukorijenjene u naš um. S lekcijama koje smo dobili od drugih učitelja to nije slučaj. Unatoč tome što osjećamo potrebu za učenjem, bojimo li se učitelja novo gradivo neće nam se urezati u pamćenje. Puno ovisi o privrženosti učitelja.

Da bismo razvili istinsko suosjećanje, najprije moramo vježbati mir. To postaje vrlo važno jer ako ne njegujemo osjećaj spokoja za sve, naši osjećaji za druge bit će pristrani.

Kad se radi o stvarnoj patnji, ona može biti tako jaka da osoba gubi kontrolu i predaje se, za razliku od suosjećanja s patnjom drugih, pri kojem zadržavamo nadzor nad svojim mislima.

Budući da ne postoji živo biće koje želi nesreću ili patnju, samo iz neznanja čovjek poduzima aktivnosti koje mogu proizvesti nepoželjne posljedice.

Uslijed uzročnog procesa i stjecaja okolnosti nastaju neki drugi uzroci i okolnosti, uvidimo koliko je bitno poštovati ovu dogovornu stvarnost jer upravo na toj razini shvaćamo na koji način neka iskustva dovode do nepoželjnih posljedica, a neki uzroci, njihovo nagomilavanje i stjecaj okolnosti, mogu dovesti do poželjnih posljedica, te kako ustvari određeni događaji mogu izravno utjecati na našu dobrobit i iskustvo.

Moramo ukloniti neznanje iz uma, moramo prozrijeti pogrešnu predodžbu našeg krivog shvaćanja. No jednostavno udaljavanje od takvog shvaćanja, samo uviđanje da je ono pogrešno ili štetno, na koncu ne može osloboditi čovjeka takve vrste shvaćanja. Jedino ako prozremo taj privid krivog shvaćanja, samo ako razvijamo uvid koji će izravno proturječiti načinu na koji bismo zbog neznanja inače shvaćali stvarnost, možemo se uspjeti osloboditi neznanja.

Mnoge od naših predodžbi upućuju na vrlo duboku, vrlo složenu unutarnju povezanost. Na primjer, kad govoriomo o sebi kao o subjektu, taj pojam ima smisla samo u odnosu na neki objekt, pojam subjekta nema smisla bez objekta. Isto tako pojam aktivnosti ima smisla samo u odnosu na biće koje kao činitelj poduzima neku aktivnost. Dakle, kad bismo analizirali većinu takvih pojmova, otkrili bismo da u stvari ne možemo izdvojiti jedan entitet ili pojavu iz njezina konteksta.

Kako se vremena mijenjaju, mijenja se i kulturološki kontekst, stoga držim kako je važno da sljedbenici različitih religijskih tradicija budu u mogućnosti provesti sve nužne promjene koje bi se mogle odraziti na određene probleme vezane za razdoblje i kulturu u kojima žive.

Upravo u učenjima različitih religija otkrivamo upute koje nam omogućuju da zadržimo želje i pohlepu pod nadzorom, te da u pozitivnom smislu promijenimo svoje ponašanje i ophođenje s drugima. Zato držim da religijske tradicije imaju ne samo mogućnost već i veliku odgovornost da daju svoj doprinos u tom smislu.
Bilo bi vrlo bitno za sve religijske tradicije da zauzmu zajednički stav i podignu svoj glas protiv svake pomisli na rat.
Ne postoji način za potpuno uklanjanje ljutnje i mržnje iz srca ljudi. No iako ih ne možemo potpuno izbrisati, možemo ih ublažiti i smanjiti njihov intenzitet. To znači da moramo uložiti ozbiljan napor za postizanje razoružanja.

Depresija i gubitak nade zapravo nikad ne mogu pomoći u popravljanju situacije.



13.08.2014. u 09:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Otvoreno srce


Dalai Lama
Izdavač: CID Nova 2004.

Trebali bismo raditi na podržavanju kvaliteta kao što je međusobno dijeljenje i briga. Time prepoznajemo da naša vlastita buduća sreća i dobrobit ovise o mnogo drugih članova našega društva.

Sve dok bude svemira, sve dok bude osjetilnih bića, bit će i mene,
Kako bih pomogao, da bih služio, kako bi i sam pridonio.
Ovakva vrsta razmišljanja donosi unutarnju snagu i povjerenje. Ovakvo razmišljanje dalo je svrhu mom životu.

Sve religije zastupaju ljubav, suosjećanje i praštanje. Pa čak i oni koji ne vjeruju u religiju mogu cijeniti vrline osnovnih ljudskih vrijednosti.

Zbog moderne tehnološke evolucije i naše globalne ekonomija i kao posljedica velikog porasta broja stanovnika naš svijet jako sepromijenio – postao je mnog manji. Međutim, naše percepcije nisu razvijene na isti način. I dalje smo vezani za stara nacionalna razgraničenja, i stare osjećaje 'mi' i 'oni'.

Prirodno je da nastaju poteškoće ako se svakodnevno moramo boriti za vlastito preživaljavanje dok druga ljudska bića, jednaka nama, nenaporno žive luksuznim životom. To je nezdrava situacija, a posljedica je da čak i bogati žive u brizi i nemiru. Mislim da je ogroman jaz između bogatih i siromašnih velika nesreća.

Bogatiji trebaju biti ozbirniji prema siromašnima, a siromašni trebaju činiti napore, sa samopouzdanjem.

Samopouzdanje je vrlo važno. Kako ga postižemo? Prvo moramo imati na umu da smo jednaki svim ljudskim bićima i da imamo iste sposobnosti. Ostanemo li pesimisti, razmišljajući da ne možemo uspjeti, nećemo biti sposobni to razviti. Misao da se ne možemo natjecati s drugima prvi je korak prema neuspjehu.

Kada smo suočeni s neprijateljem, osobom ili grupom ljudi koja nam želi naškoditi, možemo to promatrati kao prigodu za razvijanje strpljenja i tolerancije. Ove kvalitete doista su nam potrebe. Vrlo su nam korisne. A jedina prigoda u kojo ih možemo razviti jest onda kada nas neprijatelj izazove. Stoga, s ove točke gledišta, naše neprijatelj je naš učitelj, naš guru. Neovisno o njihovoj motivacji, s naše točke gledišta neprijatelji su vrlo korisni, kao neka vrsta blagoslova.

U Americi, ljudi mlađih generacija koji imaju lagan, ugodan život, često se teško suočavaju čak i s malim problemima. Odmah počinju vikati. Korisno je pogledati teškoće s kojima se nosila starija generacija Amerikanaca I Europljana, ili teškoće s kojima su se sučeljavali vaši preci kada su dolazili u ovu zemlju.
Mislim da je pogrešan stav našeg modernog društva odbacivanje ljudi koji su počinili zločin, zatvorenika, primjerice. Rezultat toga je da ljudi često gube nadu. Gube svoj osjećaj odgovornosti i disciplinu. Posljedica je još veća tragedija, više patnje i više nesreće za sve. Mislim da je vrlo važno tim ljudima prenijeti jasnu poruku: Vi ste također dio našeg društva. Vi također imate budućnost. Morate, međutim, ispravljati svoje greške, promijeniti loša djela i ne ponavljati ih. Morate živjeti odgovorno i biti dobri građani.

Dajte si riječ da ćete razviti dobro srce. Najvažnije je imati toplo srce. Sve dok smo dio društva, vrlo je važno biti ljubazna osoba toploga srca.
Neka siromašni nađu bogatstvo, slabi i tućni neka pronađu radost.
Neka beznadni i napušteni nađu novu nadu, trajnu sreću i blagostanje.
Neka se uplašeni prestanu bojati, porobljeni neka budu slobodni.
Neka slabi pronađu snagu i neka se njihova srca povežu u prijateljstvu.

Svrha duhovne prakse je ispunjavanje želje za srećom. Svatko od nas želi biti sretan, svatko od nas želi nadići patnju. Po tome smo svi jednaki. Vjerujem da svi mi imamo pravo ostvariti tu težnju.

Ispunjena želja može pružiti osjećaj trenutnog zadovoljstva. Međutim, ugoda koju doživaljavamo zbog stjecanja novog auta ili doma, primjerice, obično je kratkoga vijeka. Kada udovoljimo našim željama, one se nastoje povećati i snagom i brojem. Postajemo zatjevniji i sve manje sretni, otkrivajući da je sve teže zadovoljiti naše potrebe. S budističkog stajališta, mržnja, ljutnja i želja su uznemirujući, razorni osjećaji čija je svrha uzrokovanje nelagode. A ona nastaje iz unutarnjeg nemira koj prati izražaj tih osjećaja.
Jedno stalno stanje mentalnog nemira može nam čak prouzročiti posljedice na fizičkoj razini.
Odakle dolaze ti osjećaji? Prema budističkom gledištu, imaju svoje korijene u navikama koje smo stvorili u prošlosti. Tvrdi se da nas u ovom životu prate iz naših prošlih života kada smo i doživljavali i uznemiravali se sličnim osjećajima. Nastavimo li im se prilagođavati, oni će rasti i postajati sve jači. Njihov utjecaj bit će sve izraženiji. Duhovna praksa je proces kroćenja tih osjećaja i smanjenje njihova intenziteta. Za konačno postizanje sreće oni moraju biti uklonjeni.

Razmotrimo li način na koji projiciramo naše prosuđivanje ljudi, stvari i situacija – bez obzira je li ono pozitivno ili negativno – počinjemo shvaćati da razumniji osjećaji i misli imaju jače temelje u stvarnosti. Razlog tomu je da je racionalni misaoni proces pod manjim utjecajem projekcije. Takvo mentalno stanje bliskije odražava stvarno stanje stvari – realnost situacije. Zato vjerujem d aje njegovanje ispravnog razumijevanja vrlo važno pri traženju sreće.

Jednom kada smo prepoznali stanje patnje u kojem se nalazimo, prožimajuću patnju koju nam nameću razorni i negativni osjećaji kao što su vezanost i ljutnja, razvijamo osjećaj frustracije i gađenja prema situaciji u kojoj se nalazimo. To zauzvrat potiče želju za oslobođenjem iz sadašnjeg umnog stanja, beskrajnog ciklusa jada i razočaranja. Kada je naš fokus na drugima, na našoj želji da ih oslobodimo patnji i teškoća – to je suosjećanje. Međutim, samo onda kada smo priznali vlastito stanje patnje i razvili želju da se oslobodimo iz tog stanja, imamo istinsku smislenu želju da oslobodimo druge njihovih jada. Naš pristanak da se oslobodimo te blatne cikličke egzistencije mora se dogoditi prije nego što se očituje pravo suosjećanje.

Rođeni smo sa sjemenjem vlastite smrti.
Smrt ne čeka na nas, smrt neće urediti naš život. Udara nenajavljeno. U vrijeme naše smrti, prijatelji obitelj, dragocjenosti kje smo tako brižno sakupljali tijekom života – sve to više nema nikakvu vrijednost. Čak ni ono dragocjeno tijelo, nosač ovoga životnog vijeka, nije nam više ni od kakve koristi. Ovakve misli pomažu nam da smanjimo našu zaokupljenost sadašnjim životima. Također nam počinju pružati uporište za suosjećajno razumijevanje kako je drugima teško pustiti njihove egocentrične misli.
Važno je shvatiti veliku vrijednost ljudskog postojanja, prigodu i mogućnost koju nam naš kratki život pruža. Mi ljudi imamo mogućnost u naše živote unijeti promjenu.

Nužno je održavati odnos s lojalnim prijateljima koji naš život čine duhovno smislenim i svrhovitim.

Meditacijom mijenjamo naš um iz uobičajenijih putova u one odličnije, s više vrline.
Meditacija je proces pomoću kojega transformiramo naše instiktivnije životne stavove, umno stanje koje samo traži zadovoljenje želja i izbjegavanje neugode.
Skloni smo doći pod kontrolu našeg razuma i slijediti ga duž njegova egocentričnoga puta. Meditacija je proces kojim stječemo nadzor nad umom kojega onda vodimo putem vrline. Meditaciju možemo shvatiti kao tehniku kojom smanjujemo snagu starih misaonih navika i razvijamo nove.
Kao što glazbenik vježba svoje ruke, atleta svoje reflekse i tehnike, lingvisti svoje uši, znanstvenici svoje zamjećivanje, tako i mi meditacijom usmjerujemo naša srca i umove.

Suosjećanje malo vrijedi ukoliko ostane samo u obliku misli. Ono mora postati naš stav prema drugima, reflektiran u svim našim mislima i djelovanjima. Sama misao o skromnosti neće smanjiti našu aroganciju: ona mora postati stvarno stanje postojanja.

U našem fizičkom svijetu stvari nastaju kombiniranom silom uzroka i uvjeta. Mladica će rasti zbog sjemena, vode i sunčeva svjetla te plodne zemlje. Bez ovih elemenata mladica ne bi imala uvijeta potrebnih za klijanje i probijanje kroz zemlju. Na jednak način stvari prestaju postojati kada se susretnu s okolnostima i uvijetima koji označavaju njihov kraj. Kada bi se materija mogla razviti oslobođena uzročnosti, tada bi sve moglo postojati vječno u istome stanju, budući da stvari nebi imale potrebu za uzroke i uvjete, ili se pak ništa nebi stvaralo jer ne bi postojao način da se bilo što pojavi. Zato uzrokovanje smatramo univerzalnim načelom.

Budizam smatra da se nematerijalne stvari ponašaju na jednak način kao i materijalne.

Iako nisu tjelesna, naša umna stanja se također zbivaju pomoću uzroka i uvjeta. Zato je važno razviti bliskost s mehanizmom uzrokovanja. Stvarni uzrok sadašnjeg umnog stanja je prijašnji umni trenutak. Tako svaki svjesni trenutak služi kao stvarni uzrok nastale svjesnosti. Poticaji koje doživljavamo, vidljive forme u kojima uživamo, ili sjećanja na koja reagiramo, kooperativni su uvjeti koji daju karakter našemu umnom stanju.

Naš sadašnji život rezultat je naše karme, naših prošlih aktivnosti i djela. Naša buduća situacija, uvjeti u kojima ćemo biti rođeni, prigode koje ćemo imati ili nećemo imati, za poboljšanje našega životnog stanja ovisit će o našoj karmi u ovome životu, našim sadašnjim aktivnostima ili djelima. Premda je naša sadašnja situacija određena prošlim ponašanje, mi ostajemo odgovorni za naše sadašnje aktivnosti. Imamo sposobnost i odgovornost odabrati kako usmjeriti naše aktivnosti na putu vrline.

Ubijanje u prošlom životu vodi kratkom sadašnjem životnom vijeku, a krađa siromaštvu.

Svjestan sam da se u zapadnoj psihologiji često ohrabruje izražavanje osjećaja, pa čak i ljutnje. Sigurno su mnogi u svojoj prošlosti doživjeli razna traumatska iskustva. Ako su ti osjećaji potisnuti, doista mogu uzrokovati trajnu psihičku štetu. U takvim slučajevima mi na Tibetu kažemo: Kada je školjka puna, najbolje ćeš je očistiti tako da puhneš u nju.
No za duhovnog praktičara vrlo je važno prihvatiti stav suprostavljanja jakim emocijama kao što su ljutnja, vezanost i ljubomora te se posvetiti razvijanju suzdržljivosti. Umjesto da popuštamo očitovanju jakih emocija, trebamo raditi na smanjenju naše sklonosti prema njima.

Problematično mentalno stanje koje nastaje kao posljedica razornih ili povređujućih osjećaja trenutno remeti našu unutarnju ravnotežu, uzrokujući da se osjećamo umorno i nesretno. Pri našem traženju sreće, glavni nam cilj treba biti borba s tim osjećajima.
Pokušajmo pobijediti neprijatelje našeg mira i postojanosti. Ove negativnosti – kao što su vezanost, mržnja, ponos, poglepa i tako dalje – su mentalna stanja koja uzrokuju da se ponašamo na način koji stvara svu našu nesreću i patnju. Za vrijeme našeg rada na ostvarenju unutarnje mira i sreće, pomoći će nam ako mislimo o njima ko o našim unutarnjim demonima, jer nas poput demona mogu zarobiti, uzrokujući samo patnju. Stanje iznad takvih negativnih emocija i misli, iznad sveukupne tuge, naziva se nirvana.
Na početku je nemoguće suprostaviti se tim moćnim negativnim silama izravno. Moramo im pristupiti postepeno. Prvo uvodimo disciplinu, ne dopuštamo da nas takve misli i emocije preplave i preuzmu. Činimo to usvajanjem etički discipliniranog načina života. Za budiste to znači da se suzdržavamo od deset nedoličnih aktivnosti. Radnje koje činimo fizički ubijanjem ili krađom, verbalno laganjem ili ogovaranjem, a mentalno žudnjom, izražaji su dubljih mentalnih razdora kao što su ljutnja, mržnja i vezanost.

Što to znači otvoreno srce? Jasno nam je da je misao ili ideja o srcu metaforička. U većini kultura srce se poima kao izvor suosjećanja, ljubavi, naklonosti, ispravnosti i intuicije prije negoli mišić odgovoran za pumpanje krvi po tijelu. Prema budističkom svjetonazoru, oba aspekta puta zbivaju se u umu. Ironično je da budističko gledište razum postavlja u središte prsnoga koša. Otvoreno srce je otvoreni um. Projemna srca je promjena uma.

Moramo upoznati neispravan način poimanja nas samih, jednako kao i pojava oko nas, tek tada možemo ispravno zamjećivati pojave.

Razvijanje mudrosti je proces kojim razum dovodimo u suglasje s načinom istinskog postojanja stvari. Ovim procesom postupno otklanjamo neispravne percepcije stvarnosti koje posjedujemo od pamtivijeka.

Što je suosjećanje? Suosjećanje je želja da drugi budu oslobođeni patnje. Pomoću suosjećanja mi nastojimo doseći prosvjetljenje. Suosjećanje nas inspirira da se obvežemo na praksu vrline koja vodi stanju budastva.

Moramo doći do spoznaje da su odnosi i poštovanje drugih posljedica stava prema njima.

Da stvarno razumijemo patnju i njezinu prirodu, prepoznali bismo da je doživljavanje slave i bogatsva privremeno i da će ugoda koju oni donose prirodno završiti i prouzročiti patnju.

U prirodi je cikličkog postojanja da smo stalno pod utjecajem negativnih osjećaja i misli. I sve dok smo pod njihovom kontrolom, naše postojanje je oblik patnje. Ova razina patnje prožima naše živote, vrteći nas u zloćudnom krugu negativnih osjećaja i nedoličnih aktivnosti.

Ova prožimajuća patnja je najdublja. Ona prodire u sve vidove života.

Jednako kao što je suosjećanje želja da sva osjetilna bića budu oslobođena patnje, tako je dobrohotnost želja da svi uživaju u sreći.

Za predmet naše meditacije moramo uzeti stvarnu osobu, a tada prema njoj pojačati naše suosjećanje i dobrohotnost kako bi doista mogli doživjeti suosjećanje i dobrohotnost prema drugima. Za vrijeme meditiranja radimo samo na jednoj osobi.

Kada je suosjećanje udruženo s razumievanje da su sve naše patnje izvedene iz našega pogrešnog poimanja prirode stvarnosti, dosegnuli smo daljnji stupanj našeg duhovnog putovanja. Prepoznavši da je osnova jada i patnje ova pogrešna percepcija, dakle krivo razumijevanje nepostojećeg postojanja, vidimo da patnja može biti otklonjena. Kada se jednom riješimo pogrešne percepcije, patnja nas više neće uznemiravati.

Ako smo sposobni smanjiti naše sebične instikte i razviti malo više brige za druge prie nego umremo, na dobar ćemo način iskoristiti ovaj život.

Pravo suosjećanje ima snagu i spontanost majke koja se s ljubavjlu brine za svoje bolesno dijete. Tijekom čitavoga dana majčina briga za dijete djeluje na sve njezine misli i aktivnosti. Radimo na njegovanju ovoga stava usmjerujući ga prema živom biću. Kada ostvarimo iskustvo o tome, stvorili smo 'veliko suosjećanje'.

Suosjećanje nam omogućuje da se suzdržimo od razmišljanja na egocentričan način. Doživljavamo veliku sreću i nikada ne zapadamo u krajnost jednostavnog traženja vlastite sreće i spasenja. Kontinuirano nastojimo razviti i usavršiti vrlinu i mudrost. S takvim suosjećanjem imat ćemo sve potrebne uvjete za postizanje prosvjetljenja. Moramo zato vježbati suosjećanje od samog početka naše duhovne prakse.
Sve do sada razmatrali smo one prakse oke će nam omogućiti da se suzdržimo od ponašanja koje odstupa od vrline.

Prema onim osobama koje nam nisu drage gajimo negativne osjećaje kao što su mržnja i ljutnja. Posljedica toga je ograničeno suosjećanje prema drugima, suosjećanje koje je pristrano, koje je zasnovano na predrasudama i uvjetovano time da li ćemo osjetiti bliskost prema tim osobama.
Pravo suosjećanje mora biti neuvjetovano. Moramo njegovati staloženost kako bismo nadišli bilo kakav osjećaj diskriminacije i pristranosti.

Nema nikakvog jamstva da će naši sadašnji bliski prijatelji ostati naši prijatelji zauvijek. Jednako tako možemo zamisliti da se naša nesklonost prema nekoj osobi neće nužno nastaviti zauvijek. Takva razmišljanja razvodnjavaju naš snažan osjećaj pristranosti, ona nam ruše temelj osjećaja nepromjenjivosti našeg vezivanja.

Naši osjećaji prema prijatelju ili voljenoj osobi ponekad nas zasljepljuju glede nekog određenog aspekta. Na tu osobu mi projiciramo kvalitetu apsolutne poželjnosti, apsolutne nepogrešivosti. Kada vidimo nešto što je suprotno našoj projekciji, ostajemo iznenađeni, osupnuti. Idemo od jedne krajnosti – ljubavi i želje, pa sve do razočaranja, odbojnosti, a ponekad i ljutnje.

Naša mržnja nema fizičkog utjecaja na naše neprijatelje. Neće ih povrijediti. Mi smo ti koji pate zbog loših posljedica takve prevladavajuće gorčine. Ona nas nagriza iznutra.
Ljutnja snažno djeluje na nas dok naši neprijatelji žive svoj život, blagoslovljeno nesvjesni stanja u kojem se nalazimo, tj u koje smo sami sebe doveli.
I tako dolazimo do spoznaje da je naš istinski neprijatelj doista u nama.

Zapitajte se: Kako mogu biti blizak s jednima, a neprijateljski raspoložen prema drugima? Moram se izdići iznad svih osjećaja pristranosti i diskriminacije. Trebam biti dobrohotan prema svima jednako.

Razvivši nas osjećaj odgovornosti za sva bića postajemo motivirani za stvaranje savršene sposobnosti kojom ćemo služiti drugima.
Postoje dvije metode pomoću kojih ostvarujemo ovakav stav. Jedna, nazvana Metodom sedmerostrukih uzroka i posljedica, zasnovana je na promatranju svih živih bića kao da su u prošlosti bila naše majke. U drugoj metodi koja se može nazvati Mijenjanje sebe za druge, promatramo ostale kao sebe same.

Svaki pas, mačka, riba, muha i ljudsko biće su u nekoj točki beskrajne prošlosti bili naše majke i pokazivali sveprožimajuću ljubav i brigu. Takvu misao treba staviti u okvir našeg vrednovanja.
Kada si predočimo sadašnje stanje svih tih bića, razvijamo ćelju da im pomognemo promijeniti njihovu sudbinu. Iz ovoga proizlazi osjećaj ljubavi prema svim bićima slična onoj koju dijete osjeća kada vidi svoju majku. Ovo nas vodi suosjećanju. U toj točki doživljavamo dobrohotnost, želju da sva bića pronađu sreću. Napredujući kroz ove stadije odgovornosti, krećemo se od želje da sva osjetilna bića pronađu sreću i oslobođenje od patnje, pa sve do osobnog preuzimanja odgovornosti da im pomognemo ući u stanje s one strane jada i patnji.
Traženje vlastite sreće usprkos patnje drugih, tragično je negativno iskustvo.

Nemoguće je nabrojati sve te ljude koji su uključeni u stvaranje fete kruha koju jedemo. U mnogim slučajevima velik dio posla obavljaju strojevi. Međutim netko ih je trebao izumiti i izraditi, a potom je netko na njima trebao raditi.
Kroz ovo vježbanje misli mi dolazimo do spoznaje kako smo ovisni o svima koji uživaju u životu.

Radeći s tehnikom Mijenjanje sebe za druge, također je važno vježbati strpljivost.

U trenutku kad se um uzbudi i kada počne kliziti prema nekom ugodnom sjećanju ili zaboravljenoj obvezi, mora se 'uhvatiti' i ponovno usredotočiti na odabrani objekt. Ponovimo: pažnja je oruđe kojim se to postiže. Kada tek počnete razvijati smirujuću stalnost, teško je um održati na nekom određenom predmetu dulje od trenutka. Ali pomoću pažnje preusmjeravate svoj um, ponovno i ponovno ga vraćate na željeni objekt.
Energični i živahni ljudi ponekad vas tijekom razgovora ne mogu gledati u oči. Stalno gledaju okolo, čas ovdje, čas ondje. Uznemireni razum nekako je sličan tom stanju. Nije sposoban ostati usredotočen zbog svoje uznemirenosti. Introspekcija nam pomaže da barem malo zauzdamo razum, da ga fiksiramo prema unutra. Time smanjujemo našu mentalnu uzbuđenost. Na taj način ponovno utemeljujemo mentalnu stabilnost.

Budno i pažljivo samopromatranje omogućuje vam podizanje uma mislima vedre prirode, povećavajući na taj način mentalnu jasnoću i oštrinu.

Veći dio vremena doživljavamo razum ili svijest kroz naše odnose s vanjskim svijetom – naša sjećanja i naše buduće projekcije. Jeste li razdražljivi ujutro? Nestaloženi, zbunjeni i omamljeni navečer? Muče li vas loši ili neuspješni međuljudski odnosi? Jeste li zabrinuti za zdravlje svoga djeteta? Sve to ostavite po strani. Prava priroda uma i jasno iskustvo našega znanja, nisu uočljivi u našem uobičajenom doživljavanju. Kada meditirate na um, morate pokušati biti usredotočeni na sadašnji trenutak.

Prirodno um ima dvije razine. Prva razina je ono što smo sada opisali –jasno iskustvo znanja. Druga i konačna razina uma doživljava se razumijevanjem nepostajanja umnog prirođenog ili unutarnjeg postojanja. Da biste razvili usredotočenje ili koncentraciju o konačnoj priodi uma, uzmite na početk prvu razinu – jasno iskustvo i znanje – za fokus meditacije. Kada je to žarište dosegnuto, tada kontemplirajte o nepostojanju umnog prirođenog postojanja. Ono što se tada pojavljuje u razumu je praznina ili gubitak bilo kakvog prirođenog umnog postojanja.
To je prvi korak. Potom za cilj svoje meditacije uzmite prazninu. Ovo je vrlo teška i izazovna forma meditacije. Kaže se da i najbolji, najvrniji praktičar prvo mora razviti razuijevanje o praznini, a tada, na osnovi tog razumijevanja, koristiti prazninu kao predmet svoje meditacije. Međutim, pomoći će vam ukoliko ste razvilikvalitetu smirujuće stalnosti, jer nju možete koristiti kao oruđe pri razumijevanju praznine na dubljoj razini.

Posesivnost izrasta iz našeg osjećaja o sebi samome. Što je jači osjećaj 'ja', jači je osjećaj o 'mojem'. Zbog toga je toliko važno raditi na odstranjivanju našeg vjerovanja u neovisnu, samodostatnu bit. Jednom kada smo sposobni ispitati i rastvoriti postojanje koncepcije o sebi, osjećaji koji se iz nje polučuju također su smanjeni.

Najviša motivacija koju možemo imati je osigurati svim osjećajnim bićima sreću, a najveće nastojanje za koje se m ožemo vezati je pomaganje svim osjećajnim bićima da dosegnu sreću.

Praktičari se posvećuju pročišćenju i oplemenjivanju vrlina kao što su velikodušnost, etičnost i strpljivost, do točke gdje će sami isijavati na potreban način, gdje će prihvatiti sve poteškoće i nepravdu kako bi služili drugima. A najvažnije je da razviju svoju mudrost, svoje razumijevanje praznine.

Prakticirajte veselje i veliku sreću pri svakom vašem postignuću.

Zanesen mudrošću i suosjećanjem, danas u Buddhinoj nazočnosti
Ja stvaram Um koji želi potpuno buđenje za dobrobit svih osjećajnih bića.

Moramo slijediti Buddhinu praksu i raditi na samoprepoznavanju, shvatiti da smo mi sami neprijatelji koje treba pobijediti.

Sada, četrdeset godina poslije (opa. Od progonstva) samo zbog jednostavne istine njegovih riječi i potpune predanosti njegova dobrog srca, imao je iskrene prijatelje posvuda.

Neka ova knjiga pomogne ukrotiti umove i otvoriti srca svih bića.


13.08.2014. u 09:47 | 0 Komentara | Print | # | ^

Čakre


Swami Saradananda
Izdavač: Planetopija 2008.

Svaka građevina, svaki komad odjeće i svaki obrok započeti su kao misao, a uslijedilo je isto silazno kretanje energije do njezina ostvarenja u svijetu. Kad praksom meditacije na čakre očistite svoj energetski tok, proces ostvarivanja zamisli postaje lak i jednostavan.

Čakre funkconiraju slično telefonskoj komunikciji. Nebrojene žice, nadiji, energetski kanali, glavnim čakrama donose goleme količine energetskih informacija.
Uklanjanjem energetski blokada iz svojih čakri izoštravate svoja osjetila te pobolšavate svoje tjelesno i emocionalno zdravlje.

Tri tijela: fizičko tijelo, astralno tijelo, sjemensko tijelo (u ovom tijelu pohranjena je vaša karma).

Prana (životna sila, energija) kroz fizičko tijelo teče suptilnim kanalima poznatim kao nadiji (nadi na sanskrtu označava riječno korito koje sadrži vodu ili kanal kroz koji rijeka teče, u kineskom sustavu nadiji senazivaju meridijanima).
Nadije biste mogli zamisliti kao ceste energetskog prometnog sustava. Na sjecištu dviju ili više cesta nastaju energetski čovorovi ili čakre.
Ako na vašim energetskim prometnicama nema gužve, vozila (prana) slobodno putuju, ali što je više cesta koje se sastaju to je veća vjerojatnost prometne gužve ili energetske blokade.
Meditacija je jedina aktivnost u kojoj dah jednako struji kroz obje nosnice, kroz središnji energetski kanal sušumnu. U vrijeme meditacije obje su strane mozga potpuno uravnotežene pa su suprotna, ali komplementarna svojstva uma sjedinjena. To pomaže uravnoteženju svih područja života. Vježbe jogističkog disanja osobito su djelotvorne za uklanjanje energetskih blokada.

Konačni cilj meditacije na čakre nakon što ovladate dobro tehnikama meditacije, jest kanalizirati beskrajan duhovni potencijal, koji je latentan u svima nama, podižući ga kroz čakre sve dok ne dosegne najvišu ili krunsku čakru, donoseći doživljaj potpunog blaženstva.
Oslobođenje te sklupčane energije može se usporediti s otvaranjem brane, i zbog toga mu ne pristupamo olako.
Vaše energetsko tijelo štite i tri 'prekidača' poznata kao granthi ili čvorovi, koji ne propuštaju veće količine energije sve dok niste spremni za jači protok.
Brahma granthi u korijenskoj čakri ostaje zatvoren sve dok ne prevladate vezanost uz stabilnost, inerciju i poistovjećivanje s isključivo fizičkim tijelom.
Višnu granthi u srčanoj čakri ostaje zatvoren sve dok ne prevladate vezanost uz djelovanje, ambiciju i strast te dok ne oprostite onima koji su vas povrijedili.
Rudra granthi u čeonoj čakri ostaje zatvoren sve dok ne prevladate vezanost uz vlastite intelektualne moći i vlastitu predožbu o sebi.

Pročišćavanje i uravnoteženje energije muladhare meditacijom pomaže vam održati čvrstu ukorijenjenost te razviti stabilan stav i postojanost uma.

Ako je vaša korijenska čakra uravnotežena, energija teče u dva smjera. Čakra oslobađa energiju prema dolje, poput gromobrana, te istodobno crpi energiju iz zemlje. Zbog toga se osjećate sigurno i zaštićeno. Život je stabilan ali ispunjen aktivnom, pozitivnom energijom, a vaša strpljivost i osjećaj zajedništva donose vam odnose koji vas ispunjavaju zadovoljstvom.
Međutim, ako je energetski protok muladhare blokiran, mogli biste se osjećati kao da vam nije mjesto ondje gdje jeste. Mogli biste se osjećati izgubljeno i neodlučno, biti slabo povezani s drugima, boriti se s problemima na području osobnih financija, na radnom mjestu i u odnosima te neprestano osjećati umor. Pretjerana zabrinutost za preživljavanje i sigurnost mogla bi se očitovati u radoholičarskom pristupu karijeri, kao i u teškoćama u povezivanju s duhovnom stranom života. Druge moguće negativne značajke jesu strah, predrasude, slijepa vjera, mržnja,neslošljivost, nestrpljivost i pohlepa. Ako je ovako osvrnite se na nedostatke u svom djetinjstvu (značenje čakre: korjenska potpora, element: zemlja, zvučna vigracija: LAM, osjetilo: njuh).
U fizičkom tijelu ova čakra upravlja imunološkim i koštanim sustavom te donjim dijelom probavnog sustava. Neravnoteža energije može se očitovati kao sindrom kroničkom umora, iritabilni kolon, zatvor ili hemeroidi, pretilost ili problem tjelesne težine, artritis, problemi sa stopalima, koljenima ili nogama, slaba ravnoteža i bol u križima ili išijas.
Zdravlje korjenske čakre je temelj svim drugim čakrama.
Meditacija na element zemlje povećava vaš osjećaj smirenosti, stabilnosti i uzemljenosti.
Mnogi od nas strah doživljavaju više kao nedostatak sigurnosti ili kao neutemeljeni nemir. To može biti reakcija na događaj koji je zaprijetio vašem životu.
Buđenje čakre tabana osobito je korisno ako previše vremena provodite u mislima ili zabrinutosti, ili se ne osjećate povezano sa svojim tijelom i s ljudima iz svoje okoline.

Svojstva vode savršeno opisuju prirodu ove čakre: voda je tekuća i prilagodljiva. Ona ujedno ima svojstvo čišćenja i pročišćavanja, što je primjereno jer neravnoteža ili blokada u ovoj čakri u osobi izaziva osjećaj da je učinila nešto loše ili sramotno.
Ako je vaša sakralna čakra blokirana ili neuravnotežena, gotovo ne osjećate slast života, ništa nije dovoljno dobro a moguća je i depresija. Mogli biste osjećati da nemate izbora, da niste spsobni za promjenu ni poduzetni.
Otvaranje ove čakre više je usmjereno oslobađanju od osjećaja krivnje i frustracije te uživanju u tijeku života.

Pazi čime zalijevaš svoje snove. Zalijevaš li ih zabrinutošću i strahom, izras će korov koji će ugušiti tvoj san. Zalijevaš li ih optimizmom i rješenjima, uzgojit ćeš uspjeh. Lao Tzu, Tao Te Ching
Shvatite cvijet lotusa kao analogiju svojega života. Kao što cvijet nije uprljan muljem iz kojega raste, ne dopuštajte da na vas utječe negativnost u koju ste ukorijenjeni. Kao što cvijet stremi prema svjetlosti, tako se i vi prilagođavajte svojemu okružju i budite svjesni svojih ciljeva. Kao što lotos raste u vodi, ali nije mokar, tako i vi živite u svijetu, ali ne dopuštajte da vas okalja.
Misli nestaju ako se ne poistovjetite s njima.
Simbolično značenje mjeseca osobito je djelotvorno ako osjećate potrebu osloboditi se događaja iz prošlosti koji sputavaju vaš razvoj i ako imate potrebu prihvatiti promjenu i prijelaz.
Snovi vam mogu donijeti uvide koji će vam pomoći ustanoviti put kojim biste trebali poći.
Nakon mjesec dana pročitajte dnevnik snova i ustanovite poruke ili teme koje se ponavljaju. Potiču li vas na pokretanje života u određenom smjeru? Odgovaraju li na pitanje o budućnosti koje ste postavili?

Većina ljudi energiju čakre manipura osjeća između pupka iprsne kosti.
U toj čakri čuvate svoju najvredniju imovinu: osjećaj jastva. Manipura čakra povezana je sa snagom volje i samopoštovanjem. Iz nje proizlazi vaša sposobnost postavljanja čvrstih, ali ipak prilagodljivih osobnih granica, sposobnost djelovanja i prilagođavanja: svaka promjena i osobni razvoj započinju na toj razini.
Ova čakra posjeduje potencijal promjene i rasta.
Ako je energija čakre solarno pleksusa uravnotežena i slobodna, osjećate se jedinstveno, cijenjeno, samopouzdano i energično. Ljudi opažaju vašu karizmu i poštuju vašu čestitost (ova se čakra odnosi na osobnu čast). Osjećaju vašu moć i znaju da ste sposobni čuvati tajne, iako po prirodi niste tajnoviti. Spontani ste, otvoreni i puni ljubavi – vaša se energija slobodno uspinje prema srčanoj čakri. Budući da su vam kanali prema prve dvije čakre otvoreni, osjećate se uzemljeno i prilagođeno. Snažan osjećaj vlastite vrijednosti omogućuje vam izbjegavanje pretjerivanja i poštivanja granica, pa niste radoholičar iako volite izazove.
Neravnoteža energije manipure često rađa potrebu za manipuliranjem ili potrebu da se bude pod nadzorom drugih. Ako imate previše energije manipure, mogli biste biti neobazrivi, 'sagorijevati' i ne podnositi one s manje energije. To je područje agresivnog perfekcionista sklonog osuđivanju, sa snažnom potrebom veličanja samoga sebe te žudnjom za slavom. Uz taštinu i oholost, poremećaj energije ove čakre može dovesti do mržnje i gnjeva (izraženih ili neizraženih). Nedovoljna aktivnost središta solarnog pleksusa može biti izvor emocionalne potrebitosti te pretjerane potrebe za pozornošću. Ako vam nedostaje unutarnje vatre, možda vam nedostaje i energije za ostvarivanje zamisli, a moguć je i strah od odbacivanja koji može prouzročiti neodlučnost, pretjeranu osjetljivost na kritiku, slabo samopouzdanje, lošu predodžbu sebe, čak i depresiju. Mogli biste se osjećati poput žrtve: ljudi kojima nedostaje zaštitna snaga, često postaju vrlo osjetljivi na misli i osjećaje drugih.
U vašem fizičkom tijelu solarni pleksus je sjedište vaše probavne vatre: upravlja probavnim organima (uključujući gušteraču i jetru) i mišićima te djeluje kao vaš unutarnji termostat. Neravnoteža energije često je povezana s probavnim tegobama, preosjetljivošću na hranu, problemima sa šećerom u krvi, dijabetesom i poremećajima prehrane, paralizom i mišićnim grčevima.
Razumijevanje gnjeva: Gnjev je moj emeso, ja jedem samoga sebe, i zato ću izgladnjeti od hranjenja. W. Shakespeare
Obećajte sebi da ćete analizirati svakodnevne izvore gnjeva ili uzrujanosti čim se pojave te se s prvim simptomima zapitati: 'Zašto se zapravo ljutim?'
Manipura je središte preobražajne energije vašega tijela, ali i sjedište probavne vatre. Zadaća joj je 'probavljanje' i asimiliranje svega što primi, od hrane do zamisli. Bbez te konverzije vaše tijelo, um i emocije ne bi mogli upijati prijeko potrebnu hranu.
Jedite polako i osjećati ćete da čin konzumiranja hrane sam po sebi postaje meditacija.
Postupak konzumiranja hrane je božanski, osoba koja jede je božanska. Stoga je uzimanje hrane postupak kojim čovjek prinosi svetu žrtvu božanskome. Vatra koja guta žrtvu (probava) također je božanska. Tako čovjek, opažajući djelovanje božanskog posvuda, doseže božansko stanje. Bhagavad Gita

Sanskrtska riječ anahata doslovno znači 'ne-dirnuta'. Ta čakra navodno proizvodi neopisive harmonije, kad je se dodirne – trzne poput glazbala. Najvažnija svrha ovoga poglavlja jest potaknuti vas da pružite ruku i dodirnete druge te dopustite da životne radosti dodirnu vas.
Ako energija srčane čakre teče skladno, osjećate se uzemljeno u nižim čakrama, ali ipak 'slobodno poput ptice'. Prihvaćate samoga sebe, imate povjerenja, suosjećajni ste, sposobni opraštati, prepuni nade i emocionalno jaki. Budući da je dodir osjetilo povezano s anahata čakrom, spososbni ste otvoriti se prema drugima te dopustiti da vas ljudi i iskustva 'dirnu'. Poriv dodirivanja započinje u srcu, a vaša sposobnost da volite može se promatrati i kao spremnost da budete 'dodirnuti'. Premda je teorija ustava čakri indijska, iscjeljitelji iz mnogih tradicija rade sa središtem srca ko i s dodirom, jer zdrava srčana čakra osigurava duboko i trajno iscjeljenje – 'ljubav pobjeđuje sve'.
Vaša srčana čakra ima presudno važnu ulogu u pretvaranju zamisli u materijalnu stvarnost i obrnuto. Budući da misli i događaji nisu uvijek pozitivni, srčana čakra može negativna iskustva usmjeriti prema stvaranju negativnih misaonih obrazaca i čak pretvoriti negativne misli u tjelesne bolesti. Ako je protok kroz vašu srčanu čakru prejak, vaša energija može postati previše 'zračna' ili raspršena. Moglo bi vam biti teško prizemljiti se i vjerojatno se osjećate usamljeno i izolirano, ili se plašite da ćete biti povrijeđeni. Ako s druge strane vaša anahata energija nije dovoljno aktivna, mogli biste osjećati 'težinu' i sumornost, ili biti posesivni, ovisni, ljubomorni ili sebični. Ljudi s neuravnoteženom srčanom čakrom često se osjećaju emocionalno neispunjeno, stidljivi su ili čak zaziru od društva.
Značenje čakre: ne-dirnuta, element: zrak, zvučna vibracija JAM, osjetilo: dodir.
Težite li i vi ostvarenju svjetovnih žudnji iako sreća već jest u vašem srcu?

Višuddha ili grlena čakra, most je između srca i uma.
Ako je taj komunikacijski kanal blokiran, impulsi su 'ugušeni', a zamisli, nade i snovi ne mogu sići niz sustav čakri (ne možete ih 'uzeti k srcu) pa ostaju neostvarnei.
Ova čakra upravlja vašom voljom, vašom moći izbora i vašim poimanjem istine.
Značenje čakre: čisto mjesto
Element: eter (prostor)
Zvučna vibracija: HAM
Osjetilo: sluh
Kad je vaša višuddha otvorena i uravnotežena, sposobni ste otvoreno izraziti svoja vjerovanja, kreativnost i emocionalne potrebe, ne strahujući od mišljenja drugih. Ali blokada u grlenoj čakri često narušava vašu sposobnost komunikaicje: mogli biste govoriti poluistine ili laži, makar nesvjesno, i mogli biste hiniti hrabrost umjesto da pokušate izraziti unutarnje previranje ili nezadovoljstvo. To ne samo da otežava komunikaciju već i guši vašu sposobnost da se zauzmete za ono u što vjerujete i da ostvarite svoje snove. S druge strane, mogli biste patiti od 'verbalnog proljeva' koji iscrpljuje vašu energiju višuddhe. Mnoge negativne navke povezane su s neravnotežom grlene čakre – primjerice ogovaranje, prejedanje, pušenje i alkoholizam. Opsesivno ponašanje može proizaži i iz nesposobnosti primanja energije te komuniciranja na zdrave načine.
U našemu fizičkom tijelu grlena čakra upravlja organima koji se kroiste u komunikaciji i umjetničkim aktivnostima – ustima, jezikom, grlom, ušima, očima i šakama. Energetski poremećaji često imaju ulogu u govornim poteškoćama, poremećajima prehrane, simptomima stresa i čak gluhoći.
Meditacijom, postupno ćete postati svjesni neograničenog prostora u sebi, kao što se nebo proteže beskrajno daleko. Dopustite si otvorenost za neograničene mogućnosti koje vam ta svjesnost donosi.
Pretjerano govorenje ometa um te znatno otežava unutarnju usredotočenost i meditaciju.
Zbog mouna meditacije i procesa samoanalize, počet ćete paziti na usklađenost vlastitih riječi i postupaka, te na usklađenost riječi i postupaka s vlastitim mislima.
Valja govoriti istinu i govoriti je nježno, nemojte govoriti istinu na neugodan način niti govoriti neistinu zato jer godi, to je vječni zakon. Zakoni Manua
Pri prvom izvođenu bumbar disanja nemojte se zabrinuti ako osjetite blago povišenje tjelesne temperature, posrijedi je jednostavno ubrzavanje krvotoka.
Bumbar disanje: Ubrzano udahni proizvodeći zvuk muške pčele, zadrži i izdahni, proizvodeći zvuk zujanja ženske pčele.
Pojanje mantre OM preporučuje se za oslobađanje blokada u području grla i za jačanje glasa. Vjeruje se da taj zvuk pozitivno utječe na živčani sustav, d ajača dišni sustav te da krijepi cijelo tijelo. Pojanje njegova tri sloga (A-U-M) potiče uravnoteženje vibracija u vašem tijelu te budi latentne psihičke i mentalne moći.
AUM prestavlja vrhovnu Stvarnost. To je simbol onoga što je bilo, što jest i što će biti. AUM predstavlja i ono što je onkraj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Meditacija na energetsko središte ispod grlene i iznad srčane čakre (kornjačina čakra) donosi smirenost koja se katkad usoređuje s mirom hibernacije.

Čakra Anđa daruje mudrost, jasnoću vizije i pojačanu intuiciju, omogućujući vam da počnete uočavati širi kontekst života.
Ađna čakra upravlja vašim umom i vašim osjećajem vlastitog jastva. Premda nije povezana ni s jednim elementom, um bi se mogao smatrati elementom čeone čakre jer upravlja osjetilima i životnom energijom. Energija ađne najjače djeluje na vašu osobnost. Ova je čakra sjedište vašega prosuđivanja, vaše emocionalne inteligencije te vašega shvaćanja stvanrosti, razboritosti i mudrosti. S njom se povezuje šest duhovnih moći: neometana meditacija, savršena usredotočenost, sposobnost usmjeravanja nepodijeljene pozornosti, nadzor nad mislima, samadhi ili nadsvjesno stanje i postignuće prosvjetljenja.
Zasebni kanali ida i pingala utvrđeni su u sadašnjem trenutku, ali u ovoj se čakri njihove energije stapaju, a vi ulazite u područje bezvremenosti pa možete učiti iz prošlosti, prepoznavati sadašnje smjerove, te 'vidjeti' i planirati budućnost.
Neki ljudi iskazuju preobilnu energiju 'glave' ali su manjkavi u 'srcu' jer su iscrpili zalihe energije nižih čakri, podižući je previsoko. To je škodljivo jer ađna potiče uravnoteženje nižih čakri.

Vaš um upravlja vašim osjetilima i pranom u tijelu. Međutim ako je um nemiran, neprestano vas preplavljuju valovi misli, osjeta i žudnji: neprestana struja mogućnosti vjerojatno privlači vašu svijest, narušavajući vaš unutarnji mir.
Um se u jogističkoj filozofiji često uspoređuje s jezerom ili oceanom. Ako je miran, ništa ne uzburkava mulj ili pijesak na dnu i nema valova koji bi narušavali jasnoću vizije. Slično tome, kad vaše misli potonu u jezero ili ocean vašega uma, osjećate mir i doživaljavate jasnoću.
Kad god se u meditaciji misli pojave ne pokušavajte ih otjerati – tako ćete ih samo potaknuti da se vrate još snažnije. Umjesto toga pokušajte se blago i potpuno usredotočiti na pokušaj da vidite dijamant na dnu jezera.
Limun osvježava i čisti energiju ađne, ružmarin vas povezuje s duhovnim istinama, štiti od negativnosti, razbistruje misli, lavanda usklađuje ovu čakru s drugim čakrama.

Tik iznad nepca nalazi se sporedna čakra poznata kao soma ili indu. To energetsko središte povezano je sa spokojnom energijom Mjeseca, a meditacija na ovu čakru oslobađa od tjeskobe i napetosti, rashlađuje gnjev i donosi doživljaj smirena zadovoljstva. Rad s ovom čakrom donosi i moć nadziranja elemenata povezanih s drugim čakrama.
Taj nektar mladosti uglavnom teče kroz somu i druga, niža energetska središta dok ne stigne do solarnog pleksusa, gdje ga, nažalost 'spali' vatra manipure. Zbog toga se vaša mladenačka enegija neprestano rasipa.

Krunska čakra je ulaz kojim prana, ili životna sila, ulazi u vaš sustav čakri. U neravzijenom stanju ta čakra nije veća ni sjajnija od preostalih šest glavnih energetskih središta. Ali, potpuno probuđena čini 'mistično središte' i najveličanstveniju čakru koju možemo usporediti s istodobnim sjajem tisuću sunaca na nebu.
Umjesto da se poistovjećujem s ograničenom sviješću svojega individulanog uma, nastojim se poistovjetiti sa samim svemirom. Moj um proizlazi iz univerzalne svijesti. Opažam kako se ponovno stapa s univerzalnom sviješću u mojoj krunskoj čakri.

Jastvo je uho uha, um uma, govor govora, život života i oko oka. Odvajajući se od osjetila i odričući se svjetovnog života, mudri postižu besmrtnost.

13.08.2014. u 09:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako pripitomiti divljeg slona

Dr. Jan Chozen Bays
Izdavač: Planetopija 2012.

Kad naše tijelo duže vrijeme radi jednu stvar dok je naš um na godišnjem odmoru negdje drugdje, to znači da velik dio svojeg života nismo stvarno prisutni.

Sredstvima koja se mogu dobiti bez liječničkog recepta – kao što su hrana, lijekovi, seks, prekomjeran rad, alkohol, filmovi, šoping ili kockanje – svi pokušamo ublažiti bol izazvanu životnom svakodnevnicom.

Tijekom godina pronašla sam pouzdano sredstvo za olakšavanje ponavljajuće nelagode i potištenosti. Prepisala sam ga sebi i drugima s izvrsnim rezultatima. To je redovito vježbanje pozornosti.

Pozornost vam pomaže očuvati energiju.
Sreća je što možemo naučiti vješto obavljati poslove. Međutim loše je što nam ova vjećtina omogućuje da ih obavljamo nesvjesno. Loše je jer kada prijeđemo u nesvjesno stanje, propuštamo velik dio našeg života. Kada 'odemo' naš je um sklon otići na jedno od ova tri mjesta: u prošlost, budućnost ili u carstvo mašte. Ova tri mjesta stvarna su jedino u našoj mašti. Upravo ovdje gdje jesmo jedino je mjesto, a sadašnji je trenutak jedino vrijeme u kojem smo zapravo živi.

Najbolji način na koji se možemo pripremiti za nepoznatu budućnost je napraviti kvalitetan plan, a zatim obraćati pažnju na ono što se događa upravo sada. Tada ono što struji prema nama možemo dočekati s jasnim, fleksibilnim umom i otvorenim srcem, spremni i sposobni mijenjati svoj plan prema stvarnosti tog trenutka.

Kada dopuštamo umu da se odmori u sadašnjosti, ispunjen događajima koji se odvijaju upravo sada, preusmjerivši ga dalje od uzastopnih neuspješnih, energetski iscrpljujućih izleta u prošlost, budućnost ili u carstvo mašte, mi radimo nešto vrlo važno. Postižemo očuvanje energije uma. On ostaje svjež i otvoren, spreman odgovoriti na sve što se nađe pred njim.

Veći dio ove mentalne aktivnosti, beskrajno vrludanje predjelima prošlosti, budućnosti i carstvom mašte, ne samo da nema smisla, nego je i destruktivan. Kako? Pokreće ga ekološki štetno gorivo. To je gorivo tjeskoba.

Našu tjeskobu pokreću misli o prošlosti i budućnosti, kada odbacimo te misli, zajedno s njima napusti nas i tjeskoba te se osjećamo smireno.

Naša osnovna glad nije glad za hranom, nego za intimnošću.

Održavanje pozornosti varljivo je jednostavno čijom primjenom postajemo svjesni. To je praksa koja nam pomaže da se probudimo, budemo prisutni i potpunije živimo svoj život. Njome popunjavamo praznine u našem danu, mnogo puta napuštamo svjesnu prisutnost zbog čega propuštamo velike dijelove svojeg života. Također je to praksa koja će nam pomoći ukloniti frustrirajući jaz, nevidljivi štit koji kao da postoji između nas i drugih ljudi.

Zen majstor Suzuki Roshi: Zen nije neka vrsta uzbuđenja, nego usredotočivanje na našu uobičajenu svakodnevnu rutinu. Održavanje pozornosti vraća našu svijest natrag u ovo tijelo, u ovo vrijeme, na ovo mjesto. Upravo tu možemo osjetiti vjećnu prisutnost koju nazivamo Bogom. Kada smo potpuno prisutni, cijenimo svaki trenutak ovog života koji nam jedan. Održavanje pozornosti način je da izrazimo zahvalnost za dar za koji se nikada ne možemo odužiti. Održavanje pozornosti može postati stalna molitva zahvalnosti.

Uspijemo l održavati ovu otvorenu tišinu u svojoj jezgri kao svoju jezgru, tada više ne ostajemo zbunjeni pokušavajući razvrstati i birati između bezbroj svojih unutarnjih glasova koji se međusobno nadmeću. Naša pozornost više nije uhvaćena u emocionalni zaplet u nama. Usmjerena je prema van. Tada tražimo Boga u svim pojavama, osluškujemo Boga u svim zvukovima, osjećamo Boga u svim dodirima. Kako nam se iskustva primiču, reagiramo na odgovarajući način, a zatim se vraćamo na odmor u svoj unutarnji mir. To je život koji se živi u vjeri, vjeri u Jedinstven um, život u neprekidnoj molitvi.

Ključ je u tome da se živi svjesno u sve većoj i većoj mjeri. Gurdjieff je to opisao kao 'prisjećanje na samog sebe'. U budizmu se to kaže: buditi se ka svojem istinskom sebstvu. Radi se o suočavanju sa svojim životom kakav uistinu jest, a ne s fantazijom koju često proživaljavamo u svojem umu.

Koristite svoju nedominantnu ruku.
Služeći se nedominantnom rukom dolazimo do onoga što zen učitelji zovu 'um početnika'.
Uporaba nedominantne ruke otkriva našu nestrpljivost. Može nam pomoći da postanemo fleksibilniji i otkrijemo da nikada nismo prestari da bismo usvojili nove vještine.
U umu početnika mnogo je mogućnosti, a u umu stručnjaka samo njih nekoliko.
Želite li prizvati mogućnosti u svoj život, svim situacijama pristupite s umom početnika.

Ne ostavljajte tragove za sobom.
Ova vježba pomaže nam osvjestiti našu nevoljkost da obavimo neke poslove, čak i male stvari za koje bismo se mogli pobrinuti tijekom dana, ali nekako nismo motivirani učiniti to.
Potrebno je prizvati početnu energiju, ali nakon toga, nova energija kao da ne prestaje navirati.
Termin lijenost ovdje služi kao opis, a ne kao kritika. Ne živimo li cijelim srcem, često za sobom ostavljamo nered da ga drugi pospreme.
Ova vježba također pomaže da postanemo svjesni mnogih malih stvari koje podržavaju naš život i rad tijekom cijelog dana – vilica i žlica koje nas hrane, odjeća koja nas grije, prostorija koja nam pruža sklonište.
Osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz običaja da ne ostavljamo tragove za sobom možda je odraz želje, iz dubine naše duše, da ovaj svijet ne ostavimo za sobom ništa gori nego što je to bio kada smo na njega pristigli, a nadajmo se da ćemo ga ipak ostaviti malo boljim. Idealno bi bilo da iza nas kao jedini trag ostane način na koji smo voljeli, nadahnjivali, poučavali ili služili druge. To je ono što će imati najveći pozitivan utjecaj na ljude u budućnosti.
Prvo vježbajte ne ostavljati tragove za sobom. Zatim vježbajte ostavljati stvari za sobom boljima nego što ste ih našli.

Postanite svjesni uporabe poštapalica i pokušajte ih eliminirati iz svog govora.
Poštapalice mogu biti velika smetnja za slušatelje kada toliko razvodne značenje govora pridajući mu neozbiljan ton: Isus je u neku ruku rekao: Ljubi svog, znate, susjeda, naprosto, kao, gledajte, sebe sama.
Kada smo čistoga uma, znamo se izražavati otvoreno, precizno i da ne vrijeđamo druge.

Cijenite svoje ruke.
Naše ruke vrlo vješto obavljaju razne vrste zadataka, mnoge od njih provode samostalno, bez većeg uplitanja našeg uma. Zabavno ih je gledati dok rade, užurbano vodeći vlastiti život. Ruke mogu učiniti toliko toga. Obje ruke mogu zajedno raditi isti posao, ili različite stvari u isto vrijeme.
Jedan od mojih učenika profesionalno se bavi popravcima žičanih glazbenih instrumenata. Radeću unutar tijela gitare na mjestu koje nije mogao vidjeti, shvatio je da mu ruke imaju 'oči'.
Dvije ruke međusobno surađuju u slozi, bez napora postižu mnogo toga prekrasnog i nikada ne naude jedna drugoj. Može li to početi vrijediti i za bilo koja dva ljudska bića?

Pri jelu samo jedite.
Konzumiranje hrane postalo je dijelom naše moderne navike vječnog istovremenog izvršavanja više zadataka.
Obroci su vrijeme da se uspori i istinski uživa u hrani, piću i društvu.
Kada nismo pozorni, to je kao da nije ni bilo hrane.
Ima ljudi koji jedu naranču, ali ne jedu je istinski. Oni jedu svoju tugu, strah, ljutnju, jedu svoju prošlost i budućnost. Nisu uistinu prisutni, sjedinjeni s tijelom i umom. Potrebno je proći određeni trening da biste uživali u svojoj hrani. Došla je iz cijelog svemira samo radi naše ishrane...to je čudo.

Jednom dnevno pomislite na neku blisku osobu – člana obitelji, prijatelja, kolegu s posla – i dajte joj iskreni kompliment.
Kada neka osoba postane dio komentara u našem životu, prestanemo primjećivati njezina postignuća i ne sjetimo se dati joj kompliment.
Ljubazne riječi su dar. One stvaraju bogatstvo u srcu.

Budite usredotočeni na položaj svojeg tijela.
Držanje i usredotočenost su povezani. Pospanost (u meditaciji ili u bilo koje vrijeme) često je pokazatelj da vam se držanje pogoršalo i da vaša pluća nisu u mogućnosti potpuno se ispuniti svakim udisajem. U takvim slučajevima, smireno ispravite držanje, izdužite kralježnicu iz njene baze kako biste povećali prostor za disanje. Zatim nekoliko puta duboko udahnite. Cilj je stvoriti maksimalan prosotr da bi dah mogao nesmetano teći. Držanje i raspoloženje također su povezani. Kad primjetite da ste mrzovoljni, nastojte ispraviti svoje držanje.
Tijelo i um nisu odvojeni – duboko su povezani i međusobno ovisni. Kada vam um ili raspoloženje klone, nastojte ispraviti svoje držanje.

Zahvalnost na kraju dana – na papir sastavite popis najmanje pet stvari koje su se dogodile tijekom dana, a za koje ste zahvalni. Na kraju tjedna pročitajte ih naglas.
Kod ljudi koji svakodnevno vode dnevnik zahvalnosti ili koji redovito izražavaju zahvalnost ljudima koji su im iskazali ljubaznost, vidi se značajan porast sreće i smanjenje depresije.
Buddha je govorio o njegovanju uma, pri čemu dopuštamo nezdravim emocijama i mislima da usahnu, a zdravima da ojačaju. Kako je to moguće? To je energetski fenomen. Sve što hranimo energijom rast će. Možda će se iz početka činiti forsirano, međutim kada svjesno njegujemo zahvalnost, postupno postajemo prirodno zahvalni ljudi. Istotako, njegujemo li negativna stanja uma, na primjer ljubomoru i kritiku, ona će zavladati nama.

Osluškujte zvukove.
Nekoliko puta dnevno zastanite i samo slušajte. Otvorite svoj sluh za 360 stupnjeva, kao da su vaše uši ogromni radari. Osluškujte očite zvukove i one suptilne, u svojem tijelu, u prostoriji, u zgradi i vani na otvorenom. Slušajte kao da ste upravo pristigli s drugog planeta i ne znate odakle dopiru ovi zvukovi. Pokušajte sve zvukove čuti kao glazbu koja svira samo za vas.
Bebe imaju sposobnost prepoznati glazbu i melodijske osobine glasova koje su čule prije svoga rođenja.
Čak i ono što nazivamo tišinom ima svoj zvuk. Da bismo mogli čuti takav suptilan zvuk, um mora bti potpuno miran.
Svaki put kad zazvoni telefon
Kada zazvoni telefon zastanite i duboko udahnite 3 puta. To je kratka pauza koja će vas okrijepiti.
Omogućit će vam da pustite stare i štetne navike da iščeznu dok njegujemo one nove i zdrave.

Dodir pun ljubavi
Kada rukujete rižom, vodom ili bilo čim drugim, postupajte s osjećajem njećne i brižne zabrinutosti roditelja koji podiže dijete.

Čekanje
Kad god se zateknete kako čekate – u redu u prodavaonici, nekoga tko kasni ili ikonu na vašem kompjuteru – shvatite to kao priliku za vježbanje pozornosti, meditaciju ili molitvu.
Za vrijeme čekanja svoju pozornost usmjerite na dah.
Pri svakom izdisaju osvrnite se na napetost nakupljenu negdje u tijelu, oko očiju ili usta, u ramenima ili trbuhu, i pustite da omekša.
Vježbanje pozornosti za vrijeme čekanja pomaže ljudima pronaći moge male trenutke u danu kada mogu probuditi i uzdignuti pokoju nist svijesti iz složenog tkanja svoga života u kojem svijest leži prekrivena i spava. Čekanje, tu uobičajenu pojavu koja najčešće proizvodi negativne emocije, moguće je pretvoriti u dar, dar u obliku slobodnog vremena za vježbu.

Post od medija
Otkrijte neku drugu alternativu umjesto da konzumirate medije. Bavite se onime npr što zahtjeva uporabu vaših vlastitih ruku i vašega vlastitog tijela.
Postojana ishrana negativnim vijestima čini um bolesnim. Dajte umu dobar lijek tišine, ljepote, prijateljstva punog ljubavi i topline.

Oči pune ljubavi
Uporaba očiju punih ljubavi čini da cjelokupni izraz lica djeluje mekše i dovodi lagani osmjeh na usne. Srce-um se otvori, a kritičke misli isčeznu.
Pet vrsta očiju opisano je u budističkom učenju: ljudsko oko, božansko oko, oko mudrosti, dharma oko-oko sveca, i Buddhino oko.
Oči pune ljubavi mogu stvoriti svemir pun ljubavi.

Potajna dobra djela
Tjedan dana se svakodnevno potacije posvetite dobrim ili ljubaznim djelima. Učinite nešto lijepo ili potrebno za druge, i učinite to anonimno.
Nočekivano je zabavno planirati i potajice činiti dobra dijela za druge. Jedanput kada ozbiljno shvatite ovaj zadatak i ponete neokolo tražiti ideje i mogućnosti, one se pojavljuju jedna za drugom.
Za svaku osobu s kojom se miomiđem na cesti dok vozim na posao – pješake, bicikliste, a posebno nepristojne vozače koji su u žurbi, kažem tiho, na svoj izdisaj: Neka si oslobođen tjeskobe. Neka si smiren.
Zen naglašava 'samo ravno naprijed' voditi pošten život na osnovi našega znanja o tome što je ispravno, ne obazirući se ni na pohvale ni na kritike.
Svaki put kad se nečega odričemo bio to materijalni predmet ili naše vrijeme (je li doista naše), oslobašamo djelić pomno okupljene i žestoko štićene privremene mješavine koju nazivamo Ja,Meni,Moje.
Velikodušnost je najveća vrlina, a anonimno je davanje naviši oblik darežljivosti.

Samo tri udisaja
Tijekom dana, toliko često koliko ste u mogućnosti, dopustite svom umu da se nakratno odmori. Za kratko vrijeme koje zahtijevaju tri udisaja, zatražite unutarnje glasove da utihnu. To je kao da ugasite unutarnji radio ili tv na nekoliko minuta. Zatim otvorite sva svoja osjetila i samo budite svjesni – boja, zvukova, dodira i mirisa.
Čak i noću naš um ne miruje. Stvara snove i obrađuje neprobavljeni materijal od proteklih dana. Sva ta mentalna aktivnost, svi izbori i mogućnosti zunjujući su, pa čak i iscrpljujući. Baš kao što je redovit odmor potreban našem tijelu, jednako tako potreban je i našem umu.
Buddha je uspoređivao razuzdani um s divljim slonom. Dok slon mahnito trči naokolo, rasipa svoju snagu. Želimo li iskoristiti njegovu snagu prvo ga trebamo vezati uz kolac. Upravo to činimo kada vežemo um uz tri udisaja. Zatim poučimo slona da mirno stoji. Um poučimo da s isprazni i miruje, ostajući budan ali opušten, čekajući što će se sljedeće pojaviti.
Kada se um prebaci iz produktivnog u receptivan način rada, vraćamo se čistoj svijesti ranoga djetinjstva. U mogućnosti smo opet se priključiti na neograničen Izvor. Nakon toga pomlađeni um pita: Zašto ne bismo to činili češće?

Ulaženje u nove prostore
Prije nego što ćete ući kroz vrata zastanite, makar i na sekundu, i jedanput duboko udahnite. Obratite pozornost na razlike koje ćete možda osjetiti u svom novom prostoru u koji ste ušli.
Jedna je osoba upotrijebila brojač kako bi vodila evidenciju o broju prolazaka kroz vrata – preko dvjesto četrdeset u jednom danu!
Ovo je jedan od primjera kako se kao mjesečari krećemo tijekom većine svojega dana. Ovo polusvjesno stanje izvor je nezadovoljstva, upornog osjećaja da nešto nije u redu, da postoji jaz između nas i života onakvog kakav zapravo jest. Dok učimo biti potpuno prisutni, malo po malo, jaz iščezava te život postaje živahniji i daje nam više zadovoljstva.
Cijenite svaki fizički prostor i svaki prostor uma na koji naiđete.

Opažajte drveće
Tijekom ovog tjedna postanite svjesni stabala u svojoj okolini.
Budite svjesni da stavla dišu. Ono što izdišu – kisik, mi udišemo. Ono što mi izdišemo – ugljični dioksid, ona udišu.
Odaberite jedno stablo i sjedite dugo s njim. Dobit ćete nešto vrijedno iz zajedničkih sati.
Pozornost usmjerena na naš trajni odnos, zasnovan na uzajamnom disanju s drvećem i zelenim biljkama, može nam osvijestiti našu međusobnu povezanost sa svim bićima.
Jedno mlado drvo daje učinak hlađenja deset klima uređaja veličine sobe.
Brojne studije pokazale su da samo nekoliko minuta promatranja prirodnog okoliša s drvećem ili čak i gledanja slika drveća, može sniziti krvni tlak, opustiti napetost mišića, sniziti razinu straha i ljutnje, smanjiti bol, ublažiti stres te skratiti vrijeme oporavka od operacije.
Samo posljednjih nekoliko desetljeća većina ljudi živi, radi i putuje na posao – u stvari provodi cijeli dan – u zatvorenim kutijama. Patimo kada izgubimo vezu s hranjivim i ljekovitim svojstvima prirode.
Otvaranje naše svijesti prema svim živim bićima oko nas, može biti lijek za sveprisutni osjećaj usamljenosti koji nas sve muči.
Unutar našeg tijela su milijarde živih bića, od kojih je većina korisna. Njihovi životi isprepleteni su s našima i oni su potrebni za naše zdravlje, kao i mi za njihovo. Kada se naš um čvrsto zatvori oko briga zbog Ja,Mene,Moje, mi stvaramo usamljenost. Kada otvorimo svoje srce u svijesti o svim živim bićima s kojima smo povezani, naš osjećaj samoće iščezne.

Odmarajte svoje ruke
Kada smo opustili ruke ostatak tijela, pa čak i um, također će se opustiti. Opuštanje ruku je način smirivanja uma. Također smo ustanovili da pažljivije slušamo kada su nam ruke mirno položene u krilu.
Tijelo i um surađuju. Kada smo opustili um, tijelo se može opustiti. Kada je tijelo opušteno, um se može umiriti. Zdravlje se poboljšava oboma.
Većina zadataka u našem životu od nas ne zahtijeva napetost. To je rasipanje energije. Meditacija koju nazivamo skeniranje tijela može nam prvo pomoći razotkriti nesvjesnu napetost koja vrema u tijelu, a onda je ublažiti ili ukloniti. To se radi ovako: sjednite mirno i usredotočite se na jedan po jedan dio tijela, počevši odvrha glave. Što osjećate u vlasištu i kosi? Nakon što se postali svjesni ovih osjeta pokušajte uočiti moguću prisutnost dodatne napetosti i pokušajte uočiti moguću prisutnost dodatne napetosti i pokušajte je nježno ublažiti ili osloboditi zajedno s izdisajem. Zatim prijeđite na čelo, oči i tako redom, jedan dio tijela za drugim. Zanimljivo je otkriti koliko napetosti nesvjesno zadržavamo i u kojim dijelovima tijela.

Recite DA
U ovoj vježbi svakome i na sve što se događa odgovorimo DA. Kada osjetite poriv za neslaganjem, razmislite je li to stvarno potrebno. Ne biste li mogli samo potvrdno kimnuti ili čak šutjeti, ali opušteno? Kad god to nije opasnost za vas ili druge, složite se s drugima ili s događajima u svojem životu.
Ako jednostavno kažete DA izbjeći ćete sav unutarnji napor koji je uključen u donošenje odluke.
Ozbiljan je to trening. Probija slojeve prividne zrelosti i dopire sve do neposlušna dvogodišnjaka ili tinejdžera u nama. Vježba neizražavanja protivljenja pomaže nam otpustiti egocentrične stavove i uvidjeti da naše mišljenje zapravo i nije toliko važno. Nevjerojatno koliko je čestonaše neslaganje s drugom osobom, zapravo nevažno i samo povećava našu patnju i patnju onih oko nas. Odgovaranje s DA može nam obnoviti energiju s obzirom na to da redovit otpor ustrajno iscrpljuje našu životnu energiju.

Usredotočite se na plavu boju
Postanite svjesni plave boje gdje god se pojavi u vašem okruženju. Ne tražite samo očite primjere, kao što je nebo, nego i suptilne pojave te sve nijanse plave boje.
Ova nas vježba također potiče na to da cijenimo nebo, to veliko plavetnilo koje većinu vremena zanemarujemo, iako najčešće zauzima velik dio našega vidnog polja. Svijetlo plavo nebo uvijek je iznad nas, čak i kada je prekriveno oblacima ili kada kiši.
Tibetanski budisti opisuju našu temeljnu prirodu kao nebo, nepreglednu, svijetlu i jasnu.
Možemo pobjeći iz mračnog i skučenog zatvora svojega uma zaokupljenog samim sobom te naći slobodu u svijetlom nebu svojega uma.

Tabani
Što je češće moguće tijekom dana, obraćajte pozornost na tabane svojih stopala. Postanite svjesni osjeta na tabanima, kao što su pritisak na pod ili tlo ispod nogu ili toplina ili hladnoća stopala. Osobito je vaćno učiniti to kad god primjetite da postajete zabrinuti ili uznemireni.
Naš um voli razmišljati. Ako ne razmišlja, smatra da je zakazao u svom poslu, odnosno našem vođenju i zaštiti. Međutim kada je um preaktivan, događa se suprotno. Njegovo vodstvo postaje pretjerano, čak okrutno, a njegova stalna upozorenja čine nas tjeskobnima. Kako obuzdati aktivan um? Prebacimo ga iz razmišljanja u svijest, počevši s punom svijesti o tijelu.
Možemo si postavljati izazove. Mogu li zadržati svoj um mirnim i usredotočenim na tabane tijekom jednog ili dva kruga po sobi, ili vani na otvorenom duž cijele pješačke staze, ili odavde do ugla?

Prazan prostor
Što je češće moguće, usmeravajte svoju svijest s predmeta na prostor oko njih. Na primjer kada se pogledavate u ogledalo, uočite prostor oko odraza svoje glave. U sobi opazite prazan prostor, a ne namještaj, ljude ili druge vizualne objekte.
Potreban je napor da prebacimo svijest na okolni prostor koji okružuje sve te objekte, vani na otvorenom ili unutar sobe. Otvaranje uma za ovaj prostor je nekako smirujuće. Je li naša anksioznost povezana s predmetima?
Cijele dane provodimo baveći se objektima. Želja nam je usmjerena na predmete, životinje i ljude koje koristimo da bismo ispunili prostor koji nas okružuje. Vrlo rijetko učinimo korak natrag kako bismo promotrili pozadinu, prazan prostor koji zauzima najveći dio prostorije, zgrade ili vanjskog okoliša. Kada smo u stanju preusmjeriti svoju svijest na prazan prostor oko objekata, to daje osjećaj olakšanja.
Jednako je važno uočiti prostor koji postoji unutar uma. Kada možemo pustiti misli i zadržati svijest na mentalnom tlu iza misli, odmah osjetimo olakšanje. Naša je patnja nerazdvojivo povezana s objektima, s našom željom da ih steknemo, zadržimo i promijenimo ili ih s oslobodimo. Svaki put kada se čvrsto držimo za objekte, bili to fizički predmeti ili mentalni objekti kao što su misli i emocije, mi se drćimo za sjeme patnje. Ako možemo opustiti taj stisak , preusmjeriti svoju usredotočenost i postati svjesni pozadine praznine, mogućnosti, možemo spriječiti patnju i tugu da se nakupljaju u nama.
Neka um postane prostran. Ne dopustite da vas ometa ili zavara njegov sadržaj.

Jedan po jedan zalogaj
Nakon prvog zalogaja odložite žlicu ili vilicu.
S ovim sam shvatila da nikad ne sažvačem svoju hranu. Progutam veliki komad kako bi čim prije ubacila sljedeći zalogaj. Morala sam se zapitati: Zašto uvijek nastojim čim prije završiti s jelom kada tako volim jesti?
Svrha ove vježbe je u stvari postati svjestan svoje nestrpljivosti.
Moramo se zapitati: Zašto toliko žurim u životu kada toliko želim uživati u njemu?
Doživljavanje jednog po jednog zalogaja ili gutljaja način je doživljavanja jednog po jednog trenutka.
Istraživanja pokazuju da ljudi brže jedu svoje omiljene namirnice nego hranu koju ne vole! Ljudi koji trpaju velike količine hrane u sebe u kratkom vremenu objašnjavaju da nastavljaju jesti kako bi ponovno doživjeli užitak prvog zalogaja.
Pozornost omogućuje da na tisuće malih trenutaka u našem životu budu ispunjeni užitkom.

Beskrajne želje
Tijekom dana što je češće moguće u sebi prepoznajte javljanje želje.
Svi smo svjesni koliko se čvrsto želja može držati za nas kao čičak.
Upravo je ovaj nemir neprestanih želja izvor velike patnje i nezadovoljstva ljudi.
Kada ste nesretni, utvrdite što je to za što se tako čvrsto drćite i pustite to.

Proučavajte patnju
Buddha je pomno proučavao patnju sedam godina i ustanovio je da je fizička bol neizbježna, ali patnja koju stvara um nije obvezna.
Kada trpimo fizičku bol ili emocionalno patimo, to je pravo vrijeme da svoju usredotočenost prema unutra preusmjerimo prema van te primijenimo vježbu ljubavi i naklonosti za sve one koji pate na isti način kao i mi.
Jednako kao što nam bolest pomaže cijeniti dobro zdravlje, tako nam svijest o mnogim vrstama patnje pomaže da postanemo svjesni onoga što je suprotno, mnogih jednostavnih izvora sreće – savršenih trepavica malog djeteta, mirisa prvih kapi kiše na prašnjavoj cesti, ukošene sunčeve zrake u tihoj sobi.
Patnja nas motivira da se promijenimo. Hoće li promjena biti pozitivna ili negativna ovisi o nama. Patnja nam također daje empatije za sve koji pate kao i mi.

Smiješno hodanje
Nekoliko puta dnevno, osobito kadaniste najbolje raspoloženi, primijenite jednu vrstu smiješnog hoda. Najlakše vrste smiješnog hoda su: hodanje unatrag, poskakivanje ili skakutanje na jednoj nozi. Promatrajte kako vas se raspoloženje mijenja dok hodate na smiješan način.
Kada nučimo sami mijenjati svoje nezdravo raspoloženje, radije nego da budemo žrtva svojih promjenjivih emocija i misli, postajemo ono što se u zenu zove gospodar ili gospodarica kuće.

Voda
Kada otvorimo svoju svijest za vodu, shvatimo koliko je ona čudesna tvar. Prozirna je, ali može poprimiti bezbroj boja. Prilagođava se svakoj posudi. Voda je nevidljiv plin koji udišemo i izdišemo čak i ne primjećujući, prozirna tekućina koju nalijevamo u svoje grlo sa zahvalnošću, bijele kristalne pahuljice koje prekriju ono ružno što čovjek zan stvoriti ili sklisko kruto tijelo radi kojeg se bojimo hodati ili voziti.
Obično ne obraćamo pozornost na vodu, osim ako s njom nešto ne valja – ako je isključena, vodokotlić u wc-u curi ili je cesta na putu za posao poplavljena.
Kako postajemo svjesni vode, naš um postupno preuzima njezino svojstvo prilagodljivosti. Kada njegujemo jednostavan, fleksibilan um, baš kao što se voda prilagođava svakoj posudi u koju utječe, sposobni smo prilagođavati se situacijama kako iskrsavaju i mijenjaju se, bez otpora koji nam iscrpljuje energiju.
Užitak nam je sjediti uz potok ili irjeku i promatrati beskrajno promjenjiv, stalan protok. Možemo li također promatrati tijek svojeg života smirenim pogledom,opušteno prihvativši njegovo svojstvo prolaznosti, beskrajan tok uzroka i posljedice?
Voda im još jedno stvojstvo koje nam može biti poučno. Ulijemo li blatnjavu vodu u čašu i pustimo je da nesmetano odstoji, nakon nekog vremena vidimo da se blato nataložilo na dnu čaše, a voda je ponovno postala bistra. Kada je naš um uznemiren i zabrinut ili prestrašen, teško je vidjeti bilo kakvo rješenje za svoje probleme.
Dovoljno je sjesti, nekoliko puta duboko udahnuti te dopustiti vlastitim mislima i osjećajima da se slegnu. Kako? Postati svjestan svojega daha, postati svjestan svoje hare (japanski termin za težište, nalazi se 5 cm ispod pupka u središtu donjeg dijela trbuha) ili težište tijela, blagonaklono se i s ljubavlju usredotočiti na svoje tijelo i um te osluškivati zvukove. To će vas osvježiti kao da ste okupali svoj um.

Podignite pogled!
Nekoliko puta dnevno namjerno podignite pogled. Odvojite nekoliko minuta kako biste pomno pogledali u stro u prostorijama, više katove visokih zgrada, vrhove krošanja drveća, krovove, brda ili planine, i nebo. Provjerite kakve ćete promjene opaziti.
Kada nam je vidik proširen, naš doživljaj samih sebe također se širi. U manjoj smo mjeri zarobljeni u kutijici koju nazivamo Ja,Moj svijet,Moje brige.

Pridavanje značenja i obrana
U neznanju smo o tome što je naše vlastito Ja. Kao prvo, ono nije nepromjenjivo i čvrsto – uvijek je u kretanju. Sve što nazivamo JA je proces koji se neprekidno mijenja te određuje naše sklonosti i nesklonosti, našu odjeću, fizuru i svaku stanicu našeg tijela. Svki je dah dio tog neprekidnog toka. Pokušamo li zaustaviti i zadrćati svoj osjećaj sebe, možemo samo stvoriti patnju. Osjećam se kao da imam trideset godina, ali izgledam kao da mi je šezdeset i mrzim to!

Obraćajte pažnju na mirise
Baš kao što nismo svjesni mirisa vlastitog tijela, nismo svjesni ni 'mirisa' vlastite osobnosti. Kakav on dojam ostavlja na druge?
Miris može snažno utjecati na naše mentalno-emocionalno stanje i ponašanje.

Ova bi osoba noćas mogla umrijeti
Ovo bi mogao biti naš posljednji susret. Provjerite ima li kakvih promjena u načinu na koji govorite, slušate ili komunicirate s njom.
Kada se Japanci pozdravljaju na rastanku, oni stoje puni poštovanja te gledaju i mašu sve dok im se automobil ili vlak ne izgubi iz vida. Ovaj običaj izvire iz svijesti o tome da bi to mogao biti posljednji put što će vidjeti jedno drugo. Kako bi nas rastužilo ako bi naš posljednji susret s djetetom, bračnim drugom ili roditeljem protekao u nestrpljenju ili ljutnji! Kako bi nas utješilo da smo se barem lijepo rastali od njih.
Svijest o prolaznosti može nam pomoći cijeniti ljude koje susrećemo svaki dan.
Život i smrt su najvažniji. Vrijeme brzo prolazi i prilike su izgubljene. Kada ovaj dan prođe, dani našeg života umanjit će se za jedan. Svatko od nas trebao bi nastojati probuditi se. Probudi se! Slušaj i obrati pažnju! Ne trati svoj život!

Vrućina i hladnoća
Uvježbavajte se osjećati dobro bez obzira na temperaturne vrijednosti.

Veličanstvena zemlja pod vama
Kad bih mogao održavati konstantnu svijest o cijeloj Zemlji pod mojim nogama i svijest o sebi kao malenom, privremenom, živom trunu koji puzi naokolo po njenoj površini, možda mi ni jedna druga vježba ne bi bila potrebna.

Primjećujte nesklonost
Postanite svjesni averzije unutar sebe i upotrijebite protuotrov – primjenjujte ljubav i blagonaklonost.

Nije li vam nešto promaklo?
U zenu se ovo zove 'obitavanje u neznaju'. To je posebna vrsta neznanja, vrlo mudro stanje uma. Kada se odmaramo obitavajući u neznanju, otvaraju nam se brojne mogućnosti. Možemo čuti zvukove koji su nam prije promicali – cvrkut zrikavaca ili početak blage kišice. Možda čak začujemo i tihi unutarnji glas kako nam govori neke važne istine.

Vjetar
Postanite svjesni strujanja zraka, kako u njegovoj očitoj pojavnosti, kao što je vjetar, tako i u suptilnoj, kao što je dah.

Slušajte kao spužva
Upijajući sve, bez obzira što vam druga osoba govori. Neka vaš um ostane smiren, i samo primajte. Nemojte formulirati nikakav odgovor u umu sve dok odgovor nije zatražen ili očigledno potreban.
Jedna scena u filmu Zaplešimo uvijek me dirne. Čovjek čiji brak je završio upita: Zašto se ljudi uopće žene? Njegov prijatelj odgovori: Zato što nam treba netko da svjedoči našem životu. Kao da govoriš: Tvoj život neće proći nezapaženo jer ću mu ja svjedočiti.

Znajte cijeniti
Tijekom dana zastanite i svjesno prepoznajte ono što ste u mogućnosti cijeniti u ovom trenutku.
Cijenite svoj život! Naš svakodnevni život, tako i naš Jedan veliki život, oni nisu odvojeni.

Znakovi starenja
Obraćajte pozornost na znakove starenja na vama samima, na drugim ljudima, životinjama i biljkama, pa čak i na neživim predmetima. Kako prepoznajemo znakove starenja?
Otprilike u dobi od 40 godina ljudi shvate da je najmanje polovica njihova života završila. Možda se zapitaju: Koje nedovršene planove želim ostvariti dok moje tijelo i um još uvijek imaju snage? Koje snove želim odbaciti?

Odmarajući se u ovom trenutku, mi nemamo godine.

Dolazite na vrijeme
Doći na vrijeme može značiti promjenu ne samo jedne nego više navika, primjerice unaprijed odabrati odjevnu kombinaciju ili pripremiti sve za ručak večer prije.
Ne postoji točno vrijeme za susret. Susret će se dogoditi u pravo vrijeme pravo vrijeme je kada su svi pristigli.
U dugim, tihim povlačenjima u meditaciji, vrijeme postaje elastično. Sat vremena može proletjeti za čas kada je um smiren i usredotočen. Nekoliko minuta može se činiti kao čitavih sat vremena, osobito kada neki dio našeg tijela jadikuje.
Kada smo češće potpuno prisutni u životu, a rjeđe se bavimo svojim mislima, vrijeme kao da se prilagođava tako da ga ima točno dovoljno da svaki posao obavimo do kraja, a zatim nestane.

Odgađanje
Preuzimanje pune odgovornosti najbolji je lijek za odgađanje. Potrebno je preuzeti odgovornost za sve, od nereda osobne naravi, uključujući fizički nered, do nereda psihološke naravi, uključujući nesporazume i pogreške.
'Uvijek sam mislila da ću jednog dana doći i do toga da konačno prakticiram meditaciju. Sada jednog dana ne postoji'. Prisjećanje na riječi prijateljice koja je umrla često mi pomaže napraviti ono što je važno bez odgađanja.
Kad biste imali jš samo tjedana dana života, što biste stavili na vrh liste prioriteta koje trebate učiniti ili izgovoriti? Ne odgađajte to.

Vaš jezik
Obično nismo svjesni jezika dok obavlja svoje brojne zadatke. Zamijetimo ga tek kada ga ugrizemo ili opečemo. Ljudi se često oduševe kada počnu obraćati pozornost na svoj jezik. On je poput sitna čovječuljka koji živi u našim ustima uvijek vodeći brigu o svemu što se unutra događa.
Jezik bolje obavlja svoj posao kada ga pustimo na miru. Ovo je dobar primjer kako stvari često bolje ispadnu ako se ne uplićemo u njih nastojeći ih kontrolirati.

Nestrpljenje
Nestrpljvost je jedna od blažih oblika averzije. Kad um riječima izrazi nestrpljenje ili ga tijelo oda, može biti korisno pitati um: Žurimo s ovim kako bismo mogli započeti što?
Moramo se podsjetiti da u konačnici hitamo prema završetku svoga života. Želimo li mi to zaista?
Kada naučimo kontinuirano biti potpuno prisutni u svim područjima svojega života, aktivnosti koje smo nastojali čim prije dovršiti postanu zanimljive
Nestrpljenje je oblik ljutnje, a iza ljutnje-averzije uvijek se krije strah. Ako se precizno odredi vrsta straha, možete se početi oslobađati ljutnje. Pitanje je: Koji se strah krije iza nestrpljvosti?
Kad smo u stanju smiriti svoj um, postići potpunu prisutnost i ići u korak sa slijedom događaja, koncept vremena nestaje. Nađemo se u spokojnoj vječnosti i osjećamo se smireno.
Nestrpljenje nam skraćuje život. Kada u vama počne rasti nestrpljenje, prebacite se u sadašnji trenutak, usredotočite se na disanje, na slušanje, na osjete.

Uznemirenost
Uznemirenost je patnja koju naš um pridodaje konceptu planiranja. Ona zapravo ometa dobro planiranje. Uznemirenost je posljedica zaokupljenosti samim sobom koja nas lišava objektivnosti. Dobri planovi proizlaze iz objektivnosti, a ne iz emocija.

Pozornost u vožnji
Ljudi redovito izjavljuju da kad su prisiljeni stajati zbog drugih vozača, imaju izljeve bijesa koji uništavaju njihov mentalni spokoj.
Održavanje pozornosti vozilo je koje nas može odvesti ravno u ovo duševno stanje – smireno zadovoljstvo.
Istinska preobrazna je zahtjevna. Počinje s malim promjenama, promjenama u načinu na koji dišemo, jedemo, hodamo, vozimo.

Proniknite u svoje jelo
Kad jedete na trenutak zastanite i pogledajte u svoje jelo ili piće, kao da možete vidjeti unatrag njegovu povijest.
Kada nastojimo proniknuti u svoju hranu postanemo svjesni svoje potpune ovisnosti o životnoj energiji bezbrojnih bića.

Svjetlo
Čini se da svjetlo daje nadu. Isus je rekao: Ja sam svjetlo svijeta. Tko me slijedi neće se spoticati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u život. Za Buddhino se učenje kaže da je donijelo svjetlo u tamu kako bi ljudi mogli sami vidjeti istinu. Buddha je također uputio svoje sljedbenike da 'budu svjetiljka za sebe same' što znači da se trebaju slućiti svjetlom uma kako bi otkrili istinu.

Vaš želudac
Prva četiri dijela želuca podupiru vaše zdravlje, no pojedete li taj peti dio, on će poduprijeti vašega liječnika.
Mnogi jedu samo da postignu unutarnji mir u svojem tijelu. Čim se vaše tijelo osjeti smireno, prestat ćete jesti.

Postanite svjesni svoga težišta
Jaz između nas i svega ostalog ne možemo ispuniti dodajući intentzitet svojem životu. Naše kontinuirane misli stvaraju taj jaz. Kada premjestimo svoje 'središte upravljanja' iz uma u težište, nešto se dogodi. Nebitne se misli stalože, svijest se otvori i neugodan osjećaj jaza između nas i svega ostalog iščezne.
Svaki put kad vas izbace iz ravnoteže, jednostavno spustite svoju svijest u težište. To će stabilizirati vaše tijelo, um i srce.

Blagonaklono i s ljubavlju prema tijelu
Ljubav je opipljiva snaga koja iscjeljuje. Ljudi često otkriju da kada se blagonaklono i s ljubavlju usredotoče na svoje tijelo, osjećaju se fizički bolje. Psihička napetost stvara fizičku napetost koja ograničava protok krvi i steže mišiće.
Ako je naš vlastiti rezervoar ljubavi i blagonaklonosti pun, prirodno je da će se preliti i teći prema drugima.

Nasmiješite se
Kad nam ljudi uzvrate osmjehom, naše se raspoloženje poboljša.
Ako smijanje ima tako očit pozitivan učinak na nas i one oko nas, možda bismo se trebali 'ozbiljno' posvetiti cjeloživotnom smijanju.

Bolje od stanja koje sam zatekao
Nastojte tražiti načine, čak i one male, da ostavite prostor ili stvari čistije ili urednije nego što ste ih zatekli.
Kad bi svatko sebi za cilj postavio da poboljša svoju malu sferuutjecaja svojom prisutnošću, cijeli bi svijet imao ogromnu korist.

Svaki dan pet ili deset minuta bolje je od dva sata jednom mjesečno. Moje iskustvo je da svaka minuta meditacije vraća dvostruko ili više jasnoće, staloženosti i učinkovitosti tijekom napornog dana.

13.08.2014. u 09:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

Gdje su dokazi


Evans, Thornton, Chalmers, Glasziou
Izdavač: Profil 2014.

Je li novo ujedno i bolje?
Većina informacija u uporabi lijeka Herceptina u ranom karcinomu dojke rezultat je histerije koju su umjetno stvorili mediji i farmaceutska industrija, potaknuti individualnim slučajevima.
Sama činjenica da je lijek odobren za uporabu ne znači nužno i da je siguran.
Često treba proći neko vrijeme da se prepoznaju nuspojave lijeka.
Često se naglašavaju korisni učinci terapija, a umanjuje se važnost štetnih nuspojava.

Učinci kojima se nadamo, ali se ne ostvaruju.
Unatoč naknadnim spoznajama, lijekovi su se nastavili koristiti – i ubijati ljude – gotovo čitavo desetljeće. Prema jednoj procjeni, na vrhuncu njihove uporabe u kasnim 1980-ima samo su u SAD-u prouzročili desetke tisuća prijevremenih smrti. Ubijali suviše Amerikanaca godišnje nego što ih je poginulo tijekom cijelog rata u Vijetnamu. Naknadno se saznalo da su zbog komercijalnih razloga zatajeni rezultati pojedinih istraživanja koji su pokazivali da ti lijekovi mogu biti smrtonosni.
Niti teorija niti stručno mišljenje nisu pouzdan vodič za sigurne, učinkovite postupke liječenja.
Samo zato što je neka terapija 'uhodana' ne znači da čini više dobra nego štete.

Više – ne nužno i bolje.
Ako bi žena preživjela operacije odstranjivanja prsiju, prsni bi joj koš poslije bio potpuno deformiran, što je bilo teško prekriti bilo kakvom odjećom. Kada bi se zahvat radio nalijevoj strani, iznad srca ostajao je samo tanki sloj kože.
Agresivna kirurgija nema baš mnogo smisla ako je karcinom već prisutan svuda u tijelu.
Mnoge bolnice i klinike obogatile su se terapijama protiv karcinoma. Jedna bolnička korporacija zaradila je 1998.godine čak 128 milijuna američkih dolara, uglavnom u svojim centrima za liječenje karcinoma, nudeći presađivanje koštane srži.
Intenzivnije liječenje nije nužno učinkovitije, a ponekad može napraviti više štete nego koristi.

Ranije – ne nužno i bolje.
Spororastući neuroblastomi obično imaju dobar ishod, uljučujući i mogučnost spontane regresije. Njihovo rano otkrivanje može samo stvoriti stres i komplikacije.
Australski specijalist uzeo je stvari u svoje ruke, i ponovno analizirao japanske rezultate, ali od datuma rođenja dojenčadi, a ne od datuma dijagnoze, a ta analiza nije pokazala da postoji razlika u stopama preživljavanja između dojenčadi iz probira i one izvan probira. Toje uvjerilo nadležne u New South Walesu da odustanu od programa probira i tako poštede djecu nepotrebnih štetnih učinaka, a zdravstvo nepotrebnih troškova.
Istraživanja navode da su djeca uključena u probir doživjela teške komlikacije zbog liječenja.
Mamografijom se ne postavlja samo rana dijagnoza, nego se, kao i za karcinom prostate dijagnosticiraju karcinomi koji se tijekom života pacijentice nikada ne bi klinički očitovali. Osim toga, ne mogu se izbjeći ni lažno pozitivni rezultati.
Najpouzdaniji rezultati o učinkovitosti neke intervencije dobivaju se sustavnim analiziranjem rezultata kliničkih istraživanja u koji su žene nasumično razvrstane u probir ili u skupinu bez probira. Rezultati su vrlo zanimljivi. Pokazuju sljedeće: ako se 2000 žena redovito uključuje u probir tijekom deset godina, za jednu će probir biti koristan jer neće umrijeti od karcinoma dojke. No u isto vrijeme deset zdravih žena će zbog probira postati 'bolesnicama s karcinomom' i nepotrebno će se liječiti. Mamografija u tih žena zapravo otkriva lezije koje rastu toliko sporo (ili uopće ne rastu) da se nikada ne bi razvile u pravi karcinom. Tim će se zdravim ženama ukloniti dio dojke, ili čak i cijela dojka, i često će primati radioterapiju, a ponekad i kemoterapiju.
Štoviše, od 2000 žena u probiru, u 200 žena različite benigne promjene izazvat će lažnu uzbunu, a psihološki stres kroz koji žena prolazi dok čeka da se otkrije radi li se o karcinomu, pa čak i nakon toga, može biti vrlo ozbiljan. Mamografija se često nameće ženi zajedno sa savjetom za samopregled dojke ili povećane svijesti o dojkama, a za obje te metode dokazano je da čine više štete nego koristi.
Karcinom prostate drugi je najčešći oblik karcinoma u mušaraca širom svijeta i općenito obuhvaća dva tipa bolesti. Neki muškarci imaju agresivan oblik bolesti, taj se opasni karcinom brzo širi i stopa smrtnosti jest visoka. Međutim, mnogi muškarci imaju sprorastući karcinom koji nikada ne bi napredovao toliko da tijekom života ugrozi zdravlje. Bilo bi idealno kada bi test probira mogao otkriti samo opasne karcinome – u nadi da će ih se moći liječiti – a ne one koji su spororastući. Razlog je jednostavan – bilo kakva vrsta liječenja karcinoma prostate povezana je s rizikom od ozbiljnih nuspojava, kao što su inkontinencija i impotencija, to je vrlo visoka cijena ako karcinom sam po sebi uopće ne bi stvorio probleme.
Karcinom prostate možda dobiva mnogo prostora u medijima, ali razmislite o brojkama: Amerikanac ima 16-postotnu vjerojatnost da će mu tijekom života biti dijagnosticiran karcinom prostate, ali samo 3% vjerojatnost da će od njega umrijeti. Razlog tomu jest spori rast većine karcinoma prostate. Drugim riječima, ako je muškarac dovoljno sretan da doživi starost, veća je vjerojatnost da će umrijeti s karcinom prostate nego zbog njega.
Za svakih 1000 kroničnih pušača koji su godišnje napravljena 3 snimanja rengenom ili CZ-om tijekom osam godina praćenja, troje ih je manje umrlo od karcinoma pluća. Međutim, trinaestroro ih je ipak umrlo od karcioma pluća, unatoč ranijem otrkivanju, a 233 ih je imalo lažno pozitivne rezultate zbog kojih su podvrgnuti daljnjim pretragama.
Poduzimati nešto temeljem poznavanja jedne (ili čak nekoliko) varijanti gena isto je kao u pokeru uložiti sav novac u jedno dijeljenje nakon što ste vidjeli samo jednu kartu. Ne znate što su vam podijelili genetički čimbenici, niti kakav učinam može imati vaš okoliš.
Mnogi od nas nose defektne gene koji nam nikada neće prouzročiti bolest.
Izloženost zračenju poprilično je velika – zračenje tijekom snimanja cijelog tijela CT-om 400 je puta veća nego tijekom rendgenskog snimanja prsnog koša.
Ta snimanja nemaju nikakvu dokazanu korist za zdrave ljude.
Abnormalan nalaz ne mora biti ozbiljan, a normalan nalaz ne mora biti ispravan.
Ranija dijagnoza ne omogućuje nužno bolje ishode, ponekad čak pogoršava stvari.
Dobre strane probira često se pretjerano naglašavaju, aloše umanjuju ili zanemaruju.

Budući da farmaceutska industrija može dobro platiti tisuće funti ili dolara za svakog pacijenta koji se uključi u njihova klinička istraživanja, zaposlenici sveučilišta i bolnica i ustanove u kojima rade, prečesto sudjeluju u kliničkim istraživanjima koja se bave pitanjima koja zanimaju industriju a ne pacijente.

Budite oprezni kada vas netko želi proglasiti bolesnim i izložiti prekomjernim pretragama, saznajte radi li se o bolesti koja za vas predstavlja veliki ili mali rizik. Pitajte se što bi se dogodilo da se toga trenutka ništa ne napravi. (Tijelo se može samo regenerirati.)

13.08.2014. u 09:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bermudski trokut


Elizabeth Nichols
Izdavač: Atlantis 2002.

Vrlo je tiho. Izgleda poput našeg svijeta, ali nema nikakvog zvuka...tišina. nema sjena, nema vjetra.

Nema li možda nečega ispod površine vode što to područje drži uzburkanim i pjenušavim kao da izlaze mjehurići CO2.

Ako se pogleda na kartu svijeta i označe podrćja koj asu poznata po čudnim nestajanjima brodova, aviona, podmornica i ljudi, odmah će se zamijetiti da su ona preko globusa jednako raspoređena. Pet ih je iznad ekvatora i pet ispod, plus jedan za sjeverni pol i jedan za južni. Dalje primjećujemo da su sva ta područja, s iznimkom polarnih zona, na crti koja je 30 stupnjeva sjeverne geografske širine, ili 30 stupnjeva južne geografske širine.

Te 'meke' mrljice na globusu često se spominje kao 12 vortexa – magnetskig vrtloga – ili kao rupe, ili prolazna vrata ili rombovi koje mnogi ekstrasensi osjećaju da su otvori kroz koje je prošlo, ili bilo prebačeno, tako mnogo osoba i materijalnih predmeta.

Allende je objašnjavao da je 'duboko zaleđivanje' rezultat 'hiper polja' uspostavljenog unutar polja ljudskog tijela. Kaže da se morala konstruirati strahovito komplicirana oprema kako bi se odmrznulo one nesretne mornare (moja opa. teleportirane u eksperimentu američke ratne mornarite 1943.kao praktična primjena Einsteinove unificirane teorije polja). Također je komentirao da u dubokoj zaleđenosti čovjek obično poludi, ako je njegovo 'zaleđivanje' dulje od dana po našem vremenu.
Allende izvješćuje o slično zastrašujućim događajima u kojima su se članovi posade sami od sebe pretvarali u plamen.
Allende priča o mornaru koji je sa sobom nosio mali brodski kompas. Prvo se zaledio, a onda se počeo pušiti. Allende teorizira da je to prouzročeno metalom koji je on imao na sebi. Drugi mu je mornar priskočio u pomoć, a onda su oba mornara osamnaest dana gorjela.

Jesu li se ostaci te ranije rase skrili u podzemne gradove ili se oni među nama šeću kao peta kolona vanzemaljaca?

Je li moguće da ta područja plutaju ili se od vremena do vremena gibaju poput mobilnih NLO luka?

Diljem SAD-a i u drugim dijelovima svijeta postoje periodična izvješća o jakim vjetrovima i zapusima duhova koj as ene mogu objasniti prisutnošću mlaznjaka. Postoje potresi koji nisu registrirani na seizmografima, kao i čudne eksplozije koj ene ostavljaju ruševine.

Na Zemlji su se dogodile velike promjene i svaka velika religija ima zapise o legendarnim poplavama i drugim događajima, koji su prouzročili masivno uništavanje. Međutim na Zemlji nije bilo velikih promjena, koje bi bile drugačije od čisto fizičkih. Danas se možda brzo približavamo dobu koje će uključivati sve što znamo o ovome svijetu.

Izgleda da ima više čudnih nestanaka u Paklenom moru blizu Japana negoli u području Bermuda, no čini se da Bermudski trokut dobiva veći publicitet.

Blinder: Da, sjećam se da bi mogli biti aktivni ostaci prijašnjih civilizacija, ostaci koji su danas još uvijek magnetski aktivni ostaci prijašnjih civilizacija, ostaci koji su danas još uvijek magnetski aktivni, ili da stvarno žive tamo i danas. Rekao bih da je vjerojatnije da oni tamo djeluju i sada. Da postoje podvodna kraljevstva. Postoje brojna izvješća o NLO-ima u blizini brodova, koji iznenada zarone u ocean. Oni moraju nekamo ići. Mislim da je vrlo vjerojatno da tamo imaju podvodne baze. I oni očito žele s nama biti u dodiru, pratiti nas, znati o onome što radimo. Nema li boljeg načina nego imati podvodnu bazu pod Bermudskim trokutom? Jednostavno tamo mogu dovući brod dolje kako bi ga ispitivali i pregledali.
To su područje odabrali radi brodskih i avionskih linija.

Asher: Još od 1968 godine kada sam na Karibima istraživala to područje Bermudskog trokuta, osjećam da je čitavo područje strahovito ekstrasensno nabijeno. Govorim o nabojima koji su stvarno unutar stijena, o geologiji tog područja. Mislim da je posve moguće da ti isti naboji postoje ispod vode, i da je to područje nabijeno u doba kada su ga okupirali Atlantejaci. Znamo da kamenje i stijene imaju auru i d aje jačina aure ovisna o tome kada su to područje prvi puta nabili ljudi koji su tamo živjeli.

Ako su Atlantejci doista sagradili piramide u Egiptu, očito je da su oni to načinili sa znanjem da strukture mogu izdržati zub vremena.

Owens: Putujući brzinom ESP-a (nečem sličnom brzinom misli) koja je beskonačno brža od brzine svjetlosti. Moji su mi SI-ovi rekli da ako se žele pojaviti na nekom mjestu, sve što trebaju učiniti, jest pomisliti na to. Oni mogu biti nad vama u Iowi i dok škljocnete prstom mogu biti već u Africi. Sve što trebaju jest pomisliti. To je način na koji putuju.

Hughes: Vidjeli smo nevjerojatna svjetla na vodi. Tu nije bilo grada, a ona su bila vrlo neobična. Geolog je rekao da ih je često viđao, da su poput fosfornih svjetala.

Atlantida je bila kultura, a ne nacija.

Osjećam da je područje bilo dio jedne nacije, koja je bila dio atlantejske kulture. Osjećam da tamo postoje ostaci njihovih građevina, i možda energija u predmetima preostalim iz tog doba. Moguće je da su tamo i neke od njihovih golemih energetskih centrala. Moguće je da se NLO-i vraćaju u posjet na mjesta te drevne civilizacije, kao što mi posjećujemo ruševine drevnog Rima i Grčke.

Je li moguće da imamo posla s ostacima prošlosti, energijama koje su prevladavale u područjima poput Paklenog trokuta i koje i danas, kroz vrstu fizike koju još nismo otkrili, prouzročuju misteriozno, bez ikakvog traga, iščezavanje brodova, aviona, ljudi? Mogu li te energije biti tako velike rezidualne energije, da su još uvijek s nama, ili mogu li one biti vrsta energije, koja umjesto da se rasipa, postaje s vremenom sve jača?

13.08.2014. u 09:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

Putovati kroz vrijeme? Zašto ne!

Krešimir Mišak
Izdavač: AGM 2012.

Istočnjačke duhovne i filozofijske tradicije drže da je vrijeme po svojoj naravi iluzorno i da proistječe iz ograničenosti i zarobljenosti svijesti u svijetu iluzije (maye).
Vrijeme je dio vječnosti koji je zauvijek svezan kružnim gibanjem i svako raščlanjivanje vremena slijedi nebeska gibaja, u prvom redu gibanje Sunca.
U hinduskoj kozmologiji svemir prolazi kroz ponavljajuće cikluste nastajanja, nestajanja i ponovnog rađanja. Isto je vrijedilo i za 'svemir u malom' – čovjeka, prema njihovoj predodžbi o reinkarnaciji. Prema vedskoj kozmologiji, jedan takav veliki kozmički ciklus trajao bi 4.320.000 godina, što je 360 puta 12.000 godina.
Maye su izumili kalendarski sustav tzv dugog brojanja čime su nastojali izraziti ciklički kontinuitet vladarske dinastije na duge periode, od mitskog početka stvaranja 11.kolovoza 3114.godine prije Krista. Najveći ciklus u dugom brojanju period je od 1,8 mil dana ili 5 tis solarnih godina. Nije poznato kako su Maye odabrali početni datum za svoje računanje vremena u dugom brojanju, no na osnovi poznatih zapisa na kamenim strelama znamo da je to bio datum 11.kolovoza 3114.godine prije krista. Taj ciklus se završava upravo ove godine i očito je povezan sa Sunčevom aktivnošću.
Shvatio sam da je vrijeme nešto što je temeljno vezano uz kretanje svijesti u jednoj većoj stvarnosti. Očito imamo mentalnu sposobnost rastezanja vremena, koja se očituje i na fizičkoj razini. Vrijeme je svojevrsna iluzija s objektivnim licem.
U budizmu vrijeme se shvaća kao nešto poput trika pamćenja. Ono što zovemo prošlošću su sadašnja sjećanja. Ono što zovemo budućnošću je sadašnja obrnuta projekcija prošlosti, očekivanje na osnovi pamćenja. Stvarna je samo vječno prisutna sadašnjost. Sve ostalo vezano uz vrijeme mentalne je naravi.
Sva materija potječe i postoji zahvaljujući sili koja dovodi česticu atoma u vibraciju i drži taj najsičušniji solarni sustav atoma na okupu. Moramo pretpostaviti postojanje svjesnog i inteligentnog uma iza te sile. Taj um je matrica svekolike energije.
Suvremena istraživanja sve više upućuju na zaključak da su život i svijest temeljna svojstva svemira, a ne nešto što bi se pojavilo tek kada materijalni svijet evoluira na višu razinu materijalne biološke složenosti.
Sveti Augustin je predložio da se vrijeme možda mjeri umom. Ne mjeri se sam događaj, nego dojam koji on ostavlja na um. Pa tako budućnost postoji za um samo u iščekivanju, sadašnjost u zapažanju/zamjedbi, a prošlost u sjećanju. To znači da vremenske dimenzije ne postoje izvan uma – um očekuje budućnost, sjeća se prošlosti. A sadašnjost nema trajanja, ipak – pažnja uma je uvijek prisutna. I onda, je li vrijeme iluzija uma? Ako jest, onda bi bilo moguće iskočiti iz rijeke vremena, potrčati njezinom obalom i ponovno ući u prošlost ili u budućnost.
Planckovo vrijeme, najmanja jedinica vremena kojoj se može pripisati ikakvo fizičko značene, iznosi 10 na -43 sekundi. Irječ je o nezamislivo kratkom trajanju koje bismo mogli izraziti i ovako: ono je manje od trilijunke trilijunke atosekunde. Iza te granice nalazi se neotrkiveno i uvjetovanom ljudskom umu nezamislivo područje bezvremenosti.
Satovi uopće ne mjere vrijeme. Oni mjere ono što ljudi definiraju kao vrijeme.
Fizičari vjeruju da je svemir započeo život kao vrlo jednostavna, zbijena lopta energije. Iako zakoni fizike ne određuju u kojem se smjeru vrijeme kreće, to čini neprekidno širenje svemira. Kako se svemir širi, postaje sve složeniji i neuređeniji. Sve veći nered, kojeg fizičari zovu povećanje entropije, potpomaže širenju svemira, od kuda potječe ono što mi poimamo kao neprekidno protjecanje vremena.
Što se brže krećemo kroz prostor, to se brže krećemo i kroz vrijeme.
Atomski satovi u avionima izgubit će oko 40 nanosekundi na letu prema istoku, a da će dobiti 275 nanosekundi leteći prema zapadu.
Da bi se napravio znatniji vremenski skok, brzina kretanja trebala bi biti 99,995 posto brzine svjetlosti. Tom brzinom trebalo bi prijeći 500 svjetlosnih godina i istom se brzinom se vratiti da bismo zatekli 1.000 godina stariju Zemlju, dok bismo mi bili samo 10 godina stariji.
U općoj teoriji relativnosti Einstein je predvidio da gravitacija usporava vrijeme. Satovi idu brže u potkrovlju nego u podrumu koji je bliži središtu Zemlje i time dublje u gravitacijskom polju. Također, satovi idu brže u svemiru nego na Zemlji.
Kako bi zakrivili prostor trebate masu. U ovom trenutku ne budimo skromni već se okrenimo najmasivnijim objektima u svemiru, crnim rupama. One nastaju kad se divovske zvijezde uruše na kraju svoga životnog vijeka. Može ih se naći posvuda po našoj galaktici. Toliko su masivne da zakrivljuju prostor do te mjere da iz njih ne može pobjeći čak niti svjetlost. Stoga se smatra da crne rupe mogu zakriviti prostor-vrijeme na takav način da bismo prolaskom kroz njih mogli doći u neko drugo vrijeme. Takvi prolazi, koje su u prostor-vremenu izbušile crne rupe, nazivaju se crvotočinama.
U znanstvenoj fantastici crvotočine se koriste kao prečice između dvije udaljene točke u svemiru, a uklapaju se i u opću teroiju relativnosti prema kojoj gravitacija savija prostor-vrijeme. Kao što tunel kroz brdo moće biti kraći od ceste koja ide preko brda, tako i put kroz crvotočinu može biti kraći od ceste koja ide preko brda, tako i put kroz crvotočinu može kraćim putem povezivati dvije točke između kojih leće nepregledna svemirska prostranstva.
Crvotočina naliku crnoj rupi, jer riječ je o predmetu zastrašujuće gravitacije. No za razliku od crne rupe koja nudi jednosmjerno putovanje u ništavilo, crvotočina bi imala ulaz i izlaz.
Egzotična materija: materija koja ima negativnu gustoću energije.
Opća teorija relativnosti: Einsteinovi zakoni fizike u kojima je gravitacija opisana kao zakrivljenje prostor-vremena.
Specijalna teorija relaitvnosti: Einsteinovi zakoni fizike koji ne uključuju silu gravitacije.
Gravitacijska vremenska dilatacija: usporavanje tijeka vremena pokraj nekog gravitacijskog tijela.
Hiperprostor ili hipersvemir: fiktivan ravni prosor u kojem su različiti dijelovi svemira povezani prostranim prečicama i petljama.
Eistein je otkrio da su vrijeme i prostor potpuno neodvojivi, dvije manifestacije iste bazične energije. Ovo sugerira da kada energija izvornog polja (gravitacija) teče u atom, ona u atomu pokreće i tijek vremena. Brzina vremena bila bi određena brzinom gibanja unutar atoma. Kako protok energije unutar atoma postaje koherentniji u njemu se počinje brže kretati i vrijeme.
I kemijske reakcije se također ubrzavaju ili usporavaju. Ustanovilo se da i brzina rasta živih bića, poput bakterija ili biljaka, ovisi o brzini kojom kroz njih, i kroz njihovo lokalno okruženje, protječe vrijeme.
Samo vijeme ubrzava se ili usporava na kvatnoj razini i da se to događa širom svijeta, na isti način, u isto vrijeme. Taj bizarni ples, pleše plesni par Vrijeme i Prostor, na razini barem isto toliko masivno kao što je i sama Zemlja, budući da on utječe na sve nas, a time se stvaraju posve mjerljivi kvantni efekti, no mi ipak i dalje uživamo u lijepom, urednom i linearnom doživljaju vremena. Sveti Augustin i Kant imali su slična razmišljanja, naizgled ujednačen tijek vremena možda je tek psihološko iskustvo koje nas čuva od ozbiljne mentalne dezorijentiranosti.
Ako je vrijeme nekakva energija u prostoru kroz koi se svi mi gibamo, kao onda možemo biti tako sigurni da se ta energija kreće samo prema naprijed, u ono što smatramo budućnošću. Je li moguće da se Zemlja vrativši se u isti orgitalni položaj u kojem se nalzaila ranije u odnosu na Sunce, možda vraća u jedno polje vremena srukturiranog područja unutar Izvornog polja, koje ima slične značajke i utjecaje kao i prije.
Ako bi se izradio grafikon bilo koje fizičke, kemijske, biološke ili radioaktivne reakcije, on bi se pokazao gotovo istovjetnim onome izrađenom dvadeset četiri sata kasnije, tj. Nakon punog okreta Zemlje. Godinu dana kasnije opet bi se pokazao vrlo sličan otisak.
Kozirev je svojim istraživanjima pružio jasan znanstveni dokaz o postojanju suptilne, eterične tvari koja proćima fizičku materiju i daje joj život. Ta eterična tvar je bioaktivna i posjeduje stvarnu masu i strukturu polja visoke energije, ona prožima sve, a njizin utjecaj je mjerljiv znantvenim instrumentima. Eterično polje formira eteričnu prostor vremensku geometriju koja je izvor elementarnih čestica univerzuma, a otkriće tog polja pruža novu paradigmu postojanja fizičke materije.
Takvi oblici suptilne tvari, kvanti, mogu imati pozitivni ili negativni predznak, te je prostor-vrijeme izrazito kubično centrirana geometrijska konsrukcija bez mase, s vrlo visokom energetskom vrijednošću. Za vrijeme pomrčine otkriveno je da Sunce odašilje takav oblik tvari, a Mjesec ga skuplja. Proporcionalnim prekrivanjem Sunca Mjesecom dolazilo je do povečanja mase suptilne nergije. Izmjerene vrijednosti dosegle su maksimum, a potom su se opet vratile na nulu. Takvim eksperimentima može se utvrditi da nebeska tijela doista odašilju nešto nama nepoznato.
S obzirom da svjetlu neke zvijezde mogu trebati milijuni godina kako bi doprlo do nas, a u međuvremenu se stvarni položaj te zvijezde promijenio, gledajući zvjezdano nebo, mi gledamo prošlost. No kada je svoj teleskop usmjeravao prema stvarnom položaju određene zvijezde, koji bi se mogao izračunati različitim metodama Kozirev je ustanovio da je tada signal bio mnogo jači. To je impliciralo da njego teleskop detektira valove koji putuju mnogo brže od brzine svjetlsoti, valove koji praktički stižu trenutačno. I kao da to već nije bilo dovoljno zbunjujuće Kozirev je tražeći pogledom gdje bi se zvijezda mogla nalaziti u budućnosti, također detektirao energiju koja dolazi iz tog smjera.
Kao da je zvijezda bila rasprostrta u vremenu, poput vala, pa se moglo detektirati njezin položaj u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti odjednom, samim promatranjem tog neobičnog učinka. Što je bio bliži trenutno poloćaju promatrane zvijezde, to ej mogao detektirti više njezine energije.
Kozirev je zaključio da je sve ondje gdje jest – istodobno (na nekoj temeljnoj razini gdje nema iluzije protoka vremena). Prošli, sadašnji i budući položaji neke zvijezde ispoljavali su mjerljivu energiju, a mijenjala se jedino jačina te energije u vremenu.
Kozirevljeva istraživanja možda objašnjavaju kako je čestica, kada se pretvori u val, još uvijek čestica, ali – čestica u vremenu.
Opća teorija relativnosti predviđa da tijela koja se vrte vuku oko sebe prostor-vrijeme.
Paradoks blizanaca – zključak je Einsteinove specijalne teorije relativnosti da nijedan materijalni predmet ne može putovati brzinom svjetlosti, već samo sporije od tih gotovo 300 km po sek. Takozvani paradoks blizanaca povezuje tu teoriju s problematikom putovanja kroz vrijeme. Zamislite dva blizanca od kojih jedan kreće na putovanje bzrinom bliskom onoj koju postiže svjetlost u vakuuumu, dok drugi ostaje na Zemlji. Kada se blizanac-svemirski putnik vrati kući nakon nekoliko subjektivnih godina putovanaj bit će toliko godina stariji. No njegov će blizanac na Zemlji biti već starac. Posljedica je to relativnosti tijeka vremena, čim se osoba brže kreće njezino se vrijeme usporava u odnosu na predmet koji se kreće sporije.
Hawkingova osnovna teza glasi da zakoni prirode možda jednostavno sprječavaju ljude da šeprtljaju po prošlosti.
Mnoštvo svjetova – ova ideja koja se temelji na kvantnoj fizici kaže da postoji neogrničen broj svemira, u kojim su ozbiljne sve mogućnosti. Drugim riječima u jednom se svemiru uputite u prošlost i ubijete svog djeda, u drugom to ne učinite. U jednom je svemiru Hitler odlučio da ne krene na Rusiju i zato je pobijedio u drugom svj ratu. U nemo je svemiru Lee Harvey Oswald zaista bio taj koji je putao u Kennedyja. To su takozvane alternativne povijesti.
Ali s beskonačnim brojem svemira, kako vremenski putnik ikada može naći put natrag u svemir iz kojeg je krenuo. Možda je ovo gledište kojem se mnogi priklanjaju, teško g aje prihvatiti zdravim razumom jer ono daje zaključiti da se svake sekunde događa beskonačan broj podjela i da se radi o većem broju svemira nego što ima čestica u ovom našem svemiru. Značilo bi to da se stalno mora stvarati puno materije. Zvuči gotovo nevjerojatno.
Bierman je pokazao da naš mozak stalno vidi tri sekunde u budućnost.
Fiziološke studije pokazale su da tijelo često registrira anomalnu informaciju, ali one ne prelazi prag svjesnosti.
Prekognitivne vizije često se odnose na tragedije. Slutnje nesretnih događaja četiri su puta učestalije od slutnji sretnih događaja. Najbrojini su predosjećaji smrti, dok su nesreće na drugom, a bolesti na trećem mjestu. Razlog za to čini se očiglednim, tako smo duboko uvjereni kako percipiranje budućnosti nije moguće da naše prirodne prekognitivne sposobnosti ostaju uspavane. Poput nadljudske snage koju pojedinci iskazuju u po život opasnim situacijama, one se u našu svijest preliju tijekom kriznih trenutaka.
Parapsiholog William Cox je u statističkoj studiji provedenojnad dvadeset osam teških željezničkih nesreća koje su se dogodile u Americi, otkrio da se u dane nesreća na vlakove ukrcalo značajno manje ljudi nego u iste dane prijašnjih tjedana. Coxova otkrića navode nas na zaključak da svi mi možda neprestano nesvjesno pretkazujemo budućnosti. Iako predviđanja nisu u tehnikoloru, očito su često dovoljno emocionalno snažna i uvjerljiva d aih ljudi poslušaju.
Iscjeljujuća moć svijesti i namjere ne ovisi ni o vremenu niti o prostoru. Molitva, kako se čini, djeluje retroaktivno, a uz to i preko velikih udaljenosti. Možda je točno ona osebujna opaska: Nikada nije prekasno imati sretno djetinjstvo!
Provedeni su deseci istraživanja o retronamjeri i ona čini se pokazuje da ne postoji prava prošlost i prava budućnost. Život je jedno veliko rastegnuto ovdje i sada. Ako buduće misli mogu utjecati na one ranije...
Područja najotvorenija za utjecaj obrtanja vremena oni su trenuci koji su klice – najranije faze događaja prije nego što procvatu i izrastu u nešto statično i nepromjenjivo. To su trenuci u kojima se priroda još nije odlučila.
Prema ideji kvantne superpozicije radioaktivni atom može postojati u dva stanja istovremeno – u jednom u kojese raspao i u onom u kojem nije. Suvremena kvantna fizika tvrdi da je atom prisiljen izabrati jedno od dva stanja samo onda kada njegov raspad motri ljudski promatrač. Ako je tomu tako, onda će kada Schmidtov aparat nasumično izabire brojeve postojati složena superpozicija stanja u kojem će se nalaziti svi mogući redoslijedi brojeva. Dok god brojevi ostanu nepromatrani, bit će u superpoziciji, to jest u svim kombinacijama u isto vrijeme.
Prošlost nije nestala time što se dogodila, već i dalje postoji, dostupna percepciji nekih ljudi. Ako je tijek vremena od prošlosti i prema budućnosti tek privid, onda se više ne čini tako teškom zadaćom putovati u prošlost.
Ozbiljno je uzeo svjedočanstva ljudi koji opisuju biće u području gdje vrijeme stane i gdje neki od njih vide prošlost, sadašnjost i budućnost odjednom ovoj pojavi koju on zove čista sadašnjost, dr Saniga dodao je iskustva mistika, vidovnjaka, i ostalih koji su doživjeli da se odjednomnađu u budućnosti, kao i onih koji su opisali kako ih se bez njihove želje odvuklo u prošlost.
Nakon prolaska kroz to dugo tamno mjesto sve misli mog djetinjstva i moj cjelokupni život bili su tamo, na kraju tog tunela, blješteći ispred mene. Ne kao jedna po jedna stvar nego sve odjednom. Sve je istodobno bilo tamo.
Uobičajena kriza srednih godina (stari narodi su je zvali tamna noć duše) otvaranje je ega prema silama od kojih se ogradio tijekom ranije nužne faze razvoja. Drugim riječima, naš je ego dobar pri snalaženju u trodimenzionalnom svijetu tvari i u jednosmjernom vremenu, ali ne može obuhvatiti svijet vječnosti u kojem trodimenzionalni svijet lebdi. Suglasno s ovim psihološko-duhovnim shvaćanjem, Sanigine jednadžbe pokazuju da naš trodimenzionalni svijet vezan vremenom zaista može biti tek dio neizmjerno većeg, beskonačnog svijeta vječnosti.
Randles kaže da su te vremenske oluje stvarna pojava, mada ih znanost još nije prepoznala niti proučila.
Jenny Randles je na temelju slučajeva koje je skupila identificirala mnoge zajedničke lemenete vremenskih pomaka. Među njima su svjetleća magla, kuglasti vrtlozi koji se kreću, jaki trnci koje osjećaju ljudi blizu njih, a u nekim slučajevima bolovi u zglobovima ili bolni osipi na koći nakon izlaganja, kao i dugotrajna mučnima, bolovi u mišićima i značajan gubitak motoričke koordinacije, takav da ljudi ne mogu čak niti normalno uhvatiti kvaku na vratima i otvoriti. Neki su se ljudi također pojavili mokri iako nije bilo vidljive vode na području iz kojeg su došli. Među druga obilježja ubrajaju se prestanak rada automobila u pokretu i njihovih akumulatora, neobična povećanja temperature i vrlo čudan niz promjena u ljudskoj svijesti. Obično to uključuje sablasnu tišinu, dojam kao da je čitav svijet stao.
Naša je svijest prvi nam znani vremeplovac do sada. Nema nikakve sumnje da je povremeno ako ne i često putovala u prošlost i budućnost. Ali kakva je priroda tog putovanja kroz vrijeme, i još važnije, što nam ono govori o prirodi svijeta oko nas – to su već malo teža pitanja. Neosporno se svi slažu oko toga da vrijeme nije tako čvrsto kakvim se čini, moguće ga je ubrzavati, skraćivati, pa i putovatikroz njega amo- tamo. I kada se sve zbroji i oduzme možda je čak točnije reći da vrijeme putuje kroz nas, a ne mi kroz vrijeme. Sudeći prema do sada rečenom, mi smo taj projektor koji vrti film vremena unaprijed i unatrag te ga može i zaustaviti na nekom željenom dijelu.
Tesla je ustanovio da planet Zemlja posjeduje prirodnu rezonanciju. Odlučio je rezonantnim valovima Zemlje koji se šire kroz zemlju i atmosferu prenijeti električni potencijal, čime je došao u dodir s nečim nepoznatim, tzv zonom nultog vremena.
Slavni renesansni alkemičar Paracelsus jednom prilikom je zapisao: od te tvari koju nazivamo electrum magicum, moguće je načiniti ogledalo u kome ćemo vidjeti sadašnjost ili prošlost, pogledati čime se trenutno bave naši prijatelji ili neprijatelji, promatrati ljude u dalekim zemljama, bila tamo noć ili dan, au njemu moćete vidjeti i sve što je ikada bilo napisano, čuti sve što je rečeno.
Aristotelova koncepcija raspadanja zvuka kaže da svjetlost i zvučni valovi ne nestanu nakon što su proizvedeni, već se na neki način transformiraju i ostanu prisutni zauvije.
Po Ernettiju svako ljudsko biće od rođenja do smrti trasira stazu i stvara brazde svjetla i zvukova. To čini njegovu individualnu oznaku identita. Isto se primjenjuje na događaje, glazbu, kretanje.

15.04.2014. u 15:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moja mediteranska dijeta

Dr. Lejla Kažinić Kreho
Izdavač: Profil 2012.

Uništavanje šuma dovodi do povećane koncetracije CO2 u atmosferi, kojeg je danas čak 35 posto više nego mnogogodina unatrag. Današnja koncetracija CO2 najviša je u odnosu na sve razine u posljednjih 650.000 godina.

Mediteranska dijeta predviđa rjeđi unos crvenoga mesa, ne više od dva puta tjedno, i to nemastan komad koji je najbolje pojesti u varivu sa žitaricama i dosta povrća.

Doručak je najvažniji dnevni obrok, stoga treba imati prioritet u odnosu na sve ostale obroke.
Nutritivno bogat doručak omogućuje gubitak kilograma, stabilizira razinu šećera u krvi, snižava kolestreol, poboljšava koncentraciju i pamčenje i čini nas opuštenijima.

Osnovu doručka čine cjelovite žitarice kao što je zob, koja će vas napuniti energijom, ali i pomladti izvana i iznutra.

Savršeni mediteranski ručak je od složenih ugljikohidrata i kvalitetnih bjelančevina.
Spavajući sagorijevamo oko 60 kalorija na sat te ako spavamo prosječno 8 sati to je 480 kalorija. Zato večera ne bi smjela sadržavati previše ugljikohidrata već kvalitetne bjelančevine u kombinaciji s povrćem niskog GI-a čime će se unijeti manje energije.

15.04.2014. u 15:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Računalo i mozak

John Neumann
Izdavač: Sveučilišna knjižara 2006.

Ako pretpostavimo da 'taktna frekvencija' neurona nije veća od 10na 2 hz, onda frekvencije od skoro 1000 MHz (to jest od 10 na 9 osnovnih operacija u sekundi), a kakve nalazimo u najnovijoj generaciji stolnih računala, dovode zaostajanje neurona do faktora od skoro 10 na7. To nas navodi na jedan neizbježan zaključak. Naime, ako bi mozak bio digitalno računalo s von Neumannovom arhitekturom, onda bi mu bilo suđeno da u usporedbi s elektroničkim bude prava kornjača.

15.04.2014. u 15:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Nenadani susret

Nives Štambuk
Izdavač: Naklada Bošković

Stavila je sparu na glavu, a na nju vjedro...

Divila sam se okretnosti njenih ruku, kako je živo trljala grubu tkaninu, umakala je, ožimala. Kad je juteni lancun uronila u more, on se raširi pod vodom, a meni se učini ko bandira što pozdravlja morski svijet.

Ona zatvori oči uživajući u stečenu miru.

Hoću samo reći da dođu ljudi. A i mi ponekad dođemo nekima, možda baš kad im treba, kad je važno. Možda to i ne znamo. Ali oni znaju.
Samo, znate, treba biti otvoren. Okrenuti se malo oko sebe. Otvoriti vrata ili barem prozor da uđe malo svjetla. A i srce. Da, da, i srce, mislim da je ono najvažnije.

Zašto si umro, Božo - zastenje - još si mi trrbao... Da te sretnem, da znam da si tu, da znam da sam ti važna.
Osjeti veliku prazninu oko sebe i u sebi. I tugu. I nemoć.

Dosta je bilo prošlosti, pomisli dok je pozivala lift.
Svitalo je, ali, začudo, nije joj se spavalo. Kao da se tek sada probudila.

Samo se sjećam da je poslije počeo ludi ples oko širokog stabla. Ispod bujne krošnje crne murve, koja kao da je posula na nas neku čaroliju, odigravao se neki čudni ritual. Anka je bacila štap u grm i k'o curica obigravala i izvijala se propinjući se na prste. Milica se popela na zidić da može bolje dohvatiti, i bogme dosezala je najviše grane, njena vrećica se najbrže punila. Kosa crvena ko sjajni bakar bljeskala se na suncu što se probijalo kroz gustu koprenu zelenih listova i slala neobične signale svuda okolo. Čudna neka seljančica ta milica.
Ja sam pružala ruke gore, dolje, lijevo, desno, usta, vrećica, njihanje. Neobičan ples uz treptaj listova, ljubičastih grozdića i sjajnoplavog neba. Bio je to pravi sunčani reggae.

Osvrnem se naokolo na kićene oltare, raspeće, pogled mi se sretne s blagim likom Majke Božje i tada sojetih sigurnost i utjehu, baš kao nekad davno.

O, Natalie, Natalie, uzdahnem u sebi, kako si me samo našla? Na stražnjim koricama piše da je knjiga prodana u milijun primjeraka. Ja ću biti milijun i prvi kupac ako treba. Tvoja sam, Natalie.

Vratih se do police Writing. Moja me knjiga čekala. Ona je već dobro znala da sam njezina i da je moja. Sigurno već i prije no što sam ušla u ovu kniižaru i prije no što sam sišla s tramvaja. Možda je odlučila biti moja još dok smo se vozili autoputom iz Splita. Ili možda još i prije, dok ju je Natalie još pisala.

Nisam je pokušala utješiti niti razvjeriti jer je to u takvim situacijama nemoguće. Riječi ne mogu ublažiti takve tragedije.

Ona svima priča o sinu. Osobito onima koje vidi prvi put. Tako održava i širi uspomenu na njega.

Zašto ni uvik vako, jesam li se tribala razbolit da čujen od njega koju lipu rič.

Njene velike smeđe oči posebno su sjajile. U njima se ogledavalo jutarnje svjetlo i novi dan koji je puno obećavao.

Znaš Marita, prozbori Filip, u životu nisam vidio ovakve ljepote. Ovo je nešto štote ispunja, što ostaje u srcu i kad čovjek ode daleko, ovo mu daje snage. Čini mi se da bih ovdje mogao ostati zauvijek.

Sažalijojse njen život koji kao da je proletio u tren, u brizi, u radu, bez imalo obijesti i vicije. Nikad nije imala vremena za sebe. A sad je došla i bolest.

****

Priče iz zbirke Nenadani susret, autorice Nives Štambuk, kazuju nam da se ne moraju tresti brda da bi se rodila priča. U tome je njihova vrijednost, ne mora sve biti senzacija da bi nas dotaknulo. I dobro je da je tako.
Susreti se događaju svima nama, svaki dan, možda za vrijeme vožnje automobilom, putovanja autobusom, na posao, obližnje mjesto, u rodni kraj ili u neki do tada nam nepoznati veliki grad.
Susreću se stariznanci, susreću se davne ljubavi, događaju se neobične situacije... Žalimo za propuštenim, suosjećamo, radujemo se i plešemo oko nekogo stabla koje nam se nađe na putu, možda crne murve ako imamo sreće.
Može to biti samo trenutak, ali i on ostavlja trag, i on se broji u život.
I tada, kada se prepoznamo u nečijim očima, kada mali ljudi postanu naši junaci, onda je to to, onaj 'klik' kada mora nastati priča - topla, posebna, životna.

15.04.2014. u 15:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Raja

Ironijski subjekt svakodnevne komunikacije
u Bosni i Hercegovini i raja kao strategija življenja
Nebojša Šavija-Valha
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk 2013.

Kako za raju nikakva 'izvanrednost' ne dolazi u obzir – jer svi su samo raja, naša prva podteza glasi: Raja je antielitna elita čija 'izvrsnost' leži u njenom totalnom negiranju svake 'izvrsnosti'.

Biti Bosanac ili Hercegovac znači stalno se situairati u 'graničnoj situaciji', proizvoditi sebe kao granični fenomen. No ovo bivanje na granici također je jedna raspoloživost višestrukih identitetskih označavanja, jedan kapacitet igranja višestrukih i slojevitih 'jezičnih igara', rekli bismo jedna otvorenost zatvorena samom graničnošću situacije: ironijska pozicija par exellence!

Riječ raja potiče iz arapskog jezika. U osnovi znači stado ili jato.

Bliskost! Prva asocijacije to je jedna riječ - bliskost. Neka povezanost gdje si ti spreman da uradiš neke stvari za te ljude iz raje što ne bi uradio a neke druge. Mislim da je to neka poveznica. Ta bliskost, taj jedan bliži odnos, neko razumijevanje, neka vrsta empatije unutar te grupe.

U Beogradu nije bilo sramota reći da ti je tata kupio super novi auto. U Sarajevu to nisi smio reći. Ti si reko tati – Nemoj mi kupovat, molim te, jer će me provaljivati u raji.

Raja nema nikakve svrhe izvan same sebe 'Raja postoji zbog raje'- ženama se dakle na neki način daje 'ograničeno' bivanje u raji, tematski i vremenski.
Mjesto u raji žene osiguravaju 'praćenjem muške raje'. Inače su prijateljice više jaranice, ne možeš reći da one su rajice, jel nema ni ženskog izraza za raju.

Djelovanje kao druženje u raji tako nije samo puko bivanje zajedno u određenoj grupi. Ono je stalno izazivanje sposobnosti i kapaciteta pojedinca da prate te dinamične procese socijalizacije u raznim kontekstima. Kako se prostor raje pokazuje kao sveobuhvatni društveni prostor, pojedinac je 'uvijek' u modusu druženja, uvijek socijalno djeluje. Slijedeći princip permanentnog djelovanja, raja traži aktivnoga subjekta. U raji se ne može biti pasivan,to je kršenje principa djelovanja koje narušava i reciprocitet raje i konačno egilitarnost – bitne elemente strukture raje. Pasivnost je tako svojevrsno djelovanje izvan 'standarda djelovanja' stoga je neprimjerena raji i može biti samo uzrokom izmještanja njenog subjekta izvan sfere raje. Prestatis e družiti stoga znači prestiti biti- raja.

Taman te mati poslala da kupiš germe, neko je od raje išo s tobom. Eto mislim sve što se radilo, radilo se skupa. Zimi, eto pošto smo stanovali u mahali, gore, skidanje snijega s krova. To se znalo da će kompletna raja doći i skidati...

Raja ima svojevrsnu korupcijsku perspektivu u kojoj djeluje izvjesna vrsta nepotizma: članovi si jedan drugoga protežiraju, pokrivaju, spašavaju, pravdaju.

U kodu biti-raja osoba ima obavezu između ostaloga da se zna šalit na svoj račun, da zna častiti ture, da općenito ima sposobnost dijeliti svoje 'vlasništvo' s rajom.
Žene su pozvane da prate raju, odustajući tako od svoje vlastitosti kao žena.

Zvijezde nisu mogle ovdje ni živit. Morale su otići, htjeli-ne htjeli. Jer svugdje su autoritet, svugdje su zvijezde, osim u ovome gradu.

Uspjeh postaje problematičan kad osoba traži da se taj uspjeh prizna u raji, odnosno da joj se na osnovu toga dadne povlaštena pozicija.

Zato smo ironični: bolje ironični nego depresivni.

Ta duhovitost, ta raja nam je omogućila da preživimo ono što niko nije preživio za dvaest vjekova...

U takvom jednom okruženju niti najtragičniji događaji, bolest ili smrt nisu izuzeti iz reciprociteta zafrkancije.

Nije samo udaljnost bitna za revizalizaciju raje. Pitanje 'ko si' sada je temeljno pitanje bosanskohercegovačkog društva: Al evo sad, nazad ne znam ni ja opet su se počeli polako ono skupljati, al to više nije to...to nije to... svak gleda kako ti je ime. Pa ako, onda ću te prihvatit, a ako ne, neću te prihvatiti. Čini se da je Subjekt, ohrabren sveukupnom društvenom klimom, istupio potpuno iz ironijskog prostora, shvatio sebe ozbiljno, rekuperirao moć, i privatnom plitikom potpuno uzurpirao javni prostor koji je bio 'vlasništvo' raje.

Posao više nije ni na koji način puki povod za druženje, obrnuto – druženje se događa poradi posla, najčešće kao njegova kolateralna šteta. Ono nije simbolička razmjena, ono je sada business u kojoj svako nastoji akumulirati 'višak vrijednosti' za sebe.


15.04.2014. u 15:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Avatar – Ri Sathya Sai Baba

Vesna Krmpotić
Izdavač: Biologos 2009.

Zlo se raširilo svijetom i obuzelo ľ čovječanstva. To je razlog zašto je Avatar došao opremljen sa puninom svojih moći.

Avatar dolazi iz kozmičke svijesti.

Avatar ne silazi. On je u svakom času svuda. 'Silaženje'je prispodobivo s Avatarovom vidljivošću na ljudskoj sceni, odnosno s Njegovim dostupom ljudskim osjetilima i doživljaju.

Njegove riječi o 'silaženju':
Kad dijete u kolijevci zaplače, kad ga stane jauk i zapomaganje, majka će se prignuti i uzeti ga u naručje. Njezino prigibanje ne treba smatrati silaženjem.

Vibhuti, sveti pepeo, neuništivi ostatak, simbol oslobođenja od želja. Posebno vezan za boga šivu. Baba kaže da je vibhuti najdragojenija stvar u istinski duhovnom smislu... Pepeo je konačno stanje stvari i ne može se dalje mijenjati... Ne može uvenuti poput cvijeća, ne može se osušiti i nestati... izgubiti boju, sagnjiliti... pepeo je zauvijek pepeo.

Kad nam Svami priđe i dodirne nas, taj se sjaj toči i u nas, mi tada ronimo u taj moćni ocean eternoga svjetla.

Misija je sadašnjega Silaznika da ljude osvijesti o tomu da u svakom čovjeku obitava isti Bog, isto Božanstvo. Konačno, Prema Sai, treći Silaznik, objavit će vijest radosnicu: ne samo da Bog obitava u svakomu, već je svatko Bog!

Shvatite me kao učitelja istine, dobrote i ljepote. Vaša je stvarnost također istina, dobrota i ljepota. Bez istine ne može biti dobrote, a bez dobrote što nam vrijedi ljepota?

Došao je da bi sve i svakoga podučio kako prepoznati zajedničku božansku baštinu, koja čovjeka veže s čovjekom, i da bi se čovjek na taj način oslobodio životinjskog nasljeđa i uzdigao se do božanskog, koje je njegov cilj.

Kada se srce čovjeka i njegov um tako udalje jedno od drugoga, da više nisu jedno, tada Zemlja liječi samu sebe potresnim udarima mijene.
Lijekod unutarnjega rascjepa uma i srca nalazi se u spoznaji svepovezanosti i jednote i, u skladu s tom spoznajom, u promjeni stava i ponašanja, prema tomu, i obrana od zemljotresnih katastrofa nalazi se unutar čovjeka.

Čovjekovo oslobođenje uvjet je smirivanja svih nagomilanih napetosti u prirodi. O kakvomu se oslobođenju radi? Radi se o oslobođenju od privida i hedonizma, od hipnoza svjetovnosti i iluzija materijalizma, a najvećma od sljepila sebičnosti, mržnje i gramzljivosti. Kad ne samo pojedinci, nego i skupine, korporacije, vlade i nacije napuste sustave, metode i ciljeve sebičnih, to jest bezdušnih interesa, tada će se i planet smiriti – ozdraviti od svih neravnovjesja i zagađenja.

Samo se ljubavlju svijest može spasiti...
Utjelovljujem se u ljudski oblik ne zato da bih na taj način spasio svijet, jer to mogu učiniti uzmahom ruke, već da bih čovjeku pokazao kako da on sam spasi vlastiti svijet. Eto, to je Božja lila, da je čovjeku dana slobodna volja, i da će stoga samo čovjeku biti dopušteno da spašava svoj svijet.

Dogodit će se čišćenje svijeta, i samo će probuđenim dušama biti dano da iskuse božanski život. Ostali će padati kraj ceste, gdje će ostati zameteni i izgubljeni u svijetu opsjene i nevidjela... Opominjao sam vas, tisuću sam vam puta upućivao Svoju poruku, i nitko tko je čuo Moje riječi ne može kazati da ih ne zna. Ne odlažite promjenu svojega načina života, prilagodite ga način Gospodnjem. Jer drugog puta nema.
Dan buđenja više nije daleko, i kad on svane doći će do otkrivenja Božje sveprisutnosti. To će biti znak velikog pomaka naprijed, i iskorjenjivanaj onih koji nisu spremni prihvatiti izazov trenutka. Zapamtite Moje riječi, jer kao što kažem, tako će se i dogoditi. No samo će mali dio poslušati, veoma mali.

Trebat će velik napor i potpuna posvećenost duhovnom putu, trebat će posvemašnje odricanje od života opsjene s njegovim svjetovnim željama, vezanostima i lažnim vrijednostima...

Zlatno doba je ovdje i sada, i ono čeka da ga čovjek osjeti čim bude za to spreman... neka se svatko trudi da ostvaruje mir uma kako bi pridonio novom ugođaju svijeta i tako ubrzao dolazak Zlatnoga doba... svi ste vi bakljonoše. Dana vam je prigoda da obavljate posao Gospoda... Kroz mnoge sam vas živote pripremao za taj rad...

Samo kad čovjek postane bolji, i svijet postaje bolji...

Kažete da podučavate matematiku, zemljopis, povijest, književnost... no tko od vas podučava djecu?

Ako je ispravnost u srcu, ljepota je u karakteru,
Ako je ljepota u karakteru, sklad je u domu,
Kada je sklad udomu, red je u narodu,
Kada je red u narodu, mir će biti u svijetu.

Valjan učitelj neumorni je učenik... Loš učenik šteti samo sebi, dok loš učitelj upropaštava karijeru tisućama... Loš učitelj prigovara, dobar učitelj objašnjava, najbolji učitelj nadahnjuje.

Karakter je sklad između misli, riječi i djela.
On kaže da je obrazovni sustav zemlje banka odakle društvo crpi potporu kad god se ukaže potreba za snažnim, pouzdanim i vještim radnicima. Dođe li do propasti banke, dolazi i do nacionalne katastrofe.

Istinska preobrazba društva neće uslijediti zbog nekog novog tehnološkog izuma, znanstvenoga otkrića, ili materijalnoga napretka. Erozija ljudskih vrijednosti može se zaustaviti samo moralnim ozdravljenjem, prosvjetljenjem.

Što je prosvjetljenje? Prosvjetljenje je samospoznaja, odnosno spoznaja kojom čovjek postaje svjestan svoje božanske srži i uloge, svojega urođenoga sklada s moralnim zakonom i, posljedično, svoje odgovornosti prema sebi i prema svima-i-svemu. Postupno ozdravljenje i moralna obnova čitavih skupina i naroda događa se kad pojedinci svojim djelom i riječima zasvjedoče neustrašivu i bezuvjetnu ljubav-i-istinu.

Time on kaže i ponavlja na bezbroj načina, da je čovjek Božje očitovanje, Božje utjelovljenje. Da je sačinjen od božanskih tvari. I da je toga nesvjestan. I da je svijest o sebi kao o božanskoj suštini cilj čovjekova postojanja – njegova jedina istinska karijera.

Nema veće ljubavi za Gospoda, nego što je ljubav prema svakomu... A kada ljubite Boga, vi tada ljubite svakoga, jer počinjete osjećati i iskustveno saznavati da je On uistinu u svima.
Viđena očima ljubavi, sva su bića lijepa, sva su djela posvećena, sve su misli dobrotvorne, a svijet biva jedna velika obitelj.

Ljubav kao misao, jednako istina.
Ljubav kao akcija, jednako ispravni postupak.
Ljubav kao osjećaj, jednako mir.
Ljubav kao razumijevanje, jednako nenasilnost.
Započni dan s ljubavlju, provedi dan s ljubavlju,
Ispuni dan s ljubavlju, završi dan s ljubavlju.
To je put k Bogu.

Vrijednosti su istina, ispravnost u misli riječi i djelu, mir, ljubav i nenasilnost.

Čovjek bi najprije morao saznati i spoznati prvu od pet vrijednosti, istinu. Jer bez saznanja istine on neće znati što je ispravno a što neispravno – neće umjeti ispravno postupiti. Dakle, da bi mogao misliti, govoriti i postupati ispravno, djelovati, ne samo djelom i riječju, već i mišlju, on mora biti načistu s istinom. Kad postupi u skladu s istinom, to jest dharmički, čovjek će osjtetiti unutrašnji i vanjski mir šanti. U stanju mira i spokojne savjesti, osluhnut će u sebi duboku, svedržeću energiju ljubavi. Kad osjeti tu bezuvjetnu ljubav kao prirodno stanje svoga duha i svijesti, onda će mu biti strano svako nasilje. Neće nanijeti nikomu bol, niti ikakvu povredu ili uvredu. Neće nanijeti nikomu bol, nit ikakvu povredu ili uvredu. Shvatiti će tada da je njegov bližnji, ma tko taj bio, zapravo dio njega samoga, zapravo on sam.

Ista je ljubav prisutna u tebi, u Meni i u svakomu. U drugima Ja vidim samo ljubav, stoga svi drugi su za Mene jedno. I ti bi trebao razviti takav osjećaj ljubavi i jednote. Svi su Jedno, stoga budi jednak prema svima...
Postoji samo jedna religija, religija ljubavi.
Postoji samo jedan jezik, jezik srca.
Postoji samo jedna rasa, rasa čovječanstva.
Postoji samo jedan Bog, i On je sveprisutan.

Narodi su mnogi, zemlja je jedna.
Mora su mnoga, voda je jedna.
Mnoge su zvijezde, nebo je jedno.
Bića su mnoga, dah je jedan.
I
Ćupovi su mnogi, glina je ista.
Nakiti su mnogi, zlato je isto.
Krave su mnoge, mlijeko isto.

Služba čovjeku dragocjenija je od onoga što nazivate službom Gospodu. Gospodu ne treba vaša služba. Ugodiš li čovjeku, ugodio si Bogu.

Gladnima daj Boga u obliku hrane.
Golima daj Boga u obliku odjeće.
Bolesnima daj Boga u obliku lijeka.
Daj Boga u bilo kakvom obliku
Svima koji pate tužni i preplašeni.

Nisam došao ustanoviti nikakvu novu religiju. Došao sam zapaliti svjetiljku ljubavi u vašim srcima. Ne mijenjajte svoju religiju zato što ste Mene sreli! Ako ste kršćani, budite bolji kršćani. Ako ste muslimani, postanite boljim muslimanima, ako ste hinduisti postanite boljim hinduistima.
A ako ne pripadate nijednoj vjeri, vjerujte u sebe i držite se ljudskih vrijednosti.

Prezirati religiju drugih zbog ljubavi prema vlastitoj, isto je kao ispoljavati ljubav samo prema vlastitioj majci, a prezir prema majkama drugih.

Neka postoje različite religije, neka cvjetaju. Neka se slava Gospoda pjeva na svim jezicima, u bogatsvu mnogih melodija. To bi nam trebao biti ideal. Poštujte razlike među vjerama, prepoznajte ih kao vrijednost, sve dotle dok one ne gase plamen jedinstva.

Središnja spoznaja svih religija jest spoznaja da je Bog ljubav. Da je Bog istina. Da je Bog mir. Da je moralni zakon. I naposljetku: da je Bog jedan.

Zadaća je sanatane-dharme da pobijedi današnji razuzdani materijalizam.

Staze su mnoge, put je jedan.

Vedska dharma je pradjed, budizam je sin, kršćanstvo je unuk, islam je praunuk. Ako među njima postoje ikakvi nesporazumi, oni spadaju u obiteljske razmirice. Zajedničko nasljeđe, predačka baština, ista je za sinove, unuke i praunuke.

Središte svemira, wakan tanka, zapravo je posvuda, unutar svakog od nas.
To je pravi mir, drugi su tek odrazi njegovi.

Tko sebe spozna, i Gospoda je spoznao svoga.

Ako ne nalaziš Boga u osobi koju upravo susrećeš,
Gubitak je vremena tražiti Ga drugdje. Gandhi

Čak i ljudi skučenih sposobnosti uspjet će ako se oslone na velikane, kaplja vode sićušna je, no hoće li ishlapiti ako se sjedini s jezerom? Izreka Lame, Tibetanski budizam.

Mislio si da si djelić sićušan,
A svemir si zapravo najvelebniji.

Okom srca ugledah svoga Gospoda.
I upitah Ga: Tko si Ti?
On mi reče: TI!


Tko upozna samoga sebe,
Njegovo je kraljevstvo nebesko. Isus

Sreća se ostvaruje kad su ti misao, riječ i djelo u skladu. Gandhi

Onaj tko poznaje druge, mudar je.
Onaj tko poznaje sebe, prosvijetljen je.
Onaj tko pobjeđuje druge, snažan je.
Onaj tko pobijedi sebe, moćan je. Tao Te Ching

Onaj tk one zna za sebe, taj ne zna za ništa.
A onaj tko sebe zna, stekao je znaje o dubinama svemira. Isus

Jednom za svagda vam kažem, jednom jedinom rečenicom koja izriče suštinu učenja svih svetih knjiga: morate duboko osjećati svoju istovjetnost s onim jednim Duhom, koji je prisutan u svim bićima. Sai Baba

On usnule uči da se probude,
Budne da ustane, ustale da prohodaju,
Hodače uči čvrstomu koraku,
A one u kojih je čvrst korak uči da stignu,
Dok one koji su stigli,
Njih uči da se stope s ciljem.

Stvorio sam čovjeka da bude Moja slika, očitovanje Boga u ljudskom liku. Bila je to Moja lila, ali sa svrhom i razlogom – bio je to izraz Moje ljubavi, koja je tako bezgranična da mora sebe sikazati i ovjaviti u svim vremenima.

Bog je toliko daleko od tebe, koliko si ti daleko od sebe.
Ako ste razumjeli što je ljubav, razumjeli ste što je Bog...

Voda traži žeđ, ali se u vodi možeš i utopiti.
Vatra daje svjetlost i toplinu, ali te može i spaliti do pepela.
Zvuk te može prestraviti, kao što te može i razblažiti.
Sve troje su božanski. No Božanstvo nije tako lako razumjeti.

U jednom od 'skrajnutih' evanđelja (apokrifa, gnostičkih knjiga) Isus na rastanku s učenicima daje utješni odgovor na pitanje 'kad ćeš opet doći'. On tada kaže sljedeće: Onaj koji me poslao, doći će sam. Na pitanje 'a da li ćeš i ti tada doći' odgovor glasi: Između Njega i mene neće biti razlike. Na pitanja 'a kako će se zvati' pokazao im je na janje, rekavši da će Njegovo ime biti nalik na meket janjeta – baba; no janje je ujedno i simbol ljubavi. Njegovo će ime biti Istina, dodao je Isus. Nosit će odjeću boje crvene kao krv. Bit će niskoga rasta, s krunom od kose. Ovo je otkriće Baba objavio na Božić 1975. Potvrda se može naći u apokrivnom Ivanovu evanđelju. U pogledu dotičnoga teksta Baba je rekao daje bio nebrojeno puta iznova i nepotrebno tumačen i potom 'skrajnut', no daje ova poruka otprije dvije tisuće godina posve jednostavna: Onaj koji me poslao doći će sam.

Silaznik Sathya Sai u današnjem je svijetu donositelj kristovske svijesti, to jest, krišnine svijesti, odnosno, bogosvijesti u čovjeku. Drugo navješće kaže da će Zlatno doba započeti 2011. I 2012. Godine. Jer rekoše do 2011. Zaslugom Sai Babe i njegovih svjetlosnika dovoljan će broj ljudi (kritična masa) osvjestiti svoju božanskost, te će to dovesti do 'kvantnog skoka' u općoj svjesnosti, i do skoka u 'petu dimenziju', iz današnje koja je treća. Budući da čovjekova svijest stvara svijet u kojem živi, svjesnost vlastite božanskosti, dogodi li se u dovoljnom broju slučajeva, dovest će do ulaska u Sathya Sai eru. Ona će u punoj snazi procvasti u vrijeme Prema Saija.

Kad na jednom mjestu zaroniš u more, to je kao da si zaronio u cijelo mre, a ne samo u njegov dio, jer ocean je svuda isti.

U času Sathyina rođenja srela su se i stopila tri lika-i-aspekta Božanstva – jedan je lik boga Šive, kozmičkoga plesača i razgraditelja zla, drugi je Višnu, održavatelj stvorenoga, dok je tu Ganeša, uklonitelj zapreka.

Sathya Sai je rekao da su bolnice podignute da bi ponudile 'nadu očajnima i život beznadnima, i gdje liječenje neće biti toliko usredotočeno na bolest, koliko na bolesnika'. Obraćajuči se liječnicima, Svamije naglasio daje iscjeljenje mentalnoga stanja važnije od liječenja tjelesne boljke, jer je tjelesna boljka često posljedica mentalne. Bolesnicima se mora ulijevati hrabrost, obraćati im se ljubazno i zračiti ljubavlju i samilošću... Danas se doktori bave samo tjelesnom bolešću, a ne i bolesnikom.

Sai Baba kaže da su ljudi tvorci svih nedaća koje ih snalaze i da stoga ljudi moraju poraditi na uklonu toga što su sami stvorili. Jer i ljudi su božanska manifestacija kao i Avatar, i kad to budu spoznali, onda će moći činiti isto što i On.

Čekati na izjašnjenje Crkve o fenomenu Silaznika, da bi se onda zauzeo stav, isto je kao i leći u kolijevku kao već odrasla osoba.

Dolazak Krista nije nas iskupio od sljepila i zla.

Nije nužno otići u pustinjsku špilju ili u samostan da bismo se približili sebi, to jest, Bogu. Samostan vlastitoga srca dostaje za takav susret. Samostan može biti i ljudsko svakodnevlje, život dužnosti, ali s uredotočenošću na unutarnje sve-mir – s usredotočenošću koja donosi slobodu od želja i pohlepa, od straha i sumnje, od zavisti i mržnje. Takvo svakodnevlje postaje istinska Božja kuća.

Najprije se treba podsjetiti da se s prolazom vremena ne mijenja samo naš um, doživljaj i spoznaja, odnosno suptilno tijelo, već i naše fizičko tijelo (a ono se mijenja do te mjere da poslije 7 godina u organizmu nema više ni jedne nekadašnje stanice). Ova neumorna mjena mogla bi se nazvati internom neprekidnom bio-reinkarnacijom. Taj bi se podatak trebao uzeti kao slika i metafora onoga što se zbiva i na suptilnoj razini.
Navodimo sad Babine riječi: Ima ljudi koji odbijaju prihvatiti da su ranije živjeli samo zato što se ne mogu sjetiti tih svojih prethodnih života. No da li se ti ljudi mogu prisjetiti zbivanja nekoga određenoga datuma...bilo kojeg dama od prije pet ili deset godina. Ne mogu, iako je sigurno da su tada, toga dana, živjeli. Pa ako se ne mogu sjetiti događaja iz sadašnjega života, kako da se sjete događaja iz prošlih?

On nije došao ustanoviti novu religiju ili novi kult...već obnoviti starodrevni put k Bogu. Dodajmo da seu budizmu zaređenicima savjetuje sljedeće: pogledaj u sebe i saznaj da si ti Buddha. To je nastavak vedske formule tat tvam asi (to si ti) što znači da nema razlike između unutarnjega i vanjskog, između Boga i čovjeka. Nastavak te spoznaje prepoznaje se u Kristovom 'kraljevstvo je nebesko u vama'.

Tajna sreće nije u tomu da radiš ono što voliš, već da voliš ono što ti valja raditi. Koji te god posao dopadne, radi ga s radošću i ljubavlju.

Zaradi sebi sebe. Dva čovjeka mogu posjedovati jednaki dio zemlje, ali ako ne ulažu jednaki trud u posao uzgoja, i ako ne posvećuju jednaku paćnju obradi zemlje, oni neće požnjeti istu količinu žita.

Čovjek se ne bi smio plašiti Boga. Već bi Ga trebao ljubiti, toliko, da se Njemu za ljubav odrekne svega onoga što Bogu nije milo. Da se ne učini zlo, da se ne mrzi bližnjega, da se ne izgubi Božja milost – toga bi se trebalo bojati.

Ne pokušavaj nadmašiti druge, pokušaj nadmašiti sebe.

Vidi dobro, čini dobro, budi dobar. To je put k Bogu.

Kreni ravno, vozi polako, stigni sretno.

Život je igra, igraj ju.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je traganje, istražuj ga.
Život je ljubav, podijeli ju.
Život je san, ostvari ga.
Život je hodoćašće, dovrši ga.
I iznad svega – život je Svijest,
Budi svjestan.

Uvijek budi brižan (stanje ega). I budi uvijek bezbrižan (stanje bez ega).

U početku vam dajem što želite, da biste vi na kraju poželjeli ono, što sam vam došao dati – naime, oslobođenje.

Uperiš li (optužujućim) prstom u nekoga, sjeti se da tri ostala prsta tvoje ruke pokazuju put tebe.

Kakva ti je hrana, takav ti je um.
Kakav ti je um, takve su ti misli.
Kakve su ti misli, takvo ti je vladanje.
Kakvo tije vladanje, takvo ti je zdravlje.

Svrha svega, ne budite izdajice samih sebe. Jer kažete li jedno a učinte drugo, vaša će vas slastita savjest optužiti kao lašca. Vi ste svoj vlastiti svjedok.

Svaki bi sin trebao usrećiti svoju majku.

Poput ulja skrivena u sjemenu lana,
Poput maslaca skrivena u mlijeku,
Poput mirisa skrivena u cvijetu,
Poput soka skrivena u voćki,
Poput vatre skrivene u suharju,
Božanstvo je prisutno u svakom ljudskom biću.
Teškoće drže čovjeka budnim i spremnim.
One čovjeku otrkivaju njegove skrovite zalihe vjeđtine i pameti.
One krijepe snagu i produbljuju korijen vjere.

Bog je sitniji od najsitnijega i veći od najvećega.

Um je taj koji je odgovoran za stanje u svijetu i za položaj ljudi. Nikakav fizički napor neće uroditi rješenjem današnjega ljudskog problema. Ono što se mora mijenjati, to je um. A moć uma je bezgranična.

Čini drugima ono, što bi želio da oni tebi čine - ne čini im ono što ti ne bi želio da oni čine tebi. Okani se dvostrukih mjerila. Odnosi se prema svima kao prema samomu sebi.

MAN označava um, dok TRA znači spas. Mantra dakle znači ono što te može spasiti (od zamke svjetovnosti), ako se molitveno zadubiš u njezin zvuk i značenje.
Molitveno zadubljenje (meditacija) jača sposobnost razlučivanja stvarnog od nestvarnog.

Zapadnjaci su istraživali vibracije koje Gayatri-mantra izaziva u okolini, i otkrili su da atmosfera uokolo biva vidljivo svjetlija – ako se mantra izgovara ispravnim naglaskom kakav je propisan u Vedama.

Mi smo i gledatelji i glumci u velikoj drami postojanja. Čovjek ne razumije taj golemi, zakopreni svemir u kojega je bačen, zbog toga što ne razumije samoga sebe.

Cijelo naše znanje sve biže nas vodi neznanju,
Gdje nam je život koji izgubismo u življenju?
Gdje je mudrost, koju izgubismo u znanju?

Postoji samo jedna religija, religija ljubavi.
Postoji samo jedna kasta, kassta čovječanstva.
Postoji samo jedan jezik, jezik srca.
Postoji samo jedan Bog, i on je svepristuan.

Zadaća SSS organizacije je da olakša i ubrza u ljudima svijest o toj njihovoj vlastitoj božanskoj suštini. Temeljem takve spoznaje u čovjeku se supravlja snaga, ispravnost, mir, razumijevanje, blaženstvo. A kad do takve spoznaje dođe kod većeg broja ljudi, u svijetu se rađa skladan odnos jednih s drugima i tećima. Jer u skladu s takvom spoznajom čovjek bi morao sve svoje bližnje smatrati božanskim očitovanjem, bez obzira kojoj vjeri ti bližnji pripadali, ili kojemu društvenom sloju, kojoj kulturi, rasi ili naciji. Na taj se način ostvaruje ideal 'očinstva Boga i bratsva čovjeka' ili drugim riječima 'jedinstva u različitosti'.

Najbolji način da me usrećite jest taj da me vidite u svim bićima, i da im služite onako , kako biste željeli služiti Meni. To je najbolji oblik bogoslužja, koji me stiže i dostiže.

Nismo li čuli vijest svih vijesti,
Nismo li sreli svijest svih svijesti,
Pročitali sve neprolaz-knjige,
Sve Vede i Biblije, Aveste, Kurane,
Svu šutnju mudrih i svetost ludih?
Nismo li...
Stali pred Zakon srca,
Čiji smo kucaj?

15.04.2014. u 14:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pravo na vlastiti smisao

Danko Plevnik
Izdavač: Prometej 2006.

Razmišljanje i pisanje su dvije stvari. Razmišljanjem čovjek ne izlazi iz svoje glave i ne dosađuje drugima. Pisanjem se htio ne htio dovodi u odnos s drugačijim glavama i postavkama i može si stvoriti podosta nepotrebnih aksiomatskih neprilika, budući da se ono što mu se u jednom trenutku pričinilo sagledivim, u drugom može učiniti nesagledivim.

Za Tomu Akvinskog svaka mudrost ima vlastiti smisao, pa bismo možda mogli isto tako kazati da svaki smisao treba imati i svoju mudrost.

Ako ga uistinu žele, ljudi svoj smisao žele sada i ovdje.

Smisao može biti izvanjska milost koja se dobiva kao i talent, ali je mnogo češće vlastita djelatnost.

U kojo su mjeri neki ljudi i ciljevi smisleniji od drugih? Voltaire je recimo bio vjeren da se nikada neće moći reći da je Bog stvorio čovjeka da bude ubijen u ratu. Postoji li smisao koji može zamjeniti sve druge smislove? Ukoliko ne postoji neki univerzalni smisao, čemu tražiti vlastiti?

Mnogi drže da je život čovjeka, zato što završava naprasnom smrću, uzaludan i da u njemu ne treba tražiti nikakav smisao. No nije li već ta sama svijest o besmislu pokazatelj smisla za svakoga tko tako rezonira?

Kroz moć ljubavi i maštu, preokrećemo obične, inertne trenutke u ljudske trenutke, one trenutke kada se osjećamo povezani s nekim ili nečim izvan samih sebe, au prisustvu nečega važnog, što zovemo smisao. Najpouzdanija mjesta za pronalaženje ljudskih trenutaka su u vezama koje činite.
Poznata Pascalova misao je da grana nikad ne može obuhvatiti smisao cijelog stabla. Treba dakle ipak težiti što cjelovitijem smislu ili bar smislu cjeline u kojoj se nalazimo, ali i imati na umu da odrezana grana više nema ni svoj singularistički smisao.

Što smo u svijetu, osuđeni smo i na vlastiti smisao. Ako svemir ima smisla za njegova stvaraoca, ond aje i on naša domovina, pa ako bezgranični svemira ima vlastitu svrhu zašto ne bi mogao imati i vremenom tako ograničen čovjek?

Smislovit život ne nastaje pukom akumulacijom vrednota. Smisao nije vrlina poput svih ostalih vrlina, uzmimo skromnosti koju postižemo disciplinom samo kontrole i odricanja vlastitog ega. Posve obratno – smisao se temelji na jasnom egu i otuda predstavlja svijest o vlastitoj perspektivi.

Zašto su djeca u pravilu najsretniji dio ljudskog roda? Jer su kod njih ludički spojeni način, kvaliteta i smisao života. Oni čine nerazdvojivo jedinstvo. Na takav neraščlanjiv način žive i tzv. primitivni narodi poput recimo Yanomanija, urođeničkog indijanskog plemena iz Brazila. Oni su svoj oblik postojanja odredili vezanošću za šume, dobrotu iz zadovoljstvo. Jesu li 'primitivni' samo zbog toga što su sretni? Ne, njih smatraju primitivnima zbog samodovljnosti i autarkizma kojem se ne mogu prodavati ideje i robe tuđe kvalitete života, koje bi potom redefinirale i smisao njihova yanomanijevska života i u opasnost doveli i samo njihovo osobito postojanje.

Uspjeh ima smisla jedino u odnosu kako definiramo neuspjeh, a ne u odnosu na vlastitu osobu. On ne može zamjeniti osobu u njenoj biti, ali joj može nametnuti način života koji je udaljava od nje same. Mi se stariji poslužimo formulacijom njemačkog filozofa Gerda Haeffnera, pokušavamo otrgnuti od načina života u kojem smo se barem dijelom više prepustili življenju negoli sami živjeli, tj vodili svoj život.

Tehnologija je bez rata i prolijevanja krvi uspjela ono što idelogije, religije i ratovi nisu mogli postići tisućljećima: dobrovoljno prihvaćanje drukčijeg načina života. Jer se globaliziranjem tehnologije – tehnologizirao i mainstream globalizacije.

Sve više mladih žele svoj identitet radije stvarati kroz sponatno globalno mrežno udruživanje nego kroz hijerarhiju i naredbe matičnog društvai države koji gube dosadašnju poziciju jer nisu u stanju osigurati osjećaj zajednice za takve pojedince i pojedinke nadolazećeg svijeta.

Kako je moguće da se terorističkim akcijama zaustavi rast rgovačkog globalizacijskog miljea koji pomoću tehnologije stvara sličan, prije svega potrošački način života? Ili se radi samo o zastoju prodaje amaričkog ili zapadnjačkog potrošačkog načina života u dijelu muslimanskog svijeta, što je trebao biti prvenstveni zadatak globalizacije?

Ne samo države nego i sve generacije neke države moraju postati globalne i pristati na univerzalne uvijete privređivanja.

Narodi koji su sposobni integrirati i individualizirati dolaze u priliku i da se brže razvijaju kao cjelina. Po nekim stereotipnim mišljenjima, problem arapskih i muslimanskih naroda uopće proizlazi upravo iz stava da je zajednica vrednija od osobe. I to se potom uzima kao ključni dokaz njihovog civilizacijskog zaostajanja?!

Smatra se da se s uvozom američkih ili zapadnih roba ne uvozi samo roba nego potreba za takvom robom, slika svijeta u kojoj takva roba igra prestižnu ulogu i način organizacije društva u kojem sve to sve više treba, a ukida čitava mreža domaćih radnih mjesta koja stvaraju robu prevladanog načina života.

Ako hamburger potire kebab, smanjuju se domaći prihoda. Coca-cola je kao američki način života bila protjerana iz Irana 1979.tijekom homeinijevske revolucije kao žrtva fundamentalista ali se fenomenu coca-colonization francuska kultura protivila još 1950-ih bez da ju je itko atributirao kao fundamentalističku. Znači li to da pobuna protiv nametanja načina života može imati legitimaciu samo unutar iste civilizacije?

Svaka zemlja ima svoje, više ili manje upadljive, oglike integrizma i anakronizma samo treba imati analitičke i političke hrabrosti da ih se prepozna i prizna.

Bosanski politički disident Alija Izetbegović ustvrdio je haldunovski da čovjek treba religiju koja je politika i politiku koja je etika.

Budući da živimo u nano-doba, u eri brze promjene svijeta, muslimanske zemlje Bliskog Istoka si ne mogu dozvoliti takvo neodgovorno traćenje stoljeća u obnovi identiteta.
Tragedija je muslimanskih društava što ona iskreno ne žele biti anakronična poput recimo urođeničkih naroda iz Amazonije, a uistinu ne znaju kako da postanu suvremena bez osjećaja gubitka identiteta. Ključ rješenja međutim nije u strahu od promjene identiteta, nego u pomanjkanju snage za razvoj vlastitog identieta.

Trgovina je obrnila tezu pa je danas naš stil neki drugi čovjek, a ne mi sami. Mi smo samo prenositelji aktualnog stila.

Samo je pitanje vremena kada će modni kreatori početi dizajnirati grobna mjesta, pa da budemo pokopani pod znakom Fendija ili Prade.

U slučaju mistika i svetaca čudo se ne sastoji u tome da oni imaju više života, intenzivniji život od drugih, već u tome da je u jima istina postala životom.

Oni koje vitla strast za gomilanjem materijalnih dobara morali bi moći na vrijeme shvatiti da je vlasništvo poput štafete, može ga se imati samo privremeno.

Važno je da se čovjek bavi onime čime se više identificira i što ga više integrira kao osobu jer će mu onda kvaliteta života biti blagodat a ne kušnja.

Što znači živjeti sve bolje i bolje, ako pritom postajemo sve lošiji i lošiji?

Kvaliteta života se može povećavati i smanjenjem utrke u ekonomskom rastu.

Podizanje kvalitete vlastitog života na tuđi račun pojava je koja počinje već u obitelji, a završava kao razvojni problem čitavog planeta.

Smisao života je ćudljiv i neprocjenjiv dojam, nekada traži toliko malo, a nekada toliko mnogo.

Kad mladi ljudi govore da imaju samo ovu ili onu stvar, ili samo ovo ili ono zadovoljstvo, govore neistinu, jer imati život znači imati pretpostavku i potencijal za sve.

Ne može se i ne bi se trebalo imati isti smisao života s dvadeset i sa sto godina. To ne znači da se osoba mora shematski ili sezonski lišavati smisla života i svaku godinu ili desetljeće započinjati svježim smislom, odnosno da je svaki novi smisao sam po sebi bolji od starog smisla, nego da treba razumjeti i očekivati da će se s promjenom uzrasta, ali i načina i kvalitete vlastitog života dovesti u pitanje dotadašnji smisao života.

Duh a ne uzrast pronalazi mudrost.

Živjeti znači neprestano odlučivati što ćemo biti.

Konačna se zrelost iskazuje i u sposobnosti čekanja i prihvaćanja vlastitog odlaska.

Čovjek se rađa i umire bez vlastitog smisla. Na samom početku i samom kraju postoji samo način na koji se diše i jede. Na svijet se dolazi plakanje a odlazi osluškivanjem, jer uho je zadnji senzor koji čovjeka povezuje s okolinom pa umirućima treba što više pričati, a ne ih ostavljati jedino u društvu medicinskih uređaja.

Goetheova vizija je d aje najsretniji čovjek onaj tko je spsoban povezati kraj svog života s početkom.

Kada život prestaje imati smisla za na smrt bolesne ljude ili za ljude u obamrlosti, on i dalje može imati smisla za njihove bližnje.

Seneka, za kojega je tijelo bilo produžetak duše, redovito je prakticirao vježbu smrti proživljavajući svaki dan kao posljednji.

Grčki filozof Protagora otkrio je vrijeme kao kairos ili pravodobni trenutak, ali trenutak čega – adekvatnog djelovanja. Što će reći da se sve treba činiti u svoje vrijeme, odnosno u pravo vrijeme, jer ako se to ne dogodi neće se moći postići ljudski smisao.

Smisleni život je život refleksivnog pamćenja, ne život slijepog iskustva.

Christine Lee je s impresivnom jednostavnošću objasnila svoje smisaone preferencije dana: Najvažnija stvar je da kušate i uživate život – jer nikada ne znate kada će završiti. Ako se ujutro ustanete i možete birati između pranja rublja i odlaska u šetnju, idite u šetnju. Mrzili biste da umrete i shvatite da ste svoj zadnji dan potrošili na pranje rublja.

Svaki dan treba smatrati kao zaseban život. Seneka

U njemačkom jeziku postoji izraz Lebenskunstler za onoga koji je od svog način aživota napravio umjetnost. Svatko bi se trebao posvetiti kultiviranju svog smisla kao osobe.

Neka nam je stvar danas toliko smislena a već sutra, ni kriva ni dužna, toliko besmislena. Kako se mijenja čovjekova osobnost, identitet, interes, pozornost i spoznaja, tako se mijenja i pridavani smisao kao ravnoteža između svih tih čimbenika unutar nas samih.

Moglo bi se reći da postoje ljudi od načina života, ljudi od kvalitete života i ljudi od smisla života.

Valja tražiti i prihvaćati pomoć samo od onih koji nas okreću nama, a ne sebi.

Vi trebate Boga da biste postojali a Bog treba vas – upravo radio onoga što je smisao vašega života.

Moram stvoriti sistem ili ću biti rob u sistemu drugog čovjeka. Ja ne želim razmišljati i uspoređivati, moj posao je stvaranje.

Čovječe, budi prvo slobodan a onda odlučuj o tome što ćeš iz tuđeg smisla zaključiti o svom smislu.

Istraživanje o smislu života nalikuje traganju u kojem niste posve sigurni što tražite sve dok to ne nađete. Naime, nitko ne traži smisao radi smisla nego radi sebe.
Doba rata je pozornica na koj glavne uloge imaju kolaps vrijednosti i agonija smisla. Više ne postoje prijatelji, više nema društva, nema morala, nema mjesta za istinui nema izgleda za život. Samo hir zla određuje koliko će on trajati.

Izaći iz klaustofobije samoga sebe znači imati potrebu prihvatiti i drugačije razjašnjenje sebe i svijeta.
Način na koj tumačimo sami sebe u svijetu nije besmilen, naprotiv, samo je u kontekstuinterpretacije smislenost uopće i moguća.

S vremenom se i budućnost smanjuje. Odlazak u mirovinu se i čini tako strašan jer ne jamči daljnji razvoj već involuciju razvoja, a time i sve veću oscilaciju smisla. Dekonstruira se identitet i fizički slabi osobnost koji su mu bili oslonac.

Usprkos razvoju sreća u modernim društvima stagnira, prijedlog je političarima da umjesto podizanja bruto nacionalnog proizvoda počnu povećavati bruto nacionalnu sreću.

Velika carstva propadaju zbog prenaprezanja.

Barnett u geopolitičku sferu uvodi novu zemljividnu podjelu svijeta na funkcionirajuću jezgru ili stabilne zemlje i raspuklinu koje čine zemlje nasilja i nemira. Osnovna njihova razlika jest u unutardržavnoj povezanosti te posebice vanjskoj povezanosti sa svijetom.

Svijet nije jedinstven iako je jedini kojega imamo, nije pravedan, iako se prihvaća da je pravedniji nego jučer.

Treba puno ljubavi da bi duša postala glagol umjesto da ostane subjekt. Trebalo bi zamisli da smo netko drugi, treba zamisliti drugog i započeti dug proces identifikacije i odbacivanja, pripisivanja i odbijanja, tako da taj proces omogućuje subjektu da pomakne, čak i sasvim malo, granicu na kojoj se prethodno nalazio a na kojoj nije mogao ostati.

Čovjek koji nikada nije pokuašao sličiti na bogove, manji je od čovjeka.

Teško je vjerovati da ljudi mogu preživjeti bez potrebe za ljudima, bez smisla za ljudsko, bez ljubavi prema smislu ljudskosti. To se ne da premostiti hiperprodukcijom roba i stvari koje čovjeka odvajaju od drugih ljudii ljudskih vrijednosti. Ako danas u drugom čovjeku više ne vidimo smisao, sutra ga nećemo vidjeti ni u sebi samima. Čiji je interes da živimo bez vlastitog smisla? I da za njega više uopće nemamo ni potrebe? Da se on intelektualno i vrijednosno toliko relativizira? Da ga naše iskonsko biće prepušta svom površnom trenutačnom identitetu?

I kada je ne izaberemo za vlastiti smisao, ljubav osta je svjetlo koje pokazuje put svakom sm

15.04.2014. u 14:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sai Baba – Konačno iskustvo

Phyllis Krystal
Izdavač: Dušević&Kršovnik d.o.o. 2000.

Baba za sebe kaže da je avatar koji seu vrijeme velikih napetosti utjelovio da bi čovječanstvu pomogao ponovno otkriti drevnu mudrost kojom će otkloniti veliku nesreću. I drugi su se avatari, poput Rame i Krišne u prošlim razdobljima velikih kriza, utjelovili da bi pomogli ljudima i vodili ih. Prvi je Babin zadatak koji je sam sebi postavio, iznova povezati ljude svoje rodne Indije s njihovim drevnim nasljeđem Veda, koje su zanemarili zbog materijalističkih aspekata zapadnjačke kulture i običaja.

Naučili smo da se stvari događaju upravo onda kada nam je potrebno.

Putujte s manje prtljage, brže ćete stići.

Počela sam se osjećati kao kod kuće među stotinama Indijaca. Primjetila sam i tananu promjenu koja se zbivala u meni. Činilo se kao da, slično procesu osmoze, u sebe upijam njihov sporiji i opušteniji ritam, za razliku od užurbana i vremenom opterećena života na Zapadu.

U većini je ašrama došušteno besplatno boraviti i hraniti se tri dana i tri noći ako se ne može platiti, a zatim se mora krenuti dalje. Nakon trećeg dana očekuje se da osoba da određenu malu svotu novca. Mnogi lutalice žive tako putujući iz jednog ašrama u drugi, boraveći u svakom tri dana, i onda kreću dalje.

Svi posjetitelji pojedinih ašrama teže istome. Bili su duboko odani svom odabranom guruu, često toliko da su omalovažavali sve druge u nastojanju da ga još više uzvise. Razumjela sam i poštovala njihovu vjernost vlastitome guruu, no njihova potreba da kritiziraju onoga kojega su drugi odabrali smetala mi je i rastužila me, pogotovo ako je predmet tih napada bio Sai Baba.

Toliko knjiškog znanja, a nedovoljno pobožnosti. Pobožnost je veoma važna. Baba

Svaki bih put iznova osjetila strahopoštovanje kada bi pokazao da je svjestan najintimnijih pojedinosti ne samo moga sadašnjeg života već i prošlih inkarnacija.

Uzrok su svih naših problema želje koje su neposredno vezane za naše osobne ili tjelesne potrebe i ne potječu od našega pravoga sebstva. Obećao je da ćemo lakše svladati svoje želje i osloboditi se njihove vlasti budemo li se potrudili razumjeti i prihvatiti tu istinu. To je prvi nuždan korak prema prosvjetljenju.

Neki od vas navode moje riječi da sam Bog, no ne dovrše navod. Ja kažem d aje svatko od vas Bog. Razlika između vas i mene u tome je što ja znam da sam Bog, a vi to još ne znate.

Važno je znati da je strujni krug koji osvjetljuje sve žarulje zajednički, bez obzira na pojedinačnu jačinu. Drugim riječima, ono što svijetli u svakom čovjeku jest Bog, no svi mi tu svjetlost isijavamo različitom jačinom.
Boga prepoznajte kao istinsko sebstvo u svakom čovjeku, neovisno o tome koliko je duboko skriveno.
To je poruka zbog koje sam došao na svijet.

No možda me najviše zapanjilo što je očito bio svjestan doslovno svega i svakoga. Stjecao se dojam da je neprestano 'priključen' u sve na ovome svijetu i u svakoga pojedinačno.

Zavjetovala sam se da ću se pokušati sjetiti zazvati ga budem li ikad zatrebala pomoć.

Loša probava je odbijanje tijela da primi hranu.

Shvatite da ne morate dolaziti da biste vidjeli ovo malo tijelo. Nađite me u svom srcu.

Vratite se kako biste se obnovili. Objasnio je zatim da u njegovoj blizini poklonici obnavljaju svoju energiju.

Naš je kratak ali sadržajan posjet Babi završio, no znala sam da više nisam ona ista osoba koja ga je došla prvi put posjetiti. Previše sam toga upila u sebe, i od njega i od Indije općenito, da se ne bih izmijenila. No više od svega, došla sam pod njegov neposredni utjecaj. Bila sam sigurna d aće to i dalje biti tako onoliko koliko dopustim, držeći na umu njegov naputak da uvijek budem u dodiru s njim koji prebiva u mome srcu.

Godinama sam bila poučavana da nikada prerano ne govorim o dubokim i važnim iskustvima. Razlog je taj što energiju koju neko iskustvo nosi sa sobom, treba zadržati i zaštititi kako bi bila potpuno upijena i kako bi postala djelatan dio čovjekova života. Ako se o nekom iskustvu govori prerano, može se dogoditi da se energija raspe, a postoji i opasnost da će osoba s kojom smo podijelili iskustvo regairati negativno, sumnjičavo, zavidno ili ljubomorno. Takvo ponašanje drugoga može u osobi koje je doživjela iskustvo potaknuti osjećaj sumnje čak posve poništiti doživljaj. Negativne emocije imaju moć zatiranja prvih iskustava. Poput mlade biljke, njih treba hraniti i štititi dok ne budu dovljno otporne da se suprostave prirodnim nepogodama. Kada važno iskustvo ima dovoljno vremena da postane sastavni dio osobe, u manjoj je opasnosti da se izgubi.

Budući da ljubav nema lika, materijalizacijama se služim kao dokazom svoje ljubavi. One su tek simbol.

Važno je da te sitnice ili talismani, ili kako godi ih želite nazvati, pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite u nevoljama ili krizama i stvaraju simboličnu vezu koja poništava udaljenost između nas.

On je za mene bio poput elektrane prepune energije.

Dat ću vam što želite, nadajući se da ćete zaželjeti ono što sam vam došao dati.

Knjige mi nisu bile samo utočište, one su mi bile društvo. Sada mi je Baba pokazao da svojevoljno moram biti potpuno svjesna vanjskog svijeta, da moram svjesno zauzeti svoje mjesto u njemu i biti aktivna i u vanjskom i u unutarnjem svijetu jer oba čine cjelinu.

Želim kontrolirati i odlučivati kada je povoljno vrijeme za nešto, umejsto da dopustim da moj unutarnji sat određuje ritam. Ako je to uistinu tako, to znači da moja volja ili ego priječe opušteniji odnos spram vremena.

Baba često kaže da nikada neće utjecati na nečiju karmu, ali će je ublažiti najviše što se mo že i pomoći nam da nosimo svoj teret. Stoga samo o nama ovisi hoćemo li svjesno odlučiti pozvati ga u pomoć.

Shastiabdi ili obred drugog vjenčanja uobičajen je u južnoj Indiji. Nakon što mušarac navrši sezdeset godina, on i njegova žena obave duhovno vjenčanje u kojemus e zavjetuju da će pomoći jedno drugom na duhovnom putu spoznaje Boga. Baba je objasnio da je prva faza poznata po imenu bhoga ili ispunjenje želja, a zatim slijedi joga ili ujedinjenje s Bogom. Upravo sam bila navršila šezdeset godina, a moj je suprug imao sezdesetsedam.

Objasnio mi je da predmete stvara stvaralačkom mentalno moći (sankalpa). Dodao je da svatko tko razvije mentalnu snagui pročisti svoje srce, i sam to može činiti pod uvjetom da poput njega voli sve stvoreno.

Da bi neka lekcija postala jasn, Babine poruke moraju se protumačiti na raznim razinama.

Baba smatra da nije dovoljno samo se posvetiti vlastitom duhovnom napretku. Jednako je važno služiti drugima u društvu, posebno onima kojima je najpotrebnije.

Mi na Zapadu toliko smo opterećeni vremenom, da nam je teško opustiti se i stpljivo osluškivati da nam se iznutra pokaže kada je pravi trenutak da se nešto učini.

Bolje je ne jesti previše kada se ima više od šezdeset godina. Ograničio je naš razgovor za vrijeme ručka rekavši nam da previše govora sprječava dobru probavu.

Tražio je od nas da se odmaknemo od ljubavi koja se zasniva na žudnji i vezanosti, i okrenuo se k božanskoj ljubavi koja se zasniva na nevezanosti i koja teži širenju a ne sužavanju.

Baba je rekao da nam japamala (krunica) može pomoći da se koncetriramo i tako odvojimo od svijeta i posvetimo samo Bogu.
Japamalu bi trebalo držati preko srednjeg ršsta i tako odvojiti kažiprst od ostala tri prsta. Time se pokazuje da sebstvo i Bog, kada se spoje, mogu zajedno skladno surađivat u svijetu.
Dok smo vezani za materijalni svijet, Bog je automatski odvojen od naših života. Ne možemo istodobno biti vezani za svijet i za Boga. Preporučio nam je da se korak po korak odvajamo od svijeta na putu k Bogu.
Nekoliko je minuta govorio o tome, a onda je upitao: Tko ste vi uisitinu? Ubrzo je sam odgovorio: Vi ste tri osobe: jedna za koju mislite da jeste, druga za koju drugi misle da jeste, i ona koja uistinu jeste. Radite na tome da sve tri osobe postanu jedna. Tada ćete osjetiti mir i blaženstvo.

Bez kušnji ostat ćete godinama na istomu mjestu.

Čovjek ima pravo na rad samo zato da bi pročistio svoju vlastitu svijest. Međutim, nema pravo traćiti plodove toga rada.

Korake koje svi moramo proći od rođenja do šezdesete godine, kada bismo trebali svoje živote iznova posvetiti intenzivnijem služinju. Do sedamdesete godine trebali bismo iskorjeniti loše osobine i početi isčekivati sreću s Bogom, tako da gledanje u vanjski svijet zamjenimo za razvijanje unutarnjeg gledanja. Na taj način, do osamdesete bismo godine trebali postati primjer drugima i tako nastaviti do stote.

Baba je uvijek govorio da će ljudima dati ono što žele, u nadi da će u jednom trenutku poželjeti ono što im je došao dati. Sada od nas očekuje da ga prestanemo pitati za usluge i da ga poželimo pitati što je to što on želi da mi učinimo u svijetu. Ističe sevu ili služenje kao važniju od bilo koje druge prakse. Kaže 'Služenje je plodonosnije od ponavljanja Boćjeg imena, od meditacije, obreda ili joge koji se obično preporučuju duhovnim traćiteljima, jer služi dvjema nakanama – uništenju ega i postizanju anande ili blaženstva.

Na predavanju sam automatski nastavila govoriti kao što to činim kada radim s nekim, nastojeći se što više opustiti i tražeći u sebi vodstvo te govoreći ono što mi je došlo u misli.

Pogledajte samo kakvom to cestom idete! Budite sretni ma što da se dogodi, i tada će staza postati ravna.

Objasnio je da je cilj tog programa potaknuti poklonike da smanje potrošnju i rasipanje u četiri glavne kategorije: novac, hrana, vrijeme i energija. Obeća je da će oni koji sliede tu rutinu korisitit ne samo sebi time što će postavivši strop nad ćeljama, smanjiti vezanost za materijalne stvari, već će tu ušteđevinu moći iskorisitti kako bi pomogli onima koji su potrebiti. Tako se može istodobno, u korist sviju, raditi na dva programa – postavljaju stropa nad željama i nesebičnu služenju.

Vrijeme je roba koju svi na svijetu posjeduju u istoj količini.
Vrijeme koje se rasipa nikad se ne može vratiti, zauvijek je izgubljeno.

Prepuštanjem negativnim emocijama poput ljutnje, pohlepe, zavisti i ljubomore, potroši se golema količina energije koja bi se mogla bolje iskoristiti.

Želio me osloboditi dugogodišnjeg straha od toga da budem u središtu pažnje, što je također oblik ega. Otpor i još prepoznatljivija agresija proizlaze iz te želje. Željeti da vas se prepozna ili to pokušavati izbjeći, jednako su vezani za ego.

Baba često odvraća svoje poklonike od toga da se vežu za rutinu i kaže: Naučite pronaći svoju sigurnost u mojoj nesigurnosti. Moramo naučiti teći poput rijeke i biti voljni promjeniti smjer bez upozorenja, kao što nam je sada rečeno da učinimo.

Žene moraju postati kanal kroz koji će božanska ljubav teći u svijet da bi uspostavila ravnotežu.

Babina glavna poruka i sve što čini ili kaže ljudima usmjereno je na to da postanu svjesni. Budući da točno zna što će svakoga posebno dovesti do svijesti da smo svi mi utjelovljenje Boga, trebamo mu samo vjerovati da će nam pomoći pri odbacivanju debelih naslaga sastavljenoh od naših želja koje zatamnjuju unutarnju svjetlost.





15.04.2014. u 14:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Teen anđeli

Dr. Stephen Briers i Sacha Baveystock
Izdavač: Veble commerce 2011.

Dok ne dosegne tinejdžerske godine, dijete ovisi o obitelji koja mu pridržava ogledalo i reflektira mu ono što je on.

Iako ne možete prisiliti sina ili kćer na promjenu, možete promjeniti način na koji na njih reagirate, što bi moglo transformirati cijelu situaciju.

Prije no što odlučite koje biste promjene mogli napraviti, trebate bolje razumjeti što pokreće i potiče teško ponašanje vašeg tinejdžera. Vođenje dnevnika može vam pružiti neke tragove: situcija mjesto i vrijeme, što ste učinili, što je dijete učinilo, ishod šro je bio rezultat.

Kad je roditelj popravio svoj odnos sa djetetom i potrudio se više pohvaljivati ga i podupirati, dijete je postalo spremno nadići svoj agresivni stav.

Prvi korak u prekidanju zlokobnog kruga je da pokušate zamjetiti dobre stvari o vašem tinejdžeru, bez obzira na prividan manjak, čak i ako se čini da su zasjenjene negativnima.

Ako pribjegavate vikanju dvije su stvari obično ključne. Prvo, pokušavate koristiti samo jačinu glasa kako biste dominirali nad svojim suparnikom, doslovno ga pokušavate utišati. Drugo, kad vičete obično odašiljete poruku da gubite kontrolu.
Vaš tinejdžer mozda s jedne strane ne voli kada na njega vičete, no s druge strane možda potajno uživa u svojoj moći da vas izbaci iz takta. To im također daje dobar izgovor da ignoriraju što god kažete budući da niste razumni.

Skratite priču, recite to što imate za reći, a potom stanite, bez obzira koliko izazovno bilo nastaviti.

Nemojte Razgovarati na način koji može stvoriti ozračje nepoštovanja, i nemojte ni njemu dozvoliti da čini to isto.
Nemojte Vikati - to pokazuje da ste izgubili kontrolu.
Naučite slušati što vam vaš tinejdžer ima za reći, čak i kada vam se to ne sviđa.
Nemojte prihvatiti prostote ili verbalno zlostavljanje čak ni kao šalu.
Nemojte govoriti svom tinejdžeru kakav je. Ako želite pokazati da niste zadovoljni njegovim ponašanjem, umjesto toga se koncentrirajte na to kako se vi u vezi toga osjećate.
Nemojte prigovarati. Ukratko iznesite svoje stajalište i ostanite pri tome.
Nemojte bombardirati svog tinejdžera pitanjima.
Nemojte prebacivati krivnju nir aditi usporedbe sa drugima.
Nemojte izvlačiti stvari iz prošlosti u svakoj prilici. Naučite kako krenuti dalje.

Pokušajte pronaći malo vremena da ga provedete zajedno svaki tjedan, udaljeni od stresa i napetosti uobičajene rutine. Vaš tinejdžer vam možda neće imati ništa za reći, ali će to stvoriti prostora da to učini ako će željeti.

Definirajte problem i
A - kako to utječe na vašeg tinejdžera
B - kako to utječe na vas
Postupno biste trebali moći prenijeti odgovornost za popis A na svog tinejdžera.

Nemojte lebdjeti nad svojim tinejdžerima kada trebaju ispuniti svoje odgovornosti. Duboko udahnite i pustite ih da se s time nose. Ako je potrebno stvorite jasan rok do kojeg zadatak mora biti ispunjen i tada procjenite izvedbu. Budite jasni i konkretni o tome što očekujete, no nemojte štititi svoje tinejdžere od posljedica njihovih postupaka.

Nikada nemojte podcijeniti moć vlastitog primjera. Čak i ako se čini da je vaš tinejdžer naizgled potpuno različit od vas, promatrat će svaki vaš potez. Ako ga vodite primjerom, uvidjet će korist poduzimanja odgovornih odluka u vlastitom životu.

Doći će dan kada će vaš tinejdžer morati napustiti dom i brinuti se sam za sebe. Puno je bolje da nauči preuzeti odgovornost za sebe u zaštićenom okruzenju doma prije no što se suoči sa grubim realnostima života u vanjskom svijetu.

Tinejdžeri koji kod kuće ne osjećaju dobrodošlicu vrlo brzo ostanu bez mjesta gdje se mogu družiti, te će često završiti lutajući po ulicama i upadati u nevolje jer jednostavno nemaju gdje ići. Jedno je rješenje olakšati vašem tinejdžeru da što je moguće više poziva prijatelje kod sebe. Ako iamte mejsta, napravite prostor u vašem domu gdje se mogu družiti a da vas ne ometaju, no gdje još uvijek možete nadgledari što se događa.

Nemojte otjerati svog tinejdžera u ruke manje poželjnih prijatelja stvaranjem neprijateljske atmosfere kod kuće. Odvojite vremena za svog tinejdžera i stavite prioritet na izlaženje i bavljenje zajedničkim stvarima kao obitelj. Naglašavajte da ste uvijek tu za njih, bez obzira na sve.

Tinejdžeri piju iz različitih razloga, od kojih brojne dijele i sa starijim osobama koje piju. Alkohol vas može opustiti i pojačati društveno samopouzdanje. Često može nuditi trenutno oslobođenje osječaja dosade ili stresa. Za brojne tinejdžere je pijenje način da se osjećaju ili glume odrasle ljude. Dok drugi piju jer to čine niihovi prijatelji te se žele osjećati kao dio ekipe.

Rad na samopouzdanju vašeg tinejdžera zaštitit će ga od problematičnog ponašanja koje često karakterizira ljude koji ne cijene same sebe.

Inspirirajte svog tinejdžera na sanjarenje i slijeđenje tih snova. Pomozite mu stvoriti pozitivno viđenje njegove budućnosti i pronaći načine na koje ju može ostvariti.

Budite roditelj, ne najbolji prijatelj.

Važno je da budete usklađeni sa vašim partnerom u roditeljskoj ulozi prema vašem tinejdžeru. Nemojte dopustiti da vas vaš tinejdžer okrene jednog protiv drugog.

15.04.2014. u 14:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moji susreti s jogijima

Drago Plečko
Izdavač: VBZ 2001.

Ljudi će u božjem hramu satima klečati i moliti da im grijesi budu oprošteni, ali drugima oprostiti neće.

Faza u kojoj se nalazimo primitivni je i gotovo eksperimentalni početak hoda prema nečemu što danas ne možemo dokučiti ni znanstvenom fatastikom. Upitno je i koliki su stvarni duhovni dometi onih najrzvijenijih. Ono što je danas krajnji sagledivi cilj moglo bi sutra u zgradi duhovnih dostignuća biti prizemlje.

Neki biolozi dokazuju da ljudi intuitivno odabiru onu vrstu hrane koja ubrzava njihovo biološko sazrijevanje, a ne onu koja je najzdravija i omogućava im dulji život. Uostalom, ne volimo li najviše upravo ono što nam najviše šteti?

Ni najponiznijim se molitvama ne može isposlovati mimoilaženje gorke čaše žuči koju nam je namjenio Stvoritelj.

Volite sve, i neprijatelje svoje, jer vaša mržnja ne izjed njih već vas same. Zapamtite: njihova bol će sutra biti vaša. Ne zavaravajte se da će svijet, osvetite li se svojim neprijateljima, ili ih na trenutak istisnete, prestati ići svojim putem. Ovaj svijet može dalje bez svakog, pa tako i bez vas.

Proces buđenja nije nikada bezbolan, jer podrazumijeva potpuno otpadanje egai osobnosti, onog što mislimo da jesmo i onog s čime se identificiramo. U nekim slučajevima, Izvor koristi pero pauna za taj prijelaz. U drugim slučajevima, gdje je ego jak i drži nas pod kontrolom, Izvor koristi malj, kao u tvom i mom slučaju. Pomaku iz treće u četvrtu dimenziju obično prethodi tamna noć duše. Tada kada smo preplavljeni očajem ne znamo ni tko smo i više nemamo odgovore na životne izazove, čežnja za jedinstvom sa Izvorom vodi nas kući. Budi strpljiv jer si u rađaoni. Tvoja je čežnja putovnica za povratak doma, a tvoje nestrpljenje da tamo stigneš posljednji pokušaj uma da te u tome spriječi. Sve je dobro, uvjeravam te!

Sva živa bića, bio to pas ili čovjek, vidim onakvima kakva ona jesu, ali me njihov oblik ne može zavarati da ne bih vidio istu božansku iskru u svakome od niih...

Deset zasebnih izvora nekog zračenja iste frekvencije neusporedivo je slabije od istog broja izvora koji zrače istovremeno, s istog mjesta. Dakle, grupno meditiranje treba izazvati drastiçne promjene u okolišu, u svijesti onih koji žive oko nas, bez obzira jesu li oni toga svjesni ili ne.

Meditiranje s imperativom na uspješnost razara živote zapadnjaka, koji ne mogu u korak s nametnutim ritmom.
Uvijek pobjedu prepusti drugome, a poraz zadrži za sebe. To je put joge...

Kad je stanje bez misli između dviju mantri dovoljno dugo, božanstvo kojem pripada mantra pojavljuje se pred očima onoga koji meditira...

Sve znanje strukturirano je u našoj svijesti, najvinija razina svijest dom je svih prirodnih zakona, pa tako i znanja o njima.

Indijci na aerodromu utegnuti u moderne jakne s pamučnom postavom i sa kolicima za prtljagu na kojima guraju brdo kofera i putnih torbi s reklamama poznatih europskih firmi. Razmišljam o tome kako im spiritualne istine, jogiji i odricanja nisu ni na kraj pameti. Odricanja su valjda imali dosta dok su još živjeli u Indiji, pa na zapadnjake, koji u njihovu zemlju idu tražiti Boga, gledaju sa čuđenjem.

Kad neki problem uklonite iz uma, uklonili ste ga s jedinog mjesta gdje je postojao. Sai Baba

Misli su uvjetovane otiscima u svijesti, nastalima u prošlosti. Te misli nas vode do akcija, a narav naših akcija određuje našu budućnost.

Na onu stranu možeš tek onda kad tvoj ego sagori u plamenu. Upravo kad sam osjetio razočarenje, nastavio je: Priroda također ima treće oko. U tom sam trenutku vidio istu crnu rupu, ovaj put omeđenu granama i lišćem. Koliko sam shvatio, u prirodi postoje svojevrsni prolazi, u druge paralelne dimenzije. Jesu li one duhovne ili materijalne ne znam ni danas.

Neki ćakre opisuju kao svojevrsne vrtloge energije koji se uspinjanjem sile kundalini po centralnom kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminiraju samskare, utiske prošlih života i, općenito, sve one tragove u ljudskoj svijesti koje Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su ćakre blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili čak uzme smjer obrnuto od kazaljke na satu, dok kod teških bolesti dolazi do težeg iskrivljenja vrtloga.

Jezik je zanimljiv jer svaku misao popratimo nesvjesnim micanjem mišića u ovom organu, kojeg je najteže opustiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak na razne dijelove jezika, to će se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje na korijen jezika dovodi do buđenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja božanskoga zvuka. Koncetracija na vrh jezika dovodi do iskustva okusa božanskog nektara koji Kirpal Singh poistovjećuje s manom iz Biblije, dok savršeno svođenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta moć božanskog dodira. Usput rečeno, koncetracija na vrh nosa razvija božanski njuh i naziva se varta siddhi.

To je kao svjetlo u lampašu. Čovjek osjeća da bi mogao dodirnuti svjetlo, a ne može zbog stakla koje mu se prepriječilo.

Vi ste istina. Kad jednom dođete do kraja i cijela se iluzija rasprši, shvatite da ste isitina vi. Stanja unutarnjeg mira, stabilnosti, blaženstva sve su češća i kako ste bliži cilju, kad znate da vas više ništa ne može zaustaviti, vaš se progres ubrzava. Ono što čini kundalini shakti jest da prvo životinjsku svijest pretvori u pravu ljudsku, a zatim ljudsku pretvori u božansku...
Ono što je važno istaći kod učenja dr.Goela jest da ne treba sa osudom razmišljati o onima koji su nemoralni, pohlepni ili se ponašanju nekorektno. Naime, kako otvoreno kaže ovaj guru, nemoguće je biti moralan, altruističan i savršeno korektan. Dakako, tako dugo dok se nalazimo u nižim stanjima svijesti u kojima dominira naš ego. Kundalini je sila koja nas povezuje s Bogom. Ona u nama nezadrživo lomi ljudske odlike i preobražava ih u božanske, a time postajemo ono što religije postavljaju za svoj cilj. Kad vas Bog naumi preko kundalini dovesti do spoznaje, više nećete moći taj proces zaustaviti, dopadao vam se on u inicijalnoj fazi ili ne, tumači Siddheshwar Baba. Savršeno moralan može biti samo prosvijetljen čovjek.

Premda se obično govori o sedam ćakri, na ljudskom ih tijelu ima mnogo više, prema nekima čak 300. To sumanji energetski centri, a on koji se nalaze ispod muladhara ćakre smatraju se nižima u smislu da upravljaju nekim životinjskim nagonima i općenito, jogiji ih nerado spominju. Neke od njih ipak igraju ulogu u održavanju fizičke kondicije u ljudi, pa tako jedna od poznatih pet tibetanskih vježbi uključuje energetske centre koji se nalaze na koljenima, a njih po svemu sudeći doista možemo smatrati ćakrama.
Vitalna energija, koja putuje tijelom zove se prana. Kinezi je zovu chi, japanci ki, a tibetanci rlung. Neki vjeruju da je u kršćanstvu termin Duh Sveti onaj koji označava tu energiju.

Urođena količina prane igra ulogu glede zdravlja osobe o kojoj je riječ, a do zgodnog je zaključka došao Mircea Eliade, koji je tijekom duljeg vremena ispitivao jednog nagu, ekstremnog asketa iz Rishikesha, koji je gotovo čitavu noć radio pranajamu, vježbu disanja koju koriste svi sustavi joge. Zaključio je da ritmička izmjena udisaja, zadržavanja daha i izdisaja proizvodi čudesne efekte na vitalnost pustinjaka. Iako je jeo samo šaku riže na dan, naga je bio atletske građe i čelična zdravlja. Za sebe je tvrdio da živi samo danju, dok noću svoje disanje svodi na desetinu normalnog.
Kako vjeruje Eliade, jogi, postupnim produbljivanjem udisaja i izdisaja i produljivanjem perioda zadržavanja daha, ima iskustvo vremena različito od ostalih ljudi. On svojim disanjem simulira Veliko Kozmičko Vrijeme, s kozmičkim razdobljima stvaranja i razaranja. Kad kroz proces ritmičkog disanja postane svjestan Kozmičkog Vremena, uvidjeti će da ono svakodnevno vrijeme, kako ga doživljavamo u normalnom stanju svijesti nije, u krajnjoj konzekvenci stvarno.

Prana cirkulira kroz 72000 kanalića u tijelu, za koje Swami Satyananda Saraswati kaže da nisu živci, već kanalići kojima tijelom struji svijest. Swami Maheshwarananda za iste kanaliće ipak koristi termin živci. Većina jogija se slaže s tim da ti kanalići nisu dio materijalnog tijela čovjeka, već se nalaze kao i ćakre, na nematerijalnim tijelima, prema nekima astralnom, kauzalnom i mentalnom. U raznim se varijantama koristi i izraz eterično tijelo, koji u nekim verzijama zapravo podrazumijeva sva ta ostala tijela.
Zadržimo se malo na tim tijelima. Sant Kirpal Singh govori da je ljudsko biće sazdano od tri tijela, fizičko, astralno i kauzalno i pet kosha ili pokrova. Pojednostavljeno, ti su pokrovi različite gustoće. Sva bića koja imaju fizičko tijelo, posjeduju sva tri tijela i svih pet pokrova.

Postoji veza između tih kanalića i procesa umiranja, odnosno iskustva kliničke smrti iz koje su se neki vratili i opisali različite, uglavnom zbunjujuće doživljaje. Oni mogu biti putovanje tamnim hodnikom, na čijem se kraju susreće prijateljsko svjetlo žutozlatne boje, ali isto tako putovanje kroz potpuni mrak. Swami Maheshwarananda daje vrlo zanimljov objašnjenje za ovaj proces. Ako je u tom trenutku smrti dominantna ida, čovjek će neposredno prije smrti udisati zrak više lijevom nosnicom, a pri napuštanju tijela imati će iskustvo putovanja kroz potpuni mrak, dok će ako dominira pingala više udisati desnom nosnicom i putovaati tunelom do ili odmah imati iskustvo te toliko opisivane svjetlosti, koja podsjeća na Sunčevu. Idealno je ako energij akola centralnom, sushumna nadi,kad zrak ulazi i izlazi iz organizma jednako na obje nosnice. Tada će iskustvo smrti u prvoj fazi donijeti mirnu, mliječnu svjetlost.

Čovjek može astralnim tijelom otputovati pod tzv. drvo spoznaje. To je pravo drvo ispod kojeg treba u tom stanju astralne projekcije sjesti i zatražiti bilo kakav podatak iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Odgovor se može čuti ili vidjeti.
Ovdje možete saznati i sve o svojim prethodnim životima.

Krenuo sam prema gradu gdje ću popiti mango milk shake i prolunjati po ulicama, gdje se mjestimično u blatu valjaju pajceki, koji se po ničemu ne razlikuju od svoje braće u Zagorju.

Oni koji pate od migrene višeg su kvocijenta inteligencije od ostalih.

Uložite u praksu meditacije, iskusti ćete ono što piše i u Bibliji – svjetlost koja se prostire cijelim vašim tijelom.
Shiva joga pokazuje da ovaj sustav učenja pokreće duhovne evolucije u čovjeku.
Joga ide korak dalje i kaže d aje hipofiza sjedište individualne, pojedinačne svijesti, dok je epifiza sjedište univerzalne svijesti. Kod obična čovjeka ta dva stanja svijesti nisu u harmoniji. Cilj je joge uskladiti ta dva stanja svijesti, riječi su Kumara Swamija.

Na nas u paralelnim stvarnostima vrebaju takvi psihički vampiri, a lijepa bijela svjetlost na kraju tunela, koju opisuju oni koj su napuštali svoje tijelo, zapravo je zamka tih bića.

Ono što je stvarno ne može se ugroziti.
Ono što nije stvarno, to niti ne postoji.

Jimal Baba Singh rekao je: Nećemo ovdje živjeti vječno. Duljina naših života je određena u sekundu, kao i broj naših dahova. Odmaknite svoj um od svjetovnih želja i okrenite pažnju prema unutarnjem zvuku. S tim mislima tonem u san.

Indijci koji su bogatiji vole na svojim vjenčanjima vidjeti i strance, jer kako mi se čini, to im godi zbog društvenog prestiža. Tako sam gostovao na desetak svadbi ljudi koje sam tada vidio prvi i zadnji put u životu.

Svi su religijski događaji samo projekcija uma.
Univerzum je nazamislivo velik, mehanizam koji pojedinac ne može pojmiti i ovaj je mudrac Faqir Chand uvijek tvrdio da zapravo nema načina da ljudsko biće spozna čitavu Kreaciju. Prosvjetljenje je razumijevanje te istine, prepuštanje struji života, izostanak slobodne volje, koja je samo još jedna iluzija našeg ega. Kako bi rekla Byron Kaite, straha nema, jer se sve već dogodilo. Da smo upravljali događajima samo nam se pričinja. Krishna, vishnu, bogovi i nebeska bića ne postoje izvan nas, već su stanovnici naše svijesti.

Sva patnja priprema dušu za viđenje. Martin Buber

Rađamo se s programom koji određuje dužinu našeg života gotovo u dan.
Oni koji su u potpunosti ovladali duhom, mogu mijenjati sudbinu vlastitog tijela.

Oni koji ne znaju, a misle da znaju, predstavljaju opasnost, jer pacijent koji im se obraća, možda propušta i životnu šansu da otkrije svoju bolest u najranijoj fazi.

Višak želučane kiseline očiti je poremećaj pitte. Koliko osoba pati od bolova u donjem dijelu kralješnice i zglobovima, dok su kod žena česti menstrualni grčevi, nesanica i stalna iscrpljenost. Sve su to očiti znakovi poremećaja vate. Da ne govorim koliko je njih pohlepno preko svake mjere, pati od alergija, tromosti i inercije, što je znak da ne funkcionira kapha. Bolesti civilizacije često su bolesti nepoznavanja suptilnih principa prirode, još uvijek nemjerljivih neumoljivim elektronskim instrumentima moderne znanosti.

Začini su jedan od najvažnijih faktora u vraćanju ravnoteže i prehrani Indijaca. Na tržnicama možete vidjeti trgovce kako sjede iza velikih vreća punih raznobojnih začina, koji nama nisu baš uvijek jako ugodni, osobito ako su uklopljeni u južnoindijsku kuhinju. Objasnili su mi da je žestoke začine potrebno uzimati tamo gdje je klima izrazito vruća, po nekom načelu ravnoteže vrućine iznutra i izvana, a i činjenica da se hrana uzima prstima ima svoje tumačenje u staroj indijskoj tradiciji. Naime, sve što je prevruće za prste, štetit će vašem želucu. Hrana se miješa prstima, tako dugo dok više za njih nije prevruća, i tek se onda guta. I samo miješanje hrane prstima igra važnu ulogu u probavnom ciklusu, jer toplina namirnica kod miješanja podražava jagodice prstiju, gdje se nalaze završeci sistema živaca, koji prema ajurvedi stimuliraju rad probavnih organa. Onoš to mi nerijetko smatramo neciviliziranim ponašanjem Indijci preporučuju kao mjeru predostrožnosti u očuvanju svoje dobre probave.
Na primjenu kurkume ukazao mi je dr Rai. Ovaj najrašireniji indijski začin koristi se u ishrani doslovno svakog dana, samo s jednim odsta neobičnim izuzetkom. Izostavlja se iz jela samo na dan kad umre netko od ukućana. S obzirom da se radi o snažnom prirodnom antibiotiku, činjenica da se u Indiji toliko koristi i nije posebno čudna. Njime se sprečavaju neugodne zaraze, a izvanredno dobro djeluje na obnavljanje crijevne flore. Davan u kombinaciji s nekim ljekovitim biljkama, može u nekoliko dana sanirati tegobe nastale crijevnim infekcija, kroničnim proljevima i zatvorom, te obnoviti sluznicu crijeva oštećenu dugotrajnim korištenjem lijekova.

Korijander pomaže kod problema upale sluznice probavnog trakta, i viška kiseline u tijelu.
Alma Nielsen pila je tekućinu nastalu kuhanjem neoguljenog krumpira u vodi i jela jabuke sa češnjakom i ozdravila od reumatskog artritisa.

Karakteristike VATA tipa: laka mršava građa, vrzo izvodi aktivnosti, neredoviga glad i probava, lak isprekidan san i nesanica, entuzijazam i maštovitost, razdražljivost i promjene raspoloženja, brzo prihvaća nove informacije ali brzo i zaboravlja, sklonost brigama, sklonost zavoru, lako se umara i sklon je prenaprezanju, mentalna i fizička energija dolaze u valovima.
Karakteristike PITTA tipa: srednja građa, srednja snaga i istrajnost, oštra glad i žeđ, jaka probava, pod utjecajem stresa, klonost ljutnji i razdražljvosti, svijetla ili gruba koža i često pjegava, odbojnost prema suncu i toplom vremenu, poduzetan karakter, voli izazove, oštar intelekt, jasan i razgovijetan govor, ne može preskočiti obrok, svijetla svijetlosmeđa ili riđa kosa (ili sa crvenkastim tonovima).
Karakteristike KAPHA tipa: čvrsta snažna građa, velika fizička snaga i izdržljivost, postojana energija, spor i graciozan u aktivnosti, smirena opušena ličnost, ne razljuti se lako, hladna glatka debela blijeda i često masna koža, sporo prihvaća nove informacije ali dobro i pamti, dubok i dug san, sklonost gojaznosti, spora probava i umjeren apetit, srdačan tolerantan i blag, sklonost posesivnosti i zadovoljan sam sobom.

Za bolesti koje karakterizira vata poremećaj preporučaju se jesti: bijela repa, cikla, krastavac, luk, češnjak, mrkva, pšenica, riža, zob, banane, breskve, datulje, dinje, grožđe, marelice, nektarine, smokve, trešnje, šljive, sve mliječne proizvode, slanutak, crvenu leću, tofu, piletinu, puretinu i morske proizvode. Ostalo treba izbjegavati.
Kod pitta poremećaja preporuča se: cvjetača, celer, grašak, gljive, kupus, krumpir, krastavac, slatku papriku, slatki krumpir, šparoge, tikvice, zelene mahune, izdanci, dinje, grožđice, kruške, jabuke, avokado, suhe šljive, šljive, pšenica, zob, bijela riža, maslac, mlijeko, morski račići, slanutak, tofu, puretina, piletina, suncokretove i bučine koštice, dok ostale namirnice treba ili smanjiti ili izbjegavati.
Kad je u pitanju neravnoteža kaphe, povoljno djeluju: brokule, kupus, krumpir, špinat, patilidžan, paprika, cvjetača, grašak, cikla, zeleno lisnato povrće, marelica, šipak, jabuke, kruške, suho voće, heljda, ječam, kukuruz, proso, raž, obrano mlijeko, sve mahunarke, pietina, puretina, neki morski plodovi.

Prema Ajurvedi nije dovoljno uzimati kalcij dobiven iz minerala, već je potrebna osobita obrada sasvim određenih prirodnih namirnica, pa da bi takav kalcij postao prihvaljiv za ljudsko tijelo ( neki dijelovi školjki, mljeveni koralj kojeg koriste stanovnici japanskog otoka Okinave koji pokazuju zavidnu vitalnost do u duboku starost.

Ajurveda vjeruje u magičnu moć žive, pa postoji stotinjak metoda obrade ovog metala biljnim ekstraktima, kako bi ga se učinilo prihvatljivim ljudskom organizmu. U idealnom slučaju, procesirana živa omogućava deha siddhi, stjecanje besmrtnog, potpuno pročišćenog tijela, što opet vodi do stanja jeevan mukti, potpune duhovne iluminacije. Dapače, uporaba žive na spomenut način navodno u korisnika razvija niz paranormalnih moći.
Posebnu priču predstavlja na osobit način spravljen živin sulfid, tzv. makaradhwaja, koja uslijed postupka dobivanja sadrži vrlo male količine zlata. Makaradhwaja pomlađuje organizam i omogućava dotok prane u sve dijelove našeg eteričnog tijela. Navodno, ako se uzima uoči meditacije, popunjava njome sve nadije. Za pomlađivanje se, u načelu, ne preporuča osobama mlađima od 75 godina. U Indiji se govori da pripadnici kulta Bhairavi, koji obožavaju osobito žestoku formu boga Shive, pomoću alkemijskih pripavaka žive mogu doživjeti i više stotina godina. Vrlo je zanimljivo da se taj efekt tumači nadilaženjem urođene ovisnosti o vremenu, dakle vjerojatno se radi o utjecanju na neku vrstu unutarnjeg biološkog sata.

Hudson misli da monoatomarni iridij i rodij, uz radikalno pomlađivanje daje i duhovno prosvjetljenje. Prema jednom shvaćanju, supravodljivi atomi poslože se u suhumni i tako omoguće spontano i trenutno spajanje dviju struja kundalini, što vodi stapanju shiva i shakti principa, dakle Kozmičkoj svijesti.
Monoatomarni iridij i rodij nalazimo i u prirodi, najviše ih ima u mozgu teleta i svinje, soku od grožđa i mrkve, grožđanim košticama, aloji, meksičkom slatkom korijenu, zelenoplavim algama, hrskavici morskog psa, nekim čajevima američkih indijanaca i korijenu čička.

Vede bilježe 4 velika razdoblja u povijesti zemlje – Yuge. Prva Satya Yuga zlatno je doba u kojem ljudi žive stotine godina i duhovno je znanje poznato svima. Slijede Treta i Dvapara Yuga, razdoblja kad se znanje gubi i ljudski vijek skraćuje. Život na zemlji postaje sve teći, neznanje dovodi do ratova, mržnje, bolesti i razaranja, da bi sve kulminiralo u Kali Yugi, mračnom dobu u kojem živimo sada i u kojem nema spasa za duhovne tragače, osim pjevanja Božjeg imena. Cijela se mahamantra zato sastoji od raznih imena za Krishnu.

Vyasa tumači da vrijeme na različitim planetama u svemiru prolazi različitom brzinom, što se u dlaku poklapa s viđenjem Alberta Einsteina. Nema nikakve sumnje da je Einsteinova teorija relativiteta na ovaj način prezentirana već u drevnim Vedama.

Sve je oko nas upravo onakvo kakvo mora biti. Ne postoji dobro i looše, već stvarnost kakva jest. I kakvu jednostavno treba prihvatiti. Svijest j ejedina realnosti, a ono što se na njenu ekranu odvija tek je neprestana igra Izvora. Stradanje i patnja jednaki su uspjehu, radosti i užitku. Samo dio iste igre, koja je u krajnjoj liniji iluzija. Ne kreiramo mi svoju kob, već Svijest kreira nas za neke svoje svrhe, koje ne možemo shvatiti a i nema neke potrebe da to pokušavamo. Krad prihvatimo sveti odnos i prigrlimo sv eono što nam Svijest daje, neizostavan je rezultat radost i beskonačna sloboda.

Misliš da možeš naći Boga na Tibetu ili u Indiji.
Nema se kuda ići. Svijest je svuda ista.

Jedino bogastvo koje postoji jest razumijevanje. Ron L.Hubbard

Svatko svoju istinu mora pronaći sam.

Čitav jedan sustav joge zagovara filozofiju potpune predaje životu i onome što on donosi kao jedini mogući put do prosvjetljenja, jer svako činjenje je samo otpor struji života koja putuje već urezanim koritom. Biti promatrač filma koji se vrti na ekranu svijesti i biti neprivržen plodovima vlastitih akcija možda je bit svih učenja koja se svode pod naziv joge.
Čovjek koji se veseli svemu, sretan je. Kakva je korist od očajavanja i frustracije kad u životu nešto ionako ne možemo izbjeći ili promijeniti?
Događa li nam se neštolijepo, u tome trebamo uživati imajući na umu da bi i to moglo proći, pa ćemo tako izbjeći nelagodu mogućeg razočaranja. Onaj tko to shvaća, već je jogi.
Prošlost je nepromjenjiva a budućnost neizvjesna. To stvara nesigurnosti i stah, a jedini je izlaz u tome da se živi – sada. Uostalom, osim sadašnjosti ništa i ne postoji. Taj trenutak koji zovemo sada, jest sada, ali i za recimo 15 dana 15 sati i 15 minuta postojat ćemo samo – sada. Jer tada će taj trenutak kada dođe, biti sada. Svi strahovi i brige događaju se u budućnosti, kako si ih mi zamišljamo.

S obzirom da smo mi sami konačna istina o sebi, u najboljem slučaju nam netko može utjehom ublažiti trenutke kad život donese patnju, a mi još uvijek nismo u stanju izdignuti se duhom iznad nje.

15.04.2014. u 14:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kemoterapija liječi rak i zemlja je ravna ploča

Lothar Hirneeise
Izdavač: Omega lan -Novo zdravlje

Znanje. Svakom je potrebno više znanja. Jer pomoću znanja više je i zdravlja, tog esencijalnog stanja dobrobiti čovjeka.

Pad energije konstanta je bolesti, za ozdravljenje je nužan porast energije.

Čovjeka možemo ispravno liječiti jedino ako ga promatramo cjelovitog, a ne ako se usredotočimo samo na tumor. Rak je bolest koja pogađa cijelog čovjeka, i danas mora svatko, više nego ikad prije, ponovno u svoje ruke preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.

Nismo odgovorni samo za ono što učinimo, već i za ono što ne učinimo.
Očekivati nešto za ništa je najpopularniji oblik nade.
Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti.

Zahtjevni pacijenti su oni koji ozdravljuju. Ako vam liječnik ne posvećuje dovoljno vremena, onda nađite drugog za kojeg ste dovoljno vrijedni kako bi vam posvetio svoje vrijeme.

Kad bi vi ili neki vaš poznanik konzultirali tri liječnika za mišljenje o nekom zdravstvenom problemu, nema sumnje da bi dobili tri različita mišljenja.

Za mene je energija nevidljiva sila života koja se ne može stvoriti niti uništiti, ali može teći ili ne teći. Uz energiju red ima najvažniju ulogu. Veći red u sustavu dovodi do većeg protoka energije. Kao primjer razmotrimo naš proces starenja. Najveći je red onog dana kad smo se rodili. Od te točke neumoljivo krećemo prema enteopiji, tj. kaosu. Sve što smo poduzeli do svoje smrti služi redu i radi protiv entropije.

Za ljude, također životinje i biljke, to znači da je jedan od naših glavnih zadataka svakodnevno unošenje reda u naše živote.
Mi starimo jer nakon rođenja sile entropije pobjeđuju naše tijelo i zato što homeostaza, ravnoteža, ne može više prevladati te destruktivne sile.

Postoje tri glavna izvora energije za ljude - energija svjetla, prehrane i uma.
Pošto sve bolesti uzimaju energiju, pacijent mora preuzeti inicijativu i izbjegavati otimače energije.
Liječnici su tisućama godin govorili o vazžnosti jedinstva tijelA-prehrane, duše-svjetla i duha-razmišljanja, vjerovanja.
Kad pacijent sa simptomom dođe liječniku bit će izlječen simptom ili simptomi, ali liječnik nikad ne istražuje i ne liječi uzrok tih simptoma.

Kako liječnik može i približno razumjeti sustav, a svaki čovjek je sustav, ako ne razmišlja o energijama. Najvažnije stvari u našem životu - ljubav, vjera, seksualnost, sve su to energije.

Sokrat se prije 2400 godina nije ustručavao priznati da jedino zna da ništa ne zna, dok današnji čovjek s tim ima velikih problema. Umjesto da preispitujemo zašto, danas to pitanje često zapostavljamo.

svaka bolest i svaki simptom u osnovi je dobar za čovjeka. Jedino treba uočiti sve što se dešava na Zemlji drukčijim pogledom, gledajući očima evolucije i opstanka, i odmah će svaka bolest i svaki simptom imati smisla.
Svi su simptomi jedan regulacijski mehanizam našeg tijela i po tome bolest je jedan viši stupanj zdravlja.
Koliko god je na početku tumor pozitivan, kad vrenjem izgara višak šećera, pridonosi razmjeni otrovnih tvari, odbacuje gljivice i parazite, ili jednostavno pokazuje pacijentu da je apsolutno potrebno mijenjati životne navike, toliko je negativno kad kasnije uraste u druge organske strukture i kad je odgovoran što čovjek umire zbog iscrpljenosti organizma.
Svi simptomi, tj regulacijski mehanizmi, uglavnom služe zakonu evolucije- preživljavanju vrste. Ako jedno tijelo nebi proizvelo tumor, onda bi iz toga proizašli simptomi kao što su dijabetes, zatrovanost ili bi se gljivice pobrinile da tijelo umre još ranije.
Sa stajališta kauzanetike trebali bismo se najprije radovati svakom simptomu, koliko god je to neugodno. Tako dugo dok god simptom nema vlastitu dinamiku, simptom bi trebalo pojačavati a ne suzbijati. Dakle, umjesto da smanjujemo temperaturu, tijelo trebamo toplo umotati. Umjesto da odmah razorimo tumor, treba tijelo očistiti od toksina ili smanjiti stres.

Charles Darwin je zaključio kako nasljeđena tjelesna obilježja moraju biti u stanju preživjeti, prije nego li se proslijede sljedećoj generaciji.

Sve su bolesti propisane po standardnom sustavu, a liječnici uče što točno treba učiniti s njima prema tom sustavu. Ali to još nije sve. Liječnici moraju koristiti upravo taj sustav ako ne žele imati pravnih problema.

Lynne McTaggart - Što vam liječnici ne kažu

Kako mogu liječiti nekoga s tako ozbiljnom dijagnozom kao što je rak a da ne znaju što taj pacijent jede, čime se bavi, je li sretan.

Što za vaše tijelo i duh znači zračenje, pod ovim ne mislim samo na gubitak kose i povraćanje, nego i na utjecaj na srce i bubrege, uništenje živaca, milijarde novih slobodnih radikala, kolaps crijeva, impotencija...
Za vrijeme uzimanja lijeka koji tako jako guši imuni sustav, šalju vas u bolnicu gdje je najveća koncentracija virusa i bakterija.
Ako vam kaže liječnik da nastavite s prehranom kao i do sada, on ne zna, odmah izađite iz njegove ordinacije.
Oboljeli od raka nemaju psihičkih oštećenja , ali ih se treba savjetovati koliko je za oporavak važna meditacija, vizualizacija ili općenito rečeno 'ulazak u samog sebe', te iznad svega koliko je važno kao zaštita od metastaza.
Riječ opsežno se koristi jedino za dijagnosticiranje, u tome smo apsolutni svjetski prvaci. Još jedno rendgensko snimanje, još jedna analiza krvi, još jedan ct, i bez obzira koliko to sve košta, dok je pacijent kao osoba potpuno zaboravljen. Žarište je prije svega na brojevima i izmjerenim vrijednostima, a ne na onome što je pokrenulo bolest.

Prije mnogo godina ct-om mi je dijagnosticiran tumor mozga. I dok sam razmišljao što ta dijagnoza znači za moju budućnost, glavni odjelni liječnik provjerio je dijagnozu mlađeg suradnika i objasnio da mi je od rođenja jedna ventrikula jednostavno veća od ostale tri. Od tada me često proganja misao što bi bilo da je tada taj glavni odjelni liječnik slučajno bio na odmoru.

Papa ili Dalaj Lama oslobodili su se materijalnih interesa i desetljećima su se bavili religijskim i filozofskim aspektima života - upravo kao krajnje bolesni pacijenti, samo dulje.

Je li pacijent ozdravio zbog toga što je uzimao terapiju ili usprkos činjenici da je uzimao tu terapiju.
Pitanje više ne glasi mogu li ljudi umrijeti od krmoterapije, nego koliko osoba dugo može uzimati kemoterapiju, a da od nje ne umre.
Kemoterapiju nikad ne smatramo odgovornom za činjenicu da ljudi umiru. Smatramo li kemoterapiju odgovornom kad je pacijentima bolje. Je li se pacijent oporavio u atoč primanju kemoterapije ili zračenja.
Danas znamo kako je u slučaju gripe bolje odležati nekoliko dana, manje jesti i uskoro smo opet zdravi. Međutim, postoje ljudi koji nemaju vremena biti bolesni i umjesto odmora oni se znoje radeći u uredu, a navečer sa svojim klijentima odlaze u zadimljene restorane. Ozdrave uskoro unatoč radu. Ali nitko nikad neće doći na ideju da je rad u uredu i sjedenje u zadimljenom restoranu optimalna terapija za gripu. Ti su ljudi ponovno zđravi unatoč neprimjerenoj terapiji.

Milijuni smrti svake godine čiji je uzrok rak dokazuju da rak nije rumor koji se može jednostavno kirurški odstraniti.
Proturječja pretpostavke da su metastaze tumorske stanice koje su se odvojile od početnog tumora te su se smjestile negdje drugdje u tijelu:
Često se metastaze sastoje od razlicitih vrsta stanica. Ako su sve potomci degenerirane stanice kako se onda najdnom mogu sastojati od različitih vrsta?
Ne bi li bilo logično da nakon operacije učinimo sve kako bismo ojačali i obnovili naš obrambeni sustav da bi on uništio preostale tumorske stanice umjesto da se propisuju otrovi i zračenja.
Zašto ne možemo naći metastaze naći u krvi, usprkos najmodernijoj laboratorijskoj opremi?
Kako možemo znati da tumorske stanice koje kruže tijelom, a prividno mogu biti nađene u krvi dolaze od tumora, a nisu potpuno normalne tumorske stanice koje naše tijelo inače proizvodi svakodnevno?
U 1 cm3 tumora je približno 1.073.741.824 stanica, više od milijarde. Uobičajeno je da tumori mogu biti otkriveni tek kad su veliki šest do osam mm. Tumor veličine 1 mm3 ima više od milijun stanica. Vjerujete li zbilja da tumor samo od milijun stanica nebi formirao metastaze već izvijesno vrijeme. To bi značilo da svaki tumor proizvodi metastaze neko vrijeme prije same dijagnoze.
Kod večine pacijenata tumor se vrača nakon prvog tretmana ili su dodatne tumore dobili već kad je primarni tumor dijagnosticiran. Tada liječnici obavještavaju pacijenta da je nažalost primarni tumor već formirao metastaze. To je logično jer najmanji tumor može biti detektiran tek onda kad se sastoji od milijarde stanica.
Ako je istina da metastaze lutaju organizmom i da se smjeste na raznim mjestima, zašto se najčešće pojave u jetrima, plućima, u glavi i u kostima, nije li čudno da se nikad ne smjeste u gušterči, slezeni ili bubrezima?

Stanične membrane imaju napon od -70mV do -90 mV, i sve dok se održava taj napon, nemoguće je da stanica počne fermentirati, tj.ne može postati tumorska stanica.
Oboljelima od raka razina adrenalina vrlo, vrlo niska, ponekad potpuno na nuli. To bi značilo da je inzulin pobjednik u borbi s adrenalinom i stanica je napunjena šećerom. Kako se stanice s tolikim viškom šećera ne mogu ponašati normalno, tijelo je prisiljeno u nekoj točki uposliti mjere za obuzdavanje šećera. Paralelno s tim procesom tijelo nastavlja proizvoditi jedan drugi hormon koji se zove noradrenalin u dovoljnim količinama, te je opskrba kisika u udaljenim žilama ograničena.
U tom trenutku u igru ulazi mehanizam opstanka. Stanice se moraju zadovoljiti s manje kisika i istodobno izgorjeti višak šećera. To čine prvenstveno tako da prelaze u stanje fermentacije. No fermentacija je primitivna metoda za dobivanje energije. Iako tako izgara dovoljno šećera, premalo se energije dostavlja po tijelu. Osim toga pojavljuje se previše lijevo rotirajuće mliječne kiseline koja povećava brzinu dijeljenja stanice i značajno ometa kiselo-lužnatu ravnotežu u organizmu.
Ipak je stanica postigla najvažniju stvar za opstanak: izgaranje šećera bržim dijeljenjem stanica i fermentacijskim procesom. S ovim je očito da je evolucija opskrbila naše tijelo izvanrednim sustavima koji nam pomažu da preživimo i pod najekstremnijim stresnim okolnostima. S ove točke gledišta tumor je u početku nešto potpuno pozitivno što sprječava veća oštećenja. Samo pomislite što bi se dogodilo tijelu da se pod tim okolnostima nisu razvile tumorske stanice? Prije ili kasnije bismo osljepili, naši bi bubrezi otkazali, krvne žile bi puknule uz obilato krvarenje ili bismo pali u komu.
Ipak, najvažnija je stvar za pacijenta da shvati da rak kao bolest ima veze s fizičkim ili/i psihičkim stresom i da je uravnoteženje kiselo-lužnatog odnosa kroz detoksikaciju i prehranu od iznimne važnosti.
Rak je problem stresa i energije. Protiv raka se mora boriti prehrambenom terapijom, detoksikacijom i oslobođenjem od stresa. Rak se može pojaviti samo kad je krv lužnata, a tkivo kiselo.

U našem tijelu samo stanice jetara imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina. Ako na taj način gledamo tumor, tada vidimo da je njegova funkcija u organizmu da budu druga jetra. Tumor može proširiti djelovanje otrova na način slićan jetrima, pa čak i nadmašiti sama jetra.

Ako naše tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice koje odoljevaju otrovima kemoterapije, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam ako ga već nisu imale otprije.

Strah nakon dijagnoze tumora često ima razarajući učinak, često veći i od samog tumora.

Stanice raka uzimaju 60 puta više energije iz okoline nego normalna stanica, a da uopće ne proizvode energiju. To je također razlog zašto tako mali tumor koji je velicine nekoliko stotina kubičnih centimetara može prouzročiti tako velike teškoće za odraslu osobu. Nije samo tumor odogovoran za bolest, veći preveliko posizanje za energijom iz zdravih stanica.

Frekvencijski terapeuti vjeruju da je dovoljno preniejti ispravne frekvencije u tijelo kako bi se samo izlječilo.
Po njima, svaka se bolest pojavljuje zbog smanjene proizvodnje energije na pumpi natrijeve lužine. Znači ako uspijemo tijelu dostavljati ispravnu frekvenciju izliječit ćemo sve bolesti.

Najvažnija stvar koju morate napraviti je da ukinete sve čimbenike stresa.

Naš imunološki sustav ne proizvodi samo antitjela i bijela krvna zrnca jedu antigene, pa tako i postoji bioenergetska imunološka obrana. To znači da je jako važno kojom je energijom napunjena stanica.

Dr. Reich je ustanovio prisustvo golemog broja T-bacila u krvi oboljelih i da se pojedina crvena krvna tjelešca ubrzano raspadaju. Zato što ti T-bacili izvlače mnogo energije, pacijent postaje sve slabiji i umire zbog manjka energije. Večina oboljelih ne umiru zbog veličine tumora, već od tog procesa.

Zašto se tumorskim pacijentima povisuje pH vrijednost krvi, u lužnatom pravcu, a smanjuje u crijevnom tkivu, u kiselom pravcu - pH se u krvi povećava zbog toga što se klor iz kuhinjske soli međusobno povezuje s proteinima, a natrij formira lužnate soli.

Stanice imaju zapanjujuću sposobnost prilagodbe u promijenjenim uvjetima.

Zar ne znaju danas svi da rendgenske zrake izazivaju rak? Zar nije logično da ako snažno pritisnete osjetljivo tkivo kao što su ženske dojke između dviju ploča da če to dovesti do minimalnih ozljeda. Zar ne zna svaki liječnik da se ako postoje tumorske stanice u drugim tkivima, usljed tog pritiska zbog mamografskog testiranja događa upravo ono što se želi spriječiti!
Mnoge žene još uvijek vjeruju da su preventivni pregledi važni. Ova preventivna skrb isto izaziva strahove, koji, kako danas znamo, mogu uzrokovati rak.

Što se ranije otkrije tumor veća je vjerojatnost ranijeg umiranja putem propisane terapije.

Naša vjera pomiče planine. Ali kad pomislite na rak mislite na smrt i bol, a takve misli na žalost potapaju u vir koji vodi prema bolesti a ne prema ozdravljenju.

Morate biti potpuno sigurni da je dijagnoza potvrđena dodatnim pregledima prije nego što donesete ozbiljnu odluku.

Kad počnete slušati svoje unutarnje ja, testovi vam uopćevviše neće biti potrebni.
Budite jako oprezni i uvijek čuvajte kopije vaših rendgenskih snimaka kako biste izbjegli nepotrebne preglede.
Svaka biopsija otpušta milijune stanica raka u krvne žile i često dospiju u različito tkivo, zato što liječnici ubadaju nekoliko puta istom iglom.
Svaka biopsija ostavlja ožiljak, a svaki je ožiljak ometajuće polje.
Danas znamo da postoje zatvoreni, zaliveni tumori koji nisu agresivni i s kojima pacijenti mogu živjeti normalno do kraja svog života, a da ne umru od tog tumora.
Krv oboljelih od raka razlikuje se od krvi zdrave osobe po sljedećem:
Fibrinska mreža je djelomično ili potpuno uništena, stanična membrana je nagrižena i izgleda nazubljeno, u središtu kapljice krvi čini se da je ljepljiva masa okružena prozirnim dijelovima ili rupama različitih veličina. Unutar tih dijelova primjećuju se manja tijela.
Metoda bojanja otopinom plavog metilena temelji se na načelu da zdrave stanice ne propuštaju kroz svoju membranu niti jedno bojilo. Samo su membrane oštećenih stanica propusne, gdje veće molekule boje prolaze kroz membranu i bojaju abnormalne strukture.
Kako raste tumorska masa tumorske stanice izlučuju sve više hidroksilamina prisutnog u urinu. Ovo izlučivanje nije prisutno stalno, pa test može biti pogrešno negativan.

Termin 'rano otkrivanje' sigurno ne zaslužuje svoje ime, zato što je kod raka pravilo da se tumor mora podijeliti 30 puta prije nego se otkrije. Ako se pretpostavlja da jedno dijeljenje traje 130 dana, tada dolazimo do toga da tumor postoji već 10 godina u trenutku kad biva otkriven pomoću magnetske rezonancije. Ako bi nekome predložili takav način ranog otkrivanja za bilo koju drugu bolest, ismijali bi vas, ali u slučaju raka to nije tako.
Zbog te lažne pretenzije da možemo bolje liječiti rak ako se on otkrije ranije, žene zbog brige da ne dobiju rak slažu uputnice za mamografiju iako nakon černobilske nesreće znamo da takvo zračenje stvara tumore. Zar ne uče studenti medicine cijelog svijeta da su promjene u DNK odgovorne za pojavu raka, i nije li poznata činjenica kako mamografski uređaji stvaraju upravo te DNK promjene. Dok liječnici još uvijek govore 'malim dozama zračenja' i 'sigurnom zračenju' očito nisu nastavili svoje obrazovanje u fizici i biokemiji, inače bi znali da ne postoji sigurno zračenje kad se događaju uništenja DNK u pojedinim stanicama, niti da ne postoje male doze kad i najmanje količine mogu izazvati velika oštećenja.

Gospodine doktore, možete li pretpostaviti hoće li doći do kolapsa imunološkog sustava pacijenta sljedećeg dana ili mjeseca, nakon što ste tako neobazrivo prenijeli rezultate pretraga? Naravno da će se pogoršati.

Učinak kemoterapije je smrt stanice, a ne pretvorba te stanice u zdravo stanje.
Utjecaj na koštanu srž i na limfni sustav su tako uništavajući da se mnogi ljudi pitaju nije li kemoterapija upravo suprotno od onoga što trebaju za liječenje tumora.

Istraživanja pokazuju da što je veći tumor, da je veći broj otpornih stanica. Utvrđeno je i da se protokom vremena primjenjene tumorske stanice nauče obraniti od svih vrsta citostatskih pripravaka. Stanice postaju malignije nakon kemoterapije i može se pokrenuti nastanak metastaza.
Što je neka tvar otrovnija više će se naše tijelo potruditi da ta tvar sljedeći put ne prouzroči štetu. Tako otpornost na medikament nije ništa drugo do genijalni obrambeni sustav čovjeka, a što nas dovodi natrag na predmet rasprave: evolucija je bila u pravu.

Zamislite da ste na aerodromu i da se vani nalazi 20 aviona koji će poletjeti iz Minhena za Hamburg. Unaprijed znate da će se srušiti 19 aviona, a pilot vas svejedno nagovara da letite. Budimo pošteni, biste li se ukrcali na neki od tih aviona, ili biste radije potražili neko alternativno prijevozno sredstvo do vašeg cilja?

Broj ljudi koji zarađuju od oboljelih od raka postao je veći od broja samih pacijenata.

U osnovi nisam uvijek iprotiv zračenja, ali iz onoga što sam do sada naučio, smatram da 99% svih terPija zračenja štete pacijentu. Kad razmotrite da liječnici zrače tkivo nakon operacije samo zato što vjeruju, a ne zato što znaju, da bi stanice raka još uvijek mogle biti prisutne, iako je kirurg potpuno siguran da je došao do zdravog tkiva, tada mozete vidjeti koliko je suvremena onkologija udaljena od znanstvene medicine.

Ono što je istina, da pacijenti dobivaju rak i nakon zračenja točno na onim točksma na tijelu gdje su bili zračeni. Ono što je također istins jest da su sve sigurne količind zračenja samo teorijske konstrukcije, a istina je i sljedeće - sviđalo se to radiolozima ili ne - upravo ta zračenja stvaraju rak.

Na Tumor otpada samo između 0,5 do 4% sveukupne radijacije, a okolno tkivo apsorbira najmanje 95% količine zračenja. Međutim, u najbližoj okolini tumora vodi se borba različitih imunoloških stanica i tumora, a upravo su te stanice imunološkog odgovora napadnute i uništene zračenjem. Svaka osoba koja se podvrgla zračenju može potvrditi da je njeno tijelo nakon zračenja ranjivije na druge infekcije. Ovo je paradoksalna situacija jer je upravo tada tijelu opljačkana obrambena funkcija od prodora ostalih stanica raka.

Ako se grudnjak nosi 12 sati na dan rizik je 21 puta veći da dobijete rak. Razlog vjerojatno leži u činjenici da stegnuti grudnjaci stalno pritišću limfne zile i blokiraju protok limfe. Također bi uzrok tome mogla bitii promjena elektromagnetskog polja jer je većina grudnjaka napravljena od sintetskih materijala.
Japanke manje nose grudnjake jer su im i grudi manje. Ovo moze boti razlog zašto je u Japanu najmanje raka dojke.

Jesu li vakcine kancerogene?
Živa i aluminij i formaldehid su poznate kancerogene tvari. Bila bi uhićena svaks osoba koja bi i najmanju količinu tih tvari ubrizgala u dijete. Ali ako ste liječnik to nije slučaj! Jeste li znali kako manje ili više skoro svaka vakcina sadrži ta tri toksina?
Mogu li virusi uzrokovati rak?
Eppstein-Barrov virus ili HPV-17 često se spominje kao uzročnik raka kože. Istodobno se mrtve bakterije daju djeci, a koje skoro uvijek sadrze i viruse. Ili viruse koji su se kultivirali u zivotinjskom tkivu, a zivotinje sadrze svoje virusne slojeve koje onda primamo injekcijama. Činjenica je kako nitko, čak ni proizvođači ne znaju uistinu što vakcine sadrže.
Polio vakcina kao uzročnik raka?
Pedesetih i šezdesetih godina 20.stoljeća ljudi su se cijepili protiv dječje paralize pomoću virusa Simian virus 40. Tek kasnije otkriveno je kako se jedan drugi kancerogeni virus smjestio u bubregu čovjekolikog majmuna gdje se kultivirao ovaj virus. Proizvođač cjepiva nakon tog otkrića je promjenio vrstu primata. I dan danas se SV 40 povremeno pronalazi u dječjim mozdanim tumorima.
Istrazivači pretpostavljaju kako se virus SV40 ne mora dobiti cijepljenjem, već da se on moze prenijeti i s majke.
DNK i virusi
Trenutno se na svim fakultetima uči kako promjen DNK stvara rak. Također i da virusi uzrokuju DNK promjene, a uči se i kako svako cjepivo sadrži milijune bakterija ili virusa. To su isti virusi koji se pojavljuju u cjepivu, zajedno s virusima koji nensmjerno uđu u nas. Ali ne uče da povećani broj slučajeva raka ima išta zajedničko sa cjepivima.

Roditelji malog Aleksandra prebrojali su 16 cjepljenja u prvih 17 mjeseci njegova života. Nitko se ne pita koliko cjepljenja dijete može podnijeti tijekom prved vije godine života?

8 dana prije terapije:
Uzimajte antioksidanse, prvenstveno selen i vitamin c, ako si možete priuštiti uzmite L-glutation, L-cistein i ubikinon (koenzim Q10).
Vizualizirajte uspjeh terapije tri puta dnevno.
Pijte najmanje 2-3 litre vode dnevno.
Počnite piti svježe iscijeđene sokove 2-4 puta na dan.
Saznajte možete li primati kemoterapiju kod kuće ili vašeg liječnika da izbjegnete bolničke bakterije kada vam je imunološki sustav oslabljen.

Bol je pozitivna stvar zato jer vas podsjeća na određene točke u vašem tijelu.
Slušajte opuštajuću ili klasičnu glazbu.
Prakticirajte intimni odnos.
Pijte što je moguće više tekućine.
Primite masažu tijela.
Okupajte se u kadi s opuštajućim uljima.
Primite akumpukturu ili naucitr akumpresuru.
Kako biste odvratili misli od bolova prakticirajte ili razmišljajte o aktivnostima koje su vam zabavne.
Učinite nešto što će vas nasmijati.
Poboljšajte rad crijeva.
Otkiselite svoj organizam kupkama ili energetskim napitcima.
Kaveni klistiri mogu nevjerojatno pozitivno djelovAti na smanjenje boli.
Kad se vratite iz bolnice nagradite sebe jer nema ničeg boljeg od podizanja vašeg imuniteta.

Bol je takvo ljudsko iskustvo gdje međudjelovanje tijela, razuma, duha i duše nema jasnih granica.

Najveći problem naše prehrane danas ne taj što jedemo mrtvu hranu, tj.procesiranu industrijski obrađenu hranu.

Ako imate rak ili ako liječite osobe oboljele od raka, morate razumijeti da svaki pojedinac mora naći svoj put kamizlječenju. U našem tijelu se skoro sve stanice obnove u vremenskom razmaku od nekoliko tjedana. To znači da mi nismo isti kao što smo bili jučer. Zamislite zgradu iz koje se svaki dan izvlači na tisuće cigli i zamjenjuje novima, a sad zamislite da se stare ali dobre cigle zamjenjuju starim trulim raspadajućim ciglama. Nije teško pretpostaviti kako će se ta zgrada srušiti.

Vrlo opasne mogu biti pogrešne kombinacije hrane, i nije dobro istodobno provoditi više različitih terapija.

Nemojte zaboraviti da smo mi ljudi heliotropi, bića svjetla i da trebamo svjetlo koje sadrži elektrone. Ljudsko tkivo je jedinstveno zato jer može spremati upravo te elektrone i isporučivati ih prema potrebi. Ta se apsorpcija dešava kroz tzv rezonanciju što znači da naše tkivo mora vibrirati istom frekvencijom kao i dolazeće sunčeve svjetlosne zrake.
Da bi se ova rezonancija ostvarila, naše stanice trebaju određene nezasićene masne kiseline, konkretno linolensku i linolnu masnu kiselinu. One zaedno s proteinima koji sadrze sumpor oblikuju spoj čija bipolarnost i prirođena rezonantnost dopušta ljudskom tijelu apsopciju elektrona, kako bi ih pospremili, a kasnije i otpustili u potrebnom trenutku. To je ona sila koja omogućava da živimo, te koja upravlja svim životnim funkcijama.
Apsorpcija kisika kod oplođene jajne stanice povećava se za 2200%.

Teorijski u margarinu ima mnogo linolne kiseline, ali je ona u trans a ne u cis obliku. U trans obliku atomi se nalaze na suprotnim stranama i nisu paralelni jedan prema drugome kao u cis obliku.
Problem je s trans oblicima taj da takve kiseline ne mogu apsorbirati elektrone i tada započinje opaki krug događaja. Kako se razbolimo? Jedemo previše takvih kradljivaca elektrona, tj jedenjem hrane koja spriječava staničnu respiraciju, disanje. Nemojte uzimati visoke doze vitamina ili enzima jer zanimljivo i oni su u određenim količinama u toj skupini.

Ako imate rak vaše stanice imaju problem u komunikaciji i to je skoro uvijek povezano s toksinima, zato ne očekujte izlječenje bez detoksikacije.
Od tradicionalne kineske medicine danas prvenstveno znamo da su svi zubi povezani s određenim organima putem meridijana. Bakterija sifanospora, poznata i pod nazivom kadaverski otrov, od mrtvog mesa nađena je u svim dekompozicijskim tvarima i ima značajnu ulogu, posebno za oboljele od raka. Ova bakterija ima toksički učinak na cijelo tijelo. Dijelovi zubne ispune se upijaju u tijelo i remete živčani i imunološki sustav.. Ali to nije sve. Različiti metali predstavljaju različite elektrode, tj kao da imate baterijski članak stalno u ustima. Ove galvanske struje iritiraju cijeli organizam 24 sata na dan i uzrokuju veliki stres. Sve veći broj holističkih onkologa ide tako daleko da ne žele liječiti oboljele od raka dok ne izvade mrtve zube.

Znojenje je jedan od najjednostavnijih, ali i najučinkovitijih mogućnosti koje naše tijelo ima kako bi se riješilo toksina.
Kad izvodimo aerobne vježbe trošimo više kisika. Više molekula kisika znači i više slobodnih radikala, koji napadaju naše stanice, te se radikale mora neutralizirati npr.s vitaminima.
Samo jedan sat đogiranja ili vožnje bicikla uzrokuje dramatično povećanje slobodnih radikala u crvenim krvnim zrncima.
Za vaša pluća mnogo je zdravije trčati ujutro kroz šumu kad su u njoj niže razine ozona. I kod nižih koncentracija postoji rizik da će vas zaboljeti glava, da ćete postati umorni, te da će vam respiratorni trakt i oči postati nadraženi.
Vruća kupka je najjednostavnija i najpoznatija detoksikacijska terapija.
Poslije ležanja u kadi morate se istuširati i trebali biste ostati u dobro zagrijanoj kupaonici sljedećih 15-20 minuta.
Sauna se stoljećima smatrala pogodnom za proces detoksikacije.
Najvažnije od svega je zdravo znojenje. Ono eliminira toksine i uzrokuje zasićenje krvi kisikom, a zdravo znojenje obično ima pozitivne učinke i na emocionalno stanje.
Skakanje na trampolinu je jednostavno ali nadasve učinkovita vjezba pomoću koje povećavate limfnu cirkulaciju.
Čovjek je heliotrop, onaj koji se okreće prema suncu, što znači da trebamo svjetlost i njene elektrone. Apsorbcija elektrona se događa kroz rezonanciju kad naše tijelo vibrira istom valnom duljinom kao i svjetlost kojom je izloženo, elektrone pohranjuje i koristi kad je potrebno.
Jedna od naših zadaća za vrijeme liječenja je da osiguramo dovoljnu apsorpciju svjetla. Nužno je izlagati se suncu ili danjem svjetlu dva puta dnevno po 20-30 minuta. Po mogućnosti nemojte nositi sunčane naočale jer se svjetlost najviše upija kroz oči i šalje dalje prema mozgu. Izlaganjem suncu:
Povuđuje se stvaranje limfocita u koži
Aktiviraju se supresorske stanice čija je funkcija sprječavanje tumora
Troši se pretjerana razina hormona kortizola
Stvara se interferon
Poboljšava se staničn respiracija
Pobuđuju se fagociti koji eliminiraju stanične dijelove koji nisu više potrebni, koji su otpad.
Najvažnije je da se vaše stanice napune, pored što je boravak na suncu učinkovitiji od najnovijih lijekova.
Voda igra sve važniju ulogu, posebno kao nosioc informacijskih tvari i služi za proizvodnju energije.
Za vrijeme intenzivne detoksikacije morali biste piti 3 litre vode dnevno, ako želite da se isperu toksini iz tijela.
Mikrovalna pećnica je smrtni neprijatelj. Moramo se zaštititi od valova koji djeluju na takav način da se više frekvencije moduliraju, zbrajaju na signale niskog intenzitetA, kao što su visokofrekventni mikrovalovi iz mikrovalne pećnice vežu na svjetlosne valove. Kad upalite pećnicu, mikrovalovi će se natjecati sa zdravim valovima vaših stanica.
Ali to nije sve. Bilo koja hrana koju zagrijete u mikrovalnoj pećnici dobiva drukčiji vibracijski uzorak, za razliku od normalnog zagrijavanja koje se odvija oksidacijim-gorenjem i stanične membrane naprosto postaju vodljivije. Svaka hrana ima svoju vlastitu vibraciju frekvencije i to je ono što želimo posebno sačuvati kad nešto jedemo. Pojavljuje se i rotirsnje ravnine polarnih valova, tj zdrava normalna desna rotacija svjetlosti obrće se u lijevu bolesnu vrtnju polarizacije svjetlosti.
Nisu dobri ni madraci s oprugama kao ni kreveti s metalnim okvirima koji se ponašaju kao antene. Sklonite električne uređaje iz sobe i nemojte sjediti na stolicsma od tri iliet nogu kao što su uredske jer se ponašaju kao antene.
Nosite prirodne materijale i ne bojane tkanine sa gomilom toksina.
Stalno nošenje zatvorenog nakita na rukama, nogama i vratu ometa energetdki tok.
Dok su milijuni dolara potrošeni na traženje rješenja za jačanje imunološkog sustava, mi sami posjedujemo u sebi najbolje sredstvo - smijeh. Smijte se ujutro najmanje 2-3 min bez prestanka, brzo ćete se bolje osjećati.

Knjiga: uZdravlje - patch adams.

Sljedeći put kad ste u nedoumici oko neke odluke, odmah se počnite smješkati i budite veseli zbog spoznaje što ste uopće sposobni donositi odluke. Budite sretni ds mozete donijeti odluku i da drugi to ne rade umjesto vas. Veselite se što ste jedan od onih koji imaju privilegiju da uvijek mogu birati između dvije ili više stvari.

Slobodni tok energije uvijek ima veze s osobnom srećom, zadovoljstvom, postavljanjem ciljeva i pozitivnim razmišljanjem.
Jedini način za dostizanje stanja gdje energija ponovno slobodno teče je da počnete razmišljati o narednim temama i da ne strahujete od promjena.
Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti.
Mnoge se promjene ne dogode jer ih u početnoj fazi uništi vaš ego. Mnogi ljudi postave ciljeve tako visoko da je već unaprijed vidljiv neuspjeh u njihovom ispunjavanju.

Možemo mnogo naučiti od bolesnih i starijih ljudi jer obično u našim mlađim godinama vjerujemo da sreća ovisi o vanjskim okolnostima. Ali mi već imamo sve sto nam treba kako bismo bili sretni danas. Nitko nas ne može zaustaviti izreći da je danas najsretniji dan našeg života. Ako imate obitelj to je onda još samo jedan razlog što ste najsretniji čovjek na svijetu. Budite pošteni i priznajte kad ste zadnji put sjedili udobno u fotelji i gledali svojeg supružnika i djecu te bili svjesni da je to najveća sreća koja može biti dana nekome na kugli Zemaljskoj.
Počnite bolje sagledavati to što već imate. Težnja ka višem i večem zaklanja nam ljepotu našeg života.

Odvojite vrijeme kako biste postali svjesni što morate promjeniti. Ako ne sad- kad onda?
Uzrujavanje vam spriječava protok energije koji vam je potreban u procesu izlječenja.
Sastavite ugovor s tumorom ipak je on dio vas, objasnite mu da će obje strane imati koristi, i kako postoji rizik ako nastavi rasti da će tada i on isto umrijeti.
Vi sami ste tumor. Vi ste osoba koja određuje što se događa s vašim tijelom, i u pouitivnom i u negativnom smislu. Vaš tumor nastavlja rasti jedino ako vjerujete da neke zločeste odvojene stanice vode vlastiti život.
Nadam se da vam mogu donekle objasniti da tumori nisu vaš drugi ego. Oni su dio vas, dio koji je zbog nekog razloga bio grubo zanemaren. To je kao situacija u velikoj obitelji, kad jedan član ode svojim putem jer nije dobivao dovoljno pozornosti. I tumor radi to isto. Želi privući pozornost svojim 'čudnim' rastom.

Jin-jang simbolizira srednji put i pokazuje da sve u životu ima prednosti i mane.

Vizualizacija je možda najvažniji instrument za pokretanje vašeg života u željenom smjeru.
Nas cjelokupni život uvijek putuje po tračnicamavremena i nikad se ne moze vratiti.
Molim vas da budete svjesni toga. Sve oko vas je najprije bila misao, energija, val. Energija stvara materiju. Prava misao može promijeniti materiju u vašem tijelu kroz nekoliko sekundi.

Kad želite pozitivno utjecati na svoje tijelo kroz duh, prednost je kad razvijate i slijedite svoje misli u opuštenom stanju. A da bi bili opušteni trebali biste biti u tzv.alfa stanju.
Vizualizacija stvara mirnoću u vašem zdravlju, u pravom smjeru.
Danas sa sigurnošću možemo kazati da seksualni odnos potiče razmjenu energija.
Rak je energetski problem.
Osobe koje su preživjele rak krenule su sretnijim stazom života. Sa praštanjem postajemo sretniji, i kad praštamo drugima i kad praštamo sebi.

Svi mi živimo u sustavima. Naš brak, nas posao, naša obitelj, kuća u kojoj živimo, ali i nas način razmišljanja, voljenja, čak i način na koji to pokazujemo, sve su to individualni sustavi. Sve to funkcionira kao satni mehanizam sa puno malih zupčanika. Znamo da će se sat zaustaviti samo ako jedan zupčanik stane. Isto se događa i s rakom. Mnoge stanice funkcioniraju manje ili više normalno, samo taj mali dio, u kojem raste tumor, ne radi pravilno. I kao kod sata trebalo bi zamjeniti samo taj jedan zupčanik kako bi sat opet pravilno radio. Ali postavlja se pitanje koji zupčanik više ne radi pravilno i što je dovelo do zastoja u radu? To je razlog zašto u ovoj knjizi naglašavam kako se mentalni dio terapije ne bi smio preskočiti i zašto toliko vrjednujem vašu spoznaju kako pronaći ono što morate promjeniti u svom zivotu. Čak i pod cijenu stalnog ponavljanja. Niti jedan pacijent u zadnjoj fazi razvoja bolesti ne može ozdraviti, osim ako se ne pripremi za skok iz sustava u sustav.

Ostajanjem u polju koje je pogodno za vas, nećete steći dodatnu energiju, ali ćete zato drastično smanjiti potrošnju i značajno povećati sposobnost upijanja energije. Evo dva primjera za to. U ajurvedskoj medicini prehrana igra značajnu ulogu, ali veliko značenje ima i jedenje u trenucima opuštenosti. Mogli bismo reći, onda kad ste sretni, kad ste u dobrom raspoloženju, u dobrom društvu.ajurvedska medicina prepoznaje da dobra prehrana nije dovoljna, već joj u tome pomaže i polje koje okružuje osobu koja jede.
Svi trebamo mnogo energije kako bismo funkcionirali u društvu.
Ako imate rak onda morate paziti na stanje svoje energije. Ne možete si priuštiti 'odlaženje u minus' na svojem energetkom računu, i mnogo će vam pomoći ako ste u prikladnom ozdravljujućem polju.
Spoznajte tko zarobljava vašu energiju. Morali biste sebi strogo zabraniti druzenje s pljačkašima vaše energije.

Oboljeli od raka moraju razumjeti da je rak bolest cijele osobe, i da to nije samo lokalna degeneracija koja ima oblik tumora. Držite se programa 3E. Izbacite toksine iz vašeg orgvizma, primjenjujte uljno-proteinsku prehranu i obavite mentalni program iz knjige.
Prof.Pappas smatra da rak nije autonomna bolest, već da je kao i ostale bolesti zapravo smetnja u energiji. Rak je ravnotežna smetnja i moze se pojaviti samo kad je stanica gladna.
Cluster medicin toliko se trudi jer je današnja osoba rezultat svih sadržaja svojeg života, i ono što alopatski liječnici opisuju kao bolest, nije ništa drugo do izraz života te osobe u obliku simptoma. Klaster medicina tada umrežava tu detaljnu ocjenu sa simptomima ili sa službenom dijagnozom bolesti, i ispitujući psihološku pozadinu, pomaže pacijentu bolje razumjeti njegovu bolest.
Dr. kelley je prepoznao važnost činjenice kako se liječenje raka može uspješno provesti jedino ako određeni procesi u funkcioniranju tijela rade više ili manje normalno. Prema tomu, njegov je prvi prioritet dovesti te procese u normalu, ili optimalno stanje, kako bi se tijelo samo moglo obraniti od bolesti. Optimalna prehrana pojedinca je primarna.
Max Gerson je napisao 'Nema raka u normalnom metabolizmu'. Moguće je da stanice raka abnormalno rastu akos u jetra, slezena i ostali dijelovi našeg imunološkog sustava poremečeni. Najvažnije u uspješnom liječenju raka je povratak poremećenog metabolizma u normalno stanje. To se postiže intenzivnom detoksikacijom i unosom važnih prehrambenih sastojaka kroz prehranu s malo masnoća i soli.
Dr. gerson bio je uvjerenja kako mnogi pacijenti umiru jer njihova jetra ne mogu izbaciti iz tijela štetne tvari koje se prikupe za vrijeme intenzivne enzimske terapije. Pacijentima se daju pripravci za bolji rad štitnjače, kalij, jetreni ekstrakti, beta karoten i drugi antioksidansi. Prvih je tjedana meso posve zabranjeno, daje se kombinacija lanenog ulja i i svježeg kravljeg sira. Cilj njegove terapije bio je ponovno uspostaviti ravnotežuizmeđu natrija i kalija u stanici. Normalno je da jetrene, moždane i mišićne stanice imaju veće količine kalija od natrija. A to nije slučaj kod oboljelih od raka. Zbog togs je Gersonova prehrana bogata kalijem, a siromašna natrijem.
Osnova njegove terapije su voćni sokovi i kaveni klistiri. Znajte da će vam biti potrebna pomoć jer je sve to naporno obavljati.
Dr. Serger je otkrio da respiratorni enzim nedostaje u stanicama raka i zbog toga se u stanicama ne događa izgaranje kisika. Do manjka citokromne oksidaze dolazi jer je krv postala luznata zbog prisutnosti toksina i drugih razloga. Razina kiselosti krvi više nije neutralna. Ovo uzrokuje da crvena krvna tjelešca postaju bolesna is tanično tkivo je oštećeno kao posljedica nedovoljne opskrbe kisikom. Stanična membrana je propusna i mitohondriji sad mogu izaći iz stanice, tr se njihov broj u stanici smanjuje. Zbog smanjenja organs za disanje, smanjuje se i količina citokromne oksidaze, a to su sve elementikojimosiguravaju izgaranje kisika. Zbog smetnji u propusnosti membrane natrij iz krvi ulazi u stanicu, dok magnezij i kalij napuštaju stanicu. Smanjuje se i električni potencijal stanice.
On je također mišljenja da je rak bolest duše. Liječenje psiholoških smetnji je za njega podjednako važno kao i fizička terapija. Slijedeći su psihološki uzroci raka: strah ili suzbijanje osjećaja, produljeni stres, depresija, beznađe, konflikti, ljutnja i briga, seksualni problemi, socijalne potrebe, gubitak voljene osobe.
Koch je pisao o važnosti utjecaja vitamina A na rak. Oboljelima od raka je teško pretvoriti provitamin karoten u vitamin A. Zato moraju uzimati tekući vitamin A kao prehrambeni dodatak. Dr. Seeger propisuje svojim pacijentima 1 litru soka cikle dnevno.
Homeopatija ne nastoji suzbiti simptome i pokušaje regulacije već pokušava pobuditi samoizlječujuće snage tijela.
Teorija Dr. Simonicija je da tijelo stvara tumore kako bi se obranilo od razmnožavanja opasnih gljivica, pogotovo roda Candida.
Simoncini ne odobrava konvencionalne terapije za liječenje raka, dok su operacije s njegovog stajališta dobre samo onda ako se može odstraniti kompletno cijela kolonija gljivica, začahureni tumori, inače se gljivice mogu samo još više raširiti po tijelu. To bi moglo biti objašnjenje zašto se nakon operacija pojavljuje više tumora.
Prema Simonciniju kemoterapija i zračenje imaju skoro isključivo negativne posljedice. Obje terapije oštećuju tkivo, što ide na ruku agresivnosti gljivica i često izaziva brži rast tumora. On smatra kako kod liječenja raka veliku ulogu imaju mjere i načini za čišćenje toksina iz tijela i uopće sve što stabilizira tjelesni sustav. U svojim studijama došao je do saznanja da gljivice izvrsno reagiraju na jod i sodu bikarbonu, te je započeo s izlaganjem tumora ponajprije sodi bikarboni. To se u pravilu postiže postavljanjem katetera na mjesto tumora ili izravnim oralnim, tj analnim kontaktom, ili putem inhalacije.
Utemeljitelj CoD terapije je prof.dr. Thomas David (knjiga Medicina šamana). U svojim istraživanjima dokazao je da čaj zaustavlja rast stanica 9 vrsta raka: rak pluća ne-malih stanica, adenokarcinom dojke, rak želuca, rak debelog crijeva, osteosarkom, non-Hodgkinov limfom, rak prostate i melanom.
CoD čaj ima protuupalna svojstva kod reumatskog artritisa i Multiple skleroze, pozitivni su uspjesi i kod hepatitisa, a broj limfocita osjetno se povisuje za 3 dana. Osim čaja u terapiju je uključen i plan prehrane, te oralno i intravenozno davanje vitamina, npr visoke doze vitamina C. Dodatne mjere čišćenja toksina dovode do eliminacije kiselosti i dompovišenja pH vrijednosti krvi.
Jan Dries kaže da nije bitno koliko kalorija pojedemo, već je bitno apsorbiramo li dovoljno svjetla. Prema njegovoj teoriji materija u našem tijelu je izgrađena pomoću svjetla, a savršena stanična komunikacija može biti ostvarena jedino ako je u tijelu dovoljno svjetla koje naše tijelo upija po danu i putem hrane. Prema Driesu hrana se može podijeliti u slijedeće skupine prema količini biofotona:
1. Ananas, avokado, malina, medna dinja, pelud, nevrcani med iz saća
2. Borovnice, kivi, trešnje, kaki jabuka, marelica, dinja, šljiva mombin, papaja, badem, gljive, med
3. Crveni i crni ribiz, jagoda, liči, pasiflora, crno i crveno grožđe, breskva, sjeme suncokreta, bučino sjeme, pšenica, prokulica, tekući pivski kvasac
4. Banana, ogrozd, lubenica, brazilski orasi, kokos, povrće, mliječni proizvodi
5. Naranča, mandarina, jabuka, kruška, šljiva, grejp
6. Ova se skupina sastoji uglavnom od raznog povrća
7. Avokado, orašasto voće i sve vrste sjemenki najbolji su opskrbljivači masnoća jer sadrže masnoće u organskoj strukturi.
Dreiserov knjiga - Pravilno kombiniranje hrane.
Terapija Hoxsey sastoji se od biljne tinkture razvijene u 19.stoljeću kojom je Harry Hoxsey liječio oboljele od raka. 3/5 tinkture čini kalijev jodid, tu su još crvena djetelina, kora američke krkavine, korjen čička (poznat po antimutagenskim svojstvima), kraljičin korjen, kora trpke žutike, Larrea tridentata iz kalifornijske makije, sladič, kora simarube i kora zimzelenog američkog jasena.
Hoxseyeva terapija primjenjuje se danas u Tijuani a sastoji se od Hoxseyeve biljne mješavine za unutarnju uporabu i posebne paste za vanjsku primjenu u kombinaciji s posebnom prehranom. Tablete kvasca, vitamini, češnjak, ekstrakt štitnjače, jetra, sod (enzim superoksidismutaza), dismetil sulfoksid, schultesove ljekovite trave, vakcina za tuberkulozu, hrskavica morskog psa i hormoni. U klinici Bio medical u Meksiku primjetio sam kako skoro uopće nema vrata između prostorija kako bi energija mogla teći.
Dr. Joseph Issels najpoznatiji liječnik za rak u Njemačkoj, tvrdi kako tumor nije rak, već da rak stvara tumore. On se prvenstveno usredotočio na:
Odstranjivanje svih uzroka kao što su loša ishrana i pothranjenost
Saniranje preostalih infekcija u zubima, čeljusti i krajnicima
Ponovno uspostavljanje crijevne flore
Smanjenje dislokacije kralješnice
Rad na duhovnoj i mentalnoj dobrobiti.
Doktorica Virginia C. Livingston razvila je bakterijsku teoriju o raku, a razvila je i vakcine koje je uspješno koristila u liječenju oboljelih. Terapiju je razvila na temelju svojih iskustava s tuberkulozom i gubom. Prepoznala je određene odnose između tih bolesti i raka. Pregledavajući veliki raspon tumorskih tkiva, otkrila je da su slični mikroorganizmi prisutni u svim tim tkivima. Mogla je znanstvenim metodama dokazati da je bakterija Progenitor kriptocid prisutna pri razvoju raka. Prema njenjm informacijama svi nosimo te bakterije od rođenja, u normalnim stanju naš imunološki sustav ih održava u stabilnom stanju. Ako naš imunološki sustav oslabi zbog loše prehrane, kemijskih toksina, stresa i ostalih čimbenika, kolonija te bakterije se može rapidno povećati i potpomoći rast tumora. Doktorica je opisala ove mikrobe kao organizme koji su sposobni mijenjati svoj oblik te se razvijati u mnogim oblicima. Svoja je istraživanja nastavila razvivši vakcinu protiv raka nakon što je uspješno liječila oboljelog od raka tiroidne žljezde, štitnjače. Njeno se liječenje zasniva na uporabi te iste bakterije protiv nje same iz organizma. To je razlog zašto se vakcina radi za svakog pacijenta pojedinačno. Svaka vakcina sadrži također vitamine i minerale kako bi se ojačao imunološki sustav. Svi se pacijeti trebaju pridržavati sirove vegetarijanske prehrane, uzimati gama globulin, vitaminske i mineralne dodatke, a pozornost se posvećuje i njihovim zubima. Dijelovi njene terapije su i termalna terapija i detoksikacijske mjere.
Cilj makrobiotske prehrane je zadrzavanje energetske vrijednosti svjeze cjelovite hrane u ravnoteži, a kako bi se osiguralo da se važna sila za život Či maksimalizira. Riječ makrobiotika znači 'veličanstven život'. Michio Kushi tvrdi kako rak nije rezultat izvanzemaljskog utjecaja, nad kojim mi nemamo kontrolu, već je to rezultat našeg svakodnevnog ponašanja, uključujući i naše razmišljanje, naš životni stil i našu svakodnevnu prehranu.
Prehrambene sastavnice makrobiotike:
Većina 50-60% dnevne prehrane uključuje kuhano ekološki uzgojeno zrnje, npr smeđa riža, ječam, proso, raž, pšenica, heljda i drugo.
5-10% juhe dnevno, oko 1-2 velike šalice s povrćem, zrnjem i grahoricama, zajedno s miskm ili Tamari soja umakom.
25-30% hrane treba biti lokalno i ekološki uzgojeno npr kupus, brokula, cvjetača, potočarka, mrkva, itd.
5-10% u obliku raznih vrsta grahorica.
Povremeno se moze konzumirati svježa riba kao i lokalno ekološki uzgojeno voće i orašasto voće. Treba izbjegavati meso i životinjske masnoće, jaja, mliječne proizvode, rafinirani šećer, čokoladu, melasu, med, osvježavajuća pića, adomatske i stimulirajuće vrste čajeva, kavu, sve umjetne boje, konzervanse, sve procesirano ili polirano zrnje i brašno, jelo iz konzervi, smrznute proizvide, ljute začine i alkohol.
Na početku terapije utvrđuje se dominira li bolešću jin ili jang. Ovo se postiže saznanjem o položaju primarnog tumora u tijelu i polozaju tumora na pojedinom organu. Tada se izabire prehrana kako bi se ta neravnoteža vratila u ravnotežno stanje.
Dr. Warburg prepoznao je kako rak ima akutni problem s kisikom, i pristupio liječenju ili smanjivanju raka davanjem kisika ili ozona.
Prema dr. Reviciju zdravlje postoji ako je postignuta ravnoteža između dvije metaboličke faze. Uobičajeno se u organizmu izmjenjuju te dvije faze. Ali ako tijelo predugo ostane u jednoj fazi to može dovesti do bolesti.
Prema dr. Hameru rak se ili neka druga smetnja dogode zbog nekog biološkog sukoba. Bioloski sukob ili konflikt predstavlja ozbiljan, akutni, konfliktno iskustveni šok na koji neka osoba nije pripremljena. Problem je u tome što neki događaj predstavlja sukob za jednu osobu, a za drugu ne, i obrnuto. Taj konflikt tada ima utjecaj na tri razine, na psihu, na razum i na neki organ.
Dr. Evangelos D. Danopoulos profesor medicinskog fakulteta u Ateni pionirski je istraživao upotrebu uree u liječenju raka. Urea je prirodni nusproizvod probave bjelančevina i ima jaki antioksidacijski učinak. Zato što se nakon oralnog uzimanja uree nju samu mozemo pronaći jedino u jetrima, zaključujemo da je terapija ureom pretežito prikladna za rak jetara i metastaze na jetrima. Međutim, niska cijena proizvidnje uree doprinosi činjenici da je ova terapija danas skoro nepoznata u svijetu.
Engleski bakteriolog dr. Edward Bach tvrdi da bolest nije ništa drugo nego sredstvo koje koristi naša duša kako bi nas vratila natrag na pravi put istine i svjetlosti, kako ne bismo morali još više patiti. Podijelio je nesigurnost, strah, pretjeranu brigu, nedostatak zanimanja za svakodnevni život, pretjeranu osjetljivost na utjecaje i ideje, nedostatak hrabrosti i u usamljenost na cvjetove koji se energično upliću u naš regulacijski sustav. On smatra krucijalnim motiviranje pacijenta da se suprostavi samom sebi i psihološkoj pozadini svoje bolesti.
Kanadska medicinska sestra Rene Caisse objavila je 1922.godine recept biljne medicine koji je dobila od jedne žene oboljele od raka dojke, a koju je izlječio indijanski vrač i nazvala ga Essiac. Ova mješavina sadrži korjen velikog čička (arctium lappa, tvar za pobuđivanje imunološkog sustava), vrtnu kiselicu (rumex acetosella, diuretik i čistač krvi), medicinsku rabarbabu (rheum officinale, laksativ i čistač debelog crijeva) i crveni brijest (ulmus rubra, protuinfektivna tvar). Kasnije je fondacija Indian Wisdom popularizirala čaj pod nazivom Indian Essence dobiven od plemena Chippewa koji sadrži sve sastojke Essiaca ali i Pravi čkalj (cnicus beneductus), imelu (viscum album), smeđu algu (laminaria digitata), ljekovitu potočarku (nasturtium officinale) i cvijet crvene djeteline (trifolium pratense).

Kvaščeve stanice sadrže vitamine, različite elemente u tragovima, kalcij, magnezij, kalij, aminokiseline, enzime i ostale viološke tvari kao što su glukani, mana i, glutationi i drugo. Zajedno ove tvari pobuđuju staničnu respiraciju i unapređuju iskoristivost dostupnog kisika. Čak i podupiru prirodnu crijevnu floru koja zavisi od tih tvari.
DHEA je hormon dehidroepiandrosteron što gs naše tijelo stvara sve manje kako starimo. Pametni su poslovni ljudi zaključili da sko se taj hormon daje starijim ljudima da će se tim načinim vjerojatno usporiti postupak starenja. To je danas veliki posao u SAD-u, dok je u Njemačkoj slobodna prodaja zabranjena.
Nema sumnje da DHEA igra važnu ulogu u našem tijelu, i ustanovljeno je kako se frugi hormoni kao što su estrogen, progesteron, ili testosteron stvaraju uz pomoć DHEA. Čini se kako hormon DHEA igra važnu ulogu kod raka dojke jer studije pokazuju kako žene češće oboljevaju od te vrste raka ako imaju u krvi manju koncentraciju DHEA.
Dok zdrave stanice trebaju otprilike 30 koraka da završe svoje metaboličke procese, dotle stanice raka učine to u 4 koraka.
Germanij je u krutom stanju kristal. Energija koja se pripisuje kristalima učinkovita je za ozdravljenje jer oni upijaju i isijavaju elektrone. Zato što se informacijski tok u tijelu pojavljuje zahvaljujući elektronima, kristali germanija igraju važnu ulogu u otpuštanju energije. Knjige o toj temi su dr. K. Asai Čudesno ozdravljenje i dr. Sandra Goodman Germanij - zdravstveni i životni pojačivač.
Naziv mačja pandža dolazi od vina stabla Uncaria tomentosa koja raste u Srednjoj i Juznoj Americi, a to stablo ima oštre trnove u obliku maćje kandže. Već odavnina ovaj se sok odnosno vino primjenjuje u Peruu kao protutumorski lijek ili lijek za povišenje imuniteta. Njegov učinak najvjerojatnije dolazi od mnogih antioksidacijskih sastavnica. Na žalost, postoji premali broj značajnih studija.
Spoj lentinan je zanimljiv a nalizi se u gljivi Shii-take. Lentinan povećava stvaranje vlastitog interferona u tijelu, uključuje prirodne obrambene snage pobuđujući proizvodnju limfocita i stanica ubojica. U gljivi šitake postoji i spoj eritadenin koji snizava visoke razine kolesterola u krvi.
Enzimi koji su tako važni u postupku respiracije (disanju) stanice, također su isti oni enzimi koje nalazimo u travi pšenice: citokrom oksidaza, lipaza, proteaza, amilaza, transhidrogenaza, pepsin i superoksidismutaza. Nema sumnje kako je trava pšenice nešto stvarno posebno za oboljele od raka.
U zelenom čaju postoji spoj Epigallocatechin koji pokazuje sposobnost potiskivanja rasta stanica raka i u isto vrijeme snižava razinu kolesterola. Pripada u skupinu polifenolnih katekina koji su poznati kao antioksidanti i imaju snažniji učinak čak i od vitamina.

Kako alopatska onkologija može uistinu ostvariti napredak? Sva se istraživanja temelje na dioničarima i ljudima koji zarađuju nivac na postojećem stanju stvari, a ne na promjenama. Izvještaji u novinama su uvijek isti: za dvije do tri godine imat ćemo na tržištu lijek protiv raka. Naravno, većina oboljelih ne zna kako 99% ovih izvještaja služi za uvjeravsnja dioničara kako bi se stabilizirale cijene dionica, a ne da se pomogne oboljelim od raka.

Ako postoji i jedna stvar o kojoj sam naučio posljednjih godina, to je ta da oboljeli od raka, a posebno oni u uznapredovaloj fazi, mogu ozdraviti samo ako žive disciplinirano. Disciplina ne znači da se ne smijete zabavljati i uživati već sasvim suprotno. Disciplina znači prvo i najvažnije - biti aktivan i živjeti. Zabava i uživanje mogu napraviti više za stabilizaciju vašeg imunološkog sustava i općenito za vaše zdravlje nego ijedan lijek.
Danas započnite zamišljati što bi vam moglo biti najzabavnije, ili što bi vam moglo unijeti najveći užitak u vaš život. To preporučam svakoj osobi, a ne samo oboljelima od raka, da prije nego krenete spavati razmislite što se tog dana lijepo desilo, što vas je zabavljalo, ili što vas je danas približilo ostvarenju vaših snova. I tako svaku večer planirajte kako da popunite slijedeći dan. To su aktivnosti gdje ćete se smijati, živjeti svoje snove i u kojima ćete biti potpuno zadovoljni.
Usporedite navedeno sa izgradnjom kuće. Prvo se naprave temelji, zatim se dižu zidovi i na kraju se boje. Temelj u ovom slučaju je radost življenja, zidovi su pravilna prehrana, detoksikacija i rad na povećanju energije, a tek nakon toga neki od sastojaka koje smo prije naveli.
Uravnotežite kiselo lužnati odnos pomoću svakodnevnih kupki sa sodom bikarbonom.

Razvili ste ovaj tumor ove stanice i jedino ste vi odgovorni da se sve vrati na pravi put. Uzmite odgovornost u svoje ruke i nemojte je ispustiti.
Ozdravljenje se događa unutar vas. Niti jedan lijek na svijetu ne može vas ozdraviti. Jednom kad ste usvojili ovu rečenicu već ste na putu ozdravljenja.
Svi mi možemo uraditi nešto za bolju budućnost. Čak i ako samo svakodnevno vizualizirate bolji svijet i tako doprinosite toj viziji, ona će ubrzo postati stvarnost.

Lothar Hirneise
Tumor je rješenje tijela na neki problem. Tumor nastaje jer osoba više ne proizvodi dovoljno adrenalina koji je potreban za razbijanje šećera. Suvišak šećera je opasan i zato tijelo stvori tumor. A tumori fermentiraju, tj izgaraju šećer. Također koriste i mnogo energije, šećera, jer je njihovo dijeljenje stanica ubrzano. Zbog toga tumori rastu tako brzo. Stanice raka funkcioniraju kao stanice jetara, samo mnogo učinkovitije. Tako tumor pomaže kako se osoba ne bi uistinu razboljela. Kad ozdravite tumor sam po sebi nestaje što je razlog da ga ne treba odmah odstraniti operacijom. Prvo morate obaviti detoksikaciju. Ako tumor nastavi rasti, a što se skoro nikad ne dogodi, uvijek ga se može operirati i kasnije.
Inzulin transportira šećer do stanica. Andrenalin, a u manjoj mjeri kortizol i glukagon, ga odnose. Svatko misli da ako je pod stresom, da će imati višak adrenalina. To je istina, ali samo na početku. Ishod dugotrajnog stresa je manjak adrenalina. To je ono što se vidi kod oboljelih. Ta je stanica prepuna šećera koji se ne razgrađuje. Tas tanica umire. Šećer je otrov, previše šećera uništava arterije, bubrege i kosti. Tijelo se bori protiv takve opasnosti tako što stvara tumore kao zadnji pokušaj da se oslobodi suviška šećera.
Svatko mora pronaći svoj put k izlječenju.

Www.odemagazine.com

15.04.2014. u 14:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

Što Europa želi?

Slavoj Žižek i Srećko Horvat
Izdavač: Algoritam - studeni 2013.

Početkom listopada 2013. Brod na kojem se nalazilo više od 500 imigranataiz Eritreje, Somalije i Gane, počeo je tonuti blizu otoka Lampedusa. Kako bi signalizirali predstojeću nesreću i dozvali moguću pomoć, putnici su zapalili deke, međutim vatra je zahvatila rezervoar s benzinom pa je došlo do eksplozije zbog koje je većina ljudi počela iskakati sa zapaljenog broda. Spašeno je samo 155 ljudi, više od 300 ih je poginulo... Reakcija talijanske vlasti bila je dirljiva: premijer Enrico Letta proglasioje dan žalosti, a onima koji su izgubili živote pred obalama Lampeduse poklonio talijansko državljanstvo. Naravno, oni koji su srećom i čudom preživjeli havariju proglašeni su'ilegalnim imigrantima' pa su po novom zakonu koji je donijela vlada desnog centra dužni platiti kazne i do 5.000 eura. Alle Menschen werden Bruder (svi će ljudi biti braća), kako to lijepo kaže službena europska himna.

Kao što kaže Gramsci u svojim Zatvorskim bilježnicama: Dok staro umire, a novo se ne može roditi, nastupa doba čudovišta. Upravo se u tom razdoblju sada nalazimo. Stara Europa ubrzano umire, a novo nikako da se rodi. Čudovišta su svuda oko nas.

Sve se promijenilo nakon krize 2008. Banke su gubitke stvorene špekulacijama prebacile na državu, a one su zauzvrat taj trošak prenijele na društvo.
Uvijeti programa koje je donijela grčka vlada predstavljeni su kao pozitivni, kako bi se prikrila ogromna socijalna destrukcija koju uzrokuju.
Te su mjere navodno trebale pridonijeti izlasku iz krize. Strogi stabilizacijski program vodio bi do proračunskih viškova, omogućavajući Grčkoj da prestane posuđivati i da istodobno otplati svoj dug. S druge strane, reforme bi povratile povjerenje tržišta, koje bi - vidjevši uništenu socijalnu državu i očajne, nezaštićene i slabo plaćene radnike na tržištu rada - požurilo uložiti sredstva. To bi dovelo do novoga razvoja koji ne postoji nigdje, osim u svetim knjigama i najizopačenijim umovima globalnog neoliberalizma.
Pretpostavljalo se da će program biti vrlo učinkovit i brz te da će se Grčka uskoro vratiti 'preporođena' putovima razvoja. No tri godine nakon potpisivanja Memoranduma situacija postaje sve gora. Gospodarstvo tone, poreze se, naravno, ne prikuplja, iz jednostavnog razloga što ih građani ne mogu platiti. Smanjenje potrošnje sada zadire u srž socijalne cjelovitosti, stvarajući uvjete humanitarne krize. Kako bismo to bolje pojasnili, govorimo o ljudima koji jedu smeće i spavaju na pločnicima, o umirovljenicima koji ne mogu kupiti kruh, o domaćinstvima bez električne energije, o bolesnicima koji ne mogu do lijekova i terapije. I sve to unutar eurozone.
Grčko je gospodarstvo ušlo u začarani krug nekontrolirane depresije koji ne vodi nikamo, osim u potpunu katastrofu.

Gospodarstvo je poput krave. Ona jede travu i proizvodi mlijeko. Nezamislivo je oduzeti joj jednu četvrtinu trave i očekivati da će proizvesti četiri puta više mlijeka. Krava će jednostavno umrijeti. To se isto događa danas grčkom gospodarstvu.
Ljevica u Grčkoj uvidjela je od prvog trenutka da mjere štednje neće izliječiti nego produbiti krizu. Kad se netko utapa, potrebno mu je baciti pojas za spašavanje, a ne uteg. Sa svoje strane, talibani neoliberalizma još i danas tvrde da će se stanje popraviti. Oni lažu i znaju to dobro i sami, s iznimkom onih potpuno glupih. Ali to nije glupost i dogmatizam. Sami vodeći ljudi MMF-a nedavno su izjavili da postoji greška u osmišljavanju grčkog programa mjera štednje, koji je osuđen na propast, te da su posljedice recesije u potpunosti izvan kontrole. Zaključak je da se nešto drugo krije u pozadini svega ovoga.
Zapravo, u pozadini svega jest činjenica da izlazak grčkog gospodarstva iz krize nije u interesu Europe i MMF-a.
Nije važno hoće li na kraju Grčka biti dovrdena do bankrota i socijalnih problema. Ono što je važno jest da se sada u jednoj državi eurozone otvoreno raspravlja o uvođenju plaća na razini kineskih, ukidanju radničkih prava, ukidanju sustava osiguranja i socijalne države, potpunoj privatizaciji komunalnih poduzeća i javnih dobara. San izopačenih neoliberalnih umova, koji su nakon dvadesetih naišli na nasilan otpor u europskim društvima, uz izgovor krize napokon postaje stvarnost. Grčka je prva stepenica. Dužnička se kriza već proširila na druge zemlje južne Europe i prodire sve dublje u srce Europske unije. Grčka nam može poslužiti kao ogledni primjer. Svakome tko je izvrgnut spekulativnim napadima tržišta, ne preostaje ništa drugo nego da potpuno uništi ostatke socijalne države, kao što je učinila i Grčka. Slični memorandumi u Španjolskoj i Portugalu već uvode takve promjene. Ta se strategija u cjelosti otkrila Europskim paktom za stabilnost, koji Njemačka promiče za cijelu Uniju. Zemlje članice nisu više slobodne upravljati svojim financijama.

Jasno ćemo reći: generalizirani europski model nije stvoren kako bi se Grčka spasila, nego kako bi se uništila. Europska je budućnost već isplanirana i predviđa sretne bankare i nesretna društva. Predviđa razvojni put u kojem će kapital biti jahač, a društva konj.

Sukob koji naizgled dobiva geografske dimenzije i oznake: sjever-jug, ali ispod površine je klasni sukob koji se odnosi na dvije sukobljene strategije za Europu. Jedna strategija brani potpunu dominaciju kapitals, bez uvjeta, bez načela, bez ikakvog plana sigurne socijalne kohezije i socijalne skrbi. Druga strategija brani europsku demokraciju i socijalne potrebe. Sukob je već započeo.
Postoji alternativno rješenje za krizu. To je zaštita europskih društava od spekulacija financijskog kapitala. To je emancipacija realnog gospodarstva od ograničenja profita. To je izlaz iz monetarizma i autoritativne fiskalne politike. To je novo planiranje razvoja s društvenom koristi kao glavnim kriterijem. To je novi proizvodni model, utemeljen na dostojanstvenom radu, na širenju javnih dobara i zaštiti okoliša. Taj pogled se uporno ostavlja izvan rasprava europskog vodstva. Zato jedino što preostaje narodima, europskim radnicima i ogorčenim pokretima jest da udare vlastiti pečat na povijesni razvoj i spriječe masovno pljačkanje i razaranje.

Aktivno uključivanje masa u politiku ono je od čega strahuju vladajuće elite u Europi i u svijetu. Baš zato to treba omogućiti.
Današnji sukob nije onaj između deficita i suficita zemalja, niti između discipliniranih i nemirnih naroda. Današnji sukob je onaj između europskih socijalnih interesa i potreba kapitala za kontinuiranom profitabilnošću.
Krenimo u obranu svim sredstvima. I pokrenimo društveni otpor koji eruptira i trajno štiti osjećaj solidarnosti i jedinstvene strategije za narode Europe.
Budućnost ne pripada neoliberalizmu, bankarima i nekolicini moćnih multinacionalnih tvrtki. Budućnost pripada narodima i društvima.

Kriza, kriza, kakva kriza? Pogledajte zemlje BRIC-a (Brazil, Rusiju, Indiju Kinju), Poljsku, Južnu Koreju, Singapur, Peru, čak i mnoge subsaharske zemlje. Svi napreduju. Gubitnici su samo Zapadna Europa, i donekle SAD, stoga na djelu nije globalna kriza, nego samo pomak dinamike napretka dalje od Zapada.
Tužna nam je sudbina: u budućnosti ne možemo preživjeti bez Europe, ali niti s Europom, kako bi Staljin rekao: obje su opcije gore.
Snažna Sjeverna Europa fokusirana u Njemačkoj, bavi se koncentriranjem dok oslabljeni i ranjivi jug logoruje. Na horizontu se pojavljuju pravi obrisi podijeljenjen Europe: njen južni dio bi će sve više i više reduciran na zonu s jeftinom radnom snagom, izvan sigurne mreže države blagostanja, domene prikladne za outsourcing i turizam. Jaz između razvijenog svijeta i onih koji zaostaju pojavit će se i u samoj Europi.

Cipar po definiciji ne može otplatiti svoj dug, dok Njemačka i EU ne mogu jednostavno nastaviti bacati svoj novac u ciparsku financijsku rupu. Obje priče zamračuju ključnu činjenicu: nešto ne štima s čitavim sistemom u kojem nekontrolirane bankarske spekulacije mogu dovesti do toga da čitava zemlja bankrotira. Ciparska kriza nije oluja u čaši vode malene marginalne zemlje, ona je simptom onoga što ne valja s cijelim sustavom EU.

Za vrijeme krize nije novac – kao što bi se moglo očekivati – ono što gubi na vrijednosti, pa moramo prribjeći 'stvarnoj' vrijednosti dobara. Sama dobra – utjelovljenje 'realne (upotrebne) vrijednosti' – postaju beskorisna, jer nema nikoga tko bi ih kupio. U vrijeme krize 'novac se odjenom i trenutačno mijenja iz isključivo nominalnog oblika, novca na računu, u nepatvorenu gotovinu. Profana dobra više ga ne mogu nadomjestiti. Upotrebna vrijednost dobara ostaje bez vrijednosti, a njihova vrijednost nestaje naočigled njihova vrlastitog oblika vrijednosti.
Prema javnim podacima, oko 90% novca koji uokolo cirkulira je vitualni kreditni novac, stoga ako se 'stvarni' proizvođači nađu u dugovima prema financijskim institucijama, postoje dobri razlozi za sumnju u njihov dug – kolik je dio duga rezultat spekulacija do kojih je došlo u sferi koja nije ni na koji način povezana s realnošću lokalne jedinice proizvodnje?
Dakle, kada se zemlja nađe pod pritiskom međunarodnih financijskih institucija, bilo da se radi o MMF-u bilo o privatnim bankama, uvijek treba imati na umu da njihov pritisak (preveden u konkretne zahtjeve: smanjenje javne potrošnje demontažom dijelova države blagostanja, privatizacijom, otvaranje tržišta, deregulacijom banaka...) nije izraz kakve neutralne objektivne logike ili znanja, već dvoličnog djelomičnog ('interesnog') znanja: na formalnoj razini, radi se o znanju koje utjelovljuje niz neoliberalnih pretpostavki, dok na razini zadovoljstva privilegira interese određenih zemalja ili institucija (banaka...).

Ako je naša budućnost prodana, onda ona uopće ni ne postoji.
Tako recimo, budućnost nije umrla tijekom sedam godina dok je general Gotovina bio u zatvoru. Smrt budućnosti upisana je u sam proces stvaranja drćave. Da, Hrvati su se borili u ratu i mnogi su se borili braneći svoje domove i obitelji, iskreno vjerujući u bolju Hrvatsku. Ali u isto vrijeme oni koji su ih uvjerili da se bore za Hrvatsku temeljito su radili na krađi budućnosti. Sanaderovo dogovaranje zajmova s visokim kamatama (uzimajući pri tom proviziju od 5%, ili približno 7mil austrijskih šilinga što je izravno utjecalo na budućnost Hrvatske i konkretno visinu današnjeg vanjskog duga) najbolji je primjer, a drugi je prodaja nekoć državne naftne komanije INA-e koja danas pripada Mađarskoj. Tu su i brojni drugi primjeri koji se protežu sve do telekomunikacija (koje su sada njemačke) i druge nekoć profitabilne industrije, dok su sva druga vrata otvorena daljnjoj privatizaciji željeunica, energetskog sektora, zdravstvenog sustava itd.

U svojoj knjizi The Uprising On poetry and finance tvrdi da je bankarenje zapravo skladištenje vremena. Na određeni način, u bankama pohranjujemo svoju prošlost, ali i svoju budućnost. Bifo ide korak dalje i tvrdi da su njemačke banke pune našeg vremena: Njemačke banke pohranile su grčko vrijeme, portugalsko vrijeme, talijansko vrijeme i irsko vrijeme, a sada njemačke banke traže svoj novac natrag. One su pohranile budućnosti Grka, Portugalaca, Talijana i tako dalje. Dug je zapravo buduće vrijeme – obećanje budućnosti.
Većina građana, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj regiji Balkana, sada je visoko zadužena, duguju novac bankama u stranom vlasništvu koje su se proširile Balkanom i koje kontroliraju čitav financijski sektor. Prema nekim procjenama, 75,3% banaka u Srbiji i 90% u Hrvatskoj te do 95% u Bosni i Hercegovini zapravo pripada njemačkim, talijanskim i francuskim bankama. Integracija Balkana u EU započela je još prije 20 godina.
Zato bismo danas trebali ponoviti poznati slogan 'Danke Deutschland', ali naravno ciničnim tonom. Kada je Njemačka u prosincu 1991. Godine priznala Hrvatsku kao nezavisnu državu hvatska pjevačica izvela je pjesmu 'Danke Deutschland' na nacionalnoj televiziji. Premda kičasta pjesmica nikada nije bila osobito popularna u Hrvatskoj, jasno je ukazivala na prevladavajuću atmosferu: u to su vrijeme mnoga sela i gradovi u Hrvatskoj dobili Genscherovu ulicu ili Genscherov trg, prema tadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslova. Kao što se moglo i očekivati, pjesma 'Danke Deutschland' odmah se iskoristila – i razmjerno češće svirala – u Srbiji kao sredstvo protupropagande Njemačke i Hrvatske, konkretno između Trećeg Reicha i ustaškog režima Nezavisne države Hrvatske. Beogradska televizija otišla je toliko daleko da je svirala 'Danke Deutschland' preko filmskih scena mase koja pozdravlja Nijemce usred Zagreba početkom Drugog svjetskog rata. Zašto je toliko nemoguće zamisliti takav entuzijazam po pitanju današnjeg proširenja Europe?

Neposredno prije ulaska Hrvatske u EU, Europska komisija angažirala je londonsku PR agenciju, koja uglavnom radi za Coca-colu, JP Morgan Chase, British Airways, da za 20 milijuna eura razbije mitove i predrasude o proširenju EU, i da osigura da pristupanje Hrvatske prođe glatko. S druge strane, poput novozelanđanskih Aboridžina, pokušavajući se prilagoditi zapadnim fantazijama, Hrvatska vlada morala je potrošiti 600 tis eura, neposredno prije referenduma o EU, kako bi Hrvate uvjerila da će uskoro postati dio civilizirane Europe.

Danas MMF priznaje da je prisiljavanje Grčke i drugih dugom opterećenih zemalja da prebrzo smanje vlastiti deficit bilo kontraproduktivno, i to nakon što su stotine tisuća radnih mjesta izgubljeni zbog takvih 'krivih proračuna'.
I tu se nalazi prava poruka o 'iracionalnim' popularnim prosvjedima diljem Europe: prosvjednici jako dobro znaju ono što ne znaju, oni se ne pretvaraju da imaju brze i lake odgovore, ali ono što im instinkt svejedno govori je istinito – da oni koji su na vlasti također ne znaju. Danas u Europi slijepi vode slijepe.

Današnja situacija donekle podsjeća na poznati vic o pacijentu kojeg doktor pita želi li prvo čuti dobru ili lošu vijest. Naravno, pacijent prvo odabire prvo čuti lošu vijest. Loša vijest je da imate tumor, kaže doktor, ali ne brinite, dobra vijest je da imate i Alzheimera, tako da ćete do kuće već zaboraviti na prvu vijest. Ne zvuči li to upravo kao situacija ulaska Hrvatske u EU, gdje je loša vijest ta da je Hrvatska u velikoj političkoj i ekonomskoj krizi, s korupcijskih aferama koje izbijaju gotovo svakodnevno i stopom nezaposlenosti koja također svakodnevno raste, a dobra vijest je: Ne brinite, ući ćete u EU?!

I zahvaljujući kampanji ZA koja je koštala oko 600 tis eura glavni argumenti bili su do u tančine slični 'ucjenjivačkim alternativama' među kojima je najčešća bila: Ako ne uđemo u EU, ostajemo na Balkanu. U takvoj atmosferi ne čudi što je referendum o pridruživanju EU zabilježio rekordno slba odaziv među postojećim zemljama članicama. S izlaznošću od samo 43% Hrvatska je srušila prethodni rekord Mađarske gdje je na referendum izašlo svega 45% građana s pravom glasa.
Za razliku od vremena proširenja Unije od 2004. do 2007, u zraku više nema optimizma – a opet, Hrvatska se ipak pridružuje klubu.

Zapravo, hrvatski je referendum još jedan simptom europskog demokratskog deficita. Imali smo referendum nakon što je već sve dogovoreno. Nismo imali referendum 2003. Kada se Hrvatska prijavila za članstvo u EU. Nismo imali referendum 2005.kada je Hrvatska službeno otvorila pregovore s EU. Nismo imali referendum ni 2010.kada su nam Ustav i pravila referenduma promijenjeni kako bi se osiguralo buduće članstvo. Drugim riječima, danas smo u situaciji da možemo birati samo ono što je već odabrano svim ovim koracima.

Obrazovanje se briše kao dio 'mjera štednje'.
Već sada više od 90% banaka u Hrvatskoj su austrijske, francuske, njemačke ili talijanske, a naše 'eurokompatibilne' elite nastoje implementirati daljnje neoliberalne reforme prikazujući ih kao nužan dio procesa pristupanja EU, čak i danas, kada smo pristupili Uniji. Možda je na to gospodin Barroso mislio kada je rekao da će pristupanje Hrvatske EU samo osnažiti uniju, na nove privatizacije i novi dotok kapitala.

„Primanje Hrvatske kao člana iduće godine, otvaranje pregovora s Crnom Gorom i priznavanje statusa kandidata Srbiji osnažuje proces pomirbe na Balkanu“. Evo ga opet, slavlje misije civiliziranja koje provodi EU iako je upravo EU propustila spriječiti masakr u Srebrenici. Međutim, ne treba disreditirati Nobelovu nagradu za mir: najkasnije kada ju je dobio Henry Kissinger postalo je očito da je Orwellov poznati moto 'rat je mir' postao novi moto onih koji dodjeljuju nagrade, sumnja koja je potvrđena odabirom Baracka Obame, koji nakon toga nije povukao svoje trupe niti iz Iraka niti iz Afganistana. Uza sve to, nužno je spomenuti da je jedan od preduvjeta za pridruživanje Uniji pridruživanje NATO-u koji nije osobito poznat po 'osnaživanju procesa pomirbe' ako na pameti imamo rat u Libiji i drugim mjestima. Ili uzmimo nedavni sukob u Maliju kamo EU ponovno šalje svoje trupe da bi se borile protiv 'islamskog fundamentaliizma' pod izlikom da ugrožava europsku demokraciju.

Možda je došlo vrijeme da se u vicu o pacijentu i doktoru zamjene uloge. Loša vijest je da je EU u velikoj političkoj i ekonomskoj krizi dok korupcijske afere izbijaju gotovo na dnevnoj bazi i stopa nezaposlenosti raste. Dobra vijest je ta da Hrvatska ulazi u EU, upravo je hrvatsko pristupanje, poput Nobelove nagrade za mir, ono što bi trebalo dati novi kredibilitet i legimitimitet Europskoj uniji u njenom trenutnom stanju. U tom smislu, možemo reći d au ovom trenutku EU treba Hrvatsku više nego što Hrvatska treba Europu u stanju u kojem se ona sada nalazi.

Palube Costa Concordije, nazvane prema europskim zemljama, i posljednji Godardov film daju nam preciznu sliku današnje Europe. Nema tu stvarne harmonije ni jedinstva, samo propast koja neizbježno vodi u katastrofu. Nije li kapetan Costa Concordije, koji je noć prije nesreće proveo u društvu prekrasne žene pijući skupo vino, također metafora za postojeću financijsku elitu Europe? Nije li kapetan koji je napustio broj prije svih sličan onim bankarima, menadžerima i brokerima iz Goldman Sachsa i Europske centralne banke koji uvijek na vrijeme napuste brod koji tone, puštajući ljude da se utope, kao danas u Grčkoj ili negdje drugdje u južnoj Europi?

Evo tipične ilustracije ove retorike: 'Uzeli su nam samostalnost. Vrijedimo samo da bi nam međunarodni kapital dozvolio da im punimo vreće novca s kamatama. Tri milijuna ljudi nema posao i sredstava za život. Službenici, istina je, rade da bi prikrili bijedu. Govore nam o mjerama i svjetlu na kraju tunela. Stvari se postepeno popravljaju za njih, a za nas se postepeno pogoršavaju. Iluzija slobode, mira i prosperiteta koji su opećani kada smo htjeli preuzeti sudbinu u vlastite ruke nestaje. Iz ove neodgovorne politike može uslijediti samo kompletno urušavanje naroda.'
Nije li ovo savršen opis proturječja u kojem se Europa trenutno nalazi?

Gdje se mi onda nalazimo danas? Europa je s jedne strane ukliještena SAD-om, a s druge Kinom. SAD i Kina, viđene metafizički, iste su: ista beznadna mahnitost neobuzdane tehnologije i surove organiziranosti prosječnog čovjeka.

Rat u Libiji navodno je gotov, ali rat protiv imigranata nastavlja se. Samo je 2012.godine tisuće imigranata poginulo u Sredozemnom moru.

U Negativnoj dijalektici Adorno nudi reviziju vlastite poznate tvrdnje izjavom da 'neprestana patnja ima ista prava na izražaj kao što čovjek kojega muče ima pravo na urlik'.

Trenutna faza financijskog kapitalizma potpuno je ukinula razliku između 'fiktivnog' i 'realnog' vrtlarenja i biznisa, a cijena koju plaćamo su naši stvarni životi.

Kako pojedinci postaju siromašniji smanjenjem plaće i nestankom društvene provizije, neoliberalizam im nudi kompenzaciju putem duga i ponudom dioničarstva. Tako plaće ili odgođene plaće (mirovine) ne rastu, nego ljudi imaju pristup potrošačkom kreditu i ohrabreni su prinositi za umirovljenje kroz osobne udjele u portfeljima. Ljudi više nemaju pravo na stanovanje, nego imaju pristup hipotekarnom stambenom kreditu. Nemaju više pravo na visoko obrazovanje, ali mogu podići studentske zajmove. Zajednička i kolektivna zaštita od rizika je demontirana, ali ljude se ohrabruje da uzimaju privatna osiguranja. Bez zamjene svih postojećih društvenih odnosa, slijedi kreditor pa dug dolazi u prvi plan: radnici postaju zaduženi radnici (moraju vraćatidugove dioničarima vlastitih tvrtki zato što su ih zaposlili). Potrošači postaju zaduženi potrošači, građani postaju zaduženi građani, moraju preuzeti odgovornost za svoj udio u dugu vlastitih zemalja.

Dug sa svojim pritiskom na prošle i buduće postupke i sa svojim moralnim dosegom zastrašujući je alat vlasti – sve što je preostalo zaučiniti jest sekulazirati ga.

Zaduženi subjekt prakticira dvije vrste rada: plaćeni rad, kao i rad na sebi koji je potreban da bi se proizveo subjekt koji je u mogućnosti obećati, vratiti dugove i koji je spreman preuzeti krivnju zbog toga što je zadužen. Specifičan krug temporalnosti povezan je sa zaduženošću: za biti u mogućnosti vratiti dug (sjetiti se obećanja) potrebno je svoje ponašanje učiniti predvidljivim, redovitim i proračunatim. Ne samo da je to u sukobu sa bilo kakvim budućim revoltom koji bi sa sobom donio neizbježan poremećaj sposobnosti vraćanja duga. Time se također implicira brisanje sjećanja na prošle pobune i kolektivne otpore s mnoštvom poremećenog vremena i nepredvidivim ponašanjem. Taj zaduženi subjekt trajno je otvoren za procjenjujuću provjeru drugih: individualizirane procjene, kreditne ocjene, individualni intervjui onih koj primaju blagodati javnih kredita. Subjekt je stoga primoran ne samo pokazati da će biti u mogućnosti vratiti dugove (i tako se odužiti društvu putem ispravnog ponašanja), on također mora pokazati pravi stav i preuzeti individualnu krivnju za bilo kakav neuspjeh. Tu asimetrija između kreditora i kreditiranog postaje opipljiva: zaduženi 'samopoduzetnik' aktivniji je od subjekta prethodnog discipliniranijeg oblika vladavine, međutim, lišen mogućnosti vladavine svojim vremenom ili procjene vlastitog ponašanja, njegov kapacitet samostalnog postupanja je strogo skrojen.
U slučaju dojma da je dug jednostavno alat vlasti skrojen da bi oblikovao ponašanje pojedinaca treba dodati da se slične tehnike mogu primijeniti na vladavinu institucija i zemalja. Svatko tko u slow motionu prati nesreću koju ova kriza predstavlja, ne može ne biti svjestan načia na koji zemlje i institucije trajno bivaju procjenjivane (npr kreditne agencije), kako moraju prihvatiti moralnu krivnju za svoje protekle greške i samodopadnost te kako se moraju predati budućem dobrom ponašanju koje će omogućiti da, bez obzira na to koliko se morali prikratiti u aspektu društvene provizije ili u aspektu prava svojih radnika, budu u mogućnosti vratiti posuđeni novac.

Krajnji trijumf kapitalizma se, prema tome, događa kada svaki radnik postane vlastiti kapitalist, 'samopoduzetnik' koji odlučuje koliko je potrebno uložiti u vlastitu budućnost (obrazovanje, zdravlje...), plaćajući za ta ulaganja zaduživanjem. Prava (na obrazovanje, zdravstvo, stanovanje...) stoga postaju slobodne odluke o investiranju koje su u ovu ili onu tvrtku, tako da na tom formalnom nivou svatko postaje kapitalist koji se zadužuje da bi investirao. Ovdje smo korak dalje od formalne jednakosti između kapitalista i radnika u očima zakona – sada su obojica kapitalistički investitori, međutim ista razlika u 'fizionomiji naših dramatičnih persona' koje, prema Marxu, nastaju nakon što se završi razmjena između kapitala i rada nanovo se pojavljuje ovdje između kapitalista investitora i radnika koji je prisiljen djelovati kao 'samopoduzetnik': 'Jedan se samodopadno smješka i usmjeren je na posao, a drugi je pitom i suzdržan poput onoga koji je na tržište donio svoju kožu i može očekivati samo stavljenje'. I u pravu je ostavši pitom. Naime, sloboda izbora koja mu je nametnuta je lažna, radi se samo o boliku njegova sluganstva.
Današnji suvremeni kapitalizam dovodi odnos dužnika i kreditora do ekstrema i istovremeno ga podriva: dug postaje otvoreno apsurdan eksces. Tako ulazimo u domenu opscenosti: jednom kada je kredit dogovoren, od dužnika se niti ne očekuje da ga vrati – dug se otvoreno tretira kao sredstvo kontrole i dominacije.

Prije otprilike desetljeća Argentina je odlučila vratiti svoj dug MMF-u prije vremena (uz financijsku pomoć Venezuele), a reakcija MMF-a bila je iznenađujuća. Umjesto da im bude drago što će dobiti svoj novac natrag, MMF je (bolje rečeno njegovi glavni predstavnici) izrazio zabrinutost da će Argentina iskoristiti ovu novu slobodu i financijsku neovisnost od međunarodnih financijskih institucija da bi napustila stroge financijske politike i da bi se uključila u neoprezno trošenje... Ta nelagoda učinila je opipljivim prave uloge odnosa kreditora i dužnika: duk je instrument kontrole i regulacije dužnika i kao takav stremi vlastitoj reprodukciji.

Oprost zapravo ne dokida dug, nego ga, naprotiv, čini beskonačnim – zauvijek smo dužni osobi koja nam je oprostila. Nije nikakvo čudo što je kajanje draže od vjernosti: u vjernosti Gospodaru slijedim g aiz poštovanja dok je u kajanju ono što me veže uz Gospodara beskonačna neizbrisiva krivica. U tome je Tit (iz Mozartove opere) posve kršćanski gospodar. Obično se suprostavlaju židovska rigorozna pravda i kršćansko milosrđe, neobjašnjiva gesta nezasluženog oprosta: mi, ljudi, rođeni smo u grijehu, nikada ne možemo otplatiti svoje dugove i iskupiti se putem svojih postupaka – naše jedino spasenje leži u Božjem milosrđu, u Njegovoj krajnjoj žrtvi.

Margaret Thatcher, dama koja se nije htjela vrćati na staro, bila je takav vođa da je držeći se svojih odluka koje su isprva bile doživljene kao lude, postupno podizala vlastito ludilo na razinu prihvaćene norme. Kada su Thatcher pitali o njezinu najvećem postignuću odmah je odgovorila New labour. I bila je u pravu: njezin trijumf sastojao se u tome da su čak i njezini politički neprijatelji usvojili temelje njezine ekonomske politike – pravi trijumf nije pobjeda nad neprijateljem, on se pojavljuje kakda i sam neprijatelj počne koristiti tvoj jezik, tako da tvoje ideje tvore temelj čitavog polja.
Thatcher je vjerojatno jedina prava thatcherijanka – ona je čvrsto vjerovala u svoje ideje. Današnji neoliberalizam, s druge strane, 'samo zamišlja da vjeruje u sebe i zahtjeva da svijet zamišlja istu stvar' – da citiram Marxa.

Kada je Trojka došla u Grčku javni dug iznosio je 110% BDP-a, a sada je viši od 160%. To je spašavanje Grčke. Spasili su banke i uništili društvo.
Prvo su htjeli, a i dalje žele, postaviti paradigmu za druge europske zemlje i drugo, zato što imaju metu: cilj im je uzeti javna dobra, privatizirati sve u Grčkoj i pritom zaraditi. A što su rekli na početku? Rekli su da je problem u tome što su Grci vrlo lijen narod i da su odgovorni za situaciju. Ljudi a ne banke, e bankari koji su ljudima davali zajmove istodobno znajući da će te dugove biti teško otplatiti. U isto vrijeme govore da je problem u tome što su Grci lijeni i nastoje uvesti doktrinu šoka, kako bi rekla Naomi Klein. Onda je problem što nakon nekoliko mjeseci moraju objasniti zašto se ista stvar događa ne samo u Grčkoj, nego i u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Irskoj... Jesu li svi na europskoj periferiji lijeni? I naravno, 'lijeni' narodi su počeli reagirati.

Želimo novac koji bi trebao služiti ljudima, a ne da ljudi služe novcu.

Bilo bi znantno drugačije da Merkel nije odlučila uvesti mjere štednje na jugu, periferiji, nego da je povisila plaće radnicima u Njemačkoj, na sjeveru. Konkretno, deficiti juga u isto su vrijeme viškovi sjevera.

15.04.2014. u 14:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Teorija i nakon nje

Terry Eagleton
Izdavač: Algoritam

Lukavija, potrošačka vrsta kapitalizma nagovara nas da udovoljimo svojim osjetilima i da se po mogućnosti što besramnije nagrađujemo. Tako ćemo konzumirati više dobara i roba, a osim toga naše ćemo zadovoljenje požuda poistovjetiti s opstankom sustava. Onoga tko odbije orgazmički se valjati u osjetilnim užicima, jedne će kasne noći posjetiti grozan razbojnik poznat kao superego, a kazna za takvo odricanje užitka bit će grozan osjećaj krivnje. Ali budući da će nas lupež mučiti i kada se zabavljamo, onda je ipak bolje 'udrit brigu na veselje'.

Revolucije drugih uvijek su očitije od vlastitih.

Srednje su klase nacionalnom neovisnošću mogle profitirati više od potlačenih radnika i seljaka, koji bi u uvjetima nacionalne neovisnosti sada bili u rukama domaćih, a ne više stranih izrabljivača.

Problem je trenutačno u tome što bogati imaju mobilnost, a siromašni lokalnost. Ili točnije, siromašni imaju lokalnost sve dok bogati ne stave na nju svoju šapu. Bogati su globalni, a siromašni lokalni, ali kao što je siromaštvo globalna činjenica, tako i bogari počinju shvaćati koristi lokalnosti.

Šezdesetih i sedamdesetih godina, kultura je počela podrazumijevati film, modu, životni stil, marketing, reklame i komunikacijske medije.
Ona od tada više nije na strani harmoničnog rješavanja problema, nego na strani disidenata i kritičara.

Kapitalizam traži čovjeka koji još nikada nije postojao - čovjek koji će na radnom mjestu biti razumno ovuzdan, a u golemim supermarketima razuzdano anarhičan.

U antičkome društvu proleterijat su bili oni previše siromašni da služe državi i stječu vlasništvo, ali su joj služili time što su stvarali djecu (proles - potomstvo) kao radnu snagu. Bili su to oni koji ne mogu dati ništa doli svoje tijelo. Stoga su proleteri i žene, kako je to i danas u osiromašenim religijama svijeta, bili bliski saveznoci. Krajnje siromaštvo i gubitak svojega bića - to znači biti ostavljen ni sa cime drugim, doli sa samim sobom. To kao i kod drugih životinja, znači raditi izravno vlastitim tijelom. A kako je to i dalje stanje milijuna ljudi danas na scijetu, čudno je kada vam netko kaze da je proleterijat nestao.

Kako je kultura ono od čega smo stvoreni, to bi značilo da moramo iskočiti iz svoje kože, da moramo gledati sami sebe, a ne nešto drugo, i općenito, reflektirati same sile koje nas čine ljudskim bićima. Morali bismo se preispitati tako kao da nas uopće nema.

Mi smo kao djeca koja viču da im trebaju tješitelji, i mora nas se, dok se peremo i udaramo oko sebe, dugo uvjeravati da priznamo da nam ne trebaju. Ako se odreknemo naših metafizičkih tješitelja doći ćemo do važnog otkrića da oni zapravo ništa ne mijenjaju. Kada bismo to prihvatili, postali bismo potpuno postmetafizični, a time i slobodni. Ali Nietzsche nas je upozorio da smo ubili Boga, ali da smo sakrili tijelo, te da se i dalje ponašamo kao da je on još živ. Postmodernizam nas opominje da priznamo kako rušenjem temelja, osim svojih lanaca, ništa nećemo izgubiti. Sada možemo činiti što želimo, a da ne vučemo za sobom golemi metafizički balast koji bi trebalo pravdati. Kada čekiramo prtljagu, oslobodili smo ruke.

Modernizam je bio refleksija loma cijele jedne civilizacije. Sva uvjerenja koja su društvu srednjeg sloja u devetnaestom stoljeću tako dobro služila - liberalizam, demokracija, individualizam, znanstveno istraživanje, povijesni napredak, suverenitet uma, doživjela su krizu. Počeo je snažan razvoj tehnologije i naglo širenje političke nestabilnosti. Postalo je teško vjerovati da postoji još ijedan urođeni poredak svijeta. Umjesto toga, pronašli smo svijet koji smo sami izgradili.

Upravo kad smo počeli misliti 'na malo', povijest je počela djelovAti na veliko. Djeluj lokalno, misli globalno.

Poput kulture, intelektualci su bili istodobno unutar i izvan društva. Imali su autoritet, ali nisu imali moć. Bio je to sekularni kler modernoga doba.

Vrlo je uvjerljivo mišljenje da je sreća, točnije ime za taj posebni oblik dobrog života, ono čemu teže ljudska bića. To bi objasnilo većinu onoga što vidimo oko nas - ljude koji se ujutro, u neka neljudska vremena, spremno bude ili pak, brižljivo suše četkicu za zube navečer. Ali što je sreća? Ako ona znači jednostavno zadovoljstvo, onda ljudska bića očito mogu biti sretna kada se lijeno prikuju za televizor cetrnaest sati na dan, i kada staklenih pogleda žvaču potencijalno smrtonosne supstancije. Teško možemo izbjeći zaključak da živjeti dobar ljudski život znači malo više od toga. Jer to je odveć nalik na sreću jednog zeca.

Ali kuda bi ljudski život trebao ići? Jer ljudski životi nisu poput autobusa ili biciklističkih utrka, a ideja da je život samo niz zapreka koje treba nadilaziti kako bismo postigli cilj samo je kažnjavalačka puritanska fantazija izviđačkih voditelja, generala i izvršnih direktora korporacija.

Da bismo živjeli doista ispunjenim životima, mora nam biti dopusteno raditi to što radimo zbog samog rada.

Bit ljudske prirode jest u tome da ona nema cilj.

Ali kako su ljudska bića po prirodi povijesna bića, nama se čini kao da nekuda idemo - pa se to teleološko kretanje može pogrešno pročitati i zaboraviti da sve što činimo, činimo zbog same te stvari.

Ja se usuđujem činiti sve ono što može postati čovjek, onaj tko se usuđuje učiniti više - to nije.
Kada se usuđuješ nešto učiniti, tada si čovjek. A da postaneš više od onoga što si bio, moraš biti više čovjek.
To je svađa između onih koji ograničenja ljudske prirode smatraju kreativnima, poput machbetha i onih poput Lady Machbeth, kojima biti čovjek znači stalno nadilaziti granice. Za samog Machbetha, prekoračiti kreativna ograničenja znači razgraditi se, postati ništa u aktu u kojem želimo postati sve. To stari Grci zovu hybris, ili pretjeranom samouvjerenošću. Za Lady Macbeth ne postoji priroda koja ograničava: ljudskost je slobodna kreirati se ili rekonstruirati u potencijalno beskrajnom procesu. Što više činiš, to više jesi.

Ako odbacite ili zanemarite materijalnost, esenciju prirodne vrste - čovjeka, bit ćete ostavljeni s pretpostavkom da ljudska bića postoje samo na nekoj razini smisla i vrijednosti.

Aristotel je mislio da postoji određeni način života koji nam takoreći dopušta da budemo najbolji za našu vrstu bića. A to je život koji vodimo prema vrlinama. Židovsko kršćanska tradicija smatra da je to život milosrđa i ljubavi. Grubo rečeno, to znači da mi postajemo mogućnost za samorealizaciju drugoga. Samo time što sam ja sredstvo tvoje samorealizacije, ja mogu postići svoju, i obrnuto. Kod Aristotela nema gotovo ništa od takve recipročnosti. Politički oblik takve etike poznat je kao socijalizam, za kojega je prema Marxovim riječima slobodan razvoj svakoga uvjet za slobodan razvoj svih. To je ispolitizirana ljubav ili recipročnost na svakom koraku.

Uživanje stvara dubok osjećaj blagostanja, osjećaj koji za Aristotela nastaje zbog kreposnog života. Vrlina ili krepost ovdje označava samo tehniku ljudskog bića. Postati čovjek je nešto u čemu morate postati dobri, baš kao što to činite kada igrate biljar ili kada želite izbjeći stanodavca pri plaćanju dugova.

Sreća nije samo stanje duha, kao što ni igra šaha nije samo stanje duha. Ljudi mogu biti zadovoljni svojom situacijom, ali ako primjerice ne mogu igrati aktivnu ulogu u određivanju vlastitog života, onda oni, prema Aristotelu, ne mogu doista biti ispunjeni.

Onaj tko nije otvoren za dijalog s drugima, tko nije spreman slušati, pošteno argumentirati i priznati da ima krivo, ne može napraviti nikakav pomak u ispitivNju svijeta.
Shvaćanje situacije drugoga kakva doista jest, suprotno je sentimentalizmu. Sentimentalizam svijet smatra dobroćudno obojenim prema vlastitoj slici, dok sebičnost u skladu sa sobom boji svijet zločudno. Suprotnost fokusiranju na samoga sebe, kojemu je svijet samo zamišljena slika vlastitoga ega, jest ono što moderna teorija zove decentriranjem ili ono što se tradicionalnije zove nepristranost.

Za ratobornijeg kulturnog teoretičara, moral je također bio sentimentalan i neznanstven. Odveć je često bio samo izmišljotina za podjarmljivanje drugih ljudi.

Prema Židovskom Svetom pismu ne smijete stvoriti sliku Boga, ne smijete mu čak dati ni ime, jer je jedina slika Boga - ljudskost.

Ja nisam vlasnik svojih osjetila. Osjećati probadanje u tijelu nije isto što i imati kapu od tvida. Mogu vam dati svoju kapu, ali vam ne mogu dati svoju bol. Svoje tijelo mogu nazvati svojim, ali samo kada želim napraviti razliku između vašeg tijela i svojev, a ne zato da istaknem kako sam mu ja vlasnik. Kada je riječ o krvi i mesu, nema privatnog poduzetništva.

Moja je smrt - moja smrt, ona se već izlučuje u mojim kostima i potajno je na djelu u mojem tijelu, pa ipak, ona skače na moje tijelo i gasi ga kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Smrt uvijek dolazi u krivo vrijeme.

Činjenica je da ne možemo živjeti u sadašnjosti, odnosno da je sadašnjost za nas uvijek dio jednog nedovršenog projekta, pretvara kronike naših života u Priče. U životu jedne zlatne ribice nema ništa posebno dragocjeno. Mi ne možemo izabrati da živimo nepovjesno: povijest je naša sudbina, baš kao što je to i smrt.

Ali kada bismo u sadašnji trenutak zagrizli do jezgre, prema rječima pjesnika Edwarda Thomasa, iskusili bismo neku vrstu vječnosti.
Vječnost, ako igdje postoji, ona mora postojati ovdje i sada. A vječnost nije za nas. U ljudima uvijek ima više postojanja. Mi smo češće JOŠ NE negoli SADA. Naš je život pun požuda i potreba, a to do srži prazni našu egzistenciju. Ako je sloboda naša bit, osuđeni smo na to da nam isklizne svaka opsežna definicija samih sebe. A još nas je teže definirati ili predočiti ako smo zvijeri koje same sebi proturječe, čardaci ni na nebu ni na zemlji, životinje i anđeli.

Svakog trenutka umiremo.

Smrt upozorava na krajnju nesposobnost da vladamo svojim životom, a time i na uzaludnost i neprimjerenost pokušaja da vladamo životom drugih.

Zaljubljenost u nepostojanje preslikava djelovanje nagona smrti. A upravo nas nagon za smrću zavodi prema uništenju kako bismo stekli apsolutnu sigurnost ništavila. Nepostojanje je krajnja čistoća. Nepostojanje znači neokaljanost negacijom, savršenstvo prazne stranice papira.

23.01.2014. u 10:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Uspješno željeti

Pierre Franckh
Izdavač: Znanje
Ocjena: 5

Želje se ostvaruju. I to točno onako kao što smo ih naručili.

Uspješni ljudi ne sumnjaju i uvijek su pozitivno usmjereni k svojim ciljevima.

Naša se očekivanja često ne ispune, jer očekujemo da se neće ispuniti.
Svemir zna razlikovati dobro i zlo. On jednostavno daje. Svemiru je svejedno hoće li se ostvarenje želje negativno ili pozitivno odraziti na naš život. Svemir ne poznaje pravedno ili nepravedno, dobro ili loše, pozitivno ili negativno. Svemir nam daje samo ono što odgovara našim predodžbama.

Ne postoje granice. Ograničenja postoje samo u glavi.
Ondje, u glavi, oblikujemo svoj svakodnevni svijet. Mi odrasli to ne znamo ili ne želimo znati te smo stoga najčešće sa svijetom koji smo sami stvorili vrlo nezadovoljni.

Kako na najbrži način doći do malih uspjeha?
Malim željama.
Zašto malima?
Lakše je na dječji i neopterećen način prići malim željama. Stvari koje na ne znače mnogo ne nose toliki teret straha. Moguće ih je predočiti te ih ponovno zaboraviti, odnosno na taj ih način pustiti na energetsko putovanje. Kod nevažnih stvari prije smo skloni vjerovati da će se želja ostvariti jer nam ionako nije osobito važna. Upravo je povjerenje jedna od najvažnijih pretpostavki uspješnog željenja. Povjerenje stvara vjeru u uspješno željenje.

Vjera u uspjeh stvara uspjeh.
Najvažnije je vjerovati u uspjeh. To je praizvor koji želju neprestano hrani energijom. Vjera je ta koja pomiče planine.

Velika čuda također mogu funkcionirati, univefzumu je svejedno je li vaša želja velika ili mala.
Naša predodžba je uvijek ta koja nešto dopušta ili sprječava.

Naš razum shvaća da očito postoji nešto što ne možemo objasniti. Prilagođava se situaciji i osmišljava novi koncept. Odjednom počinje prihvaćati novi svijet jer uspješno željenje funkcionira na način koji je razumu razuman: prima se i šalje. Um se tijekom vremena počinje osjećati kao stvoritelj. I tako odjednom vjerujemo najvećem fizikalnom zakonu:
Energija slijedi pozornost.

Želju ne smijemo izreći neposredno prije nego što stignemo na odredište jer je čak i svemiru potrebna određena prednost. Dakle, najbolje je već pri odlasku od kuće izraziti svoju želju.

Ne stvarajte stanje "priželjkujem nešto", već stanje "imam nešto".
Ispravna formulacija stoga glasi: spreman sam za bogatstvo u svojem životu". Ili Ja sam bogat i sretan, ili Novac koji mi je namjenjen već postoji i upravo pronalazi najbolji način da dođe u moj život.

Naš rečenica glasi Ja jesam bogat, a ne Želim postati bogat.
Priželjkujemo li sretnu vezu, tada ne smijemo poželjeti Želim imati pravog partnera u svom životu ili Želim upoznati odgovarajućeg partnera.

Ja sam sretan , donosi nam stanje koje zapravo priželjkujemo.

Što je želja jasnije prisutna u našoj predodžbi, to će se brže izjednačiti čudna neujednačenost između snage misli i stvarnosti.

Potrebno je biti na oprezu kod želja koje dolaze opterećene velikim teretom straha. Strah je poput velikog magneta.
Strahovi privlače događaje koje želimo spriječiti.
Misli koje su obojene strahom nabijene su i pepune emocija. Te stoga posjeduju izuzetno snažnu energiju. Uvijek se više bavimo stvarima kojih se pribojavamo. Neprestano zamišljamo najgore scenarije sa svim mogućim detaljima te ih uvijek iznova vrtimo u mislima.

Sve što želimo izbjeći privlačimo u svoj život.

Zapišite želju. Time se želja pojačava.

Kada svoje želje posve jasno formuliraš, zapišimih, s dubokim mirom i sviješću da će se one i ostvariti.

Ništa nije tako uspješno kao uspjeh jer on sa sobom povlači daljnje uspjehe.

Kroz tebe ostvaruju mnogo toga što bez tebe, bez tvog ohrsbrivanja, tvoje pažnje i tvoje ljubavi možda ne bi uspjeli ostvariti. Vjerojatno je sama tvoja prisutnost često bila dovoljna.
Osjetimzahvalnist za mogućnosti koje ti je život dosada pružio, a to je da pokažeš svoju veličinu.

Zahvalom se čudesno množi. Upremo li pogled u nešto, tomu ćemo predmetu dovesti energiju. Zahvalom ćemo povećati sve one dobre stvari koje već postoje u našem životu jef im još uvijek dovodimo energiju. Život će postati se čudesniji jer smo svijest usmjerili na ono lijepo u našem životu. Zahvalnost će ispuniti srce. Zahvalnost nas čini čistim izvorom energije. Što je jasnija i čišća energija, to će brže i preciznije moći djelovati naše želje.

Temeljna misao zahvale nije samo povezanost sa svemirom i rijekom života, već i skretanje željenih događaha u sdašnjost.
U trenutku kada zahvaljujemo, želja će biti uslišana i već se manifestira jer zahvaljivanje premješta želju u sadašnjost.

Zahvalnost će odstrsniti sve sumnje i brige. Vjerujemo u izvedbu. Osjećamo sigurnost. Kao i u svadnevnom životu zahvaljujemo samo za stvari koje su se već dogodile. Hvala što to činiš za mene.

Čudesno je da pri uspješnom željenju svoje brige i probleme jednostavno možemo predati drugima i to osnažiti svojom zahvalom.
Dragi svemire, dragi anđeli, dragi Bože ili tkomgod od nadležnih, molim te pobrini se za to, javi mi kada mogu nešto napraviti. Očekujem jasne znakove. Jer upravo sad činim ono što vam je najmilije. Ugađam samome sebi. Zahvaljujem vam za vašu pomoć.
Od toga se trenutka time više ne trebamo zamarati. Jer bi to u protivnome značilo da sumnjamo u one kojima smo povjerili zadatak. Ako smo vlastite probleme doista otpustili, tada znamo da će se o njima voditi računa, a mi možemo, bezbrižno i dobro raspoloženi, uživati.
Probleme otpustite i ne razbijajte glavu nad njima.

Gospodine, daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,
Hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,
I mudrosti da razlikujem jedno od drugoga.

Poslije toga je uvijek slijedilo nešto veće što me vodilo novom, fantastičnom čudu. Sve se događa za moje dobro.

Želimo li nešto, postupak je upravo obrnut, ne molimo, ne pokazujemo što nam sve nedostaje i koliko smo zbog toga nesretni - sasvim suprotno:
Znamo da dobivamo ono što želimo, da nam to pripada te da će nam to uvijek stajati na raspolaganju.

Sve je energija. Ne postoji ništa drugo osim energije. Materija je čista energija. I mi ljudi sastojimo se isključivo od energije. Podjednako su tako misli, osjećaji, emocije, događaji i situacije samo različiti načini pojavnosti energije.

Energijom se može upravljati i to snagom misli. Naše su misli poput laserskog pištolja koji energiju može usmjeriti na jednu točku.

Energija je uvijek ta koja stvara nove oblike. Svijest upravlja i zadržava energiju. Ono što mislimo pretvara se u materiju.

Sve ima u izobilju, no raspodjeljuje se samo prema potražnji.

Željenje nije ništa drugo već gigantska energetska baza.
Traženo-pronađeno. Dajemo energiju jer primamo energiju. Svoj svijet izgrađujemo prema svojoj predodžbi. Oblikujemo, zgušnjavamo, ometamo ili uništavamo. Energija je uvijek prisutna i možemo je oblikovati prema vlastitoj volji ili je privući u skladu s našom željom.
Ovdje u igru ulazi zakon rezonancije.
Zakon rezonancijw kazuje da isto uvijek privlači isto. Nasuprot tome, ne isto se odbija. Isto se čak pojačava istim. Ono rezonira.

Naše su misli također energija koja treperi na posve određenoj frekvenciji. Što god pomislimo pokrenut će titraje ugođene na istu frekvenciju kao i naše misli.

Zašto upravo oni koji već posjeduju najviše, dobivaju još više? Jer razmišljaju na taj način. Jer u njihovom misaonom svijetu ništa drugo ne postoji. Jer žive u titrajima izobilja.
Uspjeh privlači uspjeh, nesreća uvijek privlači još više nesreće.

Činjenica je da našim osjetilima možemo spoznati tek najmanji dio stvarnosti koja nas okružuje.
Očima možemo vidjeti tek osam posto postojećeg spektra svjetlosti.
Nismo u stanju spoznati istinu.

Prema kojim kriterijima stvaramo sliku?
Prema onima koje već poznajemo!

Ono što ne spoznamo,
Za nas ne postoji.

Uvijek spoznamo tek mali dio svijeta koji nas okružuje.
I to uvijek onaj dio svijeta koji nam se čini važnim i prikladnim. U sekundi primamo oko 11.000 podražaja i skladištimo ih u sovom mozgu, a da toga nismo svjesni. Svjesno u sekundi primjećujemo tek devet dojmova, odnosno podražaja. To znači da naša podsvijest skladišti nebrojeno mnogo informacija, a da to ne znamo. Svjesno percipiramo tek jednu tisućinu stvari koje nas okružuju.

Što nam je činiti ako ipak priželjkujemo imati živopisniju sliku, ako želimo živjeti u šarenijoj stvarnosti koja nam pruža više mogućnosti? Ako u svoj život želimo prizvati i neku drugu stvarnost?
Prvo što moramo učiniti jest osvijestiti da uistinu postoji mnogo više od onoga što smo dosad opažali.
Drugo što nam je činiti jest skrenuti vlastitu pozornost na željeno područje. Moramo potaknuti druge misli da zatitraju kako bi se u našem životu dogodilo nešto novo i drugačije.

Svoje titraje možemo povisiti mislimo li na lijepe stvari ili intoniramo sveta imena. Već samo pjevanje svete riječi OM ili ponavljanje pozitivnih afirmativnih rečenica diže nam misaone titraje do područja koja dosad nismo poznavali te time na razini pojavnosti pušta da nam u život uđe nešto naizgled nedostižno.
Pozitivne misli svakako imaju znatno višu vibeaciju od negativnih.

Svijet nastaje snagom misli. Uvijek iznova. Svaki dan i svaku noć.
Pretvaramo se u ono što mislimo.

Ljepotu svojega tijela vidimo upravo sada. Unutarnja ljepota privlači vanjsku ljepotu. Time će naše tijelo uistinu biti sve ljepše, a mi ćemo imati sve jaču karizmu.

Uvijek smo uspješni. Najčešće u stvaranju vlastitih neuspjeha.

Izbjegavanje je loša strategija jer ćemo tako zapravo tek stvoriti misao.
Najbolje je pustiti misli i ne vrednovati ih. Ovdje su , lebde poput mjehurića, izlaze na površinu, kratko ih se promatra - to su samo misli kojima nadalje ne pridajemo nikakvu snagu ni značenje - te ih nekomentirane ponovno otpuštamo i šaljemo dalje.
Nove misli stižu, neke su proistekle iz dnevnih događanja, druge iz naše prošlosti. To su samo misli, u njima nema ničeg lošeg. Tek ako se zbog njih ljutimo, počet će nam smetati. Želimo li ih spriječiti, dobit će moć.

Sumnja je nešto poput storniranja želje.

Vrlo značajna stvar za uspjeh želje jest da nikome o tome ne govorimo. Ni s kim ne govorite o svojoj želji dok se ona ne ostvari.
Energija se raspršuje stalnim raspredanjem. Uz to, na taj način vrlo brzo zazivamo protivnike, zavidnike i sumnjičavce te njihovu vjerovanju i uvjerenjima nepotrebno dajemo prostora.

Pričanje o vlastitoj želji slabi njezinu snagu.

Svoje bismo želje trebali u tišini ponavljati što češće.

Ako ujutro u miru provedemo minutu u mirnoj posvećenosti svojoj želji i afirmacijom započnemo dan, tada če nas pozitivna energija pratiti cijeli taj dan.

Svemir uvijek bira najbrži i najlakši put.

Želje se uvijek ispunjavaju, potrebno je samo vjerovati i biti budan, jer će isporuka najčešće uslijediti na neočekivani način.

Najsigurniji put vodi preko intuicije.
Intuicija, što je to?
Intuicija je prihvaćanje samog sebe.

Želimo li poslušati glas intuicije, moramo plutati. Ne biti usredotočeni na neki cilj. Stoga, ako ne preispitujemo i ne vrednujemo, ako pripazimo na tihe i mirne misli kojima ćemo se baviti, ako zaostanemo u trenutku, ako ne ustrajemo u prošlosti i ne očijukamo s budućnosti, doći ćemo u kontakt sa svojom intuicijom.

Scenarij za majstorstvo u životu - Ron Smotherman

Uvijek sa sobom nosimo sebe.

23.01.2014. u 09:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Transurfing 6 – Gospodar Stvarnosti

Vadim Zeland
Izdavač: Profil 2011

Čovjek živi pod utjecajem okolnosti- život mu se «događa» kao san na koji nije u stanju utjecati.

Ako je san imitacija stvarnosti koju kreira naš
mozak, odakle potječu prizori i teme koje čovjek nikada nije mogao vidjeti?

U tehnici transurfinga tumačenje je sasvim drugačije: podsvijest ništa ne
zamišlja samostalno, već se izravno priključuje na prostranstvo varijanti koje sadržava potpunu
informaciju. Prostranstvo varijanti je informacijska struktura koja sadržava sve moguće scenarije
svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan, baš kao što je beskonačan broj mogućih
položaja točke na koordinatnoj mreži. Ondje je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti.
Ne žurite s donošenjem skeptičnih zaključaka. Pažljivo pogledajte neki predmet, zatim
zatvorite oči i pokušajte ga predočiti. Čak i ako imate iznimnu sposobnost vizualizacije, ipak ne
možete "vidjeti" predmet zatvorenim očima jednako kao što ga vidite otvorenim. Slika koju je
zapamtio vaš mozak, samo je fotografija vrlo slabe kvalitete. Pretpostavimo da takvu fotografiju
mozak čuva kao određeno stanje grupe neurona. U tom slučaju ne postoji dovoljno neurona da
se ponovno stvore sve fotografije koje mozak ima u sjećanju, bez obzira na njihovu količinu.
Ako su naša sjećanja i snovi ponovno stvaranje onoga što je zapisano u neuronima, koliko
je tih stanica potrebno u glavi? Transurfing ovo proturječje tumači time da neuroni nisu nositelji
informacije kao što su bitovi u računalu. Mozak ne pohranjuje samu informaciju, već nešto poput
adresa informacija u prostranstvu varijanti.

Ako sve što je svjesno u ljudskoj psihi uvjetno povežemo s razumom, a podsvjesno s
dušom, možemo reći da je san let duše u prostranstvu varijanti. Duša ima izravan pristup polju
informacija u kojem se svi "scenariji i dekoracije" pohranjuju stacionarno poput kadrova na
filmskoj vrpci. Razum ne zamišlja svoje snove, on ih uistinu vidi. I to nisu nikakve iluzije, već
stvaran film o onome što se moglo dogoditi u prošlosti ili bi se moglo dogoditi u budućnosti.
U snovima se pojavljuju svakojaki događaji, ali budući da postoji beskonačan broj
mogućih varijanti, nema nikakvog jamstva da se san odnosi na stvarnost. Bilo koji događaj, koji
se dogodi u našem stvarnom svijetu, materijalna je realizacija jedne od mnoštva varijanti.
Materijalni se svijet premješta u beskonačnom prostranstvu varijanti, slično kadru na filmskoj
vrpci, zbog čega i dolazi do fenomena kretanja materije u vremenu.
Možda je u to teško povjerovati. Gdje se nalazi prostranstvo varijanti? Kako je uopće
takvo što moguće? S gledišta naše trodimenzionalne percepcije ono se istodobno nalazi svugdje i
nigdje. Možda je izvan granica vidljiva svemira, a možda je u vašoj šalici kave. U svakom slučaju
nije u trećoj dimenziji. Ipak, pristup tom polju informacija načelno je moguć. Upravo se iz njega
uzimaju intuitivna znanja i vidovitost. Razum je nesposoban stvoriti nešto načelno novo. On
samo može sagraditi novu verziju kuće od starih kocaka. Sva znanstvena otkrića i umjetnička
remek-djela razum preko duše dobiva iz prostranstva varijanti.
Ipak, postoji li nešto zajedničko snovima i realnosti? Dok spavamo, ne pada nam na
pamet da kritički gledamo na ono što se događa. U snu se virtualna stvarnost oblikuje
iznenađujuće prirodno. Bez obzira na to što se u snu često događaju neobične stvari,
percipiramo ih kao nešto uobičajeno. U snu se čovjek u potpunosti nalazi pod utjecajem
okolnosti, san mu se "događa" i on u vezi s tim ništa ne može poduzeti.
U nesvjesnom snu razum nema kontrolu nad dušom. Poput gledatelja u kinu razum gleda film i
istodobno proživljava ono što vidi. Ti se osjećaji prenose na dušu koja se odmah usklađuje sa
sektorom prostranstva varijanti koji odgovara očekivanjima. Na taj se način scenarij mijenja
dinamički, prateći tijek događaja. Scenografije i glavni likovi trenutačno se usklađuju sa
scenarijem koji se mijenja. Mašta uistinu djeluje u snu, ali samo u ulozi generatora ideja.
No, katkad, ako nam pođe za rukom, u određenom trenutku postajemo svjesni da
spavamo. U tom slučaju nesvjestan san pretvara se u lucidan san. U lucidnom snu čovjek
sudjeluje u virtualnoj igri i razumije da je sve to samo san. Ako vam se takvo što nijednom nije
dogodilo i prvi put čujete za to, ne sumnjajte - to nije fantazija. Lucidnim snovima posvećene su
mnogobrojne knjige, a u svijetu postoje zanesenjaci koji takve snove stalno prakticiraju.

Čovjek jedino mora biti svjestan da je to samo san i odmah će mu se otvoriti nevjerojatne
sposobnosti. U lucidnom snu ne postoji ništa što ne možemo ostvariti. Možemo upravljati
događajima i raditi nedostižne stvari, na primjer, letjeti. No čak i u snu nije dovoljno samo
poželjeti letjeti. Do realizacije ne dolazi zbog želje, nego zbog orijentacije na ono što se želi
postići. Ne djeluje samo razmišljanje o onome što želimo, već nešto drugo što je teško opisati
riječima. Neka vrsta sile stoji iza kulisa scene na kojoj se odvija igra misli. Ipak, posljednju riječ
ima ono nešto iza te sile. Naravno, pogađate da se radi o namjeri. Okvirno ćemo namjeru
određivati kao odlučnost imanja i djelovanja.
Želja nam sama po sebi ne donosi ništa. Naprotiv, što jače nešto želimo, manja je
vjerojatnost za uspjeh. Ako budete u snu razmišljali je li moguće letjeti, nećete uspjeti u svojem
naumu. Da biste poletjeli, potrebno je jednostavno podići se u zrak uz pomoć namjere. Izbor bilo
kojeg scenarija u snu ne ostvaruje se željom, već čvrstim usmjeravanjem na postizanje
željenog. Ne promišljate i ne želite, nego jednostavno imate i djelujete.

Namjera je ta pokretačka sila koja upravlja scenarijem u lucidnom snu. No pitanje je
zašto se ostvaruju i naše strepnje. Zar ih je moguće pripisati namjeri? Baš kao u snovima, i u
realnom nas životu neprestano slijede varijante sa scenarijima naših strepnji, tjeskoba,
neugodnosti, mržnje. Jer ako nešto ne želim, nemam namjeru to doživjeti. Međutim, svejedno
dobivamo i ono što aktivno pokušavamo izbjeći. Ispada li da usmjerenost naše želje nema
nikakav utjecaj? Odgonetka se krije u još tajanstvenijoj i moćnijoj sili zvanoj izvanjska namjera.

Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi
izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno
dvostrano ogledalo - na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire
metafizičko prostranstvo varijanti. Potencijalna mogućnost utjelovljuje se u stvarnost poput
odraza u ogledalu varijanti.

Možemo li kriviti čovjeka za njegove postupke u cijeloj ovoj tužnoj priči? Pa on je s
gledišta uobičajenog svjetonazora sve učinio ispravno. Mnogi postupe na sličan način. Neki
uspiju. On ipak nije. A sve je moglo biti sasvim drugačije. Pogledajmo pogreške Programera iz
pozicije transurfinga.
.fx@gmail.com
Prva pogreška jest odustajanje od cilja zbog težine njegove ostvarivosti.
Prvotni cilj Programera - Austrija - bio je pravilno izabran budući da je nastao u jedinstvu duše i
razuma. Ako čovjek, misleći na cilj, već unaprijed doslovno leti na krilima sreće, znači da je
postignuto to isto jedinstvo. U tom stanju duša pjeva, a razum zadovoljno trlja rukama. Obratite
pozornost, to je tek stadij određivanja cilja u pravom smislu riječi.
Načini i sredstva postizanja cilja naći će se sami, i to takvi kakve razum nije mogao hi
naslutiti. On ništa ne zna i ne može znati. Ako se stalna misli na cilj kao da je već postignut,
izvanjska namjera - ta nepojmljiva sila - otvorit će u određeno vrijeme svoja vrata, stvorit će
mogućnosti. Zadatak je razuma da tijek misli usmjeri u odgovarajućem smjeru i time pokrene
mehanizam izvanjske namjere.
Druga pogreška jest uznemirenost zbog izostanka rezultata što dovodi do želje.
Očito je da što se više brinete, sporije se primičete cilju, ako se uopće i primičete.
Svoj položaj u prostranstvu varijanti, u odnosu na cilj, možete shvatiti zamislite li da se
nalazite u čamcu na otvorenu moru. Da biste se domogli kopna, morate cijelo vrijeme ploviti na
sjever prema kojemu pokazuje igla kompasa - smjer tijeka vaših misli. Dok zamišljate svoje
približavanje kopnu i izlazite na obalu, vaša je "igla" okrenuta u pravom smjeru. Treba samo
misliti na dolazak i veslati. Samo to i ništa više!
No nestrpljivi razum počinje se vrpoljiti i dodijavati veslaču: "Je li ovo pravi put? Hoćemo
li uskoro stići? Što ako kopno nije ondje? Naravno, trebalo je ići na sasvim drugu stranu!" Zbog
takva razmišljanja igla kompasa počinje se trzati i čamac stalno mijenja smjer.
Razum ne vidi kretanje u prostranstvu varijanti i zbog toga sumnja i brine. Navikao je
stvari držati pod kontrolom. Razum će se umiriti samo u slučaju ako mu zadamo zadatak koji će
mu imati smisla dok ga obavlja. Zato mu recite da ne ljulja čamac, nego da drži kormilo u
pravom smjeru. Rad razuma treba se odnositi na kontrolu tijeka misli.
postoji želja koja prerasta u namjeru da djelujemo, a postoji i žudnja. 2udnja prije svega
označava strah od neuspjeha: hoću, ali nemam snage i istodobno se bojim da u tome neću
uspjeti. A zašto se bojim? Zato što ne mislim na cilj, nego na sredstva njegova ostvarivanja.
Žudnja stvara suvišan potencijal snažno narušavajući okolno energetsko polje koje za sobom
povlači otpor sila ravnoteže. Upravo te sile ometaju postizanje cilja.
Potrebno je stalno iznova ponavljati razumu da misli o cilju kao o svršenoj činjenici.
Naravno, s vremena na vrijeme će isplivati mračne misli. Pa neka i bude tako, ne treba se boriti
protiv toga. Važno je ne zaboraviti da sva ta sitna lelujanja ne smiju jako odvlačiti od osnovnog
smjera.
Na kraju krajeva, ako tako posložimo stvari, žudnju možemo svjesno smanjiti. Kao što se
sjećate, ponude su Programeru dolazile upravo u trenucima kad bi gotovo očajavao, a nakon
toga "olabavio" grčevit stisak želje. To se jednako tako može raditi i svjesno. Želim li ja to? Pa u
čemu je onda problem, tako će biti.
Treća pogreška jest prebacivanje s jednog cilja na drugi. Programer jednostavno
nije mogao dočekati da varijanta sazre i materijalizira se. Najteže je znati čekati i zadržati
pritom mirnoću gospodara situacije. Treba izdržati iskušenje tijekom stanke u kojoj se ništa ne
događa. To je neka vrsta provjere izdržljivosti.
Materijalna realizacija varijante oblikuje se poput odraza u ogledalu. U ulozi slike
pojavljuje se prizor koji se vrti u vašim mislima, drugim riječima - slajd cilja. Razlika između
ogledala prostranstva varijanti i običnog ogledala je samo u tome što se odraz u ogledalu
prostranstva varijanti ne pokaže odmah, već s odgodom.
Zamislite neobičnu situaciju: zaustavite se pred ogledalom, a u njemu se ništa ne vidi -
praznina. I tek se za neko vrijeme postupno pojavljuje slika, kao kod razvijanja fotografije. U
određenom se trenutku počinjete smiješiti, a u odrazu još uvijek vidite ozbiljan izraz lica.
Točno tako funkcionira ogledalo prostranstva varijanti, samo što je vrijeme odgode u
njemu neusporedivo dulje, pa se promjene ne mogu percipirati. Kako bi se u tom ogledalu
mogao pokazati odraz ako se slika neprestano mijenja? Odraz se još nije stigao oblikovati, a
čovjek već žuri promijeniti svoj slajd. Rezultat je tek isprana mrlja.
Četvrta pogreška jest negativan slajd.
Programer uopće nije imao slajd cilja. Njegov je um bio potpuno zaokupljen
brigama o načinu na koji će postići cilj.
U ostvarivanju cilja sudjelovala je samo unutarnja namjera. Ogledalo je pritom odražavalo
tek sam proces borbe i očekivanja, ali ništa više od toga. Naravno, obične su metode također
pogodne za ostvarivanje cilja, samo što treba čekati neusporedivo dulje, a i mogućnosti je puno
manje.
Rezultat će se brže i sigurnije ostvariti ako u mislima vrtite slajd kao da je cilj već
ostvaren. "Radosne pripreme" moraju se događati već sada! Trebate blistati ispred ogledala kao
da je uspjeh predodređen, a tada će i odraz odgovarati svemu tome.
Peta pogreška jest u kretanju protiv tijeka varijanti.
Kad je u pitanju izbor, treba dati prednost upravo onoj varijanti koja se
najlakše "predaje". Sve druge izmišljotine razuma potaknute izborom, ma kako se uvjerljivima
činile, možemo hrabro odbaciti.
Šesta pogreška jest u kontroli razuma nad scenarijem.
Posljedice ove pogreške nisu
tako očite, ali je za rezultat ona jednako pogubna kao i sve ostale. Razum u pravilu
samopouzdano misli da zna kako bi se događaji trebali odvijati. I ako se oni ne podudaraju s
isplaniranim scenarijem, znači da ništa neće uspjeti i da se sve odvija na pogrešan način. Takav
odnos prebacuje strelicu linije života na negativan put. Na tom je putu sve stvarno puno gore
nego što bi moglo biti.
Svaki put kad izražavate svoj odnos prema nekom događaju, određujete svoj izbor na
križanju dviju varijanti. Put do cilja prolazi kroz labirint koji se sastoji od mnoštva račvanja.
Razum sa svojom primitivnom logikom može vrlo dugo lutati u tom zamršenom klupku linija.
Ključ labirinta zapravo je vrlo jednostavan - to je načelo koordinacije. Što god da se
događa, sve vodi k cilju i uređuje se upravo onako kako treba. Uz takav odnos, linija života
uvijek će se okretati prema najpovoljnijem putu. Koordinacija krči najkraći i najbolji put do cilja.
Za najveći je broj svih gluposti zaslužan upravo razum jer odbija događaje koji se ne
uklapaju u njegov scenarij. Osobina razuma je da sve drži pod kontrolom. I protiv toga se ne
treba boriti. Samo treba preusmjeriti kontrolu razuma na održavanje načela koordinacije i
svjesno praćenje tijeka varijanti.
Sedma pogreška jest u tome što razum nije htio slušati glas duše.
Zapravo su sve
pogreške rezultat jedne glavne pogreške. Razum bez duše je kao i duša bez razuma - ništa.
Zajedno imaju bezbroj mogućnosti. Možda se čini da moraš biti potpuna budala da napraviš
tolike pogreške, a zatim ih sve još Jednom ponoviš. Baš suprotno, sve su se nedaće Programeru
dogodile zbog njegova blistavog uma.
Jasno je da zdrav razum lišen glasa srca ne vrijedi puno.
U prostranstvu varijanti postoji sve i svaki čovjek može imati mnoštvo ciljeva. Treba samo izabrati
upravo svoj. ne treba zaboraviti da se ne isplati oponašati
tuđe iskustvo. Svatko ima svoj put.
Treba samo pažljivije osluškivati šum jutarnjih zvijezda
- glas svog srca. I ne treba razumom opterećivati dušu i požurivati je. Ona će se sama otvoriti.
Jedino što joj treba je pozornost razuma.

Galerija ogledala

Svaki čovjek stvara sloj svojeg svijeta. Ti se slojevi presijecaju i slažu jedan na drugi.
Izvor negativnosti može prodrijeti u sloj vašeg svijeta iz tuđih slojeva, samo ne treba pridavati
značenje tome i ljutiti se zato što negativnost stvaraju bliske osobe.
Svijet je ogledalo, ali ono reagira s odgodom. Imajte na umu da se svijet brine o vašoj
ugodnosti i dobrobiti. Potvrdu toga uporno tražite u svakoj sitnici. Neka vam to postane navika.
S vremenom će negativnost na nepojmljiv način nestati iz vašeg života. Čak će i vaša okolina
prestati biti izvor negativnosti. Ne tražite objašnjenje za to. Jednostavno djelujte s
nepromjenjivom ustrajnošću.
Promatrajte što će se dogoditi. I tako, vi se usmjeravate na pozitivne odnose i počinjete
očekivati rezultate. Dobivate reakciju koja ne odgovara tom odnosu. Taj odziv, odnosno odraz,
posljedica je ranijeg odnosa. Zaboravili ste na dodatak zbog odgode.
Kad dobijete negativan rezultat, reagirate šablonski, to jest ponovno negativno. Vaš se
odnos očituje u mislima ili djelovanju. Nakon što nije stiglo odreagirati na vaš pozitivan stav,
ogledalo ponovno od vas dobiva negativan impuls. Neprestano mijenjate smjer i zbog toga se ne
približavate cilju. Sva je tajna u postojanosti. Ako se održava stalna usmjerenost na cilj, s
vremenom se odraz u ogledalu svijeta usklađuje s tom usmjerenošću.

Kad organizam zagađen
nepravilnim načinom života prijeđe na zdrav režim, započinje intenzivno čišćenje koje prate
bolesni procesi - krize.

Odražavate se u ogledalu svijeta sukladno s
odnosom koji imate prema sebi.

sami oblikujete odraz u ogledalu svijeta. Odredite svoju
namjeru kao izraz lica i priuštite si zadovoljstvo da promatrate na koji će se način pritom
mijenjati odraz. Uzmite svoje pravo da budete u pravu. Jednostavno si recite: "Ja najbolje znam
koje ogledalo odabrati i kako stajati pred njime!" Upravo tako postupa dijete kad se nađe u
galeriji s ogledalima. Odrasli su zaboravili da su nekad davno znali kako se ponašati.

Prema svim tehnikama treba se odnositi s lakoćom, tj. pridržavati ih se, ali ostaviti si
dovoljno slobode za vlastito tumačenje i improvizaciju.

Ogledalo je slično "Solarisu" Stanislawa Lema koji samo ponavlja vaše misli. Ako patite
zbog vlastitih problema, patit ćete, i oni će biti uz vas sve dok ste vi s njima. Dok se natežete s
problemima, jednostavno se natežete s njima i ništa više od toga. Nije li jednostavnije
odmahnuti rukom na to čega se želite riješiti i misliti na ono što želite postići? Ako ste odabrali
krenuti prema Antarktici, dospjet ćete ondje bez obzira na to gdje se nalazite: u Africi, Americi ili
Aziji. Važno je odabrati cilj i postojano držati smjer prema tom cilju. To je sve što treba raditi.


Pripitomljavanje klatna

Kad grupa ljudi usmjeri svoje misli na nešto, to ne prolazi bez traga. Ukupna energija
odašiljanja misli ne nestaje, već se preobražava u energetsko - informacijsku strukturu, odnosno
klatno. Svaka struktura stvara svoje klatno koje ju oplemenjuje poput energetsko -
informacijske nadogradnje.

glavne snage marketinga nije potrebno usmjeriti na
reklamiranje izuzetnih kvaliteta vlastitih "remek-djela", nego na određivanje aktualnog tržišta i
tendencija njegove izmjene.

Čini se kao da je to svima jasno, ali, s druge strane, ljudi ne znaju, već imaju svijest. U
doslovnom smislu spavaju i stvaraju identična klatna ne razmišljajući o tome kako se istaknuti i
početi proizvoditi nešto što još nitko nije osmislio i što nedostaje. Za to je potrebno izaći iz
kolone i poći svojim putem. Sve veličanstvene ideje nastajale su samo ako je poduzetnik počeo
nešto raditi drugačije od drugih. Kako biste našli svoj put, treba osluškivati glas svog srca. Moglo
bi se činiti da takva lirika nema veze s poduzetništvom. Mnogi ne obraćaju pozornost na
intuitivne osjećaje, već ih vodi isključivo glas razuma i u tome je velika pogreška,

Masa potencijalnih kupaca nevoljko će potvrditi formulu konačnog cilja proizvođača. Zamislite
kakvom moći vlada misao koju istodobno izgovori višeglasan zbor! Kao rezultat dobivamo
utjelovljenje misli u materijalnu zbilju. Svijet će, poput ogledala, ljudske misli pretvoriti u
stvarnost. Dogodit će se da će kupci sami učiniti popularnim reklamirani proizvod.
Također je vrlo važno održavati jednoglasje svih suradnika što se ključnih pitanja tiče. Ako
nema jedinstva, treba obvezno pronaći put do njega. Namjera svih elemenata strukture mora
biti usmjerena u istom smjeru U suprotnom klatno neće dugo opstati. Volja samog upravitelja
nije dovoljna. Sklad kolektiva i težnja prema cilju imaju veliku snagu.

Tuđa namjera

Ne treba misliti da svojom namjerom možete bitno utjecati na sudbinu drugih ljudi.
Raspolažete samo slojem svog svijeta. Na okolinu možete utjecati tek neizravno, preko sila
ravnoteže.

Ključna rečenica vašeg pisma: "Ludo ih volim..." ukazuje na bit problema. Ako su na
kotaču previše zategnute žice s jedne strane, s druge će doći do iskrivljenja. Jednako se tako
iskrivljuje stvarnost. Što više volite i obožavate svoju djecu, više će biti razloga za razočaranje.
Na taj način sile ravnoteže pokušavaju održati ravnotežu.

Načelo koordinacije ovdje ničemu ne koristi. U odnosu prema bližnjima potrebno je
koristiti pravilo transurfinga: dopustiti sebi da budete ono što Jeste, a drugima da budu ono što
jesu. Trebate "osloboditi" djecu i ne gušiti ih svojom ljubavlju. U suprotnom će se na energetskoj
razini dogoditi sljedeći prizor: "Tako vas volim da ću vas sada stvarno ugušiti!"

njihov utjecaj na vaš život nije tako velik zato što osnovni ulog u oblikovanje sloja
svojeg svijeta unosite vi sami. U određenom smislu emocije i strahovi rođaka zbog nekih
aspekata vašeg života imaju pozitivnu ulogu zato što će sile ravnoteže pokušavati uspostaviti
ravnotežu. Što su gora njihova očekivanja, vama će ići bolje. U svakom slučaju glavno je ne
pridavati veliko značenje onome što o vama govore rođaci. Inače, ako počnete misliti da su
sposobni osjetno utjecati na sloj vašeg svijeta, tako će se i dogoditi. Svijet poput ogledala
odražava vaša uvjerenja.

treba shvatiti da ste vi u potpunosti gospodar sloja svoga svijeta samo ako
namjeru usmjeravate na njezino izvršavanje. Ako nemate nikakav cilj i ne kontrolirate svoj
odnos prema stvarnosti oko sebe, puštajući tijek misli da samostalno teče, brodić vaše sudbine
gubi kontrolu i valovi ga nose po svojoj volji. Vaš se dom pretvara u staju bez gospodara u koju
svatko može navratiti i raditi što god mu se prohtje.
Tuđa namjera može utjecati na sloj vašeg svijeta neizravno, preko sila ravnoteže. Kada o
vama postoje mišljenja koja ne odgovaraju stvarnosti, dolazi do polarizacije. Sile ravnoteže će
nastojati uspostaviti ravnotežu. Za njih je najjednostavniji put da vas navedu da se ponašate
proporcionalno suprotno onome što o vama misle. Ako nemate unutarnji oslonac i vaš doživljaj
svijeta ima amorfni oblik, tada će se vjetar sila ravnoteže poigrati vašim brodićem. Kako biste to
spriječili, treba se baviti transurfingom, to jest treba imati jasno usmjerenu namjeru i upravljati
tijekom svojih misli, a ne se samo kaotično koprcati u životnim okolnostima.

Ako ne očekujem nikakve neugodnosti i usmjeren sam na dobro, a moja žena, suprotno
tome, paničari, kakav će se tada scenarij ostvariti? Hoće li biti presudno to čiji je
energetski potencijal veći?
Kad živite s nekim, vaši se slojevi ionako presijecaju. I dobro i loše se mogu prelijevati iz
jednog sloja u drugi. Naravno, razina energetike ima određenu ulogu. No glavni čimbenik ipak je namjera. Zajednički život ljudi s različitim i lijevima nalikuje na dva čamca svezana zajedno. Kod
onoga koji se svjesno kreće prema cilju jedro je puno vjetra i strogo je usmjereno prema svome
cilju. Kod drugoga koji plovi kako ga valovi nose jedro se klatari na vjetru - ne pomaže, ali niti
ne smeta osobito. lako, ako ovaj drugi ima patološku sklonost negativizmu, njegov je čamac
sposoban ometati zajedničko kretanje.
Međutim, ne isplati se puno uzrujavati ako bliska osoba ne želi slijediti principe
transurfinga. Sasvim je dovoljno da ih vi pratite. Ako ste pozitivni, tada u sloj vaše bliske osobe
ulazi sve više onoga što je dobro, što znači da ima sve manje povoda za nezadovoljstvo. U
svakom slučaju čamac kojim se upravlja doći će do cilja, čak i ako će trebati koristiti tegljač.
Glavno je da pazite na svoj odnos prema svijetu i držite tijek misli u željenom smjeru. Ako je s
tim sve u redu, sve je ostalo nevažno.

?!?!?!?
Ono čega se stvarno treba plašiti jesu nezaslužene pohvale, ditiramb na vaš račun. Kad
vas suviše veličaju, treba osmisliti "što bi se moglo loše učiniti" kako biste sami uspostavili
ravnotežu. Na primjer, ako o vama govore da ste pametni, postavite se "na sve četiri" i vrlo
pametna izraza lica proizvedite zvukove koje stvara neki kopitar. Ako se oduševljavaju vašom
snagom, padnite u nesvijest. Ako zavide vašem blagostanju, zatražite od njih novčani zajam. A
ako imaju drskosti glasno izjaviti kako ste neodoljivi, složite strašnu grimasu.
Sasvim je druga stvar kad vas bez osnova kritiziraju i vrijeđaju. Što će lošije biti njihovo
mišljenje, vama će ići bolje. No samo pod uvjetom da ne počnete izmišljati svakojake gluposti o
tome kako tuđa namjera navodno može provaliti u sloj vašeg svijeta. Ako ne pridajete značenje
tuđoj zloj namjeri, ona se jednostavno odbija od vas bez uspjeha. Prosudite sami: oduvijek su
postojali političari koji su se koristili općenarodnom mržnjom. Zamislite kako bi im bilo kad bi
tuđa namjera i najmanje utjecala na njih.
Tako da, kad se susretnete s negativnim ponašanjem prema sebi, preostaje vam samo da
se potajno hihoćete i zadovoljno trljate rukama. Radujte se!

Jednostavno transurfing

Pisali ste "da bi se varijanta ostvarila, treba je osvijetliti svojom energijom". Kakvom
točno energijom? Ako emocionalnom, tada dobivamo čisti suvišni potencijal. Na koji način
stvoriti u sebi tu energiju i odrediti je za sebe? Kako znati koja točno informacija privlači
potrebne varijante? Možemo li znati kojem točno cilju odgovara koja informacijska hrana?
Tada bi to stvarno bila magija.

Kad se zadubite u proučavanje specijalizirane literature, tijek vaših misli se regulira i kao
posljedica toga u ogledalu se počinje pojavljivati odgovarajući odraz. Što uđe, to i izađe.
Trivijalno. Jednostavnije ne može biti.
No ako je sve tako jednostavno, zašto se želje ne ispunjavaju, a maštanja ne ostvaruju? I u tom
je slučaju sve trivijalno. Stvar je samo u tome da ljudi ne ispunjavaju dva savršeno jednostavna
uvjeta.
Kao prvo, ogledalo svijeta reagira s odgodom zato što je potrebno određeno vrijeme kako
bi se misli materijalizirale. No ljudi nisu navikli čekati. Naime, ako se djeluje u okviru unutarnje
namjere, posljedice nastaju odmah. A rad izvanjske namjere nije vidljiv i uzročno-posljedične
veze je teško pratiti. Zato ljudi ne vjeruju da se pomoću misli može uistinu oblikovati stvarnost i
ne doživljavaju takve stvari ozbiljno.
Kao drugo, da bi se oblik misli učvrstio u materijalnoj stvarnosti, potrebno ga je sustavno
stvarati. Drugim riječima, jednostavno treba redovito u mislima vrtjeti slajd cilja. Za razliku od
beskorisnih maštanja koja se povremeno pojavljuju, riječ je o konkretnom poslu.
Obično se ljudi brzo zapale za neku ideju i onda se jednako brzo ohlade. Ali čuda ne
postoje! Treba napraviti određen posao - samo u ovom slučaju ne rukama, nego glavom. Pa zar
može ogledalo koje djeluje s odgodom oblikovati vaš odraz ako pred njega stanete samo na
trenutak i odmah pobjegnete?

Nekontrolirane misli stvaraju zamućenu sliku. U tom se slučaju dobiva odgovarajući odraz -
nesređena i nekontrolirana stvarnost koja upravlja vama. Misli koje su strogo organizirane u
određenom smjeru stvaraju moćan snop namjere. To je kao da usporedimo lasersko svjetlo sa
svjetlošću obične svjetiljke. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću.

Hvatanje sunca

Do sada još nisam stvorio dovoljno snažan slajd cilja. Možda zbog toga što u teoriji
transurfinga nalazim jednu bitnu nepodudarnost. Naime, slajd cilja se temelji na namjeri
imanja, što se u potpunosti mimoilazi s načelom freilinga: "Odrecite se namjere da nešto
dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli."
Nejasno je kako to svesti u jasnu sliku, zato i postoji nepodudarnost.
Nikakva nepodudarnost ovdje ne postoji budući da freiling i slajd nemaju ništa
zajedničko. Freiling je tehnologija međuljudskih odnosa. Njegova načela primjenjuju se u
djelovanju, tj. u procesu komunikacije. Prvo načelo mijenja smjer procesa - s "dobiti" na
"dati".
Slajd nije proces, već stacionarna slika u kojoj je cilj već postignut. Baveći se
vizualizacijom slajda, zamišljate kao da već imate ono što želite. Vidite li u čemu je razlika?
"Dobiti" je proces, a "imati" konačan rezultat. Freiling regulira smjer unutarnje namjere, a slajd
izvanjske.

Vaš je cilj nešto što će vaš život pretvoriti u praznik. Sto je to
točno, zapitajte sebe. Ako to zasad još niste našli, možete se i "rasplinuti" u mnogim ciljevima.
Važno je da to radite redovito.

U transurfingu na ovaj ili onaj način nešto postižemo budući da je to tehnika koja se bavi
postizanjem ciljeva. Ako nešto želimo postići, onda je tu prisutna želja, a samim tim i
važnost. No taj isti transurfing savjetuje da se rezultatu ne pridaje značenje. Kakav je to
nerazumljiv paradoks? S jedne strane želimo nešto postio, a s druge se pravimo kao da ne
želimo. Ali ako naučim da ne želim ono što jako želim, čemu uopće služi moj cilj i u čemu
je razlika hoću li ga ostvariti ili ne?
Ako se želji doda odlučnost djelovanja, dobiva se namjera. Ako se doda sumnja u realnost
njezine ostvarivosti i strah od neuspjeha, dobit će se žudnja. Upravo je to važnost koju treba
svjesno smanjivati. Obična želja ne stvara zamjetan suvišni potencijal. On nastaje kad svojim
sumnjama i strahovima hvatate svijet za vrat.

ne želim reći da je dovoljno sjediti prekriženih ruku i baviti se promatranjem ciljnog
slajda. Stvarnost ima dva objektivna oblika: fizički i metafizički. Ne isplati se polagati svu nadu
isključivo na jedan ili drugi. Nećete samo stajati na mjestu i gledati kulu. Treba koračati prema
njoj. Zato rad sa slajdom nikako ne isključuje, već obrnuto, pretpostavlja aktivnosti u okvirima
uobičajenog iskustva. Jedno ne smeta drugome. No koristeći metafizičku stranu realnosti,
višestruko povećavate šanse za uspjeh.
Čuda ne postoje. Ne treba vjerovati, već obavljati konkretan posao s nepromjenjivom
postojanošću usredotočiti svoje misli na postignuti cilj. To nije tako teško, ali to treba RADITI.

Ljudi razmišljaju upravo o sredstvima, a to se i
odražava u stvarnosti: ako se cilj i postigne, onda je to samo po cijenu velikog truda. Gdje se
uopće stječe iskustvo koje je posljedica vjerovanja da bez muke nema nauke? Privrženici
zdravog razuma sami sebi stvaraju takvu tešku stvarnost. Oni se trude uhvatiti sunce koje
zalazi. A što učiniti da bi sunce krenulo ususret? Pa jednostavno se okrenuti na drugu stranu -
odvući misli sa sredstva postizanja cilja i preusmjeriti ih na sam cilj. Tada će se u stvarnosti
odraziti završni rezultat, a ne težnja za njim. Stvarnost je ogledalo naših misli.

Paradoksalne situacije

Čitam vaše knjige i trudim se provoditi transurfing koliko je moguće. Baš sam se jučer
ugodila na dobar dan i bila sam potpuno sigurna da će takav i biti. A od jutra je sve
krenulo krivo, neugodnosti su nailazile sa svih strana. Zar je bilo pogrešno unaprijed
uživati u zadovoljstvu? Isto se nerijetko događa i drugim ljudima. Možete li objasniti ovu
situaciju iz perspektive transurfinga i, što je najvažnije, dati uputu kako zaustaviti lavinu
sitnih neugodnosti prije nego što se intenziviraju?
Još jednom moram ponoviti da je svijet ogledalo koje reagira s odgodom. Uzalud se
trudite samo tako za jedan dan stvoriti sretnu okolinu. Naprotiv, jednom kad se ugodite na
"dobar dan", s velikom vjerojatnošću naići ćete na niz neugodnosti. Vaša se stvarnost još nije
uspjela prepraviti, a vi ste je već proglasili predivnom. Sile ravnoteže u tom će se slučaju
obvezno pobrinuti uspostaviti razvoj događaja u skladu sa stvarnošću, a klatna će, nakon što
primijete vaše nezadovoljstvo i razočaranje, nadodati ulja na vatru.
Sretna stvarnost podrazumijeva staloženo i svakodnevno pridržavanje načela koordinacije
namjere, kao i igru s ogledalom koje brine o vama. Prema mojim proučavanjima, za postizanje
više-manje sretne stvarnosti potrebno je tri do sedam dana, pa i više, ovisno o nakupljenu
negativizmu.

klatno ne daje prednost najboljima, nego ispravnima, budući da je za strukturu tako
sigurnije, iako to uopće ne znači da se ne isplati rasti i usavršavati svoju vještinu. Recimo
ovako: trebate biti najbolji među ispravnima.

Morate riješiti jedno konkretno pitanje: za koga živite - za sebe ili za druge? U knjigama o
transurfingu možete pročitati da sažaljenje nije uvijek velikodušnost, već možda duševna
praznina, ma kako zvučalo neobično. Praznina zbog toga što vlastita duša nije zadovoljna, a
"sažalijevajući" je razum prisiljava da se daje drugima. Neću vas početi uvjeravati, sami trebate
donijeti odluku: živite li za to da biste sažalijevali i brinuli ili za to da biste uživali u životu.

ja se ne zanosim svojom tugom. Što znači zanositi se?
Pretpostavimo da se dogodila nevolja. Jedan će se čovjek zanositi tom svojom nevoljom, iz sve
će se snage taliti, tragično tugovati i ljudima oko sebe zaneseno pričati o svojoj teškoj sudbini. A
drugi će se čovjek podići nakon što padne, otresti se i krenuti dalje život se nastavlja bez obzira
na sve. Isto možemo primijeniti na izražavanje žaljenja prema drugima. Ako ničime ne mogu
pomoći, moja je tuga besmislena.

u ovom je životu u prvom redu svatko dužan brinuti o svojoj duši, a tek
onda o dušama drugih

Darovi i komplimenti

Iskrenost je uvijek ispunjena energijom istinskog suosjećanja. No klatnima ne odgovara
da ljudi jedni drugima dijele energiju i izmjenjuju duševnu toplinu. Zato su klatna formirala
stereotip pravila pristojnog ponašanja kada se iskrenost zamjenjuje jeftinim surogatom dobrih
manira. Pa zar "poslovni osmijeh" dolazi iz duše? U dobrim manirama nema ništa loše sve dok
ne počnu istiskivati istinsku pažnju, simpatiju i suosjećanje.

Vrlo je jednostavno dobre manire zamijeniti iskrenim suosjećanjem, Za to je samo
potrebno svoju pozornost prebaciti sa sebe na druge ljude i pokazati interes za njih. Nema
potrebe za izučavanjem psihologije. Sasvim je dovoljnu stalno si postavljati pitanja: što pokreće
ljude, čemu teže, što ih zanima? Kad se stavite u njihov položaj, lako ćete naći sve odgovore.
Nakon što ste odredili usmjerenost unutarnje namjere čovjeka, dopustite mu da shvati kako ste
prema zaslugama procijenili njegova nastojanja. To je sve što je potrebno, zauzvrat ćete dobiti
zahvalnost i blagonaklonost.

Osobit učinak možete postići ako dar ne predate izravno u ruke, već preko posrednika.
Ako drugima u prisutnosti neke osobe o njoj govorite nešto lijepo bez ikakvih emocija, kao da se
radi o nečemu običnom, možete biti sigurni da će ta osoba biti vrlo zadovoljna. Još je bolje ako
priznate kvalitete neke osobe dok nje nema, a zatim joj drugi ispričaju što o njoj mislite. Neće
vam reći hvala, ali ćete vi toj osobi postati izvor skrivene radosti i zadovoljstva.

Ne možete zamisliti koliko ljudi ima potrebu za darovima! Okružuju vas mnoga bića koja
su zabrinuta zbog svojih negativnih slajdova i kompleksi, iako se izvana trude pokazati da je s
njima sve u redu. Mnogi čak pogrebno smatraju da se nemaju čime pohvaliti i pate zbog svog
osjećaja manje vrijednosti. Kad dobije dar, čovjek se ohrabri i osjeti ugodan skriven ponos.
Brižno će spremiti vaš dar u skriveni kutak svoje memorije zato što ste mu omogućili da osjeti
da nešto znači na ovom svijetu.

Događa se da dar uzrokuje kardinalan preokret u čovjekovu životu. Mnoge poznate osobe
poput umjetnika, glazbenika, pisaca kročile su svojim putem zahvaljujući daru koji im je dao
nekakav dobri čarobnjak. Dar može biti pružen slučajno, neočekivano. Poznati su slučajevi poput
onog kad je dječaku netko usput, ne pridajući tome osobito značenje, rekao da ima talenta da
postane glazbenik. I dječak bi uistinu postao velik glazbenik.
Slični darovi imaju sudbonosnu snagu - donose cilj ili vrata. Darovatelja to ničime ne obvezuje
niti opterećuje. Dobiveni pak dar počinje zračiti srećom. To se događa u slučaju kada se dotaknu
osjetilne strune duše - ona se istog trena budi i ohrabruje budući da shvaća da je to upravo ono
što joj treba.
Zamislite kakve darove možete poklanjati ljudima! Ako se odreknete komplimenata i
naučite stvarati darove, možda budete sretne ruke i uspijete nekome ukazati na njegov put.

Živa kuhinja

Nerijetko mi stižu pesimistična pisma u kojima se ljudi žale da ne mogu naći svoj cilj, ne
znaju što žele, ne razumiju kako možemo izmijeniti svoj život. Mnogi se nalaze u položaju iz
kojeg, čini se, nema izlaza. I gotovo se uvijek sve svodi na materijalna sredstva. Kamo
otputovati iz grada ili naselja koji su vam dosadili? Odakle uzeti novac za stan? Kako odmotati
klupko obiteljskih problema? Gdje pronaći pristojan posao?
U transurfingu se ne može zaobići pozitivno raspoloženje, ali gdje pronaći optimizam kad
je uokolo bezizlazna, mračna stvarnost i ne znaš što s njom učiniti? Osobitih talenata nemate,
godine prolaze, perspektiva se ne vidi, život je uvenuo u svakidašnjoj rutini, kao u močvari. U
takvim okolnostima nekako nemate povjerenja u neograničene mogućnosti koje transurfing
obećava. A također ima i jako puno ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće. Kako i se
izvući iz tog začaranog kruga?
Ako se slično događa i vama, onda nikako. Baš nikako nećete uspjeti izvući se iz te
bezizlaznosti i transurfing vam neće pomoći. Stvar je u tome što nemate dovoljno energije, ne
samo za sam transurfing nego čak i za to da mu se donekle približite. Pod energijom se ovdje ne
misli na fizičku snagu koja je korisna samo za to da kopate jamu, nego na slobodnu energiju
koja čovjeku omogućuje da realizira svoju volju.
Ako nema slobodne energije, nema niti namjere. Drugim riječima, ništa ne želite, niti ne
možete, a snage imate samo za održavanje života i izvršavanje rutinskih radnji. Energija
namjere je životna sila zahvaljujući kojoj se u čovjeku budi želja da se raduje životu, aktivno
djeluje, stvara, osvaja nove vrhunce i na koncu, oblikuje svoju stvarnost.
Sve je vrlo jednostavno. Kod niske razine energije optimizam prelazi u pesimizam, ogledalo
svijeta utjelovljuje tu sliku u stvarnost, zbog čega nastaje još više razloga za pesimizam. Tako
se stvara začaran krug bezizlazne stvarnosti iz koje ne samo da nemamo snage izvući se nego
nemamo snage ni razmisliti kako to učiniti. U slučaju niske razine energije namjere ne treba ni
pomišljati baviti se transurfingom. Čovjek s oslabljenom energijom nije u stanju upravljati ni
lucidnim snom, što je provjereno.
Postoje samo dvije varijante. Prva je da ostavite sve kako jest, pomirite se s neizbježnim i
nastavite životariti bez nade za poboljšanjem. Ali u tom slučaju ne trebate jadikovati i slati mi
žalobna pisma zato što vam ništa ne polazi za rukom. Vaš izbor je vaš izbor. Osim vas samih
nitko vas ne sprečava da izaberete drugu varijantu - baviti se svojom energetikom. Tada će se
pojaviti i optimizam, i cilj, i snaga za njegovo ostvarivanje. Moći ćete oblikovati svoju stvarnost
kako vam padne na pamet i steći ćete sposobnost postizanja onoga o čemu se niste usudili ni
maštati. No za to je potrebno dovesti energiju namjere na potrebnu razinu. Dalje će biti riječ o
tome kako to učiniti.
Ono o čemu ćete uskoro čitati može u vama izazvati ili aktivno negodovanje ili ushićenje i
bljesak nove nade. Cijeli je niz razloga zašto se ova informacija nije široko rasprostranila. Praksa
s kojom se treba upoznati, omogućuje dovođenje energetike na kvalitativno novu razinu. Iste
rezultate možemo postići i na druge načine, među kojima su joga, različiti treninzi i meditacije.
Međutim treba biti svjestan da je to vrlo dug i težak put. Predlažem vam najkraći,
najjednostavniji i najprirodniji put. Zbog ekstremnosti ovog načina (što se, uostalom, čini samo
na prvi pogled) danas ga prakticira vrlo ograničen broj ljudi. I upozoravam vas da ovu
informaciju dajem samo onima koji će je smatrati korisnom za sebe, a ne s ciljem nametanja
vlastitog mišljenja. Sami odlučujete je li vam potrebna.
Krenimo redom. Glavni, ako ne i osnovni razlog deficita slobodne energije jest praktična
onečišćenost organizma, koja, povrh svega, služi kao l glavni uzročnik svih bolesti. Tijelo
prosječnog čovjeka čuva čestice odumrlih stanica, bjelančevine i masno tkivo - njima su
zakrčena međustanična prostranstva i doslovno ispunjeni limfni i krvni sustav. To smeće ometa
normalno funkcioniranje organizma, sprečava "komunikaciju" stanica snizujući snagu električnih
signala koji se njima prenose.
lako ova tema izlazi iz okvira transurfinga, ne mogu izbjeći bavljenje njome. No ona je
toga vrijedna zato što globalni problemi kao što su prekomjerna težina, bolest, starenje,
depresija, pesimizam, odsutnost životne snage mogu zahvaliti svoje postojanje strašnom
neznanju. Zadivljujuće je da uz tako visok stupanj razvoja informacija ljudi žive u neznanju o
uzroku svojih problema. Očito je da klatnima ne odgovara velika rasprostranjenost znanja koje
će pogodovati općoj pojavi ljudi koji su slobodni upravljati svojom stvarnošću,
Uzrok je elementaran - nepravilna prehrana. No reći takvo što je isto kao i ne reći ništa.
Svi kao da to razumiju, ali ne osvješćuju. Ovdje, kao što to često biva, nije bitno znanje, nego
obaviještenost. Uobičajena šablona skriva bit znanja, ostavljajući na površini neutemeljena
nagađanja. Obično se sve svodi na to da je nešto štetno. Na tome, u pravilu, podaci o zdravoj
prehrani prestaju, Također postoji mišljenje da vas spasiti mogu dijete i posebno pripremljeni
dodaci prehrani.
Je li sve tako komplicirano? Netko se bavi istraživanjima, netko proučava složene sheme
prehrane, proizvodi profinjene preparate, općenito, to je cijela industrija. Kome je to potrebno?
Pogađate? Postoji veliko mnoštvo svakojakih zabluda, ali koristi nikakve. Čak i strogo
vegetarijanstvo ničemu ne služi ako se ne znaju i ne prouče načela pravilne prehrane. A ta su
načela zapravo vrlo jednostavna i nisu ih pripremili slavni znanstvenici, već sama priroda, s
Božjim certifikatom za kvalitetu.
Kao prvo, prema svojoj fizionomiji, čovjek je plodojed. No čak ni to nije toliko bitno. Bitno
je da probava funkcionira na osobit način; za probavu prehrambenih proizvoda potrebno je da
oni ulaze zasebno, postupno, bez međusobna miješanja. Ako se to pravilo ne poštuje, hrana se
ne probavlja i počinje gnjiliti onečišćujući i trujući cijeli organizam. I na kraju, hrana koja se
izlaže toplinskoj obradi stvara uistinu ekstremno opterećenje za organizam budući da je gotovo
sve vrijedno u njoj uništeno. U prirodi niti jedno živo biće ne priprema jelo na vatri. Kulinarstvo
se pojavilo relativno nedavno, a probavni se trakt formirao milijunima godina.
Neobično je da ljudi marljivo brinu za vanjsku higijenu a o unutarnjoj malo tko razmišlja.
Međutim, unutar tijela prosječnog čovjeka nalazi se cijelo skladište smeća. Ono nije vidljivo, ali
nakupi se nekoliko (nekad desetak) kilograma. Sustav za izlučivanje ne uspijeva izlaziti na kraj s
otpacima te je organizam prisiljen ugurati svu tu prljavštinu gdje god je moguće. Posljedica toga
je da se tijelo vrlo brzo počinje zagađivati i nalikovati na staru sanitarnu cijev koju nikad nisu
čistili. Rezerve organizma su velike i zato čovjek nekad uspijeva izdržati do sedamdesete godine,
pa i dulje. Međutim, svemu dođe kraj. Već na sredini životnog puta čovjek počinje osjećati
posljedice onečišćenosti tijela: bolesti, višak kilograma, lijenost crijeva, općenito gubi
nekadašnju snagu i ništa nije kao što je bilo u mladosti.
Cijela je stvar u tome da je čovjekovo energetsko tijelo osjetljivo na onečišćenje svoje
"kanalizacije", čakre se blokiraju, energetski se kanali sužavaju, tijek energije pretvara se u
slabašan potočić, što dovodi do gubitka životne snage. Slabljenje energetike povlači za sobom
patološke poremećaje u fizičkom tijelu. Dobivamo zatvoren bezizlazan krug. Ako ne vladate
svojim tijelom, kako možete vladati stvarnošću?
Ipak možemo vratiti prijašnju živahnost, pa čak i postići takvo zdravlje kakvo nikad nismo
imali! No za to je potrebno mrtvu kuhinju pretvoriti u živu. Što sve imate u njoj? Štednjak,
lonce, tave? Ako želite osloboditi svoje tijelo od smeća, a slobodnom vremenu dodati mnoge
sate koje ste prije gubili pored štednjaka, uskoro će sav taj pribor za umrtvljivanje hrane nestati
iz vaše kuhinje.
Nekome će sve ovo možda biti šokantno. Pa što, nitko nikoga ne vuče za uši. Uopće vas
ne pozivam da me slijedite, samo činjenice slažem po policama. Vrijedi li hrana na koju ste
navikli, vašeg zdravlja, energije, života? Postoji poslovica koja se obično izgovara sa žaljenjem:
"Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla." Možemo postići da ostane samo mladost koja će
znati i moći.
Prvo od čega treba krenuti jest čišćenje vlastitih "sanitarija", osobito jetara. U mnogim je
knjigama opisano kako se to radi. Zašto je uobičajeno brinuti za vanjsku higijenu, a za
unutarnju ne? Zato što je prljavština vidljiva samo izvana? Međutim, ako se prijeđe na pravilnu
prehranu, unutarnju će higijenu održavati sam organizam. To trebati učiniti polako, u nekoliko
etapa: postupno hranjenje, odvojeno, odustajanje od nekih vrsta hrane i, na kraju, jedenje
sirove hrane. Ako se odmah prijeđe na konzumiranje isključivo prirodnih proizvoda, može se
dogoditi da ne izdržite nagle promjene, a i organizam treba vremena da se preustroji.
Načelo postupnog hranjenja zasniva se na tome da se istodobno ne jedu svi proizvodi,,
nego prvo jedna vrsta proizvoda, zatim druga, pa onda tek treća. Prvo se jede ono što se brže
probavlja. Ako hrana prolazi kroz želučano crijevni trakt u odvojenim slojevima, uvelike se
olakšava njezino probavljanje i smanjuje količina štetnih tvari. Piti možete samo petnaest minuta
prije obrok,i ili dva sata nakon obroka. U protivnom se želučani sok razvodnjuje i hrana se ne
probavlja, već jednostavno trune. (O čemu se sve mora pisati. A što učiniti, kako drugačije
objasniti načela povećanja energetike?)
Druga etapa na koju je poželjno što prije prijeći jest zasebno hranjenje koje ne
podrazumijeva samo postupno unošenje hrane, nego kombiniranje samo onih vrsta hrane koje
se međusobno slažu. Iako, ako kažemo istinu, sve se vrste praktički međusobno ne slažu.
Vrijeme i uvjeti probavljanja različitih proizvoda jako se razlikuju, zato, kad ih se miješa,
neizbježno nastaju "otpadne tvari" koje ne uspijevaju izaći iz organizma, već se pohranjuju u
obliku masnoća i toksina. Samo se svježe povrće može kombinirati gotovo sa svime. Zato u
idealnoj varijanti broj namirnica koje se koriste tijekom jednog obroka treba biti sveden na
minimum. Načela zasebnog unošenja hrane detaljno su i opisana u knjigama koje nije teško
pronaći.
Cijeli niz proizvoda potrebno je postupno isključiti iz jelovnika. To su u prvom redu neki
proizvodi od žitarica - proizvodi od bijelog brašna, kruh s kvascem, a također mlijeko i konzerve.
Ta je hrana potpuno bezvrijedna. Na primjer, sve korisno što postoji, u žitaricama, nalazi se u
njihovim klicama i ljusci. Najfinije bijelo brašno dobiva se čišćenjem zrna pšenice od ljusaka i
klica. Na taj se način uklanja sve vrijedno, a ostaje tek mrtva masa koja se uglavnom sastoji od
škroba. Tom beživotnom dijelu zrna priroda je namijenila funkciju građevnog materijala - neke
vrste bačve s masnoćom za klicu. Zatim se u brašno dodaju umjetni vitamini, tj. na djelu je
kemija. Hranjenje proizvodima od rafiniranog bijelog brašna isto je kao da u trgovini kupite
škrob i žlicom ga natovarite na tanjur. Jetra se onečišćuju smjesom nalik na mazut, škrob se u
organizmu taloži u obliku sluzi, stjenke crijeva zatrpavaju se naslagama. Rafinirane žitarice osim
toga sadrže vrlo loše izbalansirane bjelančevine. Ma kako neobično zvučalo, u tom je slučaju
bolje hraniti se mesom, nego proizvodima od žitarica. Mlijeko sadrži kazein zahvaljujući kojemu
životinjama rastu rogovi i kopita. Mlijeko se u ljudskom organizmu pretvara u kserogel - nešto
poput stolarskog ljepila.
Ovakve jezovite opise možemo nizati unedogled. Kako uz sve to čovjek uspijeva živjeti i
još se osjećati manje-više zdravim? Stvar je u tome što on ne zna što znači pravo zdravlje, nije
ga osjetio od samog rođenja. Zato ne treba navoditi šablonska opravdanja poput: "Od
pamtivijeka su se svi tako hranili", naravno, ako ne želite imati iste probleme kao i ostali.
U konačnici, na dnevnom jelovniku trebaju ostati samo prirodni proizvodi: svježe,
zamrznuto ili sušeno povrće i voće, morske alge, orašasti plodovi, sjemenke, med. Valja ih
konzumirati bez ikakve termičke obrade, u sirovu stanju. (Samo nemojte u orašaste plodove
uvrštavati kikiriki - on je mahunarka i nije osobito koristan). No nagli prijelaz s uobičajenih
namirnica na sirovo povrće i voće neće dovesti ni do čega dobroga. Organizmu je potrebno
vrijeme da se privikne na promjenu. Zato prijelaz mora biti postupan: u svojoj prehrani
smanjujte količinu kuhane biljne hrane i povećavajte količinu sirove. Ako se čovjek cijeli život
hranio prvenstveno prerađenom hranom i njegova mikroflora prilagođena je upravo takvoj
prehrani. Nagli je prijelaz načelno moguć, no to vrijedi za one koji su vrlo dobrog zdravlja.
Mikroflora se u potpunosti izmijeni tijekom godine dana. Na kraju tog perioda prehrana
više ne treba sadržavati nikakvu prerađenu hranu. Poznalo je da u proizvodima koji se termički
obrađuju ne samo da se uništavaju gotovo svi vitamini i mikroelementi već se stvaraju
kancerogene tvari - otrovi. Sirova pak hrana ne zagađuje organizam, već ga, baš naprotiv, čisti.
I kuhinjsko posuđe i svi unutarnji organi ostaju savršeno čisti. Razlika je jasna.
Može se učiniti da je jako teško prijeći na sirovu hranu. Čime se, na primjer, hraniti zimi?
I skupo je, vjerojatno, koštat će. Zapravo nije sve tako strašno. Naprotiv, mnoge su mogućnosti
i takvo će hranjenje biti jeftinije od uobičajenog. Treba samo započeti i otkrit ćete mnoštvo
svakojake hrane za koju niste ni znali da postoji. To je cijeli jedan neistražen svijet. Ovdje ću
prikazati samo jela od klica koja će vam pomoći da prođe prijelazno razdoblje.
Dovoljno velik dio naše prehrane sastoji se od sjemenki-žitarica, mahunarki i drugog.
Sjeme se sastoji od polugotovih građevnih materijala koji su konzervirani. Uglavnom su to
škrob, bjelančevine i masti. K tome u sastav sjemenki ulaze inhibitori - tvari koje ometaju
probavu. Priroda se pobrinula da životinje (primjerice perad) prenose sjemenke na veće
udaljenosti u izvornom obliku.
Dok sjemenke klijaju, u njima se događaju nagle promjene: inhibitori se uništavaju, škrob
se pretvara u šećer, bjelančevine u aminokiseline, a masi i u masne kiseline. Isto se događa i
kod probavljanja hrane u organizmu. Ispada da je veći dio posla u klicama već obavljen. Štoviše,
u njima se sintetiziraju vrlo korisne tvari i mobiliziraju rezerve kako bi se sva energija uložila u
razvoj biljaka. Konzervirane i uspavane snage sjemenki se bude i oslobađaju golem potencijal za
rađanje novog života.
Klice koje sadrže mnoštvo vitamina i mikroelemenata imaju brojna ljekovita i
biostimulirajuća svojstva. Teško mi je nabrojati sva ta svojstva. Zahvaljujući njima, poboljšava
se izmjena tvari, čisti organizam, osnažuje imunitet, povećava radna sposobnost i liječe se
mnoge bolesti. Klice imaju sve što je priroda brižno osmislila za razvoj novog života i
preživljavanje u agresivnoj okolini. One su predivno uravnotežena, lako probavljiva hrana i
istodobno učinkovit lijek.
U prehranu je moguće uključiti klice pšenice, kukuruza, graha, slanutka, mungo graha.
Tehnologija pripreme vrlo je jednostavna. Od ranog jutra sjeme se namače u vodi. Navečer se
prebaci u veliko cjedilo ili sito, ispere i prekrije mokrom gazom. Ujutro ćete ugledati živu hranu.
Kukuruz i grah (preporučljivo je uzeti crveni jer je korisniji) treba namakati 24 sata i tek tada
pustiti da klija, nekad i dulje, te povremeno isprati.
Pšenica i kukuruz mogu se jesti sirovi. Klice pšenice imaju isključivo ljekovita svojstva.
Žvakati ih treba pažljivo (barem dvije velike žlice na dan), ali ako se pritom u ustima stvori
supstanca koja podsjeća na gumu, znači da sorta ne odgovara i treba potražiti drugu.
Mahunarke, nažalost, u sirovu obliku nisu baš ukusne. Treba ih ubaciti u vrelu vodu i samo
pričekati da voda zakipi. Mungo grah valja jednostavno preliti kipućom vodom i ostaviti desetak
minuta.
A znate li kako pripremati živu vodu? U početku treba dobro zakipjeti odstajalu vodu iz
vodovoda u emajliranom loncu zapremine pet litara i brzo ohladiti u kadi, u hladnoj vodi. To je
prvi stupanj strukturizacije. Takva je voda već deset puta korisnija u usporedbi s onom koja je
samo proključala.
Zatim u lonac dodajte pet do sedam kamenčića crnog kremena* koji se može kupiti u
ljekarni, prekrijte gazom i ostavite dva dana da stoji. Zatim
pažljivo prelijte vodu u drugu posudu pri čemu niži sloj od dva do četiri centimetra treba baciti,
zato što kremen taloži patogene mikroorganizme i nepoznate kemijske elemente. Silicijska voda
ima ljekovita svojstva. Još je više strukturirana i zasićena silicijem, najpotrebnijim
mikroelementom čiji nedostatak u organizmu uzrokuje nemogućnost apsorpcije gotovo svili
drugih mikroelemenata.
Dobivenu vodu stavite u zamrzivač. Čim se na površini i uz stjenke posude stvori prvi led,
vodu prelijte u plastičnu posudu koju ćete ponovno staviti u zamrzivač. Taj prvi tanki led se baca
jer se njime rješavamo teške vode. Teška voda sadrži vodikov izotopedeuterij i tricij, zamrzava
se na temperaturi od tri stupnja i nije dobra za organizam.
Posljednju vodu treba zamrzavati upravo u plastičnoj posudi zato što emajl na loncu može
popucati. Kad se dvije trećine vode smrzne, na ledu treba napraviti otvor i izliti preostalu vodu -
taj "rasol" sadrži sve nepoželjne dodatke. Preostaje samo pričekati dok se led ne otopi na sobnoj
temperaturi, nakon toga se dobiva otopljena voda visoke kvalitete koja se još naziv,i protijeva
budući da je očišćena od teških izotopa.
Na kraju, ako imate magnet u obliku prstena ili magnetski lijevak, propustile kroz njih vodu kako
bi se učvrstila struktura. Dobivena voda ima ljekovita svojstva - čisti organizam i dugotrajnim
* Silicij dioksid; op. prev.
korištenjem oslobađa vas cijelog niza bolesti. Rok trajnosti njezinih svojstava je ograničen - oko
sedam sati. Takvu vodu nećete nigdje kupiti ni za kakav novac.
To je upravo predivna živa kuhinja u kojoj se hrana ne kuha, već raste. Ai razliku od
obične kuhinje koja ubija hranu, ova je, naprotiv, oživljava. Možete se sami uvjeriti: jela od klica
s dodatkom različitih začina i umaka puno su ukusnija od obične hrane. Da ne spominjem
ponovno kako su ta jela u svakom kontekstu puno vrednija od, na primjer, kaša koje nepravilno
informirani ljudi smatraju korisnima.
U klicama ima puno bjelančevina koje se vrlo lako probavljaju što organizmu pomaže da
se prebaci na prehranu biljnom hranom. Nova mikroflora u budućnosti neće samo prerađivati
sirovu hranu već će služiti i kao izvor bjelančevina. Upravo na taj način funkcionira probava
životinja biljojeda.
Može se postaviti pitanje: kako u sirovu obliku jesti hranu koju treba kuhati, na primjer 'krumpir
ili tikvice? Evo protupitanja: zar je morate jesti? Povrće s visokim sadržajem škroba ne daje
organizmu ništa osim praznih kalorija i sluzi. Eto što je uzrok bolesti koju nazivamo prehladom.
Da bi uzgojili masnije svinje za prodaju, farmeri ih, između ostalog, hrane kuhanim krumpirom.
Uočili su da svinje tako brže skupljaju masnoće što je ekonomski isplativije. Od sirove hrane
jednostavno je nemoguće udebljati se, neovisno o količini "pojedenih" kalorija.
A kako ne biste tugovali zbog rastanka s uobičajenim jelima, u prehrani možete povećati
udio morskih plodova. Svu morsku ribu i ljuskare možete, jesti bez termičke obrade. Lako je
naučiti kako ih soliti. I to je u sirovu obliku sa začinima puno ukusnije, iako strogi sirovojedi ne
samo da ne jedu ono što trči, skače, leti i pliva nego čak ne koriste niti sol.
Svježe povrće i voće, posebno klice, ima izuzetno svojstvo pročišćavanja. Treba primijetiti
da usporedo s prijelazom na sirovu hranu može nastati jedna ili nekoliko kriza pročišćavanja,
tijekom kojih dolazi do intenziviranja starih bolesti. Ne valja se zabrinjavati i pokušavati na neki
način ukloniti simptome bolesti. Oni svjedoče da se organizam napokon oslobađa starih prnja
koje je skupljao godinama te da se prilagođava normalnu režimu rada. Jedina mjera koja će biti
korisna u krizi je gladovanje na destiliranoj (prokuhanoj) vodi tijekom jednog ili nekoliko dana.
U načelu, ako zdravlje nije previše zanemareno, možete odmah u potpunosti priječi na
sirovu hranu. U tom će se slučaju kriza čišćenja očitovati snažnije, ali kod svih se ona događa u
različitim oblicima. Možda ćete uočiti značajan pad kilograma. To znači da se organizam rješava
mrtvog tkiva i ponovno se obnavlja. Pretili ljudi zapravo su hodajući kosturi. Zbog nepravilne
prehrane i sjedilačkog načina života njihovo se tijelo transformiralo u gomilu masnih naslaga i
otpadnih tvari. U njemu gotovo da nije ostalo živog tkiva, sve je to uglavnom mrtav teret. Sada
se te suvišne stare prnje odbacuju. Važno je da se pritom ne uznemirujete. Organizam će se
očistiti i doći u normalu. No treba mu pomoći. Obvezno u prehranu uključite morske alge, cvjetni
pelud i laneno ulje, što će tijekom prijelaznog razdoblja pomoći da se kompenzira privremeni
deficit neophodnih tvari. Na internetu treba potražiti dodatne informacije o sirovoj hrani. Ima ih
sasvim malo. To je uistinu neuobičajen, ali izuzetno učinkovit, mogli bismo reći, elitni put
ponovnog rađanja.
Mnogima se sve rečeno može učiniti zastrašujućim ili, blago rečeno, sasvim neobičnim. U
pravilu se čovjek vrlo teško rastaje od svojih starih navika. Kad nepravilan način života postane
uobičajena norma, jednostavni i očiti prirodni principi počinju izgledati neprirodno. U čemu je
tolika posebnost prirodne prehrane da bismo se zbog nje odrekli tolikih kulinarskih napasti?
Vrijedi li ona toga? Možda će činjenice koje ću izložiti i koje su vam uglavnom nepoznate imati
presudan utjecaj na vaše mišljenje.
Sirova hrana je znanost o prehrani za ljude trećeg tisućljeća - za civilizaciju trećeg vala.
Najpoznatiji promotor sirove hrane je Arshavir Ter-Hovannessian (Aterhov). U svojoj knjizi
Sirova hrana ili Novi svijet, oslobođen bolesti, poroka i otrova koja je objavljena u Iranu, naveo
je osnovna načela konzumiranja sirove hrane. Nakon gubitka dvoje djece koja su umrla od
bolesti, Aterhov je treće najmlađe dijete, kći, othranio isključivo na sirovoj hrani. Odrastala je
kao neobično zdrava djevojčica, fizički i intelektualno vrlo razvijena. U svojoj knjizi Aterhov
piše: "Kći ima već skoro sedam godina, ali nikad nije u ruke uzela čak ni komadić degenerirane
hrane. Njezino je zdravlje vrhunac savršenstva. Sada vidim koliko je lakše odgajati stotinu djece
sirovojeda, nego jedno dijete - hranomana (suprotno od sirovojeda op. prev.). Nikad me ne
uznemiruju dječje bolesti kao što su prehlada i hunjavica, proljev i zatvor, i je li dijete danas
dovoljno pojelo ili nije. Moja je djevojčica vesela kao ptičica i uvijek može doći do stola i uzeti
ono što želi jesti. Igra se, pjeva i pleše cijeli dan bez umora, bez suza i hirovitosti, bez plača i
vikanja, ne stvara nikakav nemir ljudima oko sebe. Točno u osam sati navečer ide spavati i
nakon što nekoliko minuta malo pjeva, zatvori oči i spava mrtvačkim snom do šest sati ujutro.
Ne možemo se sjetiti, počevši od prvih mjeseci njezina života, da se ikada probudila noću. Njezin
je san tako dubok i snažan da je nikakav šum ili pokret nisu u stanju probuditi."
Aleksandar Čuprun, poznati promotor naturopatije, autor knjige Što je to sirova hrana i
kako postati sirovojed* još je u mladosti zbog teške kronične bolesti postao invalid prve skupine.
Svi iskušani načini liječenja nisu doveli do rezultata. Nakon što je prešao na prehranu sirovom
hranom potpuno je ozdravio. Čuprun je ponudio neočekivano, ali zapanjujuće očito tumačenje
problema imuniteta.
Njegova je bit u tome da organizam namjerno isključuje imunitet za vrijeme infekcijske
bolesti. Poznato je da se čovjek razboli u pravilu onda kad mu je organizam oslabljen,
preopterećen otpadnim tvarima i ima manjak vitamina i drugih životno važnih tvari. Poznato je
da ako čovjek u takvu stanju uhvati nekakvu infekciju, smanjuje se stvaranje interferona -
zaštitne sile kao i da se namjerno isključuju omogućujući bolesti da se razvije. Ispada da se
mikroorganizmi koji su izazvali bolest hrane otpadnim tvarima koje "sustav kanalizacije" ne
uspijeva izbaciti zbog neodgovarajuće prehrane. Zbog toga organizmu ne preostaje ništa doli da
mikrobima omogući da se razmnože. Budući da oni barem djelomično ispunjavaju svoju misiju
čišćenja, imunitet se obnavlja i bolest prolazi.
"U načelu", piše A. Čuprun, "morali bismo blagoslivljati bolesti koje uzrokuju mikrobi i
virusi - one predstavljaju tipične krize liječenja: na taj se način organizam sam liječi od glavne
nevolje - onečišćenja otpadnim tvarima iznutra i bez ikakvih lijekova. No pritom je potrebno
iskoristiti krize na jedini ispravan način: uvodeći u takvim slučajevima običaj potpunog
gladovanja tijekom svega nekoliko dana, dok se ne smire simptomi bolesti.
To će biti najbolja pomoć prirodnim silama organizma koje se bave samoizlječenjem
pomoću mikroba i virusa.
Jednom će se civilizirani svijet naučiti na to jednako kao što se koristi sapun i zubna
četkica. Međutim, po svemu sudeći, ne baš tako brzo: znanost se razvija, a neznanje raste..."
Slijedi zaključak: zašto dovoditi organizam do takvog stanja kad mu je svejedno tko će ga
i na koji način očistiti? Nije li bolje održavati početnu čistoću? Praksa potvrđuje: oni koji se hrane
sirovom hranom uopće ne obolijevaju.
Ostaje neosporan temeljni princip: živ organizam treba dobivati živu hranu. Značenje tog
principa prvi je dokazao dr. Francis Pottenger koji je još na početku dvadesetog stoljeća proveo
iscrpan eksperiment. Tijekom deset godina hranio je devetsto mačaka sirovim proizvodima i sve
su očuvale dobro zdravlje i otpornost. Druga skupina mačaka dobivala je kuhanu hranu, stoga su
se kod životinja razvile gotovo sve ljudske bolesti: anemija, paraliza, ispadanje zubi, lijenost
crijeva, nervoza i tako dalje, to jest stradali su praktički svi sustavi organizma. Mačići u prvom
naraštaju okotili su se slabašni i bolesni, u drugom je bilo puno mrtvorođenih, a u sljedećem
naraštaju mačke su počele obolijevati od neplodnosti.
Dr. Edward Howell, jedan od osnivača sustava prirodnog liječenja, došao je do zaključka
da su fermenti (enzimi) glavna komponenta koja razlikuje sirovu hranu od termički obrađene.
Otkrio je da se "jedinice mjerenja životne energije" uništavaju pri temperaturi višoj od pedeset
stupnjeva. Zašto im je dao tako uzvišen naziv - "jedinice mjerenja životne energije"?
Enzimi su tvari koje omogućuju život. Neophodni su u svakoj kemijskoj reakciji koja se
odvija u našem organizmu. Bez fermenata uopće ne bi bilo nikakve aktivnosti u živom tijelu. To
su "radnici" koji izgrađuju organizam slično kao što građevinari grade kuće. Hranjive tvari,
vitamini, mikroelementi samo su građevni materijal. Sve radnje na "gradilištu" osiguravaju
upravo enzimi. Pritom oni ne služe samo kao interni katalizatori koji ubrzavaju kemijske
reakcije. Dokazano je da u procesu svoje aktivnosti enzimi uzrokuju određeno izlučivanje, što se
ne može reći za katalizatore. Enzimi se sastoje od bjelančevinastih transportera opskrbljenih
*S radovima Aterhova se možete detaljnije upoznati na http://syroedenie.ru
energijom kao u električnoj bateriji.
Odakle naš organizam unosi enzime? Po svoj prilici, pri rođenju nasljeđujemo određeni
enzimski potencijal. Ta ograničena zaliha energije predviđena je za cijeli život. Svejedno je
koliko iznosi određeni početni kapital. Ako ga se samo troši, doći će do bankrota. Isto tako, što
brže potrošite energiju fermenata, brže će m ' iscrpsti životna snaga. U trenutku kad vaš
organizam više nije sposoban proizvoditi enzime, vaš život završava. Baterija se gasi.
Konzumirajući termički obrađenu hranu, ljudi lakomisleno troše svoju ograničenu zalihu
fermenata. Prema mišljenju dr. Edwarda Howella, to je jedan od osnovnih uzroka svih bolesti,
prijevremenog starenja i rane smrti. Sirovi proizvodi sadrže enzime koji omogućuju autolizu,
odnosno hrana se lako probavlja zato što se većinom probavlja u vlastitu soku. No ako jedete
obrađenu hranu koja je oslobođena fermenata, organizam je prisiljen odvajati svoje rezerve za
njezino probavljanje. Upravo to dovodi do smanjivanja ograničenog potencijala fermenata.
Zamislite da ste odlučili potpuno preurediti svoj stan. Imate dvije mogućnosti razvoja
događaja. U prvom slučaju dovezli su vam potreban materijal, sve istovarili na gomilu i otišli.
Morate sami obaviti radove i potrošiti jako puno snage i vremena da obavite težak posao. U
drugom slučaju s materijalom su stigli i majstori i sve obavili sami, a vi ste za to vrijeme
odmarali i posvetili se sebi.
Upravo je takva razlika između hranjenja obrađenom hranom i konzumiranja sirove. Kad
čovjek jede kuhane proizvode, sva se životna snaga i usmjerava na težak posao probavljanja.
Enzimi, ti "radnici" koji bi se trebali baviti svojim pravim obvezama: čišćenjem i obnavljanjem
živih tkiva, prisiljeni su sve ostaviti i obavljati posao koji nije karakterističan za njih. Više nemaju
vremena baviti se organizmom i on postaje zapušten.
Možete li zamisliti situaciju u kojoj su ljudi odjednom prestali hodati i mirno sjediti te kao
sumanuti počeli juriti, bez obzira na velik umor? Jednako se tako razlikuje režim rada organizma
sirovojeda od režima rada organizma "običnog" čovjeka: jedan spokojno šeće, a drugi trči vječni
maraton do iznemoglosti.
Nakon svega navedenoga više nema sumnje da hranjenje obrađenom hranom nanosi
organizmu strašnu štetu, dok je prednosti hranjenja sirovom hranom najbolje sažeo jedan od
sljedbenika prirodne hrane, Nikolaj Kurdjumov, koji piše*:
1. Ne možete se razboljeti zbog upala i prehlada. Gripa prolazi praktički nezamjetno.
Isključuje se i nestaje praktički sva psihosomatika (poremećen rad organa, bolesti zglobova, bol
- jer svi se organi pročišćuju i pomlađuju). Imunitet se podiže od umjetnog minimuma do
prirodne norme:, možete tri sata ležati u snijegu ili plesati samo u kupaćim gaćicama na
temperaturi od osamnaest stupnjeva ispod ništice i ništa se neće dogoditi. I sve to bez posebnog
čeličenja!
2. Osjetljivost na štetne tvari je velika, reakcija na njih snažna, čak može biti i bolna, ali ih
tijelo pritom moćno i brzo izbacuje iz sebe, neutralizira i praktički nema posljedica trovanja.
3. Također imate vrlo jaku sposobnost podnošenja hrane. Ako trebate jesti nešto na što niste
navikli ili nešto neprobavljivo, sve će se to lako probavili, neutralizirati bez posljedica. Filtri sve
sređuju odjednom. Lužnati želudac.
4. Apsorpcija hrane je za stupanj viša, to jest viši je koeficijent apsorpcije, Sirovojed koji se
prilagodio novoj prehrani (i prošao osmomjesečnu krizu) može se najesti od tri jabuke i par
krastavaca. Zasitit će ga divlje šumsko zelenje, lišće povrća, izdanci vinove loze - sve je
prikladno za prehranu. Iz toga proizlazi:
5. Jedinstven osjećaj neovisnosti od okolnosti. Nećemo govoriti uzvišene riječi o jedinstvu s
prirodom, ali ma što da se dogodi, gdje god da se nađete - makar u šumi - uvijek ćete biti siti
bez bilo kakva novca, preživjet ćete.
6. Razvijeno osjetilo okusa: ne jezikom i očima, nego cijelim tijelom, rijetko odobrava ili ne
odobrava hranu i signalizira željom, ravnodušnošću ili odbojnošću. Osjećaj sitosti: objektivan je,
iz tijela, i zato nema mogućnosti da prejedete. Općenito je teško prejesti se sirove hrane.
7. Osjećaj gladi nakon "krize" praktički ne uznemiruje. Ne postoji nervoza koju nazivamo
apetitom. Postoji razumijevanje: Aha, mogao bih jesti. Nešto me smete, zaboravim, dan ili dva –
*www.kurdyumov.ru
i ništa. Sjetim se, pojedem, sve je dobro. Odatle slijedi:
8. "Efekt deve": sposobnost da se uopće ne jede dan, dva ili tri bez gubitka ugode i
izdržljivosti. Dovoljno je ako jedeš jednom na dan. Isto vrijedi i za piće, čak i pri velikim fizičkim
naporima.
9. Kao sažetak: normalna fizička izdržljivost. Trčanje je ugodno. Može se trčati nekoliko sati i
nakon toga ne osjećati umor. Uopće se ne umaraš, nemaš potrebu da sjedneš ili prilegneš.
Koeficijent iskoristivosti života puno je veći. I ponovno sve to bez posebnih treninga.
10. Mentalna izdržljivost pri bilo kakvu opterećenju jednako je tako velika. Razum je jasan i
kristalno čist. Pamćenje radi idealno. Jasnoća razmišljanja je takva da se svi ispiti polažu gotovo
bez pripreme i učenje prestaje biti problem.
11. Potreba za snom svedena je na šest sati. Lako se izdrži nedostatak sna. Na primjer, u
šezdesetoj godini možete voziti auto bez prekida tri dana i noći, a da vam ne oslabi
samokontrola i pozornost. Buđenje je lako, energično i radosno. (Eh, kvragu, da je samo zbog
toga...)
12. Raspoloženje - veliko zanimanje za život. Duševno stanje je uravnoteženo i veselo.
Neugodnosti samo još više pokreću. Tolerancija na konfrontaciju je visoka: praktički je
nemoguće posvađati se - ništa vas ne razdražuje, sve percipirate svjesno.
13. Visoka sposobnost odlučivanja i odgovornosti. Nema nasrtljivih situacija - ne upravlja
tijelo vama, nego vi upravljate tijelom. Postajete gospodar svih tjelesnih potreba, uključujući i
seksualne. Ovisnost o alkoholu dok ste na sirovoj hrani jednostavno ne postoji. A ako ste bili
ovisni, više niste.
14. Značajno raste sposobnost kontroliranja vlastita tijela - ono postaje odgojeno, obrazovano
i poslušno. Zamislite koliko se mogućnosti pojavljuje u životu."
Još mogu dodati da problemi zbog izgleda, koji brinu mnoge ljude, automatski nestaju
zato što tijelo poprima svoju prvotnu prirodnu ljepotu, A stariji ljudi se pomlađuju - na ovaj
način možete odbaciti dvadesetak godina, a život produljiti na neodređeno vrijeme. I za sve to je
potrebno samo promijeniti način prehrane!
Posebno ću istaknuti da ovo nije još jedna u nizu dijeta koja daje nekakve privremene
rezultate, već cjelovit pristup životu. Ako ste odlučili prijeći na sirovu hranu, trebate to učiniti
postupno i, ono najvažnije, ni u kom slučaju ne namećite ovakav način prehrane ni sebi, ni
drugima. Ovdje je potrebno osobito pažljivo slijediti načelo transurfinga. Zajedničko druženje za
stolom neodvojiv je dio našeg života i zbog toga će se ljudi oko vas neizbježno čuditi i
pokušavati vas uvjeriti da se bavite budalaštinama. Ne pokušavajte ih razuvjeriti, oni su se
ionako uznemirili zato što imaju jak predosjećaj da ste u pravu. Idite mirno i veselo svojim
putem, bez opravdavanja i bez dokazivanja drugima. Vaš izgled pun života reći će sve sam za
sebe.
No prije svega, naravno, nemojte nagovarati ni sami sebe. Ako funkcionirate po načelu
"mora se", ništa dobro iz toga neće proizaći, prije ili kasnije nešto će se poremetiti i sve će se
vratiti na staro. Prijelaz se treba odvijati u stanju jedinstva duše i razuma: ne "moram", nego
"hoću". Upravo se zbog toga predlaže prijelaz po etapama, bez ikakva pritiska na volju i
organizam. Brojnih iskušenja uistinu se teško odreći. Općenito, do tridesetih se godina još
možemo malo poveseliti, ali nakon toga je bolje dobro razmisliti. Jer, iako neprimjetno,
"baterija" se neizbježno gasi.
Ne treba zaboraviti niti na fizičku aktivnost. Kontrastni tuš i šetnja od sat vremena svaki
dan neophodan su minimum. Trčanje, općenito govoreći, nije obvezno. Trčanje je ekstremno i
neprirodno stanje za organizam. Nema smisla jako "navaljivati" na trčanje ako ne težite
postizanju rezultata poput sportaša. Priroda ne teži rezultatima, nego optimalnoj ravnoteži.
Hodanje je druga stvar, ono je i više nego korisno. Vježbe možete izabrati prema svom ukusu.
Na primjer, tibetanske vježbe koje su opisane u knjizi Petera Keldera, Oko otkrivenja*,
jednostavne su i istodobno vrlo učinkovite za povećanje energetike.
* U Hrvatskoj objavljena pod nazivom Fontana mladosti, MGV, Zagreb, 2001.; op. prev.
Nov način života podići će vašu energiju namjere na takav stupanj da ćete jednog lijepog
dana moći sami sebi reći: ja stvarno upravljam svojim tijelom i svojom stvarnošću. I to nisu
samo riječi, već sasvim konkretan osjećaj. Doslovno ćete osjetiti da ste sposobni oblikovati sloj
svojeg svijeta prema svom nahođenju. To će biti nevjerojatno: bez obzira na to što se događa,
moja se namjera ostvaruje, sve ide u tom smjeru i sve ide baš kako organski osjećaj
koordinacije treba.

Trolejbus promatrača

Istina, na "pravi" sam put stupio tek kada sam se besmislenim načinom života doveo u
takvo stanje da mi je čak bilo vrlo teško kretati se. Kad se čovjek nade u sličnoj situaciji, na
raspolaganju su mu dva puta: baviti se liječenjem ili zdravljem. Mnogi odabiru prvi put.
Posljedica je da im prethodne bolesti ostanu, a nove se pojave. Može li biti drugačije? Ogledalo
besprijekorno odražava sliku: "Bavim se liječenjem svojih bolesti", točnije, "Brižno njegujem
svoje bolesti, pazim na njih, lutam po bolnicama, žalim se i zagorčavam život i sebi i ljudima oko
sebe". Put koji sam ja odabrao oblikuje sasvim suprotnu sliku: "Učvršćujem svoje zdravlje."
Dobiva se odgovarajući rezultat. Jasno je da su to dva načelno različita pristupa.

transurfing
može pomoći ako tražimo dovoljnu količinu slobodne energije koju ne može imati osoba koja
nije potpuno zdrava. Što će nam pružiti tu energiju? Odgovor je očit - potrebno je ozbiljno se
baviti svojim fizičkim tijelom. Kako čovjek može biti gospodar sloja svog svijeta ako i ie
gospodari vlastitim tijelom?

Mnogima će (kao i meni u jednom razdoblju) prijelaz na sirovu hranu biti previše
ekstreman korak. Ako je tako, ne mučite se pitanjem treba li taj korak učiniti ili ne. Prirodna
prehrana u život treba ući prirodno, kako zapovijedaju srce i razum, a ne pod pritiskom nekih
tamo autoriteta. Za prijelaz na sirovu hranu treba se razviti i sazrjeti.

Postoji situacija koja je zanimljiva iz perspektive transurfinga: kada se trolejbus (ili
tramvaj) zaustavi zbog nestanka struje na liniji. Taj događaj poremeti uobičajen scenarij i
navede ljude da se probude. Svi putnici u određenom smislu nakratko postaju promatrači i
podijele se u tri grupe.
Prvi odmah i bez razmišljanja napuštaju trolejbus i nastavljaju pješice. Oni su "odlučni
promatrači". Prihvatili su promjenu okolnosti i u skladu s tim korigirali svoj scenarij. Nemaju
vremena čekati i samouvjereno odlaze za svojim poslom.
Drugi također prihvaćaju situaciju i bez oklijevanja ostaju na svojim mjestima. Njima se
nikamo ne žuri i mirno čekaju daljnje promjene u tijeku varijanti. To su "spokojni promatrači".
Ako prođeš pored zaustavljenog trolejbusa, postaje smiješno kako te pozorno gledaju poput
velikih i mudrih ptica. Smirenost druge grupe nije manje vrijedna od odlučnosti prve.
Na kraju, treću grupu čine oni koji oklijevaju ne znajući treba li ostati čekati ili izaći.
Nakon kratka komešanja postupno napuštaju trolejbus. To su "nemirni promatrači". Ne žele se
pomiriti s promjenom u scenariju i zato ne mogu donijeti čvrstu odluku. Ravnoteža je
poremećena i u njima počinje borba. Poseban dio "nemirnih", koji ne žele zadržati borbu u sebi,
počinje izbacivati ljutnju na okolinu: buniti se, zahtijevati ili izražavati tiho neodobravanje prema
onima koji su donijeli odluku bez oklijevanja.
Čini mi se da se pravi transurfer nikad neće naći među ljudima iz treće grupe, osobito
među pripadnicima tog posebnog dijela. Što vi mislite?

Gospodar piva

lako su svi proizvodi civilizacije energetski krediti klatna, to uopće ne znači da ih se treba
potpuno odreći. Nema smisla bježati i spašavati se od klatna. Gdje se uopće možete sakriti od
njih?! Bit je u tome da ne budete njihov rob. Postanite gospodar.

Netko bi mogao reći: ma kakva besmislica, koristim sve civilizacijske blagodati i ne
namjeravam ih se odreći zato što mi se sviđaju. Jednako bi tako mogla razmišljati i krava kad bi
stupanj njezine osviještenosti bio malo viši: ja jedem svoju krmu i ljudi me poslužuju, sviđa mi
se takav život, divlje krave to nemaju. Zaista, sve je u redu, s razvojem klatna kvaliteta života
se poboljšava. Postoji samo jedno "ali": što je viši stupanj upotrebe proizvoda klatna,
osviještenost je niža, a ovisnost jača.

koristeći proizvode civilizacije, čovjek oboli i postaje ovisan o
drugome klatnu - medicini. Pogledajmo stvarnosti u oči: cilj medicine općenito, s iznimkom nekih
grana, poput kirurgije, nije izlječenje pacijenata, već sam proces liječenja. Ako liječenje
preferirate više od zdravog načina života, liječit će vas do groba, ne uklanjajući uzrok bolesti.
Vječno ćele skitati po zdravstvenim ustanovama u stalnoj potrazi za novim metodama liječenja,
a to nikad neće završiti zato što su vas uvukli u zatvoren krug. Ovdje su sva klatna: zdravstveno
osiguranje, farmaceutska industrija, marketing međusobno povezana i sa svoje se strane
oslanjaju na mnoga druga.

Ubojstvo životinja

Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost u veliko nadmašuje njihovu. Mi
živimo od smrti drugih. Naša su tijela hodajuće grobnice! Doći će vrijeme kada će ljudi ubojstvo
životinje promatrati istim očima kao i ubojstvo čovjeka.
Leonardo da Vinci

Istina o ubojstvu životinja nije privlačna - industrijske klaonice podsjećaju na sliku pakla.
Prodorne vriskove životinja zaglušuju udarcima čekića, strujnim udarima ili mecima iz
pneumatskih pištolja. Zatim ih vješaju za noge na transportnu traku koja ih prevozi kroz pogone
tvornice smrti. Još dok su žive prerežu im ždrijelo i s njih deru kožu tako da umiru od gubitka
krvi. Stres koji životinja osjeća prije smrti traje dosta dugo i ispunjava užasom svaku stanicu
njezinog organizma. Mnogi bi se ljudi bez dvojbe odrekli mesne hrane kad hi posjetili klaonicu.
U mesu
životinje koja je pretrpjela užas od nadolazeće smrti krvotok se ispunjava žljezdanim
sekrecijama i zato takvo meso nije pogodno za jelo'."

Proslava apsurda

Ne puštati negativnu informaciju u sebe znači da se prema njoj treba odnositi s odmakom.
Ne uzimati je srcu, ne izbjegavati, ne ići protiv nje i ne štititi se od nje, već je propuštati mimo
sebe. Samo ne treba brkati dva savršeno različita pojma: odmak i ravnodušnost.

Da biste svoj život preokrenuli u lucidan san kojim je moguće upravljati, prije svega je
potrebno da izađete iz igre dok ste istodobno u njoj. Igrajte svoju ulogu, ali sve što se događa
promatrajte sa strane kako ne biste počeli postupati po tuđoj volji. Drugim riječima, morate
održavati svjesnost. U protivnom niste gospodarica svoje sudbine i vaš se život razvija po
scenariju koji odgovara nekome drugome, ali ne vama.

Ako se
ne želite pretvoriti u marionetu, samo trebate razlikovati podatke kao objektivne činjenice od
promišljene interpretacije koju vam pokušavaju nametnuti s određenim ciljem.

Ne ratuju ljudi, već strukture koje
su ih pokorile. Ljudi su samo sredstvo strukture. Fanatici-teroristi ne razumiju da im njihova
svijest više ne pripada. Oni služe kao uzorak materijala u koji se pretvara čovjek kad postane
element strukture. Žrtve i gledatelji također nisu svjesni da ih na ovaj ili onaj način
iskorištavaju.

Tako da ne treba hraniti iluziju povodom tobože neizbježne pobjede zdravog razuma i
humanizma. Ako ste svjedok užasne nepravde ili potpunog apsurda, ne bunite se i ne pitajte se
zašto. Radije se zapitajte o kakvom je procesu riječ: o rušenju ili stabilizaciji.
Kao što sam već spomenuo, stvarnost ima dvije strane: fizičku i metafizičku. Na fizičkoj
razini promatramo rat struktura. Na metafizičkoj je to bitka klatna. Bit je u tome da bitka ne
završava sve dok se hijerarhija klatna ne zatvori na površini jedne piramide. Kad se to dogodi,
svijet će se pretvoriti u matricu. Ostaje nam samo da nagađamo kako će to izgledati.

Klatnu je za život
potrebno da misli i djelovanje njegovih sljedbenika budu usmjereni na jednu stranu. Za to je
potrebno "opće dobro" prikazati kao osobnu priliku: "Dajte da to zajedno učinimo i onda će
svakome biti dobro." No u tom se slučaju osobni interesi uvijek pomiču u posljednji plan i,
neovisno o tipu ideologije.

Ako se svatko bude bavio isključivo svojom osobnom dobrobiti, tada će
blagostanje postati opće. U protivnom će se svako djelovanje svoditi samo na jedno - stvaranje
strukture.

Transurfing nije priča za slatke snove, već hladan
tuš za buđenje.

Da biste izbjegli zombirajući utjecaj klatna, morate održavati
svjesnost i razlikovati činjenice od interpretacije. Inače se jednom možete probuditi u ćeliji
matrice ili se uopće nikada ne probuditi.

Bitka klatna

Kao prvo, treba propustiti zastrašujuću informaciju da jednostavno prođe pored nas i
prebaciti pozornost na nešto drugo. Kao drugo, treba se odreći osjećaja krivnje, ne savjesti, već
upravo krivnje, dužnosti, obveze. Nakon straha i najgorih očekivanja, krivnja je glavni uzrok svih
nevolja. O tome sam već puno govorio i ponovit ću još jednom.
Osjećaj krivnje donosi kaznu u najrazličitijim oblicima - od sitnih neugodnosti do velikih
problema. Izvanjska će namjera u scenarij neizostavno uključiti nekakvu kaznu. Tako funkcionira
šablona ljudskog poimanja svijeta: nakon pogreške slijedi kazna, i duša je u tome potpuno
solidarna s razumom. Pritom osjećaj krivnje jako pojačava polarizaciju. Posljedica toga je da sile
ravnoteže na "krivca" navlače najrazličitije nedaće.
No kako se toga osloboditi? Ne može se potisnuti osjećaj krivnje i nemoguće ga se samo
tako odreći - preduboko je u nama. Duša i razum dugo su živjeli s osjećajem da su stalno nešto
dužni. Izvesti ih iz takvog stanja možemo samo konkretnim djelovanjem.
Potrebno je prestati se opravdavati. Ovdje se radi o onom osobitom slučaju kad liječenje
bolesti kao posljedice uklanja njezin uzrok. Ne trebate se uvjeravati da nikome ništa niste dužni.
Samo pratite svoje uobičajene postupke za što vam je potrebna osviještenost. Ako ste prije imali
naviku ispričavati se zbog bilo čega, promijenite naviku i svoje postupke objašnjavajte samo u
slučaju kad je to uistinu potrebno.

Novac je samo atribut. Na fizičkom planu odvija se novčana razmjena, a na
metafizičkom energetska. Energija ne osigurava samo proces međusobnog djelovanja klatna i
ljudi, nego i svih živih bića.

Prostranstvo varijanti

Svatko ima pristup informaciji iz prostranstva varijanti. Sve je vrlo jednostavno - kao u
knjižnici: uđi i uzimaj s bilo koje police kakve god želiš knjige. Jedini je uvjet da povjerujete u
svoje sposobnosti, koristite se svojim pravom na pristup Znanju, a zatim da imate namjeru
dobiti to Znanje. Postavljajte si pitanja i usudite se na njih odgovoriti sami. Tko se usudi, taj
stvara otkrića, komponira glazbu, piše knjige, stvara remek-djela iz različitih područja. Znanje
se otkriva onome tko obznani svoju namjeru da ga SAMOSTALNO UZME.

Svaki je čovjek sposoban samostalno dolaziti do otkrića. No mnogi ili jednostavno ne
znaju za to ili ne odlučuju USUDITI SE i zato računaju da će informacije dobiti od drugih.

Boraveći u mislima u svijetu fantastike, budni sanjate. Ništa nije strašno niti loše u tome
ako se to vama sviđa. Filmovi i knjige su prekrasne ljuljačke za dušu i razum, samo što, lebdeći
u oblacima, riskirate da ispadnete iz konteksta stvarnosti koja vas okružuje i koja nije tu da vam
samo ugađa. Ako ne upravljate stvarnošću, ona počinje upravljati vama.
Zato je, s praktičnog gledišta, stalno prebivanje u nerealiziranom svijetu jednostavno
nepovoljno - to je kao da cijeli život prespavate. Iako kod kreativaca, na primjer, duša stalno
lebdi u metafizičkom prostranstvu u potrazi za novim idejama. No jedna je stvar aktivno stvarati
i pritom pretvarati ideje u stvarnost, a sasvim druga stvar pasivno ploviti oceanom mašte.
Transurfing je isključivo aktivan način življenja kada ne samo da se ljuljuškate nego svjesno
veslate u smjeru cilja. Svijet odražava izbor namjere: ili trčite za snovima ili oni sami dolaze k
vama.

Odvažnost bogova

Čak je i u budnom stanju čovjekova svjesnost - unutarnji čuvar - veći dio vremena
uspavana. Mnoge se stvari rade automatski, misli lebde negdje u oblacima, svijest se nalazi u
stisku omče nekog klatna. Dobiva se najprirodniji san na javi u kojemu čovjek pada pod utjecaj
okolnosti i nije sasvim svjestan svojih postupaka.
Da bi se situaciju uzelo pod kontrolu, treba se probuditi, uključiti unutarnjeg čuvara,
pogledati sebe i okolinu sa strane. Ne spavam ako sam svjestan što, kako i zašto radim u
određenom trenutku. Ispunjavam svoju ulogu i istodobno promatram sve što se događa kao
gledatelj koji sudjeluje. Vrlo je važno sljedeće: kontrola razuma ne smije biti usmjerena na
vlastiti scenarij razvoja događaja, već na pridržavanje načela koordinacije namjere, kretanje po
tijeku i praćenje stanja duševne ugode u trenutku donošenja odluke. Transurfing daje rezultate
samo pod tim uvjetima.

Možda prostranstvo varijanti ne postoji, nego ga čovjek sam stvara? Na pitanje je li on
Bog, Sai Baba je odgovorio: "I ti si Bog. Jedina je razlika između nas u tome što ja to
znam, a ti - ne."
Postoje različite interpretacije jedne te iste biti. Eto, vi se pozivate na Sai Babu, a sami ne
razumijete što vam pokušava objasniti. On vam govori da prestanete tražiti istinu u tuđim
izvorima, da pogledate u sebe gdje ćete naći odgovore na sva pitanja, "Pogledati u sebe" nije
apstrakcija. Jednostavno si zadajte pitanje i odvažite se na njega odgovoriti sami. Transurfing je,
kao i sva slična učenja, potreban samo da bi se otvorile oči. A dalje svatko može ići samostalno,
kamo i kako mu padne na pamet. Više puta sam to spomenuo. Bitno je održavati svjesnost kako
bi oči bile otvorene. I također je bitno imati odvažnost koristiti se legalnim Pravom Gospodara
svoje individualne stvarnosti. Jer vi ga imate! Drugi samo nisu dovoljno odvažni uzeti to pravo. A
vi ga uzmite, i to je sve.

Je li svijet stvarno materijalna supstancija ili je tek iluzija? I jedno i drugo
gledište imaju istovjetne temelje.
Odgovor zapravo leži drugdje. Nepotrebno je tražiti apsolutnu istinu u zasebnim manifestacijama
mnogostrane stvarnosti. Treba se samo pomiriti s činjenicom da stvarnost ima dva oblika: fizički
koji možemo dotaknuti rukama i metafizički koji se nalazi izvan granica percepcije, ali ništa
manje objektivan. Službena se znanost više voli baviti prvim oblikom, a ezoterija drugim. I u
tome je cijela njihova prepirka. A zapravo je prepirka nepotrebna - samo treba priznati dualizam
našeg svijeta.

Svijet je dvostrano ogledalo na čijoj se jednoj strani nalazi materijalni svemir, u na drugoj
se prostire mračna beskonačnost prostranstva varijanti.
Što ćete vidjeti kad "pogledate u sebe"? Sve i ništa. Ništa zato što je mozak samo
primitivan biokompjutor. Sve - zato što ima pristup beskonačnom polju informacija odakle se
uzimaju sve iznenadne spoznaje, otkrića, intuicija i vidovitost. I to još nije sve.
Energija misli pod određenim uvjetima može materijalizirati određeni sektor prostranstva
varijanti. Čovjeku je omogućeno da oblikuje sloj svojeg svijeta - svoju zasebnu stvarnost. U tom
smislu on je Bog, ali pod jednim uvjetom: vladar mora uzeti svoje pravo da vlada. Ako čovjek
smatra da može upravljati stvarnošću, ona se podređuje njegovoj volji. No, ako to ne smatra,
uvijek dobiva ono što odabire. Jer on je Bog.

Transurfing prije svega podučava kako da budemo sami
sebi učitelji. Bez sumnje, VI TO MOŽETE, ako uzmete to pravo. No, za svaku budalu će se naći
neki guru.

Kad magija uđe u svakodnevicu, postat ćete
Gospodar svoje stvarnosti. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću. U biti, svatko
od nas leti u bezgraničnom prostranstvu varijanti svojim osobnim svemirskim brodom. Ako ste
odvažni sjesti za upravljačku konzolu, svojim ćete brodom moći upravljati. Tamo nema nikakvih
poluga i tipki. Svu navigaciju određuje vaša namjera. A ako odbijete voziti svoj brod, njegovo
kretanje postaje ovisno o okolnostima. Ako vi ne upravljate stvarnošću, ona upravlja vama. Vaš
svemirski brod je sloj vašeg svijeta. Možete s njim raditi što god želite. No većina ljudi ili ne zna
što MOŽE ili jednostavno to ne čini.

Sramežljivost magova
Vaš je cilj ono što će vaš život pretvoriti u praznik. A sloboda je usputan osjećaj,
neodvojiv dio tog praznika. Jer, dok pratite SVOJ cilj kroz SVOJA vrata, radite za sebe, a ne
mučite se za drugoga. Stoga se javlja i osjećaj slobode. Treba tražiti SVOJ put, a ne samo
maštati o slobodi bez odgovarajuće osnove.
Reći ću banalnu stvar: slobodu u našem svijetu mogu imati samo oni koji su slobodni od
obveze da zarađuju za komadić kruha. Slijedeći svoj put, bavile se onime što vam se sviđa, a ne
onime na što ste primorani. Novac se pritom pojavljuje automatski, kao prateći atribut.
Pojavljuje se neizbježno budući da ljude uvijek privlači ono što sami nemaju. Golema većina, ako
ne nađe svoj put, pokazuje velik interes za one koji su taj put pronašli i spremna je platiti za sve
što oni rade. To je jedna strana slobode.

dopustite sebi da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu.
svojom negativnošću stvarate negativan odraz u ogledalu
stvarnosti. Vi to preokrenite i svojom voljom Gospodara loše pretvorite u dobro: kod mene je
sve u redu i sve ide kako treba zato što sam tako odlučila. To je ponovno načelo koordinacije i
druga strana slobode koju smo spominjali.
Na taj način, kad prihvatite i olabavite situaciju, umirujete vjetar sila ravnoteže, a kad
ustanovite da je kod vas sve sjajno, ispravljate odraz u ogledalu. U skladu s tim također se
ispravlja i stvarnost.

Prije svega dopustite si osjetiti strah. Ali također ne zaboravite ponavljati u svakom
povoljnom trenutku da se svijet brine o vama. Sve će proći. Zašto sve želite odjednom?
Ogledalo djeluje sa zakašnjenjem, zato je potrebno vrijeme kako bi se vaša stvarnost preuredila.

I unutarnji svijet treba biti čist. Unutarnji svijet uglavnom onečišćuju dva
kompleksa od kojih u manjoj ili većoj mjeri svatko pati: osjećaj krivnje i osjećaj manje
vrijednosti. Tog se smeća nije lako osloboditi i njega se možete riješiti samo konkretnim
djelovanjem. To djelovanje podrazumijeva da se prestanete opravdavati i štititi svoje značenje s
time ste se upoznali u knjigama o transurfingu. Koordinacija važnosti čisti svijet iznutra.
Uz to možemo još dodati prvo načelo freilinga: odrecite se namjere da nešto dobijete,
zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli. U bilo kakvim
situacijama koje su vezane za privatnu ili poslovnu komunikaciju, dobit ćete sve što želite, bez
izražavanja te želje. Potrebno je samo preorijentirati svoju namjeru: zamijeniti "što želim dobiti"
sa "što mogu dati". To odmah na neshvatljiv način uklanja gotovo sve poteškoće koje su
proizašle u osobnim i poslovnim odnosima, što znači da će i uzroka za zabrinutost biti puno
manje.
Oba načela - koordinacije važnosti i freilinga - pružaju vam ono čemu mnogi teže, ali ga
imaju vrlo malo - osjećaj unutarnje slobode. To je nešto što čovjek ima kad osjeća unutarnju
cjelovitost, samodostatnost i živi u skladu sa svojim temeljnim načelima. Ako ljudi u sebi ne
nalaze oslonac, pokušavaju ga pronaći u izvanjskom svijetu. Kao odgovor na taj zahtjev javlja se
prijedlog - široka ponuda klatna - uhvati se za bilo koje i ljuljaj se. Dobivajući unutarnje
uporište, čovjek postaje os oko koje se svijet počinje okretati.

Ispravljanje stvarnosti

Praznici su završili. Nakon nekoliko dana bezbrižnog odmora i veselja za neke nastupa crn
period. To se često događa ako se stvarnost ne drži pod kontrolom. Ne uspijeva nam uvijek
nositi praznik sa sobom. No ne smije se dopustiti da sloj svijeta dospije u tamne predjele
prostranstva varijanti. Ma što da se događa, znate da imate načelo koordinacije namjere -
univerzalni instrument koji ispravlja bilo kakvu složenu situaciju. Glasi ovako:
Ako događaje, koji se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, upravo će takvi i biti.
Kao što znate, dualizam je neodvojivo svojstvo našeg svijeta. Sve ima svoju suprotnu
stranu. Postoji svjetlo i tama, crno i bijelo, pozitivno i negativno i tako dalje. Svaka se ravnoteža
u prirodi može smjestiti ili na jednu ili na drugu stranu. Kada hodate po brvnu i nagnete se na
jednu stranu, podižete ruku s druge strane kako biste kompenzirali nagib. Svaki događaj na liniji
života također ima dva kraka: povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se sretnete s ovim ili onim
događajem, birate kako ćete se odnositi prema njemu. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći
ćete se na povoljnom kraku linije života. Međutim, sklonost negativizmu navodi čovjeka da
izražava nezadovoljstvo i bira nepovoljan krak.
Čovjek je već od jutra razdražen zbog neke sitnice, a zatim još više i više i tako mu se
cijeli dan pretvara u niz neugodnosti. I sami vrlo dobro znate da ako zbog sitnice izgubite
ravnotežu, odmah slijedi dramatičan razvoj negativnog scenarija. Čim vas je nešto rasrdilo,
odmah slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne dolazi sama". No do niza
neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se
oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Razljutila vas je neka sitnica i već odašiljete frekvenciju
negativnog stava. Negativan stav stvara potencijal napetosti koji uzima dio vaše energije
namjere pa već djelujete neučinkovito i susrećete se s novom, još većom neugodnošću.
A sada zamislite drugačiji scenarij. Susretnete se s nekom mučnom okolnošću. Pričekajte
s formiranjem svog negativnog stava i primitivnom reakcijom na razini školjke. Bez obzira na
sve, ugodite se na pozitivan ton i pretvarajte se da vas taj događaj raduje. Pokušajte naći nešto
pozitivno u mučnom događaju. Ako ništa ne nađete, svejedno se poveselite. Usvojite "idiotsku"
naviku veseliti se nevoljama. To je mnogo ljepše nego uzrujavati se i jadikovati zbog svake
sitnice. Preostaje vam uvjeriti se da vam u većini slučajeva neugodnost zapravo ide naruku. Čak
i ako ne bude tako, možete biti uvjereni da ćete, zahvaljujući svom pozitivnom stavu, osjetiti da
ste na povoljnom kraku gdje ste izbjegli neke druge neugodnosti.
Koordinacija je najučinkovitiji način kretanja prostranstvom varijanti. Ako svaki događaj
dočekate kao pozitivan, uvijek ćete dospjeti na povoljan krak te sve češće nailaziti na val
uspjeha. Djelujete namjerno i svjesno, a ne lebdite u oblacima. Na taj način balansirate na valu
uspjeha.

Kad bliska osoba umire ili je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, u to sam sigurna,
no kako to ispravno učiniti? U velikoj sam nevolji jer je moja mama paralizirana.
Trenutačno ne mogu umanjiti značenje toga. Danonoćno sam u bolnici i medicinskom
osoblju se to ne sviđa. Pokušavam vrtjeti slajdove u kojima skupa s majkom šećem
Petrogradom u ljeto 2005. godine.
Neću vam izražavati svoje suosjećanje i tješiti vas budući da znam da vam to ne treba,
niti će vam pomoći. Zato ću odmah prijeći na stvar. Vaše je pitanje: "Kad bliska osoba umire ili
je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, no kako to ispravno učiniti?"
Treba učiniti potpuno suprotno od onoga što vi radite. Kao prvo, vi svom snagom patite i
samim tim otežavate majčino stanje. Vama se, baš kao i svim ostalim "normalnim" ljudima,
može činiti da je normalno tugovati zbog nevolje koja se događa bliskoj osobi. No tom patnjom
na najučinkovitiji način programirate pogoršanje situacije.
Kao drugo, vi kao "normalan" transurfer nastojite ponovno svom snagom "vrtjeti slajdove"
i samim tim pozivate na djelovanje sile ravnoteže koje će također sve samo pogoršati.
Što treba učiniti? Prestati patiti, prestati nastojati nešto promijeniti i zatim olabaviti
situaciju sve dok se ne uspijete smiriti. Kad se manje-više smirite, uzmite kao svakodnevno
pravilo pola sata na dan vrtjeti slajd o tome kako je vaša majka svaki dan sve zdravija. Ako se
time budete bavili sustavno i spokojno, ne iscrpljujući se patnjom, stvarno će doći do
poboljšanja.

Izgubila sam osjećaj cjelovitosti i unutarnje radosti. Pokušavam ga se prisjetili, osjetiti ga,
no ništa se ne događa. U glavi je mnogo misli koje se isprepliću, a niti jedne oblikovane
ideje. Ne paničarim, ali mi se takvo stanje nimalo ne sviđa. Što mogu poduzeti u ovakvoj
situaciji? Znam što želim: samouvjerenost, duševnu ugodu i radost.
Trebate ispraviti stvarnost - izvesti sloj svog svijeta iz mutnog oblaka u čisti predio
prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept, jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako se umiruje uplakano
dijete? Nagovaranje neće pomoći. Treba se malo provozati s njim, pokazati mu da brinete,
sudjelujete, dati mu svoju pažnju. Kad vam je loše, to dijete u vama plače. Pobrinite se za
njega. Bez obzira na to što mnogi od nas djeluju ozbiljno, čvrsto, kruto i slično, svi mi u biti
ostajemo djeca.
"Provozajte se na vrtuljku", što znači da se bavite onime što vam se najviše sviđa. Za
ispravljanje stvarnosti uzmite poseban time-out tijekom kojeg će te se jednostavno odmarati, ne
razmišljajući o problemima. Recite si: "Danas sa svojim svijetom idem u šetnju!" Utrošeno
vrijeme je vrijedno toga jer će se sloj obvezno očistiti - o njemu puno toga ovisi. Kupite omiljenu
poslasticu: "Probaj, moj mili, oporavi se." Posvetite sebi i svojem zadovoljstvu cijeli dan.
Njegujte se, brižno se spremite u krevet: "Spavaj, milo moje, tvoj će se svijet za sve pobrinuti."
Sljedećeg dana, ako ne budete lijeni poštovati načelo koordinacije namjere, osjetit ćete
kako stvarnost oko vas počinje poprimati sve toplije, ugodnije nijanse - sloj izlazi iz mutnog
predjela.

Šutnja vječnosti

možemo stvoriti ono čega u
stvarnosti još nema tako što ćemo usmjerenom energijom misli realizirati odgovarajući sektor
prostranstva varijanti.
Za materijaliziranje onoga što zamislimo potrebno je određeno vrijeme i svrsishodna
koncentracija pozornosti. Želje se ne ispunjavaju, a snovi ne ostvaruju - u stvarnost se
utjelovljuje samo misaona slika stvorena u jedinstvu duše i razuma ili nepokolebljiva namjera.
Ako duša stremi prema cilju, ali razum sumnja u njegovu ostvarivost ili razmišlja o sredstvima
njegova postizanja, slika se razdvaja i zbog toga se odraz u ogledalu nikako ne može oblikovati.
Analogno, ako je "zdrav razum" donio nekakvu odluku proračunalo i argumentirano, kako mu se
čini, dok duša osjeća nemir i težinu, slika ponovno neće biti jasna.
Da biste dušu i razum usmjerili u jedinstvo, trebate potražiti SVOJ cilj - put na kojemu
neće nastajati proturječja između naredbi srca i realija života. U pravilu, kad čovjek ne prati svoj
put, proturječje nastaje u nesuglasju želje i mogućnosti njezina ostvarivanja. Teško je naći
upravo svoj put, međutim, to ne znači da čovjek ne može uspjeti na putu koji je odabrao. U tom
je slučaju za ostvarenje želje potrebna nepokolebljiva namjera, baš kao i sustavan rad sa
slajdom cilja. Treba samo shvatiti da namjera nije naprezanje svih snaga, već koncentracija
pozornosti.

Materijalizacija sektora prostranstva varijanti događa se samo pod uvjetom da se dovoljno
dugo djeluje fokusiranom energijom misli. Kad bi se svaka ideja koja nam padne na pamet
trenutačno realizirala, u našem bi svijetu vladao potpuni kaos. Ako želite u ogledalu vidjeti sliku
svojih misli, kontrolirajte usmjerenost svoje pozornosti, djelujte s nepokolebljivom ustrajnošću,
jednostavno radite sa slajdom redovito, i to je sve što trebate činiti.
U početku ćete se trebati pomiriti s činjenicom da se u stvarnosti ništa ne mijenja, no to
ne znači da se ništa ne događa. Ne zaboravite da dvostrano ogledalo ima usporenu reakciju.
Malo-pomalo u odrazu će se početi pojavljivali ono što odgovara vašoj namjeri. Ponavljam,
glavno je djelovati s nepokolebljivom ustrajnošću, poštujući načelo koordinacije. Znajte: ako
svijetu proglasite svoju nepokolebljivu namjeru, prije ili kasnije, otvaraju se vrata - stjecaj
okolnosti koji omogućuje da se ostvari ono što ste zamislili. Razum na početku ne naslućuje
postojanje takvih vrata, no kad se ona otvore, uvjerit će se: što se prije činilo neostvarivim,
potpuno je realno.
Opažanjem svih novih manifestacija djelovanja namjere, razum će postupno steći
sigurnost u uspjeh i tako će se ukloniti nesuglasje između želje i mogućnosti. Slika će se
fokusirati i u ogledalu stvarnosti počet će se ocrtavati vidljiv obris željenog cilja. Vjera po kojoj
"neka vam bude" nije obvezna; potreban je konkretan sustavni rad. Ma što se događalo oko vas
- neka se i čini da sve ide kvragu - vaša pozornost mora biti usmjerena na konačan cilj. Kad
zapazite realno poboljšanje, pojavit će se i vjera. No do tada treba jedno vrijeme hodati
"zavezanih očiju". Kao u onoj priči; ako se osvrneš.., no pretpostavimo da se nećeš skameniti,
ali ništa nećeš postići - to je zaista točno. Tko može izdržati tu šutnju vječnosti kad se ništa ne
događa i cilj se nikako ne nazire iza horizonta, taj će stići do svoje Amerike.

Pod utjecajem snova

Inke je uništila njihova vjera u neizbježnost budućnosti. Vjera, kakva god bila, nikad nije
obmana - ona je izbor koji se ostvaruje. Mogli su odabrati slobodnu sudbinu, međutim odabrali
su predodređenu. Šteta, zar ne?
Čovjek samo treba uzeti sudbinu u svoje ruke i okolnosti će odmah izgubili svojstvo
fatalne neizbježnosti. Brodić je moguće usmjeriti na bilo koju suprotnu stranu od sudbine koja
kao da je unaprijed određena. Sve je vrlo jednostavno. Život je poput rijeke. Ako veslate sami,
možete sami odabrati smjer, a ako se samo prepuštate toku, prisiljeni ste ploviti u smjeru bujice
u kojoj ste se našli. Na primjer, ako želite karmu, imat ćete karmu. Razmišljajući o tome da vaša
sudbina ovisi o nekim nemilosrdnim okolnostima ili pogreškama iz prošlih života, ostvarujete
odgovarajuću varijantu. Volja je vaša jer ste vi dijete Boga. A ako želite biti Gospodar svoje
sudbine, i to ovisi o vama. Dvostrano će se ogledalo sa svime složiti. Pitanje je samo znate li se
njime koristiti.

Razum je taj koji u konačnici određuje cilj. Razum na sebi svojstven način pokušava
pronaći cilj logičnim putem. To je pogrešno. Nije njegov zadatak tražiti cilj, nego ga na vrijeme
prepoznati. Duša ga sama pronalazi i to ćete osjetiti, no potrebno joj je pružiti mogućnost
izbora. Treba proširiti svoj vidokrug: otići kamo još niste išli, pogledati ono što niste vidjeli,
prihvatiti novu informaciju, općenito, iščupati se iz kruga svakodnevice. A dalje pozornije
osluškivati glas srca. Kad se susretnete s određenom informacijom, osjetite da je duša
usplamtjela, a razum zadovoljno razmišlja o tome, možemo pretpostaviti da ste našli to nešto.

Ako većinom obraćate pozornost na partnerove nedostatke koje nikako ne prihvaćate,
ogledalo vam takve partnere još više podmeće. Čudeći se zašto vas oblijeću upravo takvi ljudi vi
se ljutite, što znači da se vaše misli usredotočuju na ono što ne želite. Ogledalu je svejedno
kakve osjećaje izražavate dok mislite na nešto, ono samo odražava sadržaj vaših misli, ništa
više ni manje.
Da biste ispravili situaciju, prvo je potrebno ispuniti pravilo transurfinga: "Dopustite sebi
da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu", a drugo, trebate svjesno preusmjeriti
svoju pozornost na osobine drugih ljudi koje vam se sviđaju. Usredotočite se na ono što želite
dobiti. Ogledalo svijeta odražava upravo onu sliku na koju je fokusirana vaša pozornost.
Naviknite se promatrati, pronalaziti, tražiti u ljudima ono što vam treba i vidjet ćete kako će se
brzo početi mijenjati svijet oko vas.

Koordinacija optimizma

Refleksni negativizam je način na koji živi školjka, nesvjestan san na čiji tijek niste u
stanju utjecati. Vaš je razum navikao bez razmišljanja pokvariti raspoloženje zbog bilo kakve
neugodne okolnosti, zbog čega se linija života svaki put premješta na negativan krak na kojem
stvari postaju još gore. Eto, po takvom vas se lancu negativnih krakova i prenosi u mračne
predjele.
Da biste preuzeli kontrolu nad događajima, trebate svjesno upravljali svojim ponašanjem.
Ne trebate si tupo ponavljati da je sve u redu kad je stvarno sve loše. Riječ je o tome da se
probudite, to jest sagledate situaciju i svoj odnos prema njoj. Postoji izreka: "Ako pogledaš - ne
isplati se živjeti, ako razmisliš - onda se isplati." Kad naiđete na nekakvu negativnu okolnost,
trebate se zaustaviti na raskrižju, osvijestiti se i razmisliti.

Dobivate onu stvarnost na koju su usredotočene vaše misli.
Nalazite se u jednom te istom snu sve dok ste na njega usredotočeni.
Da biste se izvukli iz te stvarnosti, pozornost treba preusmjeriti na onu stvarnost koju
biste željeli imati. Ne nagovarajte se zavoljeti sadašnjost, nego svjesno preselite svoj pogled na
budućnost. Misli treba stalno iznova vraćati na željeni cilj. Razum s vremena na vrijeme treba sa
svih strana podešavati situacije u kojima je cilj već postignut. Cilj se postojano mora nalazili u
kontekstu trenutačne stvarnosti, biti podloga. Gdje god se nalazili, što god se događalo, ne smije
se zaboravljati na cilj, već ga stalno treba oživljavati u sjećanju,
Ako uspijete na taj način zadržavati pozornost usredotočenu na stvarnost cilja, trenutačna
će se stvarnost doslovno pred vašim očima početi mijenjati. Osjetit ćete to. Prethodna se
stvarnost više neće činiti tako mračnom. Opažajte sve najmanje promjene i nastavljajte misli
usmjeravati k cilju. Oko vas će se početi događati neshvatljive stvari - vidjet ćete kako se
stvarnost polako, ali stalno mijenja u skladu sa slikom koju držite u svojim mislima.

Cijepljenje protiv praznovjerja

Ako transurfing i možemo nazvati klatnom, onda je to vrlo osebujno klatno: umjesto da
"sve stjera u zajednički stroj", svakoga poziva da slijedi svoj vlastiti, jedinstveni put. Ovdje je
jedini zajednički faktor širenje tog Znanja, ništa više od toga.

Zakonitost kontrasta

Ako od samog početka, sve ide dobro, možemo se nadati da će se tako i nastaviti, iako za
to također nema nikakva jamstva. Na jamstvo možemo računati samo u suprotnom slučaju. Ako
se vrata otvaraju s mukom i kroz njih se treba probijati, možemo se hrabro vratiti nazad i tražiti
druga. Tijek varijanti uvijek ide putem najmanjeg otpora i taj je put optimalan. To ne znači da,
ako se progurate kroz tuđa vrata, nećete doći do kraja. Jedno je nedvojbeno ondje vas očekuje
hrpa problema i poteškoća. Zato je bolje da uzmete kao pravilo: ako vrata teško popuštaju,
treba tražiti druga.

Cilj i pravo

Cilj života je služenje Bogu. Služenje nije klanjanje, nego sukreacija s Njim. Bog svijetom
upravlja, preko svega živoga. Ne postoji drugi način postojanja osim u obliku života - u svoj
raznovrsnosti njegovih manifestacija. Nije li razlog zbog kojeg se nikako ne nalazi potvrda
Njegova postojanja taj što on živi u svemu: u travčici, cvijetu, leptiru, u samom čovjeku? Život
je san Boga. Reinkarnacija je svojevrstan prijelaz iz jednog u drugi san. Sva bića teže istom cilju
- živjeti, što znači sukladno sa svojim mogućnostima upravljati tom stvarnošću. Upravljanje
stvarnošću je i cilj, i mogućnost, i pravo. Ako uzmete svoje pravo, ostvarujete Božju volju i živite
ispunjen život, a ako ne, postaje vam sve gore.

možete se jednostavno obratiti sebi
budući da se djelić Boga nalazi u svakome od nas. Niti ja, niti svećenik, nitko ne može biti
posrednik između vas i Boga. Samo ćete vi, nakon što se obratite sebi, dobiti odgovore na sva
pitanja.

Vrtuljak Čuvara

Dopustite si to i mirno nastavite putem jedinstva duše i razuma.
Ako imate ono što se u transurfingu naziva odlučnost imanja i djelovanja, Vratar će u
pravo vrijeme otvoriti potrebna vrata, a izvanjska će namjera maštu pretvoriti u stvarnost.

Sad je došao trenutak da odgovorim na pitanje tko sam ja. Ja sam nitko. I istodobno sam
ono što ste i vi - Božji sin. Gospodin Bog - moj Otac - pustio me da prošećem ovim svijetom.
Volim li ja njega, slušam li ga - to se nikoga ne tiče. Sa svojim Ocem komuniciram izravno,
srcem, a ne kroz rešetke ispovjedaonice. Sam svojom namjerom oblikujem sloj svojeg svijeta i,
ako to ne smeta drugoj Božjoj djeci, nikome ne moram ni za što polagati račune.

Rječnik pojmova

Ciljevi i vrata

Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna
čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim
ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih
želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do
vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato
što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i
problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata.

Čuvareva zagonetka

"Svaki čovjek može steći slobodu biranja svega što želi. Kako steći tu slobodu?" Čovjek ne zna
da ne mora s mukom postizati ono što želi, već da to jednostavno može dobivati. Zvuči sasvim
nevjerojatno, ali je ipak upravo tako. Odgovor na ovu zagonetku saznat ćete tek kada pročitate
knjige o transurfingu do kraja. Ne pokušavajte odmah zaviriti u posljednje poglavlje, jer vam
odgovor neće biti jasan.

Freiling

Freiling je učinkovita tehnologija ljudskih odnosa koja je sastavni dio transurfinga. Glavno načelo
freilinga možemo formulirati na sljedeći način: Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite
je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Djelovanje tog načela temelji se na tome da vaša izvanjska namjera iskorištava unutarnju
namjeru partnera bez ograničavanja njegovih interesa. U konačnici od čovjeka dobivate ono što
niste mogli dobiti običnim metodama unutarnje namjere. Slijedeći to načelo, postići ćete
dojmljive rezultate u privatnim i poslovnim odnosima.

Izbor

Transurfing predlaže načelno drugačiji pristup postizanju cilja. Čovjek bira, kao da naručuje u
restoranu, ne brinući o sredstvima postizanja. Na kraju se cilj većim dijelom ostvaruje sam,
neovisno o izravnom djelovanju naručitelja. Vaše se želje neće ispuniti. Vaša se maštanja neće
ostvariti. Ali vaš je izbor nepovrediv zakon i on će se neminovno realizirati. Svrhu izbora
nemoguće je objasniti dvjema riječima. Cijeli transurfing govori o tome što je izbor i kako ga
ostvariti.
Jedinstvo duše i razuma

Razum ima volju, ali ne može upravljati izvanjskom namjerom. Duša može osjetiti svoju
istovjetnost s izvanjskom namjerom, ali nema volju. Ona leti u prostranstvu varijanti kao
papirnati zmaj kojim je nemoguće upravljati. Da bi se izvanjska namjera podredila volji,
potrebno je postići jedinstvo duše i razuma. To je stanje u kojem se osjećaji duše i misli razuma
spajaju ujedno. Na primjer, kad je čovjek ispunjen radosnim zanosom, njegova duša "pjeva", a
razum "zadovoljno trlja ruke". U takvom stanju čovjek može stvarati. No događa se da se duša i
razum ujedine u nemiru, strahovima i mržnji. Tada se ostvaruju najgora očekivanja.
Naposljetku, kada zdrav razum tvrdi jedno, a srce se tomu protivi, znači da duša i razum nisu
usklađeni.

Klatno

Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak
način, njihove se "valne dužine misli" slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju
nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijsko strukture - klatna. Te se strukture počinju
razvijati samostalno i podčinjavali ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj
destruktivnog klatna gubi slobodu - mora biti kotačić u velikom mehanizmu.
Što je više ljudi - sljedbenika - koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije
"njiše". Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihanja. Na primjer, ljuljačku se
može zanjihati samo ulaganjem sile određeno frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija.
Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihanja gase. Kada sljedbenika više uopće
ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije:
negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost,
očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje,
ponos, oholost, prezir, gađenje, uvrijeđenost, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća je opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna ta što klatno
svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi
se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Klatno je u svojoj suštini egregor, ali time ni blizu nije sve rečeno. Pojam "egregor" ne
odražava čitav splet nijansi međudjelovanja čovjeka i energetsko-informacijskih struktura.

Koordinacija namjere

Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvrđuje da je čovjek sposoban
utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti -
povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se
prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku
života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate
nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne
dolazi sama". No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa
prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje
sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih
krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine
negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u
pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav negativisti postižu u svojim najgorim
očekivanjima.

Koordinacija važnosti

Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama, nego
klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji
popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i
sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i
namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda
bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što
osvajati - jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potrebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi
i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke
se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.

Linija života

Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica.
Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz
drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i
scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov
život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i
scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazile na onim
linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema
svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama
razvoja događaja.

Materijalna realizacija

Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati.
Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. "Osvjetljavanjem"
odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju
izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije.
Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje
vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet
nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.

Namjera

Namjeru otprilike možemo definirati kao odlučnost imanja i djelovanja. Ne ostvaruje se želja,
nego namjera. Poželite podići ruku. Želja je oblikovana u vašim mislima i shvaćate da želite
podići ruku. Hoće li želja podići ruku? Ne, želja sama po sebi ne stvara nikakvu aktivnost. Ruka
se podiže samo kad su misli o želji odrađene i ostala je samo odlučnost djelovanja. Može li
odlučnost djelovanja podići ruku? Također ne može. Donijeli ste završnu odluku da ćete podići
ruku, ali se ona i dalje ne pomiče. Što onda podiže ruku? Kako definirati ono što slijedi nakon
donesene odluke?
Ovdje se vidi bespomoćnost razuma da ponudi smisleno objašnjenje što je to namjera.
Naša je definicija namjere kao odlučnosti imanja i djelovanja tek preludij za silu koja konkretno i
ostvaruje djelovanje. Preostaje nam da jednostavno konstatiramo činjenicu da se ruka ne podiže
željom ili odlukom, već namjerom.
Namjera se dijeli na unutarnju i izvanjsku. Unutarnja namjera podrazumijeva aktivno djelovanje
na okolinu - to je odlučnost djelovanja. Izvanjska namjera je odlučnost imanja, kada se svijet
sam podčinjava čovjekovoj volji. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces
kretanja prema cilju. Izvanjska je namjera koncentracija pozornosti na to kako se cilj sam
ostvaruje. Unutarnjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom izabire. Sve što je povezano s
magijom i paranormalnim pojavama odnosi se na područje izvanjske namjere. Sve što može biti
postignuto u okvirima uobičajenog svjetonazora dostiže se snagom unutarnje namjere.

Odnosi zavisnosti

Odnosi zavisnosti se određuju postavljanjem uvjeta poput "ako ćeš ti tako, onda ću ja ovako..."
"Ako me voliš, znači da ćeš sve ostaviti i sa mnom otići na kraj svijeta"; "Ako se ne oženiš
mnome (ne udaš za mene), znači da me ne voliš"; "Ako me hvališ, družit ću se s tobom"; "Ako
mi ne daš svoju lopaticu potjerat ću te iz pješčanika."
Kad ljubav prelazi u odnose zavisnosti, neizbježno nastaje polarizacija i sile ravnoteže se
narušavaju. Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja.
Drugim riječima, takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta
njegove ljubavi.
Ravnoteža se narušava u slučaju ako se jedno uspoređuje s drugim ili mu se
suprotstavlja. "Mi smo ovakvi, a oni su drugačiji!" Na primjer, nacionalni ponos: u usporedbi s
kojim nacijama? Osjećaj manje vrijednosti: u usporedili s kim? Ili ponos na sebe samoga: u
usporedbi s kim?
Gdje postoji suprotstavljanje, tamo se neizbježno uključuju sile ravnoteže. Njihovo je
djelovanje usmjereno ili na to da "rastave" suprotstavljene subjekte, ili da ih ujedine uz
obostranu suglasnost, ili na izazivanje sukoba. Ako ste vi stvorili polarizaciju, djelovanje sila bit
će prije svega usmjereno protiv vas.

Polarizacija

Suvišni se potencijali stvaraju kada se nekim osobinama pridaje preveliko značenje. A odnosi
zavisnosti među ljudima stvaraju se kad se međusobno počnu uspoređivati, suprotstavljati i
postavljati uvjete poput "ako ćeš ti tako, ja ću ovako". Sam po sebi suvišni potencijal nije tako
strašan sve dok iskrivljena procjena postoji neovisno, sama po sebi. Ali čim se neprirodno
preuveličava u procjenjivanju jednog objekta, odnosno uspoređuje ga se s drugim, stvara se
polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže. Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti stvorenu
polarizaciju i njihovo je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu
polarizaciju stvorio.

Potaknuti prijelaz

Katastrofe, elementarne nepogode, oružani sukobi, ekonomske krize razvijaju se spiralno. U
početku nastaje zaplet, zatim razvoj, sve se više pojačava napetost pa slijedi kulminacija,
emocije su na vrhuncu i na kraju dolazi rasplet - sva se energija rasipa u prostor i nastaje
privremeno zatišje. Otprilike se slično ponaša i vodeni vrtlog.
Pozornost grupe ljudi dospijeva u stisak omče klatna koje se počinje sve snažnije njihati
povlačeći za sobom nesretne linije života. Čovjek reagira na prvi trzaj klatna - na primjer,
reagira na negativan događaj, sudjeluje u zapletu i nalazi se u zoni djelovanja spirale koja se
počinje brzo vrtjeti i povlačiti ga poput lijevka.
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek
postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klatna i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja
potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način
negativan događaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.

Prostranstvo varijanti

Prostranstvo varijanti je informacijska struktura. To je beskonačno polje informacija koje
sadržava sve moguće varijante bilo kakvih događaja koji se mogu zbiti. Može se reći da je u
prostranstvu varijanti sve što je bilo, što jest i što će biti. Prostranstvo varijanti služi kao
šablona, koordinatna mreža gibanja materije u vremenu i prostoru. I prošlost i budućnost u
njemu se nepomično čuvaju, kao na filmskoj vrpci, a vremenski se učinak očituje samo kao
posljedica premještanja zasebnog kadra u kojem se osvjetljava sadašnjost.
Svijet istodobno ima dva oblika: fizičku stvarnost, koju možemo dotaknuti rukama, i
metafizičko prostranstvo varijanti koje se nalazi izvan okvira percepcije, ali zbog toga nije manje
objektivno. lako je pristup tom polju Informacija u principu moguć. Upravo odatle dolaze
intuicija i vidovitost. Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti
novu verziju kuće od starih cigli. Mozak ne čuva samu informaciju, već nešto nalik na adresu
informacije u prostranstvu varijanti. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum, uz
pomoć duše, dobiva iz prostranstva varijanti.
Snovi nisu iluzija u uobičajenom smislu te riječi. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih
uistinu vidi. Ono što promatramo u stvarnosti jesu realizirane varijante. Snovi nam pokazuju što
se moglo dogoditi u prošlosti ili u budućnosti. San je putovanje duše u prostranstvu varijanti.

Sektor prostranstva varijanti

U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg
razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je
vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li,
prostranstvo varijanti je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i
scenografiju. Što je udaljenost medu sektorima veća, veće su razlike u scenarijima i
scenografijama, čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijanti. Teoretski ne postoje
nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijanti
beskonačno.

Sile ravnoteže

Svugdje gdje postoji suvišni potencijal, pojave se sile ravnoteže koje su usmjerene na njegovo
uklanjanje. Potencijal stvara naša mentalna energija kada nekom predmetu pridajemo suviše
veliko značenje.
Na primjer, usporedimo dvije situacije: u prvoj stojite na podu svog doma, a u drugoj na rubu
provalije. U prvom slučaju uopće niste zabrinuti. U drugom slučaju situaciji pridajete jako veliko
značenje. Učinite li jedan nesmotren pokret, dogodit će se nešto nepopravljivo. Na energetskoj
razini činjenica da jednostavno stojite ima isto značenje kako u prvom, tako i u drugom slučaju.
No stajanjem nad provalijom svojim strahom podižete napetost, stvarate nejednakost na
energetskom polju. Zbog toga se stvaraju sile ravnoteže kojima je cilj ukloniti tu nejednakost.
Čak možete i realno osjetiti njihovo djelovanje. S jedne vas strane neobjašnjiva sila vuče prema
rubu, a s druge vas vuče da se odmaknete od ruba. Kako bi uklonile suvišni potencijal vašeg
straha, sile ravnoteže trebaju vas samo odmaknuti od ruba ili vas baciti u provaliju i s tim
završiti. Takvo njihovo djelovanje i osjećate.
Djelovanja sila ravnoteže nakon uklanjanja suvišnih potencijala stvaraju lavovski dio
problema. Njihova je podmuklost u tome što čovjek često dobiva upravo suprotno od željenog.
Pritom je sasvim nejasno što se događa. Iz toga proizlazi osjećaj da ovdje djeluje nekakva
neobjašnjiva zla sila, poput svojevrsnog "zakona podlosti".

Slajd

Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje
vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju ni drugima. Tada, dok komunicirate s
ljudima, u svoj "projektor" stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slajd je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira
jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora
očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati da rade za nas. Ako
namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta.
Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do
materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijanti.

Sloj svijeta

Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj
svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u
oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta zasebnu stvarnost. Ta
stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u
individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene "vremenske prilike": jutarnja
svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do
prirodni katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima,
čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način
razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu
vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.

Suvišni potencijal

Suvišni potencijal je napetost, mjestimična uzburkanost u jednolikom energetskom polju. Takvu
nejednolikost stvara energija misli kada se nekom predmetu pridaje suviše veliko značenje. Na
primjer, želja je suvišni potencijal budući da strastveno željeni predmet nastoji privući ondje
gdje ga nema. Iscrpljujuća želja da imate ono što nemate, stvara energetski "pad tlaka" koji
uzrokuje vjetar sila ravnoteža. Drugi primjeri suvišnih potencijala su nezadovoljstvo, osuđivanje,
ushićenost, duboko poštovanje, idealizacija, precjenjivanje, omalovažavanje, taština, osjećaj
nadmoćnosti, krivnje, manje vrijednosti.

Tijek varijanti

Informacija nepomično leži u prostranstvu varijanti u obliku matrice. Struktura informacija
organizirana je u lance koji su međusobno povezani. Uzročno-posljedične veze stvaraju tijek
varijanti.
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju
pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama
po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku
varijanti.
Tijeku se ne treba aktivno suprotstavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno
ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži
najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara
gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako
ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći
samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U
prostranstvu varijanti postoji sve, ali velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante
na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.

Transurfing

Riječ transurfing nisam izmislio, već se ona strovalila na mene s onog mjesta odakle dolaze svi
ostali termini i sav sadržaj knjige. I sam do određenog trenutka nisam razumio njegovo
značenje. Ovdje je čak nejasno na što bi nas ta riječ mogla asocirati. Značenje te riječi mogli
bismo tumačiti kao "klizanje kroz prostranstvo varijanti", ili kao "transformaciju potencijalno
moguće varijante u stvarnost", ili kao "prijelaz kroz linije života". Ali općenito, ako se bavite
transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće. Riječ transurfing se izgovara kao što
se i piše. Ako se nekome sviđa pojam izgovarati na engleskom, samo neka izvoli.

Val sreće

Val sreće oblikuje se kao skup linija života naklonjenih vama. U prostranstvu varijanti postoji sve
pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, po
inerciji možete skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako
za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i
odmaknuto od vala sreće.

Važnost

Važnost se pojavljuje kad se nečemu pridaje suviše veliko značenje, To je suvišni potencijal u
čistom obliku i da bi ga uklonile, sile ravnoteže stvaraju probleme onome tko taj potencijal
stvara. Postoje dva oblika važnosti: unutarnja i izvanjska važnost.
Unutarnja ili vlastita važnost javlja se kao posljedica procjene svojih vrlina ili mana.
Formula unutarnje važnosti glasi ovako: "Ja sam važna osoba" ili "Ja radim važan posao." Kada
kazaljka važnosti zapne, na djelo stupaju sile ravnoteže i "važna zvjerka" dobiva po nosu. Onoga
tko "radi važan posao" također čeka razočaranje: ili taj posao nikomu neće trebati ili će biti vrlo
loše odrađen. Postoji i suprotan pristup, odnosno umanjivanje svojih vrlina, samoponižavanje.
Veličina suvišnog potencijala u oba je slučaja jednaka, razlika je samo u predznacima.
Izvanjsku važnost također na umjetan način stvara čovjek kada pridaje preveliko
značenje predmetu ili događaju iz svijeta oko sebe. Formula izvanjske važnosti je: "Za mene
veliko značenje ima to i to" ili "Jako mi je važno da učinim to i to." Pritom se stvara suvišni
potencijal i sav će posao biti upropašten. Zamislite da trebate prijeći preko brvna koje leži na tlu.
Ništa jednostavnije. Zatim morate prijeći preko tog istog brvna, ali postavljenog tako da spaja
krovove dviju katnica. To vam je jako važno i nećete se uspjeli uvjeriti u suprotno.

Znakovi

Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što
stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek
varijanti stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama
manje-više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života
međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika
se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da
nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave
ne morate primijetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste
osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj
pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što
uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.

23.01.2014. u 09:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Tajne potpuno zdravih ljudi

Patrick Holford
Izdavač: Mozaik
Ocjena: *****

Na vaše zdravlje ne utječe samo ono što jedete, nego i ono što vaše tijelo probavlja i iskorištava. Svaka stanica i svaka kemijska reakcija u vašem tijelu svake sekunde ovise o tome što jedete te kako to probavljate i iskorištavate. Dakle prva je tajna potpunog zdravlja kako optimizirati sposobnost probavljanja i iskorištavanja hranjivih tvari koje konzumirate, te prije svega, kako se pravilno hraniti i dopunjavati hranu dodacima.

Metabolički sindrom ili povišeni glikozilirani hemoglobin upućuju na rizik za dijabetes, srčanu bolest, debljanje (osobito oko struka), depresiju, gubitak pamćenja i rak dojke. To se lako regulira prehtanom s niskim glikemijskim potencijalom i uzimanjem određenih dopuna prehrani.

Zdravlje nije tek odsutnost bolesti, ono je također pozitivno stanje – obilje životne energije ili zadovoljstva u svojoj koži. Osim odsutnosti boli, tu je i niz drugih koristi koje ljudi navode u mojem izvještaju o načelima potpunog zdravlja: hitro buđenje, obilje energije, britak um, postojano raspoloženje, dobra motivacija, dobar izgled kože, nenaporno skidanje kilograma.

Karakteristike superzdravih: neisrpna energija, životni optimizam, bistar um, pozitivan pogled na svijet, radost življenja, tjelesna kondicija, rijetko/nikada bolesni, punina života, snažno tijelo, zadovoljstvo.

Ako u svojoj prehrani i načinu života ništa ne promijenite, s vremenom vam nije isto – gore vam je.

Promjene nije nikada lako uvoditi i opire im se cijela naša kultura. Prehrambena industrija, farmaceutska industrija, čak i zdravstveni sustav profitiraju od načina na koji živimo. I sami se opiremo promjenama. Volimo pojesti s nogu, kupiti slatke grickalice, otići na čašicu ili kapučino, živjeti lagodno. Zato većina nas jednostavno nastavlja živjeti na taj način u nadi i uvjerenju da ako se ipak razbolimo, postoji neki lijek koji će nam pomoći. To je zabluda moderne medicine.

Naša je anketa pokazala da voće, povrće, orašasti plodovi i sjemenke anketirani su konzumirali ne pet obroka na dan kako je preporuka, nego čak osam i više porcija. Osoba koja je jela tri ili više komada voća na dan imala je dvostruku vjerojatnost za optimalno zdravlje od one koja voće uopće nije jela. Što se tiče plave, masne ribe, pokazalo se da jedna porcija na tjedan ne utječe na rezultate u usporedbi s onima koji uopće nisu jeli masnu ribu. No, tri ili više porcija plave ribe gotovo je udvostručilo izglede za optimalno zdravlje.

Što je u vašoj prehrani više voća, povrća, plave ribe, orašastih plodova, sjemenki i vode, veći su izgledi za optimalno zdravlje, a što je više zaslađenih namirnica, napitaka s kofeinom, crvenog mesa, mliječnih proizvoda, rafinirane hrane i soli, izgledi su manji.

Sve je više dokaza da je pogrešno potpuno izbjegavati masnoće. Prvo, kritična razvojna faza Homo sapiensa, evolucija našeg pretka, vjerojatno je bila potaknuta visokim unosom morskih plodova koje je nalazio u moćvarnim predjelima, po baruštinama i na obali. Drugo, sve više slučajeva depresije i agresije povezuje se s pomanjkanjem omega-3 masnih kiselina u plavoj ribi. Nadalje, pomanjkanje omega-3 masnih kiselina čvrsto se povezuje sa srčanom bolešću i upalnim bolestima, poput artritisa, koje su u zapadnom svijetu endemske.

Ljudsko tijelo je zadivljujuća stvar, moćnija od najvećin računala. Ono je mnogo više od skupa organa, jer sebe neprestano iznova stvara. To nam je gotovo nemoguće razumjeti. Kad se pogledate u zrcalo, čini vam se da je to isto ono lice koje vas je gledalo prije nekoliko godina – no dobro, gotovo isto. Činjenica je da se vaša koža za 21 dan potpuno obnovi, a vaša unutarnja koža – probavni sustav – nova je za 4 dana. Jednostavan primjer za to je slučaj kad opečete sluznicu u ustima jedući nešto previše vruće, a koža se za nekoliko dana zamijeni nvom. Čak se i kosti ponovo izgrade u 6 tjedana ako se slome.
Ne samo što se naše tijelo neprestano pomlađuje, u njemu se nepretano zbivaju biokemijske reakcije kako bi funkcioniralo – hranu pretvara u energiju, proizvodi hormone i druge komunikacijske module poput neurotransmitera i slično. A sve to potpuno ovisi o hranjivim tvarima: vitaminima, mineralima, esencijalnim mastima, bjelančevinama, ugljikohidratima, vodi i kisiku.

Doslovno svaka molekula u vašem tijelu potječe od onoga što stavljate u usta, stoga nije toliko važno što jedete koliko ono što probavljate i iskorištavate.

Sve što unesete u organizam moraju razgraditi posebni enzimi i druge probavne tvari koje se nalaze u sokovima u vašem probavnom sustavu. Svakoga dana svatko od nas u probavni sustav izluči oko 10 lit probavnih sokova, koji se stvaraju u specijaliziranim stanicama i organima. Kad obave zadaću, većina se ponovno apsorbira u tijelo. Stanice koje oblažu probavni sustav, koji aktivno unosi hranjive tvari u tijelo, obnavljaju se otprilike svaka 4 dana.

Probavni sustav također ima složen sustav obrane. To je 'vojska' specijaliziranih stanica koje provjeravaju koje su tvari na 'popisu gostiju' i stoga smiju ući u organizam, a one koje nisu odbiju se. Obrambeni sustav probavne cijevi stupa u akciju svaki put kad jedete, no često je to hrana koja mu se ne sviđa. To je razlog što se poslije jela često ne osjećate bolje – nego gore. Kad tvar koja nije na 'popisu gostije' probije obrambenu barijeru, vaš obrambeni sustav počet će je naptadati – ato je osnova na kojoj se događaju alergijske reakcije na hranu.

Vi niste ono što jedete – vi postajete ono što možete probaviti i iskoristiti.

Jedan od najvažnijih poslova vašeg probavnog sustava jest isporuka goriva stanicama. Energiju stvaramo u stanicama mozga, mišićnim stanicama i svim drugim stanicama pretvaranje glukoze – koju naše tijelo dobiva iz ugljikohidrata u hrani – u energiju. Ulazak glukoze u krvotok, koji je zatim nosi svim stanicama, najvažniji je za reguliranje šećera u krvi. Previše glukoze u krvi šteti vašem tijelu, a imate lije premalo osjećate se umorno, gladno i mrzovoljno. Višak glukoze uklanja se iz krvotoka i šelje u jetru kako bi se pretvorila i poranila u spremište u obliku masti. Jetra je pod pritiskom i zato je čest uzrok zatajenja jestre prehrana s mnogo šećera. Sve je to uzrok debljanja i gubitka energije.

Tijekom života kroz probavni sustav prođe čak 100 tona hrane, a tijelo proizvede 300 tis lit probavnih sokova kako bi je razgradilo. Naša 'unutarnja koža' – oko 9 metara duga cijev s površinom veličine teniskog igrališta – debela je tek kao četvrtina lista papira i lako je otete pogrešna hrana i piće. Sve hranjive tvari koje su nam potrebne da ostanemo u besprijekornom zdravlju dobivaju se iz hrane i pića i apsorbiraju kroz taj nevjerojatni probavni sustav. U crijevima postoje također obrambene stanice, koje su poput izbacivača na ulazu u tijelo, i milijarde korisnih bakterija koje su dio vaših unutarnjih obrambenih snaga.

O probavi zapravo i ne razmišljamo. Ona se nekako događa sama od sebe. Ali o tome kako probavljete hranu ovisi hoćete li se osjećati dobro i snažno ili pak umorno.
Kada nemate dovoljno korisnih bakterija, probavni sustav postane propusniji i uzrokuje probavne tegobe, bjelančevine iz hrane mogu prijeći u krvotok i pokrenuti alergijsku reakciju. Izbacivanjem iz prehrane namirnica na koje ste preosjetljivi, popravljanjem probave probavnim enzimima i obnavaljanjem crijeva probioticima crijeva će opet biti zdrava.

U stara vremena kada su infekcije zbog hrane bile vrlo česte, u mnogim kulturama naučili su preduho kuhati i često pržiti na visokoj temeperaturi. Iako je to dobro za ubijanje klica, loše je za vašu probavu zato što pržena hrana podrazumijeva štetne oksidanse koji mogu naštetiti vašem probavnom sustavu. Zato je najbolje 'živu' hranu poput voća i povrća jesti što siroviju. Znači ako je ipak kuhate ili pripremate na pari, neka bude al dente – a ne kašasta, nego čvrsta.
Bilo bi dobro početi obrok nečim sirovim kako biste pomogli probavi. Ono će probavnom sustavu također reći da slijedi nešto što je za vas dobro, pa se njegov obrambeni sustav neće prebaciti u stanje uzbune.

Manjak enzima stvara plinove. Korisne bakterije probiotici štite stijenke crijeva. Glutamin zajeljuje stijenku crijeva. Ako grahorice i mahunarke pravilno kuhamo i priom jednom ili dva puta isperemo, razbit ćemo te inhibitore probave.

Vrlo je važno hranu dobro prožvakati. Enzimi u slini potiču razgradnju ugljikohidrata, i zato žvačite sve dok se čestice dobro ne raspadnu. Uostalom vaš želudac nema zube.

Jedna je od raširenih zabluda da ne možemo probaviti jelo koje sadrži i bjelančevine i ugljikohidrate. To nije točno. Točno je da se bjelančevine probavljaju u želucu i da to traje sat-dva, a ugljikohidrati se probavljaju niže, u tankom crijevu. Dakle, ako jedete jelo bogato vjelančevinama i potom pojedete voćnu salatu, voće može zapeti u želucu i početi fermentirati. Stoga je općenito bolje jesti mekano voće između obroka.

Dobra je vijest da većina alergija na hranu ne traje cijeli život. Izbacite li na četiri mjeseca svu hranu koja vam škodi i tako zaliječite želudac i crijeva, više nećete biti preosjetljivi na namirnice koje vam štete.

U vašem tijelu nalazi se više bakterija nego živih stanica. One se u zdravom probavnom sustavu razmnožavaju, a u nezdravom umiru. I zato, kad popravite svoju probavu, vrlo je važno 'pomladiti' probavni sustav pravom vrstom bakterija. To su 'humane' bakterije acidofil i bifidus, koje djeluju mnogo bolje od bakterija u običnom jogurtu. Ako pijete jogurt, bilo bi dobro odabrati onaj koji se dobiva kulturama acidofil i bifidus.
Te bakterije nisu dobre samo za probavni sustav, nego i za obrambeni sustav i ukupno zdravlje. Ako ste uzimali antibiotike za infekciju, vrlo je važno obnoviti želudac i crijeva, i to ne samo zato što antibiotici uništavaju korisne bakterije – od čega se probavni sustav može mjesecima oporavljati – nego i zato što korisne bakterije sprečavaju proljev.

Stres također može poremetiti ravnotežu u probavnom sustavu u korist patogenih bakterija, poput E.coli i streptokoka, a na štetu Lactobacilusa i Bifidobacteria, koje rastu sporije.

30-dnevni plan za zdravu prehranu: izbacite ili smanjite unos pšenice, mlijeka ili kvasca, i eventualno provjerite na što ste alergični krvnom pretragom, navečer prije spavanja uzmite punu žličicu glutamina u prahu kako biste popravili cjelovitost svojeg probavnog sustava, uz svaki obrok uzimajte probavne enzime, potaknite crijeva korisnim bakterijama, jedite mnogo povrća, voća i ribe, a manje hrane pržene u dubokoj masnoći i pšenice, pijte manje kave i alkohola, svaki obrok započnite salatom ili nečim sirovim. Dobro žvačite hranu i nemojte jesti kada ste pod stresom, svaki dan popijte osam čaša vode jer je dehidriranost najčešći uzrok zatvora.

Imati zdrav želudac i dobra crijeva važnij eje za čovjekovu sreću nego imati velik mozak.

2. tajna – regulirajte šećer u krvi, ključ za više energije i manje kilograma

Najveća zabluda u povijesti zdravlja – da nam šećer daje energiju. Kako je porasla svjetska potrošnja rafiniranog šečera i rafiniranih ugljikohidrata, naglo je porastao broj debelih i pretilih, a ljudi su imali sve manje energije. Šećer je pogubniji za pretilost i ukupno zdravlje čak više nego pretjerana konzumacija masti ili prevelik unos kalorija.

Vaše tijelo ovisi o stalnoj i ujednačenoj količini šećera u krvi. Ako uspijete održavati razinu šećera u krvi, osjećat ćete da imate mnogo energije, nećete čeznuti za slatkim i stimulansima i brzo ćete smršavjeti i održavati težinu. Osim toga, vaše raspoloženje biti će postojanije, s manje tjeskobe, pitištenosti i agresije, pamćenje će vam biti bolje i drastično ćete umanjiti rizik od bolesti povezanih s razinom šećera u krvi. Reguliranje šećera u krvi druga je važna tajna potpuno zdravih ljudi.

Kad je razina šećera u krvi niska, umorni ste i gladni. Uzmete li tada ugljikohidrate s visokim glikemijskim opterećenje koji brzo otpuštaju energiju (slatkiši ili rafinirana hrana) šećer u krvi brzo naraste. Tijelu ne treba tako mnogo šećera, pa višak pohrani kao mast. Tada šećer u krvi ponovno pada, osjećate se umorno, možda bezvoljno i razdražljivo, gladni ste, a to osobito vrijedi za one koji žude za nečim slatkim ili napitcima s kofeinom. I tako se ulazi u začari krug koji vodi umorau, debljanju i potrebi za ugljikohidratima.

Simptomi povezani sa sve većom konzumacijom šećera su debljanje, apatičnost i nemotiviranost, poteškoće s koncentracijom i rastresenost, jutarnji manjak energije.

Ugljikohidrati koji nam brzo daju energiju ponašaju se kao raketa koja trenutačno i naglo ispušta glukozu, oni nam odmah daju energiju s brzim izgaranjem. Dakle, ako želite regulirti razinu šećera u krvi, morate jesti manje hrane koja brzo oslobađa energiju (keksi, kolači, sve od bijelog brašna i slatke grickalice) a više hrane koja energiju oslobađa sporo (cjeloviti ugljikohidrati, svježe voće i povrće).

Iz tog razloga, u trenutku kada šećer u vašoj krvi počinje rasti, oraganizam luči hormon inzulin krvotok. Zadaća inzulina je višak glukoze – koji je posljedica obroka ili međuobroka što ste ga upravo pojeli – što brže istjerati iz krvi. Ako ste gladni, dio glukoze utroši s ena ono čemu ona i služi, na to da vam daje energiju. Svaki se višak, međutim, mora pohraniti. Taj posao obavlja jetra, koja u razdobljima gladi pretvara višak šećera u mast. Nezgoda je u tome što za većinu ljudi u suvremenom zapadnom svijetu takvih razdoblja gladi nema, pa vas upravo onaj mehanizam koji služi tome da vam u teška vremena spasi život, na kraju i ubija.

Što češće raste razina šećera u krvi, to organizam mora stvarati više inzulina. S vremeno m stanice u krvnim žilama koje bi trebale reagirati na inzulin i ispratiti glukozu iz krvi, postaju sve manje osjetljive na inzulin i propuštaju ga. To se naziva 'inzulinska rezistencija' i jedan je od prvih znakova povećanog rizika od dijabetesa.

Zbog sve veće neosjetljivosti na inzulin tijelo ga mora proizvoditi sve više kako bi postiglo jednak učinak. Razina šećera u krvi preduko je previsoka, a zatim preniska. Kad je previsoka, potiče debljanje, a kad je preniska, osječate se preumorno i gladni ste.

Razlog zbok kojemg želim da se pozabavite najprije ugljikohidratima u hrani jest taj što druge dvije glavne vrste hrane – masti i bjelančevine – nemaju veći učinak na šećer u krvi. Zapravo, preporučujem vam da masti i bjelančevine uzimate s ugljikohidratima jer ćete tako dodatno umanjiti djelovanje ugljikohidrata na šećer u krvi i pritom smanjiti glikemijsko opterećenje obroka.

Pravila regulacije šećera: jedite 40GL na dan da biste smršavjeli ili 60GL kako biste održali težinu, ugljikohidrate jedite s bjelančevinama, ne jedite brzo i hlapljivo (pasite), smanjite unos stimulansa.

Treće pravilo znači da treba jesti malo i često. Dakle uvijek doručkujte ručajte i večerajte – i uvedite užinu sredinom prijepodneva i sredinom popodneva. Tako ćete tijelo opskrbljavati gorivom i stalno i ujednačeno, a to znači da ćete rješe osjećati potrebu za jelom.

Četvrto je pravilo osobito važno ako imate naviku piti kavu i uz nju jesti neki ugljikohidrat, npr kolač. To je za šećer u krvi smrtonosan duo. Dolazi do trostrukog porasta šećera u krvi, a osjetljivost na inzulin gotovo je prepolovljena.

Glikemijski indeks GI neke namirnice pokazuje vam oslobađa li se šećer iz ugljikohidrata brzo ili sporo. Najbolji je način da doznate koliko ćete se udebljati odaberete li određenu namirnicu. U idealnom slučaju trebali biste jesti 5GL za ućinu i 7-10 GL za porciju ugljikohidrata u obroku.

namirnica veličina porcije GL
voće
borovnice 1 veća košarica 600g 5
jabuka 1 ,amja 100g 5
grejpfrut 1 manji 5
marelica 4 kom 5
grožđe 10 boba 5
ananas 1 tanka kriška 5
banana 1 manja 10
grožđice 20 kom 10
datulje 2 kom 10
škrobno povrće
bundeva/tikvica 1 velika porcija 185g 7
mrkva 1 velika 158g 7
cikla 2 male 5
kuhani krumpir 3 manja 60g 5
slatki krumpir 1 kom 120g 10
pečeni krumpir 1 kom 120g 10
pomfrit 10 pomfrita 10
žitarice, kruh, pahuljice
kinoa kuhana 65g 5
ječam kuhan 75g 5
smeđa basmati riža kuhana 1 manja porcija 70g 5
bijela riža kuhana 66g 10
kuskus namočen 66g 10
zobeni keksi 2-3 komada 5
raženi kruh 1 tanka kriška 5
integralni kruh 1 tanka kriška 5
uštipak 1/4 uštipka 5
keks od rižinih pahuljica 1 kom 120g 5
tjestenina od bijelog brašna kuhana 1 mala porcija 78 g 10
grahorice i leća
soja u zrnu 3,5 limenke 5
šareni grah 1 limenka 5
leća 1 velika porcija 200g kuhana 7
crveni grah 1 velika porcija 150g kuhan 7
grašak 1 velika porcija 150g kuhan 7
zapečeni grah 1 velika porcija 150g 7

Ne preskačite doručak. To je najvažniji obrok. Kada ustanu s niskim šećerom u krvi, ali čvrstom željom da smršave, mnogi ljudi čine pogubnu pogrešku: pokušavaju što dulje izdržati bez jela. Ako ne uzmu neku tekućinu kao stimulans (kavu ili čaj), nikotin ili šećer u obliku tosta ili peciva, želja postaje sve slabija jer šećer u krvi sve više pada i izgledi da će se odlučiti za pravu hranu postaju sve tanji. I tako se na kraju bace na namirnice visokog GL-a. Zvuči li vam poznato?

Evo 4 osnovne kombinacije za doručak kojima ćete dobiti pravi omjer ugljikohidrata i bjelančevina:

ugljikohidrati bjelanačevine
žitne pahuljice sjemenke/ jogurt/ mlijeko
voće jogurt/sjemenke
kruh/tost jaje
kruh/tost riba dimljena ili sardine

Slijedeće voće možete jesti za 5 bodova GL-a: jagode (1 velika košarica), 1 kruška, 1 grejp, 1 mala jabuka, 1 mala breskva, manje od ˝ banane, 4 šljive, trešnje 1 mala košarica, 1 naranča, 1 kriška lubenice/dinje.

Jogurt ima mnogo proteina, zato na svoje žitne pahuljice stavite vrhom punu žlicu jogurta kako biste lakše stabilizirali šećer u krvi. Sjemenke su također izvor bjelančevina, ali i nebrojenih vitamina, minerala, esencijalnih masti i vlakana. Poboljšat ćete im okus, a kad dobijete potrebne esencijalne masti nežete žudjeti za manje poželjnom masnom hranom.
Volike li jogurt uopće ne morate jesti zobene pahuljice – uzmite jogurt, voće i sjemenke.

Iako je točno da više od pola kalorija u jajima potječe iz masti, vrsta te masnoće ovisi o tome čime su kokoši hranjene. Većina jaja potječe iz takozvanog bakterijskog uzgoja kokoši. Poširajte ih, skuhajte ili ispecite kajganu, ali ih nemojte peći u ulju jer visoka temperatura uništava esencijalne masti.

Mnoge dijete uoće ne spominju grickalice i međuobroke zatošto na njima padaju mnogi koji ih se pridržavaju. Oni koji su preosjetljivi na šećer vjerojatno će posegnuti za grickalicama kako bi nadoknadili promjene u razinama šećera u krvi.

Najveću korist imat ćete od bobičastog voća, šljiva i trešanja kad su međuobroci u pitanju. Glikemijsko opterećenje grožđa, datulja i banana možete dodatno smanjiti ako uz njih pojedete 5 badema i dvije pune žlice bundevinih sjemenki, koji su bogati bjelančevinama.

Tanjur zdravog obroka: pola tanjura povrće, Ľ tanjua bjelančevine, Ľ tanjura ugljikohidrati niskog GL-a.
Za reguliranje šećera u krvi i za pravu mješavinu bjelančevina i ugljikohidrata najbolje su grahorice i leća. Stvar je u tome da kombinacija bjelančevina i ugljikohidrata u njima održava nizak GL. To je tradicionalna hrana koja se nažalost sve manje jede u zemljama svijeta čiji su građani najdeblji. Svaki obrok u kojem se nalaze grahorice i leća kao izvor bjelančevina i ugljikohidrata može biti prilično obilan jer ćete iz istog jela dobiti i jedno i drugo.

7 GL-a nosi slijedeće škrobno povrće: soja 2 limenke, šareni grah ľ limenke, leća ľ limenke, zapečeni grah ˝ limenke, putar grah ˝ limenke, suhi grašak ˝ limenke, crveni grah ˝ limenke, slanutak 1/3 limenke.

Zeleno lisnato povrće ima nizak GL, pa ga možete jesti koliko vam srce želi. Volio bih da svaki dan pojedete dvije porcije našeg 'povrća bez granica', jednu porciju škrobnog povrća i jednu porciju hrane koja se sastoji većinom od bjelančevina i da se na kraju osjećate sito. Povrće bez granica: šparoga, patlidžan, grahove klice, brokula, prokulica, kupus, cvjetača, komorač, češnjak, kelj, zelena salata, grašak u jestivoj mahuni, gljive, luk, mahune, špinat, mladi luk, rajčice, potočarka.

Pravilo je ne popiti više od čaše soka na dan i razblažiti ga ako treba kako ne biste prekoračili 5 GL-a. Prirodni sok od trešanja apsolutni je pobjednik kad su posrijedi antioksidansi. Upamtite da šećer brže otpuštaju banane i grožđe, slijede jabuke i kruške, a trešnje, bobičasto voće i šljive otpuštaju ga sporo.

U našoj anketi ljudi s najmanje energije i najviše stresa konzumirali su najviše kofeina.
Naravno, sad je riječ o onome 'što je prvo, kokoš ili jaje'. Jeste li zbog kofeina umorniji i pod većim stresom ili ljudi s manjkom energije uzimaju kofein kako bi im dao energiju. Iako kofein doista kratkoročno daje energiju, što ga više uzimate, to će učinci biti slabiji. Kofein potiče lučenje adrenalina, hormona koji djeluje prema mehanizmu 'bori se ili bježi'. Zadaća je adrenalina osposobiti vas za akciju, a tijelo na njega reagira dijelom tako što povećava količinu glukoze koja je na raspolaganju stanicama. No uvelike slično neosjetljivosti na inzulin, što češće stimulirate lučenje adrenalina, to otporniji postajete na njegovo djelovanje.

Uz prehranu s niskim GL-om kako bi razina šećera u krvi bila ujednačena, preporučujem uzimanje B vitamina i kroma, esencijalnog minerala koji utječe na bolje djelovanje inzulina smanjujući potrebu za ugljikohidratima i potičući mršavljenje.

Žlica cimeta jednostavan je način za regulaciju šećera u krvi. Cimet također može usporiti probavu u želucu, a posljedica je sporo oslobađanje ugljikohidrata u jelu (učinak od 2 žličice).

3. tajna – povežite se, kako izoštriti um, popraviti raspoloženje i regulirati kemiju tijela

Jeste li se ikada zapitali kako kemija vašeg mozga i tijela uspijeva održavati ravnotežu? Kako stvara inzulin kad je šećer u krvi visok, ili adrenalin kada ste pod stresom – da spomenem tek dvije od tisuća 'komunikacijskih' kemikalija? I kako ih razlaže kad se ravnoteža vrati? Iza kulisa, svake sekunde svakog dana, događa se proces koji se naziva metilacija i koji sve drži pod nadzorom. On je ključ za osjećaj povezanosti – osjećaj sreće, budnosti i motiviranosti. On vam čak pomaže riješiti se masnih naslaga, smanjuje rizik od gotovo svake bolesti, održava čvrstoću kostiju i sprečava gubitak pamćenja.
Koliko je metilacija kod vas dobra, pokazat će vrijednost tvari u krvi koja se zove homocistein i koju je lako izmjeriti. Iako riječ nije lako pamtljiva, morate je urezati u pamćenje zato što je vrijednost homocisteina H najvažniji podatak o vašem zdravlju. Održavanje niske razine homocisteina koja je pokazatelj da ste dobri u metilaciji te da se možete brzo prilagoditi i reagirati na zahjteve života, treća je tajna potpunog zdravlja.

Svake sekunde u tijelu se zbiva oko milijarde metilacijskih reakcija koje održavaju ravnotežu neurotransmitera (kemijskih glasnika u mozgu), hormona kao što je inzulin, količine energije; oni upravljaju i popravljanjem DNK, gradnjom živaca i hrskavice, čak i izrazom vaših gena. Metilacija je ogdovorna za sposobnost usporavanja starenja. Važno je imati što bolju metilaciju jer je ona dirigent kemijskog orkestra vašeg tijela.

Vrijednost vašeg homocisteina doslovno je ocjena vašeg zdravstvenog stanja. Sve što je za vaše zdravlje dobro snižava homocistein, a sve što je za zdravlje loše – povećava ga.

Kad pogledate sliku na kojoj je spirala DNK, izgleda lijepo i uredno. U vašim stanicama, međutim, DNK izgleda dlakavo zato što svaki gen ima 'rep' koji strši, takozvani histon. Histone možete zamisliti kao sklopke zato što omogućuju da se geni uključuju i isključuju. Postoji cijela jedna nova znanost, epigenetika, koja proučava kako čimbenici okoline, primjerice prehrana, mijenjaju djelovanje gena, tj način ponašanja koji propisuju vašim stanicama.
Vaše stanice mogu na te histonske repiće staviti 'metilne dodatke', a to onda utječe na to koliko će određeni gen biti aktivan. Može biti potpuno isključen ili samo prigušen. Metilni se dodaci mogu i ukloniti što znači da se aktivira/izražava. To je još jedan primjer metilacijske reakcije. Njome se ne mijenja samo gen, ali mijenja se način na koji se on ponaša.

Vitamin B2 još je jedan važan faktor zdrave metilacije, također smanjuje učestalost migrene. To je tek jedna od mnogih korsti koje bolji 'metilni IQ' može donijeti zdravlju.

Starenje možemo zamisliti kao loše fotokopiranje. U skladu s uputama koje su šifrirane u našim genima, mi neprestano obnavljamo stanice. A koliko ćemo dobro kopirati te upute, ovisi o metilaciji. Kad kopirate kopiju kopije, upute, pa dakle i stanice, postaju sve lošije. Budući da o vašem metilnom IQ-u govori razina homocisteina, ne bi vas trebalo iznenaditi kad čujete da će s godinama homecistein biti sve viši.

Zna se da homocistein podižu četiri čimbenika: stres, pušenje, pijenje kave i tjelesna neaktivnost, kao i prehrana siromašna B vitaminima, osobito folnom kiselinom. Alkohol, barem u umjerenim količinama, ne ubraja se u njih.

Što češće vježbate, homocistein je niži. Ali ako previše intenziviramo vježbanje može se povisiti. Kad intenzivno vježbate, treba vam više B vitamina.

Ključni su nutrijenti za snižavanje homocisteina B6, B12 i folna kiselina, a pomažu i B2, cink i tzv TMG (kojeg najviše ima u korjenastom povrću). Općenito te hranjive tvari nalazimo u cjelovitim namirnicama. Folnu kiselinu naći ćemo u grahu, leći, orašastim plodovima i sjemenkama, kao i u zelenom lisnatom povrću. Vitamin B12 sadržan je jedino u hrani životinjskog podrijetla, npr jajima i mlijeku. To znači da strogim veganima manjka vitamina B12.

Ako nešto od slijedeće navedenog nije bilo u jednom od vaša 4 jučerašnja obroka, znači da ne jedete dovoljno hrane bogate folnom kiselinom: pšenične klice, kuhana leća, prosene pahuljice, suncokretove sjemenke, endivija, suhi kuhani slanutak, špinat, salata romana, brokula, suhi kuhani crveni grah, kikiriki, prokulica, narančin sok, šparoga, lješnjaci i avokado.

Vrlo je važno jesti salatu, osobito brokulu i drugo povrće iz porodice krstašica (kupus, vjetača, kelj i prokulica), je je ono bogat izvor hranjivih tvari koje štite od raka i detoksificiraju. U brokuli ima mnogo Di-indol-metana, koji uklanja višak estrogena i tako smanjuje rizik od raka dojke i prostate.

Koliko god folna kiselina bila dobra za metilaciju, ona je tek jedna od metilacijskih hranjivih tvari (uz B2, B6, B12, cing i TMG), koje bi uvijek trebalo uzimati zajedno. Za to postoje dobri razlozi. Npr uobičajeni znak pomanjkanja folne kiseline ili B12 jest umor. Ako vam manjka B12, a uzimate neki pripravak s folnom kiselinom, umor će često nestati, no i dalje će se događati oštećenje živaca zbog pomanjkanja B12.

4. tajna – povećajte unos antioksidansa, 20 namirnica koje vam produljuju život

Više od pola svjetskog stanovništva ne dobiva ni preporučene dnevne količine selena, magnezija i cinka, i to utječe na njihovo zdravlje. Na primjer AIDS se širi mnogo brže u dijelovima Afrike siromašnim selenom, za koji se pokazalo da snižava opterećenje virusom HIV-a. Isto tako, unos vitamina D, čije stvaranje potiče sunce, ovisi o godišnjem dobu i području u kojem živite. Najveća pomanjkanja bilježe se za vitamine C, E, B6 i folnu kiselinu, biotin i esencijalne masti, sve zajedno ključne za optimalno zdravlje.

Što su boja i okus voća i povrća jači, to je u njima više antioksidansa. Crvenu, žutu i narančastu boju rajčica i mrkva, na primjer, dobivaju zbog sadržaja karotena. Najviše je antioksidansa u artičokama, manje ih je u drugom povrću, mrkvi, grašku i špinatu, i zato nastojte pojesti pet do deset porcija različitih vrsta voća i povrća kako biste dobili dovoljno veliku količinu antioksidansa.
Voće s najviše antioksidansa prepoznat ćete po tome što ima najtamniju boju. To su npr borovnice, maline i jagode. Za korist koju dobivate od šalice borovnica morali biste pojesti 11 banana.

Svaka porcija od slijedeće navedenog sadrži u prosjeku 2000 jedinica ORAC-a (oxygen radical absorbency capacity - sposobnost asporpcije slobodnih radikala - usporavanje starenja), odaberete li ih dnevno najmanje 3, postići ćete cilj od 6000 jedinica: ˝ žličice mljevenog cimeta, ˝ žličice sušenog origana, ˝ žličice mljevene kurkume, puna žličica senfa, pola kruške grejpa ili šljive, ˝ šalice ribiza kupina malina ili jagoda, ˝ šalice trešanja, naranča ili jabuka, 4 kockice čokolade (70% kakaa), 7 polovica oraha, 8 polovica pekana, ˝ palice pistacija, 1 šalica kuhanog šarenog graha, 1/3 srednje velikog avokada, ˝ šalice crvenog kupusa, 2 šalice brokule, 1 srednje velika artičoka ili 8 šparoga, 150 ml crnog vina. Uz ove namirnice smjestite i dinju, kivi, sirovu mrkvu, zeleni grašak i špinat.
4 sata nakon konzumacije čokolade nemojte piti mlijeko, jer mlijeko i mliječni proizvodi možda sprečavaju iskorištavanje flavonoida iz drugih namirnica. Ako vam se jede čokolada uzmite čistu tamn bez masti i šećera. Ako je jedete svaki dan ili shvatite da za njom žudite, pretjerali ste. Ako se ne možete ograničiti na 4 kockice, neka vam čokolada bude osobita poslastsica, a ne dnevni ritual.

Kad je riječ o vašem tijelu, dokazano je da ćete živjeti dulje ako unosite manje kalorija, a više hranjivih tvari. Taj je mehanizam objašnjen kad je nedavno otkriven sirtuin 1, gen opstanka, koji se uključuje takvom vrstom prehrane i koji potiče obnovu DNK. No možda postoji i lakši put; jednostavno povećajte unos resveratrola. Resveratrol kao dodatak prehrani uključuje gen opstanka, on uz to povoljno djeluje na više od sto gena koji vas programiraju za dugovječnost.
Resveratrol vam uz to može pomoći da smršavite. Prvo, on sprečava sintazu masnih kiselina, enzim potreban za pretvaranje šećera u masti, te smanjuje količinu inzulina, a to znači manje šećera u krvi i manje gladi.

Antioksidansi su timski igrači: vitamin E onesposobljuje slobodne radikale ali pritom postaje radikal. On se recilira i CoQ10 ponovno ga pretvara u antioksidans. Vitamin C prenosi slobodne radikale do glutationa, kada se oni onesposobljuju i prestaju biti štetni. Vitamin C reciliraju beta karoten, lipoična kiselina, antocijanidi i resveratrol.

Prvo je negativno djelovanje beta-karotena, biljnog prethodnika vitamina A. Kada ga samoga uzimaju pušači, lagano povećava rizik za rak. To se ne događa kada pušaći uzimaju multivitamine ili neku širu kombinaciju antioksidansa kao što smo prikazali na slici. Za razliku od toga, što je veći unos beta-karotena iz hrane, čak i za pušače, manji će biti rizik za rak. Beta karoten u količini koja odgovara otprilike jednoj mrkvi na dan, značio je za trećinu manji rizik od raka.

Negativno je i djelovanje vitamina E kada se daje ljudima s kardiovaskularne bolesti koji uzimaju statine za snižavanje kolesterola, lagano povećavju rizik od srčanih infarkta. No kada vitamin E uzimaju zdravi ljudi, rizik je manji.

Antioksidansi su:
- Vitamin C povezuje se s duljim i zdravijim životom, smanjuje rizik za rak, srčanu bolest i dijabetes, skraćivanje i ublažavanje prehlada i infekcija, u velikim dozama ima snažno antikancerogeno djelovanje.
- Vitamin E ako ne uzimate uz njega statine, smanjuje rizik za srčanu bolest i štiti od oštećenja arterija i masti.
- Beta karoten po uvjetom da ne pušite, smanjuje rizik za rak.
- B vitamini, glutation i lipoička kiselina smanjuju oksidacijsko oštećenje DNK i mitohondrija. Glutation je jedan od najvažnijih antioksidansa u stanicama, sudjeluje u detoksifikaciji tijela i ima antikancerogena svojstva.
- Resveratol će smanjiti oskidaciju i rizik za srčanu bolest i rak i može 'uključiti' vaše gene dugovječnosti. Resveratrol je vrsta polifenola, spojeva koji bobičastom voći i grožđu daje tamnu ljubičastu boju. Resveratrol pomaže ponovnoj upotrebi glutationa, jednog od najsnažniji antioksidansa u stanicama.
- Koenzim Q10 štiti stanice od karinogena i pomaže recikliranju vitamina A. Više studija pokazalo je da ima ulogu zaštite od raka, ali je najpoznatiji po tome što pomaže boljem radu srca, štiti od srčane bolesti te snižava krvi tlak. Smanjuje oksidacijsko oštećenje u arterijama i tako štiti masnoće u krvi, poput kolesterola, kako se arterije ne bi oštetile. Također sudjeluje u zaštiti od štetnih posljedica statinskih lijekova za snižavanje krvog tlaka.
- Selen je najvažniji sastojak antioksidacijskog encima glutation perokidaze. Deset puta veća količina selena iz hrane udvosručit će količinu tog enzima koji djeluje protiv starenja, a to pokazuje koliko je naše tijelo ovisno o tome esencijalnom mineralu kojeg nam često manjka. Budući da mnogi oksidi stvaraju rak, a stanice raka oslobađanjem oksida uništavaju druge stanice, uloga je selena u glutation perokidazi dati joj svojstva zaštite od raka i preranog starenja. Rezultati 4 pokusa pokazuju 52-postotno smanjenje gastrointestinalnog raka i 60-postotno smanjenje rizika za rak jednjaka kod osoba koje su uzimale dodatni selen. Štiti i od drugih vrsta raka.

Idealno bi bilo uzimati slijedeće dnevne doze: beta karoten 7mg, vitamin E 100mg, vitamin C 1000-1500 mg, konezim Q10 10 mg, alfa-lipoična kiselina 10mg, selen 50mg, L-glutation 50mg, resveratrol 20 mg. Svaki dan nanesite na lice kremu bogatu vitaminima A i C.

5. tajna – jedite esencijalne masti – neka um i tijelo budu dobro podmazani

Prije trideset godina za masnoće se mislilo da su oličenje zla: bogate kalorijama, loše za srce i uzrok debljanja. Danas znamo da su neke masti bitne za naše zdravlje i da su jedan od najsnažnijih lijekova. One su prirodno sredstvo protiv boli i snažniji antidepresiv od uobičajenih lijekova. Riječ je o omega-3 masnim kiselinama, koje su dobre za srce i koje sada liječnici u večini europskih zemalja preporučuju svakome tko je imao srčani infarkt zato što prepolovljuje izglede za sljedeći. Osim toga najbolji su prijatelj vaše kože, koja postaje mekana i hidratizirana te mogu čak biti lijek za suvremenu agresiju – zapravo, čak možemo predvidjeti učestalost ubojstava i depresije u zemlji ako znamo prosječan unos omega-3 masnih kiselina njezinih građana.

Povezano sa nedostatkom esencijalnih masti: svrbež, ekcem, dermatitis; suha i gruba koža; suha kosa i prhut; ukočenost zglobova; tjeskoba i depresija; razdražljivi i lako se naljutite, malodušni i nemotivirani; poteškoće s koncentracijom, slabo pamčenje; jedete večinom prženu i pečenu hranu, živite na sjevernoj polutki, provodite od 30 min na dan na sunčevoj svjetlosti.

Postoje dvije vrste esencijalnih masti: omega-3 i omega-6. Omega-6 masti stvaraju se i pohranjuju sjemenkama i orasima biljaka iz toplih klimatskih područja, poput suncokreta i sezama. Omega-3 masti nalazimo u ulju oraha i sjemenki hladnijih područja, poput lanenih sjemenki i ioraha. U izobilju ih ima također plakton hladnih voda – hrana malih riba.
U hrani je najsnažniji izvor omega-6 masti takozvana GLA koju u visokoj koncentraciji sadrže ulje noćurka i boražine. U tijelu se može stvarati iz sezamova i suncokretova ulja. Velik dio omega-6 masti koje dobivamo iz hrane uništava toplina (prženje na suncokretovom ulju).

Što jedna zemlja konzumira manje morskih plodova, veći je broj ubojstava. Tako se u nekim zemljama broj ubojstava povećao smanjenjem unosa omega-3 masti, a povečanjem unosa omega-6 masti iz margarina i industrijski prerađene hrane.

Preparati r biljim uljem ublažavaju bol i ukočenost kod artritisa uspješnije od lijekova protiv bolova. Evo još nekih poznati učinaka i svojstava omega-3 masti: elastičnija, mekša i baršunastija koža, nema dehidriranosti, veća energija i izdržljivost, brži oporavak od umora, veća budnost i pamćenje, veća usredotočenost i koncentracija, bolje rasploženje i motivacija, veći IQ u djece, smanjena hiperaktivnost, smanjena ovisnost o pojedinim namirnicama, smanjena tjeskoba i agresivnost, sprečavanje propusnosti crijevnog trakta i alergija, smanjena glad i žudnja za pojedinom hranom, sprečavanje PMS-a kada se uzima s omega-6, veća muška i ženska plodnost, bolji srčani ritam i razrejđivanje krvi, pomoć pri ubijanju infektivnih organizama, zaštita dnk od oštećenja, zaustavljanje rasta stanica raka, potiče cijeljenje rana, prirodno protuupalno sredstvo protiv bolova.

U masnoj ribi naći ćete tri različite vrste omega-3: EPA, DHA i DPA. EPA je funkcionalnija, što znači da su prostaglandini koji se od nje stvaraju najsnažniji, da djeluju kako bi ublažili upalu ili popravili raspoloženje. DHA je gradivna, što znači da je mozak doslovce izgrađen od nje (količina DHA u djetetu pri porodu ukazuje na to kako će brzo misliti kad mu bude osam godina). Dakle, DHA je važnija u trudnoći i obično se dodaje mlijeku za dojenčad, a EPA je bolja za suzbijanje boli i kao prirodni antidepresiv. Rijetki znaju da postoji i treća sestra DPA, što je šteta jer je ona možda najmočnija od svih omega-3 masnih kiselina.

Oni koji su imali srčani infarkt savjetujem 2-4 porcije masne ribe na tjedan (sleđ, skuša, srdela, losos, tuna), porcija se odnosi na 140g ribe. Najbolji izbor je divlji losos i skuša. Ako ste vegetarijanac bilo bi najbolje da svaki dan pojedete žlicu mljevenih lanenih sjemenki ili da uzmete dvije žličice lanenog ulja.

Pazite na količinu žive u ribi:
riba omega-3/100g živa mg/kg
konzervirana tunjevina 0,37 0,19
pastrva 1,15 0,06
hrainga 1,31 0,04
svježa tuna 1,5 0,4
konzervirani/dimljeni losos 1,54 0,04
sardine 1,57 0,04
sježa skuša 1,93 0,05
svježi losos 2,7 0,05
sabljarka 2 1,4

Visok kolesterol ne pretkazuje ni srčani infarkt ni moždani udar. Zapravo, niski kolesterol bolje upozorava na rizik moždanog udara. Previše nizak kolesterol (ispod 4 mmol/l) jednako je opasan kao i previsok kolesterol (iznad 6 mmol/l).

Još jedna esencijalna mast koja nam svima treba, a koje većina nas što živimo u hladnijoj klimi nema dovoljno, jest vitamin D. Zadaća tog hormona iz masti nije samo održavati čvrstoću kostiju. Lako je moguće da će se pokazati kako je najvažniji za sprečavanje raka, te da je iznimno važan za živčani sustav, pa dakle i za mozak, kao i da općenito ima dobro djelovanje na obrambeni sustav.

Vitamin D stvara se većinom u koži pri sunčevoj svjetlosti. Vitamin D isključuje gen koji povećava rizik od mulitiple kleroze. Nije samo važan za mozak, živčani sustav i obrambeni sustav, snažno djeluje i antikancerozno. Izlažete li se umjerenom suncu 30 minuta na dan, jedete jaja i masnu ribu, možda ćete dobiti 15 µg.

6. tajna – voda je vaš najvažniji nutrijent

Voda ništa ne košta, a ipak je većina nas ne pije dovoljno. Doslovno nam treba 8 čaša vode na dan, ali i više ako živite u vrućem podneblju. Pijete li samo kad ste žedni, vaše je tijelo već dehidrirano. Ne pijete li dovoljno, osjećat ćete se umorno, koža i zglobovi bit će suhi, dehidracija je glavni uzrok zatvora, a dugoročne posljedice nedovoljnog unosa vode mogu biti i ozbiljnije, npr bubrežni kamenac. Nezgodno je to što se glad često brka sa žeđi, pa ako mislite da ste gladni radije popijte čašu vode. Dehidracija je također uzrok slabe koncentracije. Želite li biti potpuno zdravi, pijenje vode mora postati navika.

Osim osjećaja žeđi, naše nam tijelo na mnogo načina govori da mu treba više tekućine: glavobolja, vrtoglavica, povišena tjelesna temperatura, popuštanje koncentracije /mentalne sposobnosti, smanjena tjelesna sposobnost, glad, manjak energije/umor, suhe sluznice usta oči i koža, taman urin jakog mirisa, zatvor/slaba probava.

Dehidracija se definira kao 1-postotni ili veći gubitak tjelesne težine kao rezultat gubitka tekućine. No žeđ osjetimo kada dehidracija dosegne 0,8-2 posto.

Koliko je voda čista? Trihalometan je nusproizvod tretiranja vode bogate organskim tvarima klorom i bromom. Olova uglavnom nema u vodi iz vodovoda, ali može ga biti u starijim kućama i zgradama zbog olovnih cijevi.
Filtriranjem ili destiliranjem vode ne uklanjaju se samo nečistoće nego i mnogi minerali koji su prirodno prisutni u vodi. Tako se ponovno javlja potreba za mineralim aiz hrane. To i nije problem ako jedete cjelovite namirnice poput orašastih plodova, sjemenki, grahorica i korjenastog povrća jer su sve to dobri izvori minerala.

7. tajna – budite zdravi, snažni i gipki

Dovoljno je povećati potrošnju energije tjelesnom aktivnošću za 1000 kalorija na tjedan (15 min trčanja, vožnje bicikla ili plivanja, tj 30 min hodanja svaki dan) da biste za oko 20 posto smanjili rizik od prerane smrti.

Zanimljivo je da je uočena i izravna povezanost između količine vremena provedenog pred Tvom ili računalom i slabog mentalnog zdravlja.
Današnji stresovi ne zahtjevaju fizičku reakciju. Tjelesna aktivnost ne samo što spušta razinu adrenalina, ona također smanjuje lučenje adrenalinskih hormona stresa i povećava opskrbu mozga krvlju i kisikom.

Pasivniji muškarci (koji npr ne trče) depresivniji su i imaju nižu razinu endorfina. Redovito hodanje popravlja pamćenje i ublažava znakove demencije. Vježbanje doslovce sprečava propadanje mozga čime ono ostaje gušće, gdje protivno naš mozak u starijoj dobi gubi na gustoći i volumenu.

Vježbanje također ubrzava metabolizam. Plivanje je odlična cjelovita tjelovježba kojom razvijate snagu, izdržljivost i gipkost, no pomaže i dodatno istezanje. Bolje je plivati kraul ili leđno jer tim stilom koordinirte tijelo i mozak i tako popravljate koncentraciju. Pilates jača kralježnicu i podiže mišićni tonus ali ga je potrebno dopuniti nekom aerobnom tjelovježbom. Joga stvara vitalnu energiju, izvrsna je za istezanje i održavanje gipkosti, ali s nedostatkom aerobnog kretanja. Uz većinu aerobnih vježbi steći ćete kondiciju i izdržljivost, ali ne i dovoljnu gipkost. Trčanje i hodanje treba nadopuniti istezanjem prije i poslije, kao i biciklizam. Znači, plivanje je najpotpunije.

Vježbanje je sjajno za kosti i zglobove. Gubitak mineralne gustoće kostiju može spriječiti čak i lagana tjelovježba poput tai chija. Što ste mlađi kad počnete vjećbati, to je bolje djelovanje na gustoću kostiju i njihovu snagu u kasnijem životu. Spoj vježbanja i uzimanja dodatnog kalcija i vitamina D je formula za značajnije povećanje koštane mase.
Vožnja bicikla, plivanje i trčanje su dobri, dizanje utega i vježbe snage nisu osobito dobri za produljenje života. Aerobne vježbe smanjuju kolesterol ukrvi, ubrzavaju bilo i podižu krvni tlak i tako popravljaju kardiovaskularno zdravlje i mentalne sposobnosti. Od njih ćete bolje spavati, a također su važan dio borbe protiv starenja. Kako kaže stara kineska poslovica 'Oni koji cijepanju drva, dvostruko se ugriju'.

8. tajna – stvarajte vitalnu energiju – faktor chi

Kineska medicina koja je građena oko pojma vitalne energije što teče kroz kanale (ili meridijane) u tijelu, opisuje dvije vrste vitalne nergije - materijalnu i nematerijalnu.

Materijalni chi dobivamo iz zraka i hrane. To se može odnositi na neku vrstu nabijenih čestica u zraku, npr poznato je da su negativni ioni u zraku koncentriraniji kad se nalaze uz vodopad ili more, ili nakon oluje. Na jednoj razini to je objašnjenje za to što se na takvim mjestima često osjećamo kao da smo napunjeni energijom.

Nematerijalni chi je ono što nismo uspjeli 'uhvatiti' i izmjeriti, prisutan u hrani, zraku i nama samima. On je način da se usredotočimo na sebe, na naše istinsko biće, te da svjedočimo smiraju svojih misli i osjećaja u stvarnim i zamišljenim životnim dramama. Rođeni smo s pričuvom životne chi energije koja u konačnici vodi prema kraju našeg života. Ta se energija također može zaustaviti i možemo je potrošiti vlastitim postupcima i vlastitim stanjem duha, ali se isto tako svjesnim vježbanjem može obnoviti i ponovno poteći.

Diakath disanje – nađite irno mjesto udobno sjednite i ispravite leđa. Usredotočite se na točku Kath (nešto niže pupka po sredini tijela), pustite neka se trbuh polako širi iz te točke, duboko i bez napora udišite, nek se pluča pune zrakom odzdo do vrha. Kad izdišete opustite trbuh i ošit i do kraja ispraznite pluća. Izvodite vježbu svako jutro prije doručka, kad god ste pod sresom, prije važnog sastanak, ponovite je vlastitim tempom.

Jednkao kao što svakoga dana moramo jesti i piti, tako svakodnevno moramo raditi na kolanju naše vitalne energije. Većina vježbi polazi od toga da je tijelo stroj koji treba trenirati kako bi bio u kondiciji. Za razliku od njih, psihokalistenika je zamišljena tako da donosi i tjelesnu kondiciju i vitalnu energiju dovođenjem u ravnotežu tijela i duha. Ključ je u točno određenom načinu disanja uz svaku vježbu.

Zemlja ima specifičnu frekvenciju ili 8Hz. Frekvencija aktivnosti mozga koju postižemo u stanju duboke opuštenosti također je oko 8 Hz. Možda je to jedan od razloga zašto se osjećamo tako pomlađeno kad smo okruženi prirodom u šumi, planinama, uz more. Nema sumnje da smo svi doživjeli pomlađujući učinak vremena provedenog u prirodi.

9. tajna – izbacite prošlost iz sadašnjosti i učite iz te prošlosti

Svaka misao prati neki osjećaj i osjećaji pozitivni ili negativni uvelike utječu na naše zdravlje i rad našeg organizma.

Emocija je prirodna energija, dinamičan doživaljaj koji mora proši kroz tijelo i iz njega izaći. Ipak djecu učimo ne pokazivati emocije – dovoljn oje sjetiti se onog 'ne budi beba'.
Negativne se emocije cijelog života doslovce pohranjuju u pamćenju naših stanica. Mogu se očitovati kao fizička napetost pa uzrokuju različite zdravstvene probleme, primjerice glavobolje, čireve, sindrom iriabilnog crijeva i neke ozbiljnije bolesti kao rak i kardiovaskularne bolesti. Eksremni osječaji utječu na rad srca, slabe obrambeni sustav i otežavaju probavu.

Preuzmite metodu 'jutarnja stranica' koju je osmislila Julia Cameron kako bi pomogla umjetnicima koji su u stvaralačkoj krizi, ali vrijedi i a svakog od nas, uostalom, mi smo svi kreativni: kreiramo vlastite živote i ovom metodom raskidamo lance prošlosti. Uzmite papir i napišite što god vam padne na pamet. Kad pišete o prošlosti počnite sa 'sjećam se...' i pišite, nema veze i ako je izmišljeno – to je vaša emocionalna istina.

Kretanje je sjajan način da izbacimo iz sebe negativne emocije. Uvijek ste osvježeni nakon dobre šetnje ili trčanja.

10. tajna – nađite svoj smisao – sagledajte širu sliku

Kad ostarite morate imati neku svrhu koja je veća od vas samih. Tako život postaje smislen. To je deseta tajna: osjećaj svrhovitosti života i povezanost s duhom. To nam dvoje daje širi kontekst u kojemu svoj život živimo sa smislom, svrhom, i povezanošću s drugima, sa svojom obitelji, zajednicom, prirodom.

Studije su pokazale da ljudi koji meditiraju imaju više adrenalinskog hormona DHEA, hormona koji usporava starenje, a manje hormona stresa kortizola. Također, meditacija podiže kvalitetu njihova života.

Nekima je svrha životna skrb i biriga o drugima, neki smisao pronalaze u tome da sve čine s ljubavlju ili izvrsnošću, nekima se sastoji u vlastitom razvoju i u tome da postanemo najblji što možemo. Katkada je glavni motiv želja da budemo sretni i da emocionalno ne patimo, no kroz proces vlastite preobrazbe – kako god je postigli – i učenjem kako nadići svoje ograničene predodžbe, negativne uzrple ponašanja, sebičnost i uskogrudnost, postajemo sposobniji služiti drugima.

Dalaj Lama je jednom rekao da svako ljudsko biće želi biti sretno i ne patiti te da se svakoga dana mora sjetiti kako njegova želja da bude sretan i ne pati nije ni važnija ni manje važna od želja onih s kojima je u odnosu.

Vi ste jedinstveni ii imate svoje jedinstvene darove. Tajna je u tome da doznate koji su to darovi i da ih dajete. Dubok osjećaj ispunjenosti možemo imati i ako male stvari činimo s ljubavlju ili ako proširujemo krug ljudi o kojima se brinemo.

Jedna od velikih podjela u raspravi o tome ima li Boga nastaje između onih koji imaju određeno 'ekstatično' iskustvo i onih koji ga nemaju. Pod ekstatičnim iskustvom podrazumijevam otvaranje srca, doživljaj jedinstva, svijest o čistom bivanju onkraj misli. Uz takva iskustva često ide osjećaj da je sve savršeno i da nas vodi inteligencija viša od nas.

Povezanost s duhom mnogi osjećaju kao povezanost s nepromjenjivim ja, kao snažan doživljaj onoga što jesu ili osjećaj jednostavnog 'bivanja' koji postoji onkraj osobnosti ili ega. U istočnjačkoj se tradiciji to nepromjenjivo bivanje često opisuje kao uviđanje naše čiste sposobnosti za svjesnost ili spoznaju života. U odličnoj knjizi The heart of meditaiton Sally Kempton to ovako opisuje:
To mi je najlakše razumjeti tako da se zamislim kao sastavljenu od dvaju različitih aspekata: dijela koji se mijenja, raste i stari i dijela koji se ne mijenja. Promjenjivi dio ima različite vanjske osobnosti i jednako mnogo tajnih ja. Neke su naše strane stare i mudre, druge nagle i nerazvijene i luckaste. One imaju i različita stajališta. Tu je također hladnoća, koja postoji usporedno s velikom sposobnošću za emocionalno uzbuđenje, tu su površnost i dubina, suosjećanje i sebičnost. Ukratko, neki nizunutarnjih likova koji postoje u našoj svijesti, svaki s vlastitim načinima razmišljanja i osjećanja, svaki s vlastitim glasom.
Ali uza sve te različite i često suprostavljene vanjske uloge i unutarnje likove, jedno ostaje stalno: svjesnost koja ih drži na okupu. Svijest o našem postojanju jednaka je u ovom trenutku kao što je bila kada smo imali dvije godine. Ta svijest o bivanju krajnje je neosobna. Ona ne daje prednost jednom tipu osobnosti pred drugim. Ona gleda kroza sve njih kao kroz različite prozore, ali njima nikada nije ograničena. Katkada tu svijest doživaljavamo kao hladni promatrači – svjedoci svojih misli i postupaka. Katkada je doživaljavamo jednostavno kao svijest o tome da jesmo, postojimo i osjećamo da postojimo.

U svojoj meditaciji usredotočite se na disanje. Kad udišete mislite 'ja jesam'. Kad izdišete mislite 'ja jesam'.sa svakim se dahom još malo opustite. Kada vam dođe neka misao, registrirajte je i nazovite 'misao'. Tako ćete se od nje moći odmaknuti kako vas nebi ponije. I ponovo se usredotočite na disanje.

Meditacijom 'tko sam ja doista' s postavljenim pitanjem možda nećete dobiti odgovor u riječima, tražite osjećaj duboke prisutnosti. Možda će odgovor doći u obliku osječaja praznine. To nije negativan doživaljaj, iako bi vas mogao iznenaditi. Taj je osjećaj praznine jedan od načina na koje ulazimo u svoju neverbalnu svjesnost. Kada mu se prepustite, pokazuje se kao sjajno iskustvo. Tada nastaje neki osjećaj npr blagost ili čežnja, ili slika ili čak svjetlost.

Meditacijom 'suosjećajne dobrote' kad udišete mislite 'neka budem sretan', kad izdišete mislite 'neka budem zdrav'. Kad opet potom udišete mislite 'neka ne patim', kad izdišete mislite 'neka budem u miru'. Ponovite to pet puta, a potom mislite na nekoga i spominjite njegovo ime u istim riječim npr Neka Ivan bude sretan...
Podsjetite se tijekom dana s vremena na vrijeme misli o suosjećajnoj dobroti i uvijek počnite od sebe. Ta medicacija otvara srce i potiče osječaj dobrote. Shvatit ćete da se osjećate povezaniji s ljubavlju prema sebi, kao i ljubavlju prema drugima.

Naš um tvore naše misli, a hrana tvori tijelo. Kad zagospodarimo svojim mislima i osjećajima i kada se pravilno hranimo, mi se doslovce programiramo za zdravlje i sreću.

Čovječanstvo i svijet koji je stvori ljudski rod svakako nisu posve zdravi. Zamislite populaciju od bilijuna jedinki koje žive pod istim krovom u stanju vječne sreče. Takva zajednica postoji – zove se zdravo ljudsko tijelo.
Opskrbljujete li tijelo, um i duh okolinom koja ih hrani, doista možete promijeniti svoje zdravlje. Što više budete u sebi jedinstveni i energizirani, više ćete moći dati drugima. Čovječanstvo, djelujući kao jedan duh i s dubokim poštovanjem prirode te s pravim razumijevanjem onoga što doista znači zdravlje, može riještiti i vjerujem da će riješiti probleme s kojima se suočavamo. Ovaj svijet može biti bolji raj, ali to putovanje počinje sa svakim od nas.

Jeste li spremni mijenjati svoju prehranu, zdravlje i život?

Zlatna pravila optimalne prehrane:
Jedite hranu koja koristi probavi, a manje pšeničnih i mliječnih proizvoda. Smanjite unos pšenice na najviše jednu porciju na dan (kruha, pizze i sl). Liječnih proizvoda također jedite najviše porciju na dan.
Jedite namirnice niskog glikemijskog opterećenja GL kako biste šećer u krvi regulirali ugljikohidratima koji se sporo iskorištavaju i topivim vlaknima (grah, leća, smeđa riža i kinoa). Bjelančevine jedite u ugljikohidrate, npr voće s orašastim plodovima ili ribu s rižom.
Smanjite konzumaciju rafiniranih namirnica (bijelog kruha, brašna, riže) na porciju na dan.
Uzimajte mnogo antioksidacijskih hranjivih tvari. To ćete postići s osam do deset porcija raznobojnog voća i povrća te mnogo zelene lisnate salate.
Masnu ribu jedite najmanje 3 puta na tjedan ili/i uzimajte kapsule ribljeg ulja svaki dan.
Svaki dan pojedite tri porcije svježih, sirovih sjemenki i orašastih plodova, ponajprije lanenih i bučinih sjemenki.
Jedite više bjelančevina biljnog podrijetla iz graha, leće, kinoe, svježeg orašastog voča i sjemenki.
Pojedite 6 jaja iz oranskog uzgoja svaki tjedan.
Smanjite konzumaciju crvenog mesa na najviše 2 porcije na tjedan i birajte samo krto organsko meso.
Izbjegavajte šećer i grickalice sa šećerom ili ih jedite samo u iznimnim prigodama.
Jelu nemojte dodavati sol, izbacite ili smanjite količinu posoljenih grickalica te smanjite unos slane, prerađene hrane.
Popijte svaki dan osam čaša vode.
Izbjegavajte napitke s kofeinom ili barem svedite kofein na najviše 100mg na dan.
Alkohol smanjite na najviše 3 pića na tjedan.

Za potpuno zdravlje treba vam žlica sjemenki na dan. neka omjer bude pola količine lan, i preostalih pola na 3 jednaka dijela buča, suncokret i sezam.

3 su osnovne dopune prehrani kao temelj dobro zdravlja: multivitamin (sa 100mg magnezija, 10 mg cinka i po 25 µg selena i kroma, 10µg vitamina D) kojeg je najbolje uz doručak i uz ručak, preparat s omega-3 i omega-6 masnim kiselinama, dodatni vitamin C od 2 gr.
Vitamine B skupine nemojte uzimati kasno načečer ako teško zaspite, dok ćete suprotno uz kalcij i magnezij lakše zaspati. Nemojte uzimati pojedine B vitamine ako uz to ne uzimate B kompleks. Nemojte uzimati pojedine minerale ako ne uzimate i multiminerale. Uvijek uzimajte najmanje 10 puta više omega-3 nego omega-6 masti. Ako znate da vam manjka bakra uzimajte ga ali u 10 puta manjoj dozi od količine cinka jer previše bakra sprečava djelovanje cinka.

Vitamini i minerali nisu lijekovi i zato ne biste smjeli očekivati da se vaše zdravlje preko noći popravi. Većina ljudi osjeti poboljšanje mjesec do tri mjeseca od početka uzimanja. Prve su uočljive promjene više energije, mentalna budnost, emocionalna stabilnost i bolji izgled kože.

Vaše je tijelo vrlo inteligentno, izoštreno milijunima godina evolucije. Ono uvijek misli na vaše dobro. Evoluciju ne možete prevatiti. Osluškujte svoje tijelo.

Većina zdravih namirnica košta manje od nezdravih. Uostalom, kako bi moglo biti jeftino pretvaranje jedne tako skromne zdrave namirnice poput krumpira u deset vrećica čipsa punog aditiva?! Obično nije problem u novcu, kad je hrana u pitanju, nego u alokaciji sredstava.

Dobro zdravlje je dar, ali dar koji podrazumijevamo kada ga imamo i za koji molimo kada ga nemamo. Održavanje zdravlja ne iziskuje osobit napor, pa zašto onda ne činimo prave stvari? Iz neznanja, jednostavno ne znamo što treba činiti, ugađamo osjetilima jer nezdrava hrana tako dobro miriše i tako je ukusna, a reklamna industrija itekako dobro zna kako vas potaknuti, zato morate biti čvrsti i oduprijeti se, napor – katkada ne činimo pravu stvar – bilo to kuhanje zdrave večere ili vježbanje jer iziskuje napor, ironija je u tome što ulaganjem malo energije u pravom smjeru dobivamo više energije, preopterećenost – pritisak stresova u namauzrokuju da upravo u takvom stanju jedemo lošu hranu i time rasipamo energiju, navika – definicija je ludila činti iste stvari, a očekivati drugačije rezultate, istina je ako ne činite ništa stvari ne ostaju iste – postaju gore.

Život je sjajan kad je čovjek zdrav, a bit ćemo zdravi ako osluškujemo svoje tijelo i razumijemo kako ono radi.








23.01.2014. u 09:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2014  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se