Putovati kroz vrijeme? Zašto ne!

Krešimir Mišak
Izdavač: AGM 2012.

Istočnjačke duhovne i filozofijske tradicije drže da je vrijeme po svojoj naravi iluzorno i da proistječe iz ograničenosti i zarobljenosti svijesti u svijetu iluzije (maye).
Vrijeme je dio vječnosti koji je zauvijek svezan kružnim gibanjem i svako raščlanjivanje vremena slijedi nebeska gibaja, u prvom redu gibanje Sunca.
U hinduskoj kozmologiji svemir prolazi kroz ponavljajuće cikluste nastajanja, nestajanja i ponovnog rađanja. Isto je vrijedilo i za 'svemir u malom' – čovjeka, prema njihovoj predodžbi o reinkarnaciji. Prema vedskoj kozmologiji, jedan takav veliki kozmički ciklus trajao bi 4.320.000 godina, što je 360 puta 12.000 godina.
Maye su izumili kalendarski sustav tzv dugog brojanja čime su nastojali izraziti ciklički kontinuitet vladarske dinastije na duge periode, od mitskog početka stvaranja 11.kolovoza 3114.godine prije Krista. Najveći ciklus u dugom brojanju period je od 1,8 mil dana ili 5 tis solarnih godina. Nije poznato kako su Maye odabrali početni datum za svoje računanje vremena u dugom brojanju, no na osnovi poznatih zapisa na kamenim strelama znamo da je to bio datum 11.kolovoza 3114.godine prije krista. Taj ciklus se završava upravo ove godine i očito je povezan sa Sunčevom aktivnošću.
Shvatio sam da je vrijeme nešto što je temeljno vezano uz kretanje svijesti u jednoj većoj stvarnosti. Očito imamo mentalnu sposobnost rastezanja vremena, koja se očituje i na fizičkoj razini. Vrijeme je svojevrsna iluzija s objektivnim licem.
U budizmu vrijeme se shvaća kao nešto poput trika pamćenja. Ono što zovemo prošlošću su sadašnja sjećanja. Ono što zovemo budućnošću je sadašnja obrnuta projekcija prošlosti, očekivanje na osnovi pamćenja. Stvarna je samo vječno prisutna sadašnjost. Sve ostalo vezano uz vrijeme mentalne je naravi.
Sva materija potječe i postoji zahvaljujući sili koja dovodi česticu atoma u vibraciju i drži taj najsičušniji solarni sustav atoma na okupu. Moramo pretpostaviti postojanje svjesnog i inteligentnog uma iza te sile. Taj um je matrica svekolike energije.
Suvremena istraživanja sve više upućuju na zaključak da su život i svijest temeljna svojstva svemira, a ne nešto što bi se pojavilo tek kada materijalni svijet evoluira na višu razinu materijalne biološke složenosti.
Sveti Augustin je predložio da se vrijeme možda mjeri umom. Ne mjeri se sam događaj, nego dojam koji on ostavlja na um. Pa tako budućnost postoji za um samo u iščekivanju, sadašnjost u zapažanju/zamjedbi, a prošlost u sjećanju. To znači da vremenske dimenzije ne postoje izvan uma – um očekuje budućnost, sjeća se prošlosti. A sadašnjost nema trajanja, ipak – pažnja uma je uvijek prisutna. I onda, je li vrijeme iluzija uma? Ako jest, onda bi bilo moguće iskočiti iz rijeke vremena, potrčati njezinom obalom i ponovno ući u prošlost ili u budućnost.
Planckovo vrijeme, najmanja jedinica vremena kojoj se može pripisati ikakvo fizičko značene, iznosi 10 na -43 sekundi. Irječ je o nezamislivo kratkom trajanju koje bismo mogli izraziti i ovako: ono je manje od trilijunke trilijunke atosekunde. Iza te granice nalazi se neotrkiveno i uvjetovanom ljudskom umu nezamislivo područje bezvremenosti.
Satovi uopće ne mjere vrijeme. Oni mjere ono što ljudi definiraju kao vrijeme.
Fizičari vjeruju da je svemir započeo život kao vrlo jednostavna, zbijena lopta energije. Iako zakoni fizike ne određuju u kojem se smjeru vrijeme kreće, to čini neprekidno širenje svemira. Kako se svemir širi, postaje sve složeniji i neuređeniji. Sve veći nered, kojeg fizičari zovu povećanje entropije, potpomaže širenju svemira, od kuda potječe ono što mi poimamo kao neprekidno protjecanje vremena.
Što se brže krećemo kroz prostor, to se brže krećemo i kroz vrijeme.
Atomski satovi u avionima izgubit će oko 40 nanosekundi na letu prema istoku, a da će dobiti 275 nanosekundi leteći prema zapadu.
Da bi se napravio znatniji vremenski skok, brzina kretanja trebala bi biti 99,995 posto brzine svjetlosti. Tom brzinom trebalo bi prijeći 500 svjetlosnih godina i istom se brzinom se vratiti da bismo zatekli 1.000 godina stariju Zemlju, dok bismo mi bili samo 10 godina stariji.
U općoj teoriji relativnosti Einstein je predvidio da gravitacija usporava vrijeme. Satovi idu brže u potkrovlju nego u podrumu koji je bliži središtu Zemlje i time dublje u gravitacijskom polju. Također, satovi idu brže u svemiru nego na Zemlji.
Kako bi zakrivili prostor trebate masu. U ovom trenutku ne budimo skromni već se okrenimo najmasivnijim objektima u svemiru, crnim rupama. One nastaju kad se divovske zvijezde uruše na kraju svoga životnog vijeka. Može ih se naći posvuda po našoj galaktici. Toliko su masivne da zakrivljuju prostor do te mjere da iz njih ne može pobjeći čak niti svjetlost. Stoga se smatra da crne rupe mogu zakriviti prostor-vrijeme na takav način da bismo prolaskom kroz njih mogli doći u neko drugo vrijeme. Takvi prolazi, koje su u prostor-vremenu izbušile crne rupe, nazivaju se crvotočinama.
U znanstvenoj fantastici crvotočine se koriste kao prečice između dvije udaljene točke u svemiru, a uklapaju se i u opću teroiju relativnosti prema kojoj gravitacija savija prostor-vrijeme. Kao što tunel kroz brdo moće biti kraći od ceste koja ide preko brda, tako i put kroz crvotočinu može biti kraći od ceste koja ide preko brda, tako i put kroz crvotočinu može kraćim putem povezivati dvije točke između kojih leće nepregledna svemirska prostranstva.
Crvotočina naliku crnoj rupi, jer riječ je o predmetu zastrašujuće gravitacije. No za razliku od crne rupe koja nudi jednosmjerno putovanje u ništavilo, crvotočina bi imala ulaz i izlaz.
Egzotična materija: materija koja ima negativnu gustoću energije.
Opća teorija relativnosti: Einsteinovi zakoni fizike u kojima je gravitacija opisana kao zakrivljenje prostor-vremena.
Specijalna teorija relaitvnosti: Einsteinovi zakoni fizike koji ne uključuju silu gravitacije.
Gravitacijska vremenska dilatacija: usporavanje tijeka vremena pokraj nekog gravitacijskog tijela.
Hiperprostor ili hipersvemir: fiktivan ravni prosor u kojem su različiti dijelovi svemira povezani prostranim prečicama i petljama.
Eistein je otkrio da su vrijeme i prostor potpuno neodvojivi, dvije manifestacije iste bazične energije. Ovo sugerira da kada energija izvornog polja (gravitacija) teče u atom, ona u atomu pokreće i tijek vremena. Brzina vremena bila bi određena brzinom gibanja unutar atoma. Kako protok energije unutar atoma postaje koherentniji u njemu se počinje brže kretati i vrijeme.
I kemijske reakcije se također ubrzavaju ili usporavaju. Ustanovilo se da i brzina rasta živih bića, poput bakterija ili biljaka, ovisi o brzini kojom kroz njih, i kroz njihovo lokalno okruženje, protječe vrijeme.
Samo vijeme ubrzava se ili usporava na kvatnoj razini i da se to događa širom svijeta, na isti način, u isto vrijeme. Taj bizarni ples, pleše plesni par Vrijeme i Prostor, na razini barem isto toliko masivno kao što je i sama Zemlja, budući da on utječe na sve nas, a time se stvaraju posve mjerljivi kvantni efekti, no mi ipak i dalje uživamo u lijepom, urednom i linearnom doživljaju vremena. Sveti Augustin i Kant imali su slična razmišljanja, naizgled ujednačen tijek vremena možda je tek psihološko iskustvo koje nas čuva od ozbiljne mentalne dezorijentiranosti.
Ako je vrijeme nekakva energija u prostoru kroz koi se svi mi gibamo, kao onda možemo biti tako sigurni da se ta energija kreće samo prema naprijed, u ono što smatramo budućnošću. Je li moguće da se Zemlja vrativši se u isti orgitalni položaj u kojem se nalzaila ranije u odnosu na Sunce, možda vraća u jedno polje vremena srukturiranog područja unutar Izvornog polja, koje ima slične značajke i utjecaje kao i prije.
Ako bi se izradio grafikon bilo koje fizičke, kemijske, biološke ili radioaktivne reakcije, on bi se pokazao gotovo istovjetnim onome izrađenom dvadeset četiri sata kasnije, tj. Nakon punog okreta Zemlje. Godinu dana kasnije opet bi se pokazao vrlo sličan otisak.
Kozirev je svojim istraživanjima pružio jasan znanstveni dokaz o postojanju suptilne, eterične tvari koja proćima fizičku materiju i daje joj život. Ta eterična tvar je bioaktivna i posjeduje stvarnu masu i strukturu polja visoke energije, ona prožima sve, a njizin utjecaj je mjerljiv znantvenim instrumentima. Eterično polje formira eteričnu prostor vremensku geometriju koja je izvor elementarnih čestica univerzuma, a otkriće tog polja pruža novu paradigmu postojanja fizičke materije.
Takvi oblici suptilne tvari, kvanti, mogu imati pozitivni ili negativni predznak, te je prostor-vrijeme izrazito kubično centrirana geometrijska konsrukcija bez mase, s vrlo visokom energetskom vrijednošću. Za vrijeme pomrčine otkriveno je da Sunce odašilje takav oblik tvari, a Mjesec ga skuplja. Proporcionalnim prekrivanjem Sunca Mjesecom dolazilo je do povečanja mase suptilne nergije. Izmjerene vrijednosti dosegle su maksimum, a potom su se opet vratile na nulu. Takvim eksperimentima može se utvrditi da nebeska tijela doista odašilju nešto nama nepoznato.
S obzirom da svjetlu neke zvijezde mogu trebati milijuni godina kako bi doprlo do nas, a u međuvremenu se stvarni položaj te zvijezde promijenio, gledajući zvjezdano nebo, mi gledamo prošlost. No kada je svoj teleskop usmjeravao prema stvarnom položaju određene zvijezde, koji bi se mogao izračunati različitim metodama Kozirev je ustanovio da je tada signal bio mnogo jači. To je impliciralo da njego teleskop detektira valove koji putuju mnogo brže od brzine svjetlsoti, valove koji praktički stižu trenutačno. I kao da to već nije bilo dovoljno zbunjujuće Kozirev je tražeći pogledom gdje bi se zvijezda mogla nalaziti u budućnosti, također detektirao energiju koja dolazi iz tog smjera.
Kao da je zvijezda bila rasprostrta u vremenu, poput vala, pa se moglo detektirati njezin položaj u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti odjednom, samim promatranjem tog neobičnog učinka. Što je bio bliži trenutno poloćaju promatrane zvijezde, to ej mogao detektirti više njezine energije.
Kozirev je zaključio da je sve ondje gdje jest – istodobno (na nekoj temeljnoj razini gdje nema iluzije protoka vremena). Prošli, sadašnji i budući položaji neke zvijezde ispoljavali su mjerljivu energiju, a mijenjala se jedino jačina te energije u vremenu.
Kozirevljeva istraživanja možda objašnjavaju kako je čestica, kada se pretvori u val, još uvijek čestica, ali – čestica u vremenu.
Opća teorija relativnosti predviđa da tijela koja se vrte vuku oko sebe prostor-vrijeme.
Paradoks blizanaca – zključak je Einsteinove specijalne teorije relativnosti da nijedan materijalni predmet ne može putovati brzinom svjetlosti, već samo sporije od tih gotovo 300 km po sek. Takozvani paradoks blizanaca povezuje tu teoriju s problematikom putovanja kroz vrijeme. Zamislite dva blizanca od kojih jedan kreće na putovanje bzrinom bliskom onoj koju postiže svjetlost u vakuuumu, dok drugi ostaje na Zemlji. Kada se blizanac-svemirski putnik vrati kući nakon nekoliko subjektivnih godina putovanaj bit će toliko godina stariji. No njegov će blizanac na Zemlji biti već starac. Posljedica je to relativnosti tijeka vremena, čim se osoba brže kreće njezino se vrijeme usporava u odnosu na predmet koji se kreće sporije.
Hawkingova osnovna teza glasi da zakoni prirode možda jednostavno sprječavaju ljude da šeprtljaju po prošlosti.
Mnoštvo svjetova – ova ideja koja se temelji na kvantnoj fizici kaže da postoji neogrničen broj svemira, u kojim su ozbiljne sve mogućnosti. Drugim riječima u jednom se svemiru uputite u prošlost i ubijete svog djeda, u drugom to ne učinite. U jednom je svemiru Hitler odlučio da ne krene na Rusiju i zato je pobijedio u drugom svj ratu. U nemo je svemiru Lee Harvey Oswald zaista bio taj koji je putao u Kennedyja. To su takozvane alternativne povijesti.
Ali s beskonačnim brojem svemira, kako vremenski putnik ikada može naći put natrag u svemir iz kojeg je krenuo. Možda je ovo gledište kojem se mnogi priklanjaju, teško g aje prihvatiti zdravim razumom jer ono daje zaključiti da se svake sekunde događa beskonačan broj podjela i da se radi o većem broju svemira nego što ima čestica u ovom našem svemiru. Značilo bi to da se stalno mora stvarati puno materije. Zvuči gotovo nevjerojatno.
Bierman je pokazao da naš mozak stalno vidi tri sekunde u budućnost.
Fiziološke studije pokazale su da tijelo često registrira anomalnu informaciju, ali one ne prelazi prag svjesnosti.
Prekognitivne vizije često se odnose na tragedije. Slutnje nesretnih događaja četiri su puta učestalije od slutnji sretnih događaja. Najbrojini su predosjećaji smrti, dok su nesreće na drugom, a bolesti na trećem mjestu. Razlog za to čini se očiglednim, tako smo duboko uvjereni kako percipiranje budućnosti nije moguće da naše prirodne prekognitivne sposobnosti ostaju uspavane. Poput nadljudske snage koju pojedinci iskazuju u po život opasnim situacijama, one se u našu svijest preliju tijekom kriznih trenutaka.
Parapsiholog William Cox je u statističkoj studiji provedenojnad dvadeset osam teških željezničkih nesreća koje su se dogodile u Americi, otkrio da se u dane nesreća na vlakove ukrcalo značajno manje ljudi nego u iste dane prijašnjih tjedana. Coxova otkrića navode nas na zaključak da svi mi možda neprestano nesvjesno pretkazujemo budućnosti. Iako predviđanja nisu u tehnikoloru, očito su često dovoljno emocionalno snažna i uvjerljiva d aih ljudi poslušaju.
Iscjeljujuća moć svijesti i namjere ne ovisi ni o vremenu niti o prostoru. Molitva, kako se čini, djeluje retroaktivno, a uz to i preko velikih udaljenosti. Možda je točno ona osebujna opaska: Nikada nije prekasno imati sretno djetinjstvo!
Provedeni su deseci istraživanja o retronamjeri i ona čini se pokazuje da ne postoji prava prošlost i prava budućnost. Život je jedno veliko rastegnuto ovdje i sada. Ako buduće misli mogu utjecati na one ranije...
Područja najotvorenija za utjecaj obrtanja vremena oni su trenuci koji su klice – najranije faze događaja prije nego što procvatu i izrastu u nešto statično i nepromjenjivo. To su trenuci u kojima se priroda još nije odlučila.
Prema ideji kvantne superpozicije radioaktivni atom može postojati u dva stanja istovremeno – u jednom u kojese raspao i u onom u kojem nije. Suvremena kvantna fizika tvrdi da je atom prisiljen izabrati jedno od dva stanja samo onda kada njegov raspad motri ljudski promatrač. Ako je tomu tako, onda će kada Schmidtov aparat nasumično izabire brojeve postojati složena superpozicija stanja u kojem će se nalaziti svi mogući redoslijedi brojeva. Dok god brojevi ostanu nepromatrani, bit će u superpoziciji, to jest u svim kombinacijama u isto vrijeme.
Prošlost nije nestala time što se dogodila, već i dalje postoji, dostupna percepciji nekih ljudi. Ako je tijek vremena od prošlosti i prema budućnosti tek privid, onda se više ne čini tako teškom zadaćom putovati u prošlost.
Ozbiljno je uzeo svjedočanstva ljudi koji opisuju biće u području gdje vrijeme stane i gdje neki od njih vide prošlost, sadašnjost i budućnost odjednom ovoj pojavi koju on zove čista sadašnjost, dr Saniga dodao je iskustva mistika, vidovnjaka, i ostalih koji su doživjeli da se odjednomnađu u budućnosti, kao i onih koji su opisali kako ih se bez njihove želje odvuklo u prošlost.
Nakon prolaska kroz to dugo tamno mjesto sve misli mog djetinjstva i moj cjelokupni život bili su tamo, na kraju tog tunela, blješteći ispred mene. Ne kao jedna po jedna stvar nego sve odjednom. Sve je istodobno bilo tamo.
Uobičajena kriza srednih godina (stari narodi su je zvali tamna noć duše) otvaranje je ega prema silama od kojih se ogradio tijekom ranije nužne faze razvoja. Drugim riječima, naš je ego dobar pri snalaženju u trodimenzionalnom svijetu tvari i u jednosmjernom vremenu, ali ne može obuhvatiti svijet vječnosti u kojem trodimenzionalni svijet lebdi. Suglasno s ovim psihološko-duhovnim shvaćanjem, Sanigine jednadžbe pokazuju da naš trodimenzionalni svijet vezan vremenom zaista može biti tek dio neizmjerno većeg, beskonačnog svijeta vječnosti.
Randles kaže da su te vremenske oluje stvarna pojava, mada ih znanost još nije prepoznala niti proučila.
Jenny Randles je na temelju slučajeva koje je skupila identificirala mnoge zajedničke lemenete vremenskih pomaka. Među njima su svjetleća magla, kuglasti vrtlozi koji se kreću, jaki trnci koje osjećaju ljudi blizu njih, a u nekim slučajevima bolovi u zglobovima ili bolni osipi na koći nakon izlaganja, kao i dugotrajna mučnima, bolovi u mišićima i značajan gubitak motoričke koordinacije, takav da ljudi ne mogu čak niti normalno uhvatiti kvaku na vratima i otvoriti. Neki su se ljudi također pojavili mokri iako nije bilo vidljive vode na području iz kojeg su došli. Među druga obilježja ubrajaju se prestanak rada automobila u pokretu i njihovih akumulatora, neobična povećanja temperature i vrlo čudan niz promjena u ljudskoj svijesti. Obično to uključuje sablasnu tišinu, dojam kao da je čitav svijet stao.
Naša je svijest prvi nam znani vremeplovac do sada. Nema nikakve sumnje da je povremeno ako ne i često putovala u prošlost i budućnost. Ali kakva je priroda tog putovanja kroz vrijeme, i još važnije, što nam ono govori o prirodi svijeta oko nas – to su već malo teža pitanja. Neosporno se svi slažu oko toga da vrijeme nije tako čvrsto kakvim se čini, moguće ga je ubrzavati, skraćivati, pa i putovatikroz njega amo- tamo. I kada se sve zbroji i oduzme možda je čak točnije reći da vrijeme putuje kroz nas, a ne mi kroz vrijeme. Sudeći prema do sada rečenom, mi smo taj projektor koji vrti film vremena unaprijed i unatrag te ga može i zaustaviti na nekom željenom dijelu.
Tesla je ustanovio da planet Zemlja posjeduje prirodnu rezonanciju. Odlučio je rezonantnim valovima Zemlje koji se šire kroz zemlju i atmosferu prenijeti električni potencijal, čime je došao u dodir s nečim nepoznatim, tzv zonom nultog vremena.
Slavni renesansni alkemičar Paracelsus jednom prilikom je zapisao: od te tvari koju nazivamo electrum magicum, moguće je načiniti ogledalo u kome ćemo vidjeti sadašnjost ili prošlost, pogledati čime se trenutno bave naši prijatelji ili neprijatelji, promatrati ljude u dalekim zemljama, bila tamo noć ili dan, au njemu moćete vidjeti i sve što je ikada bilo napisano, čuti sve što je rečeno.
Aristotelova koncepcija raspadanja zvuka kaže da svjetlost i zvučni valovi ne nestanu nakon što su proizvedeni, već se na neki način transformiraju i ostanu prisutni zauvije.
Po Ernettiju svako ljudsko biće od rođenja do smrti trasira stazu i stvara brazde svjetla i zvukova. To čini njegovu individualnu oznaku identita. Isto se primjenjuje na događaje, glazbu, kretanje.

15.04.2014. u 15:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moja mediteranska dijeta

Dr. Lejla Kažinić Kreho
Izdavač: Profil 2012.

Uništavanje šuma dovodi do povećane koncetracije CO2 u atmosferi, kojeg je danas čak 35 posto više nego mnogogodina unatrag. Današnja koncetracija CO2 najviša je u odnosu na sve razine u posljednjih 650.000 godina.

Mediteranska dijeta predviđa rjeđi unos crvenoga mesa, ne više od dva puta tjedno, i to nemastan komad koji je najbolje pojesti u varivu sa žitaricama i dosta povrća.

Doručak je najvažniji dnevni obrok, stoga treba imati prioritet u odnosu na sve ostale obroke.
Nutritivno bogat doručak omogućuje gubitak kilograma, stabilizira razinu šećera u krvi, snižava kolestreol, poboljšava koncentraciju i pamčenje i čini nas opuštenijima.

Osnovu doručka čine cjelovite žitarice kao što je zob, koja će vas napuniti energijom, ali i pomladti izvana i iznutra.

Savršeni mediteranski ručak je od složenih ugljikohidrata i kvalitetnih bjelančevina.
Spavajući sagorijevamo oko 60 kalorija na sat te ako spavamo prosječno 8 sati to je 480 kalorija. Zato večera ne bi smjela sadržavati previše ugljikohidrata već kvalitetne bjelančevine u kombinaciji s povrćem niskog GI-a čime će se unijeti manje energije.

15.04.2014. u 15:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Računalo i mozak

John Neumann
Izdavač: Sveučilišna knjižara 2006.

Ako pretpostavimo da 'taktna frekvencija' neurona nije veća od 10na 2 hz, onda frekvencije od skoro 1000 MHz (to jest od 10 na 9 osnovnih operacija u sekundi), a kakve nalazimo u najnovijoj generaciji stolnih računala, dovode zaostajanje neurona do faktora od skoro 10 na7. To nas navodi na jedan neizbježan zaključak. Naime, ako bi mozak bio digitalno računalo s von Neumannovom arhitekturom, onda bi mu bilo suđeno da u usporedbi s elektroničkim bude prava kornjača.

15.04.2014. u 15:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Nenadani susret

Nives Štambuk
Izdavač: Naklada Bošković

Stavila je sparu na glavu, a na nju vjedro...

Divila sam se okretnosti njenih ruku, kako je živo trljala grubu tkaninu, umakala je, ožimala. Kad je juteni lancun uronila u more, on se raširi pod vodom, a meni se učini ko bandira što pozdravlja morski svijet.

Ona zatvori oči uživajući u stečenu miru.

Hoću samo reći da dođu ljudi. A i mi ponekad dođemo nekima, možda baš kad im treba, kad je važno. Možda to i ne znamo. Ali oni znaju.
Samo, znate, treba biti otvoren. Okrenuti se malo oko sebe. Otvoriti vrata ili barem prozor da uđe malo svjetla. A i srce. Da, da, i srce, mislim da je ono najvažnije.

Zašto si umro, Božo - zastenje - još si mi trrbao... Da te sretnem, da znam da si tu, da znam da sam ti važna.
Osjeti veliku prazninu oko sebe i u sebi. I tugu. I nemoć.

Dosta je bilo prošlosti, pomisli dok je pozivala lift.
Svitalo je, ali, začudo, nije joj se spavalo. Kao da se tek sada probudila.

Samo se sjećam da je poslije počeo ludi ples oko širokog stabla. Ispod bujne krošnje crne murve, koja kao da je posula na nas neku čaroliju, odigravao se neki čudni ritual. Anka je bacila štap u grm i k'o curica obigravala i izvijala se propinjući se na prste. Milica se popela na zidić da može bolje dohvatiti, i bogme dosezala je najviše grane, njena vrećica se najbrže punila. Kosa crvena ko sjajni bakar bljeskala se na suncu što se probijalo kroz gustu koprenu zelenih listova i slala neobične signale svuda okolo. Čudna neka seljančica ta milica.
Ja sam pružala ruke gore, dolje, lijevo, desno, usta, vrećica, njihanje. Neobičan ples uz treptaj listova, ljubičastih grozdića i sjajnoplavog neba. Bio je to pravi sunčani reggae.

Osvrnem se naokolo na kićene oltare, raspeće, pogled mi se sretne s blagim likom Majke Božje i tada sojetih sigurnost i utjehu, baš kao nekad davno.

O, Natalie, Natalie, uzdahnem u sebi, kako si me samo našla? Na stražnjim koricama piše da je knjiga prodana u milijun primjeraka. Ja ću biti milijun i prvi kupac ako treba. Tvoja sam, Natalie.

Vratih se do police Writing. Moja me knjiga čekala. Ona je već dobro znala da sam njezina i da je moja. Sigurno već i prije no što sam ušla u ovu kniižaru i prije no što sam sišla s tramvaja. Možda je odlučila biti moja još dok smo se vozili autoputom iz Splita. Ili možda još i prije, dok ju je Natalie još pisala.

Nisam je pokušala utješiti niti razvjeriti jer je to u takvim situacijama nemoguće. Riječi ne mogu ublažiti takve tragedije.

Ona svima priča o sinu. Osobito onima koje vidi prvi put. Tako održava i širi uspomenu na njega.

Zašto ni uvik vako, jesam li se tribala razbolit da čujen od njega koju lipu rič.

Njene velike smeđe oči posebno su sjajile. U njima se ogledavalo jutarnje svjetlo i novi dan koji je puno obećavao.

Znaš Marita, prozbori Filip, u životu nisam vidio ovakve ljepote. Ovo je nešto štote ispunja, što ostaje u srcu i kad čovjek ode daleko, ovo mu daje snage. Čini mi se da bih ovdje mogao ostati zauvijek.

Sažalijojse njen život koji kao da je proletio u tren, u brizi, u radu, bez imalo obijesti i vicije. Nikad nije imala vremena za sebe. A sad je došla i bolest.

****

Priče iz zbirke Nenadani susret, autorice Nives Štambuk, kazuju nam da se ne moraju tresti brda da bi se rodila priča. U tome je njihova vrijednost, ne mora sve biti senzacija da bi nas dotaknulo. I dobro je da je tako.
Susreti se događaju svima nama, svaki dan, možda za vrijeme vožnje automobilom, putovanja autobusom, na posao, obližnje mjesto, u rodni kraj ili u neki do tada nam nepoznati veliki grad.
Susreću se stariznanci, susreću se davne ljubavi, događaju se neobične situacije... Žalimo za propuštenim, suosjećamo, radujemo se i plešemo oko nekogo stabla koje nam se nađe na putu, možda crne murve ako imamo sreće.
Može to biti samo trenutak, ali i on ostavlja trag, i on se broji u život.
I tada, kada se prepoznamo u nečijim očima, kada mali ljudi postanu naši junaci, onda je to to, onaj 'klik' kada mora nastati priča - topla, posebna, životna.

15.04.2014. u 15:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Raja

Ironijski subjekt svakodnevne komunikacije
u Bosni i Hercegovini i raja kao strategija življenja
Nebojša Šavija-Valha
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk 2013.

Kako za raju nikakva 'izvanrednost' ne dolazi u obzir – jer svi su samo raja, naša prva podteza glasi: Raja je antielitna elita čija 'izvrsnost' leži u njenom totalnom negiranju svake 'izvrsnosti'.

Biti Bosanac ili Hercegovac znači stalno se situairati u 'graničnoj situaciji', proizvoditi sebe kao granični fenomen. No ovo bivanje na granici također je jedna raspoloživost višestrukih identitetskih označavanja, jedan kapacitet igranja višestrukih i slojevitih 'jezičnih igara', rekli bismo jedna otvorenost zatvorena samom graničnošću situacije: ironijska pozicija par exellence!

Riječ raja potiče iz arapskog jezika. U osnovi znači stado ili jato.

Bliskost! Prva asocijacije to je jedna riječ - bliskost. Neka povezanost gdje si ti spreman da uradiš neke stvari za te ljude iz raje što ne bi uradio a neke druge. Mislim da je to neka poveznica. Ta bliskost, taj jedan bliži odnos, neko razumijevanje, neka vrsta empatije unutar te grupe.

U Beogradu nije bilo sramota reći da ti je tata kupio super novi auto. U Sarajevu to nisi smio reći. Ti si reko tati – Nemoj mi kupovat, molim te, jer će me provaljivati u raji.

Raja nema nikakve svrhe izvan same sebe 'Raja postoji zbog raje'- ženama se dakle na neki način daje 'ograničeno' bivanje u raji, tematski i vremenski.
Mjesto u raji žene osiguravaju 'praćenjem muške raje'. Inače su prijateljice više jaranice, ne možeš reći da one su rajice, jel nema ni ženskog izraza za raju.

Djelovanje kao druženje u raji tako nije samo puko bivanje zajedno u određenoj grupi. Ono je stalno izazivanje sposobnosti i kapaciteta pojedinca da prate te dinamične procese socijalizacije u raznim kontekstima. Kako se prostor raje pokazuje kao sveobuhvatni društveni prostor, pojedinac je 'uvijek' u modusu druženja, uvijek socijalno djeluje. Slijedeći princip permanentnog djelovanja, raja traži aktivnoga subjekta. U raji se ne može biti pasivan,to je kršenje principa djelovanja koje narušava i reciprocitet raje i konačno egilitarnost – bitne elemente strukture raje. Pasivnost je tako svojevrsno djelovanje izvan 'standarda djelovanja' stoga je neprimjerena raji i može biti samo uzrokom izmještanja njenog subjekta izvan sfere raje. Prestatis e družiti stoga znači prestiti biti- raja.

Taman te mati poslala da kupiš germe, neko je od raje išo s tobom. Eto mislim sve što se radilo, radilo se skupa. Zimi, eto pošto smo stanovali u mahali, gore, skidanje snijega s krova. To se znalo da će kompletna raja doći i skidati...

Raja ima svojevrsnu korupcijsku perspektivu u kojoj djeluje izvjesna vrsta nepotizma: članovi si jedan drugoga protežiraju, pokrivaju, spašavaju, pravdaju.

U kodu biti-raja osoba ima obavezu između ostaloga da se zna šalit na svoj račun, da zna častiti ture, da općenito ima sposobnost dijeliti svoje 'vlasništvo' s rajom.
Žene su pozvane da prate raju, odustajući tako od svoje vlastitosti kao žena.

Zvijezde nisu mogle ovdje ni živit. Morale su otići, htjeli-ne htjeli. Jer svugdje su autoritet, svugdje su zvijezde, osim u ovome gradu.

Uspjeh postaje problematičan kad osoba traži da se taj uspjeh prizna u raji, odnosno da joj se na osnovu toga dadne povlaštena pozicija.

Zato smo ironični: bolje ironični nego depresivni.

Ta duhovitost, ta raja nam je omogućila da preživimo ono što niko nije preživio za dvaest vjekova...

U takvom jednom okruženju niti najtragičniji događaji, bolest ili smrt nisu izuzeti iz reciprociteta zafrkancije.

Nije samo udaljnost bitna za revizalizaciju raje. Pitanje 'ko si' sada je temeljno pitanje bosanskohercegovačkog društva: Al evo sad, nazad ne znam ni ja opet su se počeli polako ono skupljati, al to više nije to...to nije to... svak gleda kako ti je ime. Pa ako, onda ću te prihvatit, a ako ne, neću te prihvatiti. Čini se da je Subjekt, ohrabren sveukupnom društvenom klimom, istupio potpuno iz ironijskog prostora, shvatio sebe ozbiljno, rekuperirao moć, i privatnom plitikom potpuno uzurpirao javni prostor koji je bio 'vlasništvo' raje.

Posao više nije ni na koji način puki povod za druženje, obrnuto – druženje se događa poradi posla, najčešće kao njegova kolateralna šteta. Ono nije simbolička razmjena, ono je sada business u kojoj svako nastoji akumulirati 'višak vrijednosti' za sebe.


15.04.2014. u 15:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Avatar – Ri Sathya Sai Baba

Vesna Krmpotić
Izdavač: Biologos 2009.

Zlo se raširilo svijetom i obuzelo ľ čovječanstva. To je razlog zašto je Avatar došao opremljen sa puninom svojih moći.

Avatar dolazi iz kozmičke svijesti.

Avatar ne silazi. On je u svakom času svuda. 'Silaženje'je prispodobivo s Avatarovom vidljivošću na ljudskoj sceni, odnosno s Njegovim dostupom ljudskim osjetilima i doživljaju.

Njegove riječi o 'silaženju':
Kad dijete u kolijevci zaplače, kad ga stane jauk i zapomaganje, majka će se prignuti i uzeti ga u naručje. Njezino prigibanje ne treba smatrati silaženjem.

Vibhuti, sveti pepeo, neuništivi ostatak, simbol oslobođenja od želja. Posebno vezan za boga šivu. Baba kaže da je vibhuti najdragojenija stvar u istinski duhovnom smislu... Pepeo je konačno stanje stvari i ne može se dalje mijenjati... Ne može uvenuti poput cvijeća, ne može se osušiti i nestati... izgubiti boju, sagnjiliti... pepeo je zauvijek pepeo.

Kad nam Svami priđe i dodirne nas, taj se sjaj toči i u nas, mi tada ronimo u taj moćni ocean eternoga svjetla.

Misija je sadašnjega Silaznika da ljude osvijesti o tomu da u svakom čovjeku obitava isti Bog, isto Božanstvo. Konačno, Prema Sai, treći Silaznik, objavit će vijest radosnicu: ne samo da Bog obitava u svakomu, već je svatko Bog!

Shvatite me kao učitelja istine, dobrote i ljepote. Vaša je stvarnost također istina, dobrota i ljepota. Bez istine ne može biti dobrote, a bez dobrote što nam vrijedi ljepota?

Došao je da bi sve i svakoga podučio kako prepoznati zajedničku božansku baštinu, koja čovjeka veže s čovjekom, i da bi se čovjek na taj način oslobodio životinjskog nasljeđa i uzdigao se do božanskog, koje je njegov cilj.

Kada se srce čovjeka i njegov um tako udalje jedno od drugoga, da više nisu jedno, tada Zemlja liječi samu sebe potresnim udarima mijene.
Lijekod unutarnjega rascjepa uma i srca nalazi se u spoznaji svepovezanosti i jednote i, u skladu s tom spoznajom, u promjeni stava i ponašanja, prema tomu, i obrana od zemljotresnih katastrofa nalazi se unutar čovjeka.

Čovjekovo oslobođenje uvjet je smirivanja svih nagomilanih napetosti u prirodi. O kakvomu se oslobođenju radi? Radi se o oslobođenju od privida i hedonizma, od hipnoza svjetovnosti i iluzija materijalizma, a najvećma od sljepila sebičnosti, mržnje i gramzljivosti. Kad ne samo pojedinci, nego i skupine, korporacije, vlade i nacije napuste sustave, metode i ciljeve sebičnih, to jest bezdušnih interesa, tada će se i planet smiriti – ozdraviti od svih neravnovjesja i zagađenja.

Samo se ljubavlju svijest može spasiti...
Utjelovljujem se u ljudski oblik ne zato da bih na taj način spasio svijet, jer to mogu učiniti uzmahom ruke, već da bih čovjeku pokazao kako da on sam spasi vlastiti svijet. Eto, to je Božja lila, da je čovjeku dana slobodna volja, i da će stoga samo čovjeku biti dopušteno da spašava svoj svijet.

Dogodit će se čišćenje svijeta, i samo će probuđenim dušama biti dano da iskuse božanski život. Ostali će padati kraj ceste, gdje će ostati zameteni i izgubljeni u svijetu opsjene i nevidjela... Opominjao sam vas, tisuću sam vam puta upućivao Svoju poruku, i nitko tko je čuo Moje riječi ne može kazati da ih ne zna. Ne odlažite promjenu svojega načina života, prilagodite ga način Gospodnjem. Jer drugog puta nema.
Dan buđenja više nije daleko, i kad on svane doći će do otkrivenja Božje sveprisutnosti. To će biti znak velikog pomaka naprijed, i iskorjenjivanaj onih koji nisu spremni prihvatiti izazov trenutka. Zapamtite Moje riječi, jer kao što kažem, tako će se i dogoditi. No samo će mali dio poslušati, veoma mali.

Trebat će velik napor i potpuna posvećenost duhovnom putu, trebat će posvemašnje odricanje od života opsjene s njegovim svjetovnim željama, vezanostima i lažnim vrijednostima...

Zlatno doba je ovdje i sada, i ono čeka da ga čovjek osjeti čim bude za to spreman... neka se svatko trudi da ostvaruje mir uma kako bi pridonio novom ugođaju svijeta i tako ubrzao dolazak Zlatnoga doba... svi ste vi bakljonoše. Dana vam je prigoda da obavljate posao Gospoda... Kroz mnoge sam vas živote pripremao za taj rad...

Samo kad čovjek postane bolji, i svijet postaje bolji...

Kažete da podučavate matematiku, zemljopis, povijest, književnost... no tko od vas podučava djecu?

Ako je ispravnost u srcu, ljepota je u karakteru,
Ako je ljepota u karakteru, sklad je u domu,
Kada je sklad udomu, red je u narodu,
Kada je red u narodu, mir će biti u svijetu.

Valjan učitelj neumorni je učenik... Loš učenik šteti samo sebi, dok loš učitelj upropaštava karijeru tisućama... Loš učitelj prigovara, dobar učitelj objašnjava, najbolji učitelj nadahnjuje.

Karakter je sklad između misli, riječi i djela.
On kaže da je obrazovni sustav zemlje banka odakle društvo crpi potporu kad god se ukaže potreba za snažnim, pouzdanim i vještim radnicima. Dođe li do propasti banke, dolazi i do nacionalne katastrofe.

Istinska preobrazba društva neće uslijediti zbog nekog novog tehnološkog izuma, znanstvenoga otkrića, ili materijalnoga napretka. Erozija ljudskih vrijednosti može se zaustaviti samo moralnim ozdravljenjem, prosvjetljenjem.

Što je prosvjetljenje? Prosvjetljenje je samospoznaja, odnosno spoznaja kojom čovjek postaje svjestan svoje božanske srži i uloge, svojega urođenoga sklada s moralnim zakonom i, posljedično, svoje odgovornosti prema sebi i prema svima-i-svemu. Postupno ozdravljenje i moralna obnova čitavih skupina i naroda događa se kad pojedinci svojim djelom i riječima zasvjedoče neustrašivu i bezuvjetnu ljubav-i-istinu.

Time on kaže i ponavlja na bezbroj načina, da je čovjek Božje očitovanje, Božje utjelovljenje. Da je sačinjen od božanskih tvari. I da je toga nesvjestan. I da je svijest o sebi kao o božanskoj suštini cilj čovjekova postojanja – njegova jedina istinska karijera.

Nema veće ljubavi za Gospoda, nego što je ljubav prema svakomu... A kada ljubite Boga, vi tada ljubite svakoga, jer počinjete osjećati i iskustveno saznavati da je On uistinu u svima.
Viđena očima ljubavi, sva su bića lijepa, sva su djela posvećena, sve su misli dobrotvorne, a svijet biva jedna velika obitelj.

Ljubav kao misao, jednako istina.
Ljubav kao akcija, jednako ispravni postupak.
Ljubav kao osjećaj, jednako mir.
Ljubav kao razumijevanje, jednako nenasilnost.
Započni dan s ljubavlju, provedi dan s ljubavlju,
Ispuni dan s ljubavlju, završi dan s ljubavlju.
To je put k Bogu.

Vrijednosti su istina, ispravnost u misli riječi i djelu, mir, ljubav i nenasilnost.

Čovjek bi najprije morao saznati i spoznati prvu od pet vrijednosti, istinu. Jer bez saznanja istine on neće znati što je ispravno a što neispravno – neće umjeti ispravno postupiti. Dakle, da bi mogao misliti, govoriti i postupati ispravno, djelovati, ne samo djelom i riječju, već i mišlju, on mora biti načistu s istinom. Kad postupi u skladu s istinom, to jest dharmički, čovjek će osjtetiti unutrašnji i vanjski mir šanti. U stanju mira i spokojne savjesti, osluhnut će u sebi duboku, svedržeću energiju ljubavi. Kad osjeti tu bezuvjetnu ljubav kao prirodno stanje svoga duha i svijesti, onda će mu biti strano svako nasilje. Neće nanijeti nikomu bol, niti ikakvu povredu ili uvredu. Neće nanijeti nikomu bol, nit ikakvu povredu ili uvredu. Shvatiti će tada da je njegov bližnji, ma tko taj bio, zapravo dio njega samoga, zapravo on sam.

Ista je ljubav prisutna u tebi, u Meni i u svakomu. U drugima Ja vidim samo ljubav, stoga svi drugi su za Mene jedno. I ti bi trebao razviti takav osjećaj ljubavi i jednote. Svi su Jedno, stoga budi jednak prema svima...
Postoji samo jedna religija, religija ljubavi.
Postoji samo jedan jezik, jezik srca.
Postoji samo jedna rasa, rasa čovječanstva.
Postoji samo jedan Bog, i On je sveprisutan.

Narodi su mnogi, zemlja je jedna.
Mora su mnoga, voda je jedna.
Mnoge su zvijezde, nebo je jedno.
Bića su mnoga, dah je jedan.
I
Ćupovi su mnogi, glina je ista.
Nakiti su mnogi, zlato je isto.
Krave su mnoge, mlijeko isto.

Služba čovjeku dragocjenija je od onoga što nazivate službom Gospodu. Gospodu ne treba vaša služba. Ugodiš li čovjeku, ugodio si Bogu.

Gladnima daj Boga u obliku hrane.
Golima daj Boga u obliku odjeće.
Bolesnima daj Boga u obliku lijeka.
Daj Boga u bilo kakvom obliku
Svima koji pate tužni i preplašeni.

Nisam došao ustanoviti nikakvu novu religiju. Došao sam zapaliti svjetiljku ljubavi u vašim srcima. Ne mijenjajte svoju religiju zato što ste Mene sreli! Ako ste kršćani, budite bolji kršćani. Ako ste muslimani, postanite boljim muslimanima, ako ste hinduisti postanite boljim hinduistima.
A ako ne pripadate nijednoj vjeri, vjerujte u sebe i držite se ljudskih vrijednosti.

Prezirati religiju drugih zbog ljubavi prema vlastitoj, isto je kao ispoljavati ljubav samo prema vlastitioj majci, a prezir prema majkama drugih.

Neka postoje različite religije, neka cvjetaju. Neka se slava Gospoda pjeva na svim jezicima, u bogatsvu mnogih melodija. To bi nam trebao biti ideal. Poštujte razlike među vjerama, prepoznajte ih kao vrijednost, sve dotle dok one ne gase plamen jedinstva.

Središnja spoznaja svih religija jest spoznaja da je Bog ljubav. Da je Bog istina. Da je Bog mir. Da je moralni zakon. I naposljetku: da je Bog jedan.

Zadaća je sanatane-dharme da pobijedi današnji razuzdani materijalizam.

Staze su mnoge, put je jedan.

Vedska dharma je pradjed, budizam je sin, kršćanstvo je unuk, islam je praunuk. Ako među njima postoje ikakvi nesporazumi, oni spadaju u obiteljske razmirice. Zajedničko nasljeđe, predačka baština, ista je za sinove, unuke i praunuke.

Središte svemira, wakan tanka, zapravo je posvuda, unutar svakog od nas.
To je pravi mir, drugi su tek odrazi njegovi.

Tko sebe spozna, i Gospoda je spoznao svoga.

Ako ne nalaziš Boga u osobi koju upravo susrećeš,
Gubitak je vremena tražiti Ga drugdje. Gandhi

Čak i ljudi skučenih sposobnosti uspjet će ako se oslone na velikane, kaplja vode sićušna je, no hoće li ishlapiti ako se sjedini s jezerom? Izreka Lame, Tibetanski budizam.

Mislio si da si djelić sićušan,
A svemir si zapravo najvelebniji.

Okom srca ugledah svoga Gospoda.
I upitah Ga: Tko si Ti?
On mi reče: TI!


Tko upozna samoga sebe,
Njegovo je kraljevstvo nebesko. Isus

Sreća se ostvaruje kad su ti misao, riječ i djelo u skladu. Gandhi

Onaj tko poznaje druge, mudar je.
Onaj tko poznaje sebe, prosvijetljen je.
Onaj tko pobjeđuje druge, snažan je.
Onaj tko pobijedi sebe, moćan je. Tao Te Ching

Onaj tk one zna za sebe, taj ne zna za ništa.
A onaj tko sebe zna, stekao je znaje o dubinama svemira. Isus

Jednom za svagda vam kažem, jednom jedinom rečenicom koja izriče suštinu učenja svih svetih knjiga: morate duboko osjećati svoju istovjetnost s onim jednim Duhom, koji je prisutan u svim bićima. Sai Baba

On usnule uči da se probude,
Budne da ustane, ustale da prohodaju,
Hodače uči čvrstomu koraku,
A one u kojih je čvrst korak uči da stignu,
Dok one koji su stigli,
Njih uči da se stope s ciljem.

Stvorio sam čovjeka da bude Moja slika, očitovanje Boga u ljudskom liku. Bila je to Moja lila, ali sa svrhom i razlogom – bio je to izraz Moje ljubavi, koja je tako bezgranična da mora sebe sikazati i ovjaviti u svim vremenima.

Bog je toliko daleko od tebe, koliko si ti daleko od sebe.
Ako ste razumjeli što je ljubav, razumjeli ste što je Bog...

Voda traži žeđ, ali se u vodi možeš i utopiti.
Vatra daje svjetlost i toplinu, ali te može i spaliti do pepela.
Zvuk te može prestraviti, kao što te može i razblažiti.
Sve troje su božanski. No Božanstvo nije tako lako razumjeti.

U jednom od 'skrajnutih' evanđelja (apokrifa, gnostičkih knjiga) Isus na rastanku s učenicima daje utješni odgovor na pitanje 'kad ćeš opet doći'. On tada kaže sljedeće: Onaj koji me poslao, doći će sam. Na pitanje 'a da li ćeš i ti tada doći' odgovor glasi: Između Njega i mene neće biti razlike. Na pitanja 'a kako će se zvati' pokazao im je na janje, rekavši da će Njegovo ime biti nalik na meket janjeta – baba; no janje je ujedno i simbol ljubavi. Njegovo će ime biti Istina, dodao je Isus. Nosit će odjeću boje crvene kao krv. Bit će niskoga rasta, s krunom od kose. Ovo je otkriće Baba objavio na Božić 1975. Potvrda se može naći u apokrivnom Ivanovu evanđelju. U pogledu dotičnoga teksta Baba je rekao daje bio nebrojeno puta iznova i nepotrebno tumačen i potom 'skrajnut', no daje ova poruka otprije dvije tisuće godina posve jednostavna: Onaj koji me poslao doći će sam.

Silaznik Sathya Sai u današnjem je svijetu donositelj kristovske svijesti, to jest, krišnine svijesti, odnosno, bogosvijesti u čovjeku. Drugo navješće kaže da će Zlatno doba započeti 2011. I 2012. Godine. Jer rekoše do 2011. Zaslugom Sai Babe i njegovih svjetlosnika dovoljan će broj ljudi (kritična masa) osvjestiti svoju božanskost, te će to dovesti do 'kvantnog skoka' u općoj svjesnosti, i do skoka u 'petu dimenziju', iz današnje koja je treća. Budući da čovjekova svijest stvara svijet u kojem živi, svjesnost vlastite božanskosti, dogodi li se u dovoljnom broju slučajeva, dovest će do ulaska u Sathya Sai eru. Ona će u punoj snazi procvasti u vrijeme Prema Saija.

Kad na jednom mjestu zaroniš u more, to je kao da si zaronio u cijelo mre, a ne samo u njegov dio, jer ocean je svuda isti.

U času Sathyina rođenja srela su se i stopila tri lika-i-aspekta Božanstva – jedan je lik boga Šive, kozmičkoga plesača i razgraditelja zla, drugi je Višnu, održavatelj stvorenoga, dok je tu Ganeša, uklonitelj zapreka.

Sathya Sai je rekao da su bolnice podignute da bi ponudile 'nadu očajnima i život beznadnima, i gdje liječenje neće biti toliko usredotočeno na bolest, koliko na bolesnika'. Obraćajuči se liječnicima, Svamije naglasio daje iscjeljenje mentalnoga stanja važnije od liječenja tjelesne boljke, jer je tjelesna boljka često posljedica mentalne. Bolesnicima se mora ulijevati hrabrost, obraćati im se ljubazno i zračiti ljubavlju i samilošću... Danas se doktori bave samo tjelesnom bolešću, a ne i bolesnikom.

Sai Baba kaže da su ljudi tvorci svih nedaća koje ih snalaze i da stoga ljudi moraju poraditi na uklonu toga što su sami stvorili. Jer i ljudi su božanska manifestacija kao i Avatar, i kad to budu spoznali, onda će moći činiti isto što i On.

Čekati na izjašnjenje Crkve o fenomenu Silaznika, da bi se onda zauzeo stav, isto je kao i leći u kolijevku kao već odrasla osoba.

Dolazak Krista nije nas iskupio od sljepila i zla.

Nije nužno otići u pustinjsku špilju ili u samostan da bismo se približili sebi, to jest, Bogu. Samostan vlastitoga srca dostaje za takav susret. Samostan može biti i ljudsko svakodnevlje, život dužnosti, ali s uredotočenošću na unutarnje sve-mir – s usredotočenošću koja donosi slobodu od želja i pohlepa, od straha i sumnje, od zavisti i mržnje. Takvo svakodnevlje postaje istinska Božja kuća.

Najprije se treba podsjetiti da se s prolazom vremena ne mijenja samo naš um, doživljaj i spoznaja, odnosno suptilno tijelo, već i naše fizičko tijelo (a ono se mijenja do te mjere da poslije 7 godina u organizmu nema više ni jedne nekadašnje stanice). Ova neumorna mjena mogla bi se nazvati internom neprekidnom bio-reinkarnacijom. Taj bi se podatak trebao uzeti kao slika i metafora onoga što se zbiva i na suptilnoj razini.
Navodimo sad Babine riječi: Ima ljudi koji odbijaju prihvatiti da su ranije živjeli samo zato što se ne mogu sjetiti tih svojih prethodnih života. No da li se ti ljudi mogu prisjetiti zbivanja nekoga određenoga datuma...bilo kojeg dama od prije pet ili deset godina. Ne mogu, iako je sigurno da su tada, toga dana, živjeli. Pa ako se ne mogu sjetiti događaja iz sadašnjega života, kako da se sjete događaja iz prošlih?

On nije došao ustanoviti novu religiju ili novi kult...već obnoviti starodrevni put k Bogu. Dodajmo da seu budizmu zaređenicima savjetuje sljedeće: pogledaj u sebe i saznaj da si ti Buddha. To je nastavak vedske formule tat tvam asi (to si ti) što znači da nema razlike između unutarnjega i vanjskog, između Boga i čovjeka. Nastavak te spoznaje prepoznaje se u Kristovom 'kraljevstvo je nebesko u vama'.

Tajna sreće nije u tomu da radiš ono što voliš, već da voliš ono što ti valja raditi. Koji te god posao dopadne, radi ga s radošću i ljubavlju.

Zaradi sebi sebe. Dva čovjeka mogu posjedovati jednaki dio zemlje, ali ako ne ulažu jednaki trud u posao uzgoja, i ako ne posvećuju jednaku paćnju obradi zemlje, oni neće požnjeti istu količinu žita.

Čovjek se ne bi smio plašiti Boga. Već bi Ga trebao ljubiti, toliko, da se Njemu za ljubav odrekne svega onoga što Bogu nije milo. Da se ne učini zlo, da se ne mrzi bližnjega, da se ne izgubi Božja milost – toga bi se trebalo bojati.

Ne pokušavaj nadmašiti druge, pokušaj nadmašiti sebe.

Vidi dobro, čini dobro, budi dobar. To je put k Bogu.

Kreni ravno, vozi polako, stigni sretno.

Život je igra, igraj ju.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je traganje, istražuj ga.
Život je ljubav, podijeli ju.
Život je san, ostvari ga.
Život je hodoćašće, dovrši ga.
I iznad svega – život je Svijest,
Budi svjestan.

Uvijek budi brižan (stanje ega). I budi uvijek bezbrižan (stanje bez ega).

U početku vam dajem što želite, da biste vi na kraju poželjeli ono, što sam vam došao dati – naime, oslobođenje.

Uperiš li (optužujućim) prstom u nekoga, sjeti se da tri ostala prsta tvoje ruke pokazuju put tebe.

Kakva ti je hrana, takav ti je um.
Kakav ti je um, takve su ti misli.
Kakve su ti misli, takvo ti je vladanje.
Kakvo tije vladanje, takvo ti je zdravlje.

Svrha svega, ne budite izdajice samih sebe. Jer kažete li jedno a učinte drugo, vaša će vas slastita savjest optužiti kao lašca. Vi ste svoj vlastiti svjedok.

Svaki bi sin trebao usrećiti svoju majku.

Poput ulja skrivena u sjemenu lana,
Poput maslaca skrivena u mlijeku,
Poput mirisa skrivena u cvijetu,
Poput soka skrivena u voćki,
Poput vatre skrivene u suharju,
Božanstvo je prisutno u svakom ljudskom biću.
Teškoće drže čovjeka budnim i spremnim.
One čovjeku otrkivaju njegove skrovite zalihe vjeđtine i pameti.
One krijepe snagu i produbljuju korijen vjere.

Bog je sitniji od najsitnijega i veći od najvećega.

Um je taj koji je odgovoran za stanje u svijetu i za položaj ljudi. Nikakav fizički napor neće uroditi rješenjem današnjega ljudskog problema. Ono što se mora mijenjati, to je um. A moć uma je bezgranična.

Čini drugima ono, što bi želio da oni tebi čine - ne čini im ono što ti ne bi želio da oni čine tebi. Okani se dvostrukih mjerila. Odnosi se prema svima kao prema samomu sebi.

MAN označava um, dok TRA znači spas. Mantra dakle znači ono što te može spasiti (od zamke svjetovnosti), ako se molitveno zadubiš u njezin zvuk i značenje.
Molitveno zadubljenje (meditacija) jača sposobnost razlučivanja stvarnog od nestvarnog.

Zapadnjaci su istraživali vibracije koje Gayatri-mantra izaziva u okolini, i otkrili su da atmosfera uokolo biva vidljivo svjetlija – ako se mantra izgovara ispravnim naglaskom kakav je propisan u Vedama.

Mi smo i gledatelji i glumci u velikoj drami postojanja. Čovjek ne razumije taj golemi, zakopreni svemir u kojega je bačen, zbog toga što ne razumije samoga sebe.

Cijelo naše znanje sve biže nas vodi neznanju,
Gdje nam je život koji izgubismo u življenju?
Gdje je mudrost, koju izgubismo u znanju?

Postoji samo jedna religija, religija ljubavi.
Postoji samo jedna kasta, kassta čovječanstva.
Postoji samo jedan jezik, jezik srca.
Postoji samo jedan Bog, i on je svepristuan.

Zadaća SSS organizacije je da olakša i ubrza u ljudima svijest o toj njihovoj vlastitoj božanskoj suštini. Temeljem takve spoznaje u čovjeku se supravlja snaga, ispravnost, mir, razumijevanje, blaženstvo. A kad do takve spoznaje dođe kod većeg broja ljudi, u svijetu se rađa skladan odnos jednih s drugima i tećima. Jer u skladu s takvom spoznajom čovjek bi morao sve svoje bližnje smatrati božanskim očitovanjem, bez obzira kojoj vjeri ti bližnji pripadali, ili kojemu društvenom sloju, kojoj kulturi, rasi ili naciji. Na taj se način ostvaruje ideal 'očinstva Boga i bratsva čovjeka' ili drugim riječima 'jedinstva u različitosti'.

Najbolji način da me usrećite jest taj da me vidite u svim bićima, i da im služite onako , kako biste željeli služiti Meni. To je najbolji oblik bogoslužja, koji me stiže i dostiže.

Nismo li čuli vijest svih vijesti,
Nismo li sreli svijest svih svijesti,
Pročitali sve neprolaz-knjige,
Sve Vede i Biblije, Aveste, Kurane,
Svu šutnju mudrih i svetost ludih?
Nismo li...
Stali pred Zakon srca,
Čiji smo kucaj?

15.04.2014. u 14:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pravo na vlastiti smisao

Danko Plevnik
Izdavač: Prometej 2006.

Razmišljanje i pisanje su dvije stvari. Razmišljanjem čovjek ne izlazi iz svoje glave i ne dosađuje drugima. Pisanjem se htio ne htio dovodi u odnos s drugačijim glavama i postavkama i može si stvoriti podosta nepotrebnih aksiomatskih neprilika, budući da se ono što mu se u jednom trenutku pričinilo sagledivim, u drugom može učiniti nesagledivim.

Za Tomu Akvinskog svaka mudrost ima vlastiti smisao, pa bismo možda mogli isto tako kazati da svaki smisao treba imati i svoju mudrost.

Ako ga uistinu žele, ljudi svoj smisao žele sada i ovdje.

Smisao može biti izvanjska milost koja se dobiva kao i talent, ali je mnogo češće vlastita djelatnost.

U kojo su mjeri neki ljudi i ciljevi smisleniji od drugih? Voltaire je recimo bio vjeren da se nikada neće moći reći da je Bog stvorio čovjeka da bude ubijen u ratu. Postoji li smisao koji može zamjeniti sve druge smislove? Ukoliko ne postoji neki univerzalni smisao, čemu tražiti vlastiti?

Mnogi drže da je život čovjeka, zato što završava naprasnom smrću, uzaludan i da u njemu ne treba tražiti nikakav smisao. No nije li već ta sama svijest o besmislu pokazatelj smisla za svakoga tko tako rezonira?

Kroz moć ljubavi i maštu, preokrećemo obične, inertne trenutke u ljudske trenutke, one trenutke kada se osjećamo povezani s nekim ili nečim izvan samih sebe, au prisustvu nečega važnog, što zovemo smisao. Najpouzdanija mjesta za pronalaženje ljudskih trenutaka su u vezama koje činite.
Poznata Pascalova misao je da grana nikad ne može obuhvatiti smisao cijelog stabla. Treba dakle ipak težiti što cjelovitijem smislu ili bar smislu cjeline u kojoj se nalazimo, ali i imati na umu da odrezana grana više nema ni svoj singularistički smisao.

Što smo u svijetu, osuđeni smo i na vlastiti smisao. Ako svemir ima smisla za njegova stvaraoca, ond aje i on naša domovina, pa ako bezgranični svemira ima vlastitu svrhu zašto ne bi mogao imati i vremenom tako ograničen čovjek?

Smislovit život ne nastaje pukom akumulacijom vrednota. Smisao nije vrlina poput svih ostalih vrlina, uzmimo skromnosti koju postižemo disciplinom samo kontrole i odricanja vlastitog ega. Posve obratno – smisao se temelji na jasnom egu i otuda predstavlja svijest o vlastitoj perspektivi.

Zašto su djeca u pravilu najsretniji dio ljudskog roda? Jer su kod njih ludički spojeni način, kvaliteta i smisao života. Oni čine nerazdvojivo jedinstvo. Na takav neraščlanjiv način žive i tzv. primitivni narodi poput recimo Yanomanija, urođeničkog indijanskog plemena iz Brazila. Oni su svoj oblik postojanja odredili vezanošću za šume, dobrotu iz zadovoljstvo. Jesu li 'primitivni' samo zbog toga što su sretni? Ne, njih smatraju primitivnima zbog samodovljnosti i autarkizma kojem se ne mogu prodavati ideje i robe tuđe kvalitete života, koje bi potom redefinirale i smisao njihova yanomanijevska života i u opasnost doveli i samo njihovo osobito postojanje.

Uspjeh ima smisla jedino u odnosu kako definiramo neuspjeh, a ne u odnosu na vlastitu osobu. On ne može zamjeniti osobu u njenoj biti, ali joj može nametnuti način života koji je udaljava od nje same. Mi se stariji poslužimo formulacijom njemačkog filozofa Gerda Haeffnera, pokušavamo otrgnuti od načina života u kojem smo se barem dijelom više prepustili življenju negoli sami živjeli, tj vodili svoj život.

Tehnologija je bez rata i prolijevanja krvi uspjela ono što idelogije, religije i ratovi nisu mogli postići tisućljećima: dobrovoljno prihvaćanje drukčijeg načina života. Jer se globaliziranjem tehnologije – tehnologizirao i mainstream globalizacije.

Sve više mladih žele svoj identitet radije stvarati kroz sponatno globalno mrežno udruživanje nego kroz hijerarhiju i naredbe matičnog društvai države koji gube dosadašnju poziciju jer nisu u stanju osigurati osjećaj zajednice za takve pojedince i pojedinke nadolazećeg svijeta.

Kako je moguće da se terorističkim akcijama zaustavi rast rgovačkog globalizacijskog miljea koji pomoću tehnologije stvara sličan, prije svega potrošački način života? Ili se radi samo o zastoju prodaje amaričkog ili zapadnjačkog potrošačkog načina života u dijelu muslimanskog svijeta, što je trebao biti prvenstveni zadatak globalizacije?

Ne samo države nego i sve generacije neke države moraju postati globalne i pristati na univerzalne uvijete privređivanja.

Narodi koji su sposobni integrirati i individualizirati dolaze u priliku i da se brže razvijaju kao cjelina. Po nekim stereotipnim mišljenjima, problem arapskih i muslimanskih naroda uopće proizlazi upravo iz stava da je zajednica vrednija od osobe. I to se potom uzima kao ključni dokaz njihovog civilizacijskog zaostajanja?!

Smatra se da se s uvozom američkih ili zapadnih roba ne uvozi samo roba nego potreba za takvom robom, slika svijeta u kojoj takva roba igra prestižnu ulogu i način organizacije društva u kojem sve to sve više treba, a ukida čitava mreža domaćih radnih mjesta koja stvaraju robu prevladanog načina života.

Ako hamburger potire kebab, smanjuju se domaći prihoda. Coca-cola je kao američki način života bila protjerana iz Irana 1979.tijekom homeinijevske revolucije kao žrtva fundamentalista ali se fenomenu coca-colonization francuska kultura protivila još 1950-ih bez da ju je itko atributirao kao fundamentalističku. Znači li to da pobuna protiv nametanja načina života može imati legitimaciu samo unutar iste civilizacije?

Svaka zemlja ima svoje, više ili manje upadljive, oglike integrizma i anakronizma samo treba imati analitičke i političke hrabrosti da ih se prepozna i prizna.

Bosanski politički disident Alija Izetbegović ustvrdio je haldunovski da čovjek treba religiju koja je politika i politiku koja je etika.

Budući da živimo u nano-doba, u eri brze promjene svijeta, muslimanske zemlje Bliskog Istoka si ne mogu dozvoliti takvo neodgovorno traćenje stoljeća u obnovi identiteta.
Tragedija je muslimanskih društava što ona iskreno ne žele biti anakronična poput recimo urođeničkih naroda iz Amazonije, a uistinu ne znaju kako da postanu suvremena bez osjećaja gubitka identiteta. Ključ rješenja međutim nije u strahu od promjene identiteta, nego u pomanjkanju snage za razvoj vlastitog identieta.

Trgovina je obrnila tezu pa je danas naš stil neki drugi čovjek, a ne mi sami. Mi smo samo prenositelji aktualnog stila.

Samo je pitanje vremena kada će modni kreatori početi dizajnirati grobna mjesta, pa da budemo pokopani pod znakom Fendija ili Prade.

U slučaju mistika i svetaca čudo se ne sastoji u tome da oni imaju više života, intenzivniji život od drugih, već u tome da je u jima istina postala životom.

Oni koje vitla strast za gomilanjem materijalnih dobara morali bi moći na vrijeme shvatiti da je vlasništvo poput štafete, može ga se imati samo privremeno.

Važno je da se čovjek bavi onime čime se više identificira i što ga više integrira kao osobu jer će mu onda kvaliteta života biti blagodat a ne kušnja.

Što znači živjeti sve bolje i bolje, ako pritom postajemo sve lošiji i lošiji?

Kvaliteta života se može povećavati i smanjenjem utrke u ekonomskom rastu.

Podizanje kvalitete vlastitog života na tuđi račun pojava je koja počinje već u obitelji, a završava kao razvojni problem čitavog planeta.

Smisao života je ćudljiv i neprocjenjiv dojam, nekada traži toliko malo, a nekada toliko mnogo.

Kad mladi ljudi govore da imaju samo ovu ili onu stvar, ili samo ovo ili ono zadovoljstvo, govore neistinu, jer imati život znači imati pretpostavku i potencijal za sve.

Ne može se i ne bi se trebalo imati isti smisao života s dvadeset i sa sto godina. To ne znači da se osoba mora shematski ili sezonski lišavati smisla života i svaku godinu ili desetljeće započinjati svježim smislom, odnosno da je svaki novi smisao sam po sebi bolji od starog smisla, nego da treba razumjeti i očekivati da će se s promjenom uzrasta, ali i načina i kvalitete vlastitog života dovesti u pitanje dotadašnji smisao života.

Duh a ne uzrast pronalazi mudrost.

Živjeti znači neprestano odlučivati što ćemo biti.

Konačna se zrelost iskazuje i u sposobnosti čekanja i prihvaćanja vlastitog odlaska.

Čovjek se rađa i umire bez vlastitog smisla. Na samom početku i samom kraju postoji samo način na koji se diše i jede. Na svijet se dolazi plakanje a odlazi osluškivanjem, jer uho je zadnji senzor koji čovjeka povezuje s okolinom pa umirućima treba što više pričati, a ne ih ostavljati jedino u društvu medicinskih uređaja.

Goetheova vizija je d aje najsretniji čovjek onaj tko je spsoban povezati kraj svog života s početkom.

Kada život prestaje imati smisla za na smrt bolesne ljude ili za ljude u obamrlosti, on i dalje može imati smisla za njihove bližnje.

Seneka, za kojega je tijelo bilo produžetak duše, redovito je prakticirao vježbu smrti proživljavajući svaki dan kao posljednji.

Grčki filozof Protagora otkrio je vrijeme kao kairos ili pravodobni trenutak, ali trenutak čega – adekvatnog djelovanja. Što će reći da se sve treba činiti u svoje vrijeme, odnosno u pravo vrijeme, jer ako se to ne dogodi neće se moći postići ljudski smisao.

Smisleni život je život refleksivnog pamćenja, ne život slijepog iskustva.

Christine Lee je s impresivnom jednostavnošću objasnila svoje smisaone preferencije dana: Najvažnija stvar je da kušate i uživate život – jer nikada ne znate kada će završiti. Ako se ujutro ustanete i možete birati između pranja rublja i odlaska u šetnju, idite u šetnju. Mrzili biste da umrete i shvatite da ste svoj zadnji dan potrošili na pranje rublja.

Svaki dan treba smatrati kao zaseban život. Seneka

U njemačkom jeziku postoji izraz Lebenskunstler za onoga koji je od svog način aživota napravio umjetnost. Svatko bi se trebao posvetiti kultiviranju svog smisla kao osobe.

Neka nam je stvar danas toliko smislena a već sutra, ni kriva ni dužna, toliko besmislena. Kako se mijenja čovjekova osobnost, identitet, interes, pozornost i spoznaja, tako se mijenja i pridavani smisao kao ravnoteža između svih tih čimbenika unutar nas samih.

Moglo bi se reći da postoje ljudi od načina života, ljudi od kvalitete života i ljudi od smisla života.

Valja tražiti i prihvaćati pomoć samo od onih koji nas okreću nama, a ne sebi.

Vi trebate Boga da biste postojali a Bog treba vas – upravo radio onoga što je smisao vašega života.

Moram stvoriti sistem ili ću biti rob u sistemu drugog čovjeka. Ja ne želim razmišljati i uspoređivati, moj posao je stvaranje.

Čovječe, budi prvo slobodan a onda odlučuj o tome što ćeš iz tuđeg smisla zaključiti o svom smislu.

Istraživanje o smislu života nalikuje traganju u kojem niste posve sigurni što tražite sve dok to ne nađete. Naime, nitko ne traži smisao radi smisla nego radi sebe.
Doba rata je pozornica na koj glavne uloge imaju kolaps vrijednosti i agonija smisla. Više ne postoje prijatelji, više nema društva, nema morala, nema mjesta za istinui nema izgleda za život. Samo hir zla određuje koliko će on trajati.

Izaći iz klaustofobije samoga sebe znači imati potrebu prihvatiti i drugačije razjašnjenje sebe i svijeta.
Način na koj tumačimo sami sebe u svijetu nije besmilen, naprotiv, samo je u kontekstuinterpretacije smislenost uopće i moguća.

S vremenom se i budućnost smanjuje. Odlazak u mirovinu se i čini tako strašan jer ne jamči daljnji razvoj već involuciju razvoja, a time i sve veću oscilaciju smisla. Dekonstruira se identitet i fizički slabi osobnost koji su mu bili oslonac.

Usprkos razvoju sreća u modernim društvima stagnira, prijedlog je političarima da umjesto podizanja bruto nacionalnog proizvoda počnu povećavati bruto nacionalnu sreću.

Velika carstva propadaju zbog prenaprezanja.

Barnett u geopolitičku sferu uvodi novu zemljividnu podjelu svijeta na funkcionirajuću jezgru ili stabilne zemlje i raspuklinu koje čine zemlje nasilja i nemira. Osnovna njihova razlika jest u unutardržavnoj povezanosti te posebice vanjskoj povezanosti sa svijetom.

Svijet nije jedinstven iako je jedini kojega imamo, nije pravedan, iako se prihvaća da je pravedniji nego jučer.

Treba puno ljubavi da bi duša postala glagol umjesto da ostane subjekt. Trebalo bi zamisli da smo netko drugi, treba zamisliti drugog i započeti dug proces identifikacije i odbacivanja, pripisivanja i odbijanja, tako da taj proces omogućuje subjektu da pomakne, čak i sasvim malo, granicu na kojoj se prethodno nalazio a na kojoj nije mogao ostati.

Čovjek koji nikada nije pokuašao sličiti na bogove, manji je od čovjeka.

Teško je vjerovati da ljudi mogu preživjeti bez potrebe za ljudima, bez smisla za ljudsko, bez ljubavi prema smislu ljudskosti. To se ne da premostiti hiperprodukcijom roba i stvari koje čovjeka odvajaju od drugih ljudii ljudskih vrijednosti. Ako danas u drugom čovjeku više ne vidimo smisao, sutra ga nećemo vidjeti ni u sebi samima. Čiji je interes da živimo bez vlastitog smisla? I da za njega više uopće nemamo ni potrebe? Da se on intelektualno i vrijednosno toliko relativizira? Da ga naše iskonsko biće prepušta svom površnom trenutačnom identitetu?

I kada je ne izaberemo za vlastiti smisao, ljubav osta je svjetlo koje pokazuje put svakom sm

15.04.2014. u 14:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sai Baba – Konačno iskustvo

Phyllis Krystal
Izdavač: Dušević&Kršovnik d.o.o. 2000.

Baba za sebe kaže da je avatar koji seu vrijeme velikih napetosti utjelovio da bi čovječanstvu pomogao ponovno otkriti drevnu mudrost kojom će otkloniti veliku nesreću. I drugi su se avatari, poput Rame i Krišne u prošlim razdobljima velikih kriza, utjelovili da bi pomogli ljudima i vodili ih. Prvi je Babin zadatak koji je sam sebi postavio, iznova povezati ljude svoje rodne Indije s njihovim drevnim nasljeđem Veda, koje su zanemarili zbog materijalističkih aspekata zapadnjačke kulture i običaja.

Naučili smo da se stvari događaju upravo onda kada nam je potrebno.

Putujte s manje prtljage, brže ćete stići.

Počela sam se osjećati kao kod kuće među stotinama Indijaca. Primjetila sam i tananu promjenu koja se zbivala u meni. Činilo se kao da, slično procesu osmoze, u sebe upijam njihov sporiji i opušteniji ritam, za razliku od užurbana i vremenom opterećena života na Zapadu.

U većini je ašrama došušteno besplatno boraviti i hraniti se tri dana i tri noći ako se ne može platiti, a zatim se mora krenuti dalje. Nakon trećeg dana očekuje se da osoba da određenu malu svotu novca. Mnogi lutalice žive tako putujući iz jednog ašrama u drugi, boraveći u svakom tri dana, i onda kreću dalje.

Svi posjetitelji pojedinih ašrama teže istome. Bili su duboko odani svom odabranom guruu, često toliko da su omalovažavali sve druge u nastojanju da ga još više uzvise. Razumjela sam i poštovala njihovu vjernost vlastitome guruu, no njihova potreba da kritiziraju onoga kojega su drugi odabrali smetala mi je i rastužila me, pogotovo ako je predmet tih napada bio Sai Baba.

Toliko knjiškog znanja, a nedovoljno pobožnosti. Pobožnost je veoma važna. Baba

Svaki bih put iznova osjetila strahopoštovanje kada bi pokazao da je svjestan najintimnijih pojedinosti ne samo moga sadašnjeg života već i prošlih inkarnacija.

Uzrok su svih naših problema želje koje su neposredno vezane za naše osobne ili tjelesne potrebe i ne potječu od našega pravoga sebstva. Obećao je da ćemo lakše svladati svoje želje i osloboditi se njihove vlasti budemo li se potrudili razumjeti i prihvatiti tu istinu. To je prvi nuždan korak prema prosvjetljenju.

Neki od vas navode moje riječi da sam Bog, no ne dovrše navod. Ja kažem d aje svatko od vas Bog. Razlika između vas i mene u tome je što ja znam da sam Bog, a vi to još ne znate.

Važno je znati da je strujni krug koji osvjetljuje sve žarulje zajednički, bez obzira na pojedinačnu jačinu. Drugim riječima, ono što svijetli u svakom čovjeku jest Bog, no svi mi tu svjetlost isijavamo različitom jačinom.
Boga prepoznajte kao istinsko sebstvo u svakom čovjeku, neovisno o tome koliko je duboko skriveno.
To je poruka zbog koje sam došao na svijet.

No možda me najviše zapanjilo što je očito bio svjestan doslovno svega i svakoga. Stjecao se dojam da je neprestano 'priključen' u sve na ovome svijetu i u svakoga pojedinačno.

Zavjetovala sam se da ću se pokušati sjetiti zazvati ga budem li ikad zatrebala pomoć.

Loša probava je odbijanje tijela da primi hranu.

Shvatite da ne morate dolaziti da biste vidjeli ovo malo tijelo. Nađite me u svom srcu.

Vratite se kako biste se obnovili. Objasnio je zatim da u njegovoj blizini poklonici obnavljaju svoju energiju.

Naš je kratak ali sadržajan posjet Babi završio, no znala sam da više nisam ona ista osoba koja ga je došla prvi put posjetiti. Previše sam toga upila u sebe, i od njega i od Indije općenito, da se ne bih izmijenila. No više od svega, došla sam pod njegov neposredni utjecaj. Bila sam sigurna d aće to i dalje biti tako onoliko koliko dopustim, držeći na umu njegov naputak da uvijek budem u dodiru s njim koji prebiva u mome srcu.

Godinama sam bila poučavana da nikada prerano ne govorim o dubokim i važnim iskustvima. Razlog je taj što energiju koju neko iskustvo nosi sa sobom, treba zadržati i zaštititi kako bi bila potpuno upijena i kako bi postala djelatan dio čovjekova života. Ako se o nekom iskustvu govori prerano, može se dogoditi da se energija raspe, a postoji i opasnost da će osoba s kojom smo podijelili iskustvo regairati negativno, sumnjičavo, zavidno ili ljubomorno. Takvo ponašanje drugoga može u osobi koje je doživjela iskustvo potaknuti osjećaj sumnje čak posve poništiti doživljaj. Negativne emocije imaju moć zatiranja prvih iskustava. Poput mlade biljke, njih treba hraniti i štititi dok ne budu dovljno otporne da se suprostave prirodnim nepogodama. Kada važno iskustvo ima dovoljno vremena da postane sastavni dio osobe, u manjoj je opasnosti da se izgubi.

Budući da ljubav nema lika, materijalizacijama se služim kao dokazom svoje ljubavi. One su tek simbol.

Važno je da te sitnice ili talismani, ili kako godi ih želite nazvati, pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite u nevoljama ili krizama i stvaraju simboličnu vezu koja poništava udaljenost između nas.

On je za mene bio poput elektrane prepune energije.

Dat ću vam što želite, nadajući se da ćete zaželjeti ono što sam vam došao dati.

Knjige mi nisu bile samo utočište, one su mi bile društvo. Sada mi je Baba pokazao da svojevoljno moram biti potpuno svjesna vanjskog svijeta, da moram svjesno zauzeti svoje mjesto u njemu i biti aktivna i u vanjskom i u unutarnjem svijetu jer oba čine cjelinu.

Želim kontrolirati i odlučivati kada je povoljno vrijeme za nešto, umejsto da dopustim da moj unutarnji sat određuje ritam. Ako je to uistinu tako, to znači da moja volja ili ego priječe opušteniji odnos spram vremena.

Baba često kaže da nikada neće utjecati na nečiju karmu, ali će je ublažiti najviše što se mo že i pomoći nam da nosimo svoj teret. Stoga samo o nama ovisi hoćemo li svjesno odlučiti pozvati ga u pomoć.

Shastiabdi ili obred drugog vjenčanja uobičajen je u južnoj Indiji. Nakon što mušarac navrši sezdeset godina, on i njegova žena obave duhovno vjenčanje u kojemus e zavjetuju da će pomoći jedno drugom na duhovnom putu spoznaje Boga. Baba je objasnio da je prva faza poznata po imenu bhoga ili ispunjenje želja, a zatim slijedi joga ili ujedinjenje s Bogom. Upravo sam bila navršila šezdeset godina, a moj je suprug imao sezdesetsedam.

Objasnio mi je da predmete stvara stvaralačkom mentalno moći (sankalpa). Dodao je da svatko tko razvije mentalnu snagui pročisti svoje srce, i sam to može činiti pod uvjetom da poput njega voli sve stvoreno.

Da bi neka lekcija postala jasn, Babine poruke moraju se protumačiti na raznim razinama.

Baba smatra da nije dovoljno samo se posvetiti vlastitom duhovnom napretku. Jednako je važno služiti drugima u društvu, posebno onima kojima je najpotrebnije.

Mi na Zapadu toliko smo opterećeni vremenom, da nam je teško opustiti se i stpljivo osluškivati da nam se iznutra pokaže kada je pravi trenutak da se nešto učini.

Bolje je ne jesti previše kada se ima više od šezdeset godina. Ograničio je naš razgovor za vrijeme ručka rekavši nam da previše govora sprječava dobru probavu.

Tražio je od nas da se odmaknemo od ljubavi koja se zasniva na žudnji i vezanosti, i okrenuo se k božanskoj ljubavi koja se zasniva na nevezanosti i koja teži širenju a ne sužavanju.

Baba je rekao da nam japamala (krunica) može pomoći da se koncetriramo i tako odvojimo od svijeta i posvetimo samo Bogu.
Japamalu bi trebalo držati preko srednjeg ršsta i tako odvojiti kažiprst od ostala tri prsta. Time se pokazuje da sebstvo i Bog, kada se spoje, mogu zajedno skladno surađivat u svijetu.
Dok smo vezani za materijalni svijet, Bog je automatski odvojen od naših života. Ne možemo istodobno biti vezani za svijet i za Boga. Preporučio nam je da se korak po korak odvajamo od svijeta na putu k Bogu.
Nekoliko je minuta govorio o tome, a onda je upitao: Tko ste vi uisitinu? Ubrzo je sam odgovorio: Vi ste tri osobe: jedna za koju mislite da jeste, druga za koju drugi misle da jeste, i ona koja uistinu jeste. Radite na tome da sve tri osobe postanu jedna. Tada ćete osjetiti mir i blaženstvo.

Bez kušnji ostat ćete godinama na istomu mjestu.

Čovjek ima pravo na rad samo zato da bi pročistio svoju vlastitu svijest. Međutim, nema pravo traćiti plodove toga rada.

Korake koje svi moramo proći od rođenja do šezdesete godine, kada bismo trebali svoje živote iznova posvetiti intenzivnijem služinju. Do sedamdesete godine trebali bismo iskorjeniti loše osobine i početi isčekivati sreću s Bogom, tako da gledanje u vanjski svijet zamjenimo za razvijanje unutarnjeg gledanja. Na taj način, do osamdesete bismo godine trebali postati primjer drugima i tako nastaviti do stote.

Baba je uvijek govorio da će ljudima dati ono što žele, u nadi da će u jednom trenutku poželjeti ono što im je došao dati. Sada od nas očekuje da ga prestanemo pitati za usluge i da ga poželimo pitati što je to što on želi da mi učinimo u svijetu. Ističe sevu ili služenje kao važniju od bilo koje druge prakse. Kaže 'Služenje je plodonosnije od ponavljanja Boćjeg imena, od meditacije, obreda ili joge koji se obično preporučuju duhovnim traćiteljima, jer služi dvjema nakanama – uništenju ega i postizanju anande ili blaženstva.

Na predavanju sam automatski nastavila govoriti kao što to činim kada radim s nekim, nastojeći se što više opustiti i tražeći u sebi vodstvo te govoreći ono što mi je došlo u misli.

Pogledajte samo kakvom to cestom idete! Budite sretni ma što da se dogodi, i tada će staza postati ravna.

Objasnio je da je cilj tog programa potaknuti poklonike da smanje potrošnju i rasipanje u četiri glavne kategorije: novac, hrana, vrijeme i energija. Obeća je da će oni koji sliede tu rutinu korisitit ne samo sebi time što će postavivši strop nad ćeljama, smanjiti vezanost za materijalne stvari, već će tu ušteđevinu moći iskorisitti kako bi pomogli onima koji su potrebiti. Tako se može istodobno, u korist sviju, raditi na dva programa – postavljaju stropa nad željama i nesebičnu služenju.

Vrijeme je roba koju svi na svijetu posjeduju u istoj količini.
Vrijeme koje se rasipa nikad se ne može vratiti, zauvijek je izgubljeno.

Prepuštanjem negativnim emocijama poput ljutnje, pohlepe, zavisti i ljubomore, potroši se golema količina energije koja bi se mogla bolje iskoristiti.

Želio me osloboditi dugogodišnjeg straha od toga da budem u središtu pažnje, što je također oblik ega. Otpor i još prepoznatljivija agresija proizlaze iz te želje. Željeti da vas se prepozna ili to pokušavati izbjeći, jednako su vezani za ego.

Baba često odvraća svoje poklonike od toga da se vežu za rutinu i kaže: Naučite pronaći svoju sigurnost u mojoj nesigurnosti. Moramo naučiti teći poput rijeke i biti voljni promjeniti smjer bez upozorenja, kao što nam je sada rečeno da učinimo.

Žene moraju postati kanal kroz koji će božanska ljubav teći u svijet da bi uspostavila ravnotežu.

Babina glavna poruka i sve što čini ili kaže ljudima usmjereno je na to da postanu svjesni. Budući da točno zna što će svakoga posebno dovesti do svijesti da smo svi mi utjelovljenje Boga, trebamo mu samo vjerovati da će nam pomoći pri odbacivanju debelih naslaga sastavljenoh od naših želja koje zatamnjuju unutarnju svjetlost.





15.04.2014. u 14:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Teen anđeli

Dr. Stephen Briers i Sacha Baveystock
Izdavač: Veble commerce 2011.

Dok ne dosegne tinejdžerske godine, dijete ovisi o obitelji koja mu pridržava ogledalo i reflektira mu ono što je on.

Iako ne možete prisiliti sina ili kćer na promjenu, možete promjeniti način na koji na njih reagirate, što bi moglo transformirati cijelu situaciju.

Prije no što odlučite koje biste promjene mogli napraviti, trebate bolje razumjeti što pokreće i potiče teško ponašanje vašeg tinejdžera. Vođenje dnevnika može vam pružiti neke tragove: situcija mjesto i vrijeme, što ste učinili, što je dijete učinilo, ishod šro je bio rezultat.

Kad je roditelj popravio svoj odnos sa djetetom i potrudio se više pohvaljivati ga i podupirati, dijete je postalo spremno nadići svoj agresivni stav.

Prvi korak u prekidanju zlokobnog kruga je da pokušate zamjetiti dobre stvari o vašem tinejdžeru, bez obzira na prividan manjak, čak i ako se čini da su zasjenjene negativnima.

Ako pribjegavate vikanju dvije su stvari obično ključne. Prvo, pokušavate koristiti samo jačinu glasa kako biste dominirali nad svojim suparnikom, doslovno ga pokušavate utišati. Drugo, kad vičete obično odašiljete poruku da gubite kontrolu.
Vaš tinejdžer mozda s jedne strane ne voli kada na njega vičete, no s druge strane možda potajno uživa u svojoj moći da vas izbaci iz takta. To im također daje dobar izgovor da ignoriraju što god kažete budući da niste razumni.

Skratite priču, recite to što imate za reći, a potom stanite, bez obzira koliko izazovno bilo nastaviti.

Nemojte Razgovarati na način koji može stvoriti ozračje nepoštovanja, i nemojte ni njemu dozvoliti da čini to isto.
Nemojte Vikati - to pokazuje da ste izgubili kontrolu.
Naučite slušati što vam vaš tinejdžer ima za reći, čak i kada vam se to ne sviđa.
Nemojte prihvatiti prostote ili verbalno zlostavljanje čak ni kao šalu.
Nemojte govoriti svom tinejdžeru kakav je. Ako želite pokazati da niste zadovoljni njegovim ponašanjem, umjesto toga se koncentrirajte na to kako se vi u vezi toga osjećate.
Nemojte prigovarati. Ukratko iznesite svoje stajalište i ostanite pri tome.
Nemojte bombardirati svog tinejdžera pitanjima.
Nemojte prebacivati krivnju nir aditi usporedbe sa drugima.
Nemojte izvlačiti stvari iz prošlosti u svakoj prilici. Naučite kako krenuti dalje.

Pokušajte pronaći malo vremena da ga provedete zajedno svaki tjedan, udaljeni od stresa i napetosti uobičajene rutine. Vaš tinejdžer vam možda neće imati ništa za reći, ali će to stvoriti prostora da to učini ako će željeti.

Definirajte problem i
A - kako to utječe na vašeg tinejdžera
B - kako to utječe na vas
Postupno biste trebali moći prenijeti odgovornost za popis A na svog tinejdžera.

Nemojte lebdjeti nad svojim tinejdžerima kada trebaju ispuniti svoje odgovornosti. Duboko udahnite i pustite ih da se s time nose. Ako je potrebno stvorite jasan rok do kojeg zadatak mora biti ispunjen i tada procjenite izvedbu. Budite jasni i konkretni o tome što očekujete, no nemojte štititi svoje tinejdžere od posljedica njihovih postupaka.

Nikada nemojte podcijeniti moć vlastitog primjera. Čak i ako se čini da je vaš tinejdžer naizgled potpuno različit od vas, promatrat će svaki vaš potez. Ako ga vodite primjerom, uvidjet će korist poduzimanja odgovornih odluka u vlastitom životu.

Doći će dan kada će vaš tinejdžer morati napustiti dom i brinuti se sam za sebe. Puno je bolje da nauči preuzeti odgovornost za sebe u zaštićenom okruzenju doma prije no što se suoči sa grubim realnostima života u vanjskom svijetu.

Tinejdžeri koji kod kuće ne osjećaju dobrodošlicu vrlo brzo ostanu bez mjesta gdje se mogu družiti, te će često završiti lutajući po ulicama i upadati u nevolje jer jednostavno nemaju gdje ići. Jedno je rješenje olakšati vašem tinejdžeru da što je moguće više poziva prijatelje kod sebe. Ako iamte mejsta, napravite prostor u vašem domu gdje se mogu družiti a da vas ne ometaju, no gdje još uvijek možete nadgledari što se događa.

Nemojte otjerati svog tinejdžera u ruke manje poželjnih prijatelja stvaranjem neprijateljske atmosfere kod kuće. Odvojite vremena za svog tinejdžera i stavite prioritet na izlaženje i bavljenje zajedničkim stvarima kao obitelj. Naglašavajte da ste uvijek tu za njih, bez obzira na sve.

Tinejdžeri piju iz različitih razloga, od kojih brojne dijele i sa starijim osobama koje piju. Alkohol vas može opustiti i pojačati društveno samopouzdanje. Često može nuditi trenutno oslobođenje osječaja dosade ili stresa. Za brojne tinejdžere je pijenje način da se osjećaju ili glume odrasle ljude. Dok drugi piju jer to čine niihovi prijatelji te se žele osjećati kao dio ekipe.

Rad na samopouzdanju vašeg tinejdžera zaštitit će ga od problematičnog ponašanja koje često karakterizira ljude koji ne cijene same sebe.

Inspirirajte svog tinejdžera na sanjarenje i slijeđenje tih snova. Pomozite mu stvoriti pozitivno viđenje njegove budućnosti i pronaći načine na koje ju može ostvariti.

Budite roditelj, ne najbolji prijatelj.

Važno je da budete usklađeni sa vašim partnerom u roditeljskoj ulozi prema vašem tinejdžeru. Nemojte dopustiti da vas vaš tinejdžer okrene jednog protiv drugog.

15.04.2014. u 14:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moji susreti s jogijima

Drago Plečko
Izdavač: VBZ 2001.

Ljudi će u božjem hramu satima klečati i moliti da im grijesi budu oprošteni, ali drugima oprostiti neće.

Faza u kojoj se nalazimo primitivni je i gotovo eksperimentalni početak hoda prema nečemu što danas ne možemo dokučiti ni znanstvenom fatastikom. Upitno je i koliki su stvarni duhovni dometi onih najrzvijenijih. Ono što je danas krajnji sagledivi cilj moglo bi sutra u zgradi duhovnih dostignuća biti prizemlje.

Neki biolozi dokazuju da ljudi intuitivno odabiru onu vrstu hrane koja ubrzava njihovo biološko sazrijevanje, a ne onu koja je najzdravija i omogućava im dulji život. Uostalom, ne volimo li najviše upravo ono što nam najviše šteti?

Ni najponiznijim se molitvama ne može isposlovati mimoilaženje gorke čaše žuči koju nam je namjenio Stvoritelj.

Volite sve, i neprijatelje svoje, jer vaša mržnja ne izjed njih već vas same. Zapamtite: njihova bol će sutra biti vaša. Ne zavaravajte se da će svijet, osvetite li se svojim neprijateljima, ili ih na trenutak istisnete, prestati ići svojim putem. Ovaj svijet može dalje bez svakog, pa tako i bez vas.

Proces buđenja nije nikada bezbolan, jer podrazumijeva potpuno otpadanje egai osobnosti, onog što mislimo da jesmo i onog s čime se identificiramo. U nekim slučajevima, Izvor koristi pero pauna za taj prijelaz. U drugim slučajevima, gdje je ego jak i drži nas pod kontrolom, Izvor koristi malj, kao u tvom i mom slučaju. Pomaku iz treće u četvrtu dimenziju obično prethodi tamna noć duše. Tada kada smo preplavljeni očajem ne znamo ni tko smo i više nemamo odgovore na životne izazove, čežnja za jedinstvom sa Izvorom vodi nas kući. Budi strpljiv jer si u rađaoni. Tvoja je čežnja putovnica za povratak doma, a tvoje nestrpljenje da tamo stigneš posljednji pokušaj uma da te u tome spriječi. Sve je dobro, uvjeravam te!

Sva živa bića, bio to pas ili čovjek, vidim onakvima kakva ona jesu, ali me njihov oblik ne može zavarati da ne bih vidio istu božansku iskru u svakome od niih...

Deset zasebnih izvora nekog zračenja iste frekvencije neusporedivo je slabije od istog broja izvora koji zrače istovremeno, s istog mjesta. Dakle, grupno meditiranje treba izazvati drastiçne promjene u okolišu, u svijesti onih koji žive oko nas, bez obzira jesu li oni toga svjesni ili ne.

Meditiranje s imperativom na uspješnost razara živote zapadnjaka, koji ne mogu u korak s nametnutim ritmom.
Uvijek pobjedu prepusti drugome, a poraz zadrži za sebe. To je put joge...

Kad je stanje bez misli između dviju mantri dovoljno dugo, božanstvo kojem pripada mantra pojavljuje se pred očima onoga koji meditira...

Sve znanje strukturirano je u našoj svijesti, najvinija razina svijest dom je svih prirodnih zakona, pa tako i znanja o njima.

Indijci na aerodromu utegnuti u moderne jakne s pamučnom postavom i sa kolicima za prtljagu na kojima guraju brdo kofera i putnih torbi s reklamama poznatih europskih firmi. Razmišljam o tome kako im spiritualne istine, jogiji i odricanja nisu ni na kraj pameti. Odricanja su valjda imali dosta dok su još živjeli u Indiji, pa na zapadnjake, koji u njihovu zemlju idu tražiti Boga, gledaju sa čuđenjem.

Kad neki problem uklonite iz uma, uklonili ste ga s jedinog mjesta gdje je postojao. Sai Baba

Misli su uvjetovane otiscima u svijesti, nastalima u prošlosti. Te misli nas vode do akcija, a narav naših akcija određuje našu budućnost.

Na onu stranu možeš tek onda kad tvoj ego sagori u plamenu. Upravo kad sam osjetio razočarenje, nastavio je: Priroda također ima treće oko. U tom sam trenutku vidio istu crnu rupu, ovaj put omeđenu granama i lišćem. Koliko sam shvatio, u prirodi postoje svojevrsni prolazi, u druge paralelne dimenzije. Jesu li one duhovne ili materijalne ne znam ni danas.

Neki ćakre opisuju kao svojevrsne vrtloge energije koji se uspinjanjem sile kundalini po centralnom kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminiraju samskare, utiske prošlih života i, općenito, sve one tragove u ljudskoj svijesti koje Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su ćakre blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili čak uzme smjer obrnuto od kazaljke na satu, dok kod teških bolesti dolazi do težeg iskrivljenja vrtloga.

Jezik je zanimljiv jer svaku misao popratimo nesvjesnim micanjem mišića u ovom organu, kojeg je najteže opustiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak na razne dijelove jezika, to će se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje na korijen jezika dovodi do buđenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja božanskoga zvuka. Koncetracija na vrh jezika dovodi do iskustva okusa božanskog nektara koji Kirpal Singh poistovjećuje s manom iz Biblije, dok savršeno svođenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta moć božanskog dodira. Usput rečeno, koncetracija na vrh nosa razvija božanski njuh i naziva se varta siddhi.

To je kao svjetlo u lampašu. Čovjek osjeća da bi mogao dodirnuti svjetlo, a ne može zbog stakla koje mu se prepriječilo.

Vi ste istina. Kad jednom dođete do kraja i cijela se iluzija rasprši, shvatite da ste isitina vi. Stanja unutarnjeg mira, stabilnosti, blaženstva sve su češća i kako ste bliži cilju, kad znate da vas više ništa ne može zaustaviti, vaš se progres ubrzava. Ono što čini kundalini shakti jest da prvo životinjsku svijest pretvori u pravu ljudsku, a zatim ljudsku pretvori u božansku...
Ono što je važno istaći kod učenja dr.Goela jest da ne treba sa osudom razmišljati o onima koji su nemoralni, pohlepni ili se ponašanju nekorektno. Naime, kako otvoreno kaže ovaj guru, nemoguće je biti moralan, altruističan i savršeno korektan. Dakako, tako dugo dok se nalazimo u nižim stanjima svijesti u kojima dominira naš ego. Kundalini je sila koja nas povezuje s Bogom. Ona u nama nezadrživo lomi ljudske odlike i preobražava ih u božanske, a time postajemo ono što religije postavljaju za svoj cilj. Kad vas Bog naumi preko kundalini dovesti do spoznaje, više nećete moći taj proces zaustaviti, dopadao vam se on u inicijalnoj fazi ili ne, tumači Siddheshwar Baba. Savršeno moralan može biti samo prosvijetljen čovjek.

Premda se obično govori o sedam ćakri, na ljudskom ih tijelu ima mnogo više, prema nekima čak 300. To sumanji energetski centri, a on koji se nalaze ispod muladhara ćakre smatraju se nižima u smislu da upravljaju nekim životinjskim nagonima i općenito, jogiji ih nerado spominju. Neke od njih ipak igraju ulogu u održavanju fizičke kondicije u ljudi, pa tako jedna od poznatih pet tibetanskih vježbi uključuje energetske centre koji se nalaze na koljenima, a njih po svemu sudeći doista možemo smatrati ćakrama.
Vitalna energija, koja putuje tijelom zove se prana. Kinezi je zovu chi, japanci ki, a tibetanci rlung. Neki vjeruju da je u kršćanstvu termin Duh Sveti onaj koji označava tu energiju.

Urođena količina prane igra ulogu glede zdravlja osobe o kojoj je riječ, a do zgodnog je zaključka došao Mircea Eliade, koji je tijekom duljeg vremena ispitivao jednog nagu, ekstremnog asketa iz Rishikesha, koji je gotovo čitavu noć radio pranajamu, vježbu disanja koju koriste svi sustavi joge. Zaključio je da ritmička izmjena udisaja, zadržavanja daha i izdisaja proizvodi čudesne efekte na vitalnost pustinjaka. Iako je jeo samo šaku riže na dan, naga je bio atletske građe i čelična zdravlja. Za sebe je tvrdio da živi samo danju, dok noću svoje disanje svodi na desetinu normalnog.
Kako vjeruje Eliade, jogi, postupnim produbljivanjem udisaja i izdisaja i produljivanjem perioda zadržavanja daha, ima iskustvo vremena različito od ostalih ljudi. On svojim disanjem simulira Veliko Kozmičko Vrijeme, s kozmičkim razdobljima stvaranja i razaranja. Kad kroz proces ritmičkog disanja postane svjestan Kozmičkog Vremena, uvidjeti će da ono svakodnevno vrijeme, kako ga doživljavamo u normalnom stanju svijesti nije, u krajnjoj konzekvenci stvarno.

Prana cirkulira kroz 72000 kanalića u tijelu, za koje Swami Satyananda Saraswati kaže da nisu živci, već kanalići kojima tijelom struji svijest. Swami Maheshwarananda za iste kanaliće ipak koristi termin živci. Većina jogija se slaže s tim da ti kanalići nisu dio materijalnog tijela čovjeka, već se nalaze kao i ćakre, na nematerijalnim tijelima, prema nekima astralnom, kauzalnom i mentalnom. U raznim se varijantama koristi i izraz eterično tijelo, koji u nekim verzijama zapravo podrazumijeva sva ta ostala tijela.
Zadržimo se malo na tim tijelima. Sant Kirpal Singh govori da je ljudsko biće sazdano od tri tijela, fizičko, astralno i kauzalno i pet kosha ili pokrova. Pojednostavljeno, ti su pokrovi različite gustoće. Sva bića koja imaju fizičko tijelo, posjeduju sva tri tijela i svih pet pokrova.

Postoji veza između tih kanalića i procesa umiranja, odnosno iskustva kliničke smrti iz koje su se neki vratili i opisali različite, uglavnom zbunjujuće doživljaje. Oni mogu biti putovanje tamnim hodnikom, na čijem se kraju susreće prijateljsko svjetlo žutozlatne boje, ali isto tako putovanje kroz potpuni mrak. Swami Maheshwarananda daje vrlo zanimljov objašnjenje za ovaj proces. Ako je u tom trenutku smrti dominantna ida, čovjek će neposredno prije smrti udisati zrak više lijevom nosnicom, a pri napuštanju tijela imati će iskustvo putovanja kroz potpuni mrak, dok će ako dominira pingala više udisati desnom nosnicom i putovaati tunelom do ili odmah imati iskustvo te toliko opisivane svjetlosti, koja podsjeća na Sunčevu. Idealno je ako energij akola centralnom, sushumna nadi,kad zrak ulazi i izlazi iz organizma jednako na obje nosnice. Tada će iskustvo smrti u prvoj fazi donijeti mirnu, mliječnu svjetlost.

Čovjek može astralnim tijelom otputovati pod tzv. drvo spoznaje. To je pravo drvo ispod kojeg treba u tom stanju astralne projekcije sjesti i zatražiti bilo kakav podatak iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Odgovor se može čuti ili vidjeti.
Ovdje možete saznati i sve o svojim prethodnim životima.

Krenuo sam prema gradu gdje ću popiti mango milk shake i prolunjati po ulicama, gdje se mjestimično u blatu valjaju pajceki, koji se po ničemu ne razlikuju od svoje braće u Zagorju.

Oni koji pate od migrene višeg su kvocijenta inteligencije od ostalih.

Uložite u praksu meditacije, iskusti ćete ono što piše i u Bibliji – svjetlost koja se prostire cijelim vašim tijelom.
Shiva joga pokazuje da ovaj sustav učenja pokreće duhovne evolucije u čovjeku.
Joga ide korak dalje i kaže d aje hipofiza sjedište individualne, pojedinačne svijesti, dok je epifiza sjedište univerzalne svijesti. Kod obična čovjeka ta dva stanja svijesti nisu u harmoniji. Cilj je joge uskladiti ta dva stanja svijesti, riječi su Kumara Swamija.

Na nas u paralelnim stvarnostima vrebaju takvi psihički vampiri, a lijepa bijela svjetlost na kraju tunela, koju opisuju oni koj su napuštali svoje tijelo, zapravo je zamka tih bića.

Ono što je stvarno ne može se ugroziti.
Ono što nije stvarno, to niti ne postoji.

Jimal Baba Singh rekao je: Nećemo ovdje živjeti vječno. Duljina naših života je određena u sekundu, kao i broj naših dahova. Odmaknite svoj um od svjetovnih želja i okrenite pažnju prema unutarnjem zvuku. S tim mislima tonem u san.

Indijci koji su bogatiji vole na svojim vjenčanjima vidjeti i strance, jer kako mi se čini, to im godi zbog društvenog prestiža. Tako sam gostovao na desetak svadbi ljudi koje sam tada vidio prvi i zadnji put u životu.

Svi su religijski događaji samo projekcija uma.
Univerzum je nazamislivo velik, mehanizam koji pojedinac ne može pojmiti i ovaj je mudrac Faqir Chand uvijek tvrdio da zapravo nema načina da ljudsko biće spozna čitavu Kreaciju. Prosvjetljenje je razumijevanje te istine, prepuštanje struji života, izostanak slobodne volje, koja je samo još jedna iluzija našeg ega. Kako bi rekla Byron Kaite, straha nema, jer se sve već dogodilo. Da smo upravljali događajima samo nam se pričinja. Krishna, vishnu, bogovi i nebeska bića ne postoje izvan nas, već su stanovnici naše svijesti.

Sva patnja priprema dušu za viđenje. Martin Buber

Rađamo se s programom koji određuje dužinu našeg života gotovo u dan.
Oni koji su u potpunosti ovladali duhom, mogu mijenjati sudbinu vlastitog tijela.

Oni koji ne znaju, a misle da znaju, predstavljaju opasnost, jer pacijent koji im se obraća, možda propušta i životnu šansu da otkrije svoju bolest u najranijoj fazi.

Višak želučane kiseline očiti je poremećaj pitte. Koliko osoba pati od bolova u donjem dijelu kralješnice i zglobovima, dok su kod žena česti menstrualni grčevi, nesanica i stalna iscrpljenost. Sve su to očiti znakovi poremećaja vate. Da ne govorim koliko je njih pohlepno preko svake mjere, pati od alergija, tromosti i inercije, što je znak da ne funkcionira kapha. Bolesti civilizacije često su bolesti nepoznavanja suptilnih principa prirode, još uvijek nemjerljivih neumoljivim elektronskim instrumentima moderne znanosti.

Začini su jedan od najvažnijih faktora u vraćanju ravnoteže i prehrani Indijaca. Na tržnicama možete vidjeti trgovce kako sjede iza velikih vreća punih raznobojnih začina, koji nama nisu baš uvijek jako ugodni, osobito ako su uklopljeni u južnoindijsku kuhinju. Objasnili su mi da je žestoke začine potrebno uzimati tamo gdje je klima izrazito vruća, po nekom načelu ravnoteže vrućine iznutra i izvana, a i činjenica da se hrana uzima prstima ima svoje tumačenje u staroj indijskoj tradiciji. Naime, sve što je prevruće za prste, štetit će vašem želucu. Hrana se miješa prstima, tako dugo dok više za njih nije prevruća, i tek se onda guta. I samo miješanje hrane prstima igra važnu ulogu u probavnom ciklusu, jer toplina namirnica kod miješanja podražava jagodice prstiju, gdje se nalaze završeci sistema živaca, koji prema ajurvedi stimuliraju rad probavnih organa. Onoš to mi nerijetko smatramo neciviliziranim ponašanjem Indijci preporučuju kao mjeru predostrožnosti u očuvanju svoje dobre probave.
Na primjenu kurkume ukazao mi je dr Rai. Ovaj najrašireniji indijski začin koristi se u ishrani doslovno svakog dana, samo s jednim odsta neobičnim izuzetkom. Izostavlja se iz jela samo na dan kad umre netko od ukućana. S obzirom da se radi o snažnom prirodnom antibiotiku, činjenica da se u Indiji toliko koristi i nije posebno čudna. Njime se sprečavaju neugodne zaraze, a izvanredno dobro djeluje na obnavljanje crijevne flore. Davan u kombinaciji s nekim ljekovitim biljkama, može u nekoliko dana sanirati tegobe nastale crijevnim infekcija, kroničnim proljevima i zatvorom, te obnoviti sluznicu crijeva oštećenu dugotrajnim korištenjem lijekova.

Korijander pomaže kod problema upale sluznice probavnog trakta, i viška kiseline u tijelu.
Alma Nielsen pila je tekućinu nastalu kuhanjem neoguljenog krumpira u vodi i jela jabuke sa češnjakom i ozdravila od reumatskog artritisa.

Karakteristike VATA tipa: laka mršava građa, vrzo izvodi aktivnosti, neredoviga glad i probava, lak isprekidan san i nesanica, entuzijazam i maštovitost, razdražljivost i promjene raspoloženja, brzo prihvaća nove informacije ali brzo i zaboravlja, sklonost brigama, sklonost zavoru, lako se umara i sklon je prenaprezanju, mentalna i fizička energija dolaze u valovima.
Karakteristike PITTA tipa: srednja građa, srednja snaga i istrajnost, oštra glad i žeđ, jaka probava, pod utjecajem stresa, klonost ljutnji i razdražljvosti, svijetla ili gruba koža i često pjegava, odbojnost prema suncu i toplom vremenu, poduzetan karakter, voli izazove, oštar intelekt, jasan i razgovijetan govor, ne može preskočiti obrok, svijetla svijetlosmeđa ili riđa kosa (ili sa crvenkastim tonovima).
Karakteristike KAPHA tipa: čvrsta snažna građa, velika fizička snaga i izdržljivost, postojana energija, spor i graciozan u aktivnosti, smirena opušena ličnost, ne razljuti se lako, hladna glatka debela blijeda i često masna koža, sporo prihvaća nove informacije ali dobro i pamti, dubok i dug san, sklonost gojaznosti, spora probava i umjeren apetit, srdačan tolerantan i blag, sklonost posesivnosti i zadovoljan sam sobom.

Za bolesti koje karakterizira vata poremećaj preporučaju se jesti: bijela repa, cikla, krastavac, luk, češnjak, mrkva, pšenica, riža, zob, banane, breskve, datulje, dinje, grožđe, marelice, nektarine, smokve, trešnje, šljive, sve mliječne proizvode, slanutak, crvenu leću, tofu, piletinu, puretinu i morske proizvode. Ostalo treba izbjegavati.
Kod pitta poremećaja preporuča se: cvjetača, celer, grašak, gljive, kupus, krumpir, krastavac, slatku papriku, slatki krumpir, šparoge, tikvice, zelene mahune, izdanci, dinje, grožđice, kruške, jabuke, avokado, suhe šljive, šljive, pšenica, zob, bijela riža, maslac, mlijeko, morski račići, slanutak, tofu, puretina, piletina, suncokretove i bučine koštice, dok ostale namirnice treba ili smanjiti ili izbjegavati.
Kad je u pitanju neravnoteža kaphe, povoljno djeluju: brokule, kupus, krumpir, špinat, patilidžan, paprika, cvjetača, grašak, cikla, zeleno lisnato povrće, marelica, šipak, jabuke, kruške, suho voće, heljda, ječam, kukuruz, proso, raž, obrano mlijeko, sve mahunarke, pietina, puretina, neki morski plodovi.

Prema Ajurvedi nije dovoljno uzimati kalcij dobiven iz minerala, već je potrebna osobita obrada sasvim određenih prirodnih namirnica, pa da bi takav kalcij postao prihvaljiv za ljudsko tijelo ( neki dijelovi školjki, mljeveni koralj kojeg koriste stanovnici japanskog otoka Okinave koji pokazuju zavidnu vitalnost do u duboku starost.

Ajurveda vjeruje u magičnu moć žive, pa postoji stotinjak metoda obrade ovog metala biljnim ekstraktima, kako bi ga se učinilo prihvatljivim ljudskom organizmu. U idealnom slučaju, procesirana živa omogućava deha siddhi, stjecanje besmrtnog, potpuno pročišćenog tijela, što opet vodi do stanja jeevan mukti, potpune duhovne iluminacije. Dapače, uporaba žive na spomenut način navodno u korisnika razvija niz paranormalnih moći.
Posebnu priču predstavlja na osobit način spravljen živin sulfid, tzv. makaradhwaja, koja uslijed postupka dobivanja sadrži vrlo male količine zlata. Makaradhwaja pomlađuje organizam i omogućava dotok prane u sve dijelove našeg eteričnog tijela. Navodno, ako se uzima uoči meditacije, popunjava njome sve nadije. Za pomlađivanje se, u načelu, ne preporuča osobama mlađima od 75 godina. U Indiji se govori da pripadnici kulta Bhairavi, koji obožavaju osobito žestoku formu boga Shive, pomoću alkemijskih pripavaka žive mogu doživjeti i više stotina godina. Vrlo je zanimljivo da se taj efekt tumači nadilaženjem urođene ovisnosti o vremenu, dakle vjerojatno se radi o utjecanju na neku vrstu unutarnjeg biološkog sata.

Hudson misli da monoatomarni iridij i rodij, uz radikalno pomlađivanje daje i duhovno prosvjetljenje. Prema jednom shvaćanju, supravodljivi atomi poslože se u suhumni i tako omoguće spontano i trenutno spajanje dviju struja kundalini, što vodi stapanju shiva i shakti principa, dakle Kozmičkoj svijesti.
Monoatomarni iridij i rodij nalazimo i u prirodi, najviše ih ima u mozgu teleta i svinje, soku od grožđa i mrkve, grožđanim košticama, aloji, meksičkom slatkom korijenu, zelenoplavim algama, hrskavici morskog psa, nekim čajevima američkih indijanaca i korijenu čička.

Vede bilježe 4 velika razdoblja u povijesti zemlje – Yuge. Prva Satya Yuga zlatno je doba u kojem ljudi žive stotine godina i duhovno je znanje poznato svima. Slijede Treta i Dvapara Yuga, razdoblja kad se znanje gubi i ljudski vijek skraćuje. Život na zemlji postaje sve teći, neznanje dovodi do ratova, mržnje, bolesti i razaranja, da bi sve kulminiralo u Kali Yugi, mračnom dobu u kojem živimo sada i u kojem nema spasa za duhovne tragače, osim pjevanja Božjeg imena. Cijela se mahamantra zato sastoji od raznih imena za Krishnu.

Vyasa tumači da vrijeme na različitim planetama u svemiru prolazi različitom brzinom, što se u dlaku poklapa s viđenjem Alberta Einsteina. Nema nikakve sumnje da je Einsteinova teorija relativiteta na ovaj način prezentirana već u drevnim Vedama.

Sve je oko nas upravo onakvo kakvo mora biti. Ne postoji dobro i looše, već stvarnost kakva jest. I kakvu jednostavno treba prihvatiti. Svijest j ejedina realnosti, a ono što se na njenu ekranu odvija tek je neprestana igra Izvora. Stradanje i patnja jednaki su uspjehu, radosti i užitku. Samo dio iste igre, koja je u krajnjoj liniji iluzija. Ne kreiramo mi svoju kob, već Svijest kreira nas za neke svoje svrhe, koje ne možemo shvatiti a i nema neke potrebe da to pokušavamo. Krad prihvatimo sveti odnos i prigrlimo sv eono što nam Svijest daje, neizostavan je rezultat radost i beskonačna sloboda.

Misliš da možeš naći Boga na Tibetu ili u Indiji.
Nema se kuda ići. Svijest je svuda ista.

Jedino bogastvo koje postoji jest razumijevanje. Ron L.Hubbard

Svatko svoju istinu mora pronaći sam.

Čitav jedan sustav joge zagovara filozofiju potpune predaje životu i onome što on donosi kao jedini mogući put do prosvjetljenja, jer svako činjenje je samo otpor struji života koja putuje već urezanim koritom. Biti promatrač filma koji se vrti na ekranu svijesti i biti neprivržen plodovima vlastitih akcija možda je bit svih učenja koja se svode pod naziv joge.
Čovjek koji se veseli svemu, sretan je. Kakva je korist od očajavanja i frustracije kad u životu nešto ionako ne možemo izbjeći ili promijeniti?
Događa li nam se neštolijepo, u tome trebamo uživati imajući na umu da bi i to moglo proći, pa ćemo tako izbjeći nelagodu mogućeg razočaranja. Onaj tko to shvaća, već je jogi.
Prošlost je nepromjenjiva a budućnost neizvjesna. To stvara nesigurnosti i stah, a jedini je izlaz u tome da se živi – sada. Uostalom, osim sadašnjosti ništa i ne postoji. Taj trenutak koji zovemo sada, jest sada, ali i za recimo 15 dana 15 sati i 15 minuta postojat ćemo samo – sada. Jer tada će taj trenutak kada dođe, biti sada. Svi strahovi i brige događaju se u budućnosti, kako si ih mi zamišljamo.

S obzirom da smo mi sami konačna istina o sebi, u najboljem slučaju nam netko može utjehom ublažiti trenutke kad život donese patnju, a mi još uvijek nismo u stanju izdignuti se duhom iznad nje.

15.04.2014. u 14:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kemoterapija liječi rak i zemlja je ravna ploča

Lothar Hirneeise
Izdavač: Omega lan -Novo zdravlje

Znanje. Svakom je potrebno više znanja. Jer pomoću znanja više je i zdravlja, tog esencijalnog stanja dobrobiti čovjeka.

Pad energije konstanta je bolesti, za ozdravljenje je nužan porast energije.

Čovjeka možemo ispravno liječiti jedino ako ga promatramo cjelovitog, a ne ako se usredotočimo samo na tumor. Rak je bolest koja pogađa cijelog čovjeka, i danas mora svatko, više nego ikad prije, ponovno u svoje ruke preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.

Nismo odgovorni samo za ono što učinimo, već i za ono što ne učinimo.
Očekivati nešto za ništa je najpopularniji oblik nade.
Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti.

Zahtjevni pacijenti su oni koji ozdravljuju. Ako vam liječnik ne posvećuje dovoljno vremena, onda nađite drugog za kojeg ste dovoljno vrijedni kako bi vam posvetio svoje vrijeme.

Kad bi vi ili neki vaš poznanik konzultirali tri liječnika za mišljenje o nekom zdravstvenom problemu, nema sumnje da bi dobili tri različita mišljenja.

Za mene je energija nevidljiva sila života koja se ne može stvoriti niti uništiti, ali može teći ili ne teći. Uz energiju red ima najvažniju ulogu. Veći red u sustavu dovodi do većeg protoka energije. Kao primjer razmotrimo naš proces starenja. Najveći je red onog dana kad smo se rodili. Od te točke neumoljivo krećemo prema enteopiji, tj. kaosu. Sve što smo poduzeli do svoje smrti služi redu i radi protiv entropije.

Za ljude, također životinje i biljke, to znači da je jedan od naših glavnih zadataka svakodnevno unošenje reda u naše živote.
Mi starimo jer nakon rođenja sile entropije pobjeđuju naše tijelo i zato što homeostaza, ravnoteža, ne može više prevladati te destruktivne sile.

Postoje tri glavna izvora energije za ljude - energija svjetla, prehrane i uma.
Pošto sve bolesti uzimaju energiju, pacijent mora preuzeti inicijativu i izbjegavati otimače energije.
Liječnici su tisućama godin govorili o vazžnosti jedinstva tijelA-prehrane, duše-svjetla i duha-razmišljanja, vjerovanja.
Kad pacijent sa simptomom dođe liječniku bit će izlječen simptom ili simptomi, ali liječnik nikad ne istražuje i ne liječi uzrok tih simptoma.

Kako liječnik može i približno razumjeti sustav, a svaki čovjek je sustav, ako ne razmišlja o energijama. Najvažnije stvari u našem životu - ljubav, vjera, seksualnost, sve su to energije.

Sokrat se prije 2400 godina nije ustručavao priznati da jedino zna da ništa ne zna, dok današnji čovjek s tim ima velikih problema. Umjesto da preispitujemo zašto, danas to pitanje često zapostavljamo.

svaka bolest i svaki simptom u osnovi je dobar za čovjeka. Jedino treba uočiti sve što se dešava na Zemlji drukčijim pogledom, gledajući očima evolucije i opstanka, i odmah će svaka bolest i svaki simptom imati smisla.
Svi su simptomi jedan regulacijski mehanizam našeg tijela i po tome bolest je jedan viši stupanj zdravlja.
Koliko god je na početku tumor pozitivan, kad vrenjem izgara višak šećera, pridonosi razmjeni otrovnih tvari, odbacuje gljivice i parazite, ili jednostavno pokazuje pacijentu da je apsolutno potrebno mijenjati životne navike, toliko je negativno kad kasnije uraste u druge organske strukture i kad je odgovoran što čovjek umire zbog iscrpljenosti organizma.
Svi simptomi, tj regulacijski mehanizmi, uglavnom služe zakonu evolucije- preživljavanju vrste. Ako jedno tijelo nebi proizvelo tumor, onda bi iz toga proizašli simptomi kao što su dijabetes, zatrovanost ili bi se gljivice pobrinile da tijelo umre još ranije.
Sa stajališta kauzanetike trebali bismo se najprije radovati svakom simptomu, koliko god je to neugodno. Tako dugo dok god simptom nema vlastitu dinamiku, simptom bi trebalo pojačavati a ne suzbijati. Dakle, umjesto da smanjujemo temperaturu, tijelo trebamo toplo umotati. Umjesto da odmah razorimo tumor, treba tijelo očistiti od toksina ili smanjiti stres.

Charles Darwin je zaključio kako nasljeđena tjelesna obilježja moraju biti u stanju preživjeti, prije nego li se proslijede sljedećoj generaciji.

Sve su bolesti propisane po standardnom sustavu, a liječnici uče što točno treba učiniti s njima prema tom sustavu. Ali to još nije sve. Liječnici moraju koristiti upravo taj sustav ako ne žele imati pravnih problema.

Lynne McTaggart - Što vam liječnici ne kažu

Kako mogu liječiti nekoga s tako ozbiljnom dijagnozom kao što je rak a da ne znaju što taj pacijent jede, čime se bavi, je li sretan.

Što za vaše tijelo i duh znači zračenje, pod ovim ne mislim samo na gubitak kose i povraćanje, nego i na utjecaj na srce i bubrege, uništenje živaca, milijarde novih slobodnih radikala, kolaps crijeva, impotencija...
Za vrijeme uzimanja lijeka koji tako jako guši imuni sustav, šalju vas u bolnicu gdje je najveća koncentracija virusa i bakterija.
Ako vam kaže liječnik da nastavite s prehranom kao i do sada, on ne zna, odmah izađite iz njegove ordinacije.
Oboljeli od raka nemaju psihičkih oštećenja , ali ih se treba savjetovati koliko je za oporavak važna meditacija, vizualizacija ili općenito rečeno 'ulazak u samog sebe', te iznad svega koliko je važno kao zaštita od metastaza.
Riječ opsežno se koristi jedino za dijagnosticiranje, u tome smo apsolutni svjetski prvaci. Još jedno rendgensko snimanje, još jedna analiza krvi, još jedan ct, i bez obzira koliko to sve košta, dok je pacijent kao osoba potpuno zaboravljen. Žarište je prije svega na brojevima i izmjerenim vrijednostima, a ne na onome što je pokrenulo bolest.

Prije mnogo godina ct-om mi je dijagnosticiran tumor mozga. I dok sam razmišljao što ta dijagnoza znači za moju budućnost, glavni odjelni liječnik provjerio je dijagnozu mlađeg suradnika i objasnio da mi je od rođenja jedna ventrikula jednostavno veća od ostale tri. Od tada me često proganja misao što bi bilo da je tada taj glavni odjelni liječnik slučajno bio na odmoru.

Papa ili Dalaj Lama oslobodili su se materijalnih interesa i desetljećima su se bavili religijskim i filozofskim aspektima života - upravo kao krajnje bolesni pacijenti, samo dulje.

Je li pacijent ozdravio zbog toga što je uzimao terapiju ili usprkos činjenici da je uzimao tu terapiju.
Pitanje više ne glasi mogu li ljudi umrijeti od krmoterapije, nego koliko osoba dugo može uzimati kemoterapiju, a da od nje ne umre.
Kemoterapiju nikad ne smatramo odgovornom za činjenicu da ljudi umiru. Smatramo li kemoterapiju odgovornom kad je pacijentima bolje. Je li se pacijent oporavio u atoč primanju kemoterapije ili zračenja.
Danas znamo kako je u slučaju gripe bolje odležati nekoliko dana, manje jesti i uskoro smo opet zdravi. Međutim, postoje ljudi koji nemaju vremena biti bolesni i umjesto odmora oni se znoje radeći u uredu, a navečer sa svojim klijentima odlaze u zadimljene restorane. Ozdrave uskoro unatoč radu. Ali nitko nikad neće doći na ideju da je rad u uredu i sjedenje u zadimljenom restoranu optimalna terapija za gripu. Ti su ljudi ponovno zđravi unatoč neprimjerenoj terapiji.

Milijuni smrti svake godine čiji je uzrok rak dokazuju da rak nije rumor koji se može jednostavno kirurški odstraniti.
Proturječja pretpostavke da su metastaze tumorske stanice koje su se odvojile od početnog tumora te su se smjestile negdje drugdje u tijelu:
Često se metastaze sastoje od razlicitih vrsta stanica. Ako su sve potomci degenerirane stanice kako se onda najdnom mogu sastojati od različitih vrsta?
Ne bi li bilo logično da nakon operacije učinimo sve kako bismo ojačali i obnovili naš obrambeni sustav da bi on uništio preostale tumorske stanice umjesto da se propisuju otrovi i zračenja.
Zašto ne možemo naći metastaze naći u krvi, usprkos najmodernijoj laboratorijskoj opremi?
Kako možemo znati da tumorske stanice koje kruže tijelom, a prividno mogu biti nađene u krvi dolaze od tumora, a nisu potpuno normalne tumorske stanice koje naše tijelo inače proizvodi svakodnevno?
U 1 cm3 tumora je približno 1.073.741.824 stanica, više od milijarde. Uobičajeno je da tumori mogu biti otkriveni tek kad su veliki šest do osam mm. Tumor veličine 1 mm3 ima više od milijun stanica. Vjerujete li zbilja da tumor samo od milijun stanica nebi formirao metastaze već izvijesno vrijeme. To bi značilo da svaki tumor proizvodi metastaze neko vrijeme prije same dijagnoze.
Kod večine pacijenata tumor se vrača nakon prvog tretmana ili su dodatne tumore dobili već kad je primarni tumor dijagnosticiran. Tada liječnici obavještavaju pacijenta da je nažalost primarni tumor već formirao metastaze. To je logično jer najmanji tumor može biti detektiran tek onda kad se sastoji od milijarde stanica.
Ako je istina da metastaze lutaju organizmom i da se smjeste na raznim mjestima, zašto se najčešće pojave u jetrima, plućima, u glavi i u kostima, nije li čudno da se nikad ne smjeste u gušterči, slezeni ili bubrezima?

Stanične membrane imaju napon od -70mV do -90 mV, i sve dok se održava taj napon, nemoguće je da stanica počne fermentirati, tj.ne može postati tumorska stanica.
Oboljelima od raka razina adrenalina vrlo, vrlo niska, ponekad potpuno na nuli. To bi značilo da je inzulin pobjednik u borbi s adrenalinom i stanica je napunjena šećerom. Kako se stanice s tolikim viškom šećera ne mogu ponašati normalno, tijelo je prisiljeno u nekoj točki uposliti mjere za obuzdavanje šećera. Paralelno s tim procesom tijelo nastavlja proizvoditi jedan drugi hormon koji se zove noradrenalin u dovoljnim količinama, te je opskrba kisika u udaljenim žilama ograničena.
U tom trenutku u igru ulazi mehanizam opstanka. Stanice se moraju zadovoljiti s manje kisika i istodobno izgorjeti višak šećera. To čine prvenstveno tako da prelaze u stanje fermentacije. No fermentacija je primitivna metoda za dobivanje energije. Iako tako izgara dovoljno šećera, premalo se energije dostavlja po tijelu. Osim toga pojavljuje se previše lijevo rotirajuće mliječne kiseline koja povećava brzinu dijeljenja stanice i značajno ometa kiselo-lužnatu ravnotežu u organizmu.
Ipak je stanica postigla najvažniju stvar za opstanak: izgaranje šećera bržim dijeljenjem stanica i fermentacijskim procesom. S ovim je očito da je evolucija opskrbila naše tijelo izvanrednim sustavima koji nam pomažu da preživimo i pod najekstremnijim stresnim okolnostima. S ove točke gledišta tumor je u početku nešto potpuno pozitivno što sprječava veća oštećenja. Samo pomislite što bi se dogodilo tijelu da se pod tim okolnostima nisu razvile tumorske stanice? Prije ili kasnije bismo osljepili, naši bi bubrezi otkazali, krvne žile bi puknule uz obilato krvarenje ili bismo pali u komu.
Ipak, najvažnija je stvar za pacijenta da shvati da rak kao bolest ima veze s fizičkim ili/i psihičkim stresom i da je uravnoteženje kiselo-lužnatog odnosa kroz detoksikaciju i prehranu od iznimne važnosti.
Rak je problem stresa i energije. Protiv raka se mora boriti prehrambenom terapijom, detoksikacijom i oslobođenjem od stresa. Rak se može pojaviti samo kad je krv lužnata, a tkivo kiselo.

U našem tijelu samo stanice jetara imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina. Ako na taj način gledamo tumor, tada vidimo da je njegova funkcija u organizmu da budu druga jetra. Tumor može proširiti djelovanje otrova na način slićan jetrima, pa čak i nadmašiti sama jetra.

Ako naše tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice koje odoljevaju otrovima kemoterapije, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam ako ga već nisu imale otprije.

Strah nakon dijagnoze tumora često ima razarajući učinak, često veći i od samog tumora.

Stanice raka uzimaju 60 puta više energije iz okoline nego normalna stanica, a da uopće ne proizvode energiju. To je također razlog zašto tako mali tumor koji je velicine nekoliko stotina kubičnih centimetara može prouzročiti tako velike teškoće za odraslu osobu. Nije samo tumor odogovoran za bolest, veći preveliko posizanje za energijom iz zdravih stanica.

Frekvencijski terapeuti vjeruju da je dovoljno preniejti ispravne frekvencije u tijelo kako bi se samo izlječilo.
Po njima, svaka se bolest pojavljuje zbog smanjene proizvodnje energije na pumpi natrijeve lužine. Znači ako uspijemo tijelu dostavljati ispravnu frekvenciju izliječit ćemo sve bolesti.

Najvažnija stvar koju morate napraviti je da ukinete sve čimbenike stresa.

Naš imunološki sustav ne proizvodi samo antitjela i bijela krvna zrnca jedu antigene, pa tako i postoji bioenergetska imunološka obrana. To znači da je jako važno kojom je energijom napunjena stanica.

Dr. Reich je ustanovio prisustvo golemog broja T-bacila u krvi oboljelih i da se pojedina crvena krvna tjelešca ubrzano raspadaju. Zato što ti T-bacili izvlače mnogo energije, pacijent postaje sve slabiji i umire zbog manjka energije. Večina oboljelih ne umiru zbog veličine tumora, već od tog procesa.

Zašto se tumorskim pacijentima povisuje pH vrijednost krvi, u lužnatom pravcu, a smanjuje u crijevnom tkivu, u kiselom pravcu - pH se u krvi povećava zbog toga što se klor iz kuhinjske soli međusobno povezuje s proteinima, a natrij formira lužnate soli.

Stanice imaju zapanjujuću sposobnost prilagodbe u promijenjenim uvjetima.

Zar ne znaju danas svi da rendgenske zrake izazivaju rak? Zar nije logično da ako snažno pritisnete osjetljivo tkivo kao što su ženske dojke između dviju ploča da če to dovesti do minimalnih ozljeda. Zar ne zna svaki liječnik da se ako postoje tumorske stanice u drugim tkivima, usljed tog pritiska zbog mamografskog testiranja događa upravo ono što se želi spriječiti!
Mnoge žene još uvijek vjeruju da su preventivni pregledi važni. Ova preventivna skrb isto izaziva strahove, koji, kako danas znamo, mogu uzrokovati rak.

Što se ranije otkrije tumor veća je vjerojatnost ranijeg umiranja putem propisane terapije.

Naša vjera pomiče planine. Ali kad pomislite na rak mislite na smrt i bol, a takve misli na žalost potapaju u vir koji vodi prema bolesti a ne prema ozdravljenju.

Morate biti potpuno sigurni da je dijagnoza potvrđena dodatnim pregledima prije nego što donesete ozbiljnu odluku.

Kad počnete slušati svoje unutarnje ja, testovi vam uopćevviše neće biti potrebni.
Budite jako oprezni i uvijek čuvajte kopije vaših rendgenskih snimaka kako biste izbjegli nepotrebne preglede.
Svaka biopsija otpušta milijune stanica raka u krvne žile i često dospiju u različito tkivo, zato što liječnici ubadaju nekoliko puta istom iglom.
Svaka biopsija ostavlja ožiljak, a svaki je ožiljak ometajuće polje.
Danas znamo da postoje zatvoreni, zaliveni tumori koji nisu agresivni i s kojima pacijenti mogu živjeti normalno do kraja svog života, a da ne umru od tog tumora.
Krv oboljelih od raka razlikuje se od krvi zdrave osobe po sljedećem:
Fibrinska mreža je djelomično ili potpuno uništena, stanična membrana je nagrižena i izgleda nazubljeno, u središtu kapljice krvi čini se da je ljepljiva masa okružena prozirnim dijelovima ili rupama različitih veličina. Unutar tih dijelova primjećuju se manja tijela.
Metoda bojanja otopinom plavog metilena temelji se na načelu da zdrave stanice ne propuštaju kroz svoju membranu niti jedno bojilo. Samo su membrane oštećenih stanica propusne, gdje veće molekule boje prolaze kroz membranu i bojaju abnormalne strukture.
Kako raste tumorska masa tumorske stanice izlučuju sve više hidroksilamina prisutnog u urinu. Ovo izlučivanje nije prisutno stalno, pa test može biti pogrešno negativan.

Termin 'rano otkrivanje' sigurno ne zaslužuje svoje ime, zato što je kod raka pravilo da se tumor mora podijeliti 30 puta prije nego se otkrije. Ako se pretpostavlja da jedno dijeljenje traje 130 dana, tada dolazimo do toga da tumor postoji već 10 godina u trenutku kad biva otkriven pomoću magnetske rezonancije. Ako bi nekome predložili takav način ranog otkrivanja za bilo koju drugu bolest, ismijali bi vas, ali u slučaju raka to nije tako.
Zbog te lažne pretenzije da možemo bolje liječiti rak ako se on otkrije ranije, žene zbog brige da ne dobiju rak slažu uputnice za mamografiju iako nakon černobilske nesreće znamo da takvo zračenje stvara tumore. Zar ne uče studenti medicine cijelog svijeta da su promjene u DNK odgovorne za pojavu raka, i nije li poznata činjenica kako mamografski uređaji stvaraju upravo te DNK promjene. Dok liječnici još uvijek govore 'malim dozama zračenja' i 'sigurnom zračenju' očito nisu nastavili svoje obrazovanje u fizici i biokemiji, inače bi znali da ne postoji sigurno zračenje kad se događaju uništenja DNK u pojedinim stanicama, niti da ne postoje male doze kad i najmanje količine mogu izazvati velika oštećenja.

Gospodine doktore, možete li pretpostaviti hoće li doći do kolapsa imunološkog sustava pacijenta sljedećeg dana ili mjeseca, nakon što ste tako neobazrivo prenijeli rezultate pretraga? Naravno da će se pogoršati.

Učinak kemoterapije je smrt stanice, a ne pretvorba te stanice u zdravo stanje.
Utjecaj na koštanu srž i na limfni sustav su tako uništavajući da se mnogi ljudi pitaju nije li kemoterapija upravo suprotno od onoga što trebaju za liječenje tumora.

Istraživanja pokazuju da što je veći tumor, da je veći broj otpornih stanica. Utvrđeno je i da se protokom vremena primjenjene tumorske stanice nauče obraniti od svih vrsta citostatskih pripravaka. Stanice postaju malignije nakon kemoterapije i može se pokrenuti nastanak metastaza.
Što je neka tvar otrovnija više će se naše tijelo potruditi da ta tvar sljedeći put ne prouzroči štetu. Tako otpornost na medikament nije ništa drugo do genijalni obrambeni sustav čovjeka, a što nas dovodi natrag na predmet rasprave: evolucija je bila u pravu.

Zamislite da ste na aerodromu i da se vani nalazi 20 aviona koji će poletjeti iz Minhena za Hamburg. Unaprijed znate da će se srušiti 19 aviona, a pilot vas svejedno nagovara da letite. Budimo pošteni, biste li se ukrcali na neki od tih aviona, ili biste radije potražili neko alternativno prijevozno sredstvo do vašeg cilja?

Broj ljudi koji zarađuju od oboljelih od raka postao je veći od broja samih pacijenata.

U osnovi nisam uvijek iprotiv zračenja, ali iz onoga što sam do sada naučio, smatram da 99% svih terPija zračenja štete pacijentu. Kad razmotrite da liječnici zrače tkivo nakon operacije samo zato što vjeruju, a ne zato što znaju, da bi stanice raka još uvijek mogle biti prisutne, iako je kirurg potpuno siguran da je došao do zdravog tkiva, tada mozete vidjeti koliko je suvremena onkologija udaljena od znanstvene medicine.

Ono što je istina, da pacijenti dobivaju rak i nakon zračenja točno na onim točksma na tijelu gdje su bili zračeni. Ono što je također istins jest da su sve sigurne količind zračenja samo teorijske konstrukcije, a istina je i sljedeće - sviđalo se to radiolozima ili ne - upravo ta zračenja stvaraju rak.

Na Tumor otpada samo između 0,5 do 4% sveukupne radijacije, a okolno tkivo apsorbira najmanje 95% količine zračenja. Međutim, u najbližoj okolini tumora vodi se borba različitih imunoloških stanica i tumora, a upravo su te stanice imunološkog odgovora napadnute i uništene zračenjem. Svaka osoba koja se podvrgla zračenju može potvrditi da je njeno tijelo nakon zračenja ranjivije na druge infekcije. Ovo je paradoksalna situacija jer je upravo tada tijelu opljačkana obrambena funkcija od prodora ostalih stanica raka.

Ako se grudnjak nosi 12 sati na dan rizik je 21 puta veći da dobijete rak. Razlog vjerojatno leži u činjenici da stegnuti grudnjaci stalno pritišću limfne zile i blokiraju protok limfe. Također bi uzrok tome mogla bitii promjena elektromagnetskog polja jer je većina grudnjaka napravljena od sintetskih materijala.
Japanke manje nose grudnjake jer su im i grudi manje. Ovo moze boti razlog zašto je u Japanu najmanje raka dojke.

Jesu li vakcine kancerogene?
Živa i aluminij i formaldehid su poznate kancerogene tvari. Bila bi uhićena svaks osoba koja bi i najmanju količinu tih tvari ubrizgala u dijete. Ali ako ste liječnik to nije slučaj! Jeste li znali kako manje ili više skoro svaka vakcina sadrži ta tri toksina?
Mogu li virusi uzrokovati rak?
Eppstein-Barrov virus ili HPV-17 često se spominje kao uzročnik raka kože. Istodobno se mrtve bakterije daju djeci, a koje skoro uvijek sadrze i viruse. Ili viruse koji su se kultivirali u zivotinjskom tkivu, a zivotinje sadrze svoje virusne slojeve koje onda primamo injekcijama. Činjenica je kako nitko, čak ni proizvođači ne znaju uistinu što vakcine sadrže.
Polio vakcina kao uzročnik raka?
Pedesetih i šezdesetih godina 20.stoljeća ljudi su se cijepili protiv dječje paralize pomoću virusa Simian virus 40. Tek kasnije otkriveno je kako se jedan drugi kancerogeni virus smjestio u bubregu čovjekolikog majmuna gdje se kultivirao ovaj virus. Proizvođač cjepiva nakon tog otkrića je promjenio vrstu primata. I dan danas se SV 40 povremeno pronalazi u dječjim mozdanim tumorima.
Istrazivači pretpostavljaju kako se virus SV40 ne mora dobiti cijepljenjem, već da se on moze prenijeti i s majke.
DNK i virusi
Trenutno se na svim fakultetima uči kako promjen DNK stvara rak. Također i da virusi uzrokuju DNK promjene, a uči se i kako svako cjepivo sadrži milijune bakterija ili virusa. To su isti virusi koji se pojavljuju u cjepivu, zajedno s virusima koji nensmjerno uđu u nas. Ali ne uče da povećani broj slučajeva raka ima išta zajedničko sa cjepivima.

Roditelji malog Aleksandra prebrojali su 16 cjepljenja u prvih 17 mjeseci njegova života. Nitko se ne pita koliko cjepljenja dijete može podnijeti tijekom prved vije godine života?

8 dana prije terapije:
Uzimajte antioksidanse, prvenstveno selen i vitamin c, ako si možete priuštiti uzmite L-glutation, L-cistein i ubikinon (koenzim Q10).
Vizualizirajte uspjeh terapije tri puta dnevno.
Pijte najmanje 2-3 litre vode dnevno.
Počnite piti svježe iscijeđene sokove 2-4 puta na dan.
Saznajte možete li primati kemoterapiju kod kuće ili vašeg liječnika da izbjegnete bolničke bakterije kada vam je imunološki sustav oslabljen.

Bol je pozitivna stvar zato jer vas podsjeća na određene točke u vašem tijelu.
Slušajte opuštajuću ili klasičnu glazbu.
Prakticirajte intimni odnos.
Pijte što je moguće više tekućine.
Primite masažu tijela.
Okupajte se u kadi s opuštajućim uljima.
Primite akumpukturu ili naucitr akumpresuru.
Kako biste odvratili misli od bolova prakticirajte ili razmišljajte o aktivnostima koje su vam zabavne.
Učinite nešto što će vas nasmijati.
Poboljšajte rad crijeva.
Otkiselite svoj organizam kupkama ili energetskim napitcima.
Kaveni klistiri mogu nevjerojatno pozitivno djelovAti na smanjenje boli.
Kad se vratite iz bolnice nagradite sebe jer nema ničeg boljeg od podizanja vašeg imuniteta.

Bol je takvo ljudsko iskustvo gdje međudjelovanje tijela, razuma, duha i duše nema jasnih granica.

Najveći problem naše prehrane danas ne taj što jedemo mrtvu hranu, tj.procesiranu industrijski obrađenu hranu.

Ako imate rak ili ako liječite osobe oboljele od raka, morate razumijeti da svaki pojedinac mora naći svoj put kamizlječenju. U našem tijelu se skoro sve stanice obnove u vremenskom razmaku od nekoliko tjedana. To znači da mi nismo isti kao što smo bili jučer. Zamislite zgradu iz koje se svaki dan izvlači na tisuće cigli i zamjenjuje novima, a sad zamislite da se stare ali dobre cigle zamjenjuju starim trulim raspadajućim ciglama. Nije teško pretpostaviti kako će se ta zgrada srušiti.

Vrlo opasne mogu biti pogrešne kombinacije hrane, i nije dobro istodobno provoditi više različitih terapija.

Nemojte zaboraviti da smo mi ljudi heliotropi, bića svjetla i da trebamo svjetlo koje sadrži elektrone. Ljudsko tkivo je jedinstveno zato jer može spremati upravo te elektrone i isporučivati ih prema potrebi. Ta se apsorpcija dešava kroz tzv rezonanciju što znači da naše tkivo mora vibrirati istom frekvencijom kao i dolazeće sunčeve svjetlosne zrake.
Da bi se ova rezonancija ostvarila, naše stanice trebaju određene nezasićene masne kiseline, konkretno linolensku i linolnu masnu kiselinu. One zaedno s proteinima koji sadrze sumpor oblikuju spoj čija bipolarnost i prirođena rezonantnost dopušta ljudskom tijelu apsopciju elektrona, kako bi ih pospremili, a kasnije i otpustili u potrebnom trenutku. To je ona sila koja omogućava da živimo, te koja upravlja svim životnim funkcijama.
Apsorpcija kisika kod oplođene jajne stanice povećava se za 2200%.

Teorijski u margarinu ima mnogo linolne kiseline, ali je ona u trans a ne u cis obliku. U trans obliku atomi se nalaze na suprotnim stranama i nisu paralelni jedan prema drugome kao u cis obliku.
Problem je s trans oblicima taj da takve kiseline ne mogu apsorbirati elektrone i tada započinje opaki krug događaja. Kako se razbolimo? Jedemo previše takvih kradljivaca elektrona, tj jedenjem hrane koja spriječava staničnu respiraciju, disanje. Nemojte uzimati visoke doze vitamina ili enzima jer zanimljivo i oni su u određenim količinama u toj skupini.

Ako imate rak vaše stanice imaju problem u komunikaciji i to je skoro uvijek povezano s toksinima, zato ne očekujte izlječenje bez detoksikacije.
Od tradicionalne kineske medicine danas prvenstveno znamo da su svi zubi povezani s određenim organima putem meridijana. Bakterija sifanospora, poznata i pod nazivom kadaverski otrov, od mrtvog mesa nađena je u svim dekompozicijskim tvarima i ima značajnu ulogu, posebno za oboljele od raka. Ova bakterija ima toksički učinak na cijelo tijelo. Dijelovi zubne ispune se upijaju u tijelo i remete živčani i imunološki sustav.. Ali to nije sve. Različiti metali predstavljaju različite elektrode, tj kao da imate baterijski članak stalno u ustima. Ove galvanske struje iritiraju cijeli organizam 24 sata na dan i uzrokuju veliki stres. Sve veći broj holističkih onkologa ide tako daleko da ne žele liječiti oboljele od raka dok ne izvade mrtve zube.

Znojenje je jedan od najjednostavnijih, ali i najučinkovitijih mogućnosti koje naše tijelo ima kako bi se riješilo toksina.
Kad izvodimo aerobne vježbe trošimo više kisika. Više molekula kisika znači i više slobodnih radikala, koji napadaju naše stanice, te se radikale mora neutralizirati npr.s vitaminima.
Samo jedan sat đogiranja ili vožnje bicikla uzrokuje dramatično povećanje slobodnih radikala u crvenim krvnim zrncima.
Za vaša pluća mnogo je zdravije trčati ujutro kroz šumu kad su u njoj niže razine ozona. I kod nižih koncentracija postoji rizik da će vas zaboljeti glava, da ćete postati umorni, te da će vam respiratorni trakt i oči postati nadraženi.
Vruća kupka je najjednostavnija i najpoznatija detoksikacijska terapija.
Poslije ležanja u kadi morate se istuširati i trebali biste ostati u dobro zagrijanoj kupaonici sljedećih 15-20 minuta.
Sauna se stoljećima smatrala pogodnom za proces detoksikacije.
Najvažnije od svega je zdravo znojenje. Ono eliminira toksine i uzrokuje zasićenje krvi kisikom, a zdravo znojenje obično ima pozitivne učinke i na emocionalno stanje.
Skakanje na trampolinu je jednostavno ali nadasve učinkovita vjezba pomoću koje povećavate limfnu cirkulaciju.
Čovjek je heliotrop, onaj koji se okreće prema suncu, što znači da trebamo svjetlost i njene elektrone. Apsorbcija elektrona se događa kroz rezonanciju kad naše tijelo vibrira istom valnom duljinom kao i svjetlost kojom je izloženo, elektrone pohranjuje i koristi kad je potrebno.
Jedna od naših zadaća za vrijeme liječenja je da osiguramo dovoljnu apsorpciju svjetla. Nužno je izlagati se suncu ili danjem svjetlu dva puta dnevno po 20-30 minuta. Po mogućnosti nemojte nositi sunčane naočale jer se svjetlost najviše upija kroz oči i šalje dalje prema mozgu. Izlaganjem suncu:
Povuđuje se stvaranje limfocita u koži
Aktiviraju se supresorske stanice čija je funkcija sprječavanje tumora
Troši se pretjerana razina hormona kortizola
Stvara se interferon
Poboljšava se staničn respiracija
Pobuđuju se fagociti koji eliminiraju stanične dijelove koji nisu više potrebni, koji su otpad.
Najvažnije je da se vaše stanice napune, pored što je boravak na suncu učinkovitiji od najnovijih lijekova.
Voda igra sve važniju ulogu, posebno kao nosioc informacijskih tvari i služi za proizvodnju energije.
Za vrijeme intenzivne detoksikacije morali biste piti 3 litre vode dnevno, ako želite da se isperu toksini iz tijela.
Mikrovalna pećnica je smrtni neprijatelj. Moramo se zaštititi od valova koji djeluju na takav način da se više frekvencije moduliraju, zbrajaju na signale niskog intenzitetA, kao što su visokofrekventni mikrovalovi iz mikrovalne pećnice vežu na svjetlosne valove. Kad upalite pećnicu, mikrovalovi će se natjecati sa zdravim valovima vaših stanica.
Ali to nije sve. Bilo koja hrana koju zagrijete u mikrovalnoj pećnici dobiva drukčiji vibracijski uzorak, za razliku od normalnog zagrijavanja koje se odvija oksidacijim-gorenjem i stanične membrane naprosto postaju vodljivije. Svaka hrana ima svoju vlastitu vibraciju frekvencije i to je ono što želimo posebno sačuvati kad nešto jedemo. Pojavljuje se i rotirsnje ravnine polarnih valova, tj zdrava normalna desna rotacija svjetlosti obrće se u lijevu bolesnu vrtnju polarizacije svjetlosti.
Nisu dobri ni madraci s oprugama kao ni kreveti s metalnim okvirima koji se ponašaju kao antene. Sklonite električne uređaje iz sobe i nemojte sjediti na stolicsma od tri iliet nogu kao što su uredske jer se ponašaju kao antene.
Nosite prirodne materijale i ne bojane tkanine sa gomilom toksina.
Stalno nošenje zatvorenog nakita na rukama, nogama i vratu ometa energetdki tok.
Dok su milijuni dolara potrošeni na traženje rješenja za jačanje imunološkog sustava, mi sami posjedujemo u sebi najbolje sredstvo - smijeh. Smijte se ujutro najmanje 2-3 min bez prestanka, brzo ćete se bolje osjećati.

Knjiga: uZdravlje - patch adams.

Sljedeći put kad ste u nedoumici oko neke odluke, odmah se počnite smješkati i budite veseli zbog spoznaje što ste uopće sposobni donositi odluke. Budite sretni ds mozete donijeti odluku i da drugi to ne rade umjesto vas. Veselite se što ste jedan od onih koji imaju privilegiju da uvijek mogu birati između dvije ili više stvari.

Slobodni tok energije uvijek ima veze s osobnom srećom, zadovoljstvom, postavljanjem ciljeva i pozitivnim razmišljanjem.
Jedini način za dostizanje stanja gdje energija ponovno slobodno teče je da počnete razmišljati o narednim temama i da ne strahujete od promjena.
Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti.
Mnoge se promjene ne dogode jer ih u početnoj fazi uništi vaš ego. Mnogi ljudi postave ciljeve tako visoko da je već unaprijed vidljiv neuspjeh u njihovom ispunjavanju.

Možemo mnogo naučiti od bolesnih i starijih ljudi jer obično u našim mlađim godinama vjerujemo da sreća ovisi o vanjskim okolnostima. Ali mi već imamo sve sto nam treba kako bismo bili sretni danas. Nitko nas ne može zaustaviti izreći da je danas najsretniji dan našeg života. Ako imate obitelj to je onda još samo jedan razlog što ste najsretniji čovjek na svijetu. Budite pošteni i priznajte kad ste zadnji put sjedili udobno u fotelji i gledali svojeg supružnika i djecu te bili svjesni da je to najveća sreća koja može biti dana nekome na kugli Zemaljskoj.
Počnite bolje sagledavati to što već imate. Težnja ka višem i večem zaklanja nam ljepotu našeg života.

Odvojite vrijeme kako biste postali svjesni što morate promjeniti. Ako ne sad- kad onda?
Uzrujavanje vam spriječava protok energije koji vam je potreban u procesu izlječenja.
Sastavite ugovor s tumorom ipak je on dio vas, objasnite mu da će obje strane imati koristi, i kako postoji rizik ako nastavi rasti da će tada i on isto umrijeti.
Vi sami ste tumor. Vi ste osoba koja određuje što se događa s vašim tijelom, i u pouitivnom i u negativnom smislu. Vaš tumor nastavlja rasti jedino ako vjerujete da neke zločeste odvojene stanice vode vlastiti život.
Nadam se da vam mogu donekle objasniti da tumori nisu vaš drugi ego. Oni su dio vas, dio koji je zbog nekog razloga bio grubo zanemaren. To je kao situacija u velikoj obitelji, kad jedan član ode svojim putem jer nije dobivao dovoljno pozornosti. I tumor radi to isto. Želi privući pozornost svojim 'čudnim' rastom.

Jin-jang simbolizira srednji put i pokazuje da sve u životu ima prednosti i mane.

Vizualizacija je možda najvažniji instrument za pokretanje vašeg života u željenom smjeru.
Nas cjelokupni život uvijek putuje po tračnicamavremena i nikad se ne moze vratiti.
Molim vas da budete svjesni toga. Sve oko vas je najprije bila misao, energija, val. Energija stvara materiju. Prava misao može promijeniti materiju u vašem tijelu kroz nekoliko sekundi.

Kad želite pozitivno utjecati na svoje tijelo kroz duh, prednost je kad razvijate i slijedite svoje misli u opuštenom stanju. A da bi bili opušteni trebali biste biti u tzv.alfa stanju.
Vizualizacija stvara mirnoću u vašem zdravlju, u pravom smjeru.
Danas sa sigurnošću možemo kazati da seksualni odnos potiče razmjenu energija.
Rak je energetski problem.
Osobe koje su preživjele rak krenule su sretnijim stazom života. Sa praštanjem postajemo sretniji, i kad praštamo drugima i kad praštamo sebi.

Svi mi živimo u sustavima. Naš brak, nas posao, naša obitelj, kuća u kojoj živimo, ali i nas način razmišljanja, voljenja, čak i način na koji to pokazujemo, sve su to individualni sustavi. Sve to funkcionira kao satni mehanizam sa puno malih zupčanika. Znamo da će se sat zaustaviti samo ako jedan zupčanik stane. Isto se događa i s rakom. Mnoge stanice funkcioniraju manje ili više normalno, samo taj mali dio, u kojem raste tumor, ne radi pravilno. I kao kod sata trebalo bi zamjeniti samo taj jedan zupčanik kako bi sat opet pravilno radio. Ali postavlja se pitanje koji zupčanik više ne radi pravilno i što je dovelo do zastoja u radu? To je razlog zašto u ovoj knjizi naglašavam kako se mentalni dio terapije ne bi smio preskočiti i zašto toliko vrjednujem vašu spoznaju kako pronaći ono što morate promjeniti u svom zivotu. Čak i pod cijenu stalnog ponavljanja. Niti jedan pacijent u zadnjoj fazi razvoja bolesti ne može ozdraviti, osim ako se ne pripremi za skok iz sustava u sustav.

Ostajanjem u polju koje je pogodno za vas, nećete steći dodatnu energiju, ali ćete zato drastično smanjiti potrošnju i značajno povećati sposobnost upijanja energije. Evo dva primjera za to. U ajurvedskoj medicini prehrana igra značajnu ulogu, ali veliko značenje ima i jedenje u trenucima opuštenosti. Mogli bismo reći, onda kad ste sretni, kad ste u dobrom raspoloženju, u dobrom društvu.ajurvedska medicina prepoznaje da dobra prehrana nije dovoljna, već joj u tome pomaže i polje koje okružuje osobu koja jede.
Svi trebamo mnogo energije kako bismo funkcionirali u društvu.
Ako imate rak onda morate paziti na stanje svoje energije. Ne možete si priuštiti 'odlaženje u minus' na svojem energetkom računu, i mnogo će vam pomoći ako ste u prikladnom ozdravljujućem polju.
Spoznajte tko zarobljava vašu energiju. Morali biste sebi strogo zabraniti druzenje s pljačkašima vaše energije.

Oboljeli od raka moraju razumjeti da je rak bolest cijele osobe, i da to nije samo lokalna degeneracija koja ima oblik tumora. Držite se programa 3E. Izbacite toksine iz vašeg orgvizma, primjenjujte uljno-proteinsku prehranu i obavite mentalni program iz knjige.
Prof.Pappas smatra da rak nije autonomna bolest, već da je kao i ostale bolesti zapravo smetnja u energiji. Rak je ravnotežna smetnja i moze se pojaviti samo kad je stanica gladna.
Cluster medicin toliko se trudi jer je današnja osoba rezultat svih sadržaja svojeg života, i ono što alopatski liječnici opisuju kao bolest, nije ništa drugo do izraz života te osobe u obliku simptoma. Klaster medicina tada umrežava tu detaljnu ocjenu sa simptomima ili sa službenom dijagnozom bolesti, i ispitujući psihološku pozadinu, pomaže pacijentu bolje razumjeti njegovu bolest.
Dr. kelley je prepoznao važnost činjenice kako se liječenje raka može uspješno provesti jedino ako određeni procesi u funkcioniranju tijela rade više ili manje normalno. Prema tomu, njegov je prvi prioritet dovesti te procese u normalu, ili optimalno stanje, kako bi se tijelo samo moglo obraniti od bolesti. Optimalna prehrana pojedinca je primarna.
Max Gerson je napisao 'Nema raka u normalnom metabolizmu'. Moguće je da stanice raka abnormalno rastu akos u jetra, slezena i ostali dijelovi našeg imunološkog sustava poremečeni. Najvažnije u uspješnom liječenju raka je povratak poremećenog metabolizma u normalno stanje. To se postiže intenzivnom detoksikacijom i unosom važnih prehrambenih sastojaka kroz prehranu s malo masnoća i soli.
Dr. gerson bio je uvjerenja kako mnogi pacijenti umiru jer njihova jetra ne mogu izbaciti iz tijela štetne tvari koje se prikupe za vrijeme intenzivne enzimske terapije. Pacijentima se daju pripravci za bolji rad štitnjače, kalij, jetreni ekstrakti, beta karoten i drugi antioksidansi. Prvih je tjedana meso posve zabranjeno, daje se kombinacija lanenog ulja i i svježeg kravljeg sira. Cilj njegove terapije bio je ponovno uspostaviti ravnotežuizmeđu natrija i kalija u stanici. Normalno je da jetrene, moždane i mišićne stanice imaju veće količine kalija od natrija. A to nije slučaj kod oboljelih od raka. Zbog togs je Gersonova prehrana bogata kalijem, a siromašna natrijem.
Osnova njegove terapije su voćni sokovi i kaveni klistiri. Znajte da će vam biti potrebna pomoć jer je sve to naporno obavljati.
Dr. Serger je otkrio da respiratorni enzim nedostaje u stanicama raka i zbog toga se u stanicama ne događa izgaranje kisika. Do manjka citokromne oksidaze dolazi jer je krv postala luznata zbog prisutnosti toksina i drugih razloga. Razina kiselosti krvi više nije neutralna. Ovo uzrokuje da crvena krvna tjelešca postaju bolesna is tanično tkivo je oštećeno kao posljedica nedovoljne opskrbe kisikom. Stanična membrana je propusna i mitohondriji sad mogu izaći iz stanice, tr se njihov broj u stanici smanjuje. Zbog smanjenja organs za disanje, smanjuje se i količina citokromne oksidaze, a to su sve elementikojimosiguravaju izgaranje kisika. Zbog smetnji u propusnosti membrane natrij iz krvi ulazi u stanicu, dok magnezij i kalij napuštaju stanicu. Smanjuje se i električni potencijal stanice.
On je također mišljenja da je rak bolest duše. Liječenje psiholoških smetnji je za njega podjednako važno kao i fizička terapija. Slijedeći su psihološki uzroci raka: strah ili suzbijanje osjećaja, produljeni stres, depresija, beznađe, konflikti, ljutnja i briga, seksualni problemi, socijalne potrebe, gubitak voljene osobe.
Koch je pisao o važnosti utjecaja vitamina A na rak. Oboljelima od raka je teško pretvoriti provitamin karoten u vitamin A. Zato moraju uzimati tekući vitamin A kao prehrambeni dodatak. Dr. Seeger propisuje svojim pacijentima 1 litru soka cikle dnevno.
Homeopatija ne nastoji suzbiti simptome i pokušaje regulacije već pokušava pobuditi samoizlječujuće snage tijela.
Teorija Dr. Simonicija je da tijelo stvara tumore kako bi se obranilo od razmnožavanja opasnih gljivica, pogotovo roda Candida.
Simoncini ne odobrava konvencionalne terapije za liječenje raka, dok su operacije s njegovog stajališta dobre samo onda ako se može odstraniti kompletno cijela kolonija gljivica, začahureni tumori, inače se gljivice mogu samo još više raširiti po tijelu. To bi moglo biti objašnjenje zašto se nakon operacija pojavljuje više tumora.
Prema Simonciniju kemoterapija i zračenje imaju skoro isključivo negativne posljedice. Obje terapije oštećuju tkivo, što ide na ruku agresivnosti gljivica i često izaziva brži rast tumora. On smatra kako kod liječenja raka veliku ulogu imaju mjere i načini za čišćenje toksina iz tijela i uopće sve što stabilizira tjelesni sustav. U svojim studijama došao je do saznanja da gljivice izvrsno reagiraju na jod i sodu bikarbonu, te je započeo s izlaganjem tumora ponajprije sodi bikarboni. To se u pravilu postiže postavljanjem katetera na mjesto tumora ili izravnim oralnim, tj analnim kontaktom, ili putem inhalacije.
Utemeljitelj CoD terapije je prof.dr. Thomas David (knjiga Medicina šamana). U svojim istraživanjima dokazao je da čaj zaustavlja rast stanica 9 vrsta raka: rak pluća ne-malih stanica, adenokarcinom dojke, rak želuca, rak debelog crijeva, osteosarkom, non-Hodgkinov limfom, rak prostate i melanom.
CoD čaj ima protuupalna svojstva kod reumatskog artritisa i Multiple skleroze, pozitivni su uspjesi i kod hepatitisa, a broj limfocita osjetno se povisuje za 3 dana. Osim čaja u terapiju je uključen i plan prehrane, te oralno i intravenozno davanje vitamina, npr visoke doze vitamina C. Dodatne mjere čišćenja toksina dovode do eliminacije kiselosti i dompovišenja pH vrijednosti krvi.
Jan Dries kaže da nije bitno koliko kalorija pojedemo, već je bitno apsorbiramo li dovoljno svjetla. Prema njegovoj teoriji materija u našem tijelu je izgrađena pomoću svjetla, a savršena stanična komunikacija može biti ostvarena jedino ako je u tijelu dovoljno svjetla koje naše tijelo upija po danu i putem hrane. Prema Driesu hrana se može podijeliti u slijedeće skupine prema količini biofotona:
1. Ananas, avokado, malina, medna dinja, pelud, nevrcani med iz saća
2. Borovnice, kivi, trešnje, kaki jabuka, marelica, dinja, šljiva mombin, papaja, badem, gljive, med
3. Crveni i crni ribiz, jagoda, liči, pasiflora, crno i crveno grožđe, breskva, sjeme suncokreta, bučino sjeme, pšenica, prokulica, tekući pivski kvasac
4. Banana, ogrozd, lubenica, brazilski orasi, kokos, povrće, mliječni proizvodi
5. Naranča, mandarina, jabuka, kruška, šljiva, grejp
6. Ova se skupina sastoji uglavnom od raznog povrća
7. Avokado, orašasto voće i sve vrste sjemenki najbolji su opskrbljivači masnoća jer sadrže masnoće u organskoj strukturi.
Dreiserov knjiga - Pravilno kombiniranje hrane.
Terapija Hoxsey sastoji se od biljne tinkture razvijene u 19.stoljeću kojom je Harry Hoxsey liječio oboljele od raka. 3/5 tinkture čini kalijev jodid, tu su još crvena djetelina, kora američke krkavine, korjen čička (poznat po antimutagenskim svojstvima), kraljičin korjen, kora trpke žutike, Larrea tridentata iz kalifornijske makije, sladič, kora simarube i kora zimzelenog američkog jasena.
Hoxseyeva terapija primjenjuje se danas u Tijuani a sastoji se od Hoxseyeve biljne mješavine za unutarnju uporabu i posebne paste za vanjsku primjenu u kombinaciji s posebnom prehranom. Tablete kvasca, vitamini, češnjak, ekstrakt štitnjače, jetra, sod (enzim superoksidismutaza), dismetil sulfoksid, schultesove ljekovite trave, vakcina za tuberkulozu, hrskavica morskog psa i hormoni. U klinici Bio medical u Meksiku primjetio sam kako skoro uopće nema vrata između prostorija kako bi energija mogla teći.
Dr. Joseph Issels najpoznatiji liječnik za rak u Njemačkoj, tvrdi kako tumor nije rak, već da rak stvara tumore. On se prvenstveno usredotočio na:
Odstranjivanje svih uzroka kao što su loša ishrana i pothranjenost
Saniranje preostalih infekcija u zubima, čeljusti i krajnicima
Ponovno uspostavljanje crijevne flore
Smanjenje dislokacije kralješnice
Rad na duhovnoj i mentalnoj dobrobiti.
Doktorica Virginia C. Livingston razvila je bakterijsku teoriju o raku, a razvila je i vakcine koje je uspješno koristila u liječenju oboljelih. Terapiju je razvila na temelju svojih iskustava s tuberkulozom i gubom. Prepoznala je određene odnose između tih bolesti i raka. Pregledavajući veliki raspon tumorskih tkiva, otkrila je da su slični mikroorganizmi prisutni u svim tim tkivima. Mogla je znanstvenim metodama dokazati da je bakterija Progenitor kriptocid prisutna pri razvoju raka. Prema njenjm informacijama svi nosimo te bakterije od rođenja, u normalnim stanju naš imunološki sustav ih održava u stabilnom stanju. Ako naš imunološki sustav oslabi zbog loše prehrane, kemijskih toksina, stresa i ostalih čimbenika, kolonija te bakterije se može rapidno povećati i potpomoći rast tumora. Doktorica je opisala ove mikrobe kao organizme koji su sposobni mijenjati svoj oblik te se razvijati u mnogim oblicima. Svoja je istraživanja nastavila razvivši vakcinu protiv raka nakon što je uspješno liječila oboljelog od raka tiroidne žljezde, štitnjače. Njeno se liječenje zasniva na uporabi te iste bakterije protiv nje same iz organizma. To je razlog zašto se vakcina radi za svakog pacijenta pojedinačno. Svaka vakcina sadrži također vitamine i minerale kako bi se ojačao imunološki sustav. Svi se pacijeti trebaju pridržavati sirove vegetarijanske prehrane, uzimati gama globulin, vitaminske i mineralne dodatke, a pozornost se posvećuje i njihovim zubima. Dijelovi njene terapije su i termalna terapija i detoksikacijske mjere.
Cilj makrobiotske prehrane je zadrzavanje energetske vrijednosti svjeze cjelovite hrane u ravnoteži, a kako bi se osiguralo da se važna sila za život Či maksimalizira. Riječ makrobiotika znači 'veličanstven život'. Michio Kushi tvrdi kako rak nije rezultat izvanzemaljskog utjecaja, nad kojim mi nemamo kontrolu, već je to rezultat našeg svakodnevnog ponašanja, uključujući i naše razmišljanje, naš životni stil i našu svakodnevnu prehranu.
Prehrambene sastavnice makrobiotike:
Većina 50-60% dnevne prehrane uključuje kuhano ekološki uzgojeno zrnje, npr smeđa riža, ječam, proso, raž, pšenica, heljda i drugo.
5-10% juhe dnevno, oko 1-2 velike šalice s povrćem, zrnjem i grahoricama, zajedno s miskm ili Tamari soja umakom.
25-30% hrane treba biti lokalno i ekološki uzgojeno npr kupus, brokula, cvjetača, potočarka, mrkva, itd.
5-10% u obliku raznih vrsta grahorica.
Povremeno se moze konzumirati svježa riba kao i lokalno ekološki uzgojeno voće i orašasto voće. Treba izbjegavati meso i životinjske masnoće, jaja, mliječne proizvode, rafinirani šećer, čokoladu, melasu, med, osvježavajuća pića, adomatske i stimulirajuće vrste čajeva, kavu, sve umjetne boje, konzervanse, sve procesirano ili polirano zrnje i brašno, jelo iz konzervi, smrznute proizvide, ljute začine i alkohol.
Na početku terapije utvrđuje se dominira li bolešću jin ili jang. Ovo se postiže saznanjem o položaju primarnog tumora u tijelu i polozaju tumora na pojedinom organu. Tada se izabire prehrana kako bi se ta neravnoteža vratila u ravnotežno stanje.
Dr. Warburg prepoznao je kako rak ima akutni problem s kisikom, i pristupio liječenju ili smanjivanju raka davanjem kisika ili ozona.
Prema dr. Reviciju zdravlje postoji ako je postignuta ravnoteža između dvije metaboličke faze. Uobičajeno se u organizmu izmjenjuju te dvije faze. Ali ako tijelo predugo ostane u jednoj fazi to može dovesti do bolesti.
Prema dr. Hameru rak se ili neka druga smetnja dogode zbog nekog biološkog sukoba. Bioloski sukob ili konflikt predstavlja ozbiljan, akutni, konfliktno iskustveni šok na koji neka osoba nije pripremljena. Problem je u tome što neki događaj predstavlja sukob za jednu osobu, a za drugu ne, i obrnuto. Taj konflikt tada ima utjecaj na tri razine, na psihu, na razum i na neki organ.
Dr. Evangelos D. Danopoulos profesor medicinskog fakulteta u Ateni pionirski je istraživao upotrebu uree u liječenju raka. Urea je prirodni nusproizvod probave bjelančevina i ima jaki antioksidacijski učinak. Zato što se nakon oralnog uzimanja uree nju samu mozemo pronaći jedino u jetrima, zaključujemo da je terapija ureom pretežito prikladna za rak jetara i metastaze na jetrima. Međutim, niska cijena proizvidnje uree doprinosi činjenici da je ova terapija danas skoro nepoznata u svijetu.
Engleski bakteriolog dr. Edward Bach tvrdi da bolest nije ništa drugo nego sredstvo koje koristi naša duša kako bi nas vratila natrag na pravi put istine i svjetlosti, kako ne bismo morali još više patiti. Podijelio je nesigurnost, strah, pretjeranu brigu, nedostatak zanimanja za svakodnevni život, pretjeranu osjetljivost na utjecaje i ideje, nedostatak hrabrosti i u usamljenost na cvjetove koji se energično upliću u naš regulacijski sustav. On smatra krucijalnim motiviranje pacijenta da se suprostavi samom sebi i psihološkoj pozadini svoje bolesti.
Kanadska medicinska sestra Rene Caisse objavila je 1922.godine recept biljne medicine koji je dobila od jedne žene oboljele od raka dojke, a koju je izlječio indijanski vrač i nazvala ga Essiac. Ova mješavina sadrži korjen velikog čička (arctium lappa, tvar za pobuđivanje imunološkog sustava), vrtnu kiselicu (rumex acetosella, diuretik i čistač krvi), medicinsku rabarbabu (rheum officinale, laksativ i čistač debelog crijeva) i crveni brijest (ulmus rubra, protuinfektivna tvar). Kasnije je fondacija Indian Wisdom popularizirala čaj pod nazivom Indian Essence dobiven od plemena Chippewa koji sadrži sve sastojke Essiaca ali i Pravi čkalj (cnicus beneductus), imelu (viscum album), smeđu algu (laminaria digitata), ljekovitu potočarku (nasturtium officinale) i cvijet crvene djeteline (trifolium pratense).

Kvaščeve stanice sadrže vitamine, različite elemente u tragovima, kalcij, magnezij, kalij, aminokiseline, enzime i ostale viološke tvari kao što su glukani, mana i, glutationi i drugo. Zajedno ove tvari pobuđuju staničnu respiraciju i unapređuju iskoristivost dostupnog kisika. Čak i podupiru prirodnu crijevnu floru koja zavisi od tih tvari.
DHEA je hormon dehidroepiandrosteron što gs naše tijelo stvara sve manje kako starimo. Pametni su poslovni ljudi zaključili da sko se taj hormon daje starijim ljudima da će se tim načinim vjerojatno usporiti postupak starenja. To je danas veliki posao u SAD-u, dok je u Njemačkoj slobodna prodaja zabranjena.
Nema sumnje da DHEA igra važnu ulogu u našem tijelu, i ustanovljeno je kako se frugi hormoni kao što su estrogen, progesteron, ili testosteron stvaraju uz pomoć DHEA. Čini se kako hormon DHEA igra važnu ulogu kod raka dojke jer studije pokazuju kako žene češće oboljevaju od te vrste raka ako imaju u krvi manju koncentraciju DHEA.
Dok zdrave stanice trebaju otprilike 30 koraka da završe svoje metaboličke procese, dotle stanice raka učine to u 4 koraka.
Germanij je u krutom stanju kristal. Energija koja se pripisuje kristalima učinkovita je za ozdravljenje jer oni upijaju i isijavaju elektrone. Zato što se informacijski tok u tijelu pojavljuje zahvaljujući elektronima, kristali germanija igraju važnu ulogu u otpuštanju energije. Knjige o toj temi su dr. K. Asai Čudesno ozdravljenje i dr. Sandra Goodman Germanij - zdravstveni i životni pojačivač.
Naziv mačja pandža dolazi od vina stabla Uncaria tomentosa koja raste u Srednjoj i Juznoj Americi, a to stablo ima oštre trnove u obliku maćje kandže. Već odavnina ovaj se sok odnosno vino primjenjuje u Peruu kao protutumorski lijek ili lijek za povišenje imuniteta. Njegov učinak najvjerojatnije dolazi od mnogih antioksidacijskih sastavnica. Na žalost, postoji premali broj značajnih studija.
Spoj lentinan je zanimljiv a nalizi se u gljivi Shii-take. Lentinan povećava stvaranje vlastitog interferona u tijelu, uključuje prirodne obrambene snage pobuđujući proizvodnju limfocita i stanica ubojica. U gljivi šitake postoji i spoj eritadenin koji snizava visoke razine kolesterola u krvi.
Enzimi koji su tako važni u postupku respiracije (disanju) stanice, također su isti oni enzimi koje nalazimo u travi pšenice: citokrom oksidaza, lipaza, proteaza, amilaza, transhidrogenaza, pepsin i superoksidismutaza. Nema sumnje kako je trava pšenice nešto stvarno posebno za oboljele od raka.
U zelenom čaju postoji spoj Epigallocatechin koji pokazuje sposobnost potiskivanja rasta stanica raka i u isto vrijeme snižava razinu kolesterola. Pripada u skupinu polifenolnih katekina koji su poznati kao antioksidanti i imaju snažniji učinak čak i od vitamina.

Kako alopatska onkologija može uistinu ostvariti napredak? Sva se istraživanja temelje na dioničarima i ljudima koji zarađuju nivac na postojećem stanju stvari, a ne na promjenama. Izvještaji u novinama su uvijek isti: za dvije do tri godine imat ćemo na tržištu lijek protiv raka. Naravno, većina oboljelih ne zna kako 99% ovih izvještaja služi za uvjeravsnja dioničara kako bi se stabilizirale cijene dionica, a ne da se pomogne oboljelim od raka.

Ako postoji i jedna stvar o kojoj sam naučio posljednjih godina, to je ta da oboljeli od raka, a posebno oni u uznapredovaloj fazi, mogu ozdraviti samo ako žive disciplinirano. Disciplina ne znači da se ne smijete zabavljati i uživati već sasvim suprotno. Disciplina znači prvo i najvažnije - biti aktivan i živjeti. Zabava i uživanje mogu napraviti više za stabilizaciju vašeg imunološkog sustava i općenito za vaše zdravlje nego ijedan lijek.
Danas započnite zamišljati što bi vam moglo biti najzabavnije, ili što bi vam moglo unijeti najveći užitak u vaš život. To preporučam svakoj osobi, a ne samo oboljelima od raka, da prije nego krenete spavati razmislite što se tog dana lijepo desilo, što vas je zabavljalo, ili što vas je danas približilo ostvarenju vaših snova. I tako svaku večer planirajte kako da popunite slijedeći dan. To su aktivnosti gdje ćete se smijati, živjeti svoje snove i u kojima ćete biti potpuno zadovoljni.
Usporedite navedeno sa izgradnjom kuće. Prvo se naprave temelji, zatim se dižu zidovi i na kraju se boje. Temelj u ovom slučaju je radost življenja, zidovi su pravilna prehrana, detoksikacija i rad na povećanju energije, a tek nakon toga neki od sastojaka koje smo prije naveli.
Uravnotežite kiselo lužnati odnos pomoću svakodnevnih kupki sa sodom bikarbonom.

Razvili ste ovaj tumor ove stanice i jedino ste vi odgovorni da se sve vrati na pravi put. Uzmite odgovornost u svoje ruke i nemojte je ispustiti.
Ozdravljenje se događa unutar vas. Niti jedan lijek na svijetu ne može vas ozdraviti. Jednom kad ste usvojili ovu rečenicu već ste na putu ozdravljenja.
Svi mi možemo uraditi nešto za bolju budućnost. Čak i ako samo svakodnevno vizualizirate bolji svijet i tako doprinosite toj viziji, ona će ubrzo postati stvarnost.

Lothar Hirneise
Tumor je rješenje tijela na neki problem. Tumor nastaje jer osoba više ne proizvodi dovoljno adrenalina koji je potreban za razbijanje šećera. Suvišak šećera je opasan i zato tijelo stvori tumor. A tumori fermentiraju, tj izgaraju šećer. Također koriste i mnogo energije, šećera, jer je njihovo dijeljenje stanica ubrzano. Zbog toga tumori rastu tako brzo. Stanice raka funkcioniraju kao stanice jetara, samo mnogo učinkovitije. Tako tumor pomaže kako se osoba ne bi uistinu razboljela. Kad ozdravite tumor sam po sebi nestaje što je razlog da ga ne treba odmah odstraniti operacijom. Prvo morate obaviti detoksikaciju. Ako tumor nastavi rasti, a što se skoro nikad ne dogodi, uvijek ga se može operirati i kasnije.
Inzulin transportira šećer do stanica. Andrenalin, a u manjoj mjeri kortizol i glukagon, ga odnose. Svatko misli da ako je pod stresom, da će imati višak adrenalina. To je istina, ali samo na početku. Ishod dugotrajnog stresa je manjak adrenalina. To je ono što se vidi kod oboljelih. Ta je stanica prepuna šećera koji se ne razgrađuje. Tas tanica umire. Šećer je otrov, previše šećera uništava arterije, bubrege i kosti. Tijelo se bori protiv takve opasnosti tako što stvara tumore kao zadnji pokušaj da se oslobodi suviška šećera.
Svatko mora pronaći svoj put k izlječenju.

Www.odemagazine.com

15.04.2014. u 14:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

Što Europa želi?

Slavoj Žižek i Srećko Horvat
Izdavač: Algoritam - studeni 2013.

Početkom listopada 2013. Brod na kojem se nalazilo više od 500 imigranataiz Eritreje, Somalije i Gane, počeo je tonuti blizu otoka Lampedusa. Kako bi signalizirali predstojeću nesreću i dozvali moguću pomoć, putnici su zapalili deke, međutim vatra je zahvatila rezervoar s benzinom pa je došlo do eksplozije zbog koje je većina ljudi počela iskakati sa zapaljenog broda. Spašeno je samo 155 ljudi, više od 300 ih je poginulo... Reakcija talijanske vlasti bila je dirljiva: premijer Enrico Letta proglasioje dan žalosti, a onima koji su izgubili živote pred obalama Lampeduse poklonio talijansko državljanstvo. Naravno, oni koji su srećom i čudom preživjeli havariju proglašeni su'ilegalnim imigrantima' pa su po novom zakonu koji je donijela vlada desnog centra dužni platiti kazne i do 5.000 eura. Alle Menschen werden Bruder (svi će ljudi biti braća), kako to lijepo kaže službena europska himna.

Kao što kaže Gramsci u svojim Zatvorskim bilježnicama: Dok staro umire, a novo se ne može roditi, nastupa doba čudovišta. Upravo se u tom razdoblju sada nalazimo. Stara Europa ubrzano umire, a novo nikako da se rodi. Čudovišta su svuda oko nas.

Sve se promijenilo nakon krize 2008. Banke su gubitke stvorene špekulacijama prebacile na državu, a one su zauzvrat taj trošak prenijele na društvo.
Uvijeti programa koje je donijela grčka vlada predstavljeni su kao pozitivni, kako bi se prikrila ogromna socijalna destrukcija koju uzrokuju.
Te su mjere navodno trebale pridonijeti izlasku iz krize. Strogi stabilizacijski program vodio bi do proračunskih viškova, omogućavajući Grčkoj da prestane posuđivati i da istodobno otplati svoj dug. S druge strane, reforme bi povratile povjerenje tržišta, koje bi - vidjevši uništenu socijalnu državu i očajne, nezaštićene i slabo plaćene radnike na tržištu rada - požurilo uložiti sredstva. To bi dovelo do novoga razvoja koji ne postoji nigdje, osim u svetim knjigama i najizopačenijim umovima globalnog neoliberalizma.
Pretpostavljalo se da će program biti vrlo učinkovit i brz te da će se Grčka uskoro vratiti 'preporođena' putovima razvoja. No tri godine nakon potpisivanja Memoranduma situacija postaje sve gora. Gospodarstvo tone, poreze se, naravno, ne prikuplja, iz jednostavnog razloga što ih građani ne mogu platiti. Smanjenje potrošnje sada zadire u srž socijalne cjelovitosti, stvarajući uvjete humanitarne krize. Kako bismo to bolje pojasnili, govorimo o ljudima koji jedu smeće i spavaju na pločnicima, o umirovljenicima koji ne mogu kupiti kruh, o domaćinstvima bez električne energije, o bolesnicima koji ne mogu do lijekova i terapije. I sve to unutar eurozone.
Grčko je gospodarstvo ušlo u začarani krug nekontrolirane depresije koji ne vodi nikamo, osim u potpunu katastrofu.

Gospodarstvo je poput krave. Ona jede travu i proizvodi mlijeko. Nezamislivo je oduzeti joj jednu četvrtinu trave i očekivati da će proizvesti četiri puta više mlijeka. Krava će jednostavno umrijeti. To se isto događa danas grčkom gospodarstvu.
Ljevica u Grčkoj uvidjela je od prvog trenutka da mjere štednje neće izliječiti nego produbiti krizu. Kad se netko utapa, potrebno mu je baciti pojas za spašavanje, a ne uteg. Sa svoje strane, talibani neoliberalizma još i danas tvrde da će se stanje popraviti. Oni lažu i znaju to dobro i sami, s iznimkom onih potpuno glupih. Ali to nije glupost i dogmatizam. Sami vodeći ljudi MMF-a nedavno su izjavili da postoji greška u osmišljavanju grčkog programa mjera štednje, koji je osuđen na propast, te da su posljedice recesije u potpunosti izvan kontrole. Zaključak je da se nešto drugo krije u pozadini svega ovoga.
Zapravo, u pozadini svega jest činjenica da izlazak grčkog gospodarstva iz krize nije u interesu Europe i MMF-a.
Nije važno hoće li na kraju Grčka biti dovrdena do bankrota i socijalnih problema. Ono što je važno jest da se sada u jednoj državi eurozone otvoreno raspravlja o uvođenju plaća na razini kineskih, ukidanju radničkih prava, ukidanju sustava osiguranja i socijalne države, potpunoj privatizaciji komunalnih poduzeća i javnih dobara. San izopačenih neoliberalnih umova, koji su nakon dvadesetih naišli na nasilan otpor u europskim društvima, uz izgovor krize napokon postaje stvarnost. Grčka je prva stepenica. Dužnička se kriza već proširila na druge zemlje južne Europe i prodire sve dublje u srce Europske unije. Grčka nam može poslužiti kao ogledni primjer. Svakome tko je izvrgnut spekulativnim napadima tržišta, ne preostaje ništa drugo nego da potpuno uništi ostatke socijalne države, kao što je učinila i Grčka. Slični memorandumi u Španjolskoj i Portugalu već uvode takve promjene. Ta se strategija u cjelosti otkrila Europskim paktom za stabilnost, koji Njemačka promiče za cijelu Uniju. Zemlje članice nisu više slobodne upravljati svojim financijama.

Jasno ćemo reći: generalizirani europski model nije stvoren kako bi se Grčka spasila, nego kako bi se uništila. Europska je budućnost već isplanirana i predviđa sretne bankare i nesretna društva. Predviđa razvojni put u kojem će kapital biti jahač, a društva konj.

Sukob koji naizgled dobiva geografske dimenzije i oznake: sjever-jug, ali ispod površine je klasni sukob koji se odnosi na dvije sukobljene strategije za Europu. Jedna strategija brani potpunu dominaciju kapitals, bez uvjeta, bez načela, bez ikakvog plana sigurne socijalne kohezije i socijalne skrbi. Druga strategija brani europsku demokraciju i socijalne potrebe. Sukob je već započeo.
Postoji alternativno rješenje za krizu. To je zaštita europskih društava od spekulacija financijskog kapitala. To je emancipacija realnog gospodarstva od ograničenja profita. To je izlaz iz monetarizma i autoritativne fiskalne politike. To je novo planiranje razvoja s društvenom koristi kao glavnim kriterijem. To je novi proizvodni model, utemeljen na dostojanstvenom radu, na širenju javnih dobara i zaštiti okoliša. Taj pogled se uporno ostavlja izvan rasprava europskog vodstva. Zato jedino što preostaje narodima, europskim radnicima i ogorčenim pokretima jest da udare vlastiti pečat na povijesni razvoj i spriječe masovno pljačkanje i razaranje.

Aktivno uključivanje masa u politiku ono je od čega strahuju vladajuće elite u Europi i u svijetu. Baš zato to treba omogućiti.
Današnji sukob nije onaj između deficita i suficita zemalja, niti između discipliniranih i nemirnih naroda. Današnji sukob je onaj između europskih socijalnih interesa i potreba kapitala za kontinuiranom profitabilnošću.
Krenimo u obranu svim sredstvima. I pokrenimo društveni otpor koji eruptira i trajno štiti osjećaj solidarnosti i jedinstvene strategije za narode Europe.
Budućnost ne pripada neoliberalizmu, bankarima i nekolicini moćnih multinacionalnih tvrtki. Budućnost pripada narodima i društvima.

Kriza, kriza, kakva kriza? Pogledajte zemlje BRIC-a (Brazil, Rusiju, Indiju Kinju), Poljsku, Južnu Koreju, Singapur, Peru, čak i mnoge subsaharske zemlje. Svi napreduju. Gubitnici su samo Zapadna Europa, i donekle SAD, stoga na djelu nije globalna kriza, nego samo pomak dinamike napretka dalje od Zapada.
Tužna nam je sudbina: u budućnosti ne možemo preživjeti bez Europe, ali niti s Europom, kako bi Staljin rekao: obje su opcije gore.
Snažna Sjeverna Europa fokusirana u Njemačkoj, bavi se koncentriranjem dok oslabljeni i ranjivi jug logoruje. Na horizontu se pojavljuju pravi obrisi podijeljenjen Europe: njen južni dio bi će sve više i više reduciran na zonu s jeftinom radnom snagom, izvan sigurne mreže države blagostanja, domene prikladne za outsourcing i turizam. Jaz između razvijenog svijeta i onih koji zaostaju pojavit će se i u samoj Europi.

Cipar po definiciji ne može otplatiti svoj dug, dok Njemačka i EU ne mogu jednostavno nastaviti bacati svoj novac u ciparsku financijsku rupu. Obje priče zamračuju ključnu činjenicu: nešto ne štima s čitavim sistemom u kojem nekontrolirane bankarske spekulacije mogu dovesti do toga da čitava zemlja bankrotira. Ciparska kriza nije oluja u čaši vode malene marginalne zemlje, ona je simptom onoga što ne valja s cijelim sustavom EU.

Za vrijeme krize nije novac – kao što bi se moglo očekivati – ono što gubi na vrijednosti, pa moramo prribjeći 'stvarnoj' vrijednosti dobara. Sama dobra – utjelovljenje 'realne (upotrebne) vrijednosti' – postaju beskorisna, jer nema nikoga tko bi ih kupio. U vrijeme krize 'novac se odjenom i trenutačno mijenja iz isključivo nominalnog oblika, novca na računu, u nepatvorenu gotovinu. Profana dobra više ga ne mogu nadomjestiti. Upotrebna vrijednost dobara ostaje bez vrijednosti, a njihova vrijednost nestaje naočigled njihova vrlastitog oblika vrijednosti.
Prema javnim podacima, oko 90% novca koji uokolo cirkulira je vitualni kreditni novac, stoga ako se 'stvarni' proizvođači nađu u dugovima prema financijskim institucijama, postoje dobri razlozi za sumnju u njihov dug – kolik je dio duga rezultat spekulacija do kojih je došlo u sferi koja nije ni na koji način povezana s realnošću lokalne jedinice proizvodnje?
Dakle, kada se zemlja nađe pod pritiskom međunarodnih financijskih institucija, bilo da se radi o MMF-u bilo o privatnim bankama, uvijek treba imati na umu da njihov pritisak (preveden u konkretne zahtjeve: smanjenje javne potrošnje demontažom dijelova države blagostanja, privatizacijom, otvaranje tržišta, deregulacijom banaka...) nije izraz kakve neutralne objektivne logike ili znanja, već dvoličnog djelomičnog ('interesnog') znanja: na formalnoj razini, radi se o znanju koje utjelovljuje niz neoliberalnih pretpostavki, dok na razini zadovoljstva privilegira interese određenih zemalja ili institucija (banaka...).

Ako je naša budućnost prodana, onda ona uopće ni ne postoji.
Tako recimo, budućnost nije umrla tijekom sedam godina dok je general Gotovina bio u zatvoru. Smrt budućnosti upisana je u sam proces stvaranja drćave. Da, Hrvati su se borili u ratu i mnogi su se borili braneći svoje domove i obitelji, iskreno vjerujući u bolju Hrvatsku. Ali u isto vrijeme oni koji su ih uvjerili da se bore za Hrvatsku temeljito su radili na krađi budućnosti. Sanaderovo dogovaranje zajmova s visokim kamatama (uzimajući pri tom proviziju od 5%, ili približno 7mil austrijskih šilinga što je izravno utjecalo na budućnost Hrvatske i konkretno visinu današnjeg vanjskog duga) najbolji je primjer, a drugi je prodaja nekoć državne naftne komanije INA-e koja danas pripada Mađarskoj. Tu su i brojni drugi primjeri koji se protežu sve do telekomunikacija (koje su sada njemačke) i druge nekoć profitabilne industrije, dok su sva druga vrata otvorena daljnjoj privatizaciji željeunica, energetskog sektora, zdravstvenog sustava itd.

U svojoj knjizi The Uprising On poetry and finance tvrdi da je bankarenje zapravo skladištenje vremena. Na određeni način, u bankama pohranjujemo svoju prošlost, ali i svoju budućnost. Bifo ide korak dalje i tvrdi da su njemačke banke pune našeg vremena: Njemačke banke pohranile su grčko vrijeme, portugalsko vrijeme, talijansko vrijeme i irsko vrijeme, a sada njemačke banke traže svoj novac natrag. One su pohranile budućnosti Grka, Portugalaca, Talijana i tako dalje. Dug je zapravo buduće vrijeme – obećanje budućnosti.
Većina građana, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj regiji Balkana, sada je visoko zadužena, duguju novac bankama u stranom vlasništvu koje su se proširile Balkanom i koje kontroliraju čitav financijski sektor. Prema nekim procjenama, 75,3% banaka u Srbiji i 90% u Hrvatskoj te do 95% u Bosni i Hercegovini zapravo pripada njemačkim, talijanskim i francuskim bankama. Integracija Balkana u EU započela je još prije 20 godina.
Zato bismo danas trebali ponoviti poznati slogan 'Danke Deutschland', ali naravno ciničnim tonom. Kada je Njemačka u prosincu 1991. Godine priznala Hrvatsku kao nezavisnu državu hvatska pjevačica izvela je pjesmu 'Danke Deutschland' na nacionalnoj televiziji. Premda kičasta pjesmica nikada nije bila osobito popularna u Hrvatskoj, jasno je ukazivala na prevladavajuću atmosferu: u to su vrijeme mnoga sela i gradovi u Hrvatskoj dobili Genscherovu ulicu ili Genscherov trg, prema tadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslova. Kao što se moglo i očekivati, pjesma 'Danke Deutschland' odmah se iskoristila – i razmjerno češće svirala – u Srbiji kao sredstvo protupropagande Njemačke i Hrvatske, konkretno između Trećeg Reicha i ustaškog režima Nezavisne države Hrvatske. Beogradska televizija otišla je toliko daleko da je svirala 'Danke Deutschland' preko filmskih scena mase koja pozdravlja Nijemce usred Zagreba početkom Drugog svjetskog rata. Zašto je toliko nemoguće zamisliti takav entuzijazam po pitanju današnjeg proširenja Europe?

Neposredno prije ulaska Hrvatske u EU, Europska komisija angažirala je londonsku PR agenciju, koja uglavnom radi za Coca-colu, JP Morgan Chase, British Airways, da za 20 milijuna eura razbije mitove i predrasude o proširenju EU, i da osigura da pristupanje Hrvatske prođe glatko. S druge strane, poput novozelanđanskih Aboridžina, pokušavajući se prilagoditi zapadnim fantazijama, Hrvatska vlada morala je potrošiti 600 tis eura, neposredno prije referenduma o EU, kako bi Hrvate uvjerila da će uskoro postati dio civilizirane Europe.

Danas MMF priznaje da je prisiljavanje Grčke i drugih dugom opterećenih zemalja da prebrzo smanje vlastiti deficit bilo kontraproduktivno, i to nakon što su stotine tisuća radnih mjesta izgubljeni zbog takvih 'krivih proračuna'.
I tu se nalazi prava poruka o 'iracionalnim' popularnim prosvjedima diljem Europe: prosvjednici jako dobro znaju ono što ne znaju, oni se ne pretvaraju da imaju brze i lake odgovore, ali ono što im instinkt svejedno govori je istinito – da oni koji su na vlasti također ne znaju. Danas u Europi slijepi vode slijepe.

Današnja situacija donekle podsjeća na poznati vic o pacijentu kojeg doktor pita želi li prvo čuti dobru ili lošu vijest. Naravno, pacijent prvo odabire prvo čuti lošu vijest. Loša vijest je da imate tumor, kaže doktor, ali ne brinite, dobra vijest je da imate i Alzheimera, tako da ćete do kuće već zaboraviti na prvu vijest. Ne zvuči li to upravo kao situacija ulaska Hrvatske u EU, gdje je loša vijest ta da je Hrvatska u velikoj političkoj i ekonomskoj krizi, s korupcijskih aferama koje izbijaju gotovo svakodnevno i stopom nezaposlenosti koja također svakodnevno raste, a dobra vijest je: Ne brinite, ući ćete u EU?!

I zahvaljujući kampanji ZA koja je koštala oko 600 tis eura glavni argumenti bili su do u tančine slični 'ucjenjivačkim alternativama' među kojima je najčešća bila: Ako ne uđemo u EU, ostajemo na Balkanu. U takvoj atmosferi ne čudi što je referendum o pridruživanju EU zabilježio rekordno slba odaziv među postojećim zemljama članicama. S izlaznošću od samo 43% Hrvatska je srušila prethodni rekord Mađarske gdje je na referendum izašlo svega 45% građana s pravom glasa.
Za razliku od vremena proširenja Unije od 2004. do 2007, u zraku više nema optimizma – a opet, Hrvatska se ipak pridružuje klubu.

Zapravo, hrvatski je referendum još jedan simptom europskog demokratskog deficita. Imali smo referendum nakon što je već sve dogovoreno. Nismo imali referendum 2003. Kada se Hrvatska prijavila za članstvo u EU. Nismo imali referendum 2005.kada je Hrvatska službeno otvorila pregovore s EU. Nismo imali referendum ni 2010.kada su nam Ustav i pravila referenduma promijenjeni kako bi se osiguralo buduće članstvo. Drugim riječima, danas smo u situaciji da možemo birati samo ono što je već odabrano svim ovim koracima.

Obrazovanje se briše kao dio 'mjera štednje'.
Već sada više od 90% banaka u Hrvatskoj su austrijske, francuske, njemačke ili talijanske, a naše 'eurokompatibilne' elite nastoje implementirati daljnje neoliberalne reforme prikazujući ih kao nužan dio procesa pristupanja EU, čak i danas, kada smo pristupili Uniji. Možda je na to gospodin Barroso mislio kada je rekao da će pristupanje Hrvatske EU samo osnažiti uniju, na nove privatizacije i novi dotok kapitala.

„Primanje Hrvatske kao člana iduće godine, otvaranje pregovora s Crnom Gorom i priznavanje statusa kandidata Srbiji osnažuje proces pomirbe na Balkanu“. Evo ga opet, slavlje misije civiliziranja koje provodi EU iako je upravo EU propustila spriječiti masakr u Srebrenici. Međutim, ne treba disreditirati Nobelovu nagradu za mir: najkasnije kada ju je dobio Henry Kissinger postalo je očito da je Orwellov poznati moto 'rat je mir' postao novi moto onih koji dodjeljuju nagrade, sumnja koja je potvrđena odabirom Baracka Obame, koji nakon toga nije povukao svoje trupe niti iz Iraka niti iz Afganistana. Uza sve to, nužno je spomenuti da je jedan od preduvjeta za pridruživanje Uniji pridruživanje NATO-u koji nije osobito poznat po 'osnaživanju procesa pomirbe' ako na pameti imamo rat u Libiji i drugim mjestima. Ili uzmimo nedavni sukob u Maliju kamo EU ponovno šalje svoje trupe da bi se borile protiv 'islamskog fundamentaliizma' pod izlikom da ugrožava europsku demokraciju.

Možda je došlo vrijeme da se u vicu o pacijentu i doktoru zamjene uloge. Loša vijest je da je EU u velikoj političkoj i ekonomskoj krizi dok korupcijske afere izbijaju gotovo na dnevnoj bazi i stopa nezaposlenosti raste. Dobra vijest je ta da Hrvatska ulazi u EU, upravo je hrvatsko pristupanje, poput Nobelove nagrade za mir, ono što bi trebalo dati novi kredibilitet i legimitimitet Europskoj uniji u njenom trenutnom stanju. U tom smislu, možemo reći d au ovom trenutku EU treba Hrvatsku više nego što Hrvatska treba Europu u stanju u kojem se ona sada nalazi.

Palube Costa Concordije, nazvane prema europskim zemljama, i posljednji Godardov film daju nam preciznu sliku današnje Europe. Nema tu stvarne harmonije ni jedinstva, samo propast koja neizbježno vodi u katastrofu. Nije li kapetan Costa Concordije, koji je noć prije nesreće proveo u društvu prekrasne žene pijući skupo vino, također metafora za postojeću financijsku elitu Europe? Nije li kapetan koji je napustio broj prije svih sličan onim bankarima, menadžerima i brokerima iz Goldman Sachsa i Europske centralne banke koji uvijek na vrijeme napuste brod koji tone, puštajući ljude da se utope, kao danas u Grčkoj ili negdje drugdje u južnoj Europi?

Evo tipične ilustracije ove retorike: 'Uzeli su nam samostalnost. Vrijedimo samo da bi nam međunarodni kapital dozvolio da im punimo vreće novca s kamatama. Tri milijuna ljudi nema posao i sredstava za život. Službenici, istina je, rade da bi prikrili bijedu. Govore nam o mjerama i svjetlu na kraju tunela. Stvari se postepeno popravljaju za njih, a za nas se postepeno pogoršavaju. Iluzija slobode, mira i prosperiteta koji su opećani kada smo htjeli preuzeti sudbinu u vlastite ruke nestaje. Iz ove neodgovorne politike može uslijediti samo kompletno urušavanje naroda.'
Nije li ovo savršen opis proturječja u kojem se Europa trenutno nalazi?

Gdje se mi onda nalazimo danas? Europa je s jedne strane ukliještena SAD-om, a s druge Kinom. SAD i Kina, viđene metafizički, iste su: ista beznadna mahnitost neobuzdane tehnologije i surove organiziranosti prosječnog čovjeka.

Rat u Libiji navodno je gotov, ali rat protiv imigranata nastavlja se. Samo je 2012.godine tisuće imigranata poginulo u Sredozemnom moru.

U Negativnoj dijalektici Adorno nudi reviziju vlastite poznate tvrdnje izjavom da 'neprestana patnja ima ista prava na izražaj kao što čovjek kojega muče ima pravo na urlik'.

Trenutna faza financijskog kapitalizma potpuno je ukinula razliku između 'fiktivnog' i 'realnog' vrtlarenja i biznisa, a cijena koju plaćamo su naši stvarni životi.

Kako pojedinci postaju siromašniji smanjenjem plaće i nestankom društvene provizije, neoliberalizam im nudi kompenzaciju putem duga i ponudom dioničarstva. Tako plaće ili odgođene plaće (mirovine) ne rastu, nego ljudi imaju pristup potrošačkom kreditu i ohrabreni su prinositi za umirovljenje kroz osobne udjele u portfeljima. Ljudi više nemaju pravo na stanovanje, nego imaju pristup hipotekarnom stambenom kreditu. Nemaju više pravo na visoko obrazovanje, ali mogu podići studentske zajmove. Zajednička i kolektivna zaštita od rizika je demontirana, ali ljude se ohrabruje da uzimaju privatna osiguranja. Bez zamjene svih postojećih društvenih odnosa, slijedi kreditor pa dug dolazi u prvi plan: radnici postaju zaduženi radnici (moraju vraćatidugove dioničarima vlastitih tvrtki zato što su ih zaposlili). Potrošači postaju zaduženi potrošači, građani postaju zaduženi građani, moraju preuzeti odgovornost za svoj udio u dugu vlastitih zemalja.

Dug sa svojim pritiskom na prošle i buduće postupke i sa svojim moralnim dosegom zastrašujući je alat vlasti – sve što je preostalo zaučiniti jest sekulazirati ga.

Zaduženi subjekt prakticira dvije vrste rada: plaćeni rad, kao i rad na sebi koji je potreban da bi se proizveo subjekt koji je u mogućnosti obećati, vratiti dugove i koji je spreman preuzeti krivnju zbog toga što je zadužen. Specifičan krug temporalnosti povezan je sa zaduženošću: za biti u mogućnosti vratiti dug (sjetiti se obećanja) potrebno je svoje ponašanje učiniti predvidljivim, redovitim i proračunatim. Ne samo da je to u sukobu sa bilo kakvim budućim revoltom koji bi sa sobom donio neizbježan poremećaj sposobnosti vraćanja duga. Time se također implicira brisanje sjećanja na prošle pobune i kolektivne otpore s mnoštvom poremećenog vremena i nepredvidivim ponašanjem. Taj zaduženi subjekt trajno je otvoren za procjenjujuću provjeru drugih: individualizirane procjene, kreditne ocjene, individualni intervjui onih koj primaju blagodati javnih kredita. Subjekt je stoga primoran ne samo pokazati da će biti u mogućnosti vratiti dugove (i tako se odužiti društvu putem ispravnog ponašanja), on također mora pokazati pravi stav i preuzeti individualnu krivnju za bilo kakav neuspjeh. Tu asimetrija između kreditora i kreditiranog postaje opipljiva: zaduženi 'samopoduzetnik' aktivniji je od subjekta prethodnog discipliniranijeg oblika vladavine, međutim, lišen mogućnosti vladavine svojim vremenom ili procjene vlastitog ponašanja, njegov kapacitet samostalnog postupanja je strogo skrojen.
U slučaju dojma da je dug jednostavno alat vlasti skrojen da bi oblikovao ponašanje pojedinaca treba dodati da se slične tehnike mogu primijeniti na vladavinu institucija i zemalja. Svatko tko u slow motionu prati nesreću koju ova kriza predstavlja, ne može ne biti svjestan načia na koji zemlje i institucije trajno bivaju procjenjivane (npr kreditne agencije), kako moraju prihvatiti moralnu krivnju za svoje protekle greške i samodopadnost te kako se moraju predati budućem dobrom ponašanju koje će omogućiti da, bez obzira na to koliko se morali prikratiti u aspektu društvene provizije ili u aspektu prava svojih radnika, budu u mogućnosti vratiti posuđeni novac.

Krajnji trijumf kapitalizma se, prema tome, događa kada svaki radnik postane vlastiti kapitalist, 'samopoduzetnik' koji odlučuje koliko je potrebno uložiti u vlastitu budućnost (obrazovanje, zdravlje...), plaćajući za ta ulaganja zaduživanjem. Prava (na obrazovanje, zdravstvo, stanovanje...) stoga postaju slobodne odluke o investiranju koje su u ovu ili onu tvrtku, tako da na tom formalnom nivou svatko postaje kapitalist koji se zadužuje da bi investirao. Ovdje smo korak dalje od formalne jednakosti između kapitalista i radnika u očima zakona – sada su obojica kapitalistički investitori, međutim ista razlika u 'fizionomiji naših dramatičnih persona' koje, prema Marxu, nastaju nakon što se završi razmjena između kapitala i rada nanovo se pojavljuje ovdje između kapitalista investitora i radnika koji je prisiljen djelovati kao 'samopoduzetnik': 'Jedan se samodopadno smješka i usmjeren je na posao, a drugi je pitom i suzdržan poput onoga koji je na tržište donio svoju kožu i može očekivati samo stavljenje'. I u pravu je ostavši pitom. Naime, sloboda izbora koja mu je nametnuta je lažna, radi se samo o boliku njegova sluganstva.
Današnji suvremeni kapitalizam dovodi odnos dužnika i kreditora do ekstrema i istovremeno ga podriva: dug postaje otvoreno apsurdan eksces. Tako ulazimo u domenu opscenosti: jednom kada je kredit dogovoren, od dužnika se niti ne očekuje da ga vrati – dug se otvoreno tretira kao sredstvo kontrole i dominacije.

Prije otprilike desetljeća Argentina je odlučila vratiti svoj dug MMF-u prije vremena (uz financijsku pomoć Venezuele), a reakcija MMF-a bila je iznenađujuća. Umjesto da im bude drago što će dobiti svoj novac natrag, MMF je (bolje rečeno njegovi glavni predstavnici) izrazio zabrinutost da će Argentina iskoristiti ovu novu slobodu i financijsku neovisnost od međunarodnih financijskih institucija da bi napustila stroge financijske politike i da bi se uključila u neoprezno trošenje... Ta nelagoda učinila je opipljivim prave uloge odnosa kreditora i dužnika: duk je instrument kontrole i regulacije dužnika i kao takav stremi vlastitoj reprodukciji.

Oprost zapravo ne dokida dug, nego ga, naprotiv, čini beskonačnim – zauvijek smo dužni osobi koja nam je oprostila. Nije nikakvo čudo što je kajanje draže od vjernosti: u vjernosti Gospodaru slijedim g aiz poštovanja dok je u kajanju ono što me veže uz Gospodara beskonačna neizbrisiva krivica. U tome je Tit (iz Mozartove opere) posve kršćanski gospodar. Obično se suprostavlaju židovska rigorozna pravda i kršćansko milosrđe, neobjašnjiva gesta nezasluženog oprosta: mi, ljudi, rođeni smo u grijehu, nikada ne možemo otplatiti svoje dugove i iskupiti se putem svojih postupaka – naše jedino spasenje leži u Božjem milosrđu, u Njegovoj krajnjoj žrtvi.

Margaret Thatcher, dama koja se nije htjela vrćati na staro, bila je takav vođa da je držeći se svojih odluka koje su isprva bile doživljene kao lude, postupno podizala vlastito ludilo na razinu prihvaćene norme. Kada su Thatcher pitali o njezinu najvećem postignuću odmah je odgovorila New labour. I bila je u pravu: njezin trijumf sastojao se u tome da su čak i njezini politički neprijatelji usvojili temelje njezine ekonomske politike – pravi trijumf nije pobjeda nad neprijateljem, on se pojavljuje kakda i sam neprijatelj počne koristiti tvoj jezik, tako da tvoje ideje tvore temelj čitavog polja.
Thatcher je vjerojatno jedina prava thatcherijanka – ona je čvrsto vjerovala u svoje ideje. Današnji neoliberalizam, s druge strane, 'samo zamišlja da vjeruje u sebe i zahtjeva da svijet zamišlja istu stvar' – da citiram Marxa.

Kada je Trojka došla u Grčku javni dug iznosio je 110% BDP-a, a sada je viši od 160%. To je spašavanje Grčke. Spasili su banke i uništili društvo.
Prvo su htjeli, a i dalje žele, postaviti paradigmu za druge europske zemlje i drugo, zato što imaju metu: cilj im je uzeti javna dobra, privatizirati sve u Grčkoj i pritom zaraditi. A što su rekli na početku? Rekli su da je problem u tome što su Grci vrlo lijen narod i da su odgovorni za situaciju. Ljudi a ne banke, e bankari koji su ljudima davali zajmove istodobno znajući da će te dugove biti teško otplatiti. U isto vrijeme govore da je problem u tome što su Grci lijeni i nastoje uvesti doktrinu šoka, kako bi rekla Naomi Klein. Onda je problem što nakon nekoliko mjeseci moraju objasniti zašto se ista stvar događa ne samo u Grčkoj, nego i u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Irskoj... Jesu li svi na europskoj periferiji lijeni? I naravno, 'lijeni' narodi su počeli reagirati.

Želimo novac koji bi trebao služiti ljudima, a ne da ljudi služe novcu.

Bilo bi znantno drugačije da Merkel nije odlučila uvesti mjere štednje na jugu, periferiji, nego da je povisila plaće radnicima u Njemačkoj, na sjeveru. Konkretno, deficiti juga u isto su vrijeme viškovi sjevera.

15.04.2014. u 14:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Teorija i nakon nje

Terry Eagleton
Izdavač: Algoritam

Lukavija, potrošačka vrsta kapitalizma nagovara nas da udovoljimo svojim osjetilima i da se po mogućnosti što besramnije nagrađujemo. Tako ćemo konzumirati više dobara i roba, a osim toga naše ćemo zadovoljenje požuda poistovjetiti s opstankom sustava. Onoga tko odbije orgazmički se valjati u osjetilnim užicima, jedne će kasne noći posjetiti grozan razbojnik poznat kao superego, a kazna za takvo odricanje užitka bit će grozan osjećaj krivnje. Ali budući da će nas lupež mučiti i kada se zabavljamo, onda je ipak bolje 'udrit brigu na veselje'.

Revolucije drugih uvijek su očitije od vlastitih.

Srednje su klase nacionalnom neovisnošću mogle profitirati više od potlačenih radnika i seljaka, koji bi u uvjetima nacionalne neovisnosti sada bili u rukama domaćih, a ne više stranih izrabljivača.

Problem je trenutačno u tome što bogati imaju mobilnost, a siromašni lokalnost. Ili točnije, siromašni imaju lokalnost sve dok bogati ne stave na nju svoju šapu. Bogati su globalni, a siromašni lokalni, ali kao što je siromaštvo globalna činjenica, tako i bogari počinju shvaćati koristi lokalnosti.

Šezdesetih i sedamdesetih godina, kultura je počela podrazumijevati film, modu, životni stil, marketing, reklame i komunikacijske medije.
Ona od tada više nije na strani harmoničnog rješavanja problema, nego na strani disidenata i kritičara.

Kapitalizam traži čovjeka koji još nikada nije postojao - čovjek koji će na radnom mjestu biti razumno ovuzdan, a u golemim supermarketima razuzdano anarhičan.

U antičkome društvu proleterijat su bili oni previše siromašni da služe državi i stječu vlasništvo, ali su joj služili time što su stvarali djecu (proles - potomstvo) kao radnu snagu. Bili su to oni koji ne mogu dati ništa doli svoje tijelo. Stoga su proleteri i žene, kako je to i danas u osiromašenim religijama svijeta, bili bliski saveznoci. Krajnje siromaštvo i gubitak svojega bića - to znači biti ostavljen ni sa cime drugim, doli sa samim sobom. To kao i kod drugih životinja, znači raditi izravno vlastitim tijelom. A kako je to i dalje stanje milijuna ljudi danas na scijetu, čudno je kada vam netko kaze da je proleterijat nestao.

Kako je kultura ono od čega smo stvoreni, to bi značilo da moramo iskočiti iz svoje kože, da moramo gledati sami sebe, a ne nešto drugo, i općenito, reflektirati same sile koje nas čine ljudskim bićima. Morali bismo se preispitati tako kao da nas uopće nema.

Mi smo kao djeca koja viču da im trebaju tješitelji, i mora nas se, dok se peremo i udaramo oko sebe, dugo uvjeravati da priznamo da nam ne trebaju. Ako se odreknemo naših metafizičkih tješitelja doći ćemo do važnog otkrića da oni zapravo ništa ne mijenjaju. Kada bismo to prihvatili, postali bismo potpuno postmetafizični, a time i slobodni. Ali Nietzsche nas je upozorio da smo ubili Boga, ali da smo sakrili tijelo, te da se i dalje ponašamo kao da je on još živ. Postmodernizam nas opominje da priznamo kako rušenjem temelja, osim svojih lanaca, ništa nećemo izgubiti. Sada možemo činiti što želimo, a da ne vučemo za sobom golemi metafizički balast koji bi trebalo pravdati. Kada čekiramo prtljagu, oslobodili smo ruke.

Modernizam je bio refleksija loma cijele jedne civilizacije. Sva uvjerenja koja su društvu srednjeg sloja u devetnaestom stoljeću tako dobro služila - liberalizam, demokracija, individualizam, znanstveno istraživanje, povijesni napredak, suverenitet uma, doživjela su krizu. Počeo je snažan razvoj tehnologije i naglo širenje političke nestabilnosti. Postalo je teško vjerovati da postoji još ijedan urođeni poredak svijeta. Umjesto toga, pronašli smo svijet koji smo sami izgradili.

Upravo kad smo počeli misliti 'na malo', povijest je počela djelovAti na veliko. Djeluj lokalno, misli globalno.

Poput kulture, intelektualci su bili istodobno unutar i izvan društva. Imali su autoritet, ali nisu imali moć. Bio je to sekularni kler modernoga doba.

Vrlo je uvjerljivo mišljenje da je sreća, točnije ime za taj posebni oblik dobrog života, ono čemu teže ljudska bića. To bi objasnilo većinu onoga što vidimo oko nas - ljude koji se ujutro, u neka neljudska vremena, spremno bude ili pak, brižljivo suše četkicu za zube navečer. Ali što je sreća? Ako ona znači jednostavno zadovoljstvo, onda ljudska bića očito mogu biti sretna kada se lijeno prikuju za televizor cetrnaest sati na dan, i kada staklenih pogleda žvaču potencijalno smrtonosne supstancije. Teško možemo izbjeći zaključak da živjeti dobar ljudski život znači malo više od toga. Jer to je odveć nalik na sreću jednog zeca.

Ali kuda bi ljudski život trebao ići? Jer ljudski životi nisu poput autobusa ili biciklističkih utrka, a ideja da je život samo niz zapreka koje treba nadilaziti kako bismo postigli cilj samo je kažnjavalačka puritanska fantazija izviđačkih voditelja, generala i izvršnih direktora korporacija.

Da bismo živjeli doista ispunjenim životima, mora nam biti dopusteno raditi to što radimo zbog samog rada.

Bit ljudske prirode jest u tome da ona nema cilj.

Ali kako su ljudska bića po prirodi povijesna bića, nama se čini kao da nekuda idemo - pa se to teleološko kretanje može pogrešno pročitati i zaboraviti da sve što činimo, činimo zbog same te stvari.

Ja se usuđujem činiti sve ono što može postati čovjek, onaj tko se usuđuje učiniti više - to nije.
Kada se usuđuješ nešto učiniti, tada si čovjek. A da postaneš više od onoga što si bio, moraš biti više čovjek.
To je svađa između onih koji ograničenja ljudske prirode smatraju kreativnima, poput machbetha i onih poput Lady Machbeth, kojima biti čovjek znači stalno nadilaziti granice. Za samog Machbetha, prekoračiti kreativna ograničenja znači razgraditi se, postati ništa u aktu u kojem želimo postati sve. To stari Grci zovu hybris, ili pretjeranom samouvjerenošću. Za Lady Macbeth ne postoji priroda koja ograničava: ljudskost je slobodna kreirati se ili rekonstruirati u potencijalno beskrajnom procesu. Što više činiš, to više jesi.

Ako odbacite ili zanemarite materijalnost, esenciju prirodne vrste - čovjeka, bit ćete ostavljeni s pretpostavkom da ljudska bića postoje samo na nekoj razini smisla i vrijednosti.

Aristotel je mislio da postoji određeni način života koji nam takoreći dopušta da budemo najbolji za našu vrstu bića. A to je život koji vodimo prema vrlinama. Židovsko kršćanska tradicija smatra da je to život milosrđa i ljubavi. Grubo rečeno, to znači da mi postajemo mogućnost za samorealizaciju drugoga. Samo time što sam ja sredstvo tvoje samorealizacije, ja mogu postići svoju, i obrnuto. Kod Aristotela nema gotovo ništa od takve recipročnosti. Politički oblik takve etike poznat je kao socijalizam, za kojega je prema Marxovim riječima slobodan razvoj svakoga uvjet za slobodan razvoj svih. To je ispolitizirana ljubav ili recipročnost na svakom koraku.

Uživanje stvara dubok osjećaj blagostanja, osjećaj koji za Aristotela nastaje zbog kreposnog života. Vrlina ili krepost ovdje označava samo tehniku ljudskog bića. Postati čovjek je nešto u čemu morate postati dobri, baš kao što to činite kada igrate biljar ili kada želite izbjeći stanodavca pri plaćanju dugova.

Sreća nije samo stanje duha, kao što ni igra šaha nije samo stanje duha. Ljudi mogu biti zadovoljni svojom situacijom, ali ako primjerice ne mogu igrati aktivnu ulogu u određivanju vlastitog života, onda oni, prema Aristotelu, ne mogu doista biti ispunjeni.

Onaj tko nije otvoren za dijalog s drugima, tko nije spreman slušati, pošteno argumentirati i priznati da ima krivo, ne može napraviti nikakav pomak u ispitivNju svijeta.
Shvaćanje situacije drugoga kakva doista jest, suprotno je sentimentalizmu. Sentimentalizam svijet smatra dobroćudno obojenim prema vlastitoj slici, dok sebičnost u skladu sa sobom boji svijet zločudno. Suprotnost fokusiranju na samoga sebe, kojemu je svijet samo zamišljena slika vlastitoga ega, jest ono što moderna teorija zove decentriranjem ili ono što se tradicionalnije zove nepristranost.

Za ratobornijeg kulturnog teoretičara, moral je također bio sentimentalan i neznanstven. Odveć je često bio samo izmišljotina za podjarmljivanje drugih ljudi.

Prema Židovskom Svetom pismu ne smijete stvoriti sliku Boga, ne smijete mu čak dati ni ime, jer je jedina slika Boga - ljudskost.

Ja nisam vlasnik svojih osjetila. Osjećati probadanje u tijelu nije isto što i imati kapu od tvida. Mogu vam dati svoju kapu, ali vam ne mogu dati svoju bol. Svoje tijelo mogu nazvati svojim, ali samo kada želim napraviti razliku između vašeg tijela i svojev, a ne zato da istaknem kako sam mu ja vlasnik. Kada je riječ o krvi i mesu, nema privatnog poduzetništva.

Moja je smrt - moja smrt, ona se već izlučuje u mojim kostima i potajno je na djelu u mojem tijelu, pa ipak, ona skače na moje tijelo i gasi ga kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Smrt uvijek dolazi u krivo vrijeme.

Činjenica je da ne možemo živjeti u sadašnjosti, odnosno da je sadašnjost za nas uvijek dio jednog nedovršenog projekta, pretvara kronike naših života u Priče. U životu jedne zlatne ribice nema ništa posebno dragocjeno. Mi ne možemo izabrati da živimo nepovjesno: povijest je naša sudbina, baš kao što je to i smrt.

Ali kada bismo u sadašnji trenutak zagrizli do jezgre, prema rječima pjesnika Edwarda Thomasa, iskusili bismo neku vrstu vječnosti.
Vječnost, ako igdje postoji, ona mora postojati ovdje i sada. A vječnost nije za nas. U ljudima uvijek ima više postojanja. Mi smo češće JOŠ NE negoli SADA. Naš je život pun požuda i potreba, a to do srži prazni našu egzistenciju. Ako je sloboda naša bit, osuđeni smo na to da nam isklizne svaka opsežna definicija samih sebe. A još nas je teže definirati ili predočiti ako smo zvijeri koje same sebi proturječe, čardaci ni na nebu ni na zemlji, životinje i anđeli.

Svakog trenutka umiremo.

Smrt upozorava na krajnju nesposobnost da vladamo svojim životom, a time i na uzaludnost i neprimjerenost pokušaja da vladamo životom drugih.

Zaljubljenost u nepostojanje preslikava djelovanje nagona smrti. A upravo nas nagon za smrću zavodi prema uništenju kako bismo stekli apsolutnu sigurnost ništavila. Nepostojanje je krajnja čistoća. Nepostojanje znači neokaljanost negacijom, savršenstvo prazne stranice papira.

23.01.2014. u 10:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Uspješno željeti

Pierre Franckh
Izdavač: Znanje
Ocjena: 5

Želje se ostvaruju. I to točno onako kao što smo ih naručili.

Uspješni ljudi ne sumnjaju i uvijek su pozitivno usmjereni k svojim ciljevima.

Naša se očekivanja često ne ispune, jer očekujemo da se neće ispuniti.
Svemir zna razlikovati dobro i zlo. On jednostavno daje. Svemiru je svejedno hoće li se ostvarenje želje negativno ili pozitivno odraziti na naš život. Svemir ne poznaje pravedno ili nepravedno, dobro ili loše, pozitivno ili negativno. Svemir nam daje samo ono što odgovara našim predodžbama.

Ne postoje granice. Ograničenja postoje samo u glavi.
Ondje, u glavi, oblikujemo svoj svakodnevni svijet. Mi odrasli to ne znamo ili ne želimo znati te smo stoga najčešće sa svijetom koji smo sami stvorili vrlo nezadovoljni.

Kako na najbrži način doći do malih uspjeha?
Malim željama.
Zašto malima?
Lakše je na dječji i neopterećen način prići malim željama. Stvari koje na ne znače mnogo ne nose toliki teret straha. Moguće ih je predočiti te ih ponovno zaboraviti, odnosno na taj ih način pustiti na energetsko putovanje. Kod nevažnih stvari prije smo skloni vjerovati da će se želja ostvariti jer nam ionako nije osobito važna. Upravo je povjerenje jedna od najvažnijih pretpostavki uspješnog željenja. Povjerenje stvara vjeru u uspješno željenje.

Vjera u uspjeh stvara uspjeh.
Najvažnije je vjerovati u uspjeh. To je praizvor koji želju neprestano hrani energijom. Vjera je ta koja pomiče planine.

Velika čuda također mogu funkcionirati, univefzumu je svejedno je li vaša želja velika ili mala.
Naša predodžba je uvijek ta koja nešto dopušta ili sprječava.

Naš razum shvaća da očito postoji nešto što ne možemo objasniti. Prilagođava se situaciji i osmišljava novi koncept. Odjednom počinje prihvaćati novi svijet jer uspješno željenje funkcionira na način koji je razumu razuman: prima se i šalje. Um se tijekom vremena počinje osjećati kao stvoritelj. I tako odjednom vjerujemo najvećem fizikalnom zakonu:
Energija slijedi pozornost.

Želju ne smijemo izreći neposredno prije nego što stignemo na odredište jer je čak i svemiru potrebna određena prednost. Dakle, najbolje je već pri odlasku od kuće izraziti svoju želju.

Ne stvarajte stanje "priželjkujem nešto", već stanje "imam nešto".
Ispravna formulacija stoga glasi: spreman sam za bogatstvo u svojem životu". Ili Ja sam bogat i sretan, ili Novac koji mi je namjenjen već postoji i upravo pronalazi najbolji način da dođe u moj život.

Naš rečenica glasi Ja jesam bogat, a ne Želim postati bogat.
Priželjkujemo li sretnu vezu, tada ne smijemo poželjeti Želim imati pravog partnera u svom životu ili Želim upoznati odgovarajućeg partnera.

Ja sam sretan , donosi nam stanje koje zapravo priželjkujemo.

Što je želja jasnije prisutna u našoj predodžbi, to će se brže izjednačiti čudna neujednačenost između snage misli i stvarnosti.

Potrebno je biti na oprezu kod želja koje dolaze opterećene velikim teretom straha. Strah je poput velikog magneta.
Strahovi privlače događaje koje želimo spriječiti.
Misli koje su obojene strahom nabijene su i pepune emocija. Te stoga posjeduju izuzetno snažnu energiju. Uvijek se više bavimo stvarima kojih se pribojavamo. Neprestano zamišljamo najgore scenarije sa svim mogućim detaljima te ih uvijek iznova vrtimo u mislima.

Sve što želimo izbjeći privlačimo u svoj život.

Zapišite želju. Time se želja pojačava.

Kada svoje želje posve jasno formuliraš, zapišimih, s dubokim mirom i sviješću da će se one i ostvariti.

Ništa nije tako uspješno kao uspjeh jer on sa sobom povlači daljnje uspjehe.

Kroz tebe ostvaruju mnogo toga što bez tebe, bez tvog ohrsbrivanja, tvoje pažnje i tvoje ljubavi možda ne bi uspjeli ostvariti. Vjerojatno je sama tvoja prisutnost često bila dovoljna.
Osjetimzahvalnist za mogućnosti koje ti je život dosada pružio, a to je da pokažeš svoju veličinu.

Zahvalom se čudesno množi. Upremo li pogled u nešto, tomu ćemo predmetu dovesti energiju. Zahvalom ćemo povećati sve one dobre stvari koje već postoje u našem životu jef im još uvijek dovodimo energiju. Život će postati se čudesniji jer smo svijest usmjerili na ono lijepo u našem životu. Zahvalnost će ispuniti srce. Zahvalnost nas čini čistim izvorom energije. Što je jasnija i čišća energija, to će brže i preciznije moći djelovati naše želje.

Temeljna misao zahvale nije samo povezanost sa svemirom i rijekom života, već i skretanje željenih događaha u sdašnjost.
U trenutku kada zahvaljujemo, želja će biti uslišana i već se manifestira jer zahvaljivanje premješta želju u sadašnjost.

Zahvalnost će odstrsniti sve sumnje i brige. Vjerujemo u izvedbu. Osjećamo sigurnost. Kao i u svadnevnom životu zahvaljujemo samo za stvari koje su se već dogodile. Hvala što to činiš za mene.

Čudesno je da pri uspješnom željenju svoje brige i probleme jednostavno možemo predati drugima i to osnažiti svojom zahvalom.
Dragi svemire, dragi anđeli, dragi Bože ili tkomgod od nadležnih, molim te pobrini se za to, javi mi kada mogu nešto napraviti. Očekujem jasne znakove. Jer upravo sad činim ono što vam je najmilije. Ugađam samome sebi. Zahvaljujem vam za vašu pomoć.
Od toga se trenutka time više ne trebamo zamarati. Jer bi to u protivnome značilo da sumnjamo u one kojima smo povjerili zadatak. Ako smo vlastite probleme doista otpustili, tada znamo da će se o njima voditi računa, a mi možemo, bezbrižno i dobro raspoloženi, uživati.
Probleme otpustite i ne razbijajte glavu nad njima.

Gospodine, daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,
Hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,
I mudrosti da razlikujem jedno od drugoga.

Poslije toga je uvijek slijedilo nešto veće što me vodilo novom, fantastičnom čudu. Sve se događa za moje dobro.

Želimo li nešto, postupak je upravo obrnut, ne molimo, ne pokazujemo što nam sve nedostaje i koliko smo zbog toga nesretni - sasvim suprotno:
Znamo da dobivamo ono što želimo, da nam to pripada te da će nam to uvijek stajati na raspolaganju.

Sve je energija. Ne postoji ništa drugo osim energije. Materija je čista energija. I mi ljudi sastojimo se isključivo od energije. Podjednako su tako misli, osjećaji, emocije, događaji i situacije samo različiti načini pojavnosti energije.

Energijom se može upravljati i to snagom misli. Naše su misli poput laserskog pištolja koji energiju može usmjeriti na jednu točku.

Energija je uvijek ta koja stvara nove oblike. Svijest upravlja i zadržava energiju. Ono što mislimo pretvara se u materiju.

Sve ima u izobilju, no raspodjeljuje se samo prema potražnji.

Željenje nije ništa drugo već gigantska energetska baza.
Traženo-pronađeno. Dajemo energiju jer primamo energiju. Svoj svijet izgrađujemo prema svojoj predodžbi. Oblikujemo, zgušnjavamo, ometamo ili uništavamo. Energija je uvijek prisutna i možemo je oblikovati prema vlastitoj volji ili je privući u skladu s našom željom.
Ovdje u igru ulazi zakon rezonancije.
Zakon rezonancijw kazuje da isto uvijek privlači isto. Nasuprot tome, ne isto se odbija. Isto se čak pojačava istim. Ono rezonira.

Naše su misli također energija koja treperi na posve određenoj frekvenciji. Što god pomislimo pokrenut će titraje ugođene na istu frekvenciju kao i naše misli.

Zašto upravo oni koji već posjeduju najviše, dobivaju još više? Jer razmišljaju na taj način. Jer u njihovom misaonom svijetu ništa drugo ne postoji. Jer žive u titrajima izobilja.
Uspjeh privlači uspjeh, nesreća uvijek privlači još više nesreće.

Činjenica je da našim osjetilima možemo spoznati tek najmanji dio stvarnosti koja nas okružuje.
Očima možemo vidjeti tek osam posto postojećeg spektra svjetlosti.
Nismo u stanju spoznati istinu.

Prema kojim kriterijima stvaramo sliku?
Prema onima koje već poznajemo!

Ono što ne spoznamo,
Za nas ne postoji.

Uvijek spoznamo tek mali dio svijeta koji nas okružuje.
I to uvijek onaj dio svijeta koji nam se čini važnim i prikladnim. U sekundi primamo oko 11.000 podražaja i skladištimo ih u sovom mozgu, a da toga nismo svjesni. Svjesno u sekundi primjećujemo tek devet dojmova, odnosno podražaja. To znači da naša podsvijest skladišti nebrojeno mnogo informacija, a da to ne znamo. Svjesno percipiramo tek jednu tisućinu stvari koje nas okružuju.

Što nam je činiti ako ipak priželjkujemo imati živopisniju sliku, ako želimo živjeti u šarenijoj stvarnosti koja nam pruža više mogućnosti? Ako u svoj život želimo prizvati i neku drugu stvarnost?
Prvo što moramo učiniti jest osvijestiti da uistinu postoji mnogo više od onoga što smo dosad opažali.
Drugo što nam je činiti jest skrenuti vlastitu pozornost na željeno područje. Moramo potaknuti druge misli da zatitraju kako bi se u našem životu dogodilo nešto novo i drugačije.

Svoje titraje možemo povisiti mislimo li na lijepe stvari ili intoniramo sveta imena. Već samo pjevanje svete riječi OM ili ponavljanje pozitivnih afirmativnih rečenica diže nam misaone titraje do područja koja dosad nismo poznavali te time na razini pojavnosti pušta da nam u život uđe nešto naizgled nedostižno.
Pozitivne misli svakako imaju znatno višu vibeaciju od negativnih.

Svijet nastaje snagom misli. Uvijek iznova. Svaki dan i svaku noć.
Pretvaramo se u ono što mislimo.

Ljepotu svojega tijela vidimo upravo sada. Unutarnja ljepota privlači vanjsku ljepotu. Time će naše tijelo uistinu biti sve ljepše, a mi ćemo imati sve jaču karizmu.

Uvijek smo uspješni. Najčešće u stvaranju vlastitih neuspjeha.

Izbjegavanje je loša strategija jer ćemo tako zapravo tek stvoriti misao.
Najbolje je pustiti misli i ne vrednovati ih. Ovdje su , lebde poput mjehurića, izlaze na površinu, kratko ih se promatra - to su samo misli kojima nadalje ne pridajemo nikakvu snagu ni značenje - te ih nekomentirane ponovno otpuštamo i šaljemo dalje.
Nove misli stižu, neke su proistekle iz dnevnih događanja, druge iz naše prošlosti. To su samo misli, u njima nema ničeg lošeg. Tek ako se zbog njih ljutimo, počet će nam smetati. Želimo li ih spriječiti, dobit će moć.

Sumnja je nešto poput storniranja želje.

Vrlo značajna stvar za uspjeh želje jest da nikome o tome ne govorimo. Ni s kim ne govorite o svojoj želji dok se ona ne ostvari.
Energija se raspršuje stalnim raspredanjem. Uz to, na taj način vrlo brzo zazivamo protivnike, zavidnike i sumnjičavce te njihovu vjerovanju i uvjerenjima nepotrebno dajemo prostora.

Pričanje o vlastitoj želji slabi njezinu snagu.

Svoje bismo želje trebali u tišini ponavljati što češće.

Ako ujutro u miru provedemo minutu u mirnoj posvećenosti svojoj želji i afirmacijom započnemo dan, tada če nas pozitivna energija pratiti cijeli taj dan.

Svemir uvijek bira najbrži i najlakši put.

Želje se uvijek ispunjavaju, potrebno je samo vjerovati i biti budan, jer će isporuka najčešće uslijediti na neočekivani način.

Najsigurniji put vodi preko intuicije.
Intuicija, što je to?
Intuicija je prihvaćanje samog sebe.

Želimo li poslušati glas intuicije, moramo plutati. Ne biti usredotočeni na neki cilj. Stoga, ako ne preispitujemo i ne vrednujemo, ako pripazimo na tihe i mirne misli kojima ćemo se baviti, ako zaostanemo u trenutku, ako ne ustrajemo u prošlosti i ne očijukamo s budućnosti, doći ćemo u kontakt sa svojom intuicijom.

Scenarij za majstorstvo u životu - Ron Smotherman

Uvijek sa sobom nosimo sebe.

23.01.2014. u 09:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Transurfing 6 – Gospodar Stvarnosti

Vadim Zeland
Izdavač: Profil 2011

Čovjek živi pod utjecajem okolnosti- život mu se «događa» kao san na koji nije u stanju utjecati.

Ako je san imitacija stvarnosti koju kreira naš
mozak, odakle potječu prizori i teme koje čovjek nikada nije mogao vidjeti?

U tehnici transurfinga tumačenje je sasvim drugačije: podsvijest ništa ne
zamišlja samostalno, već se izravno priključuje na prostranstvo varijanti koje sadržava potpunu
informaciju. Prostranstvo varijanti je informacijska struktura koja sadržava sve moguće scenarije
svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan, baš kao što je beskonačan broj mogućih
položaja točke na koordinatnoj mreži. Ondje je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti.
Ne žurite s donošenjem skeptičnih zaključaka. Pažljivo pogledajte neki predmet, zatim
zatvorite oči i pokušajte ga predočiti. Čak i ako imate iznimnu sposobnost vizualizacije, ipak ne
možete "vidjeti" predmet zatvorenim očima jednako kao što ga vidite otvorenim. Slika koju je
zapamtio vaš mozak, samo je fotografija vrlo slabe kvalitete. Pretpostavimo da takvu fotografiju
mozak čuva kao određeno stanje grupe neurona. U tom slučaju ne postoji dovoljno neurona da
se ponovno stvore sve fotografije koje mozak ima u sjećanju, bez obzira na njihovu količinu.
Ako su naša sjećanja i snovi ponovno stvaranje onoga što je zapisano u neuronima, koliko
je tih stanica potrebno u glavi? Transurfing ovo proturječje tumači time da neuroni nisu nositelji
informacije kao što su bitovi u računalu. Mozak ne pohranjuje samu informaciju, već nešto poput
adresa informacija u prostranstvu varijanti.

Ako sve što je svjesno u ljudskoj psihi uvjetno povežemo s razumom, a podsvjesno s
dušom, možemo reći da je san let duše u prostranstvu varijanti. Duša ima izravan pristup polju
informacija u kojem se svi "scenariji i dekoracije" pohranjuju stacionarno poput kadrova na
filmskoj vrpci. Razum ne zamišlja svoje snove, on ih uistinu vidi. I to nisu nikakve iluzije, već
stvaran film o onome što se moglo dogoditi u prošlosti ili bi se moglo dogoditi u budućnosti.
U snovima se pojavljuju svakojaki događaji, ali budući da postoji beskonačan broj
mogućih varijanti, nema nikakvog jamstva da se san odnosi na stvarnost. Bilo koji događaj, koji
se dogodi u našem stvarnom svijetu, materijalna je realizacija jedne od mnoštva varijanti.
Materijalni se svijet premješta u beskonačnom prostranstvu varijanti, slično kadru na filmskoj
vrpci, zbog čega i dolazi do fenomena kretanja materije u vremenu.
Možda je u to teško povjerovati. Gdje se nalazi prostranstvo varijanti? Kako je uopće
takvo što moguće? S gledišta naše trodimenzionalne percepcije ono se istodobno nalazi svugdje i
nigdje. Možda je izvan granica vidljiva svemira, a možda je u vašoj šalici kave. U svakom slučaju
nije u trećoj dimenziji. Ipak, pristup tom polju informacija načelno je moguć. Upravo se iz njega
uzimaju intuitivna znanja i vidovitost. Razum je nesposoban stvoriti nešto načelno novo. On
samo može sagraditi novu verziju kuće od starih kocaka. Sva znanstvena otkrića i umjetnička
remek-djela razum preko duše dobiva iz prostranstva varijanti.
Ipak, postoji li nešto zajedničko snovima i realnosti? Dok spavamo, ne pada nam na
pamet da kritički gledamo na ono što se događa. U snu se virtualna stvarnost oblikuje
iznenađujuće prirodno. Bez obzira na to što se u snu često događaju neobične stvari,
percipiramo ih kao nešto uobičajeno. U snu se čovjek u potpunosti nalazi pod utjecajem
okolnosti, san mu se "događa" i on u vezi s tim ništa ne može poduzeti.
U nesvjesnom snu razum nema kontrolu nad dušom. Poput gledatelja u kinu razum gleda film i
istodobno proživljava ono što vidi. Ti se osjećaji prenose na dušu koja se odmah usklađuje sa
sektorom prostranstva varijanti koji odgovara očekivanjima. Na taj se način scenarij mijenja
dinamički, prateći tijek događaja. Scenografije i glavni likovi trenutačno se usklađuju sa
scenarijem koji se mijenja. Mašta uistinu djeluje u snu, ali samo u ulozi generatora ideja.
No, katkad, ako nam pođe za rukom, u određenom trenutku postajemo svjesni da
spavamo. U tom slučaju nesvjestan san pretvara se u lucidan san. U lucidnom snu čovjek
sudjeluje u virtualnoj igri i razumije da je sve to samo san. Ako vam se takvo što nijednom nije
dogodilo i prvi put čujete za to, ne sumnjajte - to nije fantazija. Lucidnim snovima posvećene su
mnogobrojne knjige, a u svijetu postoje zanesenjaci koji takve snove stalno prakticiraju.

Čovjek jedino mora biti svjestan da je to samo san i odmah će mu se otvoriti nevjerojatne
sposobnosti. U lucidnom snu ne postoji ništa što ne možemo ostvariti. Možemo upravljati
događajima i raditi nedostižne stvari, na primjer, letjeti. No čak i u snu nije dovoljno samo
poželjeti letjeti. Do realizacije ne dolazi zbog želje, nego zbog orijentacije na ono što se želi
postići. Ne djeluje samo razmišljanje o onome što želimo, već nešto drugo što je teško opisati
riječima. Neka vrsta sile stoji iza kulisa scene na kojoj se odvija igra misli. Ipak, posljednju riječ
ima ono nešto iza te sile. Naravno, pogađate da se radi o namjeri. Okvirno ćemo namjeru
određivati kao odlučnost imanja i djelovanja.
Želja nam sama po sebi ne donosi ništa. Naprotiv, što jače nešto želimo, manja je
vjerojatnost za uspjeh. Ako budete u snu razmišljali je li moguće letjeti, nećete uspjeti u svojem
naumu. Da biste poletjeli, potrebno je jednostavno podići se u zrak uz pomoć namjere. Izbor bilo
kojeg scenarija u snu ne ostvaruje se željom, već čvrstim usmjeravanjem na postizanje
željenog. Ne promišljate i ne želite, nego jednostavno imate i djelujete.

Namjera je ta pokretačka sila koja upravlja scenarijem u lucidnom snu. No pitanje je
zašto se ostvaruju i naše strepnje. Zar ih je moguće pripisati namjeri? Baš kao u snovima, i u
realnom nas životu neprestano slijede varijante sa scenarijima naših strepnji, tjeskoba,
neugodnosti, mržnje. Jer ako nešto ne želim, nemam namjeru to doživjeti. Međutim, svejedno
dobivamo i ono što aktivno pokušavamo izbjeći. Ispada li da usmjerenost naše želje nema
nikakav utjecaj? Odgonetka se krije u još tajanstvenijoj i moćnijoj sili zvanoj izvanjska namjera.

Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi
izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno
dvostrano ogledalo - na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire
metafizičko prostranstvo varijanti. Potencijalna mogućnost utjelovljuje se u stvarnost poput
odraza u ogledalu varijanti.

Možemo li kriviti čovjeka za njegove postupke u cijeloj ovoj tužnoj priči? Pa on je s
gledišta uobičajenog svjetonazora sve učinio ispravno. Mnogi postupe na sličan način. Neki
uspiju. On ipak nije. A sve je moglo biti sasvim drugačije. Pogledajmo pogreške Programera iz
pozicije transurfinga.
.fx@gmail.com
Prva pogreška jest odustajanje od cilja zbog težine njegove ostvarivosti.
Prvotni cilj Programera - Austrija - bio je pravilno izabran budući da je nastao u jedinstvu duše i
razuma. Ako čovjek, misleći na cilj, već unaprijed doslovno leti na krilima sreće, znači da je
postignuto to isto jedinstvo. U tom stanju duša pjeva, a razum zadovoljno trlja rukama. Obratite
pozornost, to je tek stadij određivanja cilja u pravom smislu riječi.
Načini i sredstva postizanja cilja naći će se sami, i to takvi kakve razum nije mogao hi
naslutiti. On ništa ne zna i ne može znati. Ako se stalna misli na cilj kao da je već postignut,
izvanjska namjera - ta nepojmljiva sila - otvorit će u određeno vrijeme svoja vrata, stvorit će
mogućnosti. Zadatak je razuma da tijek misli usmjeri u odgovarajućem smjeru i time pokrene
mehanizam izvanjske namjere.
Druga pogreška jest uznemirenost zbog izostanka rezultata što dovodi do želje.
Očito je da što se više brinete, sporije se primičete cilju, ako se uopće i primičete.
Svoj položaj u prostranstvu varijanti, u odnosu na cilj, možete shvatiti zamislite li da se
nalazite u čamcu na otvorenu moru. Da biste se domogli kopna, morate cijelo vrijeme ploviti na
sjever prema kojemu pokazuje igla kompasa - smjer tijeka vaših misli. Dok zamišljate svoje
približavanje kopnu i izlazite na obalu, vaša je "igla" okrenuta u pravom smjeru. Treba samo
misliti na dolazak i veslati. Samo to i ništa više!
No nestrpljivi razum počinje se vrpoljiti i dodijavati veslaču: "Je li ovo pravi put? Hoćemo
li uskoro stići? Što ako kopno nije ondje? Naravno, trebalo je ići na sasvim drugu stranu!" Zbog
takva razmišljanja igla kompasa počinje se trzati i čamac stalno mijenja smjer.
Razum ne vidi kretanje u prostranstvu varijanti i zbog toga sumnja i brine. Navikao je
stvari držati pod kontrolom. Razum će se umiriti samo u slučaju ako mu zadamo zadatak koji će
mu imati smisla dok ga obavlja. Zato mu recite da ne ljulja čamac, nego da drži kormilo u
pravom smjeru. Rad razuma treba se odnositi na kontrolu tijeka misli.
postoji želja koja prerasta u namjeru da djelujemo, a postoji i žudnja. 2udnja prije svega
označava strah od neuspjeha: hoću, ali nemam snage i istodobno se bojim da u tome neću
uspjeti. A zašto se bojim? Zato što ne mislim na cilj, nego na sredstva njegova ostvarivanja.
Žudnja stvara suvišan potencijal snažno narušavajući okolno energetsko polje koje za sobom
povlači otpor sila ravnoteže. Upravo te sile ometaju postizanje cilja.
Potrebno je stalno iznova ponavljati razumu da misli o cilju kao o svršenoj činjenici.
Naravno, s vremena na vrijeme će isplivati mračne misli. Pa neka i bude tako, ne treba se boriti
protiv toga. Važno je ne zaboraviti da sva ta sitna lelujanja ne smiju jako odvlačiti od osnovnog
smjera.
Na kraju krajeva, ako tako posložimo stvari, žudnju možemo svjesno smanjiti. Kao što se
sjećate, ponude su Programeru dolazile upravo u trenucima kad bi gotovo očajavao, a nakon
toga "olabavio" grčevit stisak želje. To se jednako tako može raditi i svjesno. Želim li ja to? Pa u
čemu je onda problem, tako će biti.
Treća pogreška jest prebacivanje s jednog cilja na drugi. Programer jednostavno
nije mogao dočekati da varijanta sazre i materijalizira se. Najteže je znati čekati i zadržati
pritom mirnoću gospodara situacije. Treba izdržati iskušenje tijekom stanke u kojoj se ništa ne
događa. To je neka vrsta provjere izdržljivosti.
Materijalna realizacija varijante oblikuje se poput odraza u ogledalu. U ulozi slike
pojavljuje se prizor koji se vrti u vašim mislima, drugim riječima - slajd cilja. Razlika između
ogledala prostranstva varijanti i običnog ogledala je samo u tome što se odraz u ogledalu
prostranstva varijanti ne pokaže odmah, već s odgodom.
Zamislite neobičnu situaciju: zaustavite se pred ogledalom, a u njemu se ništa ne vidi -
praznina. I tek se za neko vrijeme postupno pojavljuje slika, kao kod razvijanja fotografije. U
određenom se trenutku počinjete smiješiti, a u odrazu još uvijek vidite ozbiljan izraz lica.
Točno tako funkcionira ogledalo prostranstva varijanti, samo što je vrijeme odgode u
njemu neusporedivo dulje, pa se promjene ne mogu percipirati. Kako bi se u tom ogledalu
mogao pokazati odraz ako se slika neprestano mijenja? Odraz se još nije stigao oblikovati, a
čovjek već žuri promijeniti svoj slajd. Rezultat je tek isprana mrlja.
Četvrta pogreška jest negativan slajd.
Programer uopće nije imao slajd cilja. Njegov je um bio potpuno zaokupljen
brigama o načinu na koji će postići cilj.
U ostvarivanju cilja sudjelovala je samo unutarnja namjera. Ogledalo je pritom odražavalo
tek sam proces borbe i očekivanja, ali ništa više od toga. Naravno, obične su metode također
pogodne za ostvarivanje cilja, samo što treba čekati neusporedivo dulje, a i mogućnosti je puno
manje.
Rezultat će se brže i sigurnije ostvariti ako u mislima vrtite slajd kao da je cilj već
ostvaren. "Radosne pripreme" moraju se događati već sada! Trebate blistati ispred ogledala kao
da je uspjeh predodređen, a tada će i odraz odgovarati svemu tome.
Peta pogreška jest u kretanju protiv tijeka varijanti.
Kad je u pitanju izbor, treba dati prednost upravo onoj varijanti koja se
najlakše "predaje". Sve druge izmišljotine razuma potaknute izborom, ma kako se uvjerljivima
činile, možemo hrabro odbaciti.
Šesta pogreška jest u kontroli razuma nad scenarijem.
Posljedice ove pogreške nisu
tako očite, ali je za rezultat ona jednako pogubna kao i sve ostale. Razum u pravilu
samopouzdano misli da zna kako bi se događaji trebali odvijati. I ako se oni ne podudaraju s
isplaniranim scenarijem, znači da ništa neće uspjeti i da se sve odvija na pogrešan način. Takav
odnos prebacuje strelicu linije života na negativan put. Na tom je putu sve stvarno puno gore
nego što bi moglo biti.
Svaki put kad izražavate svoj odnos prema nekom događaju, određujete svoj izbor na
križanju dviju varijanti. Put do cilja prolazi kroz labirint koji se sastoji od mnoštva račvanja.
Razum sa svojom primitivnom logikom može vrlo dugo lutati u tom zamršenom klupku linija.
Ključ labirinta zapravo je vrlo jednostavan - to je načelo koordinacije. Što god da se
događa, sve vodi k cilju i uređuje se upravo onako kako treba. Uz takav odnos, linija života
uvijek će se okretati prema najpovoljnijem putu. Koordinacija krči najkraći i najbolji put do cilja.
Za najveći je broj svih gluposti zaslužan upravo razum jer odbija događaje koji se ne
uklapaju u njegov scenarij. Osobina razuma je da sve drži pod kontrolom. I protiv toga se ne
treba boriti. Samo treba preusmjeriti kontrolu razuma na održavanje načela koordinacije i
svjesno praćenje tijeka varijanti.
Sedma pogreška jest u tome što razum nije htio slušati glas duše.
Zapravo su sve
pogreške rezultat jedne glavne pogreške. Razum bez duše je kao i duša bez razuma - ništa.
Zajedno imaju bezbroj mogućnosti. Možda se čini da moraš biti potpuna budala da napraviš
tolike pogreške, a zatim ih sve još Jednom ponoviš. Baš suprotno, sve su se nedaće Programeru
dogodile zbog njegova blistavog uma.
Jasno je da zdrav razum lišen glasa srca ne vrijedi puno.
U prostranstvu varijanti postoji sve i svaki čovjek može imati mnoštvo ciljeva. Treba samo izabrati
upravo svoj. ne treba zaboraviti da se ne isplati oponašati
tuđe iskustvo. Svatko ima svoj put.
Treba samo pažljivije osluškivati šum jutarnjih zvijezda
- glas svog srca. I ne treba razumom opterećivati dušu i požurivati je. Ona će se sama otvoriti.
Jedino što joj treba je pozornost razuma.

Galerija ogledala

Svaki čovjek stvara sloj svojeg svijeta. Ti se slojevi presijecaju i slažu jedan na drugi.
Izvor negativnosti može prodrijeti u sloj vašeg svijeta iz tuđih slojeva, samo ne treba pridavati
značenje tome i ljutiti se zato što negativnost stvaraju bliske osobe.
Svijet je ogledalo, ali ono reagira s odgodom. Imajte na umu da se svijet brine o vašoj
ugodnosti i dobrobiti. Potvrdu toga uporno tražite u svakoj sitnici. Neka vam to postane navika.
S vremenom će negativnost na nepojmljiv način nestati iz vašeg života. Čak će i vaša okolina
prestati biti izvor negativnosti. Ne tražite objašnjenje za to. Jednostavno djelujte s
nepromjenjivom ustrajnošću.
Promatrajte što će se dogoditi. I tako, vi se usmjeravate na pozitivne odnose i počinjete
očekivati rezultate. Dobivate reakciju koja ne odgovara tom odnosu. Taj odziv, odnosno odraz,
posljedica je ranijeg odnosa. Zaboravili ste na dodatak zbog odgode.
Kad dobijete negativan rezultat, reagirate šablonski, to jest ponovno negativno. Vaš se
odnos očituje u mislima ili djelovanju. Nakon što nije stiglo odreagirati na vaš pozitivan stav,
ogledalo ponovno od vas dobiva negativan impuls. Neprestano mijenjate smjer i zbog toga se ne
približavate cilju. Sva je tajna u postojanosti. Ako se održava stalna usmjerenost na cilj, s
vremenom se odraz u ogledalu svijeta usklađuje s tom usmjerenošću.

Kad organizam zagađen
nepravilnim načinom života prijeđe na zdrav režim, započinje intenzivno čišćenje koje prate
bolesni procesi - krize.

Odražavate se u ogledalu svijeta sukladno s
odnosom koji imate prema sebi.

sami oblikujete odraz u ogledalu svijeta. Odredite svoju
namjeru kao izraz lica i priuštite si zadovoljstvo da promatrate na koji će se način pritom
mijenjati odraz. Uzmite svoje pravo da budete u pravu. Jednostavno si recite: "Ja najbolje znam
koje ogledalo odabrati i kako stajati pred njime!" Upravo tako postupa dijete kad se nađe u
galeriji s ogledalima. Odrasli su zaboravili da su nekad davno znali kako se ponašati.

Prema svim tehnikama treba se odnositi s lakoćom, tj. pridržavati ih se, ali ostaviti si
dovoljno slobode za vlastito tumačenje i improvizaciju.

Ogledalo je slično "Solarisu" Stanislawa Lema koji samo ponavlja vaše misli. Ako patite
zbog vlastitih problema, patit ćete, i oni će biti uz vas sve dok ste vi s njima. Dok se natežete s
problemima, jednostavno se natežete s njima i ništa više od toga. Nije li jednostavnije
odmahnuti rukom na to čega se želite riješiti i misliti na ono što želite postići? Ako ste odabrali
krenuti prema Antarktici, dospjet ćete ondje bez obzira na to gdje se nalazite: u Africi, Americi ili
Aziji. Važno je odabrati cilj i postojano držati smjer prema tom cilju. To je sve što treba raditi.


Pripitomljavanje klatna

Kad grupa ljudi usmjeri svoje misli na nešto, to ne prolazi bez traga. Ukupna energija
odašiljanja misli ne nestaje, već se preobražava u energetsko - informacijsku strukturu, odnosno
klatno. Svaka struktura stvara svoje klatno koje ju oplemenjuje poput energetsko -
informacijske nadogradnje.

glavne snage marketinga nije potrebno usmjeriti na
reklamiranje izuzetnih kvaliteta vlastitih "remek-djela", nego na određivanje aktualnog tržišta i
tendencija njegove izmjene.

Čini se kao da je to svima jasno, ali, s druge strane, ljudi ne znaju, već imaju svijest. U
doslovnom smislu spavaju i stvaraju identična klatna ne razmišljajući o tome kako se istaknuti i
početi proizvoditi nešto što još nitko nije osmislio i što nedostaje. Za to je potrebno izaći iz
kolone i poći svojim putem. Sve veličanstvene ideje nastajale su samo ako je poduzetnik počeo
nešto raditi drugačije od drugih. Kako biste našli svoj put, treba osluškivati glas svog srca. Moglo
bi se činiti da takva lirika nema veze s poduzetništvom. Mnogi ne obraćaju pozornost na
intuitivne osjećaje, već ih vodi isključivo glas razuma i u tome je velika pogreška,

Masa potencijalnih kupaca nevoljko će potvrditi formulu konačnog cilja proizvođača. Zamislite
kakvom moći vlada misao koju istodobno izgovori višeglasan zbor! Kao rezultat dobivamo
utjelovljenje misli u materijalnu zbilju. Svijet će, poput ogledala, ljudske misli pretvoriti u
stvarnost. Dogodit će se da će kupci sami učiniti popularnim reklamirani proizvod.
Također je vrlo važno održavati jednoglasje svih suradnika što se ključnih pitanja tiče. Ako
nema jedinstva, treba obvezno pronaći put do njega. Namjera svih elemenata strukture mora
biti usmjerena u istom smjeru U suprotnom klatno neće dugo opstati. Volja samog upravitelja
nije dovoljna. Sklad kolektiva i težnja prema cilju imaju veliku snagu.

Tuđa namjera

Ne treba misliti da svojom namjerom možete bitno utjecati na sudbinu drugih ljudi.
Raspolažete samo slojem svog svijeta. Na okolinu možete utjecati tek neizravno, preko sila
ravnoteže.

Ključna rečenica vašeg pisma: "Ludo ih volim..." ukazuje na bit problema. Ako su na
kotaču previše zategnute žice s jedne strane, s druge će doći do iskrivljenja. Jednako se tako
iskrivljuje stvarnost. Što više volite i obožavate svoju djecu, više će biti razloga za razočaranje.
Na taj način sile ravnoteže pokušavaju održati ravnotežu.

Načelo koordinacije ovdje ničemu ne koristi. U odnosu prema bližnjima potrebno je
koristiti pravilo transurfinga: dopustiti sebi da budete ono što Jeste, a drugima da budu ono što
jesu. Trebate "osloboditi" djecu i ne gušiti ih svojom ljubavlju. U suprotnom će se na energetskoj
razini dogoditi sljedeći prizor: "Tako vas volim da ću vas sada stvarno ugušiti!"

njihov utjecaj na vaš život nije tako velik zato što osnovni ulog u oblikovanje sloja
svojeg svijeta unosite vi sami. U određenom smislu emocije i strahovi rođaka zbog nekih
aspekata vašeg života imaju pozitivnu ulogu zato što će sile ravnoteže pokušavati uspostaviti
ravnotežu. Što su gora njihova očekivanja, vama će ići bolje. U svakom slučaju glavno je ne
pridavati veliko značenje onome što o vama govore rođaci. Inače, ako počnete misliti da su
sposobni osjetno utjecati na sloj vašeg svijeta, tako će se i dogoditi. Svijet poput ogledala
odražava vaša uvjerenja.

treba shvatiti da ste vi u potpunosti gospodar sloja svoga svijeta samo ako
namjeru usmjeravate na njezino izvršavanje. Ako nemate nikakav cilj i ne kontrolirate svoj
odnos prema stvarnosti oko sebe, puštajući tijek misli da samostalno teče, brodić vaše sudbine
gubi kontrolu i valovi ga nose po svojoj volji. Vaš se dom pretvara u staju bez gospodara u koju
svatko može navratiti i raditi što god mu se prohtje.
Tuđa namjera može utjecati na sloj vašeg svijeta neizravno, preko sila ravnoteže. Kada o
vama postoje mišljenja koja ne odgovaraju stvarnosti, dolazi do polarizacije. Sile ravnoteže će
nastojati uspostaviti ravnotežu. Za njih je najjednostavniji put da vas navedu da se ponašate
proporcionalno suprotno onome što o vama misle. Ako nemate unutarnji oslonac i vaš doživljaj
svijeta ima amorfni oblik, tada će se vjetar sila ravnoteže poigrati vašim brodićem. Kako biste to
spriječili, treba se baviti transurfingom, to jest treba imati jasno usmjerenu namjeru i upravljati
tijekom svojih misli, a ne se samo kaotično koprcati u životnim okolnostima.

Ako ne očekujem nikakve neugodnosti i usmjeren sam na dobro, a moja žena, suprotno
tome, paničari, kakav će se tada scenarij ostvariti? Hoće li biti presudno to čiji je
energetski potencijal veći?
Kad živite s nekim, vaši se slojevi ionako presijecaju. I dobro i loše se mogu prelijevati iz
jednog sloja u drugi. Naravno, razina energetike ima određenu ulogu. No glavni čimbenik ipak je namjera. Zajednički život ljudi s različitim i lijevima nalikuje na dva čamca svezana zajedno. Kod
onoga koji se svjesno kreće prema cilju jedro je puno vjetra i strogo je usmjereno prema svome
cilju. Kod drugoga koji plovi kako ga valovi nose jedro se klatari na vjetru - ne pomaže, ali niti
ne smeta osobito. lako, ako ovaj drugi ima patološku sklonost negativizmu, njegov je čamac
sposoban ometati zajedničko kretanje.
Međutim, ne isplati se puno uzrujavati ako bliska osoba ne želi slijediti principe
transurfinga. Sasvim je dovoljno da ih vi pratite. Ako ste pozitivni, tada u sloj vaše bliske osobe
ulazi sve više onoga što je dobro, što znači da ima sve manje povoda za nezadovoljstvo. U
svakom slučaju čamac kojim se upravlja doći će do cilja, čak i ako će trebati koristiti tegljač.
Glavno je da pazite na svoj odnos prema svijetu i držite tijek misli u željenom smjeru. Ako je s
tim sve u redu, sve je ostalo nevažno.

?!?!?!?
Ono čega se stvarno treba plašiti jesu nezaslužene pohvale, ditiramb na vaš račun. Kad
vas suviše veličaju, treba osmisliti "što bi se moglo loše učiniti" kako biste sami uspostavili
ravnotežu. Na primjer, ako o vama govore da ste pametni, postavite se "na sve četiri" i vrlo
pametna izraza lica proizvedite zvukove koje stvara neki kopitar. Ako se oduševljavaju vašom
snagom, padnite u nesvijest. Ako zavide vašem blagostanju, zatražite od njih novčani zajam. A
ako imaju drskosti glasno izjaviti kako ste neodoljivi, složite strašnu grimasu.
Sasvim je druga stvar kad vas bez osnova kritiziraju i vrijeđaju. Što će lošije biti njihovo
mišljenje, vama će ići bolje. No samo pod uvjetom da ne počnete izmišljati svakojake gluposti o
tome kako tuđa namjera navodno može provaliti u sloj vašeg svijeta. Ako ne pridajete značenje
tuđoj zloj namjeri, ona se jednostavno odbija od vas bez uspjeha. Prosudite sami: oduvijek su
postojali političari koji su se koristili općenarodnom mržnjom. Zamislite kako bi im bilo kad bi
tuđa namjera i najmanje utjecala na njih.
Tako da, kad se susretnete s negativnim ponašanjem prema sebi, preostaje vam samo da
se potajno hihoćete i zadovoljno trljate rukama. Radujte se!

Jednostavno transurfing

Pisali ste "da bi se varijanta ostvarila, treba je osvijetliti svojom energijom". Kakvom
točno energijom? Ako emocionalnom, tada dobivamo čisti suvišni potencijal. Na koji način
stvoriti u sebi tu energiju i odrediti je za sebe? Kako znati koja točno informacija privlači
potrebne varijante? Možemo li znati kojem točno cilju odgovara koja informacijska hrana?
Tada bi to stvarno bila magija.

Kad se zadubite u proučavanje specijalizirane literature, tijek vaših misli se regulira i kao
posljedica toga u ogledalu se počinje pojavljivati odgovarajući odraz. Što uđe, to i izađe.
Trivijalno. Jednostavnije ne može biti.
No ako je sve tako jednostavno, zašto se želje ne ispunjavaju, a maštanja ne ostvaruju? I u tom
je slučaju sve trivijalno. Stvar je samo u tome da ljudi ne ispunjavaju dva savršeno jednostavna
uvjeta.
Kao prvo, ogledalo svijeta reagira s odgodom zato što je potrebno određeno vrijeme kako
bi se misli materijalizirale. No ljudi nisu navikli čekati. Naime, ako se djeluje u okviru unutarnje
namjere, posljedice nastaju odmah. A rad izvanjske namjere nije vidljiv i uzročno-posljedične
veze je teško pratiti. Zato ljudi ne vjeruju da se pomoću misli može uistinu oblikovati stvarnost i
ne doživljavaju takve stvari ozbiljno.
Kao drugo, da bi se oblik misli učvrstio u materijalnoj stvarnosti, potrebno ga je sustavno
stvarati. Drugim riječima, jednostavno treba redovito u mislima vrtjeti slajd cilja. Za razliku od
beskorisnih maštanja koja se povremeno pojavljuju, riječ je o konkretnom poslu.
Obično se ljudi brzo zapale za neku ideju i onda se jednako brzo ohlade. Ali čuda ne
postoje! Treba napraviti određen posao - samo u ovom slučaju ne rukama, nego glavom. Pa zar
može ogledalo koje djeluje s odgodom oblikovati vaš odraz ako pred njega stanete samo na
trenutak i odmah pobjegnete?

Nekontrolirane misli stvaraju zamućenu sliku. U tom se slučaju dobiva odgovarajući odraz -
nesređena i nekontrolirana stvarnost koja upravlja vama. Misli koje su strogo organizirane u
određenom smjeru stvaraju moćan snop namjere. To je kao da usporedimo lasersko svjetlo sa
svjetlošću obične svjetiljke. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću.

Hvatanje sunca

Do sada još nisam stvorio dovoljno snažan slajd cilja. Možda zbog toga što u teoriji
transurfinga nalazim jednu bitnu nepodudarnost. Naime, slajd cilja se temelji na namjeri
imanja, što se u potpunosti mimoilazi s načelom freilinga: "Odrecite se namjere da nešto
dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli."
Nejasno je kako to svesti u jasnu sliku, zato i postoji nepodudarnost.
Nikakva nepodudarnost ovdje ne postoji budući da freiling i slajd nemaju ništa
zajedničko. Freiling je tehnologija međuljudskih odnosa. Njegova načela primjenjuju se u
djelovanju, tj. u procesu komunikacije. Prvo načelo mijenja smjer procesa - s "dobiti" na
"dati".
Slajd nije proces, već stacionarna slika u kojoj je cilj već postignut. Baveći se
vizualizacijom slajda, zamišljate kao da već imate ono što želite. Vidite li u čemu je razlika?
"Dobiti" je proces, a "imati" konačan rezultat. Freiling regulira smjer unutarnje namjere, a slajd
izvanjske.

Vaš je cilj nešto što će vaš život pretvoriti u praznik. Sto je to
točno, zapitajte sebe. Ako to zasad još niste našli, možete se i "rasplinuti" u mnogim ciljevima.
Važno je da to radite redovito.

U transurfingu na ovaj ili onaj način nešto postižemo budući da je to tehnika koja se bavi
postizanjem ciljeva. Ako nešto želimo postići, onda je tu prisutna želja, a samim tim i
važnost. No taj isti transurfing savjetuje da se rezultatu ne pridaje značenje. Kakav je to
nerazumljiv paradoks? S jedne strane želimo nešto postio, a s druge se pravimo kao da ne
želimo. Ali ako naučim da ne želim ono što jako želim, čemu uopće služi moj cilj i u čemu
je razlika hoću li ga ostvariti ili ne?
Ako se želji doda odlučnost djelovanja, dobiva se namjera. Ako se doda sumnja u realnost
njezine ostvarivosti i strah od neuspjeha, dobit će se žudnja. Upravo je to važnost koju treba
svjesno smanjivati. Obična želja ne stvara zamjetan suvišni potencijal. On nastaje kad svojim
sumnjama i strahovima hvatate svijet za vrat.

ne želim reći da je dovoljno sjediti prekriženih ruku i baviti se promatranjem ciljnog
slajda. Stvarnost ima dva objektivna oblika: fizički i metafizički. Ne isplati se polagati svu nadu
isključivo na jedan ili drugi. Nećete samo stajati na mjestu i gledati kulu. Treba koračati prema
njoj. Zato rad sa slajdom nikako ne isključuje, već obrnuto, pretpostavlja aktivnosti u okvirima
uobičajenog iskustva. Jedno ne smeta drugome. No koristeći metafizičku stranu realnosti,
višestruko povećavate šanse za uspjeh.
Čuda ne postoje. Ne treba vjerovati, već obavljati konkretan posao s nepromjenjivom
postojanošću usredotočiti svoje misli na postignuti cilj. To nije tako teško, ali to treba RADITI.

Ljudi razmišljaju upravo o sredstvima, a to se i
odražava u stvarnosti: ako se cilj i postigne, onda je to samo po cijenu velikog truda. Gdje se
uopće stječe iskustvo koje je posljedica vjerovanja da bez muke nema nauke? Privrženici
zdravog razuma sami sebi stvaraju takvu tešku stvarnost. Oni se trude uhvatiti sunce koje
zalazi. A što učiniti da bi sunce krenulo ususret? Pa jednostavno se okrenuti na drugu stranu -
odvući misli sa sredstva postizanja cilja i preusmjeriti ih na sam cilj. Tada će se u stvarnosti
odraziti završni rezultat, a ne težnja za njim. Stvarnost je ogledalo naših misli.

Paradoksalne situacije

Čitam vaše knjige i trudim se provoditi transurfing koliko je moguće. Baš sam se jučer
ugodila na dobar dan i bila sam potpuno sigurna da će takav i biti. A od jutra je sve
krenulo krivo, neugodnosti su nailazile sa svih strana. Zar je bilo pogrešno unaprijed
uživati u zadovoljstvu? Isto se nerijetko događa i drugim ljudima. Možete li objasniti ovu
situaciju iz perspektive transurfinga i, što je najvažnije, dati uputu kako zaustaviti lavinu
sitnih neugodnosti prije nego što se intenziviraju?
Još jednom moram ponoviti da je svijet ogledalo koje reagira s odgodom. Uzalud se
trudite samo tako za jedan dan stvoriti sretnu okolinu. Naprotiv, jednom kad se ugodite na
"dobar dan", s velikom vjerojatnošću naići ćete na niz neugodnosti. Vaša se stvarnost još nije
uspjela prepraviti, a vi ste je već proglasili predivnom. Sile ravnoteže u tom će se slučaju
obvezno pobrinuti uspostaviti razvoj događaja u skladu sa stvarnošću, a klatna će, nakon što
primijete vaše nezadovoljstvo i razočaranje, nadodati ulja na vatru.
Sretna stvarnost podrazumijeva staloženo i svakodnevno pridržavanje načela koordinacije
namjere, kao i igru s ogledalom koje brine o vama. Prema mojim proučavanjima, za postizanje
više-manje sretne stvarnosti potrebno je tri do sedam dana, pa i više, ovisno o nakupljenu
negativizmu.

klatno ne daje prednost najboljima, nego ispravnima, budući da je za strukturu tako
sigurnije, iako to uopće ne znači da se ne isplati rasti i usavršavati svoju vještinu. Recimo
ovako: trebate biti najbolji među ispravnima.

Morate riješiti jedno konkretno pitanje: za koga živite - za sebe ili za druge? U knjigama o
transurfingu možete pročitati da sažaljenje nije uvijek velikodušnost, već možda duševna
praznina, ma kako zvučalo neobično. Praznina zbog toga što vlastita duša nije zadovoljna, a
"sažalijevajući" je razum prisiljava da se daje drugima. Neću vas početi uvjeravati, sami trebate
donijeti odluku: živite li za to da biste sažalijevali i brinuli ili za to da biste uživali u životu.

ja se ne zanosim svojom tugom. Što znači zanositi se?
Pretpostavimo da se dogodila nevolja. Jedan će se čovjek zanositi tom svojom nevoljom, iz sve
će se snage taliti, tragično tugovati i ljudima oko sebe zaneseno pričati o svojoj teškoj sudbini. A
drugi će se čovjek podići nakon što padne, otresti se i krenuti dalje život se nastavlja bez obzira
na sve. Isto možemo primijeniti na izražavanje žaljenja prema drugima. Ako ničime ne mogu
pomoći, moja je tuga besmislena.

u ovom je životu u prvom redu svatko dužan brinuti o svojoj duši, a tek
onda o dušama drugih

Darovi i komplimenti

Iskrenost je uvijek ispunjena energijom istinskog suosjećanja. No klatnima ne odgovara
da ljudi jedni drugima dijele energiju i izmjenjuju duševnu toplinu. Zato su klatna formirala
stereotip pravila pristojnog ponašanja kada se iskrenost zamjenjuje jeftinim surogatom dobrih
manira. Pa zar "poslovni osmijeh" dolazi iz duše? U dobrim manirama nema ništa loše sve dok
ne počnu istiskivati istinsku pažnju, simpatiju i suosjećanje.

Vrlo je jednostavno dobre manire zamijeniti iskrenim suosjećanjem, Za to je samo
potrebno svoju pozornost prebaciti sa sebe na druge ljude i pokazati interes za njih. Nema
potrebe za izučavanjem psihologije. Sasvim je dovoljnu stalno si postavljati pitanja: što pokreće
ljude, čemu teže, što ih zanima? Kad se stavite u njihov položaj, lako ćete naći sve odgovore.
Nakon što ste odredili usmjerenost unutarnje namjere čovjeka, dopustite mu da shvati kako ste
prema zaslugama procijenili njegova nastojanja. To je sve što je potrebno, zauzvrat ćete dobiti
zahvalnost i blagonaklonost.

Osobit učinak možete postići ako dar ne predate izravno u ruke, već preko posrednika.
Ako drugima u prisutnosti neke osobe o njoj govorite nešto lijepo bez ikakvih emocija, kao da se
radi o nečemu običnom, možete biti sigurni da će ta osoba biti vrlo zadovoljna. Još je bolje ako
priznate kvalitete neke osobe dok nje nema, a zatim joj drugi ispričaju što o njoj mislite. Neće
vam reći hvala, ali ćete vi toj osobi postati izvor skrivene radosti i zadovoljstva.

Ne možete zamisliti koliko ljudi ima potrebu za darovima! Okružuju vas mnoga bića koja
su zabrinuta zbog svojih negativnih slajdova i kompleksi, iako se izvana trude pokazati da je s
njima sve u redu. Mnogi čak pogrebno smatraju da se nemaju čime pohvaliti i pate zbog svog
osjećaja manje vrijednosti. Kad dobije dar, čovjek se ohrabri i osjeti ugodan skriven ponos.
Brižno će spremiti vaš dar u skriveni kutak svoje memorije zato što ste mu omogućili da osjeti
da nešto znači na ovom svijetu.

Događa se da dar uzrokuje kardinalan preokret u čovjekovu životu. Mnoge poznate osobe
poput umjetnika, glazbenika, pisaca kročile su svojim putem zahvaljujući daru koji im je dao
nekakav dobri čarobnjak. Dar može biti pružen slučajno, neočekivano. Poznati su slučajevi poput
onog kad je dječaku netko usput, ne pridajući tome osobito značenje, rekao da ima talenta da
postane glazbenik. I dječak bi uistinu postao velik glazbenik.
Slični darovi imaju sudbonosnu snagu - donose cilj ili vrata. Darovatelja to ničime ne obvezuje
niti opterećuje. Dobiveni pak dar počinje zračiti srećom. To se događa u slučaju kada se dotaknu
osjetilne strune duše - ona se istog trena budi i ohrabruje budući da shvaća da je to upravo ono
što joj treba.
Zamislite kakve darove možete poklanjati ljudima! Ako se odreknete komplimenata i
naučite stvarati darove, možda budete sretne ruke i uspijete nekome ukazati na njegov put.

Živa kuhinja

Nerijetko mi stižu pesimistična pisma u kojima se ljudi žale da ne mogu naći svoj cilj, ne
znaju što žele, ne razumiju kako možemo izmijeniti svoj život. Mnogi se nalaze u položaju iz
kojeg, čini se, nema izlaza. I gotovo se uvijek sve svodi na materijalna sredstva. Kamo
otputovati iz grada ili naselja koji su vam dosadili? Odakle uzeti novac za stan? Kako odmotati
klupko obiteljskih problema? Gdje pronaći pristojan posao?
U transurfingu se ne može zaobići pozitivno raspoloženje, ali gdje pronaći optimizam kad
je uokolo bezizlazna, mračna stvarnost i ne znaš što s njom učiniti? Osobitih talenata nemate,
godine prolaze, perspektiva se ne vidi, život je uvenuo u svakidašnjoj rutini, kao u močvari. U
takvim okolnostima nekako nemate povjerenja u neograničene mogućnosti koje transurfing
obećava. A također ima i jako puno ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće. Kako i se
izvući iz tog začaranog kruga?
Ako se slično događa i vama, onda nikako. Baš nikako nećete uspjeti izvući se iz te
bezizlaznosti i transurfing vam neće pomoći. Stvar je u tome što nemate dovoljno energije, ne
samo za sam transurfing nego čak i za to da mu se donekle približite. Pod energijom se ovdje ne
misli na fizičku snagu koja je korisna samo za to da kopate jamu, nego na slobodnu energiju
koja čovjeku omogućuje da realizira svoju volju.
Ako nema slobodne energije, nema niti namjere. Drugim riječima, ništa ne želite, niti ne
možete, a snage imate samo za održavanje života i izvršavanje rutinskih radnji. Energija
namjere je životna sila zahvaljujući kojoj se u čovjeku budi želja da se raduje životu, aktivno
djeluje, stvara, osvaja nove vrhunce i na koncu, oblikuje svoju stvarnost.
Sve je vrlo jednostavno. Kod niske razine energije optimizam prelazi u pesimizam, ogledalo
svijeta utjelovljuje tu sliku u stvarnost, zbog čega nastaje još više razloga za pesimizam. Tako
se stvara začaran krug bezizlazne stvarnosti iz koje ne samo da nemamo snage izvući se nego
nemamo snage ni razmisliti kako to učiniti. U slučaju niske razine energije namjere ne treba ni
pomišljati baviti se transurfingom. Čovjek s oslabljenom energijom nije u stanju upravljati ni
lucidnim snom, što je provjereno.
Postoje samo dvije varijante. Prva je da ostavite sve kako jest, pomirite se s neizbježnim i
nastavite životariti bez nade za poboljšanjem. Ali u tom slučaju ne trebate jadikovati i slati mi
žalobna pisma zato što vam ništa ne polazi za rukom. Vaš izbor je vaš izbor. Osim vas samih
nitko vas ne sprečava da izaberete drugu varijantu - baviti se svojom energetikom. Tada će se
pojaviti i optimizam, i cilj, i snaga za njegovo ostvarivanje. Moći ćete oblikovati svoju stvarnost
kako vam padne na pamet i steći ćete sposobnost postizanja onoga o čemu se niste usudili ni
maštati. No za to je potrebno dovesti energiju namjere na potrebnu razinu. Dalje će biti riječ o
tome kako to učiniti.
Ono o čemu ćete uskoro čitati može u vama izazvati ili aktivno negodovanje ili ushićenje i
bljesak nove nade. Cijeli je niz razloga zašto se ova informacija nije široko rasprostranila. Praksa
s kojom se treba upoznati, omogućuje dovođenje energetike na kvalitativno novu razinu. Iste
rezultate možemo postići i na druge načine, među kojima su joga, različiti treninzi i meditacije.
Međutim treba biti svjestan da je to vrlo dug i težak put. Predlažem vam najkraći,
najjednostavniji i najprirodniji put. Zbog ekstremnosti ovog načina (što se, uostalom, čini samo
na prvi pogled) danas ga prakticira vrlo ograničen broj ljudi. I upozoravam vas da ovu
informaciju dajem samo onima koji će je smatrati korisnom za sebe, a ne s ciljem nametanja
vlastitog mišljenja. Sami odlučujete je li vam potrebna.
Krenimo redom. Glavni, ako ne i osnovni razlog deficita slobodne energije jest praktična
onečišćenost organizma, koja, povrh svega, služi kao l glavni uzročnik svih bolesti. Tijelo
prosječnog čovjeka čuva čestice odumrlih stanica, bjelančevine i masno tkivo - njima su
zakrčena međustanična prostranstva i doslovno ispunjeni limfni i krvni sustav. To smeće ometa
normalno funkcioniranje organizma, sprečava "komunikaciju" stanica snizujući snagu električnih
signala koji se njima prenose.
lako ova tema izlazi iz okvira transurfinga, ne mogu izbjeći bavljenje njome. No ona je
toga vrijedna zato što globalni problemi kao što su prekomjerna težina, bolest, starenje,
depresija, pesimizam, odsutnost životne snage mogu zahvaliti svoje postojanje strašnom
neznanju. Zadivljujuće je da uz tako visok stupanj razvoja informacija ljudi žive u neznanju o
uzroku svojih problema. Očito je da klatnima ne odgovara velika rasprostranjenost znanja koje
će pogodovati općoj pojavi ljudi koji su slobodni upravljati svojom stvarnošću,
Uzrok je elementaran - nepravilna prehrana. No reći takvo što je isto kao i ne reći ništa.
Svi kao da to razumiju, ali ne osvješćuju. Ovdje, kao što to često biva, nije bitno znanje, nego
obaviještenost. Uobičajena šablona skriva bit znanja, ostavljajući na površini neutemeljena
nagađanja. Obično se sve svodi na to da je nešto štetno. Na tome, u pravilu, podaci o zdravoj
prehrani prestaju, Također postoji mišljenje da vas spasiti mogu dijete i posebno pripremljeni
dodaci prehrani.
Je li sve tako komplicirano? Netko se bavi istraživanjima, netko proučava složene sheme
prehrane, proizvodi profinjene preparate, općenito, to je cijela industrija. Kome je to potrebno?
Pogađate? Postoji veliko mnoštvo svakojakih zabluda, ali koristi nikakve. Čak i strogo
vegetarijanstvo ničemu ne služi ako se ne znaju i ne prouče načela pravilne prehrane. A ta su
načela zapravo vrlo jednostavna i nisu ih pripremili slavni znanstvenici, već sama priroda, s
Božjim certifikatom za kvalitetu.
Kao prvo, prema svojoj fizionomiji, čovjek je plodojed. No čak ni to nije toliko bitno. Bitno
je da probava funkcionira na osobit način; za probavu prehrambenih proizvoda potrebno je da
oni ulaze zasebno, postupno, bez međusobna miješanja. Ako se to pravilo ne poštuje, hrana se
ne probavlja i počinje gnjiliti onečišćujući i trujući cijeli organizam. I na kraju, hrana koja se
izlaže toplinskoj obradi stvara uistinu ekstremno opterećenje za organizam budući da je gotovo
sve vrijedno u njoj uništeno. U prirodi niti jedno živo biće ne priprema jelo na vatri. Kulinarstvo
se pojavilo relativno nedavno, a probavni se trakt formirao milijunima godina.
Neobično je da ljudi marljivo brinu za vanjsku higijenu a o unutarnjoj malo tko razmišlja.
Međutim, unutar tijela prosječnog čovjeka nalazi se cijelo skladište smeća. Ono nije vidljivo, ali
nakupi se nekoliko (nekad desetak) kilograma. Sustav za izlučivanje ne uspijeva izlaziti na kraj s
otpacima te je organizam prisiljen ugurati svu tu prljavštinu gdje god je moguće. Posljedica toga
je da se tijelo vrlo brzo počinje zagađivati i nalikovati na staru sanitarnu cijev koju nikad nisu
čistili. Rezerve organizma su velike i zato čovjek nekad uspijeva izdržati do sedamdesete godine,
pa i dulje. Međutim, svemu dođe kraj. Već na sredini životnog puta čovjek počinje osjećati
posljedice onečišćenosti tijela: bolesti, višak kilograma, lijenost crijeva, općenito gubi
nekadašnju snagu i ništa nije kao što je bilo u mladosti.
Cijela je stvar u tome da je čovjekovo energetsko tijelo osjetljivo na onečišćenje svoje
"kanalizacije", čakre se blokiraju, energetski se kanali sužavaju, tijek energije pretvara se u
slabašan potočić, što dovodi do gubitka životne snage. Slabljenje energetike povlači za sobom
patološke poremećaje u fizičkom tijelu. Dobivamo zatvoren bezizlazan krug. Ako ne vladate
svojim tijelom, kako možete vladati stvarnošću?
Ipak možemo vratiti prijašnju živahnost, pa čak i postići takvo zdravlje kakvo nikad nismo
imali! No za to je potrebno mrtvu kuhinju pretvoriti u živu. Što sve imate u njoj? Štednjak,
lonce, tave? Ako želite osloboditi svoje tijelo od smeća, a slobodnom vremenu dodati mnoge
sate koje ste prije gubili pored štednjaka, uskoro će sav taj pribor za umrtvljivanje hrane nestati
iz vaše kuhinje.
Nekome će sve ovo možda biti šokantno. Pa što, nitko nikoga ne vuče za uši. Uopće vas
ne pozivam da me slijedite, samo činjenice slažem po policama. Vrijedi li hrana na koju ste
navikli, vašeg zdravlja, energije, života? Postoji poslovica koja se obično izgovara sa žaljenjem:
"Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla." Možemo postići da ostane samo mladost koja će
znati i moći.
Prvo od čega treba krenuti jest čišćenje vlastitih "sanitarija", osobito jetara. U mnogim je
knjigama opisano kako se to radi. Zašto je uobičajeno brinuti za vanjsku higijenu, a za
unutarnju ne? Zato što je prljavština vidljiva samo izvana? Međutim, ako se prijeđe na pravilnu
prehranu, unutarnju će higijenu održavati sam organizam. To trebati učiniti polako, u nekoliko
etapa: postupno hranjenje, odvojeno, odustajanje od nekih vrsta hrane i, na kraju, jedenje
sirove hrane. Ako se odmah prijeđe na konzumiranje isključivo prirodnih proizvoda, može se
dogoditi da ne izdržite nagle promjene, a i organizam treba vremena da se preustroji.
Načelo postupnog hranjenja zasniva se na tome da se istodobno ne jedu svi proizvodi,,
nego prvo jedna vrsta proizvoda, zatim druga, pa onda tek treća. Prvo se jede ono što se brže
probavlja. Ako hrana prolazi kroz želučano crijevni trakt u odvojenim slojevima, uvelike se
olakšava njezino probavljanje i smanjuje količina štetnih tvari. Piti možete samo petnaest minuta
prije obrok,i ili dva sata nakon obroka. U protivnom se želučani sok razvodnjuje i hrana se ne
probavlja, već jednostavno trune. (O čemu se sve mora pisati. A što učiniti, kako drugačije
objasniti načela povećanja energetike?)
Druga etapa na koju je poželjno što prije prijeći jest zasebno hranjenje koje ne
podrazumijeva samo postupno unošenje hrane, nego kombiniranje samo onih vrsta hrane koje
se međusobno slažu. Iako, ako kažemo istinu, sve se vrste praktički međusobno ne slažu.
Vrijeme i uvjeti probavljanja različitih proizvoda jako se razlikuju, zato, kad ih se miješa,
neizbježno nastaju "otpadne tvari" koje ne uspijevaju izaći iz organizma, već se pohranjuju u
obliku masnoća i toksina. Samo se svježe povrće može kombinirati gotovo sa svime. Zato u
idealnoj varijanti broj namirnica koje se koriste tijekom jednog obroka treba biti sveden na
minimum. Načela zasebnog unošenja hrane detaljno su i opisana u knjigama koje nije teško
pronaći.
Cijeli niz proizvoda potrebno je postupno isključiti iz jelovnika. To su u prvom redu neki
proizvodi od žitarica - proizvodi od bijelog brašna, kruh s kvascem, a također mlijeko i konzerve.
Ta je hrana potpuno bezvrijedna. Na primjer, sve korisno što postoji, u žitaricama, nalazi se u
njihovim klicama i ljusci. Najfinije bijelo brašno dobiva se čišćenjem zrna pšenice od ljusaka i
klica. Na taj se način uklanja sve vrijedno, a ostaje tek mrtva masa koja se uglavnom sastoji od
škroba. Tom beživotnom dijelu zrna priroda je namijenila funkciju građevnog materijala - neke
vrste bačve s masnoćom za klicu. Zatim se u brašno dodaju umjetni vitamini, tj. na djelu je
kemija. Hranjenje proizvodima od rafiniranog bijelog brašna isto je kao da u trgovini kupite
škrob i žlicom ga natovarite na tanjur. Jetra se onečišćuju smjesom nalik na mazut, škrob se u
organizmu taloži u obliku sluzi, stjenke crijeva zatrpavaju se naslagama. Rafinirane žitarice osim
toga sadrže vrlo loše izbalansirane bjelančevine. Ma kako neobično zvučalo, u tom je slučaju
bolje hraniti se mesom, nego proizvodima od žitarica. Mlijeko sadrži kazein zahvaljujući kojemu
životinjama rastu rogovi i kopita. Mlijeko se u ljudskom organizmu pretvara u kserogel - nešto
poput stolarskog ljepila.
Ovakve jezovite opise možemo nizati unedogled. Kako uz sve to čovjek uspijeva živjeti i
još se osjećati manje-više zdravim? Stvar je u tome što on ne zna što znači pravo zdravlje, nije
ga osjetio od samog rođenja. Zato ne treba navoditi šablonska opravdanja poput: "Od
pamtivijeka su se svi tako hranili", naravno, ako ne želite imati iste probleme kao i ostali.
U konačnici, na dnevnom jelovniku trebaju ostati samo prirodni proizvodi: svježe,
zamrznuto ili sušeno povrće i voće, morske alge, orašasti plodovi, sjemenke, med. Valja ih
konzumirati bez ikakve termičke obrade, u sirovu stanju. (Samo nemojte u orašaste plodove
uvrštavati kikiriki - on je mahunarka i nije osobito koristan). No nagli prijelaz s uobičajenih
namirnica na sirovo povrće i voće neće dovesti ni do čega dobroga. Organizmu je potrebno
vrijeme da se privikne na promjenu. Zato prijelaz mora biti postupan: u svojoj prehrani
smanjujte količinu kuhane biljne hrane i povećavajte količinu sirove. Ako se čovjek cijeli život
hranio prvenstveno prerađenom hranom i njegova mikroflora prilagođena je upravo takvoj
prehrani. Nagli je prijelaz načelno moguć, no to vrijedi za one koji su vrlo dobrog zdravlja.
Mikroflora se u potpunosti izmijeni tijekom godine dana. Na kraju tog perioda prehrana
više ne treba sadržavati nikakvu prerađenu hranu. Poznalo je da u proizvodima koji se termički
obrađuju ne samo da se uništavaju gotovo svi vitamini i mikroelementi već se stvaraju
kancerogene tvari - otrovi. Sirova pak hrana ne zagađuje organizam, već ga, baš naprotiv, čisti.
I kuhinjsko posuđe i svi unutarnji organi ostaju savršeno čisti. Razlika je jasna.
Može se učiniti da je jako teško prijeći na sirovu hranu. Čime se, na primjer, hraniti zimi?
I skupo je, vjerojatno, koštat će. Zapravo nije sve tako strašno. Naprotiv, mnoge su mogućnosti
i takvo će hranjenje biti jeftinije od uobičajenog. Treba samo započeti i otkrit ćete mnoštvo
svakojake hrane za koju niste ni znali da postoji. To je cijeli jedan neistražen svijet. Ovdje ću
prikazati samo jela od klica koja će vam pomoći da prođe prijelazno razdoblje.
Dovoljno velik dio naše prehrane sastoji se od sjemenki-žitarica, mahunarki i drugog.
Sjeme se sastoji od polugotovih građevnih materijala koji su konzervirani. Uglavnom su to
škrob, bjelančevine i masti. K tome u sastav sjemenki ulaze inhibitori - tvari koje ometaju
probavu. Priroda se pobrinula da životinje (primjerice perad) prenose sjemenke na veće
udaljenosti u izvornom obliku.
Dok sjemenke klijaju, u njima se događaju nagle promjene: inhibitori se uništavaju, škrob
se pretvara u šećer, bjelančevine u aminokiseline, a masi i u masne kiseline. Isto se događa i
kod probavljanja hrane u organizmu. Ispada da je veći dio posla u klicama već obavljen. Štoviše,
u njima se sintetiziraju vrlo korisne tvari i mobiliziraju rezerve kako bi se sva energija uložila u
razvoj biljaka. Konzervirane i uspavane snage sjemenki se bude i oslobađaju golem potencijal za
rađanje novog života.
Klice koje sadrže mnoštvo vitamina i mikroelemenata imaju brojna ljekovita i
biostimulirajuća svojstva. Teško mi je nabrojati sva ta svojstva. Zahvaljujući njima, poboljšava
se izmjena tvari, čisti organizam, osnažuje imunitet, povećava radna sposobnost i liječe se
mnoge bolesti. Klice imaju sve što je priroda brižno osmislila za razvoj novog života i
preživljavanje u agresivnoj okolini. One su predivno uravnotežena, lako probavljiva hrana i
istodobno učinkovit lijek.
U prehranu je moguće uključiti klice pšenice, kukuruza, graha, slanutka, mungo graha.
Tehnologija pripreme vrlo je jednostavna. Od ranog jutra sjeme se namače u vodi. Navečer se
prebaci u veliko cjedilo ili sito, ispere i prekrije mokrom gazom. Ujutro ćete ugledati živu hranu.
Kukuruz i grah (preporučljivo je uzeti crveni jer je korisniji) treba namakati 24 sata i tek tada
pustiti da klija, nekad i dulje, te povremeno isprati.
Pšenica i kukuruz mogu se jesti sirovi. Klice pšenice imaju isključivo ljekovita svojstva.
Žvakati ih treba pažljivo (barem dvije velike žlice na dan), ali ako se pritom u ustima stvori
supstanca koja podsjeća na gumu, znači da sorta ne odgovara i treba potražiti drugu.
Mahunarke, nažalost, u sirovu obliku nisu baš ukusne. Treba ih ubaciti u vrelu vodu i samo
pričekati da voda zakipi. Mungo grah valja jednostavno preliti kipućom vodom i ostaviti desetak
minuta.
A znate li kako pripremati živu vodu? U početku treba dobro zakipjeti odstajalu vodu iz
vodovoda u emajliranom loncu zapremine pet litara i brzo ohladiti u kadi, u hladnoj vodi. To je
prvi stupanj strukturizacije. Takva je voda već deset puta korisnija u usporedbi s onom koja je
samo proključala.
Zatim u lonac dodajte pet do sedam kamenčića crnog kremena* koji se može kupiti u
ljekarni, prekrijte gazom i ostavite dva dana da stoji. Zatim
pažljivo prelijte vodu u drugu posudu pri čemu niži sloj od dva do četiri centimetra treba baciti,
zato što kremen taloži patogene mikroorganizme i nepoznate kemijske elemente. Silicijska voda
ima ljekovita svojstva. Još je više strukturirana i zasićena silicijem, najpotrebnijim
mikroelementom čiji nedostatak u organizmu uzrokuje nemogućnost apsorpcije gotovo svili
drugih mikroelemenata.
Dobivenu vodu stavite u zamrzivač. Čim se na površini i uz stjenke posude stvori prvi led,
vodu prelijte u plastičnu posudu koju ćete ponovno staviti u zamrzivač. Taj prvi tanki led se baca
jer se njime rješavamo teške vode. Teška voda sadrži vodikov izotopedeuterij i tricij, zamrzava
se na temperaturi od tri stupnja i nije dobra za organizam.
Posljednju vodu treba zamrzavati upravo u plastičnoj posudi zato što emajl na loncu može
popucati. Kad se dvije trećine vode smrzne, na ledu treba napraviti otvor i izliti preostalu vodu -
taj "rasol" sadrži sve nepoželjne dodatke. Preostaje samo pričekati dok se led ne otopi na sobnoj
temperaturi, nakon toga se dobiva otopljena voda visoke kvalitete koja se još naziv,i protijeva
budući da je očišćena od teških izotopa.
Na kraju, ako imate magnet u obliku prstena ili magnetski lijevak, propustile kroz njih vodu kako
bi se učvrstila struktura. Dobivena voda ima ljekovita svojstva - čisti organizam i dugotrajnim
* Silicij dioksid; op. prev.
korištenjem oslobađa vas cijelog niza bolesti. Rok trajnosti njezinih svojstava je ograničen - oko
sedam sati. Takvu vodu nećete nigdje kupiti ni za kakav novac.
To je upravo predivna živa kuhinja u kojoj se hrana ne kuha, već raste. Ai razliku od
obične kuhinje koja ubija hranu, ova je, naprotiv, oživljava. Možete se sami uvjeriti: jela od klica
s dodatkom različitih začina i umaka puno su ukusnija od obične hrane. Da ne spominjem
ponovno kako su ta jela u svakom kontekstu puno vrednija od, na primjer, kaša koje nepravilno
informirani ljudi smatraju korisnima.
U klicama ima puno bjelančevina koje se vrlo lako probavljaju što organizmu pomaže da
se prebaci na prehranu biljnom hranom. Nova mikroflora u budućnosti neće samo prerađivati
sirovu hranu već će služiti i kao izvor bjelančevina. Upravo na taj način funkcionira probava
životinja biljojeda.
Može se postaviti pitanje: kako u sirovu obliku jesti hranu koju treba kuhati, na primjer 'krumpir
ili tikvice? Evo protupitanja: zar je morate jesti? Povrće s visokim sadržajem škroba ne daje
organizmu ništa osim praznih kalorija i sluzi. Eto što je uzrok bolesti koju nazivamo prehladom.
Da bi uzgojili masnije svinje za prodaju, farmeri ih, između ostalog, hrane kuhanim krumpirom.
Uočili su da svinje tako brže skupljaju masnoće što je ekonomski isplativije. Od sirove hrane
jednostavno je nemoguće udebljati se, neovisno o količini "pojedenih" kalorija.
A kako ne biste tugovali zbog rastanka s uobičajenim jelima, u prehrani možete povećati
udio morskih plodova. Svu morsku ribu i ljuskare možete, jesti bez termičke obrade. Lako je
naučiti kako ih soliti. I to je u sirovu obliku sa začinima puno ukusnije, iako strogi sirovojedi ne
samo da ne jedu ono što trči, skače, leti i pliva nego čak ne koriste niti sol.
Svježe povrće i voće, posebno klice, ima izuzetno svojstvo pročišćavanja. Treba primijetiti
da usporedo s prijelazom na sirovu hranu može nastati jedna ili nekoliko kriza pročišćavanja,
tijekom kojih dolazi do intenziviranja starih bolesti. Ne valja se zabrinjavati i pokušavati na neki
način ukloniti simptome bolesti. Oni svjedoče da se organizam napokon oslobađa starih prnja
koje je skupljao godinama te da se prilagođava normalnu režimu rada. Jedina mjera koja će biti
korisna u krizi je gladovanje na destiliranoj (prokuhanoj) vodi tijekom jednog ili nekoliko dana.
U načelu, ako zdravlje nije previše zanemareno, možete odmah u potpunosti priječi na
sirovu hranu. U tom će se slučaju kriza čišćenja očitovati snažnije, ali kod svih se ona događa u
različitim oblicima. Možda ćete uočiti značajan pad kilograma. To znači da se organizam rješava
mrtvog tkiva i ponovno se obnavlja. Pretili ljudi zapravo su hodajući kosturi. Zbog nepravilne
prehrane i sjedilačkog načina života njihovo se tijelo transformiralo u gomilu masnih naslaga i
otpadnih tvari. U njemu gotovo da nije ostalo živog tkiva, sve je to uglavnom mrtav teret. Sada
se te suvišne stare prnje odbacuju. Važno je da se pritom ne uznemirujete. Organizam će se
očistiti i doći u normalu. No treba mu pomoći. Obvezno u prehranu uključite morske alge, cvjetni
pelud i laneno ulje, što će tijekom prijelaznog razdoblja pomoći da se kompenzira privremeni
deficit neophodnih tvari. Na internetu treba potražiti dodatne informacije o sirovoj hrani. Ima ih
sasvim malo. To je uistinu neuobičajen, ali izuzetno učinkovit, mogli bismo reći, elitni put
ponovnog rađanja.
Mnogima se sve rečeno može učiniti zastrašujućim ili, blago rečeno, sasvim neobičnim. U
pravilu se čovjek vrlo teško rastaje od svojih starih navika. Kad nepravilan način života postane
uobičajena norma, jednostavni i očiti prirodni principi počinju izgledati neprirodno. U čemu je
tolika posebnost prirodne prehrane da bismo se zbog nje odrekli tolikih kulinarskih napasti?
Vrijedi li ona toga? Možda će činjenice koje ću izložiti i koje su vam uglavnom nepoznate imati
presudan utjecaj na vaše mišljenje.
Sirova hrana je znanost o prehrani za ljude trećeg tisućljeća - za civilizaciju trećeg vala.
Najpoznatiji promotor sirove hrane je Arshavir Ter-Hovannessian (Aterhov). U svojoj knjizi
Sirova hrana ili Novi svijet, oslobođen bolesti, poroka i otrova koja je objavljena u Iranu, naveo
je osnovna načela konzumiranja sirove hrane. Nakon gubitka dvoje djece koja su umrla od
bolesti, Aterhov je treće najmlađe dijete, kći, othranio isključivo na sirovoj hrani. Odrastala je
kao neobično zdrava djevojčica, fizički i intelektualno vrlo razvijena. U svojoj knjizi Aterhov
piše: "Kći ima već skoro sedam godina, ali nikad nije u ruke uzela čak ni komadić degenerirane
hrane. Njezino je zdravlje vrhunac savršenstva. Sada vidim koliko je lakše odgajati stotinu djece
sirovojeda, nego jedno dijete - hranomana (suprotno od sirovojeda op. prev.). Nikad me ne
uznemiruju dječje bolesti kao što su prehlada i hunjavica, proljev i zatvor, i je li dijete danas
dovoljno pojelo ili nije. Moja je djevojčica vesela kao ptičica i uvijek može doći do stola i uzeti
ono što želi jesti. Igra se, pjeva i pleše cijeli dan bez umora, bez suza i hirovitosti, bez plača i
vikanja, ne stvara nikakav nemir ljudima oko sebe. Točno u osam sati navečer ide spavati i
nakon što nekoliko minuta malo pjeva, zatvori oči i spava mrtvačkim snom do šest sati ujutro.
Ne možemo se sjetiti, počevši od prvih mjeseci njezina života, da se ikada probudila noću. Njezin
je san tako dubok i snažan da je nikakav šum ili pokret nisu u stanju probuditi."
Aleksandar Čuprun, poznati promotor naturopatije, autor knjige Što je to sirova hrana i
kako postati sirovojed* još je u mladosti zbog teške kronične bolesti postao invalid prve skupine.
Svi iskušani načini liječenja nisu doveli do rezultata. Nakon što je prešao na prehranu sirovom
hranom potpuno je ozdravio. Čuprun je ponudio neočekivano, ali zapanjujuće očito tumačenje
problema imuniteta.
Njegova je bit u tome da organizam namjerno isključuje imunitet za vrijeme infekcijske
bolesti. Poznato je da se čovjek razboli u pravilu onda kad mu je organizam oslabljen,
preopterećen otpadnim tvarima i ima manjak vitamina i drugih životno važnih tvari. Poznato je
da ako čovjek u takvu stanju uhvati nekakvu infekciju, smanjuje se stvaranje interferona -
zaštitne sile kao i da se namjerno isključuju omogućujući bolesti da se razvije. Ispada da se
mikroorganizmi koji su izazvali bolest hrane otpadnim tvarima koje "sustav kanalizacije" ne
uspijeva izbaciti zbog neodgovarajuće prehrane. Zbog toga organizmu ne preostaje ništa doli da
mikrobima omogući da se razmnože. Budući da oni barem djelomično ispunjavaju svoju misiju
čišćenja, imunitet se obnavlja i bolest prolazi.
"U načelu", piše A. Čuprun, "morali bismo blagoslivljati bolesti koje uzrokuju mikrobi i
virusi - one predstavljaju tipične krize liječenja: na taj se način organizam sam liječi od glavne
nevolje - onečišćenja otpadnim tvarima iznutra i bez ikakvih lijekova. No pritom je potrebno
iskoristiti krize na jedini ispravan način: uvodeći u takvim slučajevima običaj potpunog
gladovanja tijekom svega nekoliko dana, dok se ne smire simptomi bolesti.
To će biti najbolja pomoć prirodnim silama organizma koje se bave samoizlječenjem
pomoću mikroba i virusa.
Jednom će se civilizirani svijet naučiti na to jednako kao što se koristi sapun i zubna
četkica. Međutim, po svemu sudeći, ne baš tako brzo: znanost se razvija, a neznanje raste..."
Slijedi zaključak: zašto dovoditi organizam do takvog stanja kad mu je svejedno tko će ga
i na koji način očistiti? Nije li bolje održavati početnu čistoću? Praksa potvrđuje: oni koji se hrane
sirovom hranom uopće ne obolijevaju.
Ostaje neosporan temeljni princip: živ organizam treba dobivati živu hranu. Značenje tog
principa prvi je dokazao dr. Francis Pottenger koji je još na početku dvadesetog stoljeća proveo
iscrpan eksperiment. Tijekom deset godina hranio je devetsto mačaka sirovim proizvodima i sve
su očuvale dobro zdravlje i otpornost. Druga skupina mačaka dobivala je kuhanu hranu, stoga su
se kod životinja razvile gotovo sve ljudske bolesti: anemija, paraliza, ispadanje zubi, lijenost
crijeva, nervoza i tako dalje, to jest stradali su praktički svi sustavi organizma. Mačići u prvom
naraštaju okotili su se slabašni i bolesni, u drugom je bilo puno mrtvorođenih, a u sljedećem
naraštaju mačke su počele obolijevati od neplodnosti.
Dr. Edward Howell, jedan od osnivača sustava prirodnog liječenja, došao je do zaključka
da su fermenti (enzimi) glavna komponenta koja razlikuje sirovu hranu od termički obrađene.
Otkrio je da se "jedinice mjerenja životne energije" uništavaju pri temperaturi višoj od pedeset
stupnjeva. Zašto im je dao tako uzvišen naziv - "jedinice mjerenja životne energije"?
Enzimi su tvari koje omogućuju život. Neophodni su u svakoj kemijskoj reakciji koja se
odvija u našem organizmu. Bez fermenata uopće ne bi bilo nikakve aktivnosti u živom tijelu. To
su "radnici" koji izgrađuju organizam slično kao što građevinari grade kuće. Hranjive tvari,
vitamini, mikroelementi samo su građevni materijal. Sve radnje na "gradilištu" osiguravaju
upravo enzimi. Pritom oni ne služe samo kao interni katalizatori koji ubrzavaju kemijske
reakcije. Dokazano je da u procesu svoje aktivnosti enzimi uzrokuju određeno izlučivanje, što se
ne može reći za katalizatore. Enzimi se sastoje od bjelančevinastih transportera opskrbljenih
*S radovima Aterhova se možete detaljnije upoznati na http://syroedenie.ru
energijom kao u električnoj bateriji.
Odakle naš organizam unosi enzime? Po svoj prilici, pri rođenju nasljeđujemo određeni
enzimski potencijal. Ta ograničena zaliha energije predviđena je za cijeli život. Svejedno je
koliko iznosi određeni početni kapital. Ako ga se samo troši, doći će do bankrota. Isto tako, što
brže potrošite energiju fermenata, brže će m ' iscrpsti životna snaga. U trenutku kad vaš
organizam više nije sposoban proizvoditi enzime, vaš život završava. Baterija se gasi.
Konzumirajući termički obrađenu hranu, ljudi lakomisleno troše svoju ograničenu zalihu
fermenata. Prema mišljenju dr. Edwarda Howella, to je jedan od osnovnih uzroka svih bolesti,
prijevremenog starenja i rane smrti. Sirovi proizvodi sadrže enzime koji omogućuju autolizu,
odnosno hrana se lako probavlja zato što se većinom probavlja u vlastitu soku. No ako jedete
obrađenu hranu koja je oslobođena fermenata, organizam je prisiljen odvajati svoje rezerve za
njezino probavljanje. Upravo to dovodi do smanjivanja ograničenog potencijala fermenata.
Zamislite da ste odlučili potpuno preurediti svoj stan. Imate dvije mogućnosti razvoja
događaja. U prvom slučaju dovezli su vam potreban materijal, sve istovarili na gomilu i otišli.
Morate sami obaviti radove i potrošiti jako puno snage i vremena da obavite težak posao. U
drugom slučaju s materijalom su stigli i majstori i sve obavili sami, a vi ste za to vrijeme
odmarali i posvetili se sebi.
Upravo je takva razlika između hranjenja obrađenom hranom i konzumiranja sirove. Kad
čovjek jede kuhane proizvode, sva se životna snaga i usmjerava na težak posao probavljanja.
Enzimi, ti "radnici" koji bi se trebali baviti svojim pravim obvezama: čišćenjem i obnavljanjem
živih tkiva, prisiljeni su sve ostaviti i obavljati posao koji nije karakterističan za njih. Više nemaju
vremena baviti se organizmom i on postaje zapušten.
Možete li zamisliti situaciju u kojoj su ljudi odjednom prestali hodati i mirno sjediti te kao
sumanuti počeli juriti, bez obzira na velik umor? Jednako se tako razlikuje režim rada organizma
sirovojeda od režima rada organizma "običnog" čovjeka: jedan spokojno šeće, a drugi trči vječni
maraton do iznemoglosti.
Nakon svega navedenoga više nema sumnje da hranjenje obrađenom hranom nanosi
organizmu strašnu štetu, dok je prednosti hranjenja sirovom hranom najbolje sažeo jedan od
sljedbenika prirodne hrane, Nikolaj Kurdjumov, koji piše*:
1. Ne možete se razboljeti zbog upala i prehlada. Gripa prolazi praktički nezamjetno.
Isključuje se i nestaje praktički sva psihosomatika (poremećen rad organa, bolesti zglobova, bol
- jer svi se organi pročišćuju i pomlađuju). Imunitet se podiže od umjetnog minimuma do
prirodne norme:, možete tri sata ležati u snijegu ili plesati samo u kupaćim gaćicama na
temperaturi od osamnaest stupnjeva ispod ništice i ništa se neće dogoditi. I sve to bez posebnog
čeličenja!
2. Osjetljivost na štetne tvari je velika, reakcija na njih snažna, čak može biti i bolna, ali ih
tijelo pritom moćno i brzo izbacuje iz sebe, neutralizira i praktički nema posljedica trovanja.
3. Također imate vrlo jaku sposobnost podnošenja hrane. Ako trebate jesti nešto na što niste
navikli ili nešto neprobavljivo, sve će se to lako probavili, neutralizirati bez posljedica. Filtri sve
sređuju odjednom. Lužnati želudac.
4. Apsorpcija hrane je za stupanj viša, to jest viši je koeficijent apsorpcije, Sirovojed koji se
prilagodio novoj prehrani (i prošao osmomjesečnu krizu) može se najesti od tri jabuke i par
krastavaca. Zasitit će ga divlje šumsko zelenje, lišće povrća, izdanci vinove loze - sve je
prikladno za prehranu. Iz toga proizlazi:
5. Jedinstven osjećaj neovisnosti od okolnosti. Nećemo govoriti uzvišene riječi o jedinstvu s
prirodom, ali ma što da se dogodi, gdje god da se nađete - makar u šumi - uvijek ćete biti siti
bez bilo kakva novca, preživjet ćete.
6. Razvijeno osjetilo okusa: ne jezikom i očima, nego cijelim tijelom, rijetko odobrava ili ne
odobrava hranu i signalizira željom, ravnodušnošću ili odbojnošću. Osjećaj sitosti: objektivan je,
iz tijela, i zato nema mogućnosti da prejedete. Općenito je teško prejesti se sirove hrane.
7. Osjećaj gladi nakon "krize" praktički ne uznemiruje. Ne postoji nervoza koju nazivamo
apetitom. Postoji razumijevanje: Aha, mogao bih jesti. Nešto me smete, zaboravim, dan ili dva –
*www.kurdyumov.ru
i ništa. Sjetim se, pojedem, sve je dobro. Odatle slijedi:
8. "Efekt deve": sposobnost da se uopće ne jede dan, dva ili tri bez gubitka ugode i
izdržljivosti. Dovoljno je ako jedeš jednom na dan. Isto vrijedi i za piće, čak i pri velikim fizičkim
naporima.
9. Kao sažetak: normalna fizička izdržljivost. Trčanje je ugodno. Može se trčati nekoliko sati i
nakon toga ne osjećati umor. Uopće se ne umaraš, nemaš potrebu da sjedneš ili prilegneš.
Koeficijent iskoristivosti života puno je veći. I ponovno sve to bez posebnih treninga.
10. Mentalna izdržljivost pri bilo kakvu opterećenju jednako je tako velika. Razum je jasan i
kristalno čist. Pamćenje radi idealno. Jasnoća razmišljanja je takva da se svi ispiti polažu gotovo
bez pripreme i učenje prestaje biti problem.
11. Potreba za snom svedena je na šest sati. Lako se izdrži nedostatak sna. Na primjer, u
šezdesetoj godini možete voziti auto bez prekida tri dana i noći, a da vam ne oslabi
samokontrola i pozornost. Buđenje je lako, energično i radosno. (Eh, kvragu, da je samo zbog
toga...)
12. Raspoloženje - veliko zanimanje za život. Duševno stanje je uravnoteženo i veselo.
Neugodnosti samo još više pokreću. Tolerancija na konfrontaciju je visoka: praktički je
nemoguće posvađati se - ništa vas ne razdražuje, sve percipirate svjesno.
13. Visoka sposobnost odlučivanja i odgovornosti. Nema nasrtljivih situacija - ne upravlja
tijelo vama, nego vi upravljate tijelom. Postajete gospodar svih tjelesnih potreba, uključujući i
seksualne. Ovisnost o alkoholu dok ste na sirovoj hrani jednostavno ne postoji. A ako ste bili
ovisni, više niste.
14. Značajno raste sposobnost kontroliranja vlastita tijela - ono postaje odgojeno, obrazovano
i poslušno. Zamislite koliko se mogućnosti pojavljuje u životu."
Još mogu dodati da problemi zbog izgleda, koji brinu mnoge ljude, automatski nestaju
zato što tijelo poprima svoju prvotnu prirodnu ljepotu, A stariji ljudi se pomlađuju - na ovaj
način možete odbaciti dvadesetak godina, a život produljiti na neodređeno vrijeme. I za sve to je
potrebno samo promijeniti način prehrane!
Posebno ću istaknuti da ovo nije još jedna u nizu dijeta koja daje nekakve privremene
rezultate, već cjelovit pristup životu. Ako ste odlučili prijeći na sirovu hranu, trebate to učiniti
postupno i, ono najvažnije, ni u kom slučaju ne namećite ovakav način prehrane ni sebi, ni
drugima. Ovdje je potrebno osobito pažljivo slijediti načelo transurfinga. Zajedničko druženje za
stolom neodvojiv je dio našeg života i zbog toga će se ljudi oko vas neizbježno čuditi i
pokušavati vas uvjeriti da se bavite budalaštinama. Ne pokušavajte ih razuvjeriti, oni su se
ionako uznemirili zato što imaju jak predosjećaj da ste u pravu. Idite mirno i veselo svojim
putem, bez opravdavanja i bez dokazivanja drugima. Vaš izgled pun života reći će sve sam za
sebe.
No prije svega, naravno, nemojte nagovarati ni sami sebe. Ako funkcionirate po načelu
"mora se", ništa dobro iz toga neće proizaći, prije ili kasnije nešto će se poremetiti i sve će se
vratiti na staro. Prijelaz se treba odvijati u stanju jedinstva duše i razuma: ne "moram", nego
"hoću". Upravo se zbog toga predlaže prijelaz po etapama, bez ikakva pritiska na volju i
organizam. Brojnih iskušenja uistinu se teško odreći. Općenito, do tridesetih se godina još
možemo malo poveseliti, ali nakon toga je bolje dobro razmisliti. Jer, iako neprimjetno,
"baterija" se neizbježno gasi.
Ne treba zaboraviti niti na fizičku aktivnost. Kontrastni tuš i šetnja od sat vremena svaki
dan neophodan su minimum. Trčanje, općenito govoreći, nije obvezno. Trčanje je ekstremno i
neprirodno stanje za organizam. Nema smisla jako "navaljivati" na trčanje ako ne težite
postizanju rezultata poput sportaša. Priroda ne teži rezultatima, nego optimalnoj ravnoteži.
Hodanje je druga stvar, ono je i više nego korisno. Vježbe možete izabrati prema svom ukusu.
Na primjer, tibetanske vježbe koje su opisane u knjizi Petera Keldera, Oko otkrivenja*,
jednostavne su i istodobno vrlo učinkovite za povećanje energetike.
* U Hrvatskoj objavljena pod nazivom Fontana mladosti, MGV, Zagreb, 2001.; op. prev.
Nov način života podići će vašu energiju namjere na takav stupanj da ćete jednog lijepog
dana moći sami sebi reći: ja stvarno upravljam svojim tijelom i svojom stvarnošću. I to nisu
samo riječi, već sasvim konkretan osjećaj. Doslovno ćete osjetiti da ste sposobni oblikovati sloj
svojeg svijeta prema svom nahođenju. To će biti nevjerojatno: bez obzira na to što se događa,
moja se namjera ostvaruje, sve ide u tom smjeru i sve ide baš kako organski osjećaj
koordinacije treba.

Trolejbus promatrača

Istina, na "pravi" sam put stupio tek kada sam se besmislenim načinom života doveo u
takvo stanje da mi je čak bilo vrlo teško kretati se. Kad se čovjek nade u sličnoj situaciji, na
raspolaganju su mu dva puta: baviti se liječenjem ili zdravljem. Mnogi odabiru prvi put.
Posljedica je da im prethodne bolesti ostanu, a nove se pojave. Može li biti drugačije? Ogledalo
besprijekorno odražava sliku: "Bavim se liječenjem svojih bolesti", točnije, "Brižno njegujem
svoje bolesti, pazim na njih, lutam po bolnicama, žalim se i zagorčavam život i sebi i ljudima oko
sebe". Put koji sam ja odabrao oblikuje sasvim suprotnu sliku: "Učvršćujem svoje zdravlje."
Dobiva se odgovarajući rezultat. Jasno je da su to dva načelno različita pristupa.

transurfing
može pomoći ako tražimo dovoljnu količinu slobodne energije koju ne može imati osoba koja
nije potpuno zdrava. Što će nam pružiti tu energiju? Odgovor je očit - potrebno je ozbiljno se
baviti svojim fizičkim tijelom. Kako čovjek može biti gospodar sloja svog svijeta ako i ie
gospodari vlastitim tijelom?

Mnogima će (kao i meni u jednom razdoblju) prijelaz na sirovu hranu biti previše
ekstreman korak. Ako je tako, ne mučite se pitanjem treba li taj korak učiniti ili ne. Prirodna
prehrana u život treba ući prirodno, kako zapovijedaju srce i razum, a ne pod pritiskom nekih
tamo autoriteta. Za prijelaz na sirovu hranu treba se razviti i sazrjeti.

Postoji situacija koja je zanimljiva iz perspektive transurfinga: kada se trolejbus (ili
tramvaj) zaustavi zbog nestanka struje na liniji. Taj događaj poremeti uobičajen scenarij i
navede ljude da se probude. Svi putnici u određenom smislu nakratko postaju promatrači i
podijele se u tri grupe.
Prvi odmah i bez razmišljanja napuštaju trolejbus i nastavljaju pješice. Oni su "odlučni
promatrači". Prihvatili su promjenu okolnosti i u skladu s tim korigirali svoj scenarij. Nemaju
vremena čekati i samouvjereno odlaze za svojim poslom.
Drugi također prihvaćaju situaciju i bez oklijevanja ostaju na svojim mjestima. Njima se
nikamo ne žuri i mirno čekaju daljnje promjene u tijeku varijanti. To su "spokojni promatrači".
Ako prođeš pored zaustavljenog trolejbusa, postaje smiješno kako te pozorno gledaju poput
velikih i mudrih ptica. Smirenost druge grupe nije manje vrijedna od odlučnosti prve.
Na kraju, treću grupu čine oni koji oklijevaju ne znajući treba li ostati čekati ili izaći.
Nakon kratka komešanja postupno napuštaju trolejbus. To su "nemirni promatrači". Ne žele se
pomiriti s promjenom u scenariju i zato ne mogu donijeti čvrstu odluku. Ravnoteža je
poremećena i u njima počinje borba. Poseban dio "nemirnih", koji ne žele zadržati borbu u sebi,
počinje izbacivati ljutnju na okolinu: buniti se, zahtijevati ili izražavati tiho neodobravanje prema
onima koji su donijeli odluku bez oklijevanja.
Čini mi se da se pravi transurfer nikad neće naći među ljudima iz treće grupe, osobito
među pripadnicima tog posebnog dijela. Što vi mislite?

Gospodar piva

lako su svi proizvodi civilizacije energetski krediti klatna, to uopće ne znači da ih se treba
potpuno odreći. Nema smisla bježati i spašavati se od klatna. Gdje se uopće možete sakriti od
njih?! Bit je u tome da ne budete njihov rob. Postanite gospodar.

Netko bi mogao reći: ma kakva besmislica, koristim sve civilizacijske blagodati i ne
namjeravam ih se odreći zato što mi se sviđaju. Jednako bi tako mogla razmišljati i krava kad bi
stupanj njezine osviještenosti bio malo viši: ja jedem svoju krmu i ljudi me poslužuju, sviđa mi
se takav život, divlje krave to nemaju. Zaista, sve je u redu, s razvojem klatna kvaliteta života
se poboljšava. Postoji samo jedno "ali": što je viši stupanj upotrebe proizvoda klatna,
osviještenost je niža, a ovisnost jača.

koristeći proizvode civilizacije, čovjek oboli i postaje ovisan o
drugome klatnu - medicini. Pogledajmo stvarnosti u oči: cilj medicine općenito, s iznimkom nekih
grana, poput kirurgije, nije izlječenje pacijenata, već sam proces liječenja. Ako liječenje
preferirate više od zdravog načina života, liječit će vas do groba, ne uklanjajući uzrok bolesti.
Vječno ćele skitati po zdravstvenim ustanovama u stalnoj potrazi za novim metodama liječenja,
a to nikad neće završiti zato što su vas uvukli u zatvoren krug. Ovdje su sva klatna: zdravstveno
osiguranje, farmaceutska industrija, marketing međusobno povezana i sa svoje se strane
oslanjaju na mnoga druga.

Ubojstvo životinja

Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost u veliko nadmašuje njihovu. Mi
živimo od smrti drugih. Naša su tijela hodajuće grobnice! Doći će vrijeme kada će ljudi ubojstvo
životinje promatrati istim očima kao i ubojstvo čovjeka.
Leonardo da Vinci

Istina o ubojstvu životinja nije privlačna - industrijske klaonice podsjećaju na sliku pakla.
Prodorne vriskove životinja zaglušuju udarcima čekića, strujnim udarima ili mecima iz
pneumatskih pištolja. Zatim ih vješaju za noge na transportnu traku koja ih prevozi kroz pogone
tvornice smrti. Još dok su žive prerežu im ždrijelo i s njih deru kožu tako da umiru od gubitka
krvi. Stres koji životinja osjeća prije smrti traje dosta dugo i ispunjava užasom svaku stanicu
njezinog organizma. Mnogi bi se ljudi bez dvojbe odrekli mesne hrane kad hi posjetili klaonicu.
U mesu
životinje koja je pretrpjela užas od nadolazeće smrti krvotok se ispunjava žljezdanim
sekrecijama i zato takvo meso nije pogodno za jelo'."

Proslava apsurda

Ne puštati negativnu informaciju u sebe znači da se prema njoj treba odnositi s odmakom.
Ne uzimati je srcu, ne izbjegavati, ne ići protiv nje i ne štititi se od nje, već je propuštati mimo
sebe. Samo ne treba brkati dva savršeno različita pojma: odmak i ravnodušnost.

Da biste svoj život preokrenuli u lucidan san kojim je moguće upravljati, prije svega je
potrebno da izađete iz igre dok ste istodobno u njoj. Igrajte svoju ulogu, ali sve što se događa
promatrajte sa strane kako ne biste počeli postupati po tuđoj volji. Drugim riječima, morate
održavati svjesnost. U protivnom niste gospodarica svoje sudbine i vaš se život razvija po
scenariju koji odgovara nekome drugome, ali ne vama.

Ako se
ne želite pretvoriti u marionetu, samo trebate razlikovati podatke kao objektivne činjenice od
promišljene interpretacije koju vam pokušavaju nametnuti s određenim ciljem.

Ne ratuju ljudi, već strukture koje
su ih pokorile. Ljudi su samo sredstvo strukture. Fanatici-teroristi ne razumiju da im njihova
svijest više ne pripada. Oni služe kao uzorak materijala u koji se pretvara čovjek kad postane
element strukture. Žrtve i gledatelji također nisu svjesni da ih na ovaj ili onaj način
iskorištavaju.

Tako da ne treba hraniti iluziju povodom tobože neizbježne pobjede zdravog razuma i
humanizma. Ako ste svjedok užasne nepravde ili potpunog apsurda, ne bunite se i ne pitajte se
zašto. Radije se zapitajte o kakvom je procesu riječ: o rušenju ili stabilizaciji.
Kao što sam već spomenuo, stvarnost ima dvije strane: fizičku i metafizičku. Na fizičkoj
razini promatramo rat struktura. Na metafizičkoj je to bitka klatna. Bit je u tome da bitka ne
završava sve dok se hijerarhija klatna ne zatvori na površini jedne piramide. Kad se to dogodi,
svijet će se pretvoriti u matricu. Ostaje nam samo da nagađamo kako će to izgledati.

Klatnu je za život
potrebno da misli i djelovanje njegovih sljedbenika budu usmjereni na jednu stranu. Za to je
potrebno "opće dobro" prikazati kao osobnu priliku: "Dajte da to zajedno učinimo i onda će
svakome biti dobro." No u tom se slučaju osobni interesi uvijek pomiču u posljednji plan i,
neovisno o tipu ideologije.

Ako se svatko bude bavio isključivo svojom osobnom dobrobiti, tada će
blagostanje postati opće. U protivnom će se svako djelovanje svoditi samo na jedno - stvaranje
strukture.

Transurfing nije priča za slatke snove, već hladan
tuš za buđenje.

Da biste izbjegli zombirajući utjecaj klatna, morate održavati
svjesnost i razlikovati činjenice od interpretacije. Inače se jednom možete probuditi u ćeliji
matrice ili se uopće nikada ne probuditi.

Bitka klatna

Kao prvo, treba propustiti zastrašujuću informaciju da jednostavno prođe pored nas i
prebaciti pozornost na nešto drugo. Kao drugo, treba se odreći osjećaja krivnje, ne savjesti, već
upravo krivnje, dužnosti, obveze. Nakon straha i najgorih očekivanja, krivnja je glavni uzrok svih
nevolja. O tome sam već puno govorio i ponovit ću još jednom.
Osjećaj krivnje donosi kaznu u najrazličitijim oblicima - od sitnih neugodnosti do velikih
problema. Izvanjska će namjera u scenarij neizostavno uključiti nekakvu kaznu. Tako funkcionira
šablona ljudskog poimanja svijeta: nakon pogreške slijedi kazna, i duša je u tome potpuno
solidarna s razumom. Pritom osjećaj krivnje jako pojačava polarizaciju. Posljedica toga je da sile
ravnoteže na "krivca" navlače najrazličitije nedaće.
No kako se toga osloboditi? Ne može se potisnuti osjećaj krivnje i nemoguće ga se samo
tako odreći - preduboko je u nama. Duša i razum dugo su živjeli s osjećajem da su stalno nešto
dužni. Izvesti ih iz takvog stanja možemo samo konkretnim djelovanjem.
Potrebno je prestati se opravdavati. Ovdje se radi o onom osobitom slučaju kad liječenje
bolesti kao posljedice uklanja njezin uzrok. Ne trebate se uvjeravati da nikome ništa niste dužni.
Samo pratite svoje uobičajene postupke za što vam je potrebna osviještenost. Ako ste prije imali
naviku ispričavati se zbog bilo čega, promijenite naviku i svoje postupke objašnjavajte samo u
slučaju kad je to uistinu potrebno.

Novac je samo atribut. Na fizičkom planu odvija se novčana razmjena, a na
metafizičkom energetska. Energija ne osigurava samo proces međusobnog djelovanja klatna i
ljudi, nego i svih živih bića.

Prostranstvo varijanti

Svatko ima pristup informaciji iz prostranstva varijanti. Sve je vrlo jednostavno - kao u
knjižnici: uđi i uzimaj s bilo koje police kakve god želiš knjige. Jedini je uvjet da povjerujete u
svoje sposobnosti, koristite se svojim pravom na pristup Znanju, a zatim da imate namjeru
dobiti to Znanje. Postavljajte si pitanja i usudite se na njih odgovoriti sami. Tko se usudi, taj
stvara otkrića, komponira glazbu, piše knjige, stvara remek-djela iz različitih područja. Znanje
se otkriva onome tko obznani svoju namjeru da ga SAMOSTALNO UZME.

Svaki je čovjek sposoban samostalno dolaziti do otkrića. No mnogi ili jednostavno ne
znaju za to ili ne odlučuju USUDITI SE i zato računaju da će informacije dobiti od drugih.

Boraveći u mislima u svijetu fantastike, budni sanjate. Ništa nije strašno niti loše u tome
ako se to vama sviđa. Filmovi i knjige su prekrasne ljuljačke za dušu i razum, samo što, lebdeći
u oblacima, riskirate da ispadnete iz konteksta stvarnosti koja vas okružuje i koja nije tu da vam
samo ugađa. Ako ne upravljate stvarnošću, ona počinje upravljati vama.
Zato je, s praktičnog gledišta, stalno prebivanje u nerealiziranom svijetu jednostavno
nepovoljno - to je kao da cijeli život prespavate. Iako kod kreativaca, na primjer, duša stalno
lebdi u metafizičkom prostranstvu u potrazi za novim idejama. No jedna je stvar aktivno stvarati
i pritom pretvarati ideje u stvarnost, a sasvim druga stvar pasivno ploviti oceanom mašte.
Transurfing je isključivo aktivan način življenja kada ne samo da se ljuljuškate nego svjesno
veslate u smjeru cilja. Svijet odražava izbor namjere: ili trčite za snovima ili oni sami dolaze k
vama.

Odvažnost bogova

Čak je i u budnom stanju čovjekova svjesnost - unutarnji čuvar - veći dio vremena
uspavana. Mnoge se stvari rade automatski, misli lebde negdje u oblacima, svijest se nalazi u
stisku omče nekog klatna. Dobiva se najprirodniji san na javi u kojemu čovjek pada pod utjecaj
okolnosti i nije sasvim svjestan svojih postupaka.
Da bi se situaciju uzelo pod kontrolu, treba se probuditi, uključiti unutarnjeg čuvara,
pogledati sebe i okolinu sa strane. Ne spavam ako sam svjestan što, kako i zašto radim u
određenom trenutku. Ispunjavam svoju ulogu i istodobno promatram sve što se događa kao
gledatelj koji sudjeluje. Vrlo je važno sljedeće: kontrola razuma ne smije biti usmjerena na
vlastiti scenarij razvoja događaja, već na pridržavanje načela koordinacije namjere, kretanje po
tijeku i praćenje stanja duševne ugode u trenutku donošenja odluke. Transurfing daje rezultate
samo pod tim uvjetima.

Možda prostranstvo varijanti ne postoji, nego ga čovjek sam stvara? Na pitanje je li on
Bog, Sai Baba je odgovorio: "I ti si Bog. Jedina je razlika između nas u tome što ja to
znam, a ti - ne."
Postoje različite interpretacije jedne te iste biti. Eto, vi se pozivate na Sai Babu, a sami ne
razumijete što vam pokušava objasniti. On vam govori da prestanete tražiti istinu u tuđim
izvorima, da pogledate u sebe gdje ćete naći odgovore na sva pitanja, "Pogledati u sebe" nije
apstrakcija. Jednostavno si zadajte pitanje i odvažite se na njega odgovoriti sami. Transurfing je,
kao i sva slična učenja, potreban samo da bi se otvorile oči. A dalje svatko može ići samostalno,
kamo i kako mu padne na pamet. Više puta sam to spomenuo. Bitno je održavati svjesnost kako
bi oči bile otvorene. I također je bitno imati odvažnost koristiti se legalnim Pravom Gospodara
svoje individualne stvarnosti. Jer vi ga imate! Drugi samo nisu dovoljno odvažni uzeti to pravo. A
vi ga uzmite, i to je sve.

Je li svijet stvarno materijalna supstancija ili je tek iluzija? I jedno i drugo
gledište imaju istovjetne temelje.
Odgovor zapravo leži drugdje. Nepotrebno je tražiti apsolutnu istinu u zasebnim manifestacijama
mnogostrane stvarnosti. Treba se samo pomiriti s činjenicom da stvarnost ima dva oblika: fizički
koji možemo dotaknuti rukama i metafizički koji se nalazi izvan granica percepcije, ali ništa
manje objektivan. Službena se znanost više voli baviti prvim oblikom, a ezoterija drugim. I u
tome je cijela njihova prepirka. A zapravo je prepirka nepotrebna - samo treba priznati dualizam
našeg svijeta.

Svijet je dvostrano ogledalo na čijoj se jednoj strani nalazi materijalni svemir, u na drugoj
se prostire mračna beskonačnost prostranstva varijanti.
Što ćete vidjeti kad "pogledate u sebe"? Sve i ništa. Ništa zato što je mozak samo
primitivan biokompjutor. Sve - zato što ima pristup beskonačnom polju informacija odakle se
uzimaju sve iznenadne spoznaje, otkrića, intuicija i vidovitost. I to još nije sve.
Energija misli pod određenim uvjetima može materijalizirati određeni sektor prostranstva
varijanti. Čovjeku je omogućeno da oblikuje sloj svojeg svijeta - svoju zasebnu stvarnost. U tom
smislu on je Bog, ali pod jednim uvjetom: vladar mora uzeti svoje pravo da vlada. Ako čovjek
smatra da može upravljati stvarnošću, ona se podređuje njegovoj volji. No, ako to ne smatra,
uvijek dobiva ono što odabire. Jer on je Bog.

Transurfing prije svega podučava kako da budemo sami
sebi učitelji. Bez sumnje, VI TO MOŽETE, ako uzmete to pravo. No, za svaku budalu će se naći
neki guru.

Kad magija uđe u svakodnevicu, postat ćete
Gospodar svoje stvarnosti. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću. U biti, svatko
od nas leti u bezgraničnom prostranstvu varijanti svojim osobnim svemirskim brodom. Ako ste
odvažni sjesti za upravljačku konzolu, svojim ćete brodom moći upravljati. Tamo nema nikakvih
poluga i tipki. Svu navigaciju određuje vaša namjera. A ako odbijete voziti svoj brod, njegovo
kretanje postaje ovisno o okolnostima. Ako vi ne upravljate stvarnošću, ona upravlja vama. Vaš
svemirski brod je sloj vašeg svijeta. Možete s njim raditi što god želite. No većina ljudi ili ne zna
što MOŽE ili jednostavno to ne čini.

Sramežljivost magova
Vaš je cilj ono što će vaš život pretvoriti u praznik. A sloboda je usputan osjećaj,
neodvojiv dio tog praznika. Jer, dok pratite SVOJ cilj kroz SVOJA vrata, radite za sebe, a ne
mučite se za drugoga. Stoga se javlja i osjećaj slobode. Treba tražiti SVOJ put, a ne samo
maštati o slobodi bez odgovarajuće osnove.
Reći ću banalnu stvar: slobodu u našem svijetu mogu imati samo oni koji su slobodni od
obveze da zarađuju za komadić kruha. Slijedeći svoj put, bavile se onime što vam se sviđa, a ne
onime na što ste primorani. Novac se pritom pojavljuje automatski, kao prateći atribut.
Pojavljuje se neizbježno budući da ljude uvijek privlači ono što sami nemaju. Golema većina, ako
ne nađe svoj put, pokazuje velik interes za one koji su taj put pronašli i spremna je platiti za sve
što oni rade. To je jedna strana slobode.

dopustite sebi da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu.
svojom negativnošću stvarate negativan odraz u ogledalu
stvarnosti. Vi to preokrenite i svojom voljom Gospodara loše pretvorite u dobro: kod mene je
sve u redu i sve ide kako treba zato što sam tako odlučila. To je ponovno načelo koordinacije i
druga strana slobode koju smo spominjali.
Na taj način, kad prihvatite i olabavite situaciju, umirujete vjetar sila ravnoteže, a kad
ustanovite da je kod vas sve sjajno, ispravljate odraz u ogledalu. U skladu s tim također se
ispravlja i stvarnost.

Prije svega dopustite si osjetiti strah. Ali također ne zaboravite ponavljati u svakom
povoljnom trenutku da se svijet brine o vama. Sve će proći. Zašto sve želite odjednom?
Ogledalo djeluje sa zakašnjenjem, zato je potrebno vrijeme kako bi se vaša stvarnost preuredila.

I unutarnji svijet treba biti čist. Unutarnji svijet uglavnom onečišćuju dva
kompleksa od kojih u manjoj ili većoj mjeri svatko pati: osjećaj krivnje i osjećaj manje
vrijednosti. Tog se smeća nije lako osloboditi i njega se možete riješiti samo konkretnim
djelovanjem. To djelovanje podrazumijeva da se prestanete opravdavati i štititi svoje značenje s
time ste se upoznali u knjigama o transurfingu. Koordinacija važnosti čisti svijet iznutra.
Uz to možemo još dodati prvo načelo freilinga: odrecite se namjere da nešto dobijete,
zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli. U bilo kakvim
situacijama koje su vezane za privatnu ili poslovnu komunikaciju, dobit ćete sve što želite, bez
izražavanja te želje. Potrebno je samo preorijentirati svoju namjeru: zamijeniti "što želim dobiti"
sa "što mogu dati". To odmah na neshvatljiv način uklanja gotovo sve poteškoće koje su
proizašle u osobnim i poslovnim odnosima, što znači da će i uzroka za zabrinutost biti puno
manje.
Oba načela - koordinacije važnosti i freilinga - pružaju vam ono čemu mnogi teže, ali ga
imaju vrlo malo - osjećaj unutarnje slobode. To je nešto što čovjek ima kad osjeća unutarnju
cjelovitost, samodostatnost i živi u skladu sa svojim temeljnim načelima. Ako ljudi u sebi ne
nalaze oslonac, pokušavaju ga pronaći u izvanjskom svijetu. Kao odgovor na taj zahtjev javlja se
prijedlog - široka ponuda klatna - uhvati se za bilo koje i ljuljaj se. Dobivajući unutarnje
uporište, čovjek postaje os oko koje se svijet počinje okretati.

Ispravljanje stvarnosti

Praznici su završili. Nakon nekoliko dana bezbrižnog odmora i veselja za neke nastupa crn
period. To se često događa ako se stvarnost ne drži pod kontrolom. Ne uspijeva nam uvijek
nositi praznik sa sobom. No ne smije se dopustiti da sloj svijeta dospije u tamne predjele
prostranstva varijanti. Ma što da se događa, znate da imate načelo koordinacije namjere -
univerzalni instrument koji ispravlja bilo kakvu složenu situaciju. Glasi ovako:
Ako događaje, koji se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, upravo će takvi i biti.
Kao što znate, dualizam je neodvojivo svojstvo našeg svijeta. Sve ima svoju suprotnu
stranu. Postoji svjetlo i tama, crno i bijelo, pozitivno i negativno i tako dalje. Svaka se ravnoteža
u prirodi može smjestiti ili na jednu ili na drugu stranu. Kada hodate po brvnu i nagnete se na
jednu stranu, podižete ruku s druge strane kako biste kompenzirali nagib. Svaki događaj na liniji
života također ima dva kraka: povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se sretnete s ovim ili onim
događajem, birate kako ćete se odnositi prema njemu. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći
ćete se na povoljnom kraku linije života. Međutim, sklonost negativizmu navodi čovjeka da
izražava nezadovoljstvo i bira nepovoljan krak.
Čovjek je već od jutra razdražen zbog neke sitnice, a zatim još više i više i tako mu se
cijeli dan pretvara u niz neugodnosti. I sami vrlo dobro znate da ako zbog sitnice izgubite
ravnotežu, odmah slijedi dramatičan razvoj negativnog scenarija. Čim vas je nešto rasrdilo,
odmah slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne dolazi sama". No do niza
neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se
oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Razljutila vas je neka sitnica i već odašiljete frekvenciju
negativnog stava. Negativan stav stvara potencijal napetosti koji uzima dio vaše energije
namjere pa već djelujete neučinkovito i susrećete se s novom, još većom neugodnošću.
A sada zamislite drugačiji scenarij. Susretnete se s nekom mučnom okolnošću. Pričekajte
s formiranjem svog negativnog stava i primitivnom reakcijom na razini školjke. Bez obzira na
sve, ugodite se na pozitivan ton i pretvarajte se da vas taj događaj raduje. Pokušajte naći nešto
pozitivno u mučnom događaju. Ako ništa ne nađete, svejedno se poveselite. Usvojite "idiotsku"
naviku veseliti se nevoljama. To je mnogo ljepše nego uzrujavati se i jadikovati zbog svake
sitnice. Preostaje vam uvjeriti se da vam u većini slučajeva neugodnost zapravo ide naruku. Čak
i ako ne bude tako, možete biti uvjereni da ćete, zahvaljujući svom pozitivnom stavu, osjetiti da
ste na povoljnom kraku gdje ste izbjegli neke druge neugodnosti.
Koordinacija je najučinkovitiji način kretanja prostranstvom varijanti. Ako svaki događaj
dočekate kao pozitivan, uvijek ćete dospjeti na povoljan krak te sve češće nailaziti na val
uspjeha. Djelujete namjerno i svjesno, a ne lebdite u oblacima. Na taj način balansirate na valu
uspjeha.

Kad bliska osoba umire ili je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, u to sam sigurna,
no kako to ispravno učiniti? U velikoj sam nevolji jer je moja mama paralizirana.
Trenutačno ne mogu umanjiti značenje toga. Danonoćno sam u bolnici i medicinskom
osoblju se to ne sviđa. Pokušavam vrtjeti slajdove u kojima skupa s majkom šećem
Petrogradom u ljeto 2005. godine.
Neću vam izražavati svoje suosjećanje i tješiti vas budući da znam da vam to ne treba,
niti će vam pomoći. Zato ću odmah prijeći na stvar. Vaše je pitanje: "Kad bliska osoba umire ili
je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, no kako to ispravno učiniti?"
Treba učiniti potpuno suprotno od onoga što vi radite. Kao prvo, vi svom snagom patite i
samim tim otežavate majčino stanje. Vama se, baš kao i svim ostalim "normalnim" ljudima,
može činiti da je normalno tugovati zbog nevolje koja se događa bliskoj osobi. No tom patnjom
na najučinkovitiji način programirate pogoršanje situacije.
Kao drugo, vi kao "normalan" transurfer nastojite ponovno svom snagom "vrtjeti slajdove"
i samim tim pozivate na djelovanje sile ravnoteže koje će također sve samo pogoršati.
Što treba učiniti? Prestati patiti, prestati nastojati nešto promijeniti i zatim olabaviti
situaciju sve dok se ne uspijete smiriti. Kad se manje-više smirite, uzmite kao svakodnevno
pravilo pola sata na dan vrtjeti slajd o tome kako je vaša majka svaki dan sve zdravija. Ako se
time budete bavili sustavno i spokojno, ne iscrpljujući se patnjom, stvarno će doći do
poboljšanja.

Izgubila sam osjećaj cjelovitosti i unutarnje radosti. Pokušavam ga se prisjetili, osjetiti ga,
no ništa se ne događa. U glavi je mnogo misli koje se isprepliću, a niti jedne oblikovane
ideje. Ne paničarim, ali mi se takvo stanje nimalo ne sviđa. Što mogu poduzeti u ovakvoj
situaciji? Znam što želim: samouvjerenost, duševnu ugodu i radost.
Trebate ispraviti stvarnost - izvesti sloj svog svijeta iz mutnog oblaka u čisti predio
prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept, jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako se umiruje uplakano
dijete? Nagovaranje neće pomoći. Treba se malo provozati s njim, pokazati mu da brinete,
sudjelujete, dati mu svoju pažnju. Kad vam je loše, to dijete u vama plače. Pobrinite se za
njega. Bez obzira na to što mnogi od nas djeluju ozbiljno, čvrsto, kruto i slično, svi mi u biti
ostajemo djeca.
"Provozajte se na vrtuljku", što znači da se bavite onime što vam se najviše sviđa. Za
ispravljanje stvarnosti uzmite poseban time-out tijekom kojeg će te se jednostavno odmarati, ne
razmišljajući o problemima. Recite si: "Danas sa svojim svijetom idem u šetnju!" Utrošeno
vrijeme je vrijedno toga jer će se sloj obvezno očistiti - o njemu puno toga ovisi. Kupite omiljenu
poslasticu: "Probaj, moj mili, oporavi se." Posvetite sebi i svojem zadovoljstvu cijeli dan.
Njegujte se, brižno se spremite u krevet: "Spavaj, milo moje, tvoj će se svijet za sve pobrinuti."
Sljedećeg dana, ako ne budete lijeni poštovati načelo koordinacije namjere, osjetit ćete
kako stvarnost oko vas počinje poprimati sve toplije, ugodnije nijanse - sloj izlazi iz mutnog
predjela.

Šutnja vječnosti

možemo stvoriti ono čega u
stvarnosti još nema tako što ćemo usmjerenom energijom misli realizirati odgovarajući sektor
prostranstva varijanti.
Za materijaliziranje onoga što zamislimo potrebno je određeno vrijeme i svrsishodna
koncentracija pozornosti. Želje se ne ispunjavaju, a snovi ne ostvaruju - u stvarnost se
utjelovljuje samo misaona slika stvorena u jedinstvu duše i razuma ili nepokolebljiva namjera.
Ako duša stremi prema cilju, ali razum sumnja u njegovu ostvarivost ili razmišlja o sredstvima
njegova postizanja, slika se razdvaja i zbog toga se odraz u ogledalu nikako ne može oblikovati.
Analogno, ako je "zdrav razum" donio nekakvu odluku proračunalo i argumentirano, kako mu se
čini, dok duša osjeća nemir i težinu, slika ponovno neće biti jasna.
Da biste dušu i razum usmjerili u jedinstvo, trebate potražiti SVOJ cilj - put na kojemu
neće nastajati proturječja između naredbi srca i realija života. U pravilu, kad čovjek ne prati svoj
put, proturječje nastaje u nesuglasju želje i mogućnosti njezina ostvarivanja. Teško je naći
upravo svoj put, međutim, to ne znači da čovjek ne može uspjeti na putu koji je odabrao. U tom
je slučaju za ostvarenje želje potrebna nepokolebljiva namjera, baš kao i sustavan rad sa
slajdom cilja. Treba samo shvatiti da namjera nije naprezanje svih snaga, već koncentracija
pozornosti.

Materijalizacija sektora prostranstva varijanti događa se samo pod uvjetom da se dovoljno
dugo djeluje fokusiranom energijom misli. Kad bi se svaka ideja koja nam padne na pamet
trenutačno realizirala, u našem bi svijetu vladao potpuni kaos. Ako želite u ogledalu vidjeti sliku
svojih misli, kontrolirajte usmjerenost svoje pozornosti, djelujte s nepokolebljivom ustrajnošću,
jednostavno radite sa slajdom redovito, i to je sve što trebate činiti.
U početku ćete se trebati pomiriti s činjenicom da se u stvarnosti ništa ne mijenja, no to
ne znači da se ništa ne događa. Ne zaboravite da dvostrano ogledalo ima usporenu reakciju.
Malo-pomalo u odrazu će se početi pojavljivali ono što odgovara vašoj namjeri. Ponavljam,
glavno je djelovati s nepokolebljivom ustrajnošću, poštujući načelo koordinacije. Znajte: ako
svijetu proglasite svoju nepokolebljivu namjeru, prije ili kasnije, otvaraju se vrata - stjecaj
okolnosti koji omogućuje da se ostvari ono što ste zamislili. Razum na početku ne naslućuje
postojanje takvih vrata, no kad se ona otvore, uvjerit će se: što se prije činilo neostvarivim,
potpuno je realno.
Opažanjem svih novih manifestacija djelovanja namjere, razum će postupno steći
sigurnost u uspjeh i tako će se ukloniti nesuglasje između želje i mogućnosti. Slika će se
fokusirati i u ogledalu stvarnosti počet će se ocrtavati vidljiv obris željenog cilja. Vjera po kojoj
"neka vam bude" nije obvezna; potreban je konkretan sustavni rad. Ma što se događalo oko vas
- neka se i čini da sve ide kvragu - vaša pozornost mora biti usmjerena na konačan cilj. Kad
zapazite realno poboljšanje, pojavit će se i vjera. No do tada treba jedno vrijeme hodati
"zavezanih očiju". Kao u onoj priči; ako se osvrneš.., no pretpostavimo da se nećeš skameniti,
ali ništa nećeš postići - to je zaista točno. Tko može izdržati tu šutnju vječnosti kad se ništa ne
događa i cilj se nikako ne nazire iza horizonta, taj će stići do svoje Amerike.

Pod utjecajem snova

Inke je uništila njihova vjera u neizbježnost budućnosti. Vjera, kakva god bila, nikad nije
obmana - ona je izbor koji se ostvaruje. Mogli su odabrati slobodnu sudbinu, međutim odabrali
su predodređenu. Šteta, zar ne?
Čovjek samo treba uzeti sudbinu u svoje ruke i okolnosti će odmah izgubili svojstvo
fatalne neizbježnosti. Brodić je moguće usmjeriti na bilo koju suprotnu stranu od sudbine koja
kao da je unaprijed određena. Sve je vrlo jednostavno. Život je poput rijeke. Ako veslate sami,
možete sami odabrati smjer, a ako se samo prepuštate toku, prisiljeni ste ploviti u smjeru bujice
u kojoj ste se našli. Na primjer, ako želite karmu, imat ćete karmu. Razmišljajući o tome da vaša
sudbina ovisi o nekim nemilosrdnim okolnostima ili pogreškama iz prošlih života, ostvarujete
odgovarajuću varijantu. Volja je vaša jer ste vi dijete Boga. A ako želite biti Gospodar svoje
sudbine, i to ovisi o vama. Dvostrano će se ogledalo sa svime složiti. Pitanje je samo znate li se
njime koristiti.

Razum je taj koji u konačnici određuje cilj. Razum na sebi svojstven način pokušava
pronaći cilj logičnim putem. To je pogrešno. Nije njegov zadatak tražiti cilj, nego ga na vrijeme
prepoznati. Duša ga sama pronalazi i to ćete osjetiti, no potrebno joj je pružiti mogućnost
izbora. Treba proširiti svoj vidokrug: otići kamo još niste išli, pogledati ono što niste vidjeli,
prihvatiti novu informaciju, općenito, iščupati se iz kruga svakodnevice. A dalje pozornije
osluškivati glas srca. Kad se susretnete s određenom informacijom, osjetite da je duša
usplamtjela, a razum zadovoljno razmišlja o tome, možemo pretpostaviti da ste našli to nešto.

Ako većinom obraćate pozornost na partnerove nedostatke koje nikako ne prihvaćate,
ogledalo vam takve partnere još više podmeće. Čudeći se zašto vas oblijeću upravo takvi ljudi vi
se ljutite, što znači da se vaše misli usredotočuju na ono što ne želite. Ogledalu je svejedno
kakve osjećaje izražavate dok mislite na nešto, ono samo odražava sadržaj vaših misli, ništa
više ni manje.
Da biste ispravili situaciju, prvo je potrebno ispuniti pravilo transurfinga: "Dopustite sebi
da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu", a drugo, trebate svjesno preusmjeriti
svoju pozornost na osobine drugih ljudi koje vam se sviđaju. Usredotočite se na ono što želite
dobiti. Ogledalo svijeta odražava upravo onu sliku na koju je fokusirana vaša pozornost.
Naviknite se promatrati, pronalaziti, tražiti u ljudima ono što vam treba i vidjet ćete kako će se
brzo početi mijenjati svijet oko vas.

Koordinacija optimizma

Refleksni negativizam je način na koji živi školjka, nesvjestan san na čiji tijek niste u
stanju utjecati. Vaš je razum navikao bez razmišljanja pokvariti raspoloženje zbog bilo kakve
neugodne okolnosti, zbog čega se linija života svaki put premješta na negativan krak na kojem
stvari postaju još gore. Eto, po takvom vas se lancu negativnih krakova i prenosi u mračne
predjele.
Da biste preuzeli kontrolu nad događajima, trebate svjesno upravljali svojim ponašanjem.
Ne trebate si tupo ponavljati da je sve u redu kad je stvarno sve loše. Riječ je o tome da se
probudite, to jest sagledate situaciju i svoj odnos prema njoj. Postoji izreka: "Ako pogledaš - ne
isplati se živjeti, ako razmisliš - onda se isplati." Kad naiđete na nekakvu negativnu okolnost,
trebate se zaustaviti na raskrižju, osvijestiti se i razmisliti.

Dobivate onu stvarnost na koju su usredotočene vaše misli.
Nalazite se u jednom te istom snu sve dok ste na njega usredotočeni.
Da biste se izvukli iz te stvarnosti, pozornost treba preusmjeriti na onu stvarnost koju
biste željeli imati. Ne nagovarajte se zavoljeti sadašnjost, nego svjesno preselite svoj pogled na
budućnost. Misli treba stalno iznova vraćati na željeni cilj. Razum s vremena na vrijeme treba sa
svih strana podešavati situacije u kojima je cilj već postignut. Cilj se postojano mora nalazili u
kontekstu trenutačne stvarnosti, biti podloga. Gdje god se nalazili, što god se događalo, ne smije
se zaboravljati na cilj, već ga stalno treba oživljavati u sjećanju,
Ako uspijete na taj način zadržavati pozornost usredotočenu na stvarnost cilja, trenutačna
će se stvarnost doslovno pred vašim očima početi mijenjati. Osjetit ćete to. Prethodna se
stvarnost više neće činiti tako mračnom. Opažajte sve najmanje promjene i nastavljajte misli
usmjeravati k cilju. Oko vas će se početi događati neshvatljive stvari - vidjet ćete kako se
stvarnost polako, ali stalno mijenja u skladu sa slikom koju držite u svojim mislima.

Cijepljenje protiv praznovjerja

Ako transurfing i možemo nazvati klatnom, onda je to vrlo osebujno klatno: umjesto da
"sve stjera u zajednički stroj", svakoga poziva da slijedi svoj vlastiti, jedinstveni put. Ovdje je
jedini zajednički faktor širenje tog Znanja, ništa više od toga.

Zakonitost kontrasta

Ako od samog početka, sve ide dobro, možemo se nadati da će se tako i nastaviti, iako za
to također nema nikakva jamstva. Na jamstvo možemo računati samo u suprotnom slučaju. Ako
se vrata otvaraju s mukom i kroz njih se treba probijati, možemo se hrabro vratiti nazad i tražiti
druga. Tijek varijanti uvijek ide putem najmanjeg otpora i taj je put optimalan. To ne znači da,
ako se progurate kroz tuđa vrata, nećete doći do kraja. Jedno je nedvojbeno ondje vas očekuje
hrpa problema i poteškoća. Zato je bolje da uzmete kao pravilo: ako vrata teško popuštaju,
treba tražiti druga.

Cilj i pravo

Cilj života je služenje Bogu. Služenje nije klanjanje, nego sukreacija s Njim. Bog svijetom
upravlja, preko svega živoga. Ne postoji drugi način postojanja osim u obliku života - u svoj
raznovrsnosti njegovih manifestacija. Nije li razlog zbog kojeg se nikako ne nalazi potvrda
Njegova postojanja taj što on živi u svemu: u travčici, cvijetu, leptiru, u samom čovjeku? Život
je san Boga. Reinkarnacija je svojevrstan prijelaz iz jednog u drugi san. Sva bića teže istom cilju
- živjeti, što znači sukladno sa svojim mogućnostima upravljati tom stvarnošću. Upravljanje
stvarnošću je i cilj, i mogućnost, i pravo. Ako uzmete svoje pravo, ostvarujete Božju volju i živite
ispunjen život, a ako ne, postaje vam sve gore.

možete se jednostavno obratiti sebi
budući da se djelić Boga nalazi u svakome od nas. Niti ja, niti svećenik, nitko ne može biti
posrednik između vas i Boga. Samo ćete vi, nakon što se obratite sebi, dobiti odgovore na sva
pitanja.

Vrtuljak Čuvara

Dopustite si to i mirno nastavite putem jedinstva duše i razuma.
Ako imate ono što se u transurfingu naziva odlučnost imanja i djelovanja, Vratar će u
pravo vrijeme otvoriti potrebna vrata, a izvanjska će namjera maštu pretvoriti u stvarnost.

Sad je došao trenutak da odgovorim na pitanje tko sam ja. Ja sam nitko. I istodobno sam
ono što ste i vi - Božji sin. Gospodin Bog - moj Otac - pustio me da prošećem ovim svijetom.
Volim li ja njega, slušam li ga - to se nikoga ne tiče. Sa svojim Ocem komuniciram izravno,
srcem, a ne kroz rešetke ispovjedaonice. Sam svojom namjerom oblikujem sloj svojeg svijeta i,
ako to ne smeta drugoj Božjoj djeci, nikome ne moram ni za što polagati račune.

Rječnik pojmova

Ciljevi i vrata

Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna
čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim
ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih
želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do
vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato
što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i
problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata.

Čuvareva zagonetka

"Svaki čovjek može steći slobodu biranja svega što želi. Kako steći tu slobodu?" Čovjek ne zna
da ne mora s mukom postizati ono što želi, već da to jednostavno može dobivati. Zvuči sasvim
nevjerojatno, ali je ipak upravo tako. Odgovor na ovu zagonetku saznat ćete tek kada pročitate
knjige o transurfingu do kraja. Ne pokušavajte odmah zaviriti u posljednje poglavlje, jer vam
odgovor neće biti jasan.

Freiling

Freiling je učinkovita tehnologija ljudskih odnosa koja je sastavni dio transurfinga. Glavno načelo
freilinga možemo formulirati na sljedeći način: Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite
je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Djelovanje tog načela temelji se na tome da vaša izvanjska namjera iskorištava unutarnju
namjeru partnera bez ograničavanja njegovih interesa. U konačnici od čovjeka dobivate ono što
niste mogli dobiti običnim metodama unutarnje namjere. Slijedeći to načelo, postići ćete
dojmljive rezultate u privatnim i poslovnim odnosima.

Izbor

Transurfing predlaže načelno drugačiji pristup postizanju cilja. Čovjek bira, kao da naručuje u
restoranu, ne brinući o sredstvima postizanja. Na kraju se cilj većim dijelom ostvaruje sam,
neovisno o izravnom djelovanju naručitelja. Vaše se želje neće ispuniti. Vaša se maštanja neće
ostvariti. Ali vaš je izbor nepovrediv zakon i on će se neminovno realizirati. Svrhu izbora
nemoguće je objasniti dvjema riječima. Cijeli transurfing govori o tome što je izbor i kako ga
ostvariti.
Jedinstvo duše i razuma

Razum ima volju, ali ne može upravljati izvanjskom namjerom. Duša može osjetiti svoju
istovjetnost s izvanjskom namjerom, ali nema volju. Ona leti u prostranstvu varijanti kao
papirnati zmaj kojim je nemoguće upravljati. Da bi se izvanjska namjera podredila volji,
potrebno je postići jedinstvo duše i razuma. To je stanje u kojem se osjećaji duše i misli razuma
spajaju ujedno. Na primjer, kad je čovjek ispunjen radosnim zanosom, njegova duša "pjeva", a
razum "zadovoljno trlja ruke". U takvom stanju čovjek može stvarati. No događa se da se duša i
razum ujedine u nemiru, strahovima i mržnji. Tada se ostvaruju najgora očekivanja.
Naposljetku, kada zdrav razum tvrdi jedno, a srce se tomu protivi, znači da duša i razum nisu
usklađeni.

Klatno

Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak
način, njihove se "valne dužine misli" slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju
nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijsko strukture - klatna. Te se strukture počinju
razvijati samostalno i podčinjavali ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj
destruktivnog klatna gubi slobodu - mora biti kotačić u velikom mehanizmu.
Što je više ljudi - sljedbenika - koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije
"njiše". Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihanja. Na primjer, ljuljačku se
može zanjihati samo ulaganjem sile određeno frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija.
Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihanja gase. Kada sljedbenika više uopće
ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije:
negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost,
očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje,
ponos, oholost, prezir, gađenje, uvrijeđenost, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća je opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna ta što klatno
svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi
se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Klatno je u svojoj suštini egregor, ali time ni blizu nije sve rečeno. Pojam "egregor" ne
odražava čitav splet nijansi međudjelovanja čovjeka i energetsko-informacijskih struktura.

Koordinacija namjere

Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvrđuje da je čovjek sposoban
utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti -
povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se
prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku
života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate
nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne
dolazi sama". No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa
prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje
sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih
krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine
negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u
pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav negativisti postižu u svojim najgorim
očekivanjima.

Koordinacija važnosti

Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama, nego
klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji
popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i
sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i
namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda
bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što
osvajati - jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potrebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi
i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke
se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.

Linija života

Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica.
Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz
drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i
scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov
život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i
scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazile na onim
linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema
svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama
razvoja događaja.

Materijalna realizacija

Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati.
Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. "Osvjetljavanjem"
odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju
izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije.
Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje
vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet
nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.

Namjera

Namjeru otprilike možemo definirati kao odlučnost imanja i djelovanja. Ne ostvaruje se želja,
nego namjera. Poželite podići ruku. Želja je oblikovana u vašim mislima i shvaćate da želite
podići ruku. Hoće li želja podići ruku? Ne, želja sama po sebi ne stvara nikakvu aktivnost. Ruka
se podiže samo kad su misli o želji odrađene i ostala je samo odlučnost djelovanja. Može li
odlučnost djelovanja podići ruku? Također ne može. Donijeli ste završnu odluku da ćete podići
ruku, ali se ona i dalje ne pomiče. Što onda podiže ruku? Kako definirati ono što slijedi nakon
donesene odluke?
Ovdje se vidi bespomoćnost razuma da ponudi smisleno objašnjenje što je to namjera.
Naša je definicija namjere kao odlučnosti imanja i djelovanja tek preludij za silu koja konkretno i
ostvaruje djelovanje. Preostaje nam da jednostavno konstatiramo činjenicu da se ruka ne podiže
željom ili odlukom, već namjerom.
Namjera se dijeli na unutarnju i izvanjsku. Unutarnja namjera podrazumijeva aktivno djelovanje
na okolinu - to je odlučnost djelovanja. Izvanjska namjera je odlučnost imanja, kada se svijet
sam podčinjava čovjekovoj volji. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces
kretanja prema cilju. Izvanjska je namjera koncentracija pozornosti na to kako se cilj sam
ostvaruje. Unutarnjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom izabire. Sve što je povezano s
magijom i paranormalnim pojavama odnosi se na područje izvanjske namjere. Sve što može biti
postignuto u okvirima uobičajenog svjetonazora dostiže se snagom unutarnje namjere.

Odnosi zavisnosti

Odnosi zavisnosti se određuju postavljanjem uvjeta poput "ako ćeš ti tako, onda ću ja ovako..."
"Ako me voliš, znači da ćeš sve ostaviti i sa mnom otići na kraj svijeta"; "Ako se ne oženiš
mnome (ne udaš za mene), znači da me ne voliš"; "Ako me hvališ, družit ću se s tobom"; "Ako
mi ne daš svoju lopaticu potjerat ću te iz pješčanika."
Kad ljubav prelazi u odnose zavisnosti, neizbježno nastaje polarizacija i sile ravnoteže se
narušavaju. Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja.
Drugim riječima, takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta
njegove ljubavi.
Ravnoteža se narušava u slučaju ako se jedno uspoređuje s drugim ili mu se
suprotstavlja. "Mi smo ovakvi, a oni su drugačiji!" Na primjer, nacionalni ponos: u usporedbi s
kojim nacijama? Osjećaj manje vrijednosti: u usporedili s kim? Ili ponos na sebe samoga: u
usporedbi s kim?
Gdje postoji suprotstavljanje, tamo se neizbježno uključuju sile ravnoteže. Njihovo je
djelovanje usmjereno ili na to da "rastave" suprotstavljene subjekte, ili da ih ujedine uz
obostranu suglasnost, ili na izazivanje sukoba. Ako ste vi stvorili polarizaciju, djelovanje sila bit
će prije svega usmjereno protiv vas.

Polarizacija

Suvišni se potencijali stvaraju kada se nekim osobinama pridaje preveliko značenje. A odnosi
zavisnosti među ljudima stvaraju se kad se međusobno počnu uspoređivati, suprotstavljati i
postavljati uvjete poput "ako ćeš ti tako, ja ću ovako". Sam po sebi suvišni potencijal nije tako
strašan sve dok iskrivljena procjena postoji neovisno, sama po sebi. Ali čim se neprirodno
preuveličava u procjenjivanju jednog objekta, odnosno uspoređuje ga se s drugim, stvara se
polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže. Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti stvorenu
polarizaciju i njihovo je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu
polarizaciju stvorio.

Potaknuti prijelaz

Katastrofe, elementarne nepogode, oružani sukobi, ekonomske krize razvijaju se spiralno. U
početku nastaje zaplet, zatim razvoj, sve se više pojačava napetost pa slijedi kulminacija,
emocije su na vrhuncu i na kraju dolazi rasplet - sva se energija rasipa u prostor i nastaje
privremeno zatišje. Otprilike se slično ponaša i vodeni vrtlog.
Pozornost grupe ljudi dospijeva u stisak omče klatna koje se počinje sve snažnije njihati
povlačeći za sobom nesretne linije života. Čovjek reagira na prvi trzaj klatna - na primjer,
reagira na negativan događaj, sudjeluje u zapletu i nalazi se u zoni djelovanja spirale koja se
počinje brzo vrtjeti i povlačiti ga poput lijevka.
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek
postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klatna i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja
potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način
negativan događaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.

Prostranstvo varijanti

Prostranstvo varijanti je informacijska struktura. To je beskonačno polje informacija koje
sadržava sve moguće varijante bilo kakvih događaja koji se mogu zbiti. Može se reći da je u
prostranstvu varijanti sve što je bilo, što jest i što će biti. Prostranstvo varijanti služi kao
šablona, koordinatna mreža gibanja materije u vremenu i prostoru. I prošlost i budućnost u
njemu se nepomično čuvaju, kao na filmskoj vrpci, a vremenski se učinak očituje samo kao
posljedica premještanja zasebnog kadra u kojem se osvjetljava sadašnjost.
Svijet istodobno ima dva oblika: fizičku stvarnost, koju možemo dotaknuti rukama, i
metafizičko prostranstvo varijanti koje se nalazi izvan okvira percepcije, ali zbog toga nije manje
objektivno. lako je pristup tom polju Informacija u principu moguć. Upravo odatle dolaze
intuicija i vidovitost. Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti
novu verziju kuće od starih cigli. Mozak ne čuva samu informaciju, već nešto nalik na adresu
informacije u prostranstvu varijanti. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum, uz
pomoć duše, dobiva iz prostranstva varijanti.
Snovi nisu iluzija u uobičajenom smislu te riječi. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih
uistinu vidi. Ono što promatramo u stvarnosti jesu realizirane varijante. Snovi nam pokazuju što
se moglo dogoditi u prošlosti ili u budućnosti. San je putovanje duše u prostranstvu varijanti.

Sektor prostranstva varijanti

U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg
razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je
vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li,
prostranstvo varijanti je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i
scenografiju. Što je udaljenost medu sektorima veća, veće su razlike u scenarijima i
scenografijama, čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijanti. Teoretski ne postoje
nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijanti
beskonačno.

Sile ravnoteže

Svugdje gdje postoji suvišni potencijal, pojave se sile ravnoteže koje su usmjerene na njegovo
uklanjanje. Potencijal stvara naša mentalna energija kada nekom predmetu pridajemo suviše
veliko značenje.
Na primjer, usporedimo dvije situacije: u prvoj stojite na podu svog doma, a u drugoj na rubu
provalije. U prvom slučaju uopće niste zabrinuti. U drugom slučaju situaciji pridajete jako veliko
značenje. Učinite li jedan nesmotren pokret, dogodit će se nešto nepopravljivo. Na energetskoj
razini činjenica da jednostavno stojite ima isto značenje kako u prvom, tako i u drugom slučaju.
No stajanjem nad provalijom svojim strahom podižete napetost, stvarate nejednakost na
energetskom polju. Zbog toga se stvaraju sile ravnoteže kojima je cilj ukloniti tu nejednakost.
Čak možete i realno osjetiti njihovo djelovanje. S jedne vas strane neobjašnjiva sila vuče prema
rubu, a s druge vas vuče da se odmaknete od ruba. Kako bi uklonile suvišni potencijal vašeg
straha, sile ravnoteže trebaju vas samo odmaknuti od ruba ili vas baciti u provaliju i s tim
završiti. Takvo njihovo djelovanje i osjećate.
Djelovanja sila ravnoteže nakon uklanjanja suvišnih potencijala stvaraju lavovski dio
problema. Njihova je podmuklost u tome što čovjek često dobiva upravo suprotno od željenog.
Pritom je sasvim nejasno što se događa. Iz toga proizlazi osjećaj da ovdje djeluje nekakva
neobjašnjiva zla sila, poput svojevrsnog "zakona podlosti".

Slajd

Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje
vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju ni drugima. Tada, dok komunicirate s
ljudima, u svoj "projektor" stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slajd je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira
jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora
očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati da rade za nas. Ako
namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta.
Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do
materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijanti.

Sloj svijeta

Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj
svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u
oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta zasebnu stvarnost. Ta
stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u
individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene "vremenske prilike": jutarnja
svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do
prirodni katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima,
čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način
razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu
vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.

Suvišni potencijal

Suvišni potencijal je napetost, mjestimična uzburkanost u jednolikom energetskom polju. Takvu
nejednolikost stvara energija misli kada se nekom predmetu pridaje suviše veliko značenje. Na
primjer, želja je suvišni potencijal budući da strastveno željeni predmet nastoji privući ondje
gdje ga nema. Iscrpljujuća želja da imate ono što nemate, stvara energetski "pad tlaka" koji
uzrokuje vjetar sila ravnoteža. Drugi primjeri suvišnih potencijala su nezadovoljstvo, osuđivanje,
ushićenost, duboko poštovanje, idealizacija, precjenjivanje, omalovažavanje, taština, osjećaj
nadmoćnosti, krivnje, manje vrijednosti.

Tijek varijanti

Informacija nepomično leži u prostranstvu varijanti u obliku matrice. Struktura informacija
organizirana je u lance koji su međusobno povezani. Uzročno-posljedične veze stvaraju tijek
varijanti.
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju
pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama
po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku
varijanti.
Tijeku se ne treba aktivno suprotstavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno
ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži
najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara
gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako
ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći
samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U
prostranstvu varijanti postoji sve, ali velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante
na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.

Transurfing

Riječ transurfing nisam izmislio, već se ona strovalila na mene s onog mjesta odakle dolaze svi
ostali termini i sav sadržaj knjige. I sam do određenog trenutka nisam razumio njegovo
značenje. Ovdje je čak nejasno na što bi nas ta riječ mogla asocirati. Značenje te riječi mogli
bismo tumačiti kao "klizanje kroz prostranstvo varijanti", ili kao "transformaciju potencijalno
moguće varijante u stvarnost", ili kao "prijelaz kroz linije života". Ali općenito, ako se bavite
transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće. Riječ transurfing se izgovara kao što
se i piše. Ako se nekome sviđa pojam izgovarati na engleskom, samo neka izvoli.

Val sreće

Val sreće oblikuje se kao skup linija života naklonjenih vama. U prostranstvu varijanti postoji sve
pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, po
inerciji možete skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako
za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i
odmaknuto od vala sreće.

Važnost

Važnost se pojavljuje kad se nečemu pridaje suviše veliko značenje, To je suvišni potencijal u
čistom obliku i da bi ga uklonile, sile ravnoteže stvaraju probleme onome tko taj potencijal
stvara. Postoje dva oblika važnosti: unutarnja i izvanjska važnost.
Unutarnja ili vlastita važnost javlja se kao posljedica procjene svojih vrlina ili mana.
Formula unutarnje važnosti glasi ovako: "Ja sam važna osoba" ili "Ja radim važan posao." Kada
kazaljka važnosti zapne, na djelo stupaju sile ravnoteže i "važna zvjerka" dobiva po nosu. Onoga
tko "radi važan posao" također čeka razočaranje: ili taj posao nikomu neće trebati ili će biti vrlo
loše odrađen. Postoji i suprotan pristup, odnosno umanjivanje svojih vrlina, samoponižavanje.
Veličina suvišnog potencijala u oba je slučaja jednaka, razlika je samo u predznacima.
Izvanjsku važnost također na umjetan način stvara čovjek kada pridaje preveliko
značenje predmetu ili događaju iz svijeta oko sebe. Formula izvanjske važnosti je: "Za mene
veliko značenje ima to i to" ili "Jako mi je važno da učinim to i to." Pritom se stvara suvišni
potencijal i sav će posao biti upropašten. Zamislite da trebate prijeći preko brvna koje leži na tlu.
Ništa jednostavnije. Zatim morate prijeći preko tog istog brvna, ali postavljenog tako da spaja
krovove dviju katnica. To vam je jako važno i nećete se uspjeli uvjeriti u suprotno.

Znakovi

Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što
stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek
varijanti stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama
manje-više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života
međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika
se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da
nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave
ne morate primijetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste
osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj
pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što
uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.

23.01.2014. u 09:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Tajne potpuno zdravih ljudi

Patrick Holford
Izdavač: Mozaik
Ocjena: *****

Na vaše zdravlje ne utječe samo ono što jedete, nego i ono što vaše tijelo probavlja i iskorištava. Svaka stanica i svaka kemijska reakcija u vašem tijelu svake sekunde ovise o tome što jedete te kako to probavljate i iskorištavate. Dakle prva je tajna potpunog zdravlja kako optimizirati sposobnost probavljanja i iskorištavanja hranjivih tvari koje konzumirate, te prije svega, kako se pravilno hraniti i dopunjavati hranu dodacima.

Metabolički sindrom ili povišeni glikozilirani hemoglobin upućuju na rizik za dijabetes, srčanu bolest, debljanje (osobito oko struka), depresiju, gubitak pamćenja i rak dojke. To se lako regulira prehtanom s niskim glikemijskim potencijalom i uzimanjem određenih dopuna prehrani.

Zdravlje nije tek odsutnost bolesti, ono je također pozitivno stanje – obilje životne energije ili zadovoljstva u svojoj koži. Osim odsutnosti boli, tu je i niz drugih koristi koje ljudi navode u mojem izvještaju o načelima potpunog zdravlja: hitro buđenje, obilje energije, britak um, postojano raspoloženje, dobra motivacija, dobar izgled kože, nenaporno skidanje kilograma.

Karakteristike superzdravih: neisrpna energija, životni optimizam, bistar um, pozitivan pogled na svijet, radost življenja, tjelesna kondicija, rijetko/nikada bolesni, punina života, snažno tijelo, zadovoljstvo.

Ako u svojoj prehrani i načinu života ništa ne promijenite, s vremenom vam nije isto – gore vam je.

Promjene nije nikada lako uvoditi i opire im se cijela naša kultura. Prehrambena industrija, farmaceutska industrija, čak i zdravstveni sustav profitiraju od načina na koji živimo. I sami se opiremo promjenama. Volimo pojesti s nogu, kupiti slatke grickalice, otići na čašicu ili kapučino, živjeti lagodno. Zato većina nas jednostavno nastavlja živjeti na taj način u nadi i uvjerenju da ako se ipak razbolimo, postoji neki lijek koji će nam pomoći. To je zabluda moderne medicine.

Naša je anketa pokazala da voće, povrće, orašasti plodovi i sjemenke anketirani su konzumirali ne pet obroka na dan kako je preporuka, nego čak osam i više porcija. Osoba koja je jela tri ili više komada voća na dan imala je dvostruku vjerojatnost za optimalno zdravlje od one koja voće uopće nije jela. Što se tiče plave, masne ribe, pokazalo se da jedna porcija na tjedan ne utječe na rezultate u usporedbi s onima koji uopće nisu jeli masnu ribu. No, tri ili više porcija plave ribe gotovo je udvostručilo izglede za optimalno zdravlje.

Što je u vašoj prehrani više voća, povrća, plave ribe, orašastih plodova, sjemenki i vode, veći su izgledi za optimalno zdravlje, a što je više zaslađenih namirnica, napitaka s kofeinom, crvenog mesa, mliječnih proizvoda, rafinirane hrane i soli, izgledi su manji.

Sve je više dokaza da je pogrešno potpuno izbjegavati masnoće. Prvo, kritična razvojna faza Homo sapiensa, evolucija našeg pretka, vjerojatno je bila potaknuta visokim unosom morskih plodova koje je nalazio u moćvarnim predjelima, po baruštinama i na obali. Drugo, sve više slučajeva depresije i agresije povezuje se s pomanjkanjem omega-3 masnih kiselina u plavoj ribi. Nadalje, pomanjkanje omega-3 masnih kiselina čvrsto se povezuje sa srčanom bolešću i upalnim bolestima, poput artritisa, koje su u zapadnom svijetu endemske.

Ljudsko tijelo je zadivljujuća stvar, moćnija od najvećin računala. Ono je mnogo više od skupa organa, jer sebe neprestano iznova stvara. To nam je gotovo nemoguće razumjeti. Kad se pogledate u zrcalo, čini vam se da je to isto ono lice koje vas je gledalo prije nekoliko godina – no dobro, gotovo isto. Činjenica je da se vaša koža za 21 dan potpuno obnovi, a vaša unutarnja koža – probavni sustav – nova je za 4 dana. Jednostavan primjer za to je slučaj kad opečete sluznicu u ustima jedući nešto previše vruće, a koža se za nekoliko dana zamijeni nvom. Čak se i kosti ponovo izgrade u 6 tjedana ako se slome.
Ne samo što se naše tijelo neprestano pomlađuje, u njemu se nepretano zbivaju biokemijske reakcije kako bi funkcioniralo – hranu pretvara u energiju, proizvodi hormone i druge komunikacijske module poput neurotransmitera i slično. A sve to potpuno ovisi o hranjivim tvarima: vitaminima, mineralima, esencijalnim mastima, bjelančevinama, ugljikohidratima, vodi i kisiku.

Doslovno svaka molekula u vašem tijelu potječe od onoga što stavljate u usta, stoga nije toliko važno što jedete koliko ono što probavljate i iskorištavate.

Sve što unesete u organizam moraju razgraditi posebni enzimi i druge probavne tvari koje se nalaze u sokovima u vašem probavnom sustavu. Svakoga dana svatko od nas u probavni sustav izluči oko 10 lit probavnih sokova, koji se stvaraju u specijaliziranim stanicama i organima. Kad obave zadaću, većina se ponovno apsorbira u tijelo. Stanice koje oblažu probavni sustav, koji aktivno unosi hranjive tvari u tijelo, obnavljaju se otprilike svaka 4 dana.

Probavni sustav također ima složen sustav obrane. To je 'vojska' specijaliziranih stanica koje provjeravaju koje su tvari na 'popisu gostiju' i stoga smiju ući u organizam, a one koje nisu odbiju se. Obrambeni sustav probavne cijevi stupa u akciju svaki put kad jedete, no često je to hrana koja mu se ne sviđa. To je razlog što se poslije jela često ne osjećate bolje – nego gore. Kad tvar koja nije na 'popisu gostije' probije obrambenu barijeru, vaš obrambeni sustav počet će je naptadati – ato je osnova na kojoj se događaju alergijske reakcije na hranu.

Vi niste ono što jedete – vi postajete ono što možete probaviti i iskoristiti.

Jedan od najvažnijih poslova vašeg probavnog sustava jest isporuka goriva stanicama. Energiju stvaramo u stanicama mozga, mišićnim stanicama i svim drugim stanicama pretvaranje glukoze – koju naše tijelo dobiva iz ugljikohidrata u hrani – u energiju. Ulazak glukoze u krvotok, koji je zatim nosi svim stanicama, najvažniji je za reguliranje šećera u krvi. Previše glukoze u krvi šteti vašem tijelu, a imate lije premalo osjećate se umorno, gladno i mrzovoljno. Višak glukoze uklanja se iz krvotoka i šelje u jetru kako bi se pretvorila i poranila u spremište u obliku masti. Jetra je pod pritiskom i zato je čest uzrok zatajenja jestre prehrana s mnogo šećera. Sve je to uzrok debljanja i gubitka energije.

Tijekom života kroz probavni sustav prođe čak 100 tona hrane, a tijelo proizvede 300 tis lit probavnih sokova kako bi je razgradilo. Naša 'unutarnja koža' – oko 9 metara duga cijev s površinom veličine teniskog igrališta – debela je tek kao četvrtina lista papira i lako je otete pogrešna hrana i piće. Sve hranjive tvari koje su nam potrebne da ostanemo u besprijekornom zdravlju dobivaju se iz hrane i pića i apsorbiraju kroz taj nevjerojatni probavni sustav. U crijevima postoje također obrambene stanice, koje su poput izbacivača na ulazu u tijelo, i milijarde korisnih bakterija koje su dio vaših unutarnjih obrambenih snaga.

O probavi zapravo i ne razmišljamo. Ona se nekako događa sama od sebe. Ali o tome kako probavljete hranu ovisi hoćete li se osjećati dobro i snažno ili pak umorno.
Kada nemate dovoljno korisnih bakterija, probavni sustav postane propusniji i uzrokuje probavne tegobe, bjelančevine iz hrane mogu prijeći u krvotok i pokrenuti alergijsku reakciju. Izbacivanjem iz prehrane namirnica na koje ste preosjetljivi, popravljanjem probave probavnim enzimima i obnavaljanjem crijeva probioticima crijeva će opet biti zdrava.

U stara vremena kada su infekcije zbog hrane bile vrlo česte, u mnogim kulturama naučili su preduho kuhati i često pržiti na visokoj temeperaturi. Iako je to dobro za ubijanje klica, loše je za vašu probavu zato što pržena hrana podrazumijeva štetne oksidanse koji mogu naštetiti vašem probavnom sustavu. Zato je najbolje 'živu' hranu poput voća i povrća jesti što siroviju. Znači ako je ipak kuhate ili pripremate na pari, neka bude al dente – a ne kašasta, nego čvrsta.
Bilo bi dobro početi obrok nečim sirovim kako biste pomogli probavi. Ono će probavnom sustavu također reći da slijedi nešto što je za vas dobro, pa se njegov obrambeni sustav neće prebaciti u stanje uzbune.

Manjak enzima stvara plinove. Korisne bakterije probiotici štite stijenke crijeva. Glutamin zajeljuje stijenku crijeva. Ako grahorice i mahunarke pravilno kuhamo i priom jednom ili dva puta isperemo, razbit ćemo te inhibitore probave.

Vrlo je važno hranu dobro prožvakati. Enzimi u slini potiču razgradnju ugljikohidrata, i zato žvačite sve dok se čestice dobro ne raspadnu. Uostalom vaš želudac nema zube.

Jedna je od raširenih zabluda da ne možemo probaviti jelo koje sadrži i bjelančevine i ugljikohidrate. To nije točno. Točno je da se bjelančevine probavljaju u želucu i da to traje sat-dva, a ugljikohidrati se probavljaju niže, u tankom crijevu. Dakle, ako jedete jelo bogato vjelančevinama i potom pojedete voćnu salatu, voće može zapeti u želucu i početi fermentirati. Stoga je općenito bolje jesti mekano voće između obroka.

Dobra je vijest da većina alergija na hranu ne traje cijeli život. Izbacite li na četiri mjeseca svu hranu koja vam škodi i tako zaliječite želudac i crijeva, više nećete biti preosjetljivi na namirnice koje vam štete.

U vašem tijelu nalazi se više bakterija nego živih stanica. One se u zdravom probavnom sustavu razmnožavaju, a u nezdravom umiru. I zato, kad popravite svoju probavu, vrlo je važno 'pomladiti' probavni sustav pravom vrstom bakterija. To su 'humane' bakterije acidofil i bifidus, koje djeluju mnogo bolje od bakterija u običnom jogurtu. Ako pijete jogurt, bilo bi dobro odabrati onaj koji se dobiva kulturama acidofil i bifidus.
Te bakterije nisu dobre samo za probavni sustav, nego i za obrambeni sustav i ukupno zdravlje. Ako ste uzimali antibiotike za infekciju, vrlo je važno obnoviti želudac i crijeva, i to ne samo zato što antibiotici uništavaju korisne bakterije – od čega se probavni sustav može mjesecima oporavljati – nego i zato što korisne bakterije sprečavaju proljev.

Stres također može poremetiti ravnotežu u probavnom sustavu u korist patogenih bakterija, poput E.coli i streptokoka, a na štetu Lactobacilusa i Bifidobacteria, koje rastu sporije.

30-dnevni plan za zdravu prehranu: izbacite ili smanjite unos pšenice, mlijeka ili kvasca, i eventualno provjerite na što ste alergični krvnom pretragom, navečer prije spavanja uzmite punu žličicu glutamina u prahu kako biste popravili cjelovitost svojeg probavnog sustava, uz svaki obrok uzimajte probavne enzime, potaknite crijeva korisnim bakterijama, jedite mnogo povrća, voća i ribe, a manje hrane pržene u dubokoj masnoći i pšenice, pijte manje kave i alkohola, svaki obrok započnite salatom ili nečim sirovim. Dobro žvačite hranu i nemojte jesti kada ste pod stresom, svaki dan popijte osam čaša vode jer je dehidriranost najčešći uzrok zatvora.

Imati zdrav želudac i dobra crijeva važnij eje za čovjekovu sreću nego imati velik mozak.

2. tajna – regulirajte šećer u krvi, ključ za više energije i manje kilograma

Najveća zabluda u povijesti zdravlja – da nam šećer daje energiju. Kako je porasla svjetska potrošnja rafiniranog šečera i rafiniranih ugljikohidrata, naglo je porastao broj debelih i pretilih, a ljudi su imali sve manje energije. Šećer je pogubniji za pretilost i ukupno zdravlje čak više nego pretjerana konzumacija masti ili prevelik unos kalorija.

Vaše tijelo ovisi o stalnoj i ujednačenoj količini šećera u krvi. Ako uspijete održavati razinu šećera u krvi, osjećat ćete da imate mnogo energije, nećete čeznuti za slatkim i stimulansima i brzo ćete smršavjeti i održavati težinu. Osim toga, vaše raspoloženje biti će postojanije, s manje tjeskobe, pitištenosti i agresije, pamćenje će vam biti bolje i drastično ćete umanjiti rizik od bolesti povezanih s razinom šećera u krvi. Reguliranje šećera u krvi druga je važna tajna potpuno zdravih ljudi.

Kad je razina šećera u krvi niska, umorni ste i gladni. Uzmete li tada ugljikohidrate s visokim glikemijskim opterećenje koji brzo otpuštaju energiju (slatkiši ili rafinirana hrana) šećer u krvi brzo naraste. Tijelu ne treba tako mnogo šećera, pa višak pohrani kao mast. Tada šećer u krvi ponovno pada, osjećate se umorno, možda bezvoljno i razdražljivo, gladni ste, a to osobito vrijedi za one koji žude za nečim slatkim ili napitcima s kofeinom. I tako se ulazi u začari krug koji vodi umorau, debljanju i potrebi za ugljikohidratima.

Simptomi povezani sa sve većom konzumacijom šećera su debljanje, apatičnost i nemotiviranost, poteškoće s koncentracijom i rastresenost, jutarnji manjak energije.

Ugljikohidrati koji nam brzo daju energiju ponašaju se kao raketa koja trenutačno i naglo ispušta glukozu, oni nam odmah daju energiju s brzim izgaranjem. Dakle, ako želite regulirti razinu šećera u krvi, morate jesti manje hrane koja brzo oslobađa energiju (keksi, kolači, sve od bijelog brašna i slatke grickalice) a više hrane koja energiju oslobađa sporo (cjeloviti ugljikohidrati, svježe voće i povrće).

Iz tog razloga, u trenutku kada šećer u vašoj krvi počinje rasti, oraganizam luči hormon inzulin krvotok. Zadaća inzulina je višak glukoze – koji je posljedica obroka ili međuobroka što ste ga upravo pojeli – što brže istjerati iz krvi. Ako ste gladni, dio glukoze utroši s ena ono čemu ona i služi, na to da vam daje energiju. Svaki se višak, međutim, mora pohraniti. Taj posao obavlja jetra, koja u razdobljima gladi pretvara višak šećera u mast. Nezgoda je u tome što za većinu ljudi u suvremenom zapadnom svijetu takvih razdoblja gladi nema, pa vas upravo onaj mehanizam koji služi tome da vam u teška vremena spasi život, na kraju i ubija.

Što češće raste razina šećera u krvi, to organizam mora stvarati više inzulina. S vremeno m stanice u krvnim žilama koje bi trebale reagirati na inzulin i ispratiti glukozu iz krvi, postaju sve manje osjetljive na inzulin i propuštaju ga. To se naziva 'inzulinska rezistencija' i jedan je od prvih znakova povećanog rizika od dijabetesa.

Zbog sve veće neosjetljivosti na inzulin tijelo ga mora proizvoditi sve više kako bi postiglo jednak učinak. Razina šećera u krvi preduko je previsoka, a zatim preniska. Kad je previsoka, potiče debljanje, a kad je preniska, osječate se preumorno i gladni ste.

Razlog zbok kojemg želim da se pozabavite najprije ugljikohidratima u hrani jest taj što druge dvije glavne vrste hrane – masti i bjelančevine – nemaju veći učinak na šećer u krvi. Zapravo, preporučujem vam da masti i bjelančevine uzimate s ugljikohidratima jer ćete tako dodatno umanjiti djelovanje ugljikohidrata na šećer u krvi i pritom smanjiti glikemijsko opterećenje obroka.

Pravila regulacije šećera: jedite 40GL na dan da biste smršavjeli ili 60GL kako biste održali težinu, ugljikohidrate jedite s bjelančevinama, ne jedite brzo i hlapljivo (pasite), smanjite unos stimulansa.

Treće pravilo znači da treba jesti malo i često. Dakle uvijek doručkujte ručajte i večerajte – i uvedite užinu sredinom prijepodneva i sredinom popodneva. Tako ćete tijelo opskrbljavati gorivom i stalno i ujednačeno, a to znači da ćete rješe osjećati potrebu za jelom.

Četvrto je pravilo osobito važno ako imate naviku piti kavu i uz nju jesti neki ugljikohidrat, npr kolač. To je za šećer u krvi smrtonosan duo. Dolazi do trostrukog porasta šećera u krvi, a osjetljivost na inzulin gotovo je prepolovljena.

Glikemijski indeks GI neke namirnice pokazuje vam oslobađa li se šećer iz ugljikohidrata brzo ili sporo. Najbolji je način da doznate koliko ćete se udebljati odaberete li određenu namirnicu. U idealnom slučaju trebali biste jesti 5GL za ućinu i 7-10 GL za porciju ugljikohidrata u obroku.

namirnica veličina porcije GL
voće
borovnice 1 veća košarica 600g 5
jabuka 1 ,amja 100g 5
grejpfrut 1 manji 5
marelica 4 kom 5
grožđe 10 boba 5
ananas 1 tanka kriška 5
banana 1 manja 10
grožđice 20 kom 10
datulje 2 kom 10
škrobno povrće
bundeva/tikvica 1 velika porcija 185g 7
mrkva 1 velika 158g 7
cikla 2 male 5
kuhani krumpir 3 manja 60g 5
slatki krumpir 1 kom 120g 10
pečeni krumpir 1 kom 120g 10
pomfrit 10 pomfrita 10
žitarice, kruh, pahuljice
kinoa kuhana 65g 5
ječam kuhan 75g 5
smeđa basmati riža kuhana 1 manja porcija 70g 5
bijela riža kuhana 66g 10
kuskus namočen 66g 10
zobeni keksi 2-3 komada 5
raženi kruh 1 tanka kriška 5
integralni kruh 1 tanka kriška 5
uštipak 1/4 uštipka 5
keks od rižinih pahuljica 1 kom 120g 5
tjestenina od bijelog brašna kuhana 1 mala porcija 78 g 10
grahorice i leća
soja u zrnu 3,5 limenke 5
šareni grah 1 limenka 5
leća 1 velika porcija 200g kuhana 7
crveni grah 1 velika porcija 150g kuhan 7
grašak 1 velika porcija 150g kuhan 7
zapečeni grah 1 velika porcija 150g 7

Ne preskačite doručak. To je najvažniji obrok. Kada ustanu s niskim šećerom u krvi, ali čvrstom željom da smršave, mnogi ljudi čine pogubnu pogrešku: pokušavaju što dulje izdržati bez jela. Ako ne uzmu neku tekućinu kao stimulans (kavu ili čaj), nikotin ili šećer u obliku tosta ili peciva, želja postaje sve slabija jer šećer u krvi sve više pada i izgledi da će se odlučiti za pravu hranu postaju sve tanji. I tako se na kraju bace na namirnice visokog GL-a. Zvuči li vam poznato?

Evo 4 osnovne kombinacije za doručak kojima ćete dobiti pravi omjer ugljikohidrata i bjelančevina:

ugljikohidrati bjelanačevine
žitne pahuljice sjemenke/ jogurt/ mlijeko
voće jogurt/sjemenke
kruh/tost jaje
kruh/tost riba dimljena ili sardine

Slijedeće voće možete jesti za 5 bodova GL-a: jagode (1 velika košarica), 1 kruška, 1 grejp, 1 mala jabuka, 1 mala breskva, manje od ˝ banane, 4 šljive, trešnje 1 mala košarica, 1 naranča, 1 kriška lubenice/dinje.

Jogurt ima mnogo proteina, zato na svoje žitne pahuljice stavite vrhom punu žlicu jogurta kako biste lakše stabilizirali šećer u krvi. Sjemenke su također izvor bjelančevina, ali i nebrojenih vitamina, minerala, esencijalnih masti i vlakana. Poboljšat ćete im okus, a kad dobijete potrebne esencijalne masti nežete žudjeti za manje poželjnom masnom hranom.
Volike li jogurt uopće ne morate jesti zobene pahuljice – uzmite jogurt, voće i sjemenke.

Iako je točno da više od pola kalorija u jajima potječe iz masti, vrsta te masnoće ovisi o tome čime su kokoši hranjene. Većina jaja potječe iz takozvanog bakterijskog uzgoja kokoši. Poširajte ih, skuhajte ili ispecite kajganu, ali ih nemojte peći u ulju jer visoka temperatura uništava esencijalne masti.

Mnoge dijete uoće ne spominju grickalice i međuobroke zatošto na njima padaju mnogi koji ih se pridržavaju. Oni koji su preosjetljivi na šećer vjerojatno će posegnuti za grickalicama kako bi nadoknadili promjene u razinama šećera u krvi.

Najveću korist imat ćete od bobičastog voća, šljiva i trešanja kad su međuobroci u pitanju. Glikemijsko opterećenje grožđa, datulja i banana možete dodatno smanjiti ako uz njih pojedete 5 badema i dvije pune žlice bundevinih sjemenki, koji su bogati bjelančevinama.

Tanjur zdravog obroka: pola tanjura povrće, Ľ tanjua bjelančevine, Ľ tanjura ugljikohidrati niskog GL-a.
Za reguliranje šećera u krvi i za pravu mješavinu bjelančevina i ugljikohidrata najbolje su grahorice i leća. Stvar je u tome da kombinacija bjelančevina i ugljikohidrata u njima održava nizak GL. To je tradicionalna hrana koja se nažalost sve manje jede u zemljama svijeta čiji su građani najdeblji. Svaki obrok u kojem se nalaze grahorice i leća kao izvor bjelančevina i ugljikohidrata može biti prilično obilan jer ćete iz istog jela dobiti i jedno i drugo.

7 GL-a nosi slijedeće škrobno povrće: soja 2 limenke, šareni grah ľ limenke, leća ľ limenke, zapečeni grah ˝ limenke, putar grah ˝ limenke, suhi grašak ˝ limenke, crveni grah ˝ limenke, slanutak 1/3 limenke.

Zeleno lisnato povrće ima nizak GL, pa ga možete jesti koliko vam srce želi. Volio bih da svaki dan pojedete dvije porcije našeg 'povrća bez granica', jednu porciju škrobnog povrća i jednu porciju hrane koja se sastoji većinom od bjelančevina i da se na kraju osjećate sito. Povrće bez granica: šparoga, patlidžan, grahove klice, brokula, prokulica, kupus, cvjetača, komorač, češnjak, kelj, zelena salata, grašak u jestivoj mahuni, gljive, luk, mahune, špinat, mladi luk, rajčice, potočarka.

Pravilo je ne popiti više od čaše soka na dan i razblažiti ga ako treba kako ne biste prekoračili 5 GL-a. Prirodni sok od trešanja apsolutni je pobjednik kad su posrijedi antioksidansi. Upamtite da šećer brže otpuštaju banane i grožđe, slijede jabuke i kruške, a trešnje, bobičasto voće i šljive otpuštaju ga sporo.

U našoj anketi ljudi s najmanje energije i najviše stresa konzumirali su najviše kofeina.
Naravno, sad je riječ o onome 'što je prvo, kokoš ili jaje'. Jeste li zbog kofeina umorniji i pod većim stresom ili ljudi s manjkom energije uzimaju kofein kako bi im dao energiju. Iako kofein doista kratkoročno daje energiju, što ga više uzimate, to će učinci biti slabiji. Kofein potiče lučenje adrenalina, hormona koji djeluje prema mehanizmu 'bori se ili bježi'. Zadaća je adrenalina osposobiti vas za akciju, a tijelo na njega reagira dijelom tako što povećava količinu glukoze koja je na raspolaganju stanicama. No uvelike slično neosjetljivosti na inzulin, što češće stimulirate lučenje adrenalina, to otporniji postajete na njegovo djelovanje.

Uz prehranu s niskim GL-om kako bi razina šećera u krvi bila ujednačena, preporučujem uzimanje B vitamina i kroma, esencijalnog minerala koji utječe na bolje djelovanje inzulina smanjujući potrebu za ugljikohidratima i potičući mršavljenje.

Žlica cimeta jednostavan je način za regulaciju šećera u krvi. Cimet također može usporiti probavu u želucu, a posljedica je sporo oslobađanje ugljikohidrata u jelu (učinak od 2 žličice).

3. tajna – povežite se, kako izoštriti um, popraviti raspoloženje i regulirati kemiju tijela

Jeste li se ikada zapitali kako kemija vašeg mozga i tijela uspijeva održavati ravnotežu? Kako stvara inzulin kad je šećer u krvi visok, ili adrenalin kada ste pod stresom – da spomenem tek dvije od tisuća 'komunikacijskih' kemikalija? I kako ih razlaže kad se ravnoteža vrati? Iza kulisa, svake sekunde svakog dana, događa se proces koji se naziva metilacija i koji sve drži pod nadzorom. On je ključ za osjećaj povezanosti – osjećaj sreće, budnosti i motiviranosti. On vam čak pomaže riješiti se masnih naslaga, smanjuje rizik od gotovo svake bolesti, održava čvrstoću kostiju i sprečava gubitak pamćenja.
Koliko je metilacija kod vas dobra, pokazat će vrijednost tvari u krvi koja se zove homocistein i koju je lako izmjeriti. Iako riječ nije lako pamtljiva, morate je urezati u pamćenje zato što je vrijednost homocisteina H najvažniji podatak o vašem zdravlju. Održavanje niske razine homocisteina koja je pokazatelj da ste dobri u metilaciji te da se možete brzo prilagoditi i reagirati na zahjteve života, treća je tajna potpunog zdravlja.

Svake sekunde u tijelu se zbiva oko milijarde metilacijskih reakcija koje održavaju ravnotežu neurotransmitera (kemijskih glasnika u mozgu), hormona kao što je inzulin, količine energije; oni upravljaju i popravljanjem DNK, gradnjom živaca i hrskavice, čak i izrazom vaših gena. Metilacija je ogdovorna za sposobnost usporavanja starenja. Važno je imati što bolju metilaciju jer je ona dirigent kemijskog orkestra vašeg tijela.

Vrijednost vašeg homocisteina doslovno je ocjena vašeg zdravstvenog stanja. Sve što je za vaše zdravlje dobro snižava homocistein, a sve što je za zdravlje loše – povećava ga.

Kad pogledate sliku na kojoj je spirala DNK, izgleda lijepo i uredno. U vašim stanicama, međutim, DNK izgleda dlakavo zato što svaki gen ima 'rep' koji strši, takozvani histon. Histone možete zamisliti kao sklopke zato što omogućuju da se geni uključuju i isključuju. Postoji cijela jedna nova znanost, epigenetika, koja proučava kako čimbenici okoline, primjerice prehrana, mijenjaju djelovanje gena, tj način ponašanja koji propisuju vašim stanicama.
Vaše stanice mogu na te histonske repiće staviti 'metilne dodatke', a to onda utječe na to koliko će određeni gen biti aktivan. Može biti potpuno isključen ili samo prigušen. Metilni se dodaci mogu i ukloniti što znači da se aktivira/izražava. To je još jedan primjer metilacijske reakcije. Njome se ne mijenja samo gen, ali mijenja se način na koji se on ponaša.

Vitamin B2 još je jedan važan faktor zdrave metilacije, također smanjuje učestalost migrene. To je tek jedna od mnogih korsti koje bolji 'metilni IQ' može donijeti zdravlju.

Starenje možemo zamisliti kao loše fotokopiranje. U skladu s uputama koje su šifrirane u našim genima, mi neprestano obnavljamo stanice. A koliko ćemo dobro kopirati te upute, ovisi o metilaciji. Kad kopirate kopiju kopije, upute, pa dakle i stanice, postaju sve lošije. Budući da o vašem metilnom IQ-u govori razina homocisteina, ne bi vas trebalo iznenaditi kad čujete da će s godinama homecistein biti sve viši.

Zna se da homocistein podižu četiri čimbenika: stres, pušenje, pijenje kave i tjelesna neaktivnost, kao i prehrana siromašna B vitaminima, osobito folnom kiselinom. Alkohol, barem u umjerenim količinama, ne ubraja se u njih.

Što češće vježbate, homocistein je niži. Ali ako previše intenziviramo vježbanje može se povisiti. Kad intenzivno vježbate, treba vam više B vitamina.

Ključni su nutrijenti za snižavanje homocisteina B6, B12 i folna kiselina, a pomažu i B2, cink i tzv TMG (kojeg najviše ima u korjenastom povrću). Općenito te hranjive tvari nalazimo u cjelovitim namirnicama. Folnu kiselinu naći ćemo u grahu, leći, orašastim plodovima i sjemenkama, kao i u zelenom lisnatom povrću. Vitamin B12 sadržan je jedino u hrani životinjskog podrijetla, npr jajima i mlijeku. To znači da strogim veganima manjka vitamina B12.

Ako nešto od slijedeće navedenog nije bilo u jednom od vaša 4 jučerašnja obroka, znači da ne jedete dovoljno hrane bogate folnom kiselinom: pšenične klice, kuhana leća, prosene pahuljice, suncokretove sjemenke, endivija, suhi kuhani slanutak, špinat, salata romana, brokula, suhi kuhani crveni grah, kikiriki, prokulica, narančin sok, šparoga, lješnjaci i avokado.

Vrlo je važno jesti salatu, osobito brokulu i drugo povrće iz porodice krstašica (kupus, vjetača, kelj i prokulica), je je ono bogat izvor hranjivih tvari koje štite od raka i detoksificiraju. U brokuli ima mnogo Di-indol-metana, koji uklanja višak estrogena i tako smanjuje rizik od raka dojke i prostate.

Koliko god folna kiselina bila dobra za metilaciju, ona je tek jedna od metilacijskih hranjivih tvari (uz B2, B6, B12, cing i TMG), koje bi uvijek trebalo uzimati zajedno. Za to postoje dobri razlozi. Npr uobičajeni znak pomanjkanja folne kiseline ili B12 jest umor. Ako vam manjka B12, a uzimate neki pripravak s folnom kiselinom, umor će često nestati, no i dalje će se događati oštećenje živaca zbog pomanjkanja B12.

4. tajna – povećajte unos antioksidansa, 20 namirnica koje vam produljuju život

Više od pola svjetskog stanovništva ne dobiva ni preporučene dnevne količine selena, magnezija i cinka, i to utječe na njihovo zdravlje. Na primjer AIDS se širi mnogo brže u dijelovima Afrike siromašnim selenom, za koji se pokazalo da snižava opterećenje virusom HIV-a. Isto tako, unos vitamina D, čije stvaranje potiče sunce, ovisi o godišnjem dobu i području u kojem živite. Najveća pomanjkanja bilježe se za vitamine C, E, B6 i folnu kiselinu, biotin i esencijalne masti, sve zajedno ključne za optimalno zdravlje.

Što su boja i okus voća i povrća jači, to je u njima više antioksidansa. Crvenu, žutu i narančastu boju rajčica i mrkva, na primjer, dobivaju zbog sadržaja karotena. Najviše je antioksidansa u artičokama, manje ih je u drugom povrću, mrkvi, grašku i špinatu, i zato nastojte pojesti pet do deset porcija različitih vrsta voća i povrća kako biste dobili dovoljno veliku količinu antioksidansa.
Voće s najviše antioksidansa prepoznat ćete po tome što ima najtamniju boju. To su npr borovnice, maline i jagode. Za korist koju dobivate od šalice borovnica morali biste pojesti 11 banana.

Svaka porcija od slijedeće navedenog sadrži u prosjeku 2000 jedinica ORAC-a (oxygen radical absorbency capacity - sposobnost asporpcije slobodnih radikala - usporavanje starenja), odaberete li ih dnevno najmanje 3, postići ćete cilj od 6000 jedinica: ˝ žličice mljevenog cimeta, ˝ žličice sušenog origana, ˝ žličice mljevene kurkume, puna žličica senfa, pola kruške grejpa ili šljive, ˝ šalice ribiza kupina malina ili jagoda, ˝ šalice trešanja, naranča ili jabuka, 4 kockice čokolade (70% kakaa), 7 polovica oraha, 8 polovica pekana, ˝ palice pistacija, 1 šalica kuhanog šarenog graha, 1/3 srednje velikog avokada, ˝ šalice crvenog kupusa, 2 šalice brokule, 1 srednje velika artičoka ili 8 šparoga, 150 ml crnog vina. Uz ove namirnice smjestite i dinju, kivi, sirovu mrkvu, zeleni grašak i špinat.
4 sata nakon konzumacije čokolade nemojte piti mlijeko, jer mlijeko i mliječni proizvodi možda sprečavaju iskorištavanje flavonoida iz drugih namirnica. Ako vam se jede čokolada uzmite čistu tamn bez masti i šećera. Ako je jedete svaki dan ili shvatite da za njom žudite, pretjerali ste. Ako se ne možete ograničiti na 4 kockice, neka vam čokolada bude osobita poslastsica, a ne dnevni ritual.

Kad je riječ o vašem tijelu, dokazano je da ćete živjeti dulje ako unosite manje kalorija, a više hranjivih tvari. Taj je mehanizam objašnjen kad je nedavno otkriven sirtuin 1, gen opstanka, koji se uključuje takvom vrstom prehrane i koji potiče obnovu DNK. No možda postoji i lakši put; jednostavno povećajte unos resveratrola. Resveratrol kao dodatak prehrani uključuje gen opstanka, on uz to povoljno djeluje na više od sto gena koji vas programiraju za dugovječnost.
Resveratrol vam uz to može pomoći da smršavite. Prvo, on sprečava sintazu masnih kiselina, enzim potreban za pretvaranje šećera u masti, te smanjuje količinu inzulina, a to znači manje šećera u krvi i manje gladi.

Antioksidansi su timski igrači: vitamin E onesposobljuje slobodne radikale ali pritom postaje radikal. On se recilira i CoQ10 ponovno ga pretvara u antioksidans. Vitamin C prenosi slobodne radikale do glutationa, kada se oni onesposobljuju i prestaju biti štetni. Vitamin C reciliraju beta karoten, lipoična kiselina, antocijanidi i resveratrol.

Prvo je negativno djelovanje beta-karotena, biljnog prethodnika vitamina A. Kada ga samoga uzimaju pušači, lagano povećava rizik za rak. To se ne događa kada pušaći uzimaju multivitamine ili neku širu kombinaciju antioksidansa kao što smo prikazali na slici. Za razliku od toga, što je veći unos beta-karotena iz hrane, čak i za pušače, manji će biti rizik za rak. Beta karoten u količini koja odgovara otprilike jednoj mrkvi na dan, značio je za trećinu manji rizik od raka.

Negativno je i djelovanje vitamina E kada se daje ljudima s kardiovaskularne bolesti koji uzimaju statine za snižavanje kolesterola, lagano povećavju rizik od srčanih infarkta. No kada vitamin E uzimaju zdravi ljudi, rizik je manji.

Antioksidansi su:
- Vitamin C povezuje se s duljim i zdravijim životom, smanjuje rizik za rak, srčanu bolest i dijabetes, skraćivanje i ublažavanje prehlada i infekcija, u velikim dozama ima snažno antikancerogeno djelovanje.
- Vitamin E ako ne uzimate uz njega statine, smanjuje rizik za srčanu bolest i štiti od oštećenja arterija i masti.
- Beta karoten po uvjetom da ne pušite, smanjuje rizik za rak.
- B vitamini, glutation i lipoička kiselina smanjuju oksidacijsko oštećenje DNK i mitohondrija. Glutation je jedan od najvažnijih antioksidansa u stanicama, sudjeluje u detoksifikaciji tijela i ima antikancerogena svojstva.
- Resveratol će smanjiti oskidaciju i rizik za srčanu bolest i rak i može 'uključiti' vaše gene dugovječnosti. Resveratrol je vrsta polifenola, spojeva koji bobičastom voći i grožđu daje tamnu ljubičastu boju. Resveratrol pomaže ponovnoj upotrebi glutationa, jednog od najsnažniji antioksidansa u stanicama.
- Koenzim Q10 štiti stanice od karinogena i pomaže recikliranju vitamina A. Više studija pokazalo je da ima ulogu zaštite od raka, ali je najpoznatiji po tome što pomaže boljem radu srca, štiti od srčane bolesti te snižava krvi tlak. Smanjuje oksidacijsko oštećenje u arterijama i tako štiti masnoće u krvi, poput kolesterola, kako se arterije ne bi oštetile. Također sudjeluje u zaštiti od štetnih posljedica statinskih lijekova za snižavanje krvog tlaka.
- Selen je najvažniji sastojak antioksidacijskog encima glutation perokidaze. Deset puta veća količina selena iz hrane udvosručit će količinu tog enzima koji djeluje protiv starenja, a to pokazuje koliko je naše tijelo ovisno o tome esencijalnom mineralu kojeg nam često manjka. Budući da mnogi oksidi stvaraju rak, a stanice raka oslobađanjem oksida uništavaju druge stanice, uloga je selena u glutation perokidazi dati joj svojstva zaštite od raka i preranog starenja. Rezultati 4 pokusa pokazuju 52-postotno smanjenje gastrointestinalnog raka i 60-postotno smanjenje rizika za rak jednjaka kod osoba koje su uzimale dodatni selen. Štiti i od drugih vrsta raka.

Idealno bi bilo uzimati slijedeće dnevne doze: beta karoten 7mg, vitamin E 100mg, vitamin C 1000-1500 mg, konezim Q10 10 mg, alfa-lipoična kiselina 10mg, selen 50mg, L-glutation 50mg, resveratrol 20 mg. Svaki dan nanesite na lice kremu bogatu vitaminima A i C.

5. tajna – jedite esencijalne masti – neka um i tijelo budu dobro podmazani

Prije trideset godina za masnoće se mislilo da su oličenje zla: bogate kalorijama, loše za srce i uzrok debljanja. Danas znamo da su neke masti bitne za naše zdravlje i da su jedan od najsnažnijih lijekova. One su prirodno sredstvo protiv boli i snažniji antidepresiv od uobičajenih lijekova. Riječ je o omega-3 masnim kiselinama, koje su dobre za srce i koje sada liječnici u večini europskih zemalja preporučuju svakome tko je imao srčani infarkt zato što prepolovljuje izglede za sljedeći. Osim toga najbolji su prijatelj vaše kože, koja postaje mekana i hidratizirana te mogu čak biti lijek za suvremenu agresiju – zapravo, čak možemo predvidjeti učestalost ubojstava i depresije u zemlji ako znamo prosječan unos omega-3 masnih kiselina njezinih građana.

Povezano sa nedostatkom esencijalnih masti: svrbež, ekcem, dermatitis; suha i gruba koža; suha kosa i prhut; ukočenost zglobova; tjeskoba i depresija; razdražljivi i lako se naljutite, malodušni i nemotivirani; poteškoće s koncentracijom, slabo pamčenje; jedete večinom prženu i pečenu hranu, živite na sjevernoj polutki, provodite od 30 min na dan na sunčevoj svjetlosti.

Postoje dvije vrste esencijalnih masti: omega-3 i omega-6. Omega-6 masti stvaraju se i pohranjuju sjemenkama i orasima biljaka iz toplih klimatskih područja, poput suncokreta i sezama. Omega-3 masti nalazimo u ulju oraha i sjemenki hladnijih područja, poput lanenih sjemenki i ioraha. U izobilju ih ima također plakton hladnih voda – hrana malih riba.
U hrani je najsnažniji izvor omega-6 masti takozvana GLA koju u visokoj koncentraciji sadrže ulje noćurka i boražine. U tijelu se može stvarati iz sezamova i suncokretova ulja. Velik dio omega-6 masti koje dobivamo iz hrane uništava toplina (prženje na suncokretovom ulju).

Što jedna zemlja konzumira manje morskih plodova, veći je broj ubojstava. Tako se u nekim zemljama broj ubojstava povećao smanjenjem unosa omega-3 masti, a povečanjem unosa omega-6 masti iz margarina i industrijski prerađene hrane.

Preparati r biljim uljem ublažavaju bol i ukočenost kod artritisa uspješnije od lijekova protiv bolova. Evo još nekih poznati učinaka i svojstava omega-3 masti: elastičnija, mekša i baršunastija koža, nema dehidriranosti, veća energija i izdržljivost, brži oporavak od umora, veća budnost i pamćenje, veća usredotočenost i koncentracija, bolje rasploženje i motivacija, veći IQ u djece, smanjena hiperaktivnost, smanjena ovisnost o pojedinim namirnicama, smanjena tjeskoba i agresivnost, sprečavanje propusnosti crijevnog trakta i alergija, smanjena glad i žudnja za pojedinom hranom, sprečavanje PMS-a kada se uzima s omega-6, veća muška i ženska plodnost, bolji srčani ritam i razrejđivanje krvi, pomoć pri ubijanju infektivnih organizama, zaštita dnk od oštećenja, zaustavljanje rasta stanica raka, potiče cijeljenje rana, prirodno protuupalno sredstvo protiv bolova.

U masnoj ribi naći ćete tri različite vrste omega-3: EPA, DHA i DPA. EPA je funkcionalnija, što znači da su prostaglandini koji se od nje stvaraju najsnažniji, da djeluju kako bi ublažili upalu ili popravili raspoloženje. DHA je gradivna, što znači da je mozak doslovce izgrađen od nje (količina DHA u djetetu pri porodu ukazuje na to kako će brzo misliti kad mu bude osam godina). Dakle, DHA je važnija u trudnoći i obično se dodaje mlijeku za dojenčad, a EPA je bolja za suzbijanje boli i kao prirodni antidepresiv. Rijetki znaju da postoji i treća sestra DPA, što je šteta jer je ona možda najmočnija od svih omega-3 masnih kiselina.

Oni koji su imali srčani infarkt savjetujem 2-4 porcije masne ribe na tjedan (sleđ, skuša, srdela, losos, tuna), porcija se odnosi na 140g ribe. Najbolji izbor je divlji losos i skuša. Ako ste vegetarijanac bilo bi najbolje da svaki dan pojedete žlicu mljevenih lanenih sjemenki ili da uzmete dvije žličice lanenog ulja.

Pazite na količinu žive u ribi:
riba omega-3/100g živa mg/kg
konzervirana tunjevina 0,37 0,19
pastrva 1,15 0,06
hrainga 1,31 0,04
svježa tuna 1,5 0,4
konzervirani/dimljeni losos 1,54 0,04
sardine 1,57 0,04
sježa skuša 1,93 0,05
svježi losos 2,7 0,05
sabljarka 2 1,4

Visok kolesterol ne pretkazuje ni srčani infarkt ni moždani udar. Zapravo, niski kolesterol bolje upozorava na rizik moždanog udara. Previše nizak kolesterol (ispod 4 mmol/l) jednako je opasan kao i previsok kolesterol (iznad 6 mmol/l).

Još jedna esencijalna mast koja nam svima treba, a koje većina nas što živimo u hladnijoj klimi nema dovoljno, jest vitamin D. Zadaća tog hormona iz masti nije samo održavati čvrstoću kostiju. Lako je moguće da će se pokazati kako je najvažniji za sprečavanje raka, te da je iznimno važan za živčani sustav, pa dakle i za mozak, kao i da općenito ima dobro djelovanje na obrambeni sustav.

Vitamin D stvara se većinom u koži pri sunčevoj svjetlosti. Vitamin D isključuje gen koji povećava rizik od mulitiple kleroze. Nije samo važan za mozak, živčani sustav i obrambeni sustav, snažno djeluje i antikancerozno. Izlažete li se umjerenom suncu 30 minuta na dan, jedete jaja i masnu ribu, možda ćete dobiti 15 µg.

6. tajna – voda je vaš najvažniji nutrijent

Voda ništa ne košta, a ipak je većina nas ne pije dovoljno. Doslovno nam treba 8 čaša vode na dan, ali i više ako živite u vrućem podneblju. Pijete li samo kad ste žedni, vaše je tijelo već dehidrirano. Ne pijete li dovoljno, osjećat ćete se umorno, koža i zglobovi bit će suhi, dehidracija je glavni uzrok zatvora, a dugoročne posljedice nedovoljnog unosa vode mogu biti i ozbiljnije, npr bubrežni kamenac. Nezgodno je to što se glad često brka sa žeđi, pa ako mislite da ste gladni radije popijte čašu vode. Dehidracija je također uzrok slabe koncentracije. Želite li biti potpuno zdravi, pijenje vode mora postati navika.

Osim osjećaja žeđi, naše nam tijelo na mnogo načina govori da mu treba više tekućine: glavobolja, vrtoglavica, povišena tjelesna temperatura, popuštanje koncentracije /mentalne sposobnosti, smanjena tjelesna sposobnost, glad, manjak energije/umor, suhe sluznice usta oči i koža, taman urin jakog mirisa, zatvor/slaba probava.

Dehidracija se definira kao 1-postotni ili veći gubitak tjelesne težine kao rezultat gubitka tekućine. No žeđ osjetimo kada dehidracija dosegne 0,8-2 posto.

Koliko je voda čista? Trihalometan je nusproizvod tretiranja vode bogate organskim tvarima klorom i bromom. Olova uglavnom nema u vodi iz vodovoda, ali može ga biti u starijim kućama i zgradama zbog olovnih cijevi.
Filtriranjem ili destiliranjem vode ne uklanjaju se samo nečistoće nego i mnogi minerali koji su prirodno prisutni u vodi. Tako se ponovno javlja potreba za mineralim aiz hrane. To i nije problem ako jedete cjelovite namirnice poput orašastih plodova, sjemenki, grahorica i korjenastog povrća jer su sve to dobri izvori minerala.

7. tajna – budite zdravi, snažni i gipki

Dovoljno je povećati potrošnju energije tjelesnom aktivnošću za 1000 kalorija na tjedan (15 min trčanja, vožnje bicikla ili plivanja, tj 30 min hodanja svaki dan) da biste za oko 20 posto smanjili rizik od prerane smrti.

Zanimljivo je da je uočena i izravna povezanost između količine vremena provedenog pred Tvom ili računalom i slabog mentalnog zdravlja.
Današnji stresovi ne zahtjevaju fizičku reakciju. Tjelesna aktivnost ne samo što spušta razinu adrenalina, ona također smanjuje lučenje adrenalinskih hormona stresa i povećava opskrbu mozga krvlju i kisikom.

Pasivniji muškarci (koji npr ne trče) depresivniji su i imaju nižu razinu endorfina. Redovito hodanje popravlja pamćenje i ublažava znakove demencije. Vježbanje doslovce sprečava propadanje mozga čime ono ostaje gušće, gdje protivno naš mozak u starijoj dobi gubi na gustoći i volumenu.

Vježbanje također ubrzava metabolizam. Plivanje je odlična cjelovita tjelovježba kojom razvijate snagu, izdržljivost i gipkost, no pomaže i dodatno istezanje. Bolje je plivati kraul ili leđno jer tim stilom koordinirte tijelo i mozak i tako popravljate koncentraciju. Pilates jača kralježnicu i podiže mišićni tonus ali ga je potrebno dopuniti nekom aerobnom tjelovježbom. Joga stvara vitalnu energiju, izvrsna je za istezanje i održavanje gipkosti, ali s nedostatkom aerobnog kretanja. Uz većinu aerobnih vježbi steći ćete kondiciju i izdržljivost, ali ne i dovoljnu gipkost. Trčanje i hodanje treba nadopuniti istezanjem prije i poslije, kao i biciklizam. Znači, plivanje je najpotpunije.

Vježbanje je sjajno za kosti i zglobove. Gubitak mineralne gustoće kostiju može spriječiti čak i lagana tjelovježba poput tai chija. Što ste mlađi kad počnete vjećbati, to je bolje djelovanje na gustoću kostiju i njihovu snagu u kasnijem životu. Spoj vježbanja i uzimanja dodatnog kalcija i vitamina D je formula za značajnije povećanje koštane mase.
Vožnja bicikla, plivanje i trčanje su dobri, dizanje utega i vježbe snage nisu osobito dobri za produljenje života. Aerobne vježbe smanjuju kolesterol ukrvi, ubrzavaju bilo i podižu krvni tlak i tako popravljaju kardiovaskularno zdravlje i mentalne sposobnosti. Od njih ćete bolje spavati, a također su važan dio borbe protiv starenja. Kako kaže stara kineska poslovica 'Oni koji cijepanju drva, dvostruko se ugriju'.

8. tajna – stvarajte vitalnu energiju – faktor chi

Kineska medicina koja je građena oko pojma vitalne energije što teče kroz kanale (ili meridijane) u tijelu, opisuje dvije vrste vitalne nergije - materijalnu i nematerijalnu.

Materijalni chi dobivamo iz zraka i hrane. To se može odnositi na neku vrstu nabijenih čestica u zraku, npr poznato je da su negativni ioni u zraku koncentriraniji kad se nalaze uz vodopad ili more, ili nakon oluje. Na jednoj razini to je objašnjenje za to što se na takvim mjestima često osjećamo kao da smo napunjeni energijom.

Nematerijalni chi je ono što nismo uspjeli 'uhvatiti' i izmjeriti, prisutan u hrani, zraku i nama samima. On je način da se usredotočimo na sebe, na naše istinsko biće, te da svjedočimo smiraju svojih misli i osjećaja u stvarnim i zamišljenim životnim dramama. Rođeni smo s pričuvom životne chi energije koja u konačnici vodi prema kraju našeg života. Ta se energija također može zaustaviti i možemo je potrošiti vlastitim postupcima i vlastitim stanjem duha, ali se isto tako svjesnim vježbanjem može obnoviti i ponovno poteći.

Diakath disanje – nađite irno mjesto udobno sjednite i ispravite leđa. Usredotočite se na točku Kath (nešto niže pupka po sredini tijela), pustite neka se trbuh polako širi iz te točke, duboko i bez napora udišite, nek se pluča pune zrakom odzdo do vrha. Kad izdišete opustite trbuh i ošit i do kraja ispraznite pluća. Izvodite vježbu svako jutro prije doručka, kad god ste pod sresom, prije važnog sastanak, ponovite je vlastitim tempom.

Jednkao kao što svakoga dana moramo jesti i piti, tako svakodnevno moramo raditi na kolanju naše vitalne energije. Većina vježbi polazi od toga da je tijelo stroj koji treba trenirati kako bi bio u kondiciji. Za razliku od njih, psihokalistenika je zamišljena tako da donosi i tjelesnu kondiciju i vitalnu energiju dovođenjem u ravnotežu tijela i duha. Ključ je u točno određenom načinu disanja uz svaku vježbu.

Zemlja ima specifičnu frekvenciju ili 8Hz. Frekvencija aktivnosti mozga koju postižemo u stanju duboke opuštenosti također je oko 8 Hz. Možda je to jedan od razloga zašto se osjećamo tako pomlađeno kad smo okruženi prirodom u šumi, planinama, uz more. Nema sumnje da smo svi doživjeli pomlađujući učinak vremena provedenog u prirodi.

9. tajna – izbacite prošlost iz sadašnjosti i učite iz te prošlosti

Svaka misao prati neki osjećaj i osjećaji pozitivni ili negativni uvelike utječu na naše zdravlje i rad našeg organizma.

Emocija je prirodna energija, dinamičan doživaljaj koji mora proši kroz tijelo i iz njega izaći. Ipak djecu učimo ne pokazivati emocije – dovoljn oje sjetiti se onog 'ne budi beba'.
Negativne se emocije cijelog života doslovce pohranjuju u pamćenju naših stanica. Mogu se očitovati kao fizička napetost pa uzrokuju različite zdravstvene probleme, primjerice glavobolje, čireve, sindrom iriabilnog crijeva i neke ozbiljnije bolesti kao rak i kardiovaskularne bolesti. Eksremni osječaji utječu na rad srca, slabe obrambeni sustav i otežavaju probavu.

Preuzmite metodu 'jutarnja stranica' koju je osmislila Julia Cameron kako bi pomogla umjetnicima koji su u stvaralačkoj krizi, ali vrijedi i a svakog od nas, uostalom, mi smo svi kreativni: kreiramo vlastite živote i ovom metodom raskidamo lance prošlosti. Uzmite papir i napišite što god vam padne na pamet. Kad pišete o prošlosti počnite sa 'sjećam se...' i pišite, nema veze i ako je izmišljeno – to je vaša emocionalna istina.

Kretanje je sjajan način da izbacimo iz sebe negativne emocije. Uvijek ste osvježeni nakon dobre šetnje ili trčanja.

10. tajna – nađite svoj smisao – sagledajte širu sliku

Kad ostarite morate imati neku svrhu koja je veća od vas samih. Tako život postaje smislen. To je deseta tajna: osjećaj svrhovitosti života i povezanost s duhom. To nam dvoje daje širi kontekst u kojemu svoj život živimo sa smislom, svrhom, i povezanošću s drugima, sa svojom obitelji, zajednicom, prirodom.

Studije su pokazale da ljudi koji meditiraju imaju više adrenalinskog hormona DHEA, hormona koji usporava starenje, a manje hormona stresa kortizola. Također, meditacija podiže kvalitetu njihova života.

Nekima je svrha životna skrb i biriga o drugima, neki smisao pronalaze u tome da sve čine s ljubavlju ili izvrsnošću, nekima se sastoji u vlastitom razvoju i u tome da postanemo najblji što možemo. Katkada je glavni motiv želja da budemo sretni i da emocionalno ne patimo, no kroz proces vlastite preobrazbe – kako god je postigli – i učenjem kako nadići svoje ograničene predodžbe, negativne uzrple ponašanja, sebičnost i uskogrudnost, postajemo sposobniji služiti drugima.

Dalaj Lama je jednom rekao da svako ljudsko biće želi biti sretno i ne patiti te da se svakoga dana mora sjetiti kako njegova želja da bude sretan i ne pati nije ni važnija ni manje važna od želja onih s kojima je u odnosu.

Vi ste jedinstveni ii imate svoje jedinstvene darove. Tajna je u tome da doznate koji su to darovi i da ih dajete. Dubok osjećaj ispunjenosti možemo imati i ako male stvari činimo s ljubavlju ili ako proširujemo krug ljudi o kojima se brinemo.

Jedna od velikih podjela u raspravi o tome ima li Boga nastaje između onih koji imaju određeno 'ekstatično' iskustvo i onih koji ga nemaju. Pod ekstatičnim iskustvom podrazumijevam otvaranje srca, doživljaj jedinstva, svijest o čistom bivanju onkraj misli. Uz takva iskustva često ide osjećaj da je sve savršeno i da nas vodi inteligencija viša od nas.

Povezanost s duhom mnogi osjećaju kao povezanost s nepromjenjivim ja, kao snažan doživljaj onoga što jesu ili osjećaj jednostavnog 'bivanja' koji postoji onkraj osobnosti ili ega. U istočnjačkoj se tradiciji to nepromjenjivo bivanje često opisuje kao uviđanje naše čiste sposobnosti za svjesnost ili spoznaju života. U odličnoj knjizi The heart of meditaiton Sally Kempton to ovako opisuje:
To mi je najlakše razumjeti tako da se zamislim kao sastavljenu od dvaju različitih aspekata: dijela koji se mijenja, raste i stari i dijela koji se ne mijenja. Promjenjivi dio ima različite vanjske osobnosti i jednako mnogo tajnih ja. Neke su naše strane stare i mudre, druge nagle i nerazvijene i luckaste. One imaju i različita stajališta. Tu je također hladnoća, koja postoji usporedno s velikom sposobnošću za emocionalno uzbuđenje, tu su površnost i dubina, suosjećanje i sebičnost. Ukratko, neki nizunutarnjih likova koji postoje u našoj svijesti, svaki s vlastitim načinima razmišljanja i osjećanja, svaki s vlastitim glasom.
Ali uza sve te različite i često suprostavljene vanjske uloge i unutarnje likove, jedno ostaje stalno: svjesnost koja ih drži na okupu. Svijest o našem postojanju jednaka je u ovom trenutku kao što je bila kada smo imali dvije godine. Ta svijest o bivanju krajnje je neosobna. Ona ne daje prednost jednom tipu osobnosti pred drugim. Ona gleda kroza sve njih kao kroz različite prozore, ali njima nikada nije ograničena. Katkada tu svijest doživaljavamo kao hladni promatrači – svjedoci svojih misli i postupaka. Katkada je doživaljavamo jednostavno kao svijest o tome da jesmo, postojimo i osjećamo da postojimo.

U svojoj meditaciji usredotočite se na disanje. Kad udišete mislite 'ja jesam'. Kad izdišete mislite 'ja jesam'.sa svakim se dahom još malo opustite. Kada vam dođe neka misao, registrirajte je i nazovite 'misao'. Tako ćete se od nje moći odmaknuti kako vas nebi ponije. I ponovo se usredotočite na disanje.

Meditacijom 'tko sam ja doista' s postavljenim pitanjem možda nećete dobiti odgovor u riječima, tražite osjećaj duboke prisutnosti. Možda će odgovor doći u obliku osječaja praznine. To nije negativan doživaljaj, iako bi vas mogao iznenaditi. Taj je osjećaj praznine jedan od načina na koje ulazimo u svoju neverbalnu svjesnost. Kada mu se prepustite, pokazuje se kao sjajno iskustvo. Tada nastaje neki osjećaj npr blagost ili čežnja, ili slika ili čak svjetlost.

Meditacijom 'suosjećajne dobrote' kad udišete mislite 'neka budem sretan', kad izdišete mislite 'neka budem zdrav'. Kad opet potom udišete mislite 'neka ne patim', kad izdišete mislite 'neka budem u miru'. Ponovite to pet puta, a potom mislite na nekoga i spominjite njegovo ime u istim riječim npr Neka Ivan bude sretan...
Podsjetite se tijekom dana s vremena na vrijeme misli o suosjećajnoj dobroti i uvijek počnite od sebe. Ta medicacija otvara srce i potiče osječaj dobrote. Shvatit ćete da se osjećate povezaniji s ljubavlju prema sebi, kao i ljubavlju prema drugima.

Naš um tvore naše misli, a hrana tvori tijelo. Kad zagospodarimo svojim mislima i osjećajima i kada se pravilno hranimo, mi se doslovce programiramo za zdravlje i sreću.

Čovječanstvo i svijet koji je stvori ljudski rod svakako nisu posve zdravi. Zamislite populaciju od bilijuna jedinki koje žive pod istim krovom u stanju vječne sreče. Takva zajednica postoji – zove se zdravo ljudsko tijelo.
Opskrbljujete li tijelo, um i duh okolinom koja ih hrani, doista možete promijeniti svoje zdravlje. Što više budete u sebi jedinstveni i energizirani, više ćete moći dati drugima. Čovječanstvo, djelujući kao jedan duh i s dubokim poštovanjem prirode te s pravim razumijevanjem onoga što doista znači zdravlje, može riještiti i vjerujem da će riješiti probleme s kojima se suočavamo. Ovaj svijet može biti bolji raj, ali to putovanje počinje sa svakim od nas.

Jeste li spremni mijenjati svoju prehranu, zdravlje i život?

Zlatna pravila optimalne prehrane:
Jedite hranu koja koristi probavi, a manje pšeničnih i mliječnih proizvoda. Smanjite unos pšenice na najviše jednu porciju na dan (kruha, pizze i sl). Liječnih proizvoda također jedite najviše porciju na dan.
Jedite namirnice niskog glikemijskog opterećenja GL kako biste šećer u krvi regulirali ugljikohidratima koji se sporo iskorištavaju i topivim vlaknima (grah, leća, smeđa riža i kinoa). Bjelančevine jedite u ugljikohidrate, npr voće s orašastim plodovima ili ribu s rižom.
Smanjite konzumaciju rafiniranih namirnica (bijelog kruha, brašna, riže) na porciju na dan.
Uzimajte mnogo antioksidacijskih hranjivih tvari. To ćete postići s osam do deset porcija raznobojnog voća i povrća te mnogo zelene lisnate salate.
Masnu ribu jedite najmanje 3 puta na tjedan ili/i uzimajte kapsule ribljeg ulja svaki dan.
Svaki dan pojedite tri porcije svježih, sirovih sjemenki i orašastih plodova, ponajprije lanenih i bučinih sjemenki.
Jedite više bjelančevina biljnog podrijetla iz graha, leće, kinoe, svježeg orašastog voča i sjemenki.
Pojedite 6 jaja iz oranskog uzgoja svaki tjedan.
Smanjite konzumaciju crvenog mesa na najviše 2 porcije na tjedan i birajte samo krto organsko meso.
Izbjegavajte šećer i grickalice sa šećerom ili ih jedite samo u iznimnim prigodama.
Jelu nemojte dodavati sol, izbacite ili smanjite količinu posoljenih grickalica te smanjite unos slane, prerađene hrane.
Popijte svaki dan osam čaša vode.
Izbjegavajte napitke s kofeinom ili barem svedite kofein na najviše 100mg na dan.
Alkohol smanjite na najviše 3 pića na tjedan.

Za potpuno zdravlje treba vam žlica sjemenki na dan. neka omjer bude pola količine lan, i preostalih pola na 3 jednaka dijela buča, suncokret i sezam.

3 su osnovne dopune prehrani kao temelj dobro zdravlja: multivitamin (sa 100mg magnezija, 10 mg cinka i po 25 µg selena i kroma, 10µg vitamina D) kojeg je najbolje uz doručak i uz ručak, preparat s omega-3 i omega-6 masnim kiselinama, dodatni vitamin C od 2 gr.
Vitamine B skupine nemojte uzimati kasno načečer ako teško zaspite, dok ćete suprotno uz kalcij i magnezij lakše zaspati. Nemojte uzimati pojedine B vitamine ako uz to ne uzimate B kompleks. Nemojte uzimati pojedine minerale ako ne uzimate i multiminerale. Uvijek uzimajte najmanje 10 puta više omega-3 nego omega-6 masti. Ako znate da vam manjka bakra uzimajte ga ali u 10 puta manjoj dozi od količine cinka jer previše bakra sprečava djelovanje cinka.

Vitamini i minerali nisu lijekovi i zato ne biste smjeli očekivati da se vaše zdravlje preko noći popravi. Većina ljudi osjeti poboljšanje mjesec do tri mjeseca od početka uzimanja. Prve su uočljive promjene više energije, mentalna budnost, emocionalna stabilnost i bolji izgled kože.

Vaše je tijelo vrlo inteligentno, izoštreno milijunima godina evolucije. Ono uvijek misli na vaše dobro. Evoluciju ne možete prevatiti. Osluškujte svoje tijelo.

Većina zdravih namirnica košta manje od nezdravih. Uostalom, kako bi moglo biti jeftino pretvaranje jedne tako skromne zdrave namirnice poput krumpira u deset vrećica čipsa punog aditiva?! Obično nije problem u novcu, kad je hrana u pitanju, nego u alokaciji sredstava.

Dobro zdravlje je dar, ali dar koji podrazumijevamo kada ga imamo i za koji molimo kada ga nemamo. Održavanje zdravlja ne iziskuje osobit napor, pa zašto onda ne činimo prave stvari? Iz neznanja, jednostavno ne znamo što treba činiti, ugađamo osjetilima jer nezdrava hrana tako dobro miriše i tako je ukusna, a reklamna industrija itekako dobro zna kako vas potaknuti, zato morate biti čvrsti i oduprijeti se, napor – katkada ne činimo pravu stvar – bilo to kuhanje zdrave večere ili vježbanje jer iziskuje napor, ironija je u tome što ulaganjem malo energije u pravom smjeru dobivamo više energije, preopterećenost – pritisak stresova u namauzrokuju da upravo u takvom stanju jedemo lošu hranu i time rasipamo energiju, navika – definicija je ludila činti iste stvari, a očekivati drugačije rezultate, istina je ako ne činite ništa stvari ne ostaju iste – postaju gore.

Život je sjajan kad je čovjek zdrav, a bit ćemo zdravi ako osluškujemo svoje tijelo i razumijemo kako ono radi.








23.01.2014. u 09:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

PUT ČAROBNJAKA

Deepak Chopra
Ocjena:*****

Tko je Čarobnjak? To nije netko
tko samo izvodi čarolije, već netko tko može potaći preobražaj.
Čarobnjak može pretvoriti strah u radost, frustraciju u ispunjenje.
Čarobnjak može pretvoriti vrijeme u bezvremeno.
Čarobnjak vas može prenijeti preko granica, u bezgranično.

ali ključna riječ je alkemija. Ona označava pretvaranje ljudskog bića u
zlato, pretvaranje straha, neznanja i sramote u ono najdragocjenije što postoji: u
ljubav i ispunjenje. Dakle, učitelj koji vas može podučiti kako da se pretvorite u
slobodnu, ljubaznu osobu po definiciji je alkemičar, uvijek je bilo tako.

Kristalna pećina je posebno mjesto u ljudskom
srcu,
To je zaklon u kojem se čuje mudar glas koji ne poznaje strah i u kojeg ne mogu ući
nemiri vanjskog svijeta. Čarobnjak oduvjek boravi u kristalnoj pećini, i zauvjek će tako
biti - potrebno je samo ući i slušati.

Put čarobnjaka ne
postoji u vremenu - on je svuda i nigdje. On pripada svakome i nikome.
Dakle, ova knjiga govori o onome što je već vaše. Kao što kaže prva rečenica prve
pouke: U svakom od nas nalazi se jedan čarobnjak. On vidi i zna sve.
Kada pronanete
Čarobnjaka u sebi, poduka se odvija sama po sebi.

Zašto nam je potreban Čarobnjakov put? Potreban nam je da bi nas iz običnog
uzdigao do vrijednosti koju smatramo mitom, ali koja je zapravo na dohvat ruke,
ovdje i sada. Biti živ znači imati pravo reći što god želimo kome želimo i činiti što
želimo činiti. Camelot je simbol takve slobode.

Svi mi želimo povećati sposobnost voljenja i stvaranja, istraživati svoju duhovnu
prirodu, a ipak često u tome ne uspijevamo. Zaključavamo se u naš vlastiti zatvor.
"Ti si neuvjetovani duh uhvaćen u uvjetovanja,
poput sunca u pomrčinu."
To je glas čarobnjaka koji ne želi prihvatiti da su ljudi ograničeni u vremenu i
prostoru. Samo smo privremeno u pomrčini. Svrha učenja od čarobnjaka je pronaći
čarobnjaka u sebi. Kada pronanete svog unutarnjeg vodiča, pronašli ste sebe. Jastvo
je sunce koje uvijek sja; ono se može zasjeniti pomrčinom, ali kada sjena prone,
sunce je opet tu u svoj svojoj slavi.

U ovoj knjizi nalazi se dvadeset pouka. O svakoj se govori sa stajališta čarobnjaka.
Na početku svake pouke naći ćete nekoliko izreka, komadića srži čarobnjakove
mudrosti koji će vam pomoći da prekoračile granice obične stvarnosti. Pročitajte
svaku od njih i dozvolite da se prelije u vas. Nemojte čekati na rezultat, samo je
doživite. Nije potrebno naprezati se ili bilo što činiti. Naprezanje je poput borbe
protiv živog, pijeska sve više i više tonete.
Unutarnji čarobnjak želi progovoriti, to važi za svakog od nas. Menutim, potrebna mu
je prilika, otvaranje.

Što je to mentalni eksperiment? To je način da se um dovede do novih mjesta, da se
na pojave gleda drugačije. Čarobnjaci su znali nešto duboko i važno - ako želite
promijeniti svijet, promijenite svoj stav prema svijetu.

Ništa nije zaista naučeno dok se ne proživi. Kad se
razum, iskustvo i duh jednom spoje - čarobnjakov put je otvoren, postavljena je
scena za alkemiju. Mudrost unutar vas nalik je iskri koja, jalnom zapaljena, nikad ne
može nestati.

Pružite sebi priliku za vlastite reakcije i uvide - oni su
najčešće najvrjedniji poklon koji možete dobiti.

"Ono što ja znam je u zraku", volio je reći. "Diši, i to će biti tu." Čarobnjaci
znaju bezvremene stvari, pa mora biti da oni skladište svoja znanja izvan vremena.
Put je otvoren. Počinje svuda i vodi nikuda, a ipak vodi do stvarnog mjesta. Sve to će
se razotkriti.

Pouka prva
U svakom od nas nalazi se čarobnjak. On vidi i zna sve. Čarobnjak je iznad
suprotnosti svjetla i tame, dobra i zla, zadovoljstva i bola. Sve što čarobnjak vidi ima
korjen u nevidljivom svijetu. Priroda odražava čarobnjakova raspoloženja.
Tijelo i duh mogu spavati, ali čarobnjak je uvijek budan.
Čarobnjak zna tajnu besmrtnosti.

Potreban je cijeli život da bi se naučilo ono što čarobnjak poučava, ali sve što će se
otkriti tokom godina i decenija već je tu, u Merlinovoj prvoj lekciji. U njoj čarobnjak
predstavlja samog sebe. Opisuje svrhu svog života, a svrha je riješiti zagonetku
smrtnosti i besmrtnosti. A sve se to zbiva na čaroban način.
Prije svega, Merlin se zapravo ne pojavljuje u tjelesnom obliku. Oblici Merlinu nisu
važni. On je vidio kako svjetovi dolaze i odlaze, preživio je eone i njegova reakcija na
bilo što je ista: on vidi. Čarobnjaci su vidovnjaci. Što oni vide? Stvarnost kao cjelinu, a
ne njene mnogostruke dijelove.
"Jesi li oduvjek bio čarobnjak?" pitao je Arthur. "Kako bi to moglo biti?" odgovorio je
Merlin. "Nekad sam bio poput tebe. Kad sam gledao nekog čovjeka, sve što sam
vidio bio je oblik od krvi i mesa. Menutim, nakon nekog vremena primjetio sam da
ljudi žive u kući koja je veća od tijela - nesretni ljudi zbrkanih osjećanja žive u
zbrkanim kućama; sretni, zadovoljni ljudi žive u urenenim kućama. To je bilo
jednostavno zapažanje, ali nakon nekog vremena postalo mi je jasno da kada vidim
kuću u kojoj netko živi, zapravo vidim više od te osobe. Zatim se moja vizija proširila.
Kad sam vidio osobu, nisam mogao a da ne vidim njenu porodicu i prijatelje. To su
takode proširenja te osobe koja mi mnogo govore o kome se zapravo radi. Moja se
vizija još više proširila. Počeo sam gledati ispod maske tjelesnog izgleda. Vidio sam
osjećaje, potrebe, želje, strahove i snove. Svakako, i to su dijelovi osobe, ako znaš
kako ih treba gledati. " Počeo sam promatrati energiju kojom svaki čovjek zrači. Tada
je tjelesna pojava postala gotovo beznačajna i uskoro sam mogao primjetiti svjetove
unutar svjetova u svakome na koga sam naišao. Tada sam shvatio da je svako živo
biće cijeli svemir, koji se samo prerušio u biće."
"Da li je tako nešto zaista moguće?" pitao je Arthur.
"Doći će dan kada ćeš shvatiti da je u tebi cijeli svemir, i tada ćeš postati čarobnjak.
Kad budeš čarobnjak, nećeš živeti u svijetu, već će svijet živjeti u tebi."

"Mogu vas osloboditi tog neznanja i bola ako shvatite jedno: ja sam
unutar vas. Čini vam se da razgovarate s posebnom, od vas odvojenom osobom, ali
to nije baš tako. Mi smo jedno, a na onom nivou gdje smo mi jedno, nijedan od vaših
problema ne postoji."

"Uloži svoje vrijeme, ne u ono što vidiš", savjetovao je Merlin Arthuru, "već u ono
zašto vidiš."
Prva pouka, dakle, svodi se na slijedeće: gledajte iznad svog ograničenog jastva da
biste vidjeli svoje neograničeno jastvo. Prodrite kroz masku smrtnog i pronanite
čarobnjaka. On se nalazi u vama, jedino u vama. Kada ga pronanete i vi ćete biti
vidovnjak. Ali ono što ste sposobni vidjeti dolazi u svoje vrijeme, korak po korak. Prije
vinenja dolazi osjećaj da postoji nešto više u životu od onog što i kako živite. To je
nalik blagom glasu koji šapuće: "Pronani me." Glas koji zove je miran, zadovoljan u
sebi – i kao da izmiče. To je glas čarobnjaka, ali takone i vaš vlastiti glas.

Bol uzrokuje emocionalno skupljanje, zadovoljstvo vas širi i
stvara osjećaj oslobonenja.

Osnova svega u čarobnjakovom svijetu počiva na uvidu da
je sve to ja. Dakle, kada prihvaća svijet onakav kakav jeste, čarobnjak na sve gleda u
svjetlu prihvaćanja sebe, a to znači u svjetlu ljubavi.

Nije loše birati i izabrati, ali za to je potreban napor. lako
su nas poučavali da je napor dobar, da se ništa ne postiže bez napora, to nije točno.
Biti - to se ne može postići naporom; ljubav se ne može postići naporom.
Na tananijem nivou, birati i izabrati takone uključuje odlučivanje. Um se, u odreneno
vrijeme, usmjerava na jedno. Prije nego što kažete da nešto volite, morate odbaciti
sve drugo. Ono što odbacujemo obojeno je strahom.

Koliko mjesta ostaje za tišinu? Bez tišine, nema mjesta za
čarobnjaka. Bez tišine, ne može biti pravog zapažanja života koji je u svom
unutarnjem tkanju profinjen poput zatvorenog ružinog pupoljka.

čarobnjaci ne žive u strahu. Što god
da se čarobnjaku dogodilo, on to prihvaća, čak prigrljuje. "Kako možete biti tako
smireni?" pitaju smrtnici. A čarobnjakov odgovor je: "Pogledajte unutra, tamo gdje se
nalazi samo mir."

On vidi. I to je ključ za čudesno, jer ma što da ste vidjeli u svom
unutarnjem svijetu ispoljit ćete u vanjskom.
Živite s prvom poukom, dozvolite vodi mudrosti da prodre u tajne prolaze vašeg bića,
i promatrajte. Čarobnjak je u vama, i on želi samo jedno: želi biti rođen.

Pouka druga
Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost.
Čarobnjakova suština je preobražaj.

Ako nema odraza u vodi, to
znači da nema slike o sebi. Ako te ne ometa slika koju imaš o sebi, to znači da živiš u
stanju bezazlenosti.

Prije nego što bude prekrivena, bezazlenost je prirodno stanje. Prekriva je slika o
sebi. Kad promatramo sebe, pa makar pokušavali biti potpuno iskreni, pred nama
iskrsava slika granena mnogo godina, u slojevima koji jedan drugog prožimaju na
složen način. Crte i bore koje nosimo na licu govore o sreći i tuzi, pobjedi i porazu,
idealima i doživljajima. Gotovo je nemoguće vidjeti bilo šta drugo. Čarobnjak vidi
sebe kuda god gledao jer je njegov pogled bezazlen. Nije prekriven sjenom procjena,
etiketama i odrenenjima.

"Pogledaj se!" Bog bi se mogao odrediti kao onaj - ili ona
- koji kad gleda oko sebe, svuda vidi samo sebe. Budući da smo stvoreni prema
njegovoj/njenoj slici i prilici i naš svijet je takone ogledalo.
Smrtnicima je čarobnjakovo gledište vrlo neobično jer njihov interes ide u sasvim
drugom smjeru. Oni gledaju prema van i opčinjeni su onim što vide, zatim to imenuju
i žele iskoristiti. Svim životinjama i pticama treba dati imena. Biljke je potrebno
uzgajati zbog hrane ili užitka. Zemlja postoji da bi se istražila i osvojila.

Brzina uma je vrtoglava, ali nas ne može
spasiti od istrošenosti. O čemu god možete misliti, to ste već doživjeli, a što god ste
doživjeli, toga ćete se i zasititi.

Čarobnjak nikad ne vidi istu stvar dva puta na isti način.

Nije važno ako vam umjesto osjećaja dolaze slike, ili umjesto konkretnih objekata
samo ideje. Bilo koji pristup će biti u redu. Jeste li primjetili da je vašem umu
nemoguće izbjeći odreneni osjećaj težine, lakoće, crnog, bijelog, itd?

Merlin bi rekao da, ako nitko ne gleda sliku Mjeseca, tada
nema ni Mjeseca. Zato je izuzetno važno gledati bezazleno na svijet, jer je to jedini
način da svijet bude živ. Vaše oko daje život svemu što vidi.

Svoju bezazlenost ćete ponovo spoznati kada budete mogli vidjeti kako ljubav diše u
svakom zrncu stvorenog svijeta.

Pouka treća
Čarobnjak promatra kako svijet dolazi i prolazi,
ali njegova duša prebiva u područjima svjetla. Scena se mijenja, vidovnjak ostaje isti.
Vaše tijelo je samo mjesto koje vaša sjećanja nazivaju domom.

Čarobnjaka unutar svakog od nas mogli bismo zvati i svjedokom. Uloga svjedoka je
da se ne miješa u promjenljivi svijet, već da vidi i razumije. Svjedok se ne odmara -
on je budan čak i kad sanjate ili spavate. Njemu nisu potrebne vaše oči da bi vidio, a
to izgleda prilično čarobno. Nisu li oči primarni organ vida?
U svemu što u relativnom svijetu vidimo, čujemo ili dodirnemo nalazi se energija i
informacija - svaki atom može se rastaviti na ta dva sastojka. Menutim, u svom
primordijalnom stanju, ti sastojci su bezoblični. Mjehurić energije može se pretvoriti u
kaotični vrtlog poput oblačka dima; informacija se može raspasti na slučajan skup
podataka. Potrebna je neka druga sila koja organizira čudesan red života -
inteligencija. Inteligencija je ljepilo svemira. Čarobnjaku je ova zamisao više od
teorije, jer svojim unutarnjim okom vidi da je on ta inteligencija. Smrtnike zbunjuje
takvo razumijevanje jer se ne radi o razumijevanju uma. Oni su navikli da znaju
nešto, ali nisu navikli na znanje samo. "Kada legne u krevet", rekao je Merlin,
"najpametniji smrtnik nije bolji od najveće budale. Obojica sanjaju iste noćne more i
brinu se oko smrti. U njima se rana strah i nisu u stanju uživati ni u najmanjem
zadovoljstvu bez osjećaja prolaznosti."

Racionalan um traži nešto "izvan", u svijetu objekata u vremenu i prostoru, dok
čarobnjak na sve gleda kao na dio sebe. Umjesto onog "izvan" i onog "unutra",
postoji samo jedan jedinstveni tok. Zbog toga je Merlinu teško reći da li je on
sanjao vilinog konjica ili je vilin konjic sanjao njega.
Razlika je u odvajanju, a to čini um. Za čarobnjaka, oboje je jedno.

Stvoreni ste da biste bili vidovnjak i da bi nastao svijet koji vidite.
Bez očiju, svijet bi bio nevidljiv.

"Želio bih izvoditi čuda", zamolio je Arthur jednog dana. "Ovaj svijet postoji zbog
tebe", odgovorio je Merlin. "Nije li to dovoljno veliko čudo?"

Zašto postoji svijet? Jer je naša velika svijest željela napisati šifru života i raširiti
njene niti na stranicama vremena. Nije čudno što čarobnjak ne umije reći gdje
završava njegovo tijelo, a gdje počinje svijet. Sanjate li vi ovu knjigu, ili ona sanja
vas?
Pouka četvrta
"Tko sam ja?" jedino je pitanje koje je vrijedno postaviti i jedino na koje nema
odgovora.
Vaša je sudbina da glumite bezbrojne uloge, ali te uloge ne predstavljaju vas.
Duh je nelokalan, ali živi iza otiska koji zovemo tijelom.
Čarobnjak ne vjeruje da je mjestom ograničeni doganaj koji sanja o velikom svijetu.
Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom doganaju.

Čarobnjaci i ostali njihove vrste često su htjeli biti bez imena i mjesta. Nisu voljeli
ostati na nekom mjestu gde bi smrtnici mogli postati previše bliski s njima.
"Tko god me zazove imenom, stranac je", rekao je Merlin. "To što prepoznaješ moje
lice, ne znači da me poznaješ." Čarobnjaci sebe smatraju grananima kozmosa.
Dakle, mjesto na kojem se nalaze je nevažno. Ono što nas u smrtnom životu najviše
ograničava su imena, oznake i definicije.

Njega ne ograničavaju nikakve granice. Smrtnici ne bi mogli postojati bez granica.
Njihova tijela odrenuju ono što oni jesu - bez tijela, čovjek ne bi znao gdje mu je dom,
jer dom je tamo gde odlazi tijelo da bi se sklonilo i odmorilo. Menutim, Merlin se nije
smatrao beskućnikom. Rekao je: "Ovo tijelo je poput prečke na koju sjedaju moje
misli, ali one često odlijeću i vraćaju se tako brzo da bi se isto tako moglo reći da žive
u zraku."

U Merlinovim očima, smrtno tijelo nije vrednije od vješalice
na koju su obješeni strahovi, uvjerenja, predrasude i težnje. Ako na vješalicu objesiš
previše kaputa, više ne vidiš vješalicu. To je ono što smrtnici čine sa svojim tijelom,
rekao je Merlin. Nemoguće je vidjeti istinu o ljudskom tijelu - da je ono rijeka
svjesnosti koja teče kroz vrijeme - jer se na njemu nakupilo toliko mnogo tereta iz
prošlosti.

Da biste doživjeli ovu pouku potrebno je za trenutak zaboraviti svoje ime. Recimo da
je u ovom trenutku pitanje "Tko sam ja?" zaista aktualno. Pobjeći od imena i oblika
znači pronaći tko smo zaista.

U našoj kulturi biti "potpun" znači nositi što je moguće više šešira.
Menutim, čarobnjak na ovu situaciju uopće ne gleda tako. Za njega biti potpun znači
biti potpuno bez uloga. "Ja sam slobodan duh, omenen pojavom ovog malog tijela",
rekao bi Merlin. "Palcem i kažiprstom možeš omeniti sunce, ali zar njegovo svjetlo ne
ispunjava nebo i dalje?"
Odbacivanje uloga koje glumimo osjetljiv je posao, ali nije moguće ući u čarobnjakov
svijet ako sebe odrenujete njima. Dakle, kako izgleda ne igrati uloge? Zapravo, to je
vrlo jednostavno. Kada se ujutro probudite, postoji jedan trenutak prije nego što
počnete misliti o svojim obavezama, trenutak kada ste budni, a bez neke odrenene
misli u umu. Tada ste ono što jeste, u najjednostavnijem ste obliku svijesti.
Ovaj doživljaj jednostavnosti ponavlja se tokom dana, ali ga malo ljudi zapaža jer
smo se navikli poistovjećivati s procesom mišljenja. I mišljenje dolazi i odlazi tokom
dana. Menutim, u stvarnosti vi niste ono što mislite. Možda će vam biti teško u to
povjerovati, ali misli u vašoj glavi ne pripadaju vama - one pripadaju vašem imenu i
ulogama koje ste na sebe preuzeli. Ako ste žena koja misli o svom djetetu, kako mu
je u školi, što mu pripremiti za večeru i tako dalje, to nisu vaše misli. To su majčine
misli. Ako tokom svog lječničkog radnog vremena razmišljam o dijagnozama,
lijekovima itd., o tome zapravo razmišlja liječnik. Naravno, majka i lječnik su korisne
uloge, ali i one će se završiti i jednog dana svatko od nas će se suočiti sa zagonetkom
"Tko sam ja?", na koju nema odgovora bez obzira na to kako dobro glumili
svoje uloge. Menutim, ako želite, za djelić sekunde možete skliznuti iza uloge. Kada
čitate ove stranice obratite pažnju na onoga tko čita. Ili kad slušate muziku, okrenite
se onome tko sluša. Ili, ako vidite dugu, uhvatite i pogled na onog tko gleda.
U svakom od tih slučajeva, odmah ćete osjetiti svjesnost koja je budna, pažljiva,
neuključena, tiha a ipak intenzivno živa. Što ste zapravo učinili? Prekinuli ste čin
promatranja da biste vidjeli promatrača. Ovaj trik pruža vam uvid u apsolutnu
sigurnost postojanja, jer iznad svakog promatranja nalazi se nepromjenljivi
promatrač. Taj vidovnjak je bezvremeni činitelj svakog doživljaja ograničenog
vremenom. Taj vidovnjak - to ste vi. Ako ste snažno poistovjećeni sa svojim
ulogama, zamisao o bezvremenosti mogla bi biti zastrašujuća. Bezbrojni ljudi bivaju
uništeni kada izgube svoj posao, kada im djeca odrastu i napuste dom, kada im umre
voljeni partner. Njihovo "ja" tako je ograničeno imenima, oznakama i ulogama da nisu
imali vremena pronaći tko su zapravo oni. To što smo u potpunosti obični ljudi čini
nas potpuno stvarnim. Stvarnost se ne može odrediti, može se samo doživjeti. Budite
svjesni onih kratkih trenutaka tokom dana kad doživljavate svoje osnovno jastvo iza
disanja, osjećaja ili osjeta. Prije nego što sutra iskočite iz kreveta, pokušajte uhvatiti
trenutak čistote i jednostavnosti prije nego što um počne čavrljati. Ovo mirno, tiho,
bezimeno stanje vrlo je ugodno. Ne može se dodirnuti mišljenjem, govorom ili djelom.
To je dvorac koji nijedna vojska nikad neće osvojiti i koji čuva riznicu u kojoj su
pohranjena prava životna bogatstva.
Pouka peta
Čarobnjaci ne vjeruju u smrt. U svijetu svijesti sve je živo. Nema ni početaka ni
završetaka. Čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije.
Da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost. Molekule se razgranuju i
odlaze, ali svijest preživljava smrt materije na kojoj jaše.

"Sada doni i sjedi pored mene", rekao je Merlin. "Što misliš o poslu koji si obavio?"
"Bio je besmislen", eksplodirao je Arthur. "Točno, a to je slučaj s većinom ljudskih
napora. Menutim, besmislenost se ne otkriva sve dok ne bude prekasno, nakon što je
sve obavljeno. Kada bi živio unatrag u vremenu, vidio bi da je kopanje besmisleno
i uopće ne bi ni počeo."

Čini se da je za čarobnjaka dan kada je ronen dan kada odlazi
s ovoga svijeta, uz pretpostavku da uopće odlazi. Da bi se riješio ovaj paradoks,
potrebno je razumjeti vrijeme onako kako ga doživljava čarobnjak. "Vi smrtnici ste
uzeli svoje ime od smrti", rekao je Merlin u kristalnoj pećini. "Da ste vjerovali kako ste
stvorenja života nazvali biste se besmrtnicima." "To nije pošteno", protestirao je
Arthur. "Mi nismo izabrali smrt. Ona nam je nametnuta." "Ne, na nju ste se jednostavno
navikli. Svi vi starite i umirete zato jer vidite druge kako stare i umiru. Odbaci tu
staru naviku i više nećeš biti zarobljen u mrežu vremena." "Odbaciti smrt? Kako se to
radi?" želio je znati Arthur. "Za početak, vrati se do izvora svoje navike. Tamo ćeš
pronaći odreneno pogrešno razumijevanje zbog kojeg si uvjeren da si smrtan.
Pogrešno razumijevanje nalazi se u korjenu svakog pogrešnog uvjerenja. Zatim
pronani grešku u svojoj logici i ukloni je. Sve je to vrlo jednostavno."

Ukloniti kletvu
zahtjeva pomak identiteta od onog vezanog vremenom do onog bezvremenog. Zato
se čarobnjak otiskuje na put otkrivanja istine o vremenu. To je prava istina o priči da
je Merlin živio unatrag u vremenu. Želio je slijediti vrijeme unatrag do njegovih
korjena.

Kad je Einstein dokazao da je vrijeme
relativno, zapravo je uklonio pravolinijsku zamisao o vremenu - dokazao je da vrijeme
ima sposobnost ubrzavanja ili usporavanja. Osim što je pomalo i izgledao poput
Merlina, Einstein je moguće skliznuo u svijet čarobnjaka kada mu je na um pala takva
začunujuća zamisao. Einstein je govorio da je mogao osjetiti teoriju relativnosti,
puno prije nego što ju je mogao matematički dokazati.
Svi mi doživljavamo vrijeme kao relativno, prilagodljivo - radostan doživljaj će ga
ubrzati, bolan će ga usporiti. Dan proveden u ljubavi proleti poput sekunde, jutro u
zubarskoj stolici traje poput vječnosti.

ako na svemir gledate kao na skladište
energije, ništa nikad ne umire, jer se energija ne može uništiti. U obliku energije i vi
ćete uvijek biti ovdje. "Ali ja ne želim biti energija", usprotivio se Arthur suočen s
ovom logikom. "To je tvoja fatalna pogreška", istaknuo je Merlin. "Budući se poistovjećuješ
s tijelom, smatraš da ti je potreban oblik. Energija je bezoblična, pa smatraš
da to ne možeš biti ti. Menutim, samo sam želio reči da energija nije ronena; ona
nema početka ili kraja. Sve dok ne prestaneš o sebi misliti kao da imaš početak,
nikad nećeš pronaći svoj besmrtni dio koji, ako ne umire, mora biti neronen."
Vidjevši dječakovo snuždeno lice, Merlin je rekao toplije: "Ne kradem ti tijelo da bih te
uvjerio da si bezobličan. Potrebno je samo vidjeti bezoblično u svakom obliku i imat
ćeš besmrtnost usred smrtnosti." Molekule nastaju i razgranuju se vraćajući se u
prvobitnu atomsku kašu. Menutim, svijest preživljava smrt molekula na kojima jaše.
Ono što je jednom bilo paket energije u sunčevom zraku pretvara se u list da bi na
kraju otpalo i pretvorilo se u tlo. Promjena stanja slama mnoge granice. Sunčev zrak
je nevidljiv, a list i zemlja su vidljivi. List je živ i raste, a zrak to ne čini. Boje lista,
zraka i tla različite su, i tako dalje. Menutim, svi ti preobražaji postoje kao mentalne
konstrukcije. Stvarna energija u sunčevom zraku uopće ne doživljava promjenu - to je
stalna igra fotona i elektrona koja se nalazi u svemu bez obzira na to zapažamo li mi
tu pojavu kao živu ili mrtvu.

Uzmite nekoliko listova papira i idite u
prostoriju u kojoj vam nitko neće smetati. Sjedite, uzmite u ruke olovku i prislonite je
na papir, te obećajte sebi da nećete prestati pisati pet minuta. Napišite rečenicu: "Ja
se bojim ..." i završite je kako god želite. Zatim, nepodižući olovku s papira, napišite
iste riječi ponovo i završite rečenicu onim što vam padne na um. Tijekom tog posla
dišite sporo i ravnomjerno bez pauze izmenu udaha i izdaha. To se ponekad naziva
kružnim disanjem u kojem su udisaj i izdisaj povezani. Namjerno disanje na taj način
od drevnih se vremena smatralo načinom za prevladavanje inhibicija svjesnog uma.
Bez ove tehnike bilo bi mnogo teže dosegnuti nesvjesno stanje straha. Kružno dišući,
bez zastoja izmenu udisaja i izdisaja, ponovo i ponovo dovršavajte istu rečenicu: "Ja
se bojim", i nemojte podizati olovku s papira. Kada jednom budete sebi dopustili da
pišete o svojim skrivenim strahovima, bit će vam se teško zaustaviti. Ako ovu vježbu
provedete slobodno, dozvoljavajući svojim mislima da lete bez kontrole, otkrit ćete
mnoge čudne i neočekivane asocijacije na strah. Ti će neočekivani strahovi sa
sobom donijeti i druge osjećaje, ne samo strah već i ljutnju, tugu i veliko olakšanje.
Mogle bi poteći i suze. Neka se sve to dogana, ali uvijek se vraćajte disanju i ne
podižite olovku s papira dok ne završite. Ipak, upozorenje: ako se počnete osjećati
previše neugodno, stanite. Dobro je poslije vježbe leći i odmoriti se i na taj način
povratiti ravnotežu. Čini mi se da je ova vježba najdjelotvornija prvi put, ali može se i
ponoviti kad god to želite.
Kakve to ima veze sa čarobnjakovim stavom u vezi sa besmrtnošću? Mogli bismo
reći da je pet minuta posvećenih strahu poput uklanjanja jednog sloja u sistemu
uvjerenja. Besmrtnost je suština ljudskoga života, ali je zarobljena u mnogim
slojevima suprotnih uvjerenja. Ta se uvjerenja aktualizuju u svakodnevnom životu -
mi živimo naše strahove, želje, snove, nesvjesne asocijacije i, na kraju, naše
najdublje uvjerenje da moramo umrijeti. Racionalni um će vjerojatno braniti to
stajalište tvrdeći da je smrt prisutna svuda u prirodi. Ali Merlin bi rekao: "Pobliže
razmotri svoje racionalne sumnje. Iza sumnji je onaj koji sumnja, iza onog koji sumnja
je onaj koji misli, iza onog koji misli je čista svijest koja mora biti svjesna prije nego
što je nastala bilo kakva misao. Ja sam ta svijest. Besmrtan sam i imun na vrijeme.
Nemoj samo razmišljati o meni, prosunujući hoćeš li me prihvatiti ili odbaciti. Zaroni
unutra, oljušti slojeve sumnje. Kada se na kraju sretnemo, znat ćeš tko sam. I tada,
moja besmrtnost neće biti samo zamisao već stvarnost koja se živi."
Pouka šesta
Čarobnjakova svijest je polje koje je svuda. Struja znanja sadržana u tom polju
vječna je i teče zauvijek. Vijekovi znanja sažeti su u trenucima otkrovenja.
Živimo poput valova energije u ogromnom oceanu energije.
Kada se ego povuče, omogućava pristup potpunom sjećanju.

Ti si biće iskustva koje se stalno
pretvara u sjećanje. Kad kažeš 'Ja' pri tome misliš na taj jedinstveni skup doživljaja –
privatnu povijest koja ne pripada nikome drugom. Ništa nije tako osobno kao što su
to sjećanja. Ti i ja hodali smo odvojenim putevima, iako smo hodali zajedno. Nije
moguće da, pri pogledu na cvijet, nas dvojica imamo isto iskustvo. Drugoj osobi
zaista se ne može prenijeti ni jedna suza, ni jedan osmijeh." Kad je Merlin završio,
Arthur je bio uznemiren. "Kada tako govoriš izgleda mi da je svatko potpuno sam",
rekao je dječak. "Ne činim to ja", odgovorio je Merlin. "Ego nas čini usamljenim,
smještajući nas u svijet u koji nitko drugi ne može ući." Vidjevši kako je njegov učenik
uznemiren, Merlin je rekao mekšim glasom: "A ipak se ego može povući. Doni sa
mnom." Ustao je i odveo Arthura iz pećine. Zora još nije svanula. Bio je mrak, a nebo
je još uvijek bilo puno zvijezda. "Što misliš, koliko je daleko ona zvijezda?" pitao je,
pokazavši u smjeru Velikog psa. Bila je sredina ljeta, pa je Sirijus bio sjajan i nisko na
horizontu. "Ne znam. Pretpostavljam da je dalje nego što bih mogao izmjeriti ili uopće
zamisliti", odgovorio je Arthur. Merlin je odmahnuo glavom. "Uopće nije daleko.
Razmisli o slijedećem: ako vidiš zvijezdu, u tvoje oko je ušao zrak svjetla, zar ne?
Svjetlo stalno teče od nje do tebe, poput mosta od svjetla. Što je zvijezda ako ne
svjetlo? Dakle, ako je svjetlo i tamo i ovdje, a takone i izmenu, nema odvojenosti
izmenu tebe i zvijezde. Ti si dio istog jedinstvenog polja svjetla."
"Ali zvijezda izgleda vrlo daleka. Na kraju, ne mogu je izvaditi iz neba", pobunio se
Arthur. Merlin se nasmijao. "Odvojenost je samo privid. Čini ti se da si odvojen od
mene i drugih ljudi jer tvoj ego zauzima stajalište da smo odvojeni i sami. Ali
uvjeravam te, ako povučeš svoj ego, ugledat ćeš kako si okružen neograničenim
poljem svjetla koje je svijest. Svaka tvoja misao nastala je u ogromnom oceanu
svjetla i njemu se vraća, zajedno sa svakom stanicom tvog tijela. To polje svjesnosti
je svuda, to je nevidljivi most do svega drugog što postoji. Dakle, nema ničeg u tebi
što nije dio svakog drugog čovjeka osim ako na to gleda ego. Tvoj je posao da
nadrasteš ego i zaroniš u univerzalni ocean svijesti."

ego se prihvatio odabiranja i odbacivanja doživljaja. Rezultat
toga je izolacija, jer ako biramo i odaberemo stvaramo procjep. Izmenu vas i nečega
što ste odbacili nastaje procjep.

Pod egom se misli na osjećaj osobnog "Ja" koji nije djeljiv s drugim ljudima.

Takvo je sjećanje - živu pojavu pretvara u mrtvu sliku. Ali, ako sam te sposoban
svakog dana zaboraviti, tada ću se ujutro probuditi i vidjeti te iznova. Vidjet ću pravog
tebe, bez starih, iznošenih slika."
Povući ego znači povući sjećanja. Kada to učine, ljudi više nisu izolirani. Individualni
um sužava našu svjesnost, kao kada bismo u svijet virili kroz ključaonicu.
U čarobnjakovom svijetu, svatko dijeli istu univerzalnu svijest. Ona teče zauvijek i
obuhvaća sve misli, sve osjećaje i sve doživljaje. "Sve dok si jedna osoba", poučavao
je Merlin, "ti si poput kapi u oceanu. Kada si dio univerzalne svjesnosti, ti si cijeli
ocean." "Da li se kap tada jednostavno rastopi i izgubi u oceanu?" pitao je Arthur.
"Ne, individualnost se nikada ne zasjenjuje, čak ni u iskustvu oceana svijesti",
uveravao ga je Merlin. "Možeš biti oboje, i ti i sve u isto vrijeme. Izgleda tajanstveno,
ali tako je."

Svi se mi držimo sjećanja jer nas ona odrenuju. Da biste okončali odvojenost i
izolaciju morate biti spremni sagledati nestvarnost sjećanja.
Pomislite na nekoga
koga dobro poznajete - svog muža ili ženu, ronaka ili prijatelja. Prizovite u sjećanje
sve detalje u vezi s tom osobom i zapitajte se što zaista znate o njoj? Neka to bude
više od golih činjenica poput boje očiju, težine, posla ili adrese. Umjesto toga,
razmislite o osobnim karakteristikama, onome što vam se na toj osobi svina ili ne
svina, o menusobnim odnosima, itd. Kada završite s ovom vježbom mogli biste
pomisliti da ste nacrtali točan portret te osobe. Ipak, sve čega ste se prisjetili dolazi iz
vašeg sjećanja, pa ste, dakle, zapravo opisali svoju točku gledišta. Ista osoba mogla
bi se potpuno drugačije opisati s drugog stajališta. Ono što se svina vama, ne svina
se drugima, ono što vi pamtite, netko drugi će potpuno zaboraviti. Nije potrebno puno
analize da biste shvatili da je sve što ste opisali potpuno relativno. Čovjek koji je za
vas visok, za nekog drugog je nizak ili prosječan; težina može postati lakoća, svijetla
kosa tamna, prijatelj neprijatelj, i tako dalje. Zapravo opisujete svoju točku gledišta, a
ne osobu. Štoviše, vaše iskustvo s tom osobom je jedinstveno vaše, zbog čega je
vaš opis još subjektivniji. Ako se sve što ste mislili da znate o toj osobi okrenulo tako
da zapravo indirektno govori o vama, očigledno je da sjećanja izoliraju.
Osobnim načinom na koji gledamo na njega, zapravo cjepkamo svijet, stvaramo
zaklone u koje se sklanjamo i u koje nitko u potpunosti ne može ući. Vaše gledište ne
može se nazvati stvarnim jer je potpuno relativno. Stvarnost ne ovisi o točci gledišta,
ona jednostavno jeste. A većina nas, boraveći u svom privatnom svijetu, ne uspostavlja
često kontakt sa stvarnošću. Nestvarnost je boravište osjetila; stvarnost je
boravište čarobnjaka. Potrebno je pogledati iza zavjese sjećanja da biste otkrili pravo
tkanje stvarnosti.

Pouka sedma
Kada se vrata percepcije počnu raščišćavati vidjet ćete nevidljivi svijet - svijet
čarobnjaka. U vama postoji izvor pročišćenja i preobražaja koje možete piti.
Pročišćenje se sastoji od uklanjanja otrova iz života: otrovnih osjećaja, otrovnih misli i
otrovnih odnosa. Sva živa tijela, materijalna i ona finija, sastoje se od energije koja se
može direktno vidjeti.

Kada smo budni naša je pažnja tako privezana za izgled i zvuke materijalnog svijeta
da je lako pogriješiti i pretpostaviti da je fizičko tijelo jedino tijelo koje imamo.
vaše emocionalno tijelo je živa povijest
onoga što volite i što ne volite, a takone i vaših strahova, nada, želja i tako dalje.
Kada bi vaše emocionalno tijelo moglo samo ući u sobu, vaši bi vas prijatelji odmah
prepoznali jer emocionalno tijelo čini veliki dio vašeg identiteta. Postoje i druga tijela,
takone nevidljiva, koja suučestvuju u vašoj jedinstvenosti. Postoji tijelo znanja koje s
vama raste od ronenja - nazovimo ga mentalno tijelo. Znanje je tananije od osjećaja
jer je sačinjeno od apstraktnih zamisli. Ali još su tananiji razlozi zbog kojih živite, vaša
duboka uvjerenja o životu i njegovoj prirodi - to je smješteno u uzročnom tijelu, onom
vašem dijelu kojim shvaćate suštinu postojanja. Tu se nalazi najdublje sjeme
sjećanja i želja. Sva ta tijela su jedinstvena. I u ovom slučaju, kada bi vaše mentalno
ili uzročno tijelo samo ušlo u sobu, odmah biste mogli biti prepoznati. Dakle identitetvaš
osećaj da ste "Ja"- nastaje iz vaše svijesti o tim tijelima. Čarobnjak zna da se taj
sjaj kreće od tananijeg do grubljeg. "Ja" s kojim se poistovjećujete stvoreno je najprije
vašim uvjerenjima i razlozima za život (uzročno tijelo), što stvara ideje (mentalno
tijelo) i osjećaje (emocionalno tijelo). Tek na kraju tog redosljeda fizičko tijelo dobija
impuls života. Kao što je Merlin rekao: "Smrtnici vjeruju da su tjelesni strojevi koji su
naučili misliti. Zapravo, oni su misli koje su naučile kako da stvore tjelesni stroj."

kada spavaš obavljaš puno više posla
nego što sam ikad vidio da radiš kada si budan"

"Kada spava, tvoje
se fizičko tijelo odmara i obnavlja. Kada sanja, tvoje emocionalno tijelo ostvaruje
svoje želje, strahove, nade i fantazije. Tvoje uzročno tijelo vraća se u svijet svjetla,
koji neki ljudi smatraju nebom. Drugi ga, menutim, vide u trenucima iznenadnih
riješenja problema ili u trenucima uvida koji se pojavljuju iz vedra neba. U svakom od
tih slučajeva radi se o podešavanju usklanenosti izmenu tvojih tijela. Najkreativniji čin
koji ćeš ikad poduzeti je ovaj čin stvaranja sebe. On se odvija na nebrojenim nivoima,
vidljivim i nevidljivim. On koristi svu inteligenciju svemira, sažimajući milijarde godina
znanja u svakoj sekundi života.

Tijelo
je izgraneno od nevidljivih apstrakcija koje se nazivaju informacija i energija - obe su
sadržane u DNK. Menutim, čarobnjak boravi dublje u nevidljivom svijetu znajući da
su vaša najdublja uvjerenja najsnažnije stvaralačke sile. Vaše tijelo izraslo je crpeći
impuls života sadržan u DNK. Bez tog impulsa, informacija i energija su nepokretne.
Slično tome i vaše emocije i misli teku u svijet iz nevidljivih impulsa inteligencije koji
čine vaše najtananije tijelo, uzročno tijelo. Čarobnjaci tvrde da je razlog zbog kojeg
noću spavamo taj što na taj način usklanujemo sva ta tijela nakon aktivnosti i
budnosti. Ali najtananiji posao se obavlja u čistoj tišini. Slijedeći put kada primjetite
trenutak tišine u kojem nije bilo misli, želja ili osjećaja, nemojte ga propustiti. Vaša
svjesnost skliznula je u pukotinu izmenu tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i
uzročnog tijela. U dubokoj tišini vraćamo se krajnjem uzroku, čistom Bitku. Tu se
suočavate, licem u lice, s maternicom stvaranja, izvorom svega što je bilo, jeste ili će
biti; i to ste jednostavno Vi.
Pouka osma
Moć je mač s dvije oštrice. Moć ega traži kontrolu i dominaciju. Moć čarobnjaka je
moć ljubavi. Sjedište moći je unutarnje jastvo. Ego nas prati poput tamne sjene.
Njegova moć je otrovna, čini nas ovisnim i, zapravo, destruktivnim.
Vječni sukob moći završava u jedinstvu.
"Poput svijeće koja je pred suncem nevidljiva i tvoj
će ego nestati pred sveobuhvatnom silom ljubavi. Poput gorkog okusa koji više ne
možeš osjetiti kada ga ispere voda, pomiješana s ljubavlju, gorčina tvog života postat
će slatka poput svježe izvorske vode. I poput plijena kojeg odnosi orao, tvoja će
samovažnost postati bljesak u oku ljubavi koja će te pojesti."

Moć ljubavi je moć čistoće.
Sve dok se ljutiš, ne možeš stvarno voljeti. Sve dok imaš
sebični ego, ne možeš stvarno voljeti." "Dakle, mogu li ikad uopće voljeti?" upita
Arthur znajući da često osjeća strah, ljutnju i sebičnost. "Ah, to je misterija",
odgovorio je Merlin. "Kako god nečist bio, ljubav će te potražiti i raditi na tebi sve dok
ne budeš mogao voljeti."

Čarobnjaci smatraju da je ona zrak koji udišemo, da kruži svakom našom stanicom.
Iz svog univerzalnog izvora, ljubav prožima sve. Ona je konačna moć, jer bez prisile
privlači sve i svakog.

Prava životna moć je
unutarnja. Biti sposoban vidjeti svijet u svjetlu ljubavi, a to dolazi samo iznutra, znači
živjeti bez straha u miru koji se ne može uznemiriti. U ljubavi postoje mnoge tajne
koje su ljudima skrivene. Da bi dobio ljubav, moraš je najprije dati. Da bi bio siguran
da te druga osoba voli neuvjetovano i sam moraš ukloniti uvjete. Da bi naučio voljeti
drugog čovjeka, najprije treba voljeti sebe. Sve to izgleda očigledno. Zašto se, dakle,
ne ponašamo tako? Čarobnjakov odgovor je da je ljubav potrebno otkriti, ukloniti
slojeve ljutnje, straha i sebičnosti koji je prekrivaju poput starog oklopa. Da biste imali
život pun ljubavi, pročistite onaj koji vodite. Nema ispravnog ili pogrešnog pristupa
ljubavi. "Osoba koja očajnički traži ljubav", rekao je Merlin, "podsjeća me na ribu koja
očajnički traži vodu."

u svemu tome, čarobnjak bi rekao da su ove izjave u najboljem slučaju nepotpune.
"Svaka ljubav koju vi smrtnici odredite mora izblijediti i nestati", rekao je Merlin. "Vaša
takozvana ljubav dolazi i odlazi. Kreće se od jednog objekta želje do drugog.

Budući
da je ljubav unutarnja sila, ona se prvo zapaža unutra i usmjerena je prema sebi.
"Smrtnici dobiju groznicu od ljubavi, nemirni su i napeti", rekao je Merlin. "Ako ne
mogu imati svog voljenog ili voljenu misle da će umrijeti. Menutim, zbog ljubavi se ne
može biti nemiran, ne zbog prave ljubavi, jer ona nikada ne traži nekog izvan.
Najpoželjniji dragi ili draga je samo produžetak nas samih. Ljubav za koju smatraš da
ćeš je dobiti od drugih samo otkriva ograničenja u tvojoj vlastitoj svijesti.

"Jednoga dana, kad prone ova nemirna groznica ugledat ćeš u svom srcu malo
svjetlo. Najprije će biti poput iskre, zatim plamička i na kraju ogromne lomače. Tada
ćeš se probuditi i plamen će obuhvatiti Sunce, Mjesec i zvijezde. U tom trenutku, u
svemiru neće biti ničeg osim ljubavi, a ona će ipak boraviti u tvom srcu."

Vijekovima je čovjek promatrao
ovu scenu i razmišljao o njenom nevjerojatnom ustrojstvu i ljepoti. To je savršen
primjer prirodne urenenosti - gledajući u noćno nebo možemo vidjeti tok vremena
tokom milijardi godina i svaki mali korak u životu svemira, od nastanka prvog atoma
vodika do oblikovanja zvijezda i pojave DNK. Ništa nije izgubljeno u tom ogromnom
rasponu vremena; svaki komadić energije i informacije razvio se na takav način
da biste vi, promatrač, mogli gledati u kozmos koji je živa slika cijele vaše prošlosti.

Pouka deveta
Čarobnjak živi u stanju znanja. Znanje upravlja svojim ispunjenjem.
Polje svijesti organizira se oko naših namjera. Znanje i namjera su sile. Ono što
namjeravate mijenja polje u vašu korist. Namjere sažete u riječi imaju čarobnu snagu.
Čarobnjak ne pokušava riješiti tajnu života. On je tu da je živi.

svaka riječ sadrži i znanje i namjeru.
Najbogatije riječi otvaraju skrivene prolaze značenja i znanja. Menutim, drugo
obilježje riječi, namjera, još je moćnija.

Zaista je istina da svi mi koristimo riječi da bismo utisnuli u sebe navike pomoću kojih
život prolazi nesvjesno. Već smo spominjali poistovjećivanje s imenima i etiketama -
naravno, sve su to riječi. Menutim, koje će nam riječi pomoći ukloniti stare navike i
ograničena poistovjećivanja? Ako svaka riječ stvara utisak u umu, je li onda svaka
riječ ograničavajuća? "Paradoks riječi je", rekao je Merlin, "da ih morate
upotrebljavati da bi se disciplinirali i obučili. Hodanje, govorenje, čitanje - sve to dijete
mora naučiti. Majka i otac moraju obučiti dijete na način na koji to svijet zahtjeva, a to
je putem riječi. Problem je u tome što riječi nose i psihološko značenje. Roditelji
primjenjuju riječi da bi djetetu prenijeli osjećaj dobrog ili lošeg, ispravnog ili
pogrešnog. Najsnažniji izrazi su riječi da i ne. Ova dva sloga stvaraju granice ili ih
uklanjaju. Sve ono što mislite da možete učiniti je da, skriveno negdje unutra, obično
ono da koje je izgovorio roditelj ili učitelj negdje u prošlosti. Sve ono što mislite da ne
možete učiniti je ne koje se unutar vas skriva na isti način, a došlo je vjerojatno iz
istog izvora. "Zašto je to paradoks?" pitao je Arthur. "Zato jer, iako nam riječi govore
tko smo, mi smo ipak više od onog što one mogu reći.
Bez obzira na to kakvu kletvu prenose riječi, ljudi se ipak mogu promijeniti. Snaga
riječi sposobna je stvoriti nešto novo, a ne stvara samo ograničenja." Čarobnjaci
upotrebljavaju riječi da bi stvarima kojima smo mi navikli reći ne, rekli da. Na
jednom nivou to čini i ova knjiga - tka novi svijet značenja da bi zamijenila stara
značenja s kojima smo odrastali. Menutim, tu postoji i veća misterija. Riječi izražavaju
znanje i namjeru: dakle, oblikovanje namjere riječima prvi je korak da se ona ostvari.

"Smrtnici i čarobnjaci nisu tako različiti kao što bi mogao misliti", rekao je Merlin. "
jedni i drugi šalju želje u polje očekujući odgovor, ali u slučaju smrtnika poruke su
nejasne i zbunjene; u slučaju čarobnjaka, one su kristalno jasne. Nijedna namjera se
ne zanemaruje, ali možda ima prepreka za njeno ispunjenje jer je u njoj skriveno
mnogo sukoba – svi sukobi ljudskoga srca."

Da biste to učinili, potrebno je najprije ukloniti naviku mišljenja na način koji
sprečava svemir u ispunjavanju vaše želje. Zamislite da je vaš um radio predajnik koji
bombardira polje svjesnosti porukama. Ako sjednete i tiho promatrate svoj um, vidjet
ćete da je pun izmješanih signala. Istovremeno sumnjamo u ono što želimo postići;
osoba kakva bismo željeli postati možda i nije ono što uistinu želimo, itd.
Um je jednostavno pun besmislenih ponavljanja. Procjenjuje se da je oko 90 % misli
koje netko pomisli odrenenog dana jednako onima prethodnog dana. To je zato jer
smo bića navike, brige i opsesije. Na kraju, um je pun nesvjesne statike koja seže
unatrag do samog početka dječjeg sjećanja. Možda obraćate pažnju samo na svoje
svjesne, voljne misli, ali vaš nesvjesni um brblja u pozadini pun neispunjenih nada,
starih strahova i želja, ukratko, ispunjen svim onim što se u prošlosti nije ispunilo.
Namjere su jednostavno želje, a želje su povezane s vašim potrebama. Dakle, sva ta
aktivnost uma koja se nije ispunila sastoji se od starih potreba koje se nisu
zadovoljile. Tisuću puta u prošlosti pomislili ste: "Ja želim", ili "Ja bih htio", ili "Nadam
se", ali ništa se nije dogodilo ili se dogodilo ono što niste željeli. "Volio bih kada bih
mogao isprati tvoj mozak", promrmljao je jednom Merlin kad se Arthur ponašao na
posebno nejasan način. "Tvoje misli bi trebale imati jasan tok; a umjesto toga, u glavi
ti je rat." "Zašto ne možeš isprati moj mozak?" pitao je bezazleno Arthur. "Jer svi i
sve u njemu si ti," prosiktao je Merlin. "Pretvorio si se u sve te stare sukobe koji se
ponavljaju, a oni neće nestati dok se ne promijeniš."
Prvi korak prema promjeni je prepoznavanje. Prepoznajte da se bar nekoliko nada i
želja ostvarilo. Neočekivano, bez vašeg truda, netko vas je nazvao baš kada je vama
bilo potrebno da razgovarate; pomoć je došla iz nevidljivih područja; stigli su odgovori
na molitve. Sve se to dogana u polju. Kada imate namjeru i kada je pošaljete u
univerzalnu svjesnost, zapravo se obraćate sami sebi u drugom obliku. Kao pošiljalac
poruke, vi ste pojedinac koji živi ovdje, u vremenu i prostoru. Ali, vi ste takone i
primatelj poruke, prerušeni u više jastvo koje je nadreneno vašem prostorno vremenskom
identitetu. Štoviše, vi ste i medijum kroz koji je poruka poslana, sama čista
svjesnost.
svakoga dana odvojite malo vremena da biste razmotrili sadržaj
svog uma. Čin zapažanja, iako vrlo jednostavan, jedna je od najmoćnijih metoda za
stvaranje promjene. Ono što ne vidite ne možete ni promijeniti.

"Bog ne prosunuje, to čini samo um". Ispunjenje svih želja je ono
što Bog želi svakome. To je naše prirodno stanje jer smo mi stvaratelji svoje
stvarnosti.
Pouka deseta
Svi mi imamo zasjenčeno jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjena nije tu da nas
povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenu
možemo je iscijeliti. Kada je sjena iscijeljena pretvara se u ljubav. Kada budemo
mogli živjeti sa svim našim suprotnostima, živjet ćemo, poput čarobnjaka, naše
potpuno jastvo.

"Sa svim tim ljudima koji se bore za tvoje tijelo zaista je
čudno što se osjećaš usamljen.

"Ne možeš postati čarobnjak sve dok ponovo ne počneš razmišljati kao dijete", rekao
je Merlin. "Kako razmišlja dijete?" pitao je Arthur. "U prvom redu, osjećajući. Dijete
osjeća kad je gladno ili pospano.

Dijete je naučilo sumnjati u svoje vlastite instinkte. Unutarnji impuls "to je ono što
želim" pretvara se u pitanje: "Da li je ispravno da to želim?"

"Nisam znao da svi vi smrtnici radite isti
posao." "Radimo li?" pitao je Arthur. "Kakav bi to posao mogao biti?" "Čuvar zatvora",
odgovorio je Merlin, odbijajući reći bilo što više o tome.

Jednostavno slušaj. Kao svi zatvorenici i ono piše poruke po
zidovima ćelija."

Okončati unutarnji rat znači završiti sukob izmenu svih svojih ličnosti. Moguće je
osloboditi zasjenčeno jastvo njegovog tereta potisnutih energija iz prošlosti i na taj
način stvoriti uvjete za unutarnji mir, jer strah od povrede je taj zbog kojeg vaši
unutarnji glasovi ne vjeruju jedan drugom. Menutim, ne možete početi uklanjati ove
unutarnje napetosti sve dok ne saznate od čega su načinjene vaše ličnosti.
Ličnost je uvek načinjena od istog materijala neke stare energije pridružene sjećanju.

Kritika ili nepravedna kazna zadržat će se u nama ponavljajući
svoj scenario uvijek iznova sve dok slijedeći put neka druga energija, na primjer,
energija pravilnog postupka i pohvale, ne izrazi svoju točku gledišta. S ovim potisnutim
energijama možete lako stupiti u kontakt. Sjedite u tihu sobu. Lagano dišite.
Zatim, bez promjene u ritmu disanja, obratite pažnju na lagani ritam i tok disanja.
Nemojte ići dalje sve dok vam disanje ne bude ugodno i smireno. Kad se to dogodi,
pokušajte se prisjetiti izuzetno neugodnog doganaja iz svoje prošlosti, doganaja u
koji su uključeni snažni negativni osjećaji poput sramote, poniženja ili krivice. Recimo
da su vas uhvatili kako varate na testu ili kradete. Nije bitno da li je doganaj bezazlen
ili ozbiljan, u ovom trenutku u potrazi ste za osjećajima koji su u vezi s njim. Prizovite
jasnu sliku tog doganaja u svoj um i osjetite ono što ide s njim. Sada obratite pažnju
na svoje disanje - ono više neće biti lagano. Ovisno o vrsti osjećaja koje ste prizvali,
vaše disanje će biti intenzivno ili površno, možda ćete čak dahtati ili zadržavati dah.
Ove promjene odraz su činjenice da je disanje vjerno ogledalo procesa mišljenja, a
posebno emocija kojih se sjećamo. Ono što doživljavate su tri komponente o kojima
smo govorili: sjećanje, energija i vezanost. Kada se one spoje, eto početka
podličnosti. Sve podličnosti žele isto: izraziti se kroz vas. Dijete koje plače, usamljeno
dijete, frustrirani adolescent, ljubavnik koji se nada, ambiciozni radnik svi oni žele
živjeti svoj život kroz vas. I to čine, naizmjenično.

Ako ne osjećate oslobananje
energije u oblicima koje sam upravo opisao, to znači da ih umom zadržavate. Um
se može zaobići promjenom u ritmu disanja: pokušajte disati površno i prilično brzo.
Ovo brzo, površno i ritmično disanje smetat će svjesnom umu i omogućiti će energijama
da ga zaobinu. Na taj način možete disati minutu ili dvije, ali ne duže, jer
oslobananje može postati prejako. Ova vježba može se ponoviti da bi "izdahnuli"
stare potisnute energije, ali je takone vrlo korisna u neutraliziranju novih emocija ili
osjeta koji žele izaći. Poput svih drugih vaših vidova i vaša sjena se želi izraziti i
osloboditi. Prvi korak sastoji se u tome da se pronane prirodan, ugodan način za
uklanjanje negativnih energija, a ne da se pohranjuju u skrivenim tamnicama uma.
Pouka jedanaesta
Čarobnjak je učitelj alkemije. Alkemija je preobražaj.
Kroz preobražaj počinje potraga za savršenstvom. Vi ste svijet.
Kada preobrazite sebe, svijet u kojem živite bit će takone preobražen.
Ciljevi potrage, junaštvo, nada, milost i ljubav naslijene su bezvremenog.
Da biste prizvati čarobnjakovu pomoć potrebno je biti snažan u istini, a ne tvrdoglav u
prosunivanju.

Ja sam taj koji se
želi pretvoriti u zlato."

Alkemija je umjetnost preobražaja. Onako kako je podučavaju Čarobnjaci, alkemija
služi preobražaju smrtnika iz stanja neznanja u stanje prosvjetljenja i blaženstva.
Merlin je rekao: "Alkemija se zbiva svo vrijeme. Nije moguće zaustaviti preobražaj na
svim nivoima života. Tvoj preobražaj je ono što me zanima. U usporedbi s tim,
pretvaranje neplemenitih metala u zlato je trica." Alkemija je potraga, a potraga se
kreće uvijek u istom smjeru - prema savršenstvu. Baš kao što je zlato najplemenitiji
metal jer se ne može pokvariti, savršenstvo ljudskog bića znači život bez patnje, bola,
sumnje i straha. "Ali što ako ljudska bića ne mogu biti savršena? Što ako smo zaista
tako slabi i nesavršeni kako izgledamo?" pitao je Arthur. "Tajna nije u tome kako
izgledamo", odgovorio je Merlin, "već u tome kako duboko smo spremni gledati."
Potraga je osobno putovanje na kojem svaki čovjek korača sam. Ali Merlin je još
puno toga želio reći Arthuru prije nego ovaj otpočne svoju potragu. "Često sam ti
govorio da ova vreća kostiju i mesa nije tvoje tijelo i da ograničena ličnost koje si
svjestan nije tvoje jastvo. Tvoje tijelo je zapravo beskonačno i u jedinstvu sa
svemirom. Tvoj duh obuhvaća sve duhove i nema granica u vremenu i prostoru.
Rad na alkemiji će ti otkriti te istine." Kad je Merlin izgovarao ove riječi, doba
čarobnjaka gotovo da je već bilo prošlo, ustupajući mjesto novom dobu kojim će
vladati razum. Razum smatra da je alkemija nemoguća, a uporedo s procesom u
kojem su čarobnjaci skliznuli u legendu, ljudi su počeli prihvaćati da su ograničeni
životom u materijalnom tijelu unutar uskih granica vremena i prostora. Budući
prihvaćamo da su čvrste pojave stvarne, stvarnost pripisujemo i čvrstoj materiji od
koje smo načinjeni. Isti atomi vodika, dušika, kisika i ugljika stvaraju oblake, stabla,
cvijeće, životinje i naše tijelo, ali se neprestano mijenjaju - u vašem tijelu je
ove godine manje od jedan % atoma koji su tu bili prošle godine. Čak i u
materijalnom smislu nema previše logike reći da smo načinjeni od čvrste materije
kada se u njoj nalazi svijet praznog prostora i stalnog toka. Potraga alkemije počinje
ispod površine atoma i molekula, a iznad pojavnosti i promjene. Još kao dječak
Arthur je žudio za svojom prvom potragom i nadao se da će mu Merlin dati konja i
mapu. Ali Merlin je rekao: "Tamo kuda ideš mape su beskorisne jer se teritorija
neprestano mijenja. Mogao bi s istim uspjehom ocrtati mapu tekuće vode."
Jednom kada prihvatite da niste ništa manje od samog toka života, potraga za
savršenstvom nadilazi bezgranično.

Suština, bitak i ljubav koji sačinjavaju
ljudsko biće posjeduju svoj vlastiti život koji počinje i završava u istoj nevidljivoj
svejsnosti.

Prema aikemičarskoj tradiciji, da bi se stiglo do magičnog proizvoda zvanog život,
potrebno je tajanstveno uskladiti četiri elementa - zemlju, zrak, vodu i vatru.
Neporecivo je da ste načinjeni od zemlje, zraka i vode koji su nastali iz nekog drugog
oblika života, poput hrane. Menutim, vatra koja pokreće ove beživotne materije ne
može se opisati, jer to nije vidjiva vatra, nije čak ni metabolička vatra.
To je vatra preobražaja, čista i jednostavna. Dakle, vi ste preobražaj, onaj koji
preobražava i preobraženo. Vi ste svoj vlastiti alkemičar koji stalno preobražava
tupe, beživotne molekule u živo otjelotvorenje sebe. Radi se o najkreativnijem i
najčarobnijem činu koji ćete ikada izvršiti. Nema granica čudu te alkemije. U svakom
trenutku možete čitati knjigu, variti obrok, stvarati proteine i enzime, pohranjivati
informacije u sjećanje, rasti, disati, osjećati svoju okolinu, zarastati ranu, mijenjati
mrtve stanice, uklanjati viruse i još obavljati bezbrojne druge aktivnosti. Svi se ti
preobražaji mahom odvijaju neopaženo. Alkemičar je nevidljiv, radi iza scene, a
rijetko tko se uopće trudi misliti o tome tko je on ili ona. Njen dom nije vrijeme ili
prostor već ono što je bezvremeno, što je iznad sjećanja.

Čak i bez slike koju
biste promatrali i bez tijela, ostajete ono što jeste – svijest koja promatra i koja ostaje
ista iako se životni prizori stalno mijenjaju.

Pouka dvanaesta
Mudrost je živa i stoga uvijek nepredvidljiva. Red je drugo lice kaosa, kaos je drugo
lice reda. Unutarnja neodrenenost je put do mudrosti. Kada je čovjek u potrazi,
nesigurost će uvijek biti s njim - on će se spoticati, ali nikada neće pasti.
Ljudski rod podvrgava se pravilima.
Rod čarobnjaka ne poznaje pravila - oni teku s prirodom života.

"Ponaša se poput bezglave lopte koja ne zna što će
slijedeće učiniti." "Tako to izgleda kada biće živi potpuno vjerujući Bogu", rekao je
Merlin. "Ono provodi dane slijedeći jedan bezbrižni impuls za drugim nerazmišljajući
o budućnosti, a ipak se, moraš priznati, sasvim dobro snalazi."
Priroda života je takva da sadrži i red i kaos. Iz nereda nastaju obrasci i vraćaju se
natrag u nered.

"Smrt je privid", rekao je Merlin, "ali patnja smrtnika zbog smrti vrlo je stvarna.
Nijedan smrtnik zapravo ne zna što je to smrt, a ipak je se tako boji da se protiv nje
bori svom snagom neshvaćajući kako na taj način stvara ogroman nered i kaos."

"Ja živim bez izbora i nalazim da je takav život mnogo sretniji." "Bez izbora? Ali ti
donosiš odluke baš kao i ja", protestirao je Arthur. Merlin se nasmijao: "Zavarala te
pojava. Pogledaj svoju ruku. Nema sumnje da ona pripada tebi, a ipak ti ne
odlučuješ kako će stanice rasti; nemaš pojma što pokreće mišiće i živce; ne utičeš
svjesno na rast noktiju, niti zacjeljuješ ranu kada se ogrebeš, zar ne?" "Točno, ne
moram raditi ništa od toga." "Drugim riječima, ne radi se o tvom izboru", nastavio
je Merlin. "Te su funkcije predane nevoljnoj strani mozga koja za njih brine
automatski. Na isti sam način i ja predao automatskoj strani svog mozga sve ono
čemu ti posvećuješ tako mnogo vremena - mišljenje, odlučivanje, sjećanje, izabiranje
i prosunivanje; što je samo drugi način da kažem da sam ih predao Bogu." "Čemu ti
onda služi svjestan um?" pitao je Arthur. "Da bih uživao u svijetu i čudu Života.
Ja sam svjedok svega što jeste, a kao predstava, uvjeravam te, ništa nije tako
iznenanujuće, tako lijepo ili tako ispunjavajuće."

Nered je nepredvidljiv i izvan je našeg
nadzora te nas dovodi u stanje stresa. Razmislite o trenucima kad su nered i
neizvjesnost iznenada preuzeli nadzor nad vašim životom: propušteni let aviona, kvar
na automobilu, vijest da je netko koga volite ostao bez posla. U takvim slučajevima,
situacija se gotovo uvijek sredi; nema stvarne opasnosti za vaš opstanak - samo
manja neugodnost. Ipak, vaš je nervni sistem vjerojatno reagirao vrlo snažno,
izražavajući strah i neugodnost jer su vaši planovi propali. Reakcija ega na kaos je
borba protiv njega i nametanje većeg nivoa kontrole. Slijedeći put kada budete
putovali avionom vjerojatno ćete višestruko provjeriti red letenja i krenuti nešto ranije.
Slijedeći put kada se automobilom povezete na put, vjerojatno ćete se pobrinuti da
se isti kvar ne ponovi. Problem je u tome što sav taj trud, briga, planiranje i kontrola
djeluju protiv suštine života. Život obuhvaća red i kaos. Ne možete imati jedno bez
drugoga. Ako želite biti u toku života, ne možete se istovremeno protiv njega boriti.
Zato tragatelj za savršenstvom prihvaća da će njegov put uvijek biti neodrenen, da će
uvijek biti ponešto izvan ravnoteže. "Uloga učenika je da se uvijek spotiče", rekao je
Merlin, "a da nikad ne padne."

"Tvoj je život već organiziran u sebi", rekao je Merlin. "Život teče iz života, pupoljak
se razvija u cvijet, dijete odrasta u čovjeka. Vjeruj u svaki taj stupanj, slavi ga i
dozvoli da ti bez napora done slijedeći."

sve što ste zamislili istinito - vaša se budućnost
ne sastoji od samo jednog već od svih mogućih scenarija. Od sadašnjeg trenutka oni
se šire poput nevidljivih niti.
Život svakog čovjeka baš je takav; samo naš pogrešni osjećaj kontrole želi nametnuti
red tamo gdje može postojati jedino nepredvidljivost. Ego mora preispitati svoje
strahove i prestati s pokušajem kontrole. To je velik dio potrage na koju ste se
zaputili. Ako prihvatite tok života i predate mu se, prihvatit ćete ono što je stvarno.
Jedino kada prihvatite ono što je stvarno moći ćete s tim živjeti u miru i sreći.
Alternativa je borba koja se nikada ne završava jer je to borba s nestvarnim, s
prividom života umjesto sa životom samim.
Pouka trinaesta
Stvarnost koju doživljavate odraz je vaših očekivanja.
Ako svakog dana projektirate istu sliku, vaša će stvarnost svakog dana biti ista.
Kada je pažnja savršena, ona iz kaosa i nereda stvara red.

"ponašamo se u skladu s onim što očekujemo da vidimo, čujemo i dodirujemo.
Svako iskustvo zasnovano je na kontinuitetu, koje njegujemo sjećajući se svega
onako kako je to bilo prošloga dana, prošloga sata ili prošle sekunde. Merlin mi je
rekao da kad bih mogao gledati potpuno bez očekivanja, ništa od onog što smatram
stvarnim ne bi bilo stvarno. Svijet kakvog vidi čarobnjak je stvaran nakon što svane
svjetlo. Naš svijet je sjena po kojoj se spotičemo u mraku."
Čarobnjak se potpuno oslobodio poznatog. Za njega se sloboda nalazi u nepoznatom,
jer štogod je poznato prošlo je i mrtvo. "Znaš li zašto stalno govorim da je tvoj
svijet zatvor?" pitao je Merlin. "Jer što god zamislio um, to mora biti ograničeno. Čim
oko doživljaja omotaš riječi ili ga zatvoriš u misli ili kažeš 'ja znam', iz njega je nestalo
nešto čudesno i nevidljivo. Granice su kavezi; stvarnost je osjetljiva ptica koja drhti u
tvojoj ruci. Zadrži je predugo i umrijet će."
Istina je da je nepoznato vaša karta do slobode, ali je isto tako istina da se ego
osjeća bolje u granicama.

Nema dokaza da je budnost drugačija. "Stvarna" planina ili oblaci ne posjeduju
opipljivu stvarnost izvan slike koja se nalazi u vašem mozgu. Arthur je bio šokiran
kada je Merlin proglasio vidljivi svijet prividom. "Ali ja mogu dodirnuti predmete
oko sebe i opipati ih. Ako udarim glavom o stijenu, dobit ću čvorugu", protestirao je.
"Slike nisu samo vidljive", podsjetio ga je Merlin. "I u snu možeš dodirnuti predmet i
osjetiti potpuni doživljaj." "Pa zašto onda razlikujem budnost i snove? Zašto jedno
zovemo stvarnost, a drugo privid?" "Navika. Kada bi smrtnici preuzeli znanje od
čarobnjaka naučili bi kako da u budnom stanju svijesti čine ono što sada čine u
snovima. Tada bi se granice počele topiti i stvarnost bi te prizvala iz tvog prikrivenog
zatvora."
Svi mi doživljavamo novo i nepoznato, ali malo tko na nepoznato gleda kao na silu
koja nas priziva. Nepoznato posjeduje ključeve za drugačiju stvarnost.

U nišama svog srca potrebno je odlučiti se izmenu poznatog, koje je
ustajalo ali blisko, i nepoznatog, koje je svježe polje svih mogućnosti.
Živeti s poukom znači prijeći granice poznatog. Kada biste mogli zaboraviti sve i ne
očekivati ništa, automatski biste uklonili granice koje vas odvajaju od više stvarnosti.
Ta viša stvarnost izmješana je s onom bliskom koju vidite i kroz koju se krećete
svakoga dana; ništa ih ne razdvaja. Ipak, te dvije stvarnosti mogle bi biti i milionima
kilometara daleko.
Uz naviku i inerciju, strah takone održava stvarnost istom.

Iako poznajete sobu,
napetost je tu, a slično je i sa dnevnim svjetlom, samo što je u tom slučaju strah
zakopan malo dublje. Umjesto da nas plaši mrak, potrebno nam je nešto više:
nesreća, promjena navike, iznenadni gubitak sigurnosti. Bez obzira na to što se
osjećate sigurni u svijetu poznatog, nesreća podsvjesno nikada nije daleko od vas.

To je moć neodrenenosti. Sve dok ste sigurni, zapravo, živite u granicama. A ipak,
ono u što ste tako sigurni u sebi sadrži nova obilježja. "Bog je načinio ovaj svijet",
rekao je Merlin. "Dakle, on mora biti dovoljno zanimljiv da zadrži njegovu pažnju. Ako
stvari postanu ustajale, dosadne i predvidljive, možda si ti taj koji je izgubio
sposobnost zainteresiranosti."
Egu je teško prihvatiti otvaranje puta ka neodrenenosti, a ipak to je jedina staza koja
vodi u čarobnjakov svijet.
Pouka četrnaesta
Čarobnjaci ne žale za izgubljenim jer jedino što se može izgubiti je nestvarnost.
Ako izgubiš sve, stvarnost će ti ipak ostati.
Ispod krša uništenja i katastrofa zakopano je skriveno blago.
Kada gledaš u pepeo, gledaj pažljivo.

Vide da je smrt samo reorganizacija. Materijal od
kojeg je ptica načinjena vraća se zemlji i miješa se s elementima koji su mu omogućili
ronenje." Dječak je za trenutak razmislio: "Zašto se bojim toga što vidim?"
"Sjećanje. Bez obzira na to znaš li ti to ili ne, od djetinjstva stvaraš zamisli o smrti pa
se kasnije sjećaš straha i bola koji su povezani s tim sjećanjima." Dječak je bio
premlad da bi razumio sve što Merlin govori pa je, poput većine djece, prestao
zapitkivati. Bio je zadovoljan Merlinovim objašnjenjem sve dok, godinama kasnije,
nije shvatio da bi se smrt mogla dogoditi i njemu, a ne samo životinjama. "Mislim da
ću se", rekao je Arthur kad je imao dvanaest godina, "sve više bojati smrti kako
budem rastao." Merlin je klimnuo: "Sa različitim doživljajima sve više i više će ti se
javljati sjećanja. Ali ima tu i nešto drugo. Smrtnici se boje smrti jer se boje da će
izgubiti ono što posjeduju. Kad vidiš mrtvu životinju ne možeš reći koji dio nje je
umro. Nakon njenog posljednjeg izdaha, tijelo joj jednako teži, a stanice su isto tako
jednake. Jedino nema disanja i onog što je iza disanja. Menutim, smrtnici imaju kuće
i posjeduju predmete u njima. Imaju obitelji i drage doživljaje. Izgubiti njih - to je uzrok
strahu. Ali otkrit ću ti tajnu. Nitko ne umire u trenutku smrti. Smrt je početak, a ne kraj.
Kad se smrtnici boje smrti, oni se samo vežu za svoja sjećanja. Nitko zapravo ne zna
kakva je smrt. Prihvati stajaliište čarobnjaka i poželi dobrodošlicu svim gubicima, čak
i krajnjem gubitku - smrti." "Pokušat ću", rekao je Arthur sumnjičavo, "ali ti si u pravu.
Ima mnogo toga što ne želim izgubiti." "Samo popusti malo stisak i zapamti: za što
god se vežeš, to je već mrtvo jer pripada prošlosti. Umri za svaki trenutak i otkrit ćeš
vrata do života koji se nikad neće završiti."

svijet pretrpao ljudima, životinjama i biljkama. Šume bi se uskoro zagušile
vlastitom životnom silom, mora bi vrvjela od bića koja se bore za prostor i zrak, i ne bi
više bilo osjetljive prirodne ljepote i ravnoteže."
Čarobnjaci kažu da je smrt nespoznatljiva zbog različitih razloga jer normalno
iskustvo, a s njim i naš uobičajeni način spoznaje, u trenutku smrti prestaje.
Normalno iskustvo je usmjereno prema onome što možemo vidjeti, čuti, dodirnuti,
omirisati i probati. Tome se dodaju misli i emocije. Umrijeti znači napustiti osjete,
napustiti materijalni svijet i prihvatiti novu vrstu percepcije. "Kada bi ti samo znao",
rekao je Merlin, "da sam ja već mrtav!" "To nije moguće", priključio se Arthur. "Biti živ
za mene znači jesti, piti, spavati i doživljavati svijet. Ne činiš li i ti to svo vrijeme baš
poput mene?" Merlin je odmahnuo glavom. "Zašto misliš da život i smrt ne mogu biti
zajedno? Kada istovremeno činim sve to što si spomenuo, ja sam takone u stanju
čistog znanja, svjestan sebe kao onog koji nikad nije ronen i nikad neće prestati
postojati. Smrt otkriva takvo stanje. Ako si sretan i otkriješ to ranije, prije nego što
napustiš svoje tijelo, tim bolje." "Vrlo si sretan što se više ne moraš bojati smrti",
primjetio je Arthur. "To je istina, ali ja sam donio odluku koje bi se većina vas
smrtnika klonila. Odlučio sam slijediti smrt i zagrliti je poput ljubavnice, dok vi zauvijek
bježite od nje kao da je demon. Smrt je vrlo osjetljiva i ako je pretvarate u demona,
ona vam neće prići i zadržat će sve svoje tajne za sebe. Zapravo, sve ono čega se
bojite u vezi sa smrću je projekcija vašeg vlastitog neznanja. Bojite se onoga o čemu
ništa ne znate."

odrastanje iz djetinjstva u adolescenciju je gubitak s jedne točke gledišta, a dobitak s
druge; vjenčanje je gubitak samačkog života, a dobitak partnera. Dobitak i gubitak su
dva lica istog nov. Jedino što u životu donosi apsolutni dobitak je dobitak svjesnosti,
a ovdje se radi upravo o tome. "Jesi li ikad pomislio da ne možeš ništa izgubiti", pitao
je Merlin, "jer nikad nisi ništa ni imao? Jedino što si ikad zaista imao jesi ti sam.
Jastvo provodi neko vrijeme u kući ili na poslu, ili provodi vrijeme u prisustvu drugih
stvari ili odrenene količine novca, ali s vremenom će se sve to promijeniti. I tada će ti
ostati samo sjećanje, slika, koncept. To nije stvarno, to su djelići uma. Misli su poput
gostiju u hotelu: prijave se i odjave se, a ti si još uvijek tu. Prema predmetima
i posjedovanju moraš se odnositi na isti način. Oni dolaze i odlaze. Ono što ostaje
jesi ti sam." Život je pun suprotnosti, malih ili velikih. Ego je na sebe preuzeo teret
čuvanja vašeg života. Brani vas od gubitaka ili nesreća i odbija zamisao o smrti
što duže može. Ali čarobnjak prihvaća svaku suprotnost i svaki gubitak iz slijedećih
razloga koje možete primjeniti na vlastiti život: sve je stvoreno iz energije. Nakon što
je stvoren, svaki se energetski oblik održava odreneno vrijeme. Nakon perioda
obrasci se moraju uništiti. Uništavanje se odvija u ime života, jer oko nas nema
ničega osim života. Menutim, ego se veže za odrenene oblike energije koje ne želi
vidjeti uništene. Novac, kuća, odnos, vlada - na svoj način, sve su to oblici energije
koje pokušavamo zaštititi od toka vremena. Ljudi se bore do smrti, kao što kaže
izreka koja znači da će se nešto braniti sve dok uništenje ne bude jedina alternativa.
U stvarnosti takva borba nije potrebna. Ne možemo se boriti da bi ruža procvjetala.
Ne možemo se boriti da bi se embrio razvio u dojenče – to se jednostavno dogana
prema vlastitom ritmu. Ego lako prihvaća ovu činjenicu u vezi sa ružama i djecom, ali
ne u pogledu novca, kuća, odnosa i drugoga za što se veže. Nasuprot tome,
čarobnjak vidi da životom upravljaju isti univerzalni zakoni. Na kraju, ego se nije
morao truditi ili boriti da bismo uopće postojali.' Naprezanje ega predstavlja vrstu
suprotstavljanja životu jer se na taj način nameće umjetni život.
"Priroda uzima život iz vlastitih razloga u svoje vlastito vrijeme", rekao je Merlin.
"Ako želiš cvijeće izvan sezone, možeš napraviti umjetni cvijet koji će trajati zauvijek,
ali nitko ga neće zamijeniti za pravi, živi cvijet."
Slično tome, kada osjetite potrebu da kontrolirate i da se borite, da zadržite ljude,
novac i predmete za sebe kad vidite da odlaze, suprotstavljate se univerzalnoj sili
koja sve održava u ravnoteži. "Morat ćeš steći povjerenje prije nego što ispustiš
kontrolu iz ruke. Uvjetovanje stvara nepovjerenje jer vi smrtnici tako očajnički želite
vjerovati da ste imuni na cikluse prirode", rekao je Merlin zabavljajući se pomalo.
"Vaša tijela se ranaju, stare i umiru, a vi maštate o tome da iza sebe ostavite
besmrtne zgrade i kipove, ugled i kovčege pune bogatstva. Činite kako želite, ali ako
želite pobjeći od bola i smrti, prvo pobjegnite od privida da ste iznad prirode."
Kada budete sposobni vidjeti sjeme mogućnosti u pepelu katastrofe, povjerenje će
početi rasti. Povjerenje dolazi u stupnjevima. Prvo, sagledajte pogrešku u prosunivanjima
ega u vezi s gubicima. "Bol nije istina", rekao je Merlin. "Bol je to kroza što
smrtnici prolaze da bi pronašli istinu." Drugo, potražite drugu stranu nesreće ili
gubitka, majušno sjeme novog koje se želi roditi. "Kada gledaš u pepeo", savjetovao
je Merlin, "gledaj pažljivo." Treće, uklonite osjećaj krivice i potrebu za žaljenjem i
zamijenite ih smirenim, sigurnim znanjem da ste zaštićeni prirodnim planom - što god
da ste izgubili, to je privremeno i nestvarno. Bilo je predodreneno da ode, ne zato
jer je priroda okrutna i bezosjećajna, već zato što je svaki vaš korak prema stvarnosti
dragocjen. U tom svjetlu vidjet ćete da su gubitak i dobitak samo maske, ispod kojih
postojano svjetlo vječnosti obasjava sve, tkajući jedinstvo iz kaosa.
Pouka petnaesta
Koliko poznajete ljubav, toliko postajete ljubav. ljubav je više od osjećaja.
To je prirodna sila i stoga se u njoj nalazi istina. Kada kažete riječ "ljubav", možete
naslutiti njen smisao, ali njena suština ne može se izreći.
Najčistija ljubav nalazi se tamo gdje je najmanje očekujete – u nevezivanju.

Čarobnjakova ljubav je nevjerojatno živa i
teče energijom kozmosa. Da bi se to dogodilo, moraš biti poput prazne posude.
Smrtnici su tako puni ega da nema mjesta ni za što drugo.

Pouka šesnaesta
Osim budnosti, spavanja i sanjanju postoje beskonačna područja svijesti.
Čarobnjak istovremeno živi u svim vremenima.
Čarobnjak vidi beskonačan broj varijanti istog doganaja.
Tokovi vremena jesu niti mreže koja se proteže do vječnosti.

"bez obzira na to kamo
otišao, ista se beskonačnost proteže u svim smjerovima.

se može predvidjeti, mogli biste nadzirati svoju sposobnost projekcije. Živite više
ideale sada. Sagledajte budućnost zasnovanu na uvjerenju da se univerzum brine za
vas, da rastete prema višoj svijesti, da su ljubav, istina i prihvaćanje sebe već vaši.
Nije potrebno postići ta stanja da biste ih sada živjeli.
Živjeti ih sada - to je način da se ona postignu.

što smatramo "stvarnim" vremenom i prostorom zapravo su
predrasude koje smo naslijedili u djetinjstvu.
"Nazivam to mrežom vremena", objasnio je Merlin, "jer sebe vidim kao pauka koji
sjedi u njenom središtu i iz kojeg izlazi struja doganaja. Svaki doganaj je potreban da
bi mreža postojala, ali ja mogu izabrati koju ću nit slijediti." Čarobnjaku je lako
prebaciti se iz lokalnog u univerzalno vrijeme, od izoliranih doganaja do cjeline.
Kako se naučiti da se vrijeme vidi kao cjelina, a ne kao pravolinijsko kretanje? U priči
je Merlin pokazao Arthuru da je on prostorno središte svemira bez obzira na to gdje
se nalazio. Isto se može učiniti s vremenom. Razmotrite ovaj trenutak, a zatim se
vratite unatrag do prethodnog dana, prethodne godine, prethodne decenije. Vratite
se do svog ronenja, a zatim ubrzajte do prošlih vijekova, prahistorije i početka svijeta.
Vratite se unatrag do nastanka Zemlje, nastanka Sunca i zvijezda. Kada nestanu
zvijezde i vi se vratite u primordijalni svemir, stići ćete do trenutka Velikog praska.
U tom trenutku vaša mašta vjerojatno neće moći dalje zamišljati slike, ali se ipak ne
morate zaustaviti. Nema stvarnog početka vremena, jer ako bilo koji trenutak
nazovete početkom, uvjek ćete postaviti pitanje o tome što je bilo prije njega.
Slično tome, ako počnete od sadašnjeg trenutka i krećete se unaprijed u vremenu,
možda će vam nestati slika nakon što zamislite kraj svijeta, smrt sunca i umiranje
galaksija. Menutim, vrijeme nikada neće završiti, jer ćete uvijek postaviti pitanje o
tome što će biti nakon toga. Ukratko, vrijeme se proteže u vječnost na obe strane,
bez obzira koji trenutak izaberete kao početak. Ovaj zaključak govori vam dvije stvari:
vi ste središte vječnosti i sve točke u vremenu su jednake. To mora biti istina jer je
vječnost jednaka bez obzira na to od kojeg trenutka počeli. Rečeno je da je vrijeme
način na koji nas priroda sprečava da doživimo sve odjednom. Mogli biste takone reći
da je vrijeme način na koji nam priroda dopušta da ispunimo svoje želje jednu po
jednu,

Budući vječan i beskonačan, dolaziš niotkuda. A ipak, taj se
vječni, beskonačni kontinuum manifestirao kao ovaj trenutak.
Tvoj um i čula lokalizirali su vječnost u jednu točku, koja je sada i ovdje. Odnos
izmenu nigdje i sada i ovdje je odnos izmenu beskonačnosti i trenutka u kojem sada
živiš."

Pouka sedamnaesta
Tragatelji nikada nisu izgubljeni jer duh uvijek osvjetljava put. Tragatelji stalno
dobivaju uputstva koja dolaze iz svijeta duha. Obični ljudi ta uputstva nazivaju
slučajnostima. Za čarobnjaka nema slučajnosti. Svaki doganaj otkriva još jedan nivo
duše. Duh vas želi upoznati. Da biste prihvatili njegov poziv, morate biti bez obrane.
Ako tragate, počnite u svom srcu. Pećina srca dom je istine.

Postoje samo uzroci i
posljedice, a kad je uzrok daleko iza nas u vremenu, učinak dolazi kada smo na
uzrok zaboravili. Ali, budi siguran da je, što god ti se dogodilo, to rezultat neke tvoje
akcije iz prošlosti." Budući da je bio mlad, i budući da je vjerovao svom učitelju,
Arthur se nije opirao ovoj zamisli. Za trenutak je razmislio. "Ti tvrdiš da su te nezgode
poput odjeka. Ako sam viknuo juče, a odjek je stigao danas, možda sam već
zaboravio da sam viknuo." "Točno." "Kako mogu spriječiti te odgonene reakcije, ako
sam zaboravio na njihov uzrok?" "Budi budniji. Aktivnosti nam se vraćaju ponovo i
ponovo iz raznih smjerova. Oko nas djeluje toliko mnogo uzroka i posljedica da je
potrebno biti budan da bi se vidjele. U svemiru ništa nije slučajno.

Tvoje prošle akcije ne vraćaju se da bi te kaznile već da bi privukle tvoju pažnju. One su poput
putokaza."
"Putokaza? Za što?" Merlin se osmjehnuo. "Pokvario bih putokaz kada bih ti rekao.
Dovoljno je reći da ti nisi ono što misliš da jesi. Živiš na mnogim nivoima stvarnosti.
Jedan od tih nivoa nazvat ćemo duhom. Zamisli da se ne poznaješ kao duh, ali da
duh poznaje tebe. Što bi bilo prirodnije nego da ti se obrati? Uputstva koja padnu s
neba poruke su duha, ali moraš biti pažljiv da bi ih primio.

Od svih svjetova u kojima boravi čarobnjak, najdalje su jedan od drugog svijet
materije i svijet duha. To su dva pola našeg postojanja.
ali kada biste bili još prazniji, mogli biste primjetiti
koliko ste jedinstveni. Svemir je organiziran oko vaše sudbine i podvrgava se vašem
najmanjem hiru, a vi se ipak stalno žalite da su Bog i priroda prema vama potpuno
ravnodušni." "Ako Bog nije ravnodušan, zašto ne pokaže svoje namjere?"
"Ah, moraš tražiti da bi ih otkrio. Možda je cijeli svijet zamišljen poput božanske igre
skrivača." "Bila bi to vrlo okrutna igra", rekao je Arthur odmahujući glavom. "Ne bih se
dobro osjećao s ocem koji se odbija pokazati preda mnom. Na što bi se svela
njegova takozvana ljubav?" "Nemoj biti tako siguran da je to njegova odluka",
upozorio ga je Merlin. "Ako je Bog otišao, možda si ga ti otjerao."
Ono o čemu Merlin ovdje govori je pitanje gledišta. Ako svijet opažate kao materijalan,
tada se doganaji odvijaju bez obzira na ljudsku egzistenciju. S druge strane, ako
smatrate da je duh primarna sila svemira, tada bi prividna ravnodušnost prirode
mogla sadržavati skrivenu poruku. Čarobnjaci vide kroz masku i u svakom doganaju
vide poruke poslane od duha. Menutim, poruka je skrivena toliko dugo dok je naše
zapažanje maglovito. Zato Merlin poruke naziva rješenjima. Da biste imali rješenje
morate imati zagonetku. U ovom slučaju, zagonetka je u tome kako svijet može
istovremeno biti materijalan i duhovan, kako isti doganaj može biti djelo potpuno
ravnodušnog Boga i znak njegove prisutnosti i ljubavi.

većina doganaja koje nazivaš nezgodama ili čak
božjom kaznom, zapravo nastaju iz suosjećanja jer Bog uvek poduzima najblaže
mjere da bi ispravio neravnotežu. Ti si taj koji stvara neravnotežu, a on je mora
pročistiti da bi te spasio od još veće nesreće."

Ako duh ostavlja putokaze, kako se oni mogu pronaći? Prije svega, morate ih biti
spremni vidjeti.

Pravo pitanje nije: "Zašto se to dogodilo?" već: "Zašto se dogodilo meni?"
Naravno, isto pitanje može se potaknuti samosažaljenjem - zašto se to dogodilo baš
meni? Potrebno je najprije naučiti postaviti pitanje na drugačiji način - iz znatiželje, a
bez samosažaljenja. Ego smatra da ne može biti dobro ako se dogodilo nešto čudno
ili loše. Ipak, svaki doganaj je tu da bi bio koristan

Umjesto da ostanu
slučajnosti na koje brzo zaboravite, uputstva će dobiti duhovni smisao. U tu
kategoriju mogli bismo svrstati uslišene molitve, iskustva kliničke smrti, iskustva u
kojima osoba vidi aure božanskog svjetla i doživljaj prisustva annela. Danas su takvi
doganaji često u središtu pažnje, ali se na njih ipak gleda kao na "pojave". Pojava je
po definiciji neosobna. Čarobnjak bi rekao da su uputstva duboko osobna; ona vode
točno odrenenu osobu. Menutim, nije moguće otkriti skriveno značenje tih uputstava,
sve dok se ono ne potraži.

"Život je kreativan, pa je takav i duh. Svako uputstvo
namjenjeno tebi je prilagoneno tvom nivou svijesti. Budi zahvalan što je duh skriven,
što se nalazi baš iza slijedećeg ugla. Raduj se što cijeloga života možeš biti tragatelj,
jer kad bi duh sve svoje tajne otkrio odjednom, ostala bi ti ugodna sjećanja, ali ne bi
bilo budućnosti."

Život je bogat jer
svakim uputstvom koje otkriješ, nudi sve više i više."
Pouka osamnaesta
Besmrtnost se može živjeti usred smrtnosti.
Vrijeme i bezvremeno nisu suprotnosti. Budući obuhvaća sve, bezvremeno nema
suprotnosti. S problemima se borimo na nivou ega. Duh zna da je borba problem.
Čarobnjak je svjestan borbe izmenu ega i duha, ali shvaća da su oboje besmrtni i da
ne mogu umrijeti. Sve u vama je besmrtno, čak i ono što najviše osunujete.

postoji samo jedno rješenje za zlo, a to je ne boriti se protiv njega već shvatiti da ono
ne postoji

jedan od puteva koji duša izabire je stalno kruženje od neba do pakla
i ponovo natrag."
"Ako je to što kažeš istina, osim što su nas prokleli, s nama su se i poigrali", rekao je
glas uz najdublju gorčinu. "Tko može voljeti oca koji je stvorio raj samo da bi nas
poslao natrag u pakao?" "U pravu si", rekao je Arthur. "Moj učitelj mi je upravo to
objasnio. Ali tada mi je rekao o drugom putu. Ključ do njega je shvaćanje da mi
stvaramo raj i pakao, da smo mi ti koji održavamo to kruženje. Budući vjerujemo u
dvojnost, zlo mora postojatii nasuprot dobru, baš kao što svjetlo mora imati sjenu,
jer da nije tako to ne bi ni bilo svjetlo. Ako tako gledamo na stvari, možemo izabrati
drugačije." "A to je?" "Odbaciti dvojnost, poreći i raj i pakao. 'Iznad igre suprotnosti,'
rekao je Merlin, 'nalazi se područje čistog Svjetla, čistog Bitka, čiste ljubavi.

Ti znaš da Bog ne boravi u raju, već daleko iznad toga, u području čistog
duha." S tim riječima, anneo je nestao.
RAZUMIJEVANJE POUKE
Suština ove pouke je objašnjena u njoj: postoje dva puta u životu. Jedan put je
prihvaćanje da je dvojnost stvarna, da je borba dobra i zla činjenica i da se protiv zla
moramo boriti najbolje što možemo.
Drugi put je sagledati dvojnost kao naš izbor. Iako sve u stvorenom svijetu naizgled
ima svoju suprotnost, jedna stvar je nema: cjelina. Ukupnost duha nema suprotnosti
jer obuhvaća sve. Ako želite izabrati drugi put, morate se odreći borbe protiv zla. To
je put čarobnjaka. Nema sumnje, kada vidimo zlo, na njega reagiramo bijesom i
strahom. Borba nastaje iz tih reakcija, a budući da ljudi žele da zlo nestane, borba
izgleda opravdana. Ali, što ako su bijes i strah uzrok zla? Što ako naše reakcije samo
potiču isti krug koji se nikad ne završava? Iz tih pitanja uzdiže se drugi put.
Ne radi se o tome da je pogrešno boriti se, da se moramo predati zlu. Ali okončanje
zla je ozbiljna stvar, a čarobnjaci su se uključili u diskusiju da bi svojim prijedlogom
ukazali na to da je to moguće, ali ne na način na koji smo dosad mislili.

Ne možete se odreći dvojnosti dobra i zla sve dok ih doživljavate na taj način. Morate
ih zamijeniti dubljim iskustvom, onim koje je iznad riječi. Cjelina i duh jesu samo riječi
sve dok vama osobno ne postanu stvarni. Stvarnost uvijek znači iskustvo; dakle,
pitanje je kako doživjeti područje svjetla o kojem je govorio Merlin. "Budi strpljiv
prema Sebi. Treba vremena da dvojnost izblijedi", rekao je Merlin. "Jedinstvo će se
tada samo po sebi roditi." Budući nas duh uvijek poziva, postoje bezbrojne
mogućnosti kako s njim doći u dodir. Prvi su koraci već objašnjeni - budite spremni
slijediti uputstva duha, meditirajte da biste pronašli čistu tišinu u sebi, znajte da je cilj
duha istinit i vrijedan potrage. Ova pouka potkrepljuje te korake, ali dodaje novi
sastojak, tako se ljudi žale na zlo i bore se protiv njega, zlo je s nama vijekovima.
Zbog toga bismo mogli biti obeshrabreni, poput čovjeka koji se zatvorio u kolibu.
Njegovo ime bilo je *Will i to nije slučajno - naša slobodna volja je ono pomoću čega
se možemo osloboditi ciklusa dobra i zla.

Poruka devetnaesta
Čarobnjaci nikada ne osunuju želje. Postali su čarobnjaci jer su slijedili svoje.
Svaka želja nastaje zbog neke prošle želje. Lanac želja nikada se ne prekida.
On predstavlja život.
Nemojte misliti da je bilo koja želja pogrešna ili nekorisna, jednog dana svaka od njih
će se ispuniti. Želja je sjeme koje čeka pravo godišnje doba da bi izniklo. Iz jednog
sjemena želje izraste cijela šuma.
U srcu njegujte svaku želju, bez obzira na to koliko mala bila. Jednoga dana, te male
želje će vas odvesti do Boga.

Želje zauzimaju posebno mjesto u našem srcu, jer iako se svi kroz život krećemo
potaknuti željama, stare želje se odbacuju kao da nikada ništa nisu značile.
Želje nikad ne prestaju postojati, bez obzira koliko ih se ispunilo.

"Želju promatraj kao spremnost da primiš ono što ti Bog želi dati.
Ovaj svijet je dar; nije bilo nikakve potrebe da ga Stvoritelj stvara. Božja sposobnost
da daje ograničena je jedino tvojom sposobnošću da primaš."
"Možda i je tako, ali zašto nam Bog nije jednostavno pokazao direktan put do sebe?"
upita Arthur. "Ali, jeste. Želja jeste direktan put, jer do Boga nema bržeg puta od
tvojih vlastitih želja i potreba. Zašto ti Bog da nešto prije nego što ti to poželiš?
Kada razmišljaš o svojim željama i osunuješ ih, da li si se ikada pitao zašto?
Osunivati želju znači osuditi njen izvor, a to si ti sam; bojati se želje znači bojati
se sebe. Problem nije u želji već u onome što se dogana kad se želje sprečavaju i
potiskuju. U tom trenutku počinje borba i osuda. Kada bi znao način na koji da
ispuniš svoje želje, a to je Božja namjera od samog početka - znao bi da bez želja ne
bi mogao rasti. Zamisli dijete koje nikada ne želi ništa više osim igračaka! Bez novih
želja koje se stalno javljaju u tebi, bio bi zarobljen u trajnoj nezrelosti."

Često se iza obilja skriva duhovna praznina.

Čarobnjaci su uvijek smatrali da je želja put. U početku, želje se vrte oko zadovoljstva,
preživljavanja ili moći. Ali, s vremenom put želja vodi iznad toga. Ranije želje
nisu primitivne, one samo nastaju ranije. Baš kao što dijete u odrenenom uzrastu
preraste igračke, sve više želja će na kraju dovesti čovjeka u prirodnu fazu u kojoj će
želja za Bogom postati najvažnija. "Ne brini se oko toga hoćeš li ili nećeš postati
tragatelj za Bogom", rekao je Merlin. "Tragatelj si od ronenja, jedino što je Bog za
kojim tragaš najprije bio u igračkama, praćki, u tome koliko ćeš biti prihvaćen od
strane djevojaka, a zatim u seksu, novcu ili utjecaju. Sve si to obožavao i želio s
velikom strašću. Uživaj u tome kada je želja tu, ali budi spreman kada želja nestane.
Najveći problem s kojim ćeš se suočiti nije želja već vezivanje, zadržavanje na
jednom mjestu onda kada te struja života nosi dalje."

Put želje nevjerojatno je snažan i nikada se ne završava; mijenja se samo
objekt želje. Ono što čarobnjak vidi je da na najdubljem nivou želje sadrže evolutivni
impuls samog života. Želja za životom nije samo puki instinkt preživljavanja - to je put
koji je pred nama. Život ne voli kada ga netko zaustavlja; zato je Merlin rekao da sa
željama nastaje problem tek kada se na njihovom putu pojavi neka prepreka. Zdrava
beba nauči da je sve što želi dobro, ako je majka voljna ispuniti njezine potrebe.
Ako se pozitivan model želje utvrdi rano, dijete će odrastati sa prirodnim željama koje
odgovaraju njegovim potrebama. Zapravo, psihološki zdrava osoba je ona čije želje
stvaraju sreću. Ali, ako je dijete pod utiskom suprotnih pretpostavki, a to znači da
su želje sramotne i da se ispunjavaju samo uz velike probleme, želje se neće razviti
na zdrav način. Takva će osoba, kasnije kad odraste, tražiti ispunjenje u vanjskom
svijetu, žudeći za sve više i više moći, novca ili seksa, da bi ispunila prazninu koja je
nastala u njenom ih njegovom doživljaju jastva već u djetinjstvu; takva osoba
pogrešno prosunuje sam osjećaj svog bivstvovanja. U ekstremnim slučajevima, želje
se toliko iskrive da se pretvore u potrebu za ubijanjem, kranom, nasiljem i tako dalje.
Takve želje mogu izazvati neizrecivu štetu, i osobno i društveno. Ipak, gledajući ubicu
ili lopova, nitko ne zna gdje i kada su njegove želje skrenule. Za čarobnjaka, sve želje
počinju na istom mjestu: u točki gdje se život želi izraziti, dok sprečavanje ili
osunivanje želja stvara probleme. Nezdravo izražavanje želja odražava poremećaj u
psihi koja uprkos tome što očajnički želi upoznati sebe, baš kao što svi to želimo, u
tome - bar privremeno ne uspijeva.
Stoga je posebno važno razumijeti prirodu svojih želja, shvatiti da se prema božanskom
planu sve vaše želje moraju ispuniti.

put želje postaje radost jer je to najkraći i najprirodniji put do Boga.
Nijedna želja nije nevažna jer svaka želja ima duhovni smisao. Svaka je mali korak
koji vodi do dana kada ćete zaželjeti najviše ispunjenje - da spoznate svoju božansku
prirodu.
Pouka dvadeseta
Najveće dobro koje možete učiniti za svijet je da postanete čarobnjak.

"Putevi su znaci čarobnjaka. Jesi li to znao?" "Ne." "Onda zapamti što ti
govorim. Čarobnjak je onaj koji poučava odlazeći, a kada budeš mogao otići od sebe,
bit ćeš čarobnjak. Iako bi mogao zamisliti da posjeduješ dio ove zemlje, zapravo ti po
njoj samo hodaš. U duhu sve je poput prašine na putu, nemira u vjetru. Vi smrtnici
gradite kuće da biste se zaštitili od svijeta. Čarobnjakov dom je ovaj trenutak, a
trenuci se uvijek kreću... " "Na putu vremena"

Iznenada je
znao da će se, kad god ugleda put pred sobom, sjetiti Merlina.

Odlazak putem znak je nevezivanja, a čarobnjaci poučavaju da se sloboda nalazi u
nevezivanju. Slobodna osoba ostaje na putu duha baš kao što to čini i čarobnjak i
može učiniti mnogo više dobra nego što bi to bilo moguće izvan duha.

Sigurnost u duh je ono čemu Zemlja može poučiti vas smrtnike.

Po zemlji
koračate kao pojedinci, ali koračate i kao dio nje. Dakle, kada vratite sami sebe, vratit
ćete i svijet.

Čarobnjaci ne obeshrabruju dobra djela. Neprivrženost nije isto što i ravnodušnost.
"Kad vidiš patnju, idi i ukloni je", rekao je Merlin, "ali se pobrini da se patnja ne priljepi
za tebe.

Ako ne prihvatite da Zemlja ima duh, ta nevezanost postaje ravnodušnost. Zemlju
zaganujemo u ime ravnodušnosti. Suosjećanje za Zemlju moguće je jedino ako
njenom duhu pridružimo svoj. Što je potrebno da bi se to dogodilo? Ova knjiga je
pokušaj odgovora na to pitanje. Put čarobnjaka počinje u mitu, u dubokom pamćenju
čovječanstva, u vremenu kada smo još uvijek bili dio prvih šuma.
Merlin predstavlja prirodni duh velike čarolije i snage. Danas nema prirodnih duhova
jer su smrtnici odlučili da se odvoje od prirode. Stari poriv da se živi u prirodi ustupio
je mjesto porivu da se priroda osvoji. Taj poriv nas je doveo do ivice katastrofe. Na
sve strane očajnički se traži povratak prirodi, i to možda u zadnji čas. Čarobnjaci se
nikada ne odvajaju od prirode pa se nemaju čemu ni vratiti. Oni čekaju da bi nam
poželjeli dobrodošlicu kada se vratimo duhu. Njihova tajna je u tome da, ako se
želimo vratiti prirodi, moramo se sjediniti s vlastitom prirodom, a to je čista svjesnost.
"Izvana" nema ničega osim odraz onoga što je "iznutra".
Ako se želite vratiti kući, shvatite da se ona nalazi u sadašnjem trenutku.
Sva moć i ispunjenje kojima teže ljudska bića nalaze se u sadašnjem trenutku.
U tome "sada" skrivena je ogromna energija, veća od bilo čega što um može
zamisliti. Ništa nam nije bliže, a ipak ništa brže ne odlazi. To je misterija i paradoks.
Da biste je riješili, shvatite da ste vi ovaj trenutak. Snaga koja se tu nalazi mora biti
prisutna iznutra. Svatko zna da ima dana kada je pun energije, uzbunenja i
optimizma, dok je drugih dana umoran, zbunjen i pesimističan. U čemu je razlika?
Neki smatraju da se odgovor nalazi u tjelesnim ciklusima, igri slučajnosti, sudbini ili
sreći. Čarobnjaci smatraju da se odgovor nalazi u vašoj sposobnosti da budete
prisutni. Kada ste prisutni u ovom trenutku, dodirujete izvor života. Život teče od ovog
trenutka do slijedećeg. Zbog toga, ako želite jahati na valovima vremena, potrebna
vam je sva energija do koje možete doći, a ta energija skrivena je u ovom trenutku.
Mogli bismo se začuditi zašto sadašnji trenutak ikada prestaje. Odgovor možete
pronaći u jednostavnoj vježbi. Sjedite i za trenutak razmislite kako djeluje sjećanje.
Kada vidite nečije lice i ne možete se sjetiti imena te osobe, Što činite? Izgleda da,
ako se naprežete da biste se sjetili, sam napor koji ulažete smeta prisjećanju.
Menutim, svi znamo kako se zaboravljeno ime ili činjenica iznenada pojave kada se
ne pokušavamo prisjetiti. Izgleda odustajanje od naprezanja aktivira moć prisjećanja.
Želja djeluje na isti način, iako je malo ljudi svjesno tog mehanizma. Budući svi nešto
želimo, lako je upasti u zamku stalnog rada, borbe i naprezanja da bismo dobili ono
što želimo. A ipak, čarobnjaci kažu da će se želja, ako je prepustimo samoj sebi,
pobrinuti za sebe. Izgleda misteriozno, ali razmislite o slijedećem: znate li na koji
način vam se vraćaju izgubljena sjećanja? Svjesni um je tu nemoćan, a ipak je
sposoban prisjetiti se svega što je ikada znao. Na vrlo sličan način, vaš um ne može
dokučiti kako svemir ostvaruje želje. I baš kao što to čini osoba koja se napreže ne bi
li se prisjetila zaboravljenog imena i to joj ne uspijeva, tako se i ljudi vidljivo iscrpljuju
da bi ispunili svoje želje, neshvaćajući da je naprezanje problem, a ne rješenje. To je
već objašnjeno u knjizi, ali bih želio obnoviti ovo znanje na dubljem nivou. U ovom
trenutku vi ste čarobnjak. Usavršeni ste u duhu; nikada se niste odvojili od Boga ili
prirode. Sve što se dogodilo je da ste, naprežući se da uklonite bol, počeli gubiti
sadašnji trenutak. Sjećanje i želje zamagljuju duh. To se dogana jer ste jednom
davno naučili da se trebate bojati za svoju sigurnost ovdje na Zemlji. Nesigurnost je
motiv za napad na Zemlju jer, kada bismo vjerovali da se ona za nas brine, nitko ne
bi bio tako zabrinut oko preživljavanja.
"Imajte povjerenja u povjerenje, vjerujte u vjeru", rekao je Merlin. "To je jedino
rješenje kada izgubite vjeru i povjerenje." U svom srcu, svi smo mi svjesni da su
Vjera, Bitak i Ljubav takone neodvojivi dio nas, ali povjerenje je ono što nam
omogućava da lako dišemo, da prihvatimo duh Zemlje kao naš vlastiti. Tehnika da se
prisjetite te činjenice lagana je baš kao i tehnika da se prisjetite bilo čega drugog.
Dozvolite sami sebi da prestanete vjerovati da je borba rješenje. U svakom trenutku,
u tišini, prihvatite susret sa životom. S tim će prihvaćanjem pridoći ogromna energija
skrivena u sadašnjem trenutku, a u njoj se nalaze obilje, mir, inteligencija i
stvaralaštvo.
Sve su to darovi tišine koja počiva u duhu Zemlje.

PRVI KORAK - BEZAZLENOST
"Roneni ste u stanju bezazlenosti. Od svih sastojaka koje koristi alkemičar, ovaj je
najvažniji. Novoroneno dijete ne postavlja pitanja oko svoje egzistencije; ono živi u
prihvaćanju sebe, u povjerenju i ljubavi. Ispitivački glas sumnje još se ne čuje.
Kada pogledate u oči malog djeteta vidjet ćete da u njima nema puno individualnosti.
Pitanje: "Tko sam ja?", besmisleno je za bebu. Umjesto toga, kroz njene oči sja sama
svjesnost koja je izvor svake mudrosti. Dijete dolazi na ovaj svijet iz samog Izvora
života i postepeno se odvaja od njega. Nakon ronenja dijete se još neko vrijeme kupa
u bezvremenom. Ono ne zna o prošlosti ili budućnosti, ono poznaje samo stalnu
sadašnjost. To znači da živi u vječnosti, jer što je drugo vječnost nego sadašnji
trenutak koji se stalno obnavlja? Dijete već uživa u onome što Gral obećava - u
besmrtnom životu - jer tajna besmrtnosti je živjeti u bezvremenom."
"Ako je to istina", rekao je Galahad ozbiljno, "zašto nismo svi besmrtni od ronenja?"
"Sjeme i sklonost", odgovorio je Merlin. "U svakom djetetu postoji sklonost da prijene
iz bezvremenog svijeta u svijet sati, dana i godina, iz tišine unutarnjeg svijeta u
aktivnost vanjskog, od izgubljenosti u sebe do izgubljenosti u privlačnim predmetima
koji ga okružuju. Promatrajte dojenče prvih nekoliko tjedana života. Vidjet ćete kako
se njegova pažnja usmjerava ka vanjskoj stvarnosti, na taj divni svijet u kojem se
našlo. I tako počinje alkemija, stalni preobražaj koji će pratiti svaki udah tokom
godina koje dolaze. Dijete nije anneo - njegova čistoća je kratkog vijeka. U djetetu se
nalaze prvi tragovi ljutnje i straha, nepovjerenja i sumnje. Kada dijete napusti stanje
bezazlenosti, ulazi u grublji svijet udaraca i modrica. Javljaju se želje koje se ne
ispunjavaju odmah i po prvi put se doživljava bol. Vi smrtnici nazivate to padom ili
gubitkom milosti, ali niste u pravu. Milost djeluje na svakom koraku ljudske
egzistencije, ali vaša ograničena percepcija ne dozvoljava vam da je uvijek vidite."
"Kako je bilo što u ovoj tužnoj priči povezano s alkemijom?" pitao je Percifall još
uvijek skeptično. "U svemu tome djeluje skrivena čarolija", rekao je Merlin. "Dok
dijete raste, njegova izvorna bezazlenost zapravo se ne gubi. Ono što se zbiva je
puno tajanstvenije. Bezazlenost je nedirnuta u stanju čistoće, cjeline na koju ste
jednostavno zaboravili. Sada živite u dijelovima. Za vas, svijet je ograničen: vaš
osjećaj jastva vezan je za iskustva i sjećanja koja ste nakupili. Izgleda da ste,
zaboravljajući cjelinu, izgubili sebe, ali to je privid. Ne osjećate se, niti ne djelujete
poput novoronenčeta. Zapravo, cjelina se ne može rascjepkati; istinu ne može
povrijediti neistina. Vaš gubitak bezazlenosti je stvaran doganaj u kojem istovremeno
nema ni trunke stvarnosti. Na djelu su sile alkemije, mada ih vi ne možete vidjeti, čuti
ili dodirnuti.
"Kako da znam da je bezazlenost zaista tu?" pitao je Galahad.
"Ako želiš dodirnuti bezazlenost u sebi, traži obilježja djeteta: budnost, znatiželju,
čunenje, sigurnost i osjećaj života u savršenom skladu s bezvremenim. Svako
novoronenče osjeća upravo to."

DRUGI KORAK - ROdENJE EGA
"Slijedeći korak", nastavio je Merlin, "najavljuje dolazak ega na pozornicu - osjećaj
'ja'. Da biste imali 'ja', najprije morate imati 'ti' ili 'to'. Rananje ega je rananje dvojnosti.
Taj doganaj označava početak suprotnosti, a to znači početak suprotstavljanja. Svaki
novi korak alkemije poništava onaj koji se odigrao prije njega, okrećući tako vaš svijet
naglavačke. Ali, ovaj korak možda je najšokantniji. Više niste Bog."
Zamislite biće koje se u svom svijetu osjeća svemoćno. Svuda gdje pogleda, njegove
oči vide samo ogledalo sebe. Iznenada se ljudi i pojave zapažaju kao odvojena bića.
Nitko se ne sjeća tog trenutka punog razaranja jer se dogodio vrlo rano u djetinjstvu.
Ipak, bio je to trenutak promjene jednak novom ronenju. Bili ste sretni kada ste bili
Bog, a sada ste se rodili kao smrtnik.
"To je takone ronenje", rekao je Percifall. "Da li je taj korak apsolutno neophodan?"
"O, da sjeme i sklonosti", rekao sam vam. "Kad djetetova znatiželja skreće njegovu
pažnju prema van, što ono vidi? Prvo vidi majčino lice. Prirodno je da će dijete na
majku spontano gledati kao na izvor ljubavi i hrane. Ali taj izvor je izvan samog
djeteta. I u tome je stvar. Kako god majčina ljubav bila savršena, to nije ljubav prema
sebi. Mnogo godina ćete tražiti savršenu ljubav i na kraju otkriti da čeznete za sobom
onakvim kakvi ste bili prije nego što se na pozornici pojavio itko drugi. Najprije nije
bilo odvajanja. Kada je dijete dodirnulo majčine grudi, svoju kolijevku ili zid, sve je to
izgledalo kao dio jednog, nepodjeljenog osjećaja. Menutim, dijete uskoro shvaća da
postoji i nešto drugo osim njega, vanjski svijet. Ego kaže: "To sam ja, to nisam ja."
Zatim se, postepeno, neke pojave poistovjećuju sa "ja" - moja mama, moje igračke,
moja glad, moja bol, moj krevet. Kada se pojave odrenene sklonosti ka odrenenim
predmetima, javlja se cijeli svijet koji nije 'ja' - nije moja mama, nisu moje igračke, i
tako dalje." "Ne sjećam se tog ronenja, kako si ga nazvao", rekao je Percifall. "Ali
ako je točno ono što si rekao, onda potraga za Gralom počinje u tom trenutku. Gdje
bi drugdje počela ako ne u odvajanju?" "Da, dok ste sebe doživljavali kao božanske
nije bilo potrebe za potragom i ponovnim sticanjem Božjeg blagoslova", složio se
Merlin. "Kada je došlo do odvajanja počeli ste sebe tražiti u predmetima i
doganajima. Izgubili ste sposobnost da sebe vidite kao izvor svega što postoji,

TREĆI KORAK - ROdENJE POSTIGNUĆA
isto dijete koje je željelo biti zaštićeno želi sada biti pušteno. To je zdrav nagon, jer
ego zna da je nepoznato izvor straha. Da dijete nije otišlo u svijet da bi ga osvojilo,
bojalo bi ga se sve više i više. Sada se već udaljavamo od mira, jedinstva i
povjerenja s kojima ste roneni. Ego počinje dominirati nad duhom. Kada se dijete
okrene prema unutra, tamo više nema čiste svijesti, već samo sjećanje. Iskustva
su postala osobna i nikada više se ne dijele potpuno s drugima."

Ali kad ego raste, on prekriva duh raznim slojevima - bogatstvom,
moći, slikom o sebi - sve dok se tihi glas ne počne pitati: "Gdje je ljubav? Gdje je
bitak?" Nazire se četvrti korak, još jedno ronenje."
ČETVRTI KORAK - UVOdENJE DAVANJA
"S vremenom, ego otkrije novu zamisao", dodao je Merlin, "a to je da se sreća ne
nalazi samo u uzimanju već i u davanju. To je ogromno otkriće jer se njime ego
oslobana mnogih vrsta strahova. Postoji strah od izolacije kojoj vodi potpuna
sebičnost. Postoji strah od gubitka koji nastaje jer se ne možete vječito držati istih
stvari. Postoji strah od neprijatelja koji žele uzeti nešto od vas. Postavši davatelj, ego
više ne mora živjeti s tim strahovima, bar ne u onoj mjeri kao prije. Dosadan
problem je riješen. Ali, tu ima još nečega. Davanje povezuje dva čovjeka, davatelja i
primatelja. Ova veza stvara novi osjećaj pripadanja, ali ne pasivnog pripadanja
djeteta koje spontano pripada majci, već aktivnog pripadanja nekome tko je naučio
kako stvarati sreću.
Davanje je kreativan čin. Ono takone preokreće stanovište ega. Prije nego što je
došlo do pojave davanja, prevladavao je oprez zbog gubitka. Pod tim se podrazumjeva
gubitak novca ili imetka, ali takone i gubitak slike o sebi, gubitak važnosti.
Sada se osoba slobodno rastaje s nečim, a ipak uopće ne osjeća gubitak. Umjesto
toga, ego osjeća zadovoljstvo. Čudno, jer zadovoljstvo uzimanja nije nikada
bilo takvo."

Iz svih tih razloga stvaranje sklonosti ka davanju oslobana. Iako ego još uvijek
prevladava, sada je počeo gledati izvan sebe. Većina ljudi upoznaje zadovoljstvo
davanja još u djetinjstvu: većina roditelja uči svoju djecu kako dijeliti s drugom
djecom. Ipak, pravo davanje dolazi tek kasnije. Toliko dugo dok dajete zato što vam
je tako rečeno, ili zato što mislite da tako trebate činiti, nećete osjetiti duboko
zadovoljstvo davanja. Davanje mora biti spontano, potaknuto mišlju da je 'to ono što
želim učiniti', a ne mišlju 'biti će bolje ako to učinim."
"Kada čovjek počne davati, nije li to znak da ego umire?", pitao je Percifall.
Merlin se namrštio: "U alkemiji nema umiranja. Da bi se dosegao Gral nije potrebno
da bilo što nestane. Stara zamisao o smrti ega pretpostavlja da postoji nešto u vama
što Bog osunuje." "Ali upravo si rekao da ego kontrolira i da je bez ljubavi",
suprotstavio se Percifall. "Da li je to dio Božjeg plana za nas?"
"Božji plan je da pronanete sebe", rekao je Merlin. 'Vaša sudbina nije samo da
dosegnete odreneni cilj. Ako želite istražiti kako je to biti sebičan, neznalica, ubica ili
potpuni nevjernik, Bog dozvoljava sva ta iskustva. Zašto ne bi? Bog vas ne
prosunuje, nijedna vaša akcija u Božjim očima nije dobra ili loša."

PETI KORAK - ROdENJE TRAGATELJA
"Dugo je vremena sve bilo onako kako želi ego", nastavio je Merlin. "Pitanje 'Što je
dobro za mene?' imalo je prednost; stvarna je bila jedino ograničena, individualna
točka gledišta. To je prirodno. Kao što sam rekao, relativni svijet ima svrhu - poučiti
vas da postanete pojedinac. Menutim, na kraju, individualnost se otvara i širi svoje
horizonte. Moglo bi se predvidjeti da će ljudi, ako im se dopusti slobodna volja,
postajati samo sve sebičniji i sebičniji. Kada bi bezosjećajni ego, čija je želja
kontroliranje, imao zadnju riječ, možda bi to bila vaša sudbina. Ali, alkemija djeluje na
nevidljiv način, u tajnim prolazima duše. S vremenom, davatelj korača naprijed –
prema tragatelju. U tom se razdoblju napuštaju stare ego brige. 'Ja' se širi. Osoba
sada teži duhovnim iskustvima, osjećajući kako postoji izvor ljubavi i ispunjenja koje
čak i najdublja ljubav prema drugom čovjeku ne može ponuditi. Ova promjena
ponovo dolazi kao šok. Davatelj je filantrop. Počeo je dajući obitelji i prijateljima,
zatim dobrotvornim organizacijama ili društvu, ali, na kraju, duh davanja ne može biti
zadovoljan sve dok dobrobiti od njega ne bude imalo cijelo čovječanstvo.
Ali, možeš li zaista dati nešto od sebe nekome drugome? Ovo pitanje dovodi te do
granica individualnosti; to je pitanje na koje samo svetac može odgovoriti. Prirodno je
da stanje davanja upućuje na pitanja na koja nema odgovora i na taj način priprema
pozornicu za novo ronenje. Davatelj koji je želio zagrliti svijet, sada zna da svijet više
nije izvor ispunjenja. Ono što je nekada stvaralo zadovoljstvo, sada je prazno; to
posebno važi za potrebu ega za priznanjem i važnošću. Javlja se žen za licem
Božjim, za životom u svjetlu, za istraživanjem tišine čiste svijesti: poriv tragatelja
može imati mnogo oblika. Ipak, svi tragatelji dijele osjećaj da materijalni svijet nije
mjesto gdje se njihove želje mogu ispuniti. Zašto je to tako? Nije li Bog svuda, nije li
duh u najmanjem zrnu pijeska? Da, i ne. Bog je možda svuda, ali to ne pomaže ako
ne vidiš gdje je. Tragatelj traži da bi vidio."
"Mislim da je to stupanj u kojem počinje potraga za Gralom", rekao je Galahad.
Za neke smrtnike, zaista, to je trenutak kada Gral postaje simbol duboke unutarnje
potrebe", odgovorio je Merlin, "Ali svaki stupanj je potraga, čak i gubitak bezazlenosti.
Vi smrtnici, opsjednuti ste dijeljenjem stvarnosti na dobro i loše, svece i grešnike,
a život je zapravo božanski tok. Jedan poriv, poriv da se posjeduje potpuno znanje i
potpuno ispunjenje - to je ono što život vodi naprijed. Ipak, u odrenenom smislu si u
pravu. Rananjem tragatelja, po prvi put možemo imenovati želju koja je do sada bila
bezimena. Bilo da joj damo ime Bog, Gral, božanski Bitak ili duh - svejedno je.
Sva ta imena ukazuju na novu, duboku potrebu da se pobjegne granicama vremena i
prostora. Vaša suština je neograničena. Roneni ste za univerzalni život. Svijet
izgleda ograničen vremenom i prostorom, ali to je samo izgled."
"Zašto nas izgled vara?", pitao je Percifall.
"Univerzum ne skriva ništa od vas", odgovorio je Merlin. "Niste prevareni. Privid
granica je tu zato jer je ovaj svijet škola, mjesto za učenje. A osnovno pravilo je
slijedeće: Kako vidiš sebe, tako ćeš vidjeti i svijet. Ako na sebe gledaš kao na
nevrijednog i nepotpunog čovjeka, to će prosunivanje odbijati Boga od tebe. Mogao
bi tvrditi da želiš Boga, ali tvoja su prosunivanja istovremeno protiv tebe."
"Dakle, Bog ne dolazi", rekao je Galahad žaleći, "a potraga za Gralom nikad se ne
završava."
Merlin ga je pogledao suosjećajući: "Duh ne bi mogao ne doći čak i kad bi ti to želio,
jer duh je sve. Ne postoje tajna mjesta na kojima on ne živi. Što se njega tiče, Bog ne
vidi ništa loše u tebi. Dozvolite mi da vam još malo pričam o tragatelju, jer to je onaj
stupanj u alkemiji koji čarobnjaka privlači k vama, a to je takone stupanj za koji su
smrtnici najmanje spremni. Otkada ste bili djeca željeli ste sve više i više. Tragatelj je
jednostavno onaj čije su se želje proširile do stupnja u kojem ga ništa neće zadovoljiti
osim susreta s Bogom, licem u lice. To nije 'viša' želja od želje za igračkama,
novcem, slavom ili ljubavlju. Igračke, novac, slava i ljubav bili su lice Boga onda kada
su vam bili najvažniji. Bilo što za što vjerujete da će vam donijeti konačni mir i
ispunjenje je vaša varijanta Boga. Menutim, kako rastete iz jednog uzrasta u drugi,
približavate se svom pravom cilju: vaša zamisao o Bogu postaje istinitija, bliža
njegovoj prirodi čistog duha. A ipak, svaki je korak na tom putu božanski."
"Želiš li reći da netko tko želi ukrasti ili ubiti slijedi božanski poriv? Na kraju, i to su
želje", rekao je Percifall.
"Ljubav je univerzalna i zbog toga ne zauzima ničiju stranu", odgovorio je Merlin.
"Egu se ta činjenica ne svina. On kaže: 'ja' zaslužujem Božju ljubav, ali ona osoba
tamo ne zaslužuje. To nije Božja točka gledišta. Lopov uzima tunu imovinu, ubica
uzima tuni život. Sve dok su ti gubici za tebe stvarni, naravno da ćeš osunivati osobu
koja ih je prouzrokovala. Ali neće li vrijeme na kraju uzeti tvoju imovinu i život? Je li
vrijeme zločinac? Postoji stajalište s kojeg se na grijeh gleda kao na privid. Ni najveći
grijeh ne može ni za gram smanjiti Božju ljubav."
"Da li tragatelji automatski dobivaju viziju i iskustva koja žele?" pitao je Galahad.
"Svatko dobije onu varijantu božanskog u koju je uvjeren. Neki Boga vide u viziji, a
neki u cvijetu. Postoji mnogo vrsta tragatelja. Neki zahtijevaju čin čudesne intervene
cije i iskupljenja, drugi slijede nevidljivu silu koja se objavljuje u najsvjetovnijim
doganajima.
Tragatelj je motiviran ženu za višom stvarnošću. To ne znači da nestaje raniji stupanj
davanja. Daje se i dalje, ali sada je to bez sebičnih motiva - iz suosjećanja.
Po prvi put dovodi se u pitanje tvrdnja ega da je sveznajuć i svemoćan. Zamislite
kočiju koju vuče puno konja. Vozača uglavnom nema, pa su konji povjerovali da je
kočija njihova. Jednoga dana iz kočije se začuje blagi glas: 'Stanite'. U tom prvom
trenu, konji ne čuju glas, ali on ponavlja: 'Stanite'. Nevjerujući svojim ušima konji trče
još brže, samo da dokažu kako nemaju gospodara. Unutarnji glas ne upotrebljava
silu; ne protestira. Samo nastavlja: 'Stanite'. To je ono što se dogana u vama. Kočija
ste vi, konji su ego, glas u kočiji je duh. Kada se na pozornici pojavi duh, ego u
početku ne sluša jer je siguran da je njegova moć apsolutna. Ali duh ne koristi onu
vrstu moći na koju je ego naviknut. Ego je naviknut odbacivati, naviknut je prosunivati,
razdvaja i uzima ono što misli da mu pripada. Duh je, jednostavno, tihi glas
Bitka. Ronenjem tragatelja začut ćete taj glas, ali budite spremni na silovitu reakciju
ega koji neće bez borbe prepustiti svoju moć."
"Kako se ta borba završava ako duh nema moći?" pitao je Percifall.
"Rekao sam da duh ne koristi snagu koju ego poznaje. Kada done vrijeme naučit
ćete da je duh sama moć, moć beskrajnog raspona. On je organizirajuća snaga koja
svaki atom u svemiru održava u savršenoj ravnoteži. U usporedbi s njegovom, moć
ega je apsurdno ograničena i mala. Menutim, to shvaćanje će nastupiti tek kada
odustanete od potrebe ega da kontrolira, predvina i brani. Njegova moć je ograničena
na to troje. Kada bi se ego mogao odjednom predati, ne bi bilo potrebe za
kasnijim koracima rasta; ronenje tragatelja bilo bi dovoljno. Menutim, nije tako. Glas
duha objavljuje da postoji viša stvarnost. Uzdići se do te stvarnosti, drugo je pitanje."
"Mislim da su tragatelji rijetki, obzirom na to koliko je teška ta borba", rekao je
Galahad. "Mora da su mnogi odustali i izgubili nadu. Da li je zbog toga toliko malo
onih koji su roneni za Gral?"
"Svatko je ronen za Gral", podsjetio ga je Merlin. "Razlog zbog kojeg izgleda da su
tragatelji rijetki pitanje je vanjske pojave. Traganje je potpuno unutarnje iskustvo. Nije
moguće reći tko traži, a tko ne, samo prema vanjskim znacima. Nema posebnog
statusa ili nagrade za tragatelja: on se može potpuno povući iz društva ili može
nastaviti živjeti na visokom položaju."
"Kako će osoba znati da je tragatelj?" pitao je Percifall.
"Unutarnji znaci tragatelja su slijedeći: davanje je potaknuto nesebičnom ljubavlju i
suosjećanjem; osoba ne traži ništa zauzvrat, čak ni zahvalnost; intuicija postaje
pouzdan vodič u aktivnosti i na tom mjestu zamjenjuje strogu racionalnost; osoba vidi
djeliće nevidljivog svijeta i više stvarnosti; pojavljuje se bliskost s Bogom i besmrtnošću.
Ovi znaci bit će praćeni sve većim uživanjem u samoći, oslanjanjem na sebe
umjesto na društveno priznanje, pokretanjem Bitka i povjerenjem. Oblici ovisnog
ponašanja će nestati. Meditacija i molitva postat će dio svakodnevnog života. Ipak,
iako sva ta duhovna izražavanja odvlače osobu od materijalnog svijeta, paradoksalno
se javlja dublji osjećaj povezanosti s prirodom, veća ugodnost u tijelu i lakše prihvaćanje
drugih ljudi. To je zato jer duh nije suprotan materiji. Duh je svuda, a njegova
prisutnost u vašem životu poboljšat će sve, čak i prividne suprotnosti."

ŠESTI KORAK - ROdENJE VIDOVNJAKA
"Rekao sam vam", nastavio je Merlin, "da tragatelj želi vidjeti. Uskoro se njegova
želja ostvaruje. Šesti korak, ronenje vidovnjaka nalazi se odmah ispod površine
svakog tragatelja. Samo po sebi, traganje ne donosi ispunjenje; bio bi to isprazan i
frustriran život ako bismo samo tražili, a nikada ne bismo pronašli to za čim tragamo.
Na sreću, u božanskom planu na sva pitanja istovremeno stiže i odgovor: svi ciljevi
nalaze se na izvoru. Jednom kada se zaista zapitate: 'Gdje je Bog?' dobit ćete i
odgovor. Ne bih vas želio zavarati. Ronenje vidovnjaka je isto tako revolucionarno
kao i ostali koraci. Ono znači kraj ega, kraj poistovjećivanja s vanjskim.

Umjesto da sebe vidite kao
tijelo koje je ugostilo duh - sada shvaćate da je sve duh.

Kada učiš o bilo čemu drugome, stičeš znanje o nekom
predmetu; kada učiš o duhu, postaješ znanje samo.

vidovnjak vidi Boga u sebi.

Vi smrtnici uvijek čeznete za
čudima, a ja vam kažem da ste vi najveće čudo, jer vam je Bog dao jedinstvenu
sposobnost da se poistovjetite s njegovom prirodom. Savršena ruža ne osjeća da je
ruža; ispunjen čovjek zna što znači biti božanski."
"Može li se to stanje opisati?" pitao je Percifall.
"To je sedmi i konačni stupanj alkemije, čisti duh. Kada on done, vidovnjak shvaća da
se ono što je bila potpuna radost i ispunjenje može još proširiti. Vidite, doći do Boga
nije kraj vaše potrage već početak. Počeli ste u bezazlenosti, pa ćete tako i završiti.
Ali ovaj put je bezazlenost drugačija jer ste stekli potpuno znanje, dok novoronenče
ima samo osjećanja. Kad budete sebe vidjeli kao duh, nestat će poistovjećivanja
s tijelom i umom. Istovremeno će nestati zamisao o rananju i smrti. Bit ćete stanica u
tijelu svemira, a kozmičko tijelo će vam biti isto tako blisko kao što je to sada fizičko
tijelo. To je najbliži opis onoga što čarobnjak osjeća, jer čarobnjak je samo jedan od
naziva za sedmi stupanj. Shvatite: za Čarobnjaka je ronenje samo misao: 'Imam ovo
tijelo', a smrt druga misao: 'Nemam više ovo tijelo'. Budući čarobnjaci nisu pod
uticajem privida ronenja, na svako tijelo koje uzmu gledaju kao na obrazac energije,
a na um kao na obrazac informacije. Ti obrasci stalno se mijenjaju, dolaze i odlaze.
Ali čarobnjak je iznad promjene. Um i tijelo su poput soba u kojima živimo, ali ne svo
vrijeme. Mišljenje i osjećanje ne može vam približiti to stanje. Duh je ronen iz čiste
tišine. Unutarnji dijalog vašeg uma mora prestati i nikada više ne započeti ponovo, jer
ono zbog čega unutarnji dijalog nastaje, podijeljenost jastva, nije više tu. Vaše jastvo
će da biti sjedinjeno i, baš poput djeteta s kojim smo počeli, nećete sumnjati, stidjeti
se ili osjećati krivicu. Potreba ega za dvojnošću rezultirala je svijetom dobrog i lošeg,
ispravnog i pogrešnog, svjetla i sjene. Sada ćete vidjeti da se te suprotnosti stapaju.
To je Božja perspektiva: kuda god On gledao, sve što vidi je On sam. Ako osjećate
da je taj cilj preuzvišen ili predalek za vas, otkrit ću vam tajnu. Iako izgleda da ste
prošli kroz sedam stupnjeva alkemije, svaki od njih bio je tu od samog početka. Božja
potpunost bila je prisutna u bezazlenosti, baš kao i u egu, postignuću, davanju ili
traganju. Ono što se promijenilo je središte vaše pažnje. U vašem biću nalazi se
svaki vid svemira, potpun i vječan kao i sam svemir.

Svijet će biti osvjetljen
iznutra i neće biti sumnje da je materija samo ispoljeni duh. U božanskoj svijesti vidjet
ćete sebe kao stvoritelja, a ne stvoreno, davatelja života, a ne primatelja.

Ja sam Čarobnjak, i za mene je dovoljno veliko
čudo biti ovdje. Što bi moglo biti čudesnije od samog života?"

23.01.2014. u 09:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Polje - Potraga za tajnim silama svemira

Lynne McTaggart
Izdavač: Teledisk 2005
Ocjena: ****


Materija je nestvarna i zapravo ne postoji. Energija je jedina stvarnost.

Imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterične formativne sile, one izgrađuju materiju, materija se raspada na podatomske čestice i nestaje – opet u duhu. Fizičari bi rekli: u polju nulte točke.

Sve što vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije – i svijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Poznati svijet doslovno znači samo to da smo na njegovoj valnoj duljini.

Živa svijest nije izolirana jedinica. Čovjekova svijest povećava red u svemiru i ima nevjerojatne moći da nas liječi i daliječi cijeli svijet: da taj svijet u određenom smislu uredimo prema vlastitim željama.

Na našoj najelementarnijoj razini čovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. Čovjek kao i svaka živa tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajuće energetsko polje središnji je pokretač našeg bića i naše svijesti, alfa i omega našega postojanja.

Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o koj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili. Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet, i neodjeljivi od njega, naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim. Polje je, kao što je Einstein to jezgrovito sročio – jedina stvarnost.

Dvije paradigme – svijeta kao stroja i čovjeka kao stroja za preživljavanje – dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnološki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje bi nam bilo od istinske važnosti. Na duhovnoj i metafizičkoj razini dovele su do osjećaja očaja i potpune osamljenosti. Također nas nisu nimalo približili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako razmišljamo, kako nastaje život, kako se razbolimo, kako se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te što se dogodi sa sviješću kada čovjek umre.

Kvantni pioniri otkrili su da je čovjekova uključenost u materiju od ključnog značaja. Subatomske čestice postoje u svim mogućim stanjima sve dok ih mi sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se napokon smire i materijaliziraju u nešto stvarno.

Na svojoj najosnovnijoj razini živa bića su, uljučujući i ljude, svežnjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. Žive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese – od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK – pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i na čovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli osjećaji i sve druge više kognitivne funkcije povezane su s kvatnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo.

Ovdje u takozvanom 'mrtvom' prostoru, možebitno leži ključ samog života.

Čovjek više nije tek slučajan proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i važnu ulogu. Naši postupci i misli zaista nisu nevažni – štoviše, ključni su za stvaranje našega svijeta.

Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacimentiranih pravila; kad se uvodi novo često je potrebno odbaciti staro. Polje je priča o ovoj revoluciji koja je u tijeku.

Ljudski umovi međusobno su povezani, a jednako tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na svim drugim svjetovima.

Većina bioloških obješnjenja velikih tajni života cjelinu pokušava razumjeti na način da je cijepa na sve manje i manje mikroskopske dijelove. Tijela navodno uzimaju oblik kakav uzimaju zbog genetskih zapisa, sinteze proteina i slijepe mutacije. Neurobiolozi su tada tvrdili daje svijest locirana u moždanoj kori, te da je rezultat jednostavnog miješanja kemikalija i moždanih stanica. Kemikalije proizvode televizijsku sliku u našem mozgu, a kemikalije su odgovorne i za 'ono' što tu sliku prmatra. Poznajemo svijet radi složenosti vlastite mašinerije. Moderna biologija ne vjeruje u svijet koji je u svojoj konačnici nedjeljiv.

Na najosnovnijoj razini materije svijet sa svojim odnosima nije statičan određen već nesiguran i nepredvidiv, stanje čistog potencijala i beskonačnih mogučnosti.

Tko danas želi biti revolucionar u znanosti mora biti spreman suočiti se sa profesionalnim samoubojstvom. Premda zanost naizgled potiče eksperimentalnu slobodu, cjelokupna njezina struktura – zajedno sa vrlo natjecateljskim sustavom financiranja poduprtim sustavom objavljivanja i recenziranja među kolegama znanstvenicima, u velikoj je mjeri ovisna o pojedincima koji se podređuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet. Cijeli je sustav podešen na način da ne podržava istinske inovacije, već potiče strukovnjake prvenstveno na eksperimente koji potvrđuju već postojeće teorije i pomažu razviti tehnologiju za industriju.

Vakum odnosno 'ništavilo' u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru – iz kojega je izuzeta sva tvar i energija – te u prostoru između zvijezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti.
Kvantni izračuni govore da čovjek i njegov svemir žive i dišu u pravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti.
Energetsku razinu bilo koje poznate čestice ne možemo točno odrediti budući da se neprestano mijenja.
Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili više točki u prostoru, obično preko neke sile, kao što je gravitacija ili elektromagnetizam.
Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena energije koja se neprestano, u dinačkom uzorku, preraspodjeljuje. Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo čestica, tako da ni 'stvarne' čestice nisu ništa drugo do malena vozila energije koja se nakratko pojavljuju, a ond aponovno nestaju u bazičnom polju.

Koncept Polja lako bi mogao pružiti znanstveno objašnjenje za mnoge metafizičke ideje, kao što je na primjer kinesko vjerovanje u životnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao nešto što je slično energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi i prva izjava Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena tvar.

Osnovno je stanje svemira da neprestano samo sebe regenerira, te ostaje konstantno osim u slučaju kada ga nešto uznemiri. To znači i da smo preko valova divovskih dimenzija u polju nulte točke doslovno povezani sa cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka.

Polje nulte točke – koje je indikator i utiskavač svih valnih dužina i frekvencija – neka je vrsta snimke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega što je ikada postojalo. U određenom smislu, vakum je početak i kraj svega u svemiru.

Stvarnost je kreacija živih sustava. Promatrač mora imati središnju ulogu u stvaranju svojega svijeta.

DNK je jedna od glavnih skladišta svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK možemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u našem tijelu. Kada zazvoni određenu frekvenciju, slijede je druge pojedinačne molekule.
U svakoj stanici svake sekunde prosječno se odvija oko sto tisuća kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim tjelesnim stanicama. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih reakcija ove ili one vrste. Tempiranje je nevjerojatno precizno, kada bi bilo koji kemijski proces u svim milijunima naših tjelesnih stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo sekundi eksplodirali.

Morfna polja daju sposobnost bioloških sustava – od molekula do tijela i društva – da se samo organiziraju. Morfna rezonancija je načelo utjecanja jednakog na jenako kroz prostor i vrijeme. Ta polja su različita od elektromagnetskih polja jer se protežu kroz mnoge generacije i imaju inherentno sjećanje o pravilnom obliku i formi. Što više naučimo, to je drugima lakše slijediti naše stope.

Poppu je pala na pamet usporedba da polje nulte točke čovjeka sili u stanje slično svijeći. Najzdravije tijelo odašilje najmanje svjetlosti i najbliže je idealnom stanju nulte točke – najbliže stanju ništavila što žive stvari mogu postići.
Mnogi s amputiranim udovima koji se tuže na vrlo stvarne grčeve, bol ili svrbež na mjestu manjkajućeg uda možda doživlavaju fizičku stvarnost koja još uvijek postoji – kopijuuda utisnutu u polje nulte točke.
U slijedećoj je seriji pokusa upotrijebio biofotonske emisije kao mjerilo za određivanje kvalitete hrane. Najzdravija hrana imala je najniži i najkoheretniji intenzitet svjetlosti. Svaka smetnja u sustavu povećavala je proizvodnju fotona. Zdravlje je bilo stanje savršene subatomske komunikacije, a bolest je bilo stanje u kojem je ta komunikacija narušena. Bolesni smo kakda naši valovi nisu sinkronizirani.

Valna rezonancija se ne koristi samo za komunikaciju unutar tijela, nego i za komunikaciju između živih tvari. Dva zdrava bića jedno drugome 'sišu' fotone i tako ih međusobno izmjenjuju. Ta izmjena mogla bi pružiti odgovor na neke od najvećih, a dosad nerazjašnjenih zagonetki iz životinjskog kraljevstva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savršenu koordinaciju. Također, sposobnosti životinja da nađu put do kuće pokazali su da one pti tome ne slijede uobičajene putove ili miris, pa čak ni zemljina elektromagnetska polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji koja djeluje kao nevidljiva elastika, čak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.
Za ljude to predstavlja još jednu mogućnost. Ako možemo primati fotone od drugih živih bića, tada također možemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost kada dođe u stanje neravnoteže.
Svaka molekula u svemiru ima jedinstvenu frekvenciju i jezik kojime govori svijetu zapravo je njezin rezonantni val.
Molekule koje vibriraju stvaraju vlastiti frekvencijski popis koji predstavlja jedinstvenu pokretačku snagu, a također i sredstvo za komunikaciju u tijelu.

Svi zvuci na našem planetu – zvuk vode u žuborećem potoku, udar groma, ispaljeno tane, crvkutanje ptica – nalaze se na niskim frekvencijama između dvadest herca i dvadest kiloherca, koje ljudsko uho može čuti. Prema Benvenistovoj teoriji, dvije molekule se tada ugode jedna na drugu, te čak i ako su vrlo udaljene rezoniraju na istoj frekvenciji.

Opažanje se odvija na mnogo fundamentalnijoj ravni materije: u donjem svijetu kvantne čestice. Prilikom gledanja ne vidimo same predmete, nego percipiramo samo njihove kvantne informacije, te iz njih gradimo sliku našega svijeta. Opažanje svijeta je usklađivanje s poljem nulte točke.
Mozak je samo mehanizam za pridobivanje i iščitavanje podataka iz ultimativnog medija za pohranu – polja nulte točke.

Neki znanstvenici idu tako daleko da pretpostavljaju kako su svi naši kognitivni procesi posljedica interakcije s poljem nulte točke. Takva neprestavana interakcija mogla bi objasniti intuiciju i kreativnost, kao i pojavu da ideje dobivamo u trenutku iznenadnog uvida, ponekad u dijelovima, a ponekad i nevjerojatno cjelovite. Sasvim je moguće da je intuitivni skok jednostavno sjedinjenje koherencije u Polju.

Ukoliko je sama svijest stvorila red i zaista na neki način stvorila svijet, tada se u čovjeku skrivaju mnogo veće mogučnosti no što to trenutno shvaćamo, a to otvara revolucionarne poglede na odnos između čovjeka i svijeta, te odnos između svih živih bića.

Smrt bi mogla biti tek povratak kući ili, točnije, ostajanje u pozadini – povratak Polju.


23.01.2014. u 09:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Novo nebo i nova zemlja

O. James Manjackal
Izdavač: Laudato d.o.o.

Uzrečica Kakvi roditelji, takva djeca ostaje istinita. Veliki utjecaj na nečiji život, u pozitivnom i negativnom smislu, imaju obiteljska stabla roditelja, okolnosti u kojima je dijete začeto i rođeno kao i okolina u kojoj je netko odrastao.

Bog nikoga nije stvorio izdajicom, ubojicom, teroristom, homoseksualcem ili lezbijkom. On je sve stvorio na svoju sliku i priliku, sve što tu sliku unakazuje dolazi od ljudskih grijeha.

U posljednjih 28 godina propovijedanja po cijelom svijetu vidio sam na tisuće ljudi koji su čudesno promijenili molitvama za nutarnje ozdravljenje i koji su zadobili iskustvo novoga rođenja.

Duhovno i mentalno stanje ima znatan utjecaj na sve metaboličke procese u organizmu. Kao što sve ono što utječe na tijelo, utječe i na um, tako i sve ono što utječe na um i dušu utječe i na tijelo.

Svaki čovjek treba nutarnje ozdravljenje i oslobođenje.

Svaki čovjek na zemlji rob je prošlih događaja svoga života i u svakome postoji velika potreba za oslobođenjem.

Nepogode, nesreće, opačine i katastrofe pratit će obitelj i djecu onih čiji su preci činili zla djela.

Neki stari ljudi nezadovoljni svime u životu uvijek proklinju druge. Ta zla navika ipak neće nikome načiniti štetu. Budimo, međutim oprezni sa svakom riječi koju izgovaramo jedni drugima, neka naše riječi na njih zazivaju blagoslove, ne prokletstva.

Prestani kukati, otari suze u očima. Patnje će tvoje biti nagrađene. Ima nade za tvoje potomstvo.

U nekim slučajevima nedostaje duhovno i psihičko jedinstvo bračnoga para. Sve ostaje samo na tjelesnom jedinstvu, rezultat je vidljiv na djetetu - medostatak cjelovitosti, samokontrole, nesposobnosti za ljubav i komunikaciju.

Mentalno stanje majke za vrijeme trudnoće ima velikog utjecajanna dijete. Ono u majčinoj utrobi može osjetiti sve što se događa vani, osobito majčinu žalost ili ljutnju.

Opraštanje uvijek donosi ozdravljenje.

Dobar obiteljski život stvarni je raj na ovoj zemlji.

Svatko tko hoće primiti blagoslov nutarnjeg ozdravljenja mora oprostiti svima. Ako u sebi nosimo srdžbu prema drugima, ne možemo očekivati ozdravljenje.
Ako čovjek gaji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražit ozdravljenje?

Mora se oprostiti i onima koji više nisu među nama, jer premda ciše nisu ivdje oni su živi negdje dalje.

Onaj tko traži neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

Osoba koja je iznutra ozdravljena lako će pobijediti neprijatelja.. Ne smijemo se nikako vračati na stare grijehe i grešno ponašanje, kojeje zabranjeno. Uvijek moramo imati na umu da smo blagoslove i zdravlje primili kao veliko blago u zemljanim posudama, dakle moramo biti oprezni i paziti da to blago ni pod koju cijenu ne izgubimo.
Oslonimo se na snagu uskrsnulog Krista, čvrsto držeći ono što smo primili u molitvi, zahvaljivanju i slavljenju, ne gubeći radost i mir Duha.

23.01.2014. u 09:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako postati osoba s utjecajem

John C.Maxwell i Jim Dornan
Izdavač: Katarina Zrinski 2002.

Ako je vaš život na bilo koji način povezan s drugim ljudima, vi ste utjecajna osoba.

Mentoriranjem ulijevate u druge ljude svoj način života i tako im pomažete da ostvare svoj potencijal..

Kao utjecajna osoba koja umnožava ljude sebi nalik, pomažete osobama na koje utječete da u životima drugih postanu pozitivni i utjecajni ljudi i da im prenesu ne samo ono što su od vas primili, nego i ono što su sami naučili i spoznali.

Do smiraja ovog dana, moj život neka dodirne desetke drugih života, i ostavi nebrojene tragove dobra ili zla prije nego večernje sunce zađe.
To je želja koju uvijek želim, molitva koju uvijek molim,
Gospode neka život moj pomogne životima drugim koje usput dotiče.

Jedino nasljeđe koje čovjek ostavlja za sobom a ima vječnu vrijednost, njegov je utjecaj.

Okolnosti u kojima živite određuju vaš ugled,
Istina u koju vjerujete određuje vaš karakter,
Ugled je ono što trebate biti,
Karakter je ono što jeste...
Ugled je fotografija,
Karakter je lice...
Ugled dolazi izvana,
Karakter se razvija iznutra...
Ugled je ono što imate kad ulazite u novo društvo,
Karakter je ono što imate kad odlazite.
Vaš ugled nastaje u trenu,
Karakter gradite cijeli život...
Ugled se saznaje za sat vremena,
Karakter ne izlazi na vidjelo godinu dana...
Ugled raste poput gljive,
Karakter traje vječno...
Ugled vas obogaćuje ili osiromašuje,
Karakter vas razveseljava ili rastužuje...
Ugled je ono što o vama ljudi zapišu na nadgrobnom kamenu,
Karakter je ono što anđeli o vama kažu pred Božjim tronom.

Da biste svoje ambicije držali pod kontrolom a svoj utjecaj usredotočili na pomaganje i služenje drugima, povremeno se upitajte slijedeće: Kad bi me slijedio cijeli svijet bi li to bio bolji svijet?

Svatko bi trebao uraditi svakoga dana barem dvije stvari koje mrzi raditi, samo vježbe radi.

Čovjek koji nema unutarnji život, rob je vlastite okoline.

Veličina i jačina našeg utjecaja na druge u direktnom su odnosu s dubinom naše brige za njih.

Svatko je nevjerojatno željan uvažavanja i priznanja. Dok se družite s ljudima polako se krećite kroz mnoštvo. Sjetite se njihovih imena i nađite vremena da im pokažete kako vam je stalo do njih. Neka vam drugi ljudi u vašem životu budu važniji od svih drugih stvari, uključujući i vlastite planove i rasporede.

Laskaj mi i možda ti neću vjerovati. Pokudi me i možda te neću voljeti. Ignoriraj me i možda ti neću oprostiti. Ohrabri me i neću te zaboraviti.

Želite li biti osoba koja će druge odgajati bolje i učinkovitije, razvijajte svijest o važnosti drugih ljudi. Tražite načine na koje ćete ih u nešto uključiti.

Poteškoće rijetko pobjeđuju ljude, obično to čini nedostatak povjerenja u sebe. S malo vjere u sebe ljudi mogu učiniti čudesne stvari.

Svi živimo pod istim nebom, ali nemamo svi isti horizont.

Kad samo ti govoriš, ništa ne naučiš.
Uho vođe mora odzvanjati glasom naroda.

Kad dosljedno slušate druge, nikad vam ne nedostaje ideja.

Kad se spremam za razgovor s nekim, trećinu vremena provedem razmišljajući o sebi i o tome što ću reći, a dvije trećine razmišljajući o tom čovjeku i što će on reći.

Stati ljudima na ideje jednako je grubo kao i stati im na palac.

Pokažete li ljudima koliko vam je stalo i postavljate li pitanja na miran način, bitćete oduševljeni time koliko toga će vam reći.

Cijeli život i jest bavljenje ljudima.

Uvijek kada stvari gledate iz perspektive druge osobe, doživjet ćete potpuno nov način gledanja na život.

Proširivanje spoznaja drugih ljudi je investicija.

Mudar je onaj koji ne troši uzalud energiju na poslove za koje nije sposoban, a još mudriji je onaj koji među stvarima koje zna dobro obavljati, odabire i odlučno slijedi one najbolje.

Najveća dostignuća su ona od kojih drugi imaju koristi. Svaki put kad pomažete ljudima da prošire svoje spoznaje na bilo kojem području svog života, vi im pomažete jer im omogućujete da zakorače na novu razinu svog života.

Kada proširujete spoznaje ljudi, zapravo koristite priliku da im pomognete dosegnuti njihov potencijal.

Nema budućnosti ni u jednom poslu. Budućnost leži u čovjeku koji ima taj posao.

Vrijednost života ne počiva na duini dana, već u tome kako smo ih iskoristili, čovjek može živjeti dugo, a opet vrlo malo.

Velika tajna uspjeha u tome da se kroz život ide kao čovjek koji se nikada ne istroši.

Jedan život, mali bljesak vremena između dvije vječnosti, za nas, zauvijek, više nema druge prilike. Svaki dan koji prođe, a koji niste posvetili osobnom razvoju, izgubljena je prilika vlastitog poboljšanja i proširivanja spoznaje drugi.

Odaberite ljude čija je životna filozofija slična vašoj.

Nije teško donositi odluke kada znate koje su vaše vrijednosti.

Počnite djelovati u pravo vrijeme, počnete li prerano, neće vidjeti potrebu za razvoj, počnete li prekasno, propustit ćete najbolju priliku da im pomognete.

Uvijek imajte na umu da na ovom svijetu postoje samo dvije vrste ljudi - realisti i sanjari. Realisti znaju kuda idu, sanjari su već bili tamo.

Naše su duše gladne važnosti, gladne su osjećaja da smo shvatili kako živjeti tako da naši životi budu važni, tako da svijet bude malo drugačiji zbog toga što smo njime prošli.

Rastemo uz pomoć snova.

Sve dok ne pokušate učiniti nesto izvan onog što ste već uspjeli sabladati, nečete se nikad razviti.

U razvojne procese uključite slijedeće: stav, odnose, vođenje, osobne i stručne sposobnosti.

Izađite iz svoje zone udobnosti i potičite i ostale na isto.

Nitko ne postaje bogat sve dok ne obogati druge.

Vođa je netko tko vidi više od drugih, tko vidi dalje od drugih i tko vidi prije drugih.

Njegujte svoje vizije i snive jer su djeca vaše duše, planovi vaših konačnih dostignuća.

Blagostanje, sreča i uspjeh su nusproizvodi postizanja cikjeva , oni ne mogu biti sam cilj.

Neki ljudi cijeli život jurišaju na zamisljene Alpe i umiru u podnožjima preklinjuči probleme koji ne postoje.

Olovka i san mogu vas odvesti bilo kuda.

Iz svake krize dolazi prilika za ponovno rođenje.

Pravi prijatelj vas stimulira na osobni razvoj, daje vam prostora da ostvarite svoj puni potencijal.

Postanite navigator u životima drugih. Svoj utjecaj moći ćete upotrijebiti pomažući im da se popnu na sljedeću razinu života, a ako im pružite pomoć u najtežim trenucima postat ćete im prijatelj za cijeli život.

Svaki put kad podcjenjujete ljude, izražavate svoje nepovjerenje u njih kao Božje kreacije. Ljudima nikada ne možete reći koliko ih volite prečesto, preglasno ili previše javno.
S ljudima se možete povezati i voditi ih samo ako ih cijenite.

Morate vjerovati da što drugima imate za ponuditi može postati važno u njihovim životima. Nitko ne želi slijediti osobu bez uvjerenja. Ne vjerujete li vi, neće ni drugi.

Vjerujte da zajedno možete postati važniji. Majka Tereza je živi primjer istine koju je jednom sama izrekla: Ja mogu uraditi ono što ti ne možeš, a ti možeš uraditi ono što ja ne mogu. Zajedno možemo uraditi velike stvari.
Nitko nikada sam ne postiže ono što može postići s parnerom.

Postoje mnogi slučajevi trgovaca koji nemaju kupcu za ponuditi ništa osim prijateljstva, kojim nadmašuju prodaje trgovaca koji nude sve osim prijateljstva.

Kad se povezujete s drugima, priznajte i poštujte njihove razlike u motivaciji. S kolericima se povezujte snagom. S melankolicima se povezujte tako da budete usredotočeni. S flegmaticima tako da im pruzite samopouzdanje. A sangvinicima se povežite uzbuđenjem.

Jedini najvažniji faktor u komuniciranju s ljudima je iskrenost, bez obzira na to radi li se o komunikaciji u četiri oka ili o velikom slušateljstvu. Nikakva količina znanja, stručnosti ili dosjetljivosti ne moze zamjeniti iskrenost i nehinjenu želju da drugims pomognete.

Kao što je netko primjetio Vođenje znači ulaganje u ljude danas, kako bi sutra bili spremni da vas slijede u nešto novo zbog nečeg velikog. Tu spremnost stvara povezivanje.

Odredite si vrijeme u kojem ćete slijedeći tjedan sa svakom osobom otići na kavu, ili uživati u nekom obroku, ili samo razgovarati.

Svi imaju potencijal za umnožavanje svog utjecaja putem razvijanja i reduciranja vođa.

23.01.2014. u 09:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ljubavologija

Bruno Šimleša
Izdavač: Ljevak

Ljubav je osjećaj svetosti života. Ona je doživljaj postojanja, trenutak u kojem prepoznajete vječnost, titraj istine, trenutak u kojem osjetite da vam se srce naježi od ljepote. Ali ne ljepote onoga što volite, već ljubavi same.

Upravo zato što možete lako upasti u životni ćorsokak ako svoju ljubavnost vežete za one koje volite, predlažem vam da svoje ljubavne odnose odsad pokušate gledati kroz prizmu sebe kao ljubavi. Vi ste ti koji omogućujete ljubavi da postoji. Oni su samo osobe kojima upućujete ljubav. Ta ljubav izlazi iz vas, zar ne? Ona je vaša, ne njihova. I vaša ljubavnost i moć voljenja ne odlaze ako oni odu iz vašeg života, samo se preusmjeravaju.

Ljubav je doista svemoćna. Ili, da budem precizan, ljubav nam otkriva moć koja je oduvijek bila u nama. Zahvaljujući njoj, i jedino njoj, naš um može razbaštiniti horizonte, oteti im njihovu prirodnu ulogu krajnjih granica i dati nam da rasplešemo bezgraničnost. Zamislite bezgraničnost kako pleše vašim umom... Pokušajte. Jer upravo taj ples, taj britki i jezičavi ples, jedan je od vrhunskih poklona ljubavi.
Jednako kao što će vašem umu omogućiti da prepozna vlastitu neograničenost, ljubav će i vašem srcu pokloniti znanje da može doživjeti baš sve. Želite doživjeti sveprisutnost? Uz ljubav je to moguće jer ljubav zna odlučno ali nježno zamoliti sve one sitne emocije, sve one emocije koje ne slave život, sve one emocije koje umanjuju ljepotu... Ljubav ih zna zamoliti da napuste vaše srce, a tada...tada srce pokazuje svoju oravu prirodu, pokazuje moć osjećanja ljepote tkanja kreacije.
Čini mi se da se na to misli kad se kaže da ljubav može micati planine. Moć doslovnog micanja doslovnih planina zapravo je potpuno nebitna stvar jer ne pridonosi osjećaju sreće. Ali zato moć micanja vlastitih ograničenja koja nam sužavaju vidik, ograničenja koja nam onemogućavaju osjećanje ljepote... E te granice možemo nadrasti uz ljubav.

Ljubav vas od učenika pretvara u učitelje! Ljubav i jedino ljubav otkriva vam tko ste!

Možemo osjećati ljubav prema svemu čiju bit doista prepoznamo.

Želimo li spoznati što ljubav jest, mora nam biti jasno da poanta ljubavi nije u voljenju nekoga ili nečega, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voljenjem živi ono što ona istinski jest.

Vrhunce ljubavi doživljavamo kad ljubeći prepoznajemo sebe kao ljubav! Zato toliko volimo voljeti. U voljenju se sastajemo sa svojom esencijom. Tek kad volimo, shvaćamo da se od svoje esencije nikad nismo ni rastali!

Ljubav prečesto svodimo na ljubav prema drugima i tako joj zapravo uskraćujemo dah. Trebali bismo proslaviti sve ostale oblike ljubavi, jer ljubav doista ima bezbroj nedovoljno otpjevanih lica. Zapravo ljubav prema životi, iz koje proizlaze sve ostale ljubavi, jest ljubav prema sebi.

U odnosu prema slobodnom vremenu sjajno se očituje koliko držite do sebe.

Ljubav prema sebi uključuje i spremnost na promjenu kada je ona potrebna te prije svega kritičko gledanje svijeta u nama i oko nas.

Ako uvijek činite ono što je red učiniti, život vam je sigurno u neredu.

Osoba koja istinski voli sebe osjeća smirenu stras tijekom dana, samouvjerenost, istinsku zanesenost ljepotom svijeta, blisku povezanost s drugima, što automatski negira ikakve natruhe narcisoidnosti.

Prvo trebate osvijestiti da je odnos prema sebi najbitniji odnos u vašem životu.

Taj osjećaj da vi vrijedite, da ste dobri takvi kakvi jeste, možete dobiti samo od sebe samih. Drugi vam to mogu olakšati ili otežati, ali vi sami trebate biti kreatori tog osjećaja. Vi ste odgovorni za svoj život i vaša je odgovornost izgraditi osjećaj da ste dovoljno dobri, da ste dobri takvi kakvi jeste i da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta. U tom iznimnom građevinskom pothvatu, drugi samo obični radnici. Vi ste glavni arhitekt i izvođač.

Dobro razmislite, ima li i dalje smisla ispunjavati potrebe svih drugih samo zato što pogrešno mislite da ćete tako konačno dobiti njihovo priznanje?

Odnos prema sebi bi trebao biti ključna stvar u vašem životu, a uvjeravam vas da zdrav osjećaj ljubavi prema sebi ne vodi do sebičnosti i malodušnosti. Upravo suprotno, tek tada i tako drugima možete dati ono najljepše što nosite u sebi. Dragi moji, vi ste jedina osoba s kojom provodite svaku minutu svakog dana svih dana u godini. Nije li onda logično da vam taj odnos treba biti najbitniji?

Ispišite sve svoje vrline, potom se osamite, isključite mobitel i maknite sve što vas može ometati. Pustite glazbu koja vas nadahnjuje, i pokušajte na glas, s osjećajem ponosa i zahvalnosti, izgovarati svoje vrline. Zamislite da ih izgovara vaše srce. Sjetite se svih situacija u kojima su vam te vrline doista obogatile život i s osjećajem ponosa i zahvalnosti izgovarajte ih jednu po jednu.
Ako otkrijete da vam neke vrline ne aktiviraju srce, slobodno ih zanemarite u ovom trenutku, igrajte se samo onima uz koje možete osjetiti ponos i zahvalnost. Za početak ovog procesa u kojem srce upoznajete s vlastitom ljepotom, škrinjicom se zabavljajte maksimalno desetak minuta na dan.

Što se više sviđate sebi, to ćete imati manju potrebu svidjeti se drugima. Znat ćete koliko ste vrijedni pa se nećete zamarati mišljenjima drugih ljudi koji nisu svjesni vaše vrijednosti.

Kad dođete gore nitko vas neće pitati za koga ste navijali, koliko ste cipela imali, koje ste poslovne uspjehe postigli, jeste li imali djecu ili jeste li imali svoju nekretninu... Pitat će vas jeste li voljeli? Jeste li živjeli punim plućima? Jeste li zdravo voljeli sebe, jeste li bili svjesni da vas posjedovanje nekretnina ne definira, jeste li bili svjesni da vam to daje neku vrijednost u očima površnih ljudi, ali da to nije bit života. Pitat će vas jeste li bili autentični... Ma zapravo se sve svodi na jedno jedino pitanje: koliko ste živjeli ljubav? Prema sebi, životu, partnerima, djeci, istini, promjenama, slobodi, obitelji, strastima...

Kvalitetna životna promjena počinje iznutra. Često čekamo neke vanjske poticaje zaboravljajući da ih stvaramo svojim unutarnjim životom, osjećajima i mislima u vezi sebe i života uopće. Upravo će o tim osjećajima i mislima ovisiti kako će izgledati naš vanjski život. Koje ćemo ljude upoznati, kakve ćemo poslove imati, s kim ćemo biti prijatelji... A prije nego što krenemo osvajati ljepotu svog života, nužno je iskusiti autentičnost života, nužno je naslutiti, doživjeti, predosjetiti što zapravo život jest. Čak je i samo naslućivanje istine dovoljno. Čak i ako ste samo jednom tek naslutili da život može biti veličanstven, čak i ako ste samo jednom doživjeli ljepotu u njezinom izvornom obliku, čak i ako str samo jednom doživjeli istinsku ljubav, sposobni ste kreirati život kakav želite!

Glavni problem sa osjećajem da nismo vrijedni ljubavi jest taj da ćemo onda u svoj život privlačiti ljude koji će nam to i dokazati. Vanjska iskustva rezultat su naših osjećaja i ,isli u vezi sebe i života.

Sjetite se svih ostlih ljubavnih odnosa i posvetite im bar jedan dio svakog dana. Bar dio svog dana posvetite njegovanju bar jednog svog ljubavnog odnosa. Ako volite pisanje, odvojite dio dana za pisanje. Ako ste zaljubljeni u prirodu, krenite joj ususret. Ako volite ples, plešite. Vjerojatno imate nekiliko ljubavnih odnosa, a ja vas molim da dio dana posvetite jednom od njih.

Oduvijek me fasciniralo to što ljudi više pozornosti posvećuju odnosu prema drugima nego prema sebi.

Tek kad vam drugi ljudi ne budu trebali da popune prazninu u vama, počet će se pojavljivati ljudi koji će slaviti vašu puninu. Vi ćete ih, slavljenjem vlastite punine, pozvati u svoj život.

Kruna ljubavi prema nekome otkriva se u prepoznavanju sebe kao bića koje voljenjem otkriva svoju esenciju.

Ljubav ne ostavlja prostora sumnji. Kad voliš, kad uistinu voliš, onda je svaka stanica tvoga tijela sigurna u ljubav.

Ljubav ima taj predivan efekt - da obožavate biti u svojoj koži i da prepoznajete sebe kao ono što istinski jeste. Bez sumnje! Dakle, ako sumnjate volite li nekoga ili nešto, odgovor je ne, sigurni ne volite jer ljubav ne ostavlja prostor sumnji.

Često imam dojam da smo stručnjaci u odgađanju življenja. Kao da čekamo da se posloži još jedna kockica i odjednom ćemo krenuti u život, odjednom ćemo disati punim plućima. Uvjereni smo da pravi život počinje kad odselimo, nakon što promijenimo posao, dobijemo dijete, otplatimo kredit, oženimo se, prekinemo neku vezu, kupimo stan, diplomiramo...

A možda je stvar u tome što je oduvijek bilo lakše predati odgovornost nekome drugome nego uzeti život u svoje ruke i stajati iza svojih odluka.
Svaka od ovih izjava utječe na raširenost ideje da drugi imaju ključeve raja. Takvo razmišljanje je apsurdno jer ako odgađatr svoj život, ako ne koristite maksimum svojih trenutačnih mogućnosti, ako ne živite tako da svakim danom sve više upoznajete ljubav i sebe kao ljubavnike života, nećete ni moći imati uspješnu ljubavnu vezu s drugom osobom. Nećete ni upoznati osobu s kojom možete imati istinsku ljubavnu vezu ako niste zaljubljeni u sebe. Prvo vi morate pronaći svoje mjesto u vlastitom životu živjeti ono što jeste pa ćete onda imati mjesta i za izvrsnog partnera.

Ako se trudite živjeti autentično, ako preuzimate odgovornost za svoj život, ako se trudite upoznati ljubav u svim nepredvidljivim oblicima, onda ćete privlačiti iskustva koja će vam olakšati upoznavanje ljepote života.

Vi ste gazda, vi ste uvijek gazda. Vaš život je uvijek u vašim rukama, ili da budem orecizniji, vaš je život u vašim srcima i umovima. O vašem srcu vašem umu ovisi kako će izgledati vaš život.
Naravno, ne možete kontrolirati sve događaje, ali sigurno možete kontrolirati svoje doživljaje svih događaja i tako počinjete kontrolirati sve veći broj događaja.

Imate dojam da vas partneri nisu poštivali? Zapravo ih je vaše ranjeno i nesigurno srce pozvalo u vaš život. Ranjeno i nesigurni srce osjeća da ne zna voljeti, da nije vrijedno ljubavi i vidi čuda - privući će osobe koje će joj upravo to i potvrditi. U odnosima vi doista nećete znati voljeti i osjećat ćete da niste vrijedni ljubavi.

Svatko od nas definira važna životna područja i u njima se morate poklapati sa partnerom želite li imati sretnu vezu.

Ako znate voljeti sebe, ako jednostavno znate voljeti, oko sebe ćete vidjeti mnoge ljude koji znaju voljeti jer ćete privlačiti takve ljude i znat ćete ih prepoznati nakon što ih privučete.

Najčešće se zakjubljujemo u svoju ideju te osobe, ono što mi mislimo da ona jest ili ono što želimo da ona jest, a ne u nju stvarnu kakva jest.

Ljubomornoj i posesivnoj osobi nije stalo do vas! Koliko god vas ona uvjeravala u to i koliko god je ta ideja općeprihvaćena u našoj kulturi, to nema baš nikakve veze s istinom. Ljubomornoj i posesivnoj osobi stalo je do nje same. Stalo joj je do očuvanja veze, ali to nema veze s vama, nego s njom. Do veze joj je stalo zato što ne vjeruje da može imati ili da zaslužuje bolju vezu pa se onda panično boji gubitka postojeće veze koja joj ipak daje neki osjećaj vrijednosti.

Želite li imati sretan brak, a ne samo biti u braku, nužno je kontinuirano truditi se povećavati bliskost, sve bolje upoznavati svog partnera jer biste zapravo stalno iznova trebali pronalaziti zajedničku ravnotežu.

Smatram da bi Svi odrasli ljudi prije nego im se izda dopuštenje za zahtjevnu ulogu roditeljstva, trebali proći test. I tek nakon što dobiju zeleno svjetlo, smiju postati roditelji. Test bi trstirao njihovu emocionalnu, mentalnu i duhovnu zrelost, što je naravno uvjet za uspješno i radosno roditeljstvo. Osim što bi to odgovaralo svakom djetetu jer nebi trpjelo nezrelost i frustracije svojih duhovno siromašnih roditelja, ta bi odredba, koju sam namjeravao staviti u Ustav, motivirala roditelje da budu angažiraniji oko sebe i života uopće.

Mnogi muškarci odmah unaprijed odustanu od ulaganja vremena u odnos, a olakšavaju im mnoge žene koje se toliko posvete majčinstvu da se zaborave posvetiti sebi i onda često nisu zainteresirane za odnos.

Osim ravnoteže primanja i davanja ljepote te kompatibilnosti, za izvrstan partnerski odnos koji će odoljeti ugrizu vremena potrebna je i treća stvar - da se razvijate u sličnom smjeru, pri čemu vam je iskrenost najveći saveznik. Jer samo zato što trenutačno imate slična uvjerenja i životne vrijednosti, ne znači da ćete ih imati za nekoliko godina.

Zašto je ravnoteža vrlo bitna? Vi ne možete biti sretni ako nisu iskorišteni vaši potencijali u bilo kojem području života. Zamislite da svom trenutačnom poslu ne možete dati one kvalitete koje imate kao poslovna osoba. Sigurno bistr se osjećali frustrirani, zar ne?

Najveće šanse da nas privuče osoba koja je osjetno drugacija od nas imamo ako ne poznajemo sebe, ako ne cijenimo sebe i ako smatramo da nas drugi ljudi upotpunjuju.

Kako većina ljudi nije zadovoljna svojim životom, onda neispravno zaključuju da nisu sretni zato što nemaju nešto što drugi imaju. Misle da će ih usrećiti, odnosno upotpuniti ono što nemaju.
Dovoljno je reći da je sreća kao životno stanje itekakomoguća i da se ostvaruje tako d naučimo cijeniti ono što imamo u sebi i oko sebe. To nam daje samopouzdanja i snage da se razvijemo ili stvorimo ono što još nemamo u sebi i oko sebe. A kada realiziramo ta dva koraka, onda možemo mirno prihvatiti sve ono što ne možemo i trenutačno ne trebamo promjeniti u sebi i oko sebe.

Kako većina nas nije sretna, a vjerujemo da nas drugi ljudi trebaju upotpuniti, često nas privuku drugačiji ljudi jer pogrešno mislimo da oni drže ključ našeg zadovoljstva i sreće.

Vaše će različitosti djelovati pozitivno na vaš odnos ako imate dovoljno sličnosti, odnosno ako ste kompatibilni.
Zapravo je jednadžba vrlo jednostavna: ako vas muče različitosti između vas i vašeg partnera, ako vas iritiraju one sitne stvari koje radi, ali i one krupne, ako se morate potruditi da uložite trud u vezu, to zapravo znači da nemate dovoljno sličnosti koje će vas spajati i oduševljavati.

Kompatibilnost je najvažnija u onim područjima života koje vi smatrate najvažnijima!

Ako imate bar jednu osobu prema kojoj ste apsolutno iskreni i koja vas prihvaća baš takve kakvi jeste, vi ste neizmjerno bogata osoba.

Bol koja proizlazi iz laži je prljava i ne možete je koristiti za osobni rast ni za rast veze. Bol koju oonekad proizvede istina možda boli i više, ali može biti iskorištena za rast vas kao pojedinaca i same veze.

Kompromise radimo kad pristajemo na ono što je iznad naših minimalnih zahtjeva, a kompromitiramo se kad pristajemo na ono što je ispod naših minimalnih zahtjeva.

Smijete i trebate tražiti sve ono što možete dari, a ako tražite više od toga, onda se radi o nerealnim očekivanjima od kojih je mudro odustati.

Slavljenje ljepote u sebi i oko sebe je najprirodnija moguća stvar koja priziva još više ljepote i bogatstva u vaš život.

Nije poanta okriviti nju ili njega zato što ne mogu zadovoljiti vaše potrebe, nego je cilj shvatiti zašto ste privukli osobu koja vas ne može zadovoljiti i onda pristali biti u takvom odnosu.

Sve što vam se dogodi nema značenje samo po sebi. To značenje pripisujete mu vi sami i zato nije ključno što vam se dogodilo, već kako ste reagirali na to što vam se dogodilo. Uvijek je ključan vaš doživljaj nekog događaja i to vam daje osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

Svemir samo reagira na vas. Ono što vi šaljete prema van, on vam vraća. Ako šaljete ljubav, primat ćete ljubav. Ako šaljete signale zbunjenosti, dobivat ćete nove situacije koje će potvrđivati i pojačavati vašu zbunjenost. Svemir samo reagira na vas, i zato se nema smisla ljutiti na njega. Umjesto te krajnje nekorisne i neproduktivne aktivnosti, trebali biste se posvetiti učenju slanja željenih signala.

Za zdravlje nije bitno da nam rade samo tjelesni mišići, da ne skupljamo nezdrave masti ili da ne unosimo previše loših ugljikohidrata, već da se pobrinemo i za zdrav unutarnji život. Kompromitiranje je toksično i kancerogeno. Ako se vi kompromitirate, što zapravo znači da idete protiv sebe, da idete protiv onoga što jeste, nije li logično da će i vaše tijelo početi stvarati stanice koje će ići protiv vas. Kao da im pristajanjem na kompromitiranje izdajete naredbu da se okrenu protiv vas.

Kako je doista bolje spriječiti nego liječiti, molim vas da ozbiljno razmislite o svim oblicima kompromitiranjs u svom životu i počnite ih mijenjati prije nego što vas tijelo počne upozoravati da je vrijeme za promjenu.

Jedna od karakteristika istinske ljubavi - može se samo transformirati, ali nikako ne može nestati.

Vaš će život utjecati na vašu djecu, kakav god da je. Sretan ili ispunjen, zgrčen ili otužan.
I naravno, utjecat će mnogo više od vaših riječi. Možete vi svojoj djeci govoriti koliko hoćete da su ona divna i krasna i da zaslužuju sve blagoslove ovoga svijeta, no ako vi sami smatrate da ne zaslužujete blagoslove i ako se vi sami ne borite da živite svoje blagoslove, vaše će riječi biti nemoćne.
Dragi moji roditelji, djelima šaljete poruku svojoj djeci. Djelima!

Ostati u lošem braku bez budućnosti pravi je neuspjeh. Taj postupak dokazuje da se ne poštujete, da ne poštujete život, da ste odustali od kreiranja uistinu svog, sretnog i ispunjavajućeg života, i po meni je to pravi životni neuspjeh.

Ne bih se bojao samoće jer je ona zdrava. Grozim se samoće u dvoje. Ovu prvu vjerujem da ne bih ni osjetio, a za slučaj da se pojavi, pokušao bih je iskoristiti da osluhnem tko sam ja, da doznam što se skriva u meni.

Normalno je da sa svojim partnerom razgovarate o svemu, no od njega biste trebali dobivati prvenstveno pitanja a ne odgovore.
Isto pravilo vrijedi i za sve ostale ljude u vašem životu, prijatelje, poznanike, kolege... Uloga drugih ljudi nije da vam daju odgovore, to je vaša uloga. Oni vam mogu najviše pomoći ako razmišljaju zajedno s vama i postavljaju vam pitanja i potpitanja. Čak i kad ih vi izravno pitate z mišljenje što biste trebali učiniti ili misliti o nečemu, i dalje smatram da je odgovorno postaviti vam protupitanje. Iako to izluđuje brojne ljude s kojima komuniciram, smatram da je odgovorno ne davati svoje mišljenje o nečemu sve dok druga strana nije formirala svoje.
Upuštati se u davanje mišljenja prije nego je vaš sugovornik formirao svoje, može biti kratkoročno biti korisno, ali dugoročno stvara kaos jer sugovornici odustanu od razmišljanja i preuzimanja odgovornosti za svoj život. Često se dogodi i to da zbog svoje nesigurnosti idu od jedne do druge osobe i traže različita mišljenja sve dok ne dođu do onog koje im se najviše sviđa, a anjčešće im se sviđa oni koje ih ne tjera na preispitivanje sebe i promjenu. Onda samo preuzmu to mišljenje, a tako zapravo skrivaju nesigurnost i neodgovornost.

Definiranjem svojih želja šaljete slab ili zapravo nikakav signal prema van. Tako ćete samo djelomično i privremeno fokusirati svoj um koji će poslati jedan slabašan i nejasan signal prema van i logično je da će odaziv na njega biti slab i nejasan. Presudan je signal koji šaljete srcem, a njega ne možete odglumiti. Vaše srce ili osjeća svoju ljepotu i ljepotu svijeta ili ne osjeća. Ono osjeća da zaslužujete ljubav ili ne osjeća. Ne možete ga zavarati.

Nije bitno da definirate svoje želje, nije se potrebno ni uvjeravati što vi zaslužujete jer srcu ne možete naređivati kako da se osjeća. Umjesto toga, zrebali biste se posvetiti preodgajanju svoga srca, tj stjecanju onih iskustava koje će ozdraviti i osnažiti vaše srce.

Većina ljudi osjeća da ne zavređuje ljubav. I što će se dogoditi? Ta će osoba vjerojatno i privući nekoga, vjerojatno će taj partner i imati neke od onih željenih karakteristika, ali će joj sigurno potvrditi i da prava ljubav ne postoji ili da ona ljubav ne zavređuje. Partner koga će prizvati s takvim signalom će vam upravo to i potvrditi.
Logika je vrlo jednostavna. Ako privučete partnera s osjećajem da zavređujete ljubav, on će vam znati pružiti ljubav i to će još više učvrstiti vaše mišljenje da je zavređujete.
Ako privučete partnera s osjećajem da ne zavređujete ljubav, on vam neće znati pružiti ljubav i to će još više učvrstiti vaše mišljenje da je ne zavređujete.
Svemir samo reagira na vaše naredbe koje dajete i mislima i osjećajima i djelima.
Prva stvar koju trebate znati o naručivanju je da svoja iskustva naručujete osjećajima, miskima i djelima.
Dio tog procesa je svjestan, a dio nesvjestan. Odnosno, vi ste svjesni samo dijela svojih osjećaja, djela i misli, a čak je i tada upitno razumijete li točno koju poruku šaljete preko njih.
Pretpostavljam da većina vas nije svjesna da ogovaranjem šalje poruku o nepoštivanju života, što vam se onda i vrati tako da susrećete ljude koji ne poštuju vas.
Umjesto da se i dalje žalite na te pogrešne ljude, možda biste se trebali pozabaviti slanjem ispravnih signala. Jer nisu krivi ljudi. Ako vaš život ne izgkeda kako želite, ako vaš život izgleda krivo, onda su krivi vaši signali koje šaljete prema svijetu. Iskustva i ljudi samo su posljedica tih signala.

A o smo na početku poglavlja naručivanje usporedili s restoranom, onda je ovo restoran koji radi 24 sada na dan, 7 dana u tjednu, svih 365 dana u godini.

Često radimo nešto ili osjećamo nešto, a da nismo svjesni kakvu to poruku šalje prema van. Pokušajmo to promijeniti.

Pokušajte otkriti što sa svojim odnosom prema poslu, djeci, roditeljima...poručujete, za svako odabrano područje pokušajte dovršiti tri ove slijedeće izjave: svojim odnosom prema___pokazujem____i time naručujem___. Npr svojim odnosom prema poslu pokazujem da sam svjestan svoje poslovne vrijednosti i time naručujem još bolje poslovne uvjete i iskustva koja će mi to dodatno potvrditi.

Bitan mi je i odnos prema slobodnom vremenu jer njime pokazujem da sam svjestan dragocjenosti života. Time naručujem pojavljivanje novih dragocjenosti koje se guraju da budu u mom društvu jer ja s puta guram sve što treba da bih bio u njihovu društvu.

Bitno je osvjestiti koje sve poruke šaljete svijetu. To će vam pomoći ne samo da shvatite da ste vi glavni kreatori svog života i da svemir samo reagira na vas.
Ne pitaj koje poruke svemir šalje tebi, nego koje poruke ti šalješ svemiru. Tek kad shvatite da ste vi ti koji šaljete prvu poruku prema van, možete shvatiti i njegovu povratnu.

I od uspjeha možemo mnogo naučiti o funkcioniranju života i o tome što bismo trebali raditi želimo li živjeti sretno.
I još nešto: slaveći uspjehe, vi ozdravljujete svoje srce.

Trebate osvjestiti ono što možete dati.
Ne koncentrirajte se na ono što želite primiti, već na ono što možete dati. Koncentrirajte se na oni što vi možete pružiti partneru. Koncentrirajte se na svoju ljepotu koju unosite u taj ljubavni odnos.

Ako na površini srca imate ono što možete i želite dati, onda ćete prizvati onu osobu koja to može i želi primiti. Nije bitno kakve karakteristike ima, nego da zna i želi primiti vašu ljepotu jer će vas sigurno zadovoljiti.

Kreirajte svoj ljubavni životopis.
Ne smijete dopustiti prekidu da definira cijelu vezu kao neuspješnu i ne sjetiti se izvući sve uspjehe koje ste doživjeli u tom odnosu
Dragi moji, uspjeh je svaki put kad ste osjetili ljubav. Uspjeh je svaki put kad ste bili apsolutno iskreni. Uspjeh je što ste u nekoj vezi zaključili da vrijedite više. To je izvanredan uspjeh i prekrasno nasljeđe koje ste mogli ponijeti u sljedeću vezu.
Uspjeh je i ako ste shvatili da vas druga osoba ne treba upotpunjavati. Uspjeh je svaki trenutak u kojem ste osjetili ljubav prema sebi.
Uspjeh su svi izvrsni trenuci koje ste doživjeli u toj vezi, ali i sve ono čemu vas je ta veza naučila o vama kao partnerima, o partnerskim vezama i o životu uopće. Sve to treba smatrati uspjehom.

Kad ste ih osvjestili molim vas da ih proslavite na koji god način smatrate prikladnim.

Slavljenjem svojih uspjeha dokazujete da znate cijeniti izvrsnost i time sve blagodati lijepih životnih događaja još više ucjepljujete u sebe.
Šaljite signal da bi svi trebali biti sretni ako vas pronađu jer pogledajte samo koje sve uspjehe imate iza sebe.

Forsiranje bliskog odnosa s vlastitom obitelji i onda nesposobnost prihvaćanja da je to najčešće nemoguće unijelo je izniman nemir u mnoge ljude i pokrenulo neke bolesti.
Uglavnom, obitelj nam može biti pravo utočište u kojem se osjećamo prihvaćeno i voljeno ili može biti pravi pakao jer srce želi jedno, a stvarnost uporno servira drugo

Činjenica je da nam roditelji stvaraju okvire kroz koje gledamo na svijet.

Sve što mi jesmo ostavlja neki utjecaj na našu djecu sve što osjećamo ili radimo utječe na njih, čak i kad nisu izravni svjedoci tih djela ili kad s njima ne raspravljamo o svojim osjećajima.

Roditelji su naši prvi životni učitelji. Kroz život ćemo imati brojne učitelje, a roditelji su definitivno jedni od najvažnijih i vrlo često, najbolnije su baš lekcije koje nas oni trebaju naučiti.

Meni se čini da je ona priča o roditeljima koji nas vole takve kakvi jesmo i prijvaćaju, podržavaju, ohrabruju, slušaju i trude se razumjeti nas, manje stvarna od Crvenkapice.
Čak ne dovodim u pitanje dobru namjeru većine roditeljs. Smatram da većina ima dobre namjere i da žele najbolje za svoju djecu. Ono što itekako dovodim u pitanje jest njihova sposobnost da im to i pruže.
Kada govorim o roditeljima, često znam reći da su dobronamjerni, ali zagubljeni.
Dobronamjerni su jer doista istinski žele divro sebi i drugima, a zagubljeni jer najčešće nemaju pojma kako da to ostvare.

Prvi dojam tko smo mi i čega smo vrijedni dobit ćemo upravo od svojih dobronamjernih, ali zagubljenih roditelja.
Upravo se u tome otkriva sva silina i dubina njihova utjecaja na nas. Jer ako vas oni ne znaju voljeti, vi ćete kao dijete osjećati da niste vrijedni ljubavi. Ako vas oni ne znaju poštivati i prihvatiti takve kakvi jeste, onda ćete misliti i osjećati da toga niste ni vrijedni.
Ako ljubav i prihvaćanje ne dobijete od svojih roditelja, od onih ljudi za koje osjećate da su jedini od kojih to možete primiti, onda jednostavan dječji um zaključi da toga nije vrijedan.

Ne samo da većina roditelja ne zna voljeti i prihvatiti svoje dijete nego im daju još i taj iznimno moćan, destruktivan osjećaj da nisu vrijedni ljubavi i prihvaćanja. I onda tako odgojena djeca s tim osjećajem u srcu privlače iskustva koja će im potvrditi tu brsmislenu neistinu da nisu vrijedni ljubavi.

Isprike će skinuti vaše roditelje s popisa okrivljenika, ali neće pomoći vašem srcu da se osjeća prihvaćeno i voljeno. Ne samo da neće pomoći nego će čak i olakšati da uopće niste svjesni da se ne osjećate prihvaćeno i voljeno i da biste se trebali potruditi izgraditi zdraviji doživljaj sebe.
Dakle definitivno ne treba okrivljavati svoje roditelje za nešto što vam nisu mogli i trebali dati, ali je itekako zdravo prepoznati i prihvatiti ono što jeste i ono što niste dobili od njih.

Umjesto da pokušavamo razgovarati sa svojim djetetom i otkriti što ga muči, umjesto da pokušamo shvatiti što ga muči, umjesto da pokušamo shvatiti čime smo mi doprinjeli da nam se dijete tako ponaša, mi ćemo na njega poludjeti zato što se ponaša onako kako smo ga odgojili.
A takvo uspoređivanje s drugom djeci stravično djeluje na psihu djeteta jer ono dobiva dojam da biste vi htjeli biti mama ili tata tom marku. Svjestan sam da to nije bio cilj tog roditelja. Ali to je definitivno efekt.
Iako roditeljima ove izjave najčešće zvuče nevino i nisu svjesni njihovoh posljedica, pokušajte o nima razmisliti iz dječje perspektive - sve su to uvjetovanje ljubavi - dobit ćeš pusu ako pojedeš to. Mama te ne voli kad si takav. Ajde budi konačno dobar, stvarno više ne znam što ću s tobom. Takvo uvjetovanje ljubavi i okrivljavanje djeteta za svoju nemoć i neznanje stvarno nema smisla.
I apsolutni pobjednik suludog odgajanja: mama će otići ako budeš takav. U toj posljednjoj rečenici sublimirano je toliko jada i neznanja da bi se svim razumnim ljudima trebala slediti krv u žilama kad čuju tako nešto.

Mnogi roditelji tješe svoje rasplakano dijete riječima: Sve je u redu nemoj plakati. Iako sumnjam u dobru namjeru, tim riječima ne samo da nećemo najefektnije utješiti svoje dijete, nego ćemo mu poručiti i da nije u redu izraziti svoje emocije. Ako je dijete uznemireno ili ga nešto boli, najzdravije što može učiniti je plakati. I zato ne smijemo govoriti da ne plače jer tako neće uspjeti izraziti svoje emocije, što znači da će ih morati izraziti kasnije na neproduktivniji način i često u potpuno neprikladnoj situaciji.
U takvim je situacijama mudrije dati svom zagrljaju da govori umjesto vas. Tako ćete najefektnije utješiti svoje dijete, a nakon što izrazi svoju bol ili uznemirenost, možete porazgovarati o svemu, reći mu da će sve biti u redu te prokomentirati uzroke uznemirenosti. Dakle sve to treba usljediti tek nakon što dijete izrazi svoje emocije, a do tada neka zagrljaj govori umjesto vas. Tako ćete odgojiti zdravo dijete koje se ne srami izraziti svoje emocije, što je iznimno bitno.

Ako djeca ne pokazuju poštovanje prema nama, znači da osjećaju da ni mi sebe ne poštujemo i da smo ih tako odgajali.

Trebali bismo osluškivati potrebe djeteta jer svako dijete ima svoj karakter. To ne znači da bismo cijeli svoj život trebali podrediti svom djetetu, ali itekako znači da dijete ne bismo trebali podrediti našim prohtjevima. Drugim riječima, roditelji znaju što je najbolje za svoje dijete samo ako žive najboljim mogućim životom. Ako se guše u svom životu, onda je vrlo vjerojatno da će poprilično zakomplicirati život i svom djetetu jer će ona zagubljenost itekako doći do izražaja.
Roditelji preko djece pokušavaju riješiti neke svoje komplekse, a neki razmišljaju i da ih ne treba hvaliti jer će se uobraziti, snažno su uvjereni da poznaju najbolje svoje dijete, a nikad se nisu pokušali staviti u njihovu kožu.pa kako itko može pomisliti da poznaje nekoga a gleda ga samo iz svog kuta. Želite li doista nekoga upoznati, nužno je da barem pokušate gledati iz njegove perspektive, da barem pokušate doživjeti svijet njegovim očima, a ne da samo gledate kako se ponašanje tr osobd odražava na vas. To rade djeca i to smiju raditi djeca, a odgovorni roditelji trebali bi se drugačije ponašati.

Često ćemo prekopirati način odgoja naše starije sestre ili iz zneke knjige, zaboravljajući da je svako dijete posebno i da je posebns dinamika svakog roditelja sa svojim djetetom. Ne postoji jedan način odgoja koji je idealan za sve roditelje i za svu djecu. Često naglašavam važnost zrelosti roditelja jer će zreli ljudi shvatiti da će ono što trebaju znati o odgoju dobiti iz svog srca i uma te od svog djeteta.

Umjesto brojnih ljudi koji vam dobronamjerno žele nametnuti svoj način odgajanja kao jedini ispravan ili nekih knjiga koje ne uzimaju u obzir vašu specifičnu životnu situaciju pokušate što više slušati sebe i svoje dijete. Ne znači da ćete uvijek pogoditi, ali to je najbolji put da najmanje puta promašite.

Nećete vjerovati to što je većina nas od svojih roditelja dobika osjećaj da nije vrijedna ljubavi nije čak ni najproblematičnija stvar u cijeloj priči. Kao što ćemo kasnije otkriti, u tome čak ima i mnogo pouitivnog. Najproblematičnija stvar u cijeloj toj priči jest što smo uvjereni da nam oni trebaju dati ljubav i prihvaćanje, a to uopće nije njihova uloga.

Logično je da kao nezrela djeca očekujemo da ćemo dobiti ljubav od svojih roditelja, da će nas pokušati razumjeti, da će nas prijvatiti takve kakvi jesmo. Roditelji u dječjim očima imaju status svemoćnog božanstvy koje sve može i sve zna.

Od roditelja niste ni trebali dobiti osjećaje ljubavi, podrške i priznavanja. To nije njihova uloga. Bilo bi sjajno kad bi to bila njihova uloga jer bismo svakako osjećali manje boli i u djetinjstvu i u odraslom životu, ali to doista nije njihova uloga.

Roditelji trebaju svojoj djeci pružiti ono radi čega su se i spojili, a to su - izazovi.
Svaki će roditelj svom djetetu pružiti brojne izazove koji ga mogu pripremiti za sretsn život. Od niih ćete dobiti samo prilike da nešto naučite, a o vama ovisi hoćete li iskoristiti te prilike. Od njih dobijete mogućnost da nešto spoznate, a na vama je da ih iskoristite.

Želite li i dalje biti djeca koja će lajati na krivo drvo ili želite odrasti i stvoriti umjetničko djelo od svog života. Odluka je kao i uvijek na vama.

Roditelji bi nam trebali pokazati kako se živi autentično, ljubavno, punim plućima.

Najveći problem nije u roditeljima, nego u našim pogrešnim očekivanjima od njih.
Jedina osoba koja bi vam trebala dati potvrdu vlastite vrijednosti ste vi sami. Potvrda da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta - to je vaš poklon vama samima,

Pokušajte vi sebi biti idealan roditelj, vi sami sebi pokažite čega ste vrijedni, trudite se razumjeti sebe, učite se voljeti, imajte strpljenja za sebe, slavite svoje uspjehe i imajte razumijevanja za poraze, igrajte se, ali ne poigravajtw životom, učite prihvatiti sebe sa svim svojim vrlinama i manama. Budite sami sebi idealan roditelj i naučitr sami sebe živjeti autentično.

Vrijedni smo ljubavi sami po sebi.
Od roditelja možemo naučiti i da nisu bitna mišljenja ljudi koji svojim životom potvrđuju da ne znaju živjeti. Kako većina rodotelja spada u tu skupinu, oni nas doista mogu naučiti da njihova mišljenja ne bi trebala imati težinu.

Zreli ljudi znaju da svoj život ne smiju posvetiti djeci, nego sebi pa će tako djeci dati primjer uspješnog i sretnog života, što je najljepše moguće nasljeđe naravno da ne zagovaram zapostavljanje djece, ali itekako zagovaram da ne zapostavimo sebe.

Ako samo odrađujete život, vaše dijete neće dobiti ono najljepše od vas, neće dobiti najljepšu vas.

I dalje se budim prvenstveno radi sebe i slavlja života.

Neću te štiti od života, već ću te pripremiti da ga živiš punim plućima.
Po ljubav si došla i njome ćemo te obasuti.

Najviše što možete učiniti jest pripremiti djecu za život. Ako ih zaštitite ne dopuštajući im da uče na vlastitoj koži, vi ste im zapravo ukrali život.

U tuđe se živote obično petljaju ljudi koji se ne žele baviti svojim,

Trebate prihvatiti da danas ne možete svladati sve životne izazove, ali nikako ne biste trebali prihvatiti da ih uopće ne možete svladati. Osnažujući se, pripremajući se za njih, dokazujete da vam je stalo do vas samih i da želite preuzeti kontrolu nad svojim životom i onda se najčešće i svemir uroti pomoći vam.
Ako pasivno živite i samo čekate da vam nešto padne s neba, tada sve dublje propadate u životnu provaliju. Umjesto toga, ako se trudite osnažiti, ako se barem trudite uvidjeti svoju veličinu i veličanstvenost, onda će vam nebo biti na dohvat ruke (tj uma i srca) i moći ćete uživati u životnim blagoslovima. Dakle nemojte čekati da vam pomoć padne s neba, nego se osnažujte i rastite tako da je sami možete ubrati s neba.

23.01.2014. u 09:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Izvori dugovječnosti

David Seidman

Godine 1604. Umrla je irska plemkinja grofica Desmond u dobi od 140 godina. Danski mornar Christian Drakenberg umro je 1772. I navodno je imao preko 145 godina. Muhamed Eizavov, azerbajdzanski seljak, živio je duže od 147 godina. Zaro Agha turčin kurdske nacionalnosti umro je 1933 i tvrdio je da je stariji od 150 godina te da je upoznao Napoleona. Thomas Parr, engleski farmer navodno je imao 152 godine kad je umro 1635. Charlie Smith koji je tvrdio da je bio rob, umro je 1979. Navodeći da ima 157 godina. Joice Heth opisala je svoj život kao ropkinja na plantaži Georga Washingtona tvrdeći da je starija od 160 godina. Britanac Henry Jenkins tvrdio je da je proživio 169 godina prije nego je umro 1670. Godine 1973. Shirali Mislimov iz Azerbajdžana umro je u dobi od navodno 170 godina. Li Chung Yun, kineski trgovac ljekovitim biljem umro je 1933. u dobi od preko 190 godina.

70 % bolesti i smrti može se pripisati ponašanju kojim osoba može upravljati.
Razlika između vaše vitalne i stvarne dobi može iznositi čak 30 godina.
Literatura o dugovječnosti otkriva da su dugovječne osobe optimistične, aktivne i fleksibilne. One uživaju u životu i ne dopuštaju da ih problemi učine potištenima, pasivnima ili nefleksibilnima.
Od taoizma preko Cornara do Georga Burnsa aktivnost i izvjegavanje besposlenosti bili su ključ za postizanje dugovječnosti. Očita je činjenica da se ljudi ne iscrpe tijekom godina aktivnosti, oni zahrđaju čim dignu noge u zrak i počnu polako živjeti.

Stogodisnjaci se hrane raznovrsnom hranom.
Ne može se osmisliti jedan jedini način prehrane koji bi zadovoljio potrebe svih ljudi.
Što osoba postaje starija to je očitija njegova ili njezina individualnost. To ne vrijedi ni za koje drugo područje života koliko za prehrambene navike.
Nije po sebi iznimno važna količina kalorija koliko izvor kalorija.
Kalorije su mjera ropline ili barem količine potencijalne topline koju različite vrste hrane sadrže. Tijelo sagorijeva kalorije kao što automobilski motor sagorijeva gorivo.

Jedna velika čokoladica Snickers sadržI toliko masnoća 200 kalorija koliko i 50 jabuka ili 120 krumpira.
Sva pržena hrana u naçelu sadrži mnogo zasićenih masti.
Zasićene masti smanjite tako da čine manje od 10% ukupnih kalorija.

Hrana koja sadrži transmasne kiseline su kolači, čips, perad, govedina i pržena hrana. Transmasna ulja nalaze se umprženoj hrani. Kako biste izbjegli transmasti izbjegavajte proizvode s riječima na naljepnicama - hidrogenirano i djelomično hidrogenirano.

Vjeruje se da trigliceridi izazivaju zgušnjavanje krvi u talog, smanjujći dotok krvi u srce i druge organe. Hrana koja snižava trigliceride - riblje ulje, kajenska paprika, brokula, kikiriki, gljive, pivski kvasac, cjelovite žitarice, pšenične klice i grah, te druge mahunarke.

Maslinovo ulje, kanola ulje i avokado odlični su ouvori jednostruko nezasićenih masti. Ali to ne znači da hranu trebate pretjerano zaljevati maslinovim uljem, jer i ono sadrži 13 do 14 % zasićenih masti.

Losos je iznimno bogat omega 3 masnim kiselinama, a također i sardine, velika ploča, lokarda, pastrva, tuna i haringa. Od povrća to su brokula, špinat, salata i grah.

Složeni ugljikohidrati gotovo da su savršena hrana za osiguravanje dodatnih 10 godina života. To su škrobni dijelovi hrane, bijela unutrašnjost krumpira, tjestenina, kruh, grah,leća i većina povrća.

Bijeli kruh će vam povisiti šećer u krvi brže i više od stolnog šećera te Mars čokoladica. Cjelovite žitarice poput ječma, kukuruza, zobi i riže odličan su izvor složenih ugljikohidrata.

Jednostavni ugljikohidrati, poznati kao jednostavni šećeri, imaju iznimno nezdrav učinak na tijelo. Tijelo pretvara jednostavne ugljikohidrate u glukozu brže no što je to slučaj sa složenim ugljikohidratima. Ta pretvorba može organizmu osigurati brzu dozu energije, no obično tijelo ne može odjednom iskoristiti veliku količinu glukoze.
Šećeri koje tijelo najlakše prerađuje i koji mu najviše koriste jesu voćni šećeri.
Te šećere najbolje je jesti još dok se nalaze u voću.

Većinu tijrla 60% vaše suhe težine čine bjelančevine. Mišići, krv, kosti, srce i mozak puni su bjelančevina, a one pripadaju tvarima koje pomažu mnoge statične funkcije.
Bjelančevina je ono tko ste.
Da biste dobili bjelančevine bez opterećivanja mašću, možete jesti manje masnih životinjskih namirnica. One uključuju bjelanjca, niskomasni jogurt i nemasni sir, ribu (posebno bakalar, iverak, list, velika ploča i tuna), školjke i rakove, te svježe bijelo pureće meso bez kožice.
Bogat izvor biljnih bjelančevina su riža, mahunarke npr grah i grašak, proizvodi od žitarice poput zobene kaše. Većina Amerikanaca konzumira više nego dvostruko veću količinu bjelančevina od one koja im treba. Višak bjelančevina može dovesti do visokog krvnog tlaka, srčane i bubrežne bolesti, karcinoma želuca i dojke, prostate i debelog crijeva. Može izazvati gubljenje kalcija, zbog čega slabe kosti. S malo bjelančevina su jabuke i maslinovo ulje.

Dodatne količine bjelančevina trebate ako se oporavljate od teške bolesti ili ozljede ili ste podvrgnuti osobito velikom tjelesnom naporu.

Kolesterol predstavlja cement koji zajedno drži stanične membrane. Pomaže organizmu stvarati hormone i druge važne izlučevine. Višak kolesterola mora nekamo otići. Često odlazi u stijenke arterija, i tu počinju problemi. U arterijama kolesterol stvara naslage koje se nazivaju plakovi. Te naslage skraćuju i otvrdnjavaju arterijske stijenke otežavajući protok krvi kroz arterije. To je kao da nabujala rijeka pokušava proći kroz crijevo za zalijevanje vrta.

Većina stručnjaka smatra da je bolje jesti cijelo voće. Ne pruža toliko užitka kao krafna sa šećernim preljevom, ali vam može pomoći produžiti život.

Kupujte mlađu, sitniju ribu koja je u svom organizmu nagomilala manje otrova.
Šalica mrkvina soka sadrži 24,2 miligrama beta karotena, a slatki krumpir srednje veličine 10 mg. Beta karoten se nalazi u brokuli, marelici, špinatu, buči, dinji, mrkvi i općenito u svem narančasto žutom voću i povrću i tamnozelenom lisnatom povrću. Kad biste jeli goleme količine beta karotena, one bi vas obojale, osobito ruke i tabane, blagom i bezopasnom narančastom bojom.

Da biste svom organizmu osigurali folnu kiselinu tebate jesti lisnato zeleno povrće poput špinata,mahunarke poput graha, te naranče i/ili sok od naranče.
2,5 dcl soka od svježe naranče sadrži i do 100 mg vitamina C. Ostale namirnice bogate vitaminom C su jagode, dinja, brokula, cvjetača, kivi, slatki krumpir, paprika i agrumi. Hrana bogata vitaminom D su jaja, ribe losos sardine i tuna, te mlijeko obogaćeno vitaminom D. Izvori vitamina E su grah, orasi, lisnato zeleno povrće, posebno brokula i kelj, suncokretovo ulje, slatki krumpir, pšenične klice i cjelovite žitarice. Vitamin K može pomoći kostima d zadrže kalcij, glavni građevni materijal kostiju. Izvori vitamina K su jaja i zeleno lisnato povrće. Mineral Bor pomaže organizmu da zadrži ključne minerale, važne za spriječavanje gubitka kosti. Cjelokupna dnevna količina sadržana je u 3 jabuke, a važne su i mahunarke, oarašasti plodovi, posebno kikiriki, i suho voće kao šljive.

Bogati izvori kalcija su mlijeko, losoc i sardina, smokve, tofu, narančin sok, bademi, brokula i kelj, grah, sire i i žitarice. Djeca apsorbiraju i do 75% kalcija koji pojedu, a odrasli samo 15-30%, dakle što ste stariji to trebate više kalcija.

Manjak željeza može izazvati velike probleme, ali i ljudi s visokim razinama željeza mogu oboljeti od anemije.
Magnezij može pomoći održati srce zdravim, spriječiti šećernu bolest, održati normalan krvni tlak i snažne kosti, boriti se protiv slobodnih radikala, te razgraditi krvne ugruške. Pomaže rad mišića i živaca, i pretvaranje šećera u energiju, te apsorbciju kalcija, viramina C i kalija.

300 mg magnezija kolika je dnevna preporučena doza, mogli bismo dobiti samo iz jednog obroka mekinja i orašastih plodova na dan. Špinat i ostalo tamnozeleno lisnato povrće također je bogato magnezijem, kao i grah, cjelovite žitarice niskomasno mlijeko, krumpiri i banane.
Preporučena dnevna potreba za kalijem iznosi 3500 mg, pečeni krumpir sadržo 838 mg, a šalica špinata 800 mg.

Ako često jedete manje količine hrane s malo masti i mnogo vlakana koja nije natrpana kalorijama poput mrkve, jabuke, bresaka, naranči i paprika, smanjit ćete tek. Jedite tri obroka na dan, ne manje od toga, a ako ogladnite između obroka jedite voće ili namirnice od cjelovith žitarica.

Najhranjivije konzumiranjenhrane je u sirovom obliku, a na pari se preporuča kuhati samo ono što sirovo nije jestivo. Kuhanjem na pari hrana će pretrpjeti najmanji gubitak, a vodu od kuhanja pojedite kao juhu.
Pečeni krumpir pošteđen kupke od maslaca i soli, iznimno je hranjiv i lako probavljiv. Pečenje na žaru još je jedan dobar način kuhanja.
Oblikmpripremanja hrane koji treba najviše izbjegavati je prženje na ulju.
Mnoge odlične namirnice poput krimpira, postaju neprijatelji dugovječnosti kad se pretvore u pomfrit. Jedina vrsta prženja koje bilo koji stručnjak preporuča jest suho prženje, prženje povrća u vlastitim sokovima.



Da biste dugo živjeli budite tjelesno aktivni, time jačate imunoloski sustav i povečavate kolanje antitijela u krvi.
Najbolji savjet o vježbanju glasi: počnite danas.
Stanovnistvo u prosjeku živi toliko sjedilačkim načinom života da je svaka tjelesna aktivnost koja nije mijenjanje televizijskih kanala i otvaranje piva pomak prema naprijed.
Hodajte brzinom od pet do sedam kilometara na sat, što otprilike iznosi 120 do 140 koraka u minuti.
Neke aktivnosti nisu ni aerobne, ne povećavaju snagu niti unapređuju gipkost tijela. No ipak predstavljaju korisnu tjelesnu aktivnost za koju je dokazano da produžuje životni vijek - tai chi i disanje koje je jedno od najjednostavnijih i najučinkovitijih tehnika za svladavanje stresa. Dok dišete razmišljajte o dobrim stvarima, dok udišete neka vam kroz glavu prolazi misao hladan bistar um, a u izdisaju mirno opušteno tijelo. Dok ispuštate zrak zamislite sebe kako ispuštate nagomilani stres.

Način života
Karakteristike dugovječnih ljudi su optimistični, aktivni i prilagodljivi.
Zaustavite loše misli, ako je vaš pogled na situaciju pesimističan odvratite se od njega, i čim je prekinuta negativna misao, zamjenite je drugom, optimističnijom.
Provodite zadovoljavajuće vrijeme s drugima, pomažite ljudima u nevolji i tražite ljude s pozitivnim stavovima.
Preporuča se i svakodnevno meditiranje od 15-30 minuta koje povoljno utječe na srce i krvi tlak te općenito smanjuje stres i njegov utjecaj na skraćivanje života.
Ako osjećate da upravljate svojim životom bit ćete manje zabrinuti, osjećat ćete olakšanje i vjerojatno duže živjeti. Planirajte, postavite si ciljeve, donosite vlastite odluke.
Dva najvažnija vida upravljanja zasluźuju vlastita poglavlja - upravljanje novčanim sredstvima i povećanje razumijevanja svijeta oko sebe.
Obratite pažnju na inteligenciju i obrazovanje, dugovječni teže radu tijekom cijelog života.
San je tisućljećima imao važnu ulogu u dugovječnosti. Tijelo oslobađa svoju najveću komcemtraciju hormona rasta, tvari koja pomaže našim tijelima da nadomjeste oštećeno tkivo - tijekom sna.
Bez dovoljno sna opada vaš imunološki sustav, gubi se energija i polet te postajete mrzovoljni, razdražljivi, zaboravni, zbunjeni, apatični, neljubazni i netrpeljivi. Ljudi koji spavaju manje od šest i više od deset sati imaju ceću stopu smrtnosti.
Svaki sat više što ste spavali zahtijeva punih 24 sata prilagođavanja. Ako ste ustajali u 7 ujutro preko tjedna, a spavali ste do 10 u nedjelju, tijelo će vam se oporaviti tek u srijedu.

Japanska prehrana nema mnogo kalorija. Većina stručnjaka smatra da je previše što se u SAD konzumira 3600 kalorija na dan. Dugovječni Japanci konzumiraju 2800 kalorija na dan.

Za optimalno zdravlje moramo provesti barem 30 minuta na dan na otvorenom i danjem svijetlu.
Izađite na sunce kad mu je zračenje najslabije i kad je najmanje vjerojatno da će vam oštetiti kožu. Sunce je najbolje izbjegavati od 10 ujutro do 3 poslijepodne.
Nemojte se brinutipropustite li koji dan. Kad se jednom apsorbira u kožu, vitamin D neće nestati.

Vitamin A spriječava rak. Dovoljnu količinu vitamina C moguće je dobiti iz prehrane bogate svježim voćem i povrćem, ali ako jedete najmanje pet porcija na dan, što je vrlo teško. Gutanje nekoliko tableta od 500 miligrama odjednom, osobito ujutro, je loše jer umjesto da se ova količina rasporedi tijekom dana, ne dolazi do vaših stanica jer velik dio vitamina završi u mokraći.

Vitamin E može pomoći spriječiti moždani udar i ojačati imunološki sustav.
Namirnice bogate kalcijem su mlijeko, riba, orasi, grah i tamnozeleno lisnato povrće. Krom iz cjelovitih žitarica, brokule, kikirikija, gljiva i pivskog kvasca može pomoći organizmu u metaboliziranju šećera. Magnezijmkoji se nalati u orasima, žitaricama, tamnozelenom lisnatom povrću koristan je u spriječavanju srčanih bolesti, te pomaže metaboliziranju kalcija i spriječavanju osteoporoze.

Neki znanstvenici vjeruju da budućnost produljivanja života leži u upravljanju genetskim zapisom.

Terapija telomerama temelji se na građi DNA krosoma. Telomera je vršak ljudskog kromosoma. Medina objašnjava u "Sat stoljeća": Kad stanica postane spremna za diobu, najprije treba udvostručiti sve svoje kromosome... No vrh kromosoma se nikad ne udvostručuje te nova stanica ima manje genetskih nizova na svom vrhu od stare stanice. Buduće da su jedinice DNA sigurno smještene u sredini kromosoma, rezanje vrhova ne izaziva veliku štetu. No svaki put kad se stanica podijeli, ona izgubi nov djelić kromosoma.
Nakon određenog broja staničnih dioba, telomere mogu u potpunosti nestati te djelovanje gena može biti oštećeno. Ta samoizazvana amputacija konačno bi dovela do gubitka važnih kromosoma.

Kako se smanjuje razina hormona rasta, tako slabi rad tijela. Drugim riječima tijelo stari.

Iako je imunološki sustav važan za zdravlje, ne mora biti ključan za važno pitanje uzroka starenja i smrti. Postoji mišljenje da je glavni uzrok genetskih oštećenja, a time i starenja, to što iznutra živimo na približno 37 stupnjeva celzija. Kad bi se tjelesni termostat u ljudi mogao sniziti za dva do tri stupnja, ne bi bilo nikakvih štetnih nuspojava, a produljenje života moglo bi iznositi između dvadeset i trideset godina.

Pogovor
Ostvarivo je.
Ta misao oblikovala se u mojoj glavi tijekom istraživanja i pisanja ove knjige. Iako si neke od za,isli koje su ovdje iznesene međusobno proturječe, a neke su neprovjerenje, mnoge su istinite i jasne - na primjer dobrobiti pravilne prehrane, tjelesne aktivnosti, druženja i upravljanja stresom. One očito pokazuju da je dug život ostvariv.

23.01.2014. u 09:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ideologija New agea

Michel lacroix
Izdavač: Litteris 2006

Iako se svijet ukazuje kao da ima materijalnu konzistenciju, on ima istu vibracijsku strukturu kao hologrami. Na svim razinama materija predočava nematerijalno obilježje.

U polazištu je osobne preobrazbe tvrdnja da ke moderni čovjek, posebice zapadni, duboko bolestan, zbog činjenice da živi u stanju izdvajanja. Novo doba neprekidno ukazuje na usamljenost u kojoj JA traži utočište. Čovjek je raskinuo sve veze koje su ga spajale s bližnjima i sa svijetom. Njegova svijest pristala je na zatočenje u zatvor ega. Ta ovapnjena i osakaćena suša težak je bolesnik kojemu novo doba želi priskočiti u pomoć.
Međutim, moguće je ozdraviti. Stanje izdvajanja lako je odagnati. Sve zavisi od naše dobre volje i novo doba ističe našu slobodnu volju. Stanje individualizma u kojemu živimo zapravo je samo posljedica jedne pogreške u prosuđivanju i tromosti naših navika.

Sve su religije istovrijedne jer sve one otkrivaju svaka na svoj način, jednu konačnu Istinu.

Kvantna fizika će morati reći da su misao i materija u biti samo jedna i ista stvar.

Osobna preobrazba vodi do pranja mozga, projekt čovjeka bez granica poništava sam pojam subjekta, globalni mozak okončava svaki polotički i društveni život, kultura novog doba prijeti našoj kulturnoj baštini.

Ispitivanje rabljenih tehnika dobro pokazuje da je ta preoblikovana svijest narušena i oslabljena svijest. Slazak u valove alfa pomoću transa, hipnoze, posta, nespavanja, holotropskog disanja, plesa i pjesme, izaziva pojavu stanja manje psihičke otpornosti. Rastvaranje Ja, stapanje, identitet promjenjive geometrije, obečavaju čovječanstvo bez granica, svemoćno, božansko, ali su i bliski psihotičnom stanju.

Promjeni li se individualna svijest i sam svijet će se promijeniti. To je jedno od vodećih načela politike novoga doba.

Što izaziva sukobe među ljudima. Odgovor je jednostavan: iluzija odijeljenosti, koja u ljude ulijeva uvjerenje da se međusobno razlikuju. Uspiju li imalo raspršiti tu iluziju i spoznati svijet na holostički način, nasilje će nestati poput crnog oblaka.

Prema teoriji čovjeka - mikrokozmosa, skrbiti se o sebi znači skrbiti se o svijetu.

Može li misao koja je dobila zadaću da upravlja stvarnošću, tražiti pravo da zaniječe tu stvarnost? U novom biološkom poretku nije dopušteno bježati prema idealu, buniti se u ime ma koje utopije, ukratko, nije dopušteno svjedočiti o nekom drugačije, svijetu, jer postoji samo ovaj svijet. Svijet postaje jednodimenzionalan. Misao je odvraćena od nebeskih stvari i neizbježno svedena na zemaljske stvari. Ona. Mora odreći svOjih idealisičkih težnji. Ona sada samo služi realizmu.

Uobičajena stanja svijesti zapadnog čovjeka smatraju se oblikom nemoći. Smatra se da daju okrnjen izgled stvarnosti i primorava nas na promjenu i samih modaliteta naše psihičke aktivnosti. Naš način osjećanja, voljenja, mišljenja bio bi dakle pogrešan. S kakvom nam se žestinom nameće osjećaj krivnje!
Nesretni zapadnjaci koji uporno razlikuju Ja od drugog, ljudsko od božanskog, prirodu od kulture i koji misle da proces znanstvene spoznaje ide kroz strogo odvajanje subjekta i objekta, subjektivnog i objektivnog, umjesto da ih pomiješaju u osjećaj stapanja, uporno ustraju u lošoj paradigmi, odgađaju napredak ljudskog roda, i povrh toga, propustit će veliki preokret razdoblja Vodenjaka.

Odvojenost je postala kulturnom osobnom iskaznicom Zapada: odvojenost između stvarnog i idealnog, relativnog i apsolutnog, konačnog i beskonačnog, čovjeka i božanstva, profanog i sakralnog, prošlosti i sadašnjosti. Zapadni čovjek zna da živi u prirodi, ali ne u potpunom zajedništvu. On dobro vidi da je beskonačno nesumjerljivo s konačnim, da je smrtnost oprečna besmrtnosti, udaljeno bliskom, prošlost budućnosti. On također zna da se inteligibilno ne miješa s osjetilnim. Neki drugi svijet se prostire onkraj ovoga, misli zapadni duh, ali ljudi su od njega odijeljeni. Prirodni svijet je suprostavljen natprirodnom. Svijet apsolutne istine, Nebo Ideja jest strana zemlja. Živim među sebi sličnima, ali drugi se drže podalje od mene, postavljajući nerješivu zagonetku svoje osobe. Transcedentnost je odvojena od mene nepremostivim jarkom.
Bog se ne otkrivA svojim stvorovima. Sama ljepota je pod znakom udaljavanja i budi nostaliju za nedostupnom stvarnošću.
Čovjek mora podnijeti iskušenje podjele i nije Hegel bezrazložno govorio o nesretnoj svijesti. Taj simbolički pojam nesreće svijesti ističe nezadovoljstvo i nemir zapadne duše. Nikad zadovoljena, ona mora zamišljati da, kao kontrapukt stvarnosti, postoji jedan svijet koji je istodobno nepristupačan i savršen. To je Antigona koja priziva Božje zakone, to je Rimbaud za kojega je pravi život drugdje. Dakle dva svijeta između kojih se dijeli zapadna duša i baš to razdiranje između ovdje i drugdje, između želje i stvarnosti, to nepristajanje da se potpuno prihvati ono što postoji, da se poklapa s danim i da se zadovolji onim što jest, nemogućnost zadovoljstva u fuziji s okolnim svijetom, neodoljiva privlačnost s druge strane, težnja prema beskraju izvan dohvata, sve je to istodobno njezin identitet, njezin razlog postojanja, veličina i razlog patnje.
Čovjek doživljava to odvajanje koje je u temelju židovsko kršćanske tradicije, tim okrutnije što nejasno osjeća da je davno živio u tom drugom svijetu. Ali jednog dana iz njega je protjeran i izgubljen. U dubini zapadne duše postoji tragičan osjećaj pada, lišenosti, neizlkečive nostalgije.

Čovjek osjeća stalnu želju da pronađe taj izgubljeni svijet. Osjeća srodnost s višim realitetima, s natprirodnim, ali istodobno zna da je pao iz toga svijeta i teži ga pronaći. Ne svjedoči li sva naša kulturna baština o permanentnom karakteru toga traženja?

Svijet novoga doba je neproblematičan svijet. Naš zapadni svijet je tragičan svijet. Međutim baš u tragičnom svijetu naše duše udišu zrak slobode i nalaze jake razloge da vođe životnu borbu. Znamo da je Bog nepristupačan, da je djetinjstvo uništeno u dalekoj prošlosti, da je konačnost naša sudbina, da samoča nema lijeka, da je svaki život jednom za svagda i da nema druge prilike. Ali nije li baš taj tragičan osječaj pokretač naše kulture?
Da bismo usprkos svemu, uspjeli živjeti u tom tragičnom položaju, balja obavezno stvarati, stvarati bez prekida. Duboka motivacija zaduhovna i umjetnička djela, znanstvena, tehnička, društvena, politička, leži u tom neprekidno, naporu. Ne,ir zapadnog čovjeka, njegov osjećaj nedovršenosti i odijeljenosti objašnjavaju stvaralački dinamizam naše civikizacije u području književnosti, umjetnosti, poezije, religije, znanosti, filozofije. Tada, kad novo doba uspava čovjeka u spokojstvu, kad ga preoptereti teretom blaženstva, kad ga zatvori u nombrilizam, kad ga uroni u živi ojesak fuzije, pitamo se: čemu biti umjetnik, filozof, pisac, znanstvenik, pronalazač, reformator, kada je sve dano? Neće li presušiti izvor kulturnoga stvaralaštva? Moglo bi se dogoditi da novo doba, koje se tako rado uspoređuje sa stvaralačkom epohom kakva je bila renesansa, učini sterilnim sav kulturni, umjetnički, znanstveni život i dovede do duhovne smrti.

23.01.2014. u 09:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Fontana mladosti

Peter Kelder
Ocjena: ****

Ako svaki dan vježbate rituale, trebalo bi da već poslije mjesec dana uočite prve rezultate.

Tibetanci ponovno uravnotežuju korištenje univerzalne energije, blokiraju 'hormon smrti' i normalizuju proizvodnju hormona u endokrilnom sistemu. Kada se to postigne, tjelesne stanice opet mogu da se razmnožavaju i napreduju, kao što su to činile u našem djetinjstuv. Stoga možemo vidjeti i osjetiti kako postajemo 'mlađi'.

Kada ste sposobni da se dobro osjećate s osobom koja jeste, znatno se ubrzava proces obnavljanja u tijelu.

Naš DNK lanac je mehanizam koji savršeno kopira svaku ćeliju. To znači da kada ćelije odumru, njih zamjenjuju nove, i to u bezvremenskom nizu genetske savršenosti. Zašto onda starimo – sa svim negativnim posljedicama? Odgovor se nalazi u igri odnosa između oblika i bezobličnog – kako ta dva božanska stanja bitka međustovno utiču jedno na drugo da bi održali život.

Brzo okretanje pomaže emocionalnom tijelu da se očisti od negativnih energija.
Okretanje ubrzava naše polje aure, tako da se naša svijest automatski pomjera ka višim oktavama spoznaje. Uklanja se nepomičnost koju su stvorile depresija i nedolučnost, tako da postajemo sposobni da osjetimo odlučujuću snagu koja nam nadolazi, kad imamo na raspolaganju velike količine energije.

Disanje igra veliku ulogu kod tih vježbi, pa bi trebalo obratiti pažnju na pravilan ritam. Kada dišemo dopuštamo tijelu da prima čistu pranu (kosmičku energiju) koja predstavlja najveće dobro života.

Kad izvodimo rituale s punom koncentracijom jasno govorimo fizičkom tijelu šta želimo: vibrirajuću životnu snagu bez starosti. Kada djelujemo na naše tijelo, brišemo beznadni osjećaj da nama upravlja neka okrutna spoljna sila i umnogome se povećava naša sposobnost da postignemo željeno stanje tijela.

Strah i tromost su pomoćnici starenja. Rituali vaše fizičko, emocionalno, mentalno i spiritualno tijelo spajaju u jednoj točki, koju doživljavate kao sredinu.

Prije više hiljada godina lame su otkrile da se odgovori na sve duboke tajne života mogu naći u unutrašnjosti. Otkrili su da sve ono što učestvuje u oblikovanju našeg života potiče iz unutrašnjosti svakog čovjeka.
Većina ljudi na zapadu misli da naše tijelo mora stariti i propadati jer je takav prirodni zakon. Zbog sagledavanja svoje unutrašnjosti, lame znaju da je to iluzija – i proročanstvo koje ispunjava samo sebe.

Lame sa astralnog nivoa podržavaju čovječanstvo širom svijeta jer je atralni svijet visoko iznad vibracija fizičkog i snažno je žarište iz koga se mnogo toga može učiniti bez većeg gubitka energije.
Svatko od nas tko teži da svoju svijest podigne na viši nivo, pridonosi usponu svijesti čovječanstva kao cjeline.

Razlika između mladosti i životne snage i starosti i lošeg zdravlja je samo u brzini kojom se okreću vrtlozi. Normalizujte stepen brzine, i star čovjek će se osjećati kao ponovo rođen.
Prava dobit rituala je u tome što se brzina energetskih vrtloga normalizuje. Počinju da se vrte brzinom koja recimo odgovara snažnom i zdravom čovjeku od dvadeset pet godina.

Ako ste sposobni da se osjećate mladim usprkos svojim godinama, i drugi će vas tako vidjeti.

Nijedan čovjek nije slobodan dok je rob tijela. Seneka

Kada glas nekog muškarca počinje da poprima visoku piskutavost, onda je to nažalost siguran znak da je tjelesno propadanje počelo.
Peti energetski vrtlog u predijelu vrata upravlja glasnim žilama i neposredno je povezan s prvim energetskim vrtlogom u spolnom centru tijela. Naravno da su svi vrtlozi u međusobnoj vezi, ali ova dva su takoreći spojena. Ono što utječe na jedan, utječe i na drugi. Zgog toga, kada glas muškarca postaje prodoran i visok, to je znak da je njegova seksualna vitalnost neznatna. Kad je energija u tom prvom vrtlogu neznatna, tada se možete kladiti da je ima malo i u ostalim vrtlozima.
Žena čiji glas zvuči poput muškog, trebalo bi da pokuša da podigne visinu svog glasa.

Lame pjevaju jednoglasno, ponekad satima, dubokim glasom. Smisao nije u samom pjevanju ili značenju riječi, već u vibraciji njihovih glasova i njihovom djelovanju na sedam čakri. Prije hiljadu godina lame su otkrile da su vibracije zvuka OH-MMM posebno moćen i djelotvorne. Bilo bi korisno da pjevate nekoliko puta svakog jutra, a kad imate vremena ponavljati ga i tijekom dana.
Pluća potpuno napunite zrakom zatim izbacite polako sav zrak stojeći uspravno i proizvedite dugačak zvuk OH-MMM tako da podijelite dah na pola između ohhh i mmm. Ohhh nek vam vibrira u grudnom košu, a mmm u predijelu nosa. Ova jednostavna vježba veoma pomaže usklašivanju sedam vrtloga. Ovdje je riječ o vibriranju a ne pjevanju ili značenju riječi OM.

Kada bi bilo moguće nekog muškarca ili ženu koji stare izvaditi iz njihovog od starosti oslabljelog tijela i staviti ih u novo mlađe tijelo, oni bi se vjerojatno i dalje ponašali kao stari ljudi i držali se stava koji ih je zapravo najviše i učinio starima.

Pazite na držanje tijela. Uspravite se. Pomislite na svoje držanje u svakodnevnih poslovima.

Misli su energija.



23.01.2014. u 09:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Avantura osobne promjene

Ljubica Uvodić-Vranić
Izdavač: Profil

Lakše nam je emocionalno se puniti ako smo aktivni.

Samopouzdanje je uvjerenje u dobar ishod neke aktivnosti. I/ili podnošenje rizika. I/ili podnošenje eventualne štete koju nam loš ishod donese. Samopoudanje je dio psihičkog zdravlja. Njegov pozitivni ekstremni vid je naivnost i/ili neopreznost. S druge strane, njegov negativni ekstremni vid je blokiranje svakog ponašanja da bi se izbjegao neuspjeh.

Samopouzdanje ovisi o ranom iskustvu, o tome kako su u našem ranom djetinjstvu prihvaćali naše postupke. Prestrogo prosuđivanje naših postupaka smanjilo je naše samopoudanje. Roditelji bez dovoljno samopouzdanja, bilo da strogošću blokiraju dječju aktivnost ili je popustljivošću raspršuju, škode izgradnji samopouzdanja djeteta.
Nestrpljivost naših učitelja da im pokažemo uspjeh, također ga je mogla umanjiti, odnosno odgoditi. Samopouzdanje često ide ruku pod ruku sa strpljivošću da se dočeka prvi uspjeh.

Za samopouzdanje je veoma važno kako općenito sebe vidimo, tj. kakvu imamo sliku o sebi.

Nije saamo postignuće uspjeh. Nastojanje je uspjeh. I zadovoljstvo. Lijepo je htjeti. Lijepo je željeti. Neki kažu da je čak ljepše stremiti nego stići.

Vježbajte! Možda se vježbanjem opustite i pripremite za emocionalno punjenje.

Hodajmo nasmješeni i svi će nam odogovoriti smješkom. Dobro, ne svi, ali mnogi. A što je važnije, mićemo se uskoro dobro osjećati. Uskraćujemo li dati pozitivnu emociju, sebi govorimo da nemamo ili da nemamo dovoljno, i tako imamo još manje. Ili kako je govorila jedna dobra i pametna majka: Kćeri moja, u životu ti je najvažnije da imaš što dati.

Granice ne odjeljuju samo nas kao posebnu osobu od drugih osoba. Granice odjeljuju nas i u našim različitim ulogama.
Postoji uloga pojedinca u njegovoj obitelji koja je različita od njegove uloge na poslu. On je kod kuće možda simpatični djedica, ana poslu kapetan broda. I ako doma pokušava biti kapetan, možda će spriječiti da se njegova obitelj dobro razvija, a možda će je čak i izgubiti jer će svojim ponašanjem preskakati njihove granice, tj neće im omogućiti da oni njeguju svoje granice.

Granice nas čuvaju od povredivanja. Ako ih dobro utvrdimo, nitko ih ne može nekažnjeno prijeći. Ako ne poznamo svoje granice, ne možemo njegovati svoje samopouzdanje. Ako ne poznamo svoje granice, možda ne dopuštamo da nas se emocionalno puni, možda dopuštamo samo jednosmjerno punjenje - mi punimo druge. Ako ne znamo svoje granice možda živimo aktivno, ali na nekom tudem teritoriju ostvarujući neke tuđe ciljeve.

Ako smo skloni pasivnom, previše mirnom i statičnom načinu življenja, nedostaje nam aktivnosti koja bi popravila naše raspoloženje, probudila naše emocije i osjete.

Aktivno življenje najbolje je i najlakše shvatiti kroz jednostavno pravilo: Bolje biti igrač nego navijač.

Zašto ima tako mnogo glumaca? Zašto ima tako puno razočaranih u ljubavi? Pa jedno s drugim je povezano. Ima mnogo razočaranih, jer ima mnogo glumaca.
Mnogi odnosi započeli su tako što se netko zaljubio u ljubav, što je poželio ljubav, pa je vidio ljubav i tamo gdje je nije bilo.

Najčešća je pogreška vidjeti ljubav u pretjeranoj, prevelikoj, golemoj ljubavi. Onaj koji vas voli kisnut će s vama. S kišobranom ili bez njega.

Interesi se mogu mijenjati ali prava ljubav zna kako zainteresirati i drugu stranu za napredak i promjenu.

Ako se traže brojne promjene, pitanje je koga se tu voli, konkretnog čovjeka ili svoj novi koncept u koji bi se taj konkretni čovjek trebao ugurati.

Ljubav prema sebi - Zašto niste voljeli svoju djecu dovoljno da zaštitite ne samo njih, nego i sebe? Zašto mislite da voljeti druge znači ne voditi (dovoljno) računa o sebi? Kakvu ste poruku svojoj djeci poslali, mozda Odrastite i budite žrtve svoje djece? Ili još goru Vaša majka i njezino zdravlje nisu važni?

Mnoge su majke "dobre" majke tako što brinu o djeci, a ne o sebi. Kakvog to ima smisla? Sigurno i vi znate neke majke koje "ne vole" sladoled, čokoladu, banane ili nešto drugo što niihova djeca veoma vole. Kad ta djeca odrastu i postanu mali sebičnjaci, majke se čude Pa kako? Svr sam mu dala, sve omogućila. U čemu sam pogriješila? Pa bila sam dobra majka. Nije bila dobra majka. Bila je PREVIŠE dobra majka. Nije sačuvala svoju granicu. Nije naučila svoju djecu da postoje i drugi ljudi, nije ih naučila da daju umjesto da samo primaju.

Neke želje mogu ostati neispunjene kako bi se čovjek potrudio da ih sam sebi ispuni. Vlastiti angažman i trud daju nam moć, koju nam predobri roditelji nesvjesno oduzimaju. Drugim riječima: dajte priliku svojoj djeci da budu dobra prema vama, dajte im priliku da i ona vježbaju svoju dobrotu, nemojte samo vi vježbati svoju.
Evo primjera koji tek sada dobro razumijem.
Godinama sam gledala svoju pokojnu majku kako nedjeljom vadi komadić govedine iz juhe, stavlja ga na tanjur i reže. Ocu veći komad jer on mora "poć' radit", a nama djeci po mali komadić. Njoj nebi ostalo ništa pa bi ona uzela "kantun od kruva" tako da ipak zubi nešto rade. Tko zna, da se bolje hranila i općenito bolje brinula o sebi, a ne samo o nama, možda bi i danas bila sa mnom i dijelila moja veselja: unuke, knjige, predavanja... Ali ona nije sasvim razumjela to što radi. Ona je čak sebe uvjerila da ona najviše voli "kantun od kruva". Naravno da je to samo detalj, kap u moru onoga što je ona svakodnvno radila. Odričući se želja, negirajući svoje želje, pokušala je živjeti naše želje, naše potrebe, a ne svoj život. Takav način života nju psihički nije oslabio, ona je živjela u skladu sa svojim vrijednostima, i nije posumnjala u sebe niti se subjektivno osjećala umornom, zakinutom, prevarenom. Ali moglo se i drukčije. Mogla nam je duže "trajati", mogli smo je duže voljeti živu, a ne samo sjećati je se.

Ima ljudi koji u svojoj ljubavi izgore kao komet jer ne znaju emocionalno ulaganje proširiti i rastegnuti na cijeli život. Neki sebe toliko zanemare da prestanu i fizički i psihički biti zanimljivi drugima. Takvi ostaju sami i često ne razumiju kako ih je i odakle snašla njihova zla sudbina. Ne razumiju svoj udjel u slabljenju sebe, svoje vlastito zanemarivanje.

U fazi zaljubljenosti, u početku odnosa, puštamo previše jer volimo previše. Druga se osoba navikne na takav veoma ravnopravan odnos. Ako on potraje cijelog života, može biti veoma skladan. Ako se jedna osoba osvjesti, postane nezadovoljna ili ne doživi milo za drago, odnosno doživi čak ostavljanje, preljub, nepoštivanje i maltretiranje, nakon nekog vremena dolazi do osjećaja izgubljenosti, razočaranja, povrijeđenosti i gubitka samopouzdanja. Neki se ljudi nikad iz toga ne izvuku. A neki počnu učiti voljeti sebe i brinuti se za sebe. Osoba koja sebe voli postaje snažna i moćna i može biti važno i dugotrajno uporište i oslonac svojoj djeci, partneru, prijateljima.

Ne budite saboteri vlastita života.

Upitajte se - kako mogu biti najbolja podrška i pomoć partneru, a da ne izdam sebe?

Mnogi ljudi ne znaju koliko je velik posao izgradnje partnerskih odnosa. Čak i kad budu upozoreni, odbijaju to prihvatiti. Ne žele shvatiti svoj partnerski odnos ni kao posao ni kao poziv. Više im odgovara da to bude dar koji su dobili i koji će vječno trajati, a ne nešto oko čga se treba angažirati, truditi, o čemu treba promišljati i u što treba "investirati" emocije.

Dvoje su u dobrom odnosu kad svatko od njih može biti sam. Važno je da imaju svoj cilj i svoj i teres koji nije u sukobu s interesom onoga drugog i da se u postizanju toga cilja mogu donekle angažirati i sami.
U dobroj partnerskoj vezi postoji i zajednički cilj na kojemu oboje rade kad su zajedno, a kad su odvojeno, ono što rade sami ne smeta njihovu zajedničkom cilju.

Tajna uspješnog partnerskog odnosa je u tome da se nikad riječima ne udaljite toliko da se ne biste mogli dodirnuti.

Mnogi bi od nas dobili otkaz na poslu da ulažemo u posao onoliko koliko ulažemo u brak.
Neki opet ulažu u svoj brak previše, zaposjednu cijeli prostor svog partnera tako da on više ne može disati. Brak je poseban odnos, ali je važno ostaviti prostor i za druge uloge koje čovjek ima u životu.

Što je srž roditeljskog odnosa i zašto roditelj djetetu ne treba dati previše?
Roditeljska uloga:
Potaknuti mlađu osobu da stekne toliko znanja i vještina da se osamostali - to je realni plan zdrave osobe.
Potaknuti mlađu osobu da stekne toliko znanja i vještina da nadmaši svoje učitelje - to je ambiciozni plan.

Priroda roditeljske uloge nije u tome da odnos roditelj-dijete traje predugo na istoj razini. To je odnos koji se treba razvijati. U razvijanju odnosa mlađa osoba zauzima sve aktivniju ulogu jer stječe sve više znanja, zrelosti i odgovornosti. Cilj je zapravo da se odnos roditelj- dijete promjeni u odnos dviju samostalnih, odraslih is ravnopravnih odnosa. Promjena tog odnosa je njegov pravi cilj.

To premještanje fokusa omogućuje da shvatimo važan aspekt roditeljske uloge: roditelj daje, uči, odgaja, podržava.... I kad postigne cilj - ne dobiva povratni od svog djeteta istu toliku podršku i ljubav, nego to dobiva njgov unuk.

Ljubav i podrška koju dajemo mlađima povećavaju njihovu kreativnost, sigurnost i pouzdanje.
Zahtjevnost koju upućujemo mlađima razvija njihovu odgovornost i spremnost u rješavanju poteškoća.
Pretjerujući s ljubavi stvaramo nesretne parazite sklone ovisnostima.
Pretjerujući u zahtjevnosti stvaramo nesigurne neurotične osobe.
Samo odmjerenom kombinacijom obaju aspekata stvaramo zdravu ličnost.

Hvalite kod djece postignuća, a ne osobine!

Donoseći djete ili djelo na svijet donosimo ga za taj svijet. A ne za sebe.
Kad je riječ o biološkim roditeljima ili o potpunom usvojenju, važno je znati da se radi o životnom projektu. Odnos roditelja i njiihove biološke ili usvojene djece je NERASKIDIVI ODNOS. U takvim odnosima nema predomišljanja ni rastava. Odreći se svoga djeteta ili svojih roditelja jednostavno nije moguće. Čak i kod nekih ljudi koji takvu strašnu stvar pokušavaju napraviti njihova emocionalna vezanost za srodnike kojih su se odrekli ostaje i nakon tog čina.

Veliki broj roditelja razumije svoju osnovnu ulogu: odgojiti i podignuti djecu da postanu samostalna, a onda ih pustiti da nose svoju odgovornost i uživaju u samostalnosti i slobodi, da oblikuju osobni, obiteljski i društveni život onako kako to njima najbolje odgovara, i da iz uloge djece, kao odrasli, prijeđu u ulogu roditelja. Odrasla djeca postaju sami sebi roditelji, metaforički rečeno.

Biti rodbini podrška, a ne gospodar, biti oslonac, a ne kritičar, jednostavno je reći ali teško primjeniti.
Ono što mislimo da znamo, ono što osjećamo ispravnim, to često iz najboljih namjera nametnemo svojim milima i dragima.

Važno je izgraditi emocionalne odnose jer su to mostovi oo kojima onda mozemo slati čak i neke blage primjedbe, naravno, dobro zapakirane u sendviču s dvjema debelim kriškama pohvale i prihvaćanja.

Razlog zbog kojeg imamo dva uha i samo jedna usta jest da bismo mogli više slušati, a manje govoriti.

Većina se ljudi ponekad osjeća isključenima, ali ako to duže potraje, nastaje i psihički problem koji ugrožava privatni i poslovni život. Psiholozi smatraju da su u korjenu svih psihičkih problema konflikti u odnosima s drugima. Upravo su nerazriješeni konflikti glavni pokretač stresa, pa i načini nošenja sa stresom predstavljaju razrješavanje tih konflikata, a ne bježanje i osamljivanje.

Najčešći razlozi loše komunikacije su ti što ne razumijemo sebe, svoje strahove, probleme koje imamo u komunikaciji s drugima, ne znamo govoriti o svojim osjećajima, ne znamo slušati, sami se ne želimo mijenjati, a ustrajemo na tome da se drugi promijene.

Loša komunikacija sa samim sobom neizbježno vodi u teškoće s drugima.

Osjećaj isključenosti iz društva važan je simptom i ne smije ga se zanemarivati. Osoba koja se tako osjeća izbjegava situacije koje je do toga dovode, ali odgoda rješavanja problema neće nimalo pomoći. Što pomaže?
1. Pogledajte sebe očima drugih
2. Prepoznajte prošlost u sebi, kad ste bili izolirani. Što biste sad kao odrasla osoba rekli tom malom čovjeku, tj sebi djetetu? Savjetujte ga.
3. Budite aktivni. Postavite sebi cilj što više kontakata s drugima. Pohađajte tečajeve za učenje socijalnih vještina.
4. Otvorite se drugims, dopustite da vas upoznaju onakvima kakvi zaista jeste.

Ako netko radi nešto pozitivno, pa makar za inat nekome drugome, možemo smatrati da je to pozitivno ponašanje.

Krivi smo kad sebi nismo omogućili nešto što smo htjeli i mogli, kad se nismo potrudili postići nešto što smo htjeli i mogli.
Krivi smo sami prema sebi kad smo sebi nešto uskratili, sebe povrijedili, sebe zakinuli, sebe oštetili, ukratko, kad se ponašamo kao saboteri vlastitog života.

Nekad osoba cijelog života nosi sa sobom svoju tešku krivnju i ne može je ni zaboraviti ni preboljeti.

Svakome tko se iskreno kaje i ispričava treba oprostiti. Opraštajući drugima, bolje razumijemo sebe i druge i prestajemo nositi težak teret koji se zove neoproštena krivnja.

Noseći u sebi tajnu čovjek ima breme koje ne može odložiti ni čas. Svakodnevne stvari dođu i prođu, ali neki stari događaj koji nije nikome ispričan, koji nije razriješen, u kojemu se ne zna kako, zašto i gdje se nešto dogodilo, za savjesnog i moralnog čovjeka može biti životna tragedija.

Što je u osnovi srama? Strah, predviđanje nekog lošeg događaja, bojimo se da ćemo se obrukati pred drugima, da će nas drugi odbaciti, da se nećemo snaći... Pa onda ne ulazimo u te, za nas, neugodne situacije i ne vježbamo naše snalaženje u neugodnim situacijama.

Da bi čovjek zaista bio ponosan, mora znati da je postigao neki svoj cilj svojim nastojanjem i trudom. Naravno da su mu pri tome pomogli i drugi ljudi, ali i njegovi talenti i sposobnosti. Naravno da je njegova trka bila s nekakvim preprekama. Svako postizanje cilja ima svoje prepreke. Svladavanje prepreka ispunjava nas ponosom.

Predrasuda je čin preuranjenog prosuđivanja, formiranje stava, pozitivnog ili negativnog, prije nego što smo dobili dovoljno informacija.

Najviše je predrasuda ondje gdje nema znanja.

Bez tolerancije nema zrele partnerske ljubavi. Naša zrelost bitno ovisi o našoj toleranciji.

Tko može podnijeti srditu osobu duže vrijeme. Mnogi na žalost to podnose, ali što onda imaju? Ružan odnos koji nije partnerska ljubav kakvu žele. To je više partnerski rat koji se podnosi s većom ili manjom mukom i koji se prije ili kasnije okonča šutnjom i životom na paralelni način ili razdvajanjem.

Ako je jedna osoba u bilo kakvom odnosu pretjerano tolerantna, ona šalje poruku Gazi srce moje! Često se ona druga strana, navikla na tu toleranciju i razumijevanje, ohrabri da bude bahata i neugodna jer zna da će s druge strane naići na razumijevanje. Odnos se počinje razboljevati kad jedna strana koja se ponaša onako kako ne bi trebala počne od svog zločestog ponašanja vući korist. Druga strana se razboljeva na svoj način, osjeća se sve više krivom. Umjesto da netoleranciju nazove njenim pravim imenom, ona uzrok netolerancije počne tražiti u sebi, počne sebe okrivljavati, misliti da je pogriješila i da je prijekor koji dobija stvarno opravdan.

Ne treba podržavati druge u njihovoj netoleranciji jer smo na taj način sudionici te iste netolerancije.

Starenjem postajemo gori.
Neki kažu da čovjek s godinama svoje karakteristike produbi, ukoči mehanizme promjene, i postane sam sebi toliko sličan koliko je karikatura naša slična našoj fotografiji. Starenjem dakle postajemo svoja karikatura, a i naše ponašanje ponekad postaje karikaturalno.
"Upravo s godinama polako skliznem od jednog do drugog značenja, bio sam uporan i polako postajem naporan. Bio sam stabilan i polako to produbljujem do toga da postajem rigidan.

Kršeći obećanja gubimo samopouzdanje, osobni kredibilitet ili novac. Zašto onda kršimo obećanja?
Varajući svoju djecu da ćemo ih ne sad nego sutra voditi u zoološki vrt, učimo ih kako se mogu nekažnjeno kršiti obećanja. Poslije se čudimo kad ta djeca odrastu i postanu političari!

Loše odustajanje prepoznajemo po pasivnim rečenicama u kojima ima mnogo sudbine i više sile. Tek savladavanje prepreka čini uspjeh potpunim.
Sam posao po sebi je pjesma. Što je na poslu trško, to su prepreke. Sam život po sebi je pjesma, ali postoje neke prepreke od kojih ne treba olako odustati jer njihovo svladavanje čini uspjeh pravim i potpunim.

Kad smo bili u pubertetu, svi smo se liječili pisanjem. Pisali smo pisma, dnevnike, pjesme...ono što smo osjećali a što nije stalo u trenutke kad smo te osjećaje doživljavali nego se prelijevalo...
Drugi je način proživljavanja tih dramatičnih emocija bio da vežemo svoje osjećaje za rečenice koje je netko drugi napisao.
Neposredno pišite sve što vam prvo padne na pamet. Mjerite, zapisujte svoje misli i svoje tjelesne promjene.

Jesmo li sretni kad nabavimo novu stvar bez koje ne mozemo živjeti? Ili naša sreća traje samo dok se ne pojavi još novija stvar.
Sjećate li se kako smo u djetinjstvu imali vodu i sapun. Mozda dvije vrste sapuna. A što sad imamo? Stotine deterdženata, šampona, sapuna, gelova, omekšivača i bez svih tih stvari više ne možemo živjeti! Trebaju li nam zaista sve te stvari? Kako smo preživjeli djetinjstvo bez njih?
Marketinški maheri su nas uvjerili da ne možemo živjeti bez tih stvari. I mi smo sretni što je to tako. Jesmo li zaista ili je i naša sreća posjedovanja novog dezodoransa relativna? Traje li samo do onog trenutka kad dolazi novi, najnoviji dezodorans?

Ako se ne suprostavljamo drugima, jedemo sebe i živimo lažnim, neautentičnim životom.

Razmislite o asertivnosti, mirnom nenasilnom zauzimanju za sebe.

Emocije mogu biti plodotvorne, a ako ih poništimo nastaje emocionalna pustoš, u kojoj nema motiva za promjenu.

Kako izbjeći zaduženja i sačuvati zdravlje? Treba znati i moći odgoditi zadovoljstvo jer nakon kupovine ono traje vrlo kratko.

Kako prežaliti gubitak?
Poricanje, uvid, srdžba, tugovanje, širi uvid, lijepa sjećanja, to su faze tugovanja koje svatko treba proći.
Proces žalovanja mora završiti svoj tijek da bismo mogli dalje funkcionirati i nositi kroz život lijepe uspomene.

Zbog straha od napuštanja, ponekad govorimo da kad tako ne mislimo. Ako pak češće govorimo ne, možda smo usamljeniji nego što bismo trebali biti.
Ako ne možete reći ne, vjerojatno imate ozbiljan problem nedostatka samopouzdanja.

Odnosi prema drugim ljudima veoma su važni za čovjeka i oni su sastavni dio njegovih psihičkih potreba. Gotovo se sve psihičke potrebe zadovoljavaju u vezi s drugim ljudima. Čak i osnovne biološke potrebe čovjek zadovoljavaisključivo u vezi s drugima i uz pomoć drugih.

Kako vidjeti što nam je bitno?
Dopuštamo li da nam naš danas skroji netko umjesto nas? Kako bi krojač mogao znati što nama danas treba, a ne znamo ni mi sami?!
Često smo usred normalnog života u kojem nam nehaj paralizira želje.
Možda nam svakidašnjica ne sliči na ono što bismo poželjeli napraviti kad bismo imali još samo malo vremena. Možda svaki dan trošimo ne razmišljajući o svojim prioritetima pa nam je odgovor na pitanje što bismo napravili kad bismo znali da imamo još malo vremena zapravo poticaj da razmislimo što što bismo napravili danas. Danas imamo obavezu razmišljati o svojim prioritetima. Možda imamo još samo danas. Mnogi ljudi su toliko izgubili osjećaj za sebe i svoje želje da uoće i ne znaju što bi napravili danas pa puštaju da taj DANAS stvara netko umjesto njih.

Kasnimo iz raznih razloga, no najčešće kasnimo zato što okolina tolerira naše kašnjenje.
Mozda bi psihoanalitičari rekli da onaj tko kasni zapravo ne želi ići, tj.doći tamo gdje će konačno stići, ali sa zakašnjenjem. On je nesvjestan te svoje neželje. Ali ga njegovo odgađanje i kašnjenje razotkriva.
Npr. Odgađamo diplomirati jer se bojimo odrastanja, odgovornosti i svega onoga što nas čeka nakon diplome u svijet odraslih.

Zašto volimo biti kod kuće?
Volimo sjediti udobno, biti komotno odjeveni... Samo kod kuće možemo kontroliratisve uvjete oko sebe.

Zlostavljač ima nisko samopouzdanje koje pokušava povećati kontrolirajući drugu osobu. Postaje ovisan o osobi koju kontrolira jer mu ona služi za povećanje samopouzdanja. Njihov se odnos patologizira, razboljeva, trune jer se hrani negativnim emocijama.
Kao i kod drugih ovisnosti, zlostavljač krade, a ona druga strana, zlostavljana žena, drži vreću ako ništa ne poduzima. Toleriranje zlostavljanja, kao i toleriranje alkoholizma je sudioništvo. Ono što možda počinje kao sudioništvo, postaje subolest.

23.01.2014. u 09:49 | 0 Komentara | Print | # | ^

Razgovori s djecom sadašnjice

Meg Blackburn Losey
Izdavač: VBZ 2012.

Sjediti u tišini na rubu Grand Canyona i osjetiti da je to dokaz Božje prisutnosti. Kad se nalazite na mjestu koje Bog kao da je naslikao, možete ga čuti kako govori.

Bolest dolazi od nemogućnosti ljudi da žive kako bi trebali i da budu sretni... Morate čekati svoju kozmičku polovicu. Čovjek se nikada ne bi trebaomiješati u sudbine drugih ljudi. Ljudi ne bi trebali patiti zbog svojih prošlih pogrešaka, nego stupiti u kontakt s onim što im je predodređeno i ookušati dosegnuti te visine i nastaviti dalje prema ostvarivanju vlastitih snova.
Trebali biste biti suosjećajniji i ljubazniji. U slučaju da vas netko udari, zagrlite ga, ispričajte se i kleknite pred njim. U slučaju da vas netko mrzi, volite ga svom svojom ljubavlju i predanošću i zamolite za oprost. To su pravila ljubavi i poniznosti.
Čarobni put vodi u slijepu ulicu. Ljubav je istinska čarolija.

Teško je biti prepoznat među masama kada govorite istinu.

Znam da se svi prošli životi odvijaju u isto vrijeme u nešto nižim frekvencijskim dimenzijama. Oni nalikuju ovoj Zemlji kakva je sada, međutim neprestano rastu u svojem vlastitom vremenu i u bezvremenu, odakle dolazi paradoks. Nakon tog uvida, shvatio sam da bih mogao upotrijebiti svoje sposobnosti i talente iz vlastitih prošlih i budućih života u sadašnjosti. Tek sam tada istinski kročio na stazu buđenja i poravnanja svrhe svoje duše i života u sadašnjoj inkarnaciji.

Svijest je beskonačno polje energije i držati je unutar granica ljudskog tijela cijelo vrijeme uopće nebi bilo zabavno. Ja sam vrlo osjetljiv kada sam u svom tijelu jer je moja energija golema. Iz tog razlog ne volim nositi odjeću ni cipele.

Na Atlantidi mogli smo stvarati energiju za napajanje i mogli smo tu istu energiju usmjeriti gdje god smo poželjeli. Na taj smo način održavali ravnotežu na planetu. Naša su energetska polja utjecalana vremenske prilike. Mogli smo predvidjeti promjenu vremena na temelju aktivnosti mreže. Ovo energetsko polje je bilo živi organizam kao i sav drugi život. Podržavalo je život zadovoljavajući potrebe Zemlje, uravnotežavajući, izjednačavajući i držeći pojave poput potresa na najmanjoj razini. Na Zemlji postoje mjesta s ogromnim oslobađanjima energije. Ova je energija energimatnetska kao i ljudska svijest. Zbog toga smo bili u stanju intuitivno ostati u dodiru sa Zemljom i njezinim životom. Bilo je to uzajamno stanje.

Izvor je jedno veliko polje svjetla i energije gdje ste sve i ništa odjednom. Ne postoji pojedinačni osjećaj, samo blaženstvo. Svjesni ste avega odjednom, sveznajući, a u isto vrijeme još uvijek svjesni sebe.

Kada negdje primjetim stupove od bjelokosti ili velika stabla sekvoje, to me vraća u ono što ja zovem stara vremenA kada je sve bilo temeljeno na duši i mnogo jednostavnije nego što to sad? Posebo kad sam u šumi, u potpunosti sam jedno sa svime.

Tko smo mi u odnosu prema svakome i svemu ostalome? Znamo li uopće? Koje smo to darove donijeli svom planetu, a koje smo možda i izgubiki iz vida ili ih u potpunosti zaboravili?
Kako se rađamo u ljudske živote, svatko od nas nosi poseban skup energija koji je samo naš. Zapravo, naše osobne kombinacije harmonija jedinstvene su u cjelokupnom stvaranju.
Naši energetski skupovi ne samo da nam govore tko smo, već nose informacije o nama. Celokupna mapa našeg bića sadržana je u našim energetskim skupovima. Istodobno, energije komuniciraju s cjelokupnim stvaranjem, otkrivajući Beskrajnome svaki detalj o našim iskustvima. Istodobno, naša energetska polja također primaju informacije koje nam donose vodstvo, ako smo sprem i poslušati. Drugim riječima, ono što mi radimo u svakom trenutku našeg postojanja prenosi se beskrajno prema van, a u isto vrijeme, iznutra primamo beskrajne informacije koje nam mogu pomoći da donesemo smislenije odluke. U svakom danom trenutku, mi smo sastavni dio stvaranj? Mi doprinosimo stvarnosti cjeline. To nas čini snažnim stvarateljima.

Kada se rodimo, imamo svjesnost našeg cjelovitog pripadanja. U stanju smo vidjeti i osjetiti energiju. Ponekad još uvijek ostajemo u kontaktu s mjestom s kojeg smo upravo došli. Mi u tom trenutku još uvijek nemamo spoznaju bivanja individuom, to tek učimo. Ljudi nam pričaju kao da smo neinteligentni. Uče nas da se bojimo. Uče nas da prihvatimo svoje mjesto među drugim ljudima. Kao rezultat toga, gubimo svoj osjećaj beskrajnoga i postajemo ograničeni na budnu svijest. Vrata prema našoj beskrajnoj svesnosti se zatvaraju. Kako odrastamo, okušavši se u raznim životnim situacijama i percepcijama odgovornosti, počinjemo se doživljavati previše ozbiljno. Život postaje preozbiljan. Zaboravljamo na nevinost onoga tko jesmo i za što smo sposobni. Gubimo svjesnost da imamo beskrajno rafiniranu bazu informacija koja nam je dostupna. Kao djeca još uvijek zadržavamo tu svjesnost, ali ubrzo, naši mislilački umovi preuzimaju kontrolu. Koristimo svoje umove kako bismo sve racionalizirali, a to nam ne služi uvijek u svrhu našeg najvišeg potencijala. Naši umovi zapravo zatvaraju vrata veće stvarnosti. Kada koristimo svoje logičke umove, naša viša svjesnost doslovno bude zaključana i naši moždani valovi se prebacuju na niže vibracije.

Što doktori i javnost kažu o djeci koja imaju poremećaj pomanjkanja pozornosti? Da smo hiperaktivni i da se krećemo preprzo. Ljudski um evoluira jednako kao što evoluiraju naše duše i Zemlja. Poremećaj pomanjkanja pažnje, kako mi je pokazano, predstavljaju prije,az u sljedeći oblik ljudskog mozga. Razlog zbog kojeg smo u stanju obavljati više zadataka istodobno leži u činjenici što se koristimo s više od deset posto moždanog kapaciteta.
Poremećaj pomanjkanja pažnje ili hiper moždana stimulacija pruža nam drukčije pristupne točke i daleko veće sposobnosti korištenja našeg mozga, i u konačnici našeg tijela nego što je to ikada prije bilo postignuto.

Reći da druga djeca ili mladi ljudi nisu poput mene je podcjenjivanje i paradoks, s obzirom na to da sam svjestan da smo svi mi individualci a opet smo svi jedno. Iz te je jednote nastalo individualno i iz nje je proizašao vid stvarnosti naše duše.

Djeca u našem društvu ne postavljaju pitanje zašto.
Ljudi više ne mogu vidjeti svoju istinu jer stvari poput videoigara i televizije skrivaju istinu.

Moraš imati sve vrste iskustava, duhovna i ljudska, da bi bio potpun.

Naša svrha nije ništa određeno, nego je pronalazimo u svakom trenutku u kojem postojimo. S obzirom na to da doista jesmo dio svega i da sve jest mi, mi smo neprestano u međusobnom odnosu na razini svemira. Od najslabijeg izraza energije do bilo kojeg namjernog čina, mi utječemo na sve u nama i na sve oko nas i nikad ne možemo biti sigurni koliki je taj naš utjecaj.

Djeca sadašnjice prepoznaju ljepotu trenutka. Ona su također svjesn da su došla na zemaljsku razinu s veličanstvenom svrhom. Za većinu njih ta svrha leži u podučavanju nas kako da volimo jedni druge, što smo, čini se zaboravili. Ali njihove svrhe tu ne prestaju.

Mi ulazimo u nivo vrijeme gdje nam je izazov su-stvarati vlastitu budućnost u sadašnjosti. To je naša lekcija. Međutim naš glavni alat za učenje je stjecanje iskustva, a ne kroz bilo čije izravno podučavanje.
Moramo naučiti biti individualcem dok istodobno pronalazimo ravnotežu u jedinstvu sa Stvoriteljem.

Ovdje smo zato što nema načina da naučimo ove lekcije u duhovnom svijetu. Duh se ne može emocionalno povezati. Duh ne može koristiti pet osjetila. To su naši darovi i mogu se iskoristiti jedino u ljudskom obliku. Postoji toliko mnogo duša koje čekaju u redu da postanu ljudi upravo zbog ovog razloga.

Svi mi doprinosimo životnim iskustvima jedni drugih.

Doista nevjerojatna stvar je da su sve informacije svemira pohranjene u nama. Mogli bismo sjediti na livadama cijelog svog života i znati sve što se događa, ako bismo bili voljni otkriti što se nalazi u nama.

Kada živimo ljudske živote, mi baš ne shvaćamo da nismo ograničeni ljudskim pravilima ili načelima. Postoje mnogo viši zakoni prema kojima živimo. To su zakoni Jednoga.
Jedno je kolektivna cjelina cjelokupnog stvaranja. Unutar roga se nalazi vječnost izbora. U tim izborima leži potencijal za najviši mogući ishod. Ljudska bića ne shvaćaju da su njihovi izbori ograničeni.

Mi moramo biti i tama i svjetlost, biti sve i ništa, biti i muško i žensko i onda kada budemo imali sve te stvari, bit ćemo Jedno.

Ne poštujemo druge ljude, čak ni one za koje tvrdimo da ih najviše volimo. Ne poštujemo ljude općenito, a vrlo često ne znamo kako voljeti sebe.
Djeca govore o ljubavi, ona imaju tu nevinost koju smo mi izgubili.

Ljubav je ono što osjećamo kadabnam se srca razlijevaju. To je osjećaj kada naša srca osjećaju radost, nježnost i harmoniju u isto vrijeme.

Osjećaj ove prave ljubavi u svoje živote možemo donijeti najprije tako što ćemo postati svjesni energije našeg srca. Dlazi u mnogim oblicima i podsjeća nas tijekom dana da je ovdje.
Kad naše srce govori, sve što trebamo učiniti je poslušati. Razgovarati s njim, pitati ga kako se osjeća. Budite spremni na odgovor. Ovaj odgovor je moćna lekcija za nas koju bismo trebali slijediti. Redovni dijalog kao npr, priznati srcu koliko ga volite i poštujete otvara taj kanal.

Prava ljubav je ona koja ne osuđuje i potpuno je bezuvjetna.

Svatko traži to što nema, a ono što nemaju je uglavnom osjećaj sebstva. Izgubili smo svoju strast i ne znamo tko smo u sebi, jer smo se izgubili u prevelikoj količini informacija.

Rješenje ovog problema je da prestanemo tragati izvan nas samih i pogledamo prema unutra kako bismo upoznali sebe, svoju unutarnju istinu, sve strahove i svoje želje. To znači prihvatiti savršenstvo koje se nalazi u nama, od kojeg smo stvoreni i napokon prihvatiti ono tko mi jesmo, što mi jesmo.
Dvije jednostavne riječi promjenit će vaše živote. One su: ja prihvaćam.

Ljudi trebaju pronaći svoje svrhe i skrivene strasti u ovom životu. Trebaju naučiti voljeti bezuvjetno i promatrati sva bića i sav život kroz iste oči neosuđivanja. Ne postoji religija koja vam može pokazati Boga ili vaše sebstvo. Jedina osoba koja vam može dati istinu ste vi sami. Svi mi sadržavamo sjeme svemira u svojim mislima i dušama. Sjeme je trenutno neiskorišteno.
To je ta praznina za koju osjećam da ovi ljudi osjećaju.

Ne postoji ništa veće od samoispunjenja - koje vodi doispraznosti jer ije istinito. Istina je da sve za čim drugi tragaju već u njima. Istina je da ne postoji praznina. Praznina je samo percepcija. Kada ljudi izvan sebe tragaju za onim što žele, dobivaju samo mišljenje drugih.

Najbolji način da ostanete na pravomputu je da živite u istini. Ne bilo čijoj drugoj, samo svojoj.

Mislim da ljudima koji se osjećaju praznima jednostavno nedostaje ljubavi u njihovim životima i to je djelimično zato što nisu odaslali ljubav drugima. I činjenica da nisu odaslali bezuvjetnu ljubav, a sdruge se strane stalno žale, razmišljaju negativno, što ih navodi nazaključak da nisu voljeni onoliko koliko bi mogli biti. A to zapravo ne znaju.

Mi imamo toliko mnogo ljubavi u sebi i ako je budemo dijelili sa svima koje sretnemo, nikada se nećemo osjećati praznima. Ponekad promatram ljude dok prolaze ulicom i nalicu im se vidi da su nesretni. Ako im se nasmijem i oni se nasmiju meni, svi se osjećamo dobro iznutra i ispunjeni ljubavlju.

Ono što me naviše zadivljuje je prisutnost Boga u svakom trenutku.

Bog nije osoba. Osjećam Boga kao silu koja je poznata kao božanski red. Galaksije nastaju kroz Božje misaone procese. Bog je zamislio Zemlju i ona je nastala.

Bog nije osoba nego energija koja nas okružuje. Naš odnos s Bogom je energija koja nam daje snagu, koja nam je potrebna da bismo učinili ono što treba učiniti. Da nam da hrabrosti. Da nam donese istinu kako bismo mogli pokazati njegovu istinu.

Bog je nešto i ništa u isto vrijeme. Bog je naš odraz. Svatko može vjerovati u Boga kao u odraz, čak i ako ne vjeruje u religije. Bog nije osoba, energija ili svjetlost, nego osjećaj. Bog je vrlo stvaran i vrlo živ. Sve naše duše zajednički tvore sliku koja tvori Boga. Svaka od naših duša je u posebnom dijelu cjelokupne slike Boga.

Bog nam daje znakove cijelo vrijeme. Naš posao je pronaći gdje su ti znakovi i što oni znače. Bog nas je ostavio ovdje da se borimo protiv svoje pohlepe i svojih želja.

Bog u meni voli slušati dok se drugi smiju. Bga najviše osjećam dok spavam i dok sanjam san u kojem sam sretan.

Da biste umirali morate najprije živjeti. Čovječanstvo se toliko boji umiranja da često sjedi paralizirano, nesposobno zakoračiti u život kako bi sudjelovalo u jedinom putovanju zbog kojeg je nastalo.

Umiranje je samo slijedeća faza postojanja naše duše. Prelazimo na drugu stranu u neku vrstu čekaonice u svemiru. Zatim nastavljamo do Kristalnog grada kako bismo pogledali svoje živote u cjelosti. To je vrlo slično onome što samopisao u svojem izvantjelesnom iskustvu.
Kad sjedite u Vijeću Kristalnog grada pregledavate SVE svoje živote, ne samo ovaj trenutni. Pregledavate ih iz raznih perspektiva, kroz gledišta različitih ljudi, ne samo iz svojeg.

Mi umiremo zato što naša fizička tijela ne mogu živjeti vječno. Zatim naši duhovi odlaze u druge sunčeve sustave kako bi podijelili ono što su naučili. Također možemo pomoći ljudima na zemlji.

Istinsko umiranje se događa kada izgubimo dušu, ali kada naša tijela umru, mi jednostavno odlazimo na ono mjesto koje imamo u sebi.

Tijekom cijelog svog života nikada nisam uspjela shvatiti kako ljudi mogu ubijati jedni druge iz bilo kojeg razloga. Za mene je ubijanje nezamislivo, život je svet, i svaki je život dio veće cjeline. Po mom shvaćanju, ubiti bilo koga jednako je kao da ubijete dio sebe.

Uza sve različite enetitete koji tvore naše vodiče i ostala bića koja se nalaze oko nas, zajedno s različitim energijama, iskustva duša koje su poslane iz različitih dijelova svemira, bilo bi teško eliminirati sukob. To je bit eksperimenta Zemlja. Okupiti sve energije svemira i postaviti ih na planet da bismo vidjeli što će se dogoditi kad se sve energije sudare.

Pokoravanjem i uništavanjem civilizacija Maja, Inka i Azteka, kao i kultura američkih Indijanaca, započelo je doba u kojem su crkva i država ujedinjeni, što jeznačilo silaznu putanju ljudske rase.

Kada bismo shvatili da smo sami svoja veza s Bogom i da je Zemlja sveta, da bismo kroz naše razlike trebali slaviti život, rat bi nestao, a mi bismo ušli u napredno stanje miroljubivog življenja.
Jedino preko samospoznaje Boga unutar svakog od nas, rat će prestati.

Mi smo sudionici u živućem organizmu koja je veća cjelina. Svaka misao, svako djelo, svaki komadić energije koju potrošimo, komunicira univerzalno i mijenja stvarnost. Mi smo doista toliko moćni. Zamislite što bi se dogodilo kada bismo svi težili istome? Mogli bismo u potpunosti promjeniti svoje i iskustvo Zemlje.

Trebamo iskoristiti višak energije kako bismo iscjelili štetu koju smo načinili planetu tijekom našeg poravka ovdje.

Ono što ljudi mogu učiniti da bi pridonijeli širenju energije je da meditiraju s nakanom pozitivne promjene. Upotrijebite energiju da biste su-stvarali s drugim radnicima svjetlosti kako biste stvorili Zemlju na kojoj je bilo zamišljeno da živimo. To je mijenjanje uvjerenja kolektivne svijesti i vjere u ono što odražava vašu osobnu i individualnu stvarnost i način na koji želite živjeti nakon ove promjene. Preobrazba viška Zemljine energije je ono što će stvoriti novu Zemlju.

Kada vidim te životinje, jednostavno umtišini sjednem i budem s njima, budem u njihovoj energiji dok ne odu. Onda se dignem i odem doma.

Umovi ove djece kao i njihove svijesti ne funkcioniraju na isti način kao one prijašnjih generacija. Ova djeca ne mogu ni na koji način učiti ili se ponašati prema linearnom formatu. To je nemoguće zato što su njihovi umovi i njihove svijesti holografski po prirodi. Oni sve stavljaju u pretince za trenutačnu ili kasniju upotrebu. Ništa im ne promakne, čak i onda kada se čini da ne obraćaju pažnju.
Ova djeca nisu čuda prirode, oni su dio evolucijskog skoka čovječanstva. Oni su holografski mislioci. Zamislite da umjesto da misle pravocrtno, njihovi umovi rade poput bezbrojnih saća, a svi su dijelovi saća u stanju pohraniti komadiće informacija kojima se poslije može pristupiti.

Čini se kao da kroz život prolaze vjetrovitim tempom, doimajući se kao da ne obraćaju pozornost dok oni zapravo sakupljaju informacije brže nego što su to drugi u stanju shvatiti.

Djeca se doimaju kao da nisu potpuno funkcionalna ili prisutna, kada zapravo s njima ništa nije pogrešno osim što im svijest živi višedimenzionalno.

Govore o drugoj djeci u trećem licu kao da su promatrači vlastitih iskustava. Imaju ogromnu potrebu da ih se sasluša.
Djeca ne smiju biti ušutkivans nego ih se treba poticati da podjele svoje znanje sa svijetom koji ih neće osuđivati. Kada se to dogodi, moći ćemo naučiti sve što je moguće iz njihova univerzalnog nasljeđa.

Mnogi ljudi ne shvaćaju da život nije samo kretanje od točke a do točke b, nego je od točke z do točke a do točke g do točke t prije nego dođete do točke b.

Djeca trebaju ljubaznost, mir i ljubav.
Od velike je pomoći dopustiti im da izađu iz "kutije" i da ih se ohrabruje da zamišljaju i stvaraju.

Putovanje je najbolje obrazovanje, činjenje i doživljavanje.

Kada bi učili u okruženju u kojem bi naučili kako nešto primjeniti, što sve to znači i čemu što služi, učenje bi im bilo mnogo interesantnije.
Učitelj mora da nadahnjuje djecu da uče o predmetu, onda će ona sama htjeti učiti.

Kada bi svi shvatili da doista stvaraju svijet u kojem žive, sve bi se promjenilo.

Chandra govori o polarizaciji među ljudima i o energetskim harmonijama na mnogo široj razini. Spirale o kojima ona govori su zapravo polarizacije energija, visokih i niskih frekvencija, svjetla i tame.
Mnogi su ljudi već promjenili smjer, postoji otprilike četiri milijarde ljudi koji odabiru sudjelovati u novom energetskom pomaku. Postoje dvije energetske spirale od kojih je jedna zakačena za treću dimenziju gdje vidimo više zločina, rata, mučenja i slično, a druga je nova duhovna spirala koju su mnogi ljudi prigrlili. Obje spirale dolaze do vrhunca.

Jedini način da promjenimo smjer kojim je čovječanstvo krenulo u ovom trenutku je taj da vibracija ljubavi ispuni našu svijest i da osobno samootkriće zamjeni religiju. Duhovnost je primarna Zemljina religija.

Sami stvaramo i mijenjamo stvarnost svojim misaonim procesima. Jednom kada shvatimo unutarnji proces kreiranja stvarnosti, možemo promijeniti našu stvarnost na bolje. Otkrit ćemo da se nalazimo u sustvaralačkom procesu, ruku pod ruku sa Stvoriteljem.

Trebalo bi poduzeti više po pitanju Zemlje. Postoje otrovi koji dolaze na planet u obliku toksičnih kemikalija i lijekova, a koji mijenjaju odnose diljem hranidbenog lanca. To mijenja način na koji naša hrana djeluje u našem tijelu.

Kada bi svi doista shvatili da stvaraju svijet u kojem žive, sve bi se promijenilo. Ako netko kaže svijet je užasno mjesto, onda je to ono što on stvara za sebe i za svijet. Ali ako to okrenete i kažete: Ovaj je svijet predivan i uzbudljiv, onda je to ono što stvarate.

Trebamo postati povezaniji sa sobom, ispunjeni iznutra, radije nego da se bavimo svim tim izvanjskim stvarima.
Spoznaj sebe i spoznao si svemir. To je stvarno odlično, jer ako ste spoznali sebe, možete se boriti sa svime što vam se događa. I svi vam se mogu rugati ili tako nešto, a vama to uopće neće smetati jer znate tko ste.

U masovnim medijima se pojavljuju emisije i dokumentarni filmovi koji govore o globalnom zatopljenju, poplavama i masovnom uništenju.
Molim vas, nemijte pasti ood utjecaj negativnih energija i misli koju te emisije uzrokuju u ljudskoj psihi. Moramo uzeti višak energije koji izbija na ovom planetu i iskoristiti ga kako bismo iscijelili Zemlju. Moramo održavati svoje misli pozitivnima i utemeljenima na ljubavi. Trebamo njegovati jedni druge i odašiljati iscjeljujuće i ljubavlju ispunjene energije mjestima na planetu koja se iznimno negativna. Čak i razmišljanje o pozitivnim stvarima koje se događaju na mjestima na kojima nikada niste bili šalje pozitivan lanac promjena u svemir kako bi ih naš Stvoritelj mogao manifestirati zajedno s našim osobnim manifrstacijskim energijama.

Čovječanstvo se mora vratiti ljubavi. Svijet je ispunjen drsmom, strahom, bijesom i sukobima. Promjena je potrebna za veće dobro čovječanstva. Promjeni se opire jer se ljudi ne sjećaju ničeg izvan njihovih trenutačnih života ispunjenih masovnim unosom informacija i opravdanjima skoro svega što rade. Čovječanstvo se treba prisjetiti svijeta bez iluzije, te da životna vitalnost nije ono što se čini. Moraju se riješiti straha jer je istina mnogo jednostavnija. Taj strah predvodi nedostatak promjene. Nepoznato se nalazi izvan poznatog, a strah od nepoznatog se nalazi izvan razuma.

Mnogi se ljudi ne kreću u svom životu, jednostavno se održavaju, ali ništa više. Nedostatak kretanja u životu je tuga. Život je zamišljen da ga se prigrli i izmijeni sa svim ostalim životnim oblicima.

Upornost je ključ. Uvijek budite svjeni toga kako se osjećate, onoga što uistinu doživljavate, a ne iluzija oko vas.

Svi odgovori za vas osobno nalaze se u vama.

Zašto putem televizije živjeti nečiji život, ili zašto kroz video igre stvarati novi život koji ne postoji kad možete živjeti svoj vlastiti? Dotaknite stvarnost.

Život ne mora biti neprestana borba. Život je dar. On je neprestana avantura unutar koje možemo odabrati promjeniti se. Zapravo, mi jesmo promjena.

23.01.2014. u 09:47 | 0 Komentara | Print | # | ^

Povezani

Nicholas A. christakis i James H. Fowler

Smrt voljene osobe narušava supružnikovo zdravlje.
Ako žena oboli ili premine, kod muža se sigurno povećava rizik od smrti.

Da bismo saznali tko smo, moramo razumjeti kako smo povezani.

Naša povezanost ne završava ljudima koje poznajemo. Izvan našeg društvenog horizonta prijatelji prijateljeva prijatelja mogu započeti lančane reakcije koje na kraju dolaze do nas kao valovi s dalekih obala koji oplakuju naše obale.

Studenti koji dijele sobu s osobom sklonom knjizi postaju skloniji knjizi. Osobe koje ručaju kraj velikih izjelica pojedu više. Vlasnici kuća čiji susjedi uređuju vrt završe s njegovanim travnjacima. Ta jednostavna sklonost da jedna osoba utječe na drugu ima velike posljedice kad pogledamo dalje od naših neposrednih veza.

Sve što činimo ili kažemo teži neizravnom djelovanju unutar naše mreže, utječući na naše prijatelje (jedan stupanj), prijateljeve prijatelje (dva stupnja) i prijatelje prijateljevih prijatelja (tri stupnja). Naš se utjecaj postupno raspršuje i prestaje njegov vidljivi učinak na osobe iza društvene granice koja se nalazi na tri stupnja odvojenosti. Isto tako, pod utjecajem smo prijatelja unutar tri stupnja, no uglavnom nismo pod utjecajem osoba dalje od toga.

Utjecaj se može smanjiti zbog neizbježne evolucije u mreži, što veze nakon tri stupnja čini nestabilnima. Veze unutar mreže ne traju zauvijek. Prijateljstva prestaju. Susjedi se sele. Supružnici se razvode. Ljudi umiru. Jedini način gubitka izravne veze s nekim koga poznajete jest da veza među vama nestane.

Ako smo sa svakim povezani kroz šest stupnjeva te ako imamo utjecaja do tri stupnja, onda je jedan od način na koji možemo razmišljati o sebi taj da svatko od nas može doprijeti pola puta do bilo koga na planetu.

Povezanost i prijenos čine strukturu i funkciju društvenih mreža. One su anatomija i fiziologija ljudskog superorganizma.

Učinci društvenih mreža nisu uvijek pouitivni. Šire se i depresija, i pretilost, spolno prenosive bolesti, financijska panika, nasilje, pa čak i ubojstva. Ispada da društvene mreže teže prema uvećanju svega što se u njih posije.
Djelomično zbog toga društvene su mreže kreativne. Ono što te mreže stvaraju ne pripada nijednom pojedincu, nego se dijeli na sve unutar mreže.

Snažan učinak društvenih mreža na ponašanje pojedinaca i posljedice ponašanja pokazuje da ljudi nemaju potpunu kontrolu nad svojim izborima.

Kako se osjećate ovisi o tome kako se osjećaju osobe s kojima ste blisko ili daleko povezani.

Odmah možete prepoznati ljuti li se vaša supruga na vas, no ako tražite objašnjenje, to može trajati mnogo duže. Na kraju dana, čim uđete kroz vrata svojega doma znate je li okoliš siguran ili opasan, i to je lukavština koju smo nasljedili od svojih predaka.

Osjećaji se šire od osobe do osobe zbog dviju značajki ljudskog djelovanja: biološki smo opremljeni za vanjsko opošanje drugih, a kroz oponašanje njihova vanjskog iskazivanja usvajamo njihova unutarnja stanja.

Čini se da smo uvijek spremni osjećati ono što osjećaju drugi i činiti ono što čine drugi.

Osamljene osobe privlače manji broj prijatelja, no isto tako manje ljudi smatraju prijateljima. To znači da je osamljenost uzrok i posljedica nepovezanosti.

Ako poznajete dvadeset osoba, dovoljno dobro da vas pozovu na zabavu, a svatko od njih poznaje dvadeset drugih osoba i tako dalje, tada str na tri stupnja razdvojenosti povezani s osam tisuća osoba. Ako ste samac jedna od tih osoba je vjerojatno vaša buduća supruga.

Imati supružnika je također kao da imate univerzalnog pomoćnika koji barem teoretski može zadovoljiti sve vrste potreba. Supružnici su neiscrpan izvir informacija i savjeta, tr
stoga utječu na meusobno ponašanje.

Žene muškarcima daju intimnost i osjećaj pripadnosti, a muškarci ženama daju gotovinu.

Kad premine supruga, nestaje ono što su donijele u brak, a što je najviše utjecalo na partnerovo zdravlje, to jest emocionalna potpora, povezanost s drugims i dobro vođeno kućanstvo. Udovci često postanu odsječeni od društva i nedostaje im društvena podrška.

Brza propast iz 2008 pokazuje kako se panika lako širi financijskim mrežama. Propašću jedne velike tvrtke, na riziku su i one povezane s njom.

Preko stranice Gdje je George? Pratilo se više od 133 milijuna novčanica od jednog dolara deset godina. Ljudi su zapisivali serijski broj novčanice od jednog dolara koju bi dobili pa se mogla pratiti i putanja od grada do grada, ili čak države. Npr jedna je novčanica proputovala 6400 km što u prosjeku iznosi 6 km na dan.

U 14. Stoljeću kugi je trebalo više od tri godine da se iz sjevernog dijela Europe prenese do krajnjeg juga, uz prosječnu brzinu kretanja od tri do pet km na dan. Radi usporedbe 2003. Godine jedna je osoba koja je bila uključena u epidemiju SARSa u jednom danu infekciju prenijela 12.800 km (od Kine do Kanade).

Podaci o mobilnim telefonima istraživačima omogućavaju da ispitaju tko je povezan s kime i gdje se nalaze iz minute u minutu tijekom nekoliko mjeseci.

Budući da svaka nova slaba veza može dovesti do višestrukih novih veza, time se pokreće dinamika u kojoj bogati postaju bogatiji, što proizvodi zvijezde u usponu kao što je Jack Abramoff i pomaže objasniti zašto je korupcija tako proširena.

Ideja da se Boga može personificirati i na njega gledati kao na dio ljudske društvene mreže dodatno podupire činjenica da se religijsko vjerovanje često poveća nakon smrti voljene osobe, kao da veza s Bogom ojača kad se izgubi veza s ljudima.

U složenijim mrežama iz stvarnoga života čini se vjerojatnim da je sama svrha suvišnih mrežnih veza i prohodnosti upravo to da mreža može podnijeti takvu vrstu gubitaka kao da su ljudske društvene mreže osmišljene da bi trajale.

Slabo povezane osobe obično imaju prijatelje i obitelj koja je i sama nepovezana sa širom društvenom mrežom.

Da bismo smanjili siromaštvo, ne trebamo se usmjeriti samo na prijenos novca, pa čak ni na tehničko osposobljavanje, trebamo siromašnima pomoći u stvaranju novih veza s ostalim pripadnicima društva.

Usađeni u društvene mreže i pod utjecajem ostalih s kojima smo povezani, nužno gubimo dio svoje individualnosti.

Velik projekt dvadeset i prvog stoljeća, razumijevanje načina na koji cjelina ljudskoga roda postaje sve veća od zbira njezinih dijelova, tek počinje. Poput djeteta koje se budi, ljudski superorganizam postaje svjestan sebe, a to će nam zasigurno pomoći u postizanju naših ciljeva. No najveći dar toga osvješćivanja bit će čisto veselje samootkrivanja i uviđanje da istinsko povezivanje samih sebe nalaže da prvo razumijemo kako smo i zašto svi povezani.

20.01.2014. u 12:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Znakovi života

Scott Hahn
Izdavač: Verbum 2011.

Bez obzira kojim se poslom bavili, bez obzira na okolnosti privatnog života, svi se kad-tad nađemo pred zidom -preokomitim da bismo se na njega popeli, previsokim da bismo ga preskočili, prečvrstim da bismo ga srušili. Zidovi su problemi na koje nailazimo u životu.

Bog nas je stvorio takvima. Stvorio nas je s tijelima napravljenim za djelovanje i postavio nas da radimo u svijetu u kojem uvijek treba nešto napraviti.

Ako se tko ne rodi iz vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

Moramo se ispuniti hrabrošću jer milost nas Božja neće iznevjeriti. Bog će biti na našoj strani i poslat će svoje anđele da nam budu družbenici i razboriti savjetnici na putu, naši suradnici u svim našim pothvatima, kao što psalam govori o njima: Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.
Moramo naučiti razgovarati s anđelima.

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

Mi se obraćemo Bogu u trenutcima naše potrebe. Podižemo k nebu svoj um i svoje srce i molimo ga za dobre stvari. Trebamo pripaziti da se prema molitvi ne odnosimo kao prema mehaničkom ili magijskom postupku. molitvom ne pokušavamo postići da se Bog predomisli, Bog se ne predomišlja. Upravo suprotno, molitva je Bogu omiljen način kojim on mijenja naše umove. Ovim ne želim reći da molitva nije djelotvorna. Bog nam ponekad daje ono što želimo kako bismo postali povjerljiviji prema njemu i naučili ga pitati ono što nam je potrebno.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i ustanem, izdaleka ti već moje misli poznaješ.

Strelovite molitve su savršene molitve za isounjavanje trenutaka našega dana koji bi inače bili isprazni : duga stajanja pred semaforom, dugi sati nesanice, duga zadržavanja u čekaonici. Na ove trenutke možemo gledati kao na prilike, ili kao na smetnje. Možemo im dopustiti da nam povećaju razdražljivost ili ih možemo iskoristiti za molitvu. Izbor je na nama. A doista moramo odabrati nešto jer priroda se užasava praznine. Ako ne ispunimo svoje misli molitvom, one će se same ispuniti tjeskobom, brigama, iskušenjima, ozlojeđenošću i neželjenim sjećanjima.

Na prekretnici dana mi se prisjećamo prekretnice u ljudskoj povijesti, trenutka kad se anđeo ukazao mladoj ženi Mariji i rekao joj o Božjoj nakani da pošalje svijetu mesiju kao njezino dijete. Sva povijest nakon toga i sve stvorenje ovisilo je o njezinu pristanku.

Zašto nam je potrebno povlačenje u osamu? Zato što se iz korjena trebamo prilagoditi drukčijem načinu razmišljanja. Tek tad možemo početi razabirati Božju volju i iskreno prosuđivati naše živote prema njegovim mjerilima. Jer misli više nisu moje misli i pjti moji nisu vaši puti.

Katolicizam se ponekad naziva religijom 'zvona i mirisa'.

Rođeni smo u širokom svijetu i nismo poput stabla zabodeni na jedno mjesto.

Hodočašće je za nas sakramneta,no, izvanjski znak unutarnje milosti. Ono nas podsijeća da smo putnici dok god živimo na zemlji i da moramo ostari na tom putu prema našem slavnom odredištu.

Ponavljanje molitve je način na koji ulazimo u ritam mirnoće.

Dok umiremo, za nas je važno da nam bude jasno što nam se događa i da to neprestano imamo pred očima. Napredujemo prema svojem cilju i želimo ga postići što je prije moguće. Provedemo li sve svoje vrijeme u nastojanju da si odvratimo misli od umiranja, nećemo uspjeti, jer će nam pomisao na umiranje biti toliko porazna i na kraju nam donijeti toliko jada upravo zato što ćemo biti nespremni.

Život je kratak a mi nemamo uvijek ni vremena ni mudrosti voljeti ljude kao što oni zaslužuju da ih volimo. Ponekad čak i ne prepoznajemo dug koji dugujemo drugima sve dok njih već odavno ne bude i bude prekasno da im zahvalimo. Kad bi veze završavale smrću, onda bi ovo bila golema tragedija, nepovratno izgubljena prilika, rana koja bez prestanka boli. Veze se ne prekidaju.

20.01.2014. u 12:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Okrenite ploču, promijenite sebe

Michael Heppell
Izdavač: Veble commerce 2011.

Tajna nije u znanju nego u činjenju.
Zamjenite riječ zašto sa riječju kako!
Kada eliminirate isprike, počinjete eliminirati razloge zbog kojih ste isprike i smišljali.
Zainteresiranost za nekoga je bolja od zanimljivosti, ako želite da vas se percipira kao zanimljivu osobu.
Za ljude koji brigu mogu okrenuti u samopouzdanje nagrade su izuzetne.
Sjećanje je tek vaša interpretacija onoga što se uistinu dogodilo.
Kad ne znate kako se nečim nositi, ponašajte se kao da ste to već savladali i odglumite savršeno svoju novu ulogu.
Prva osoba koju trebate uvjeriti ste vi, ako možete uvjeriti sami sebe, možete uvjeriti bilo koga.
Budite otvoreni za promjene, iskočite iz uobičajenog ritma, promjenite svoju psihologiju i izraz lica, istražite ono što je dobro, aktivirajte se. U vašem kretanju osjeti se dobar osjećaj.

Muškarci žele popravljati stvari, a žene žele biti saslušane.
Novac je energija, dotjecat će i otjecat iz vašeg života poput vode.
Problemi su dar, što ih više imate to više radite, što su veći problemi, to je veća nagrada.
Razvojem vaše intuicije donošenje odluka će vam ubrzo postati jednostavnije, vjerovat ćete svojoj procjeni i otkriti da se lakše nosite s izazovima.
Za bolju kreativnost zapitajte se kako bi priroda rješila vaše izazove. Promijenite naziv, promiješajte, smislite metaforu.
Pripazite s kime provodite vrijeme, postajete slični tim osobama.
Jeste li sakupljač, volite li čuvati stvari? Postanite čistač, rjesavajući se starih stvari oslobađate energiju, stvarate prostor, te imate pristup širem mentalnom pojasu koji vam može pomoći razmišljati kreativnije i jasnije.

20.01.2014. u 12:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pomirenje – jedinstvenost znanja

Edward O. Wilson
Izdavač: Algoritam 2010.

Prvi korak do mudrosti je nazvati stvari pravim imenima.
Sva se materija u osnovi sastoji od vode.
Ljudi moraju pripadati plemenu, čeznu za smislom većim od njih sami. Najdublji porivi ljudskog duha obvezuju nas da budemo više od oživljenog blata i moramo imati priču o tome odakle smo došli i zašto smo ovdje. Bili Sveto pismo moglo biti samo prvi pismeni pokušaj objašnjavanja univerzuma i naše važnosti u njemu? Možda je znanost nastavak iste stvari na novom i bolje testiranom terenu. Ako je tako, znanost je u tom smislu oslobođena religija, ispisana velikim slovima.
Kad ujedinimo dovoljno znanja, shvatit ćemo tko smo i zašto smo ovdje.
Najveći pothvat uma vijek je bio i bit će pokušaj povezivanja prirodnih i humanističkih znanosti. Trenutačna fragmentacija znanja i kaos u filozofiji koji proizlazi iz toga nisu odrazi stvarnog svijeta već artefakti školskog sustava.
Pomirenje jest ključ ujedinjenja.
Britanski neurobiolog Charles Sherrington govori o mozgu kao o začaranom tkalačkom stanu, koji stalno veze sliku vanjskog svijeta, trgajući niti i ponovo ih povezujući, izmišljajući druge svjetove, stvarajući minijaturni univerzum. Kolektivnim um pismenih društava – svjetska kultura – neizmjerno je veći tkalački stan. Pomoću znanosti dobio je moć mapiranja vanjske stvarnosti daleko izvan dosega jednoga uma, a pomoću umjetnosti sredstvo konstrukcije priča, slika i ritmova neizmjerno raznolikijih od proizvoda bilo kojeg usamljenog genija. Tkalački stan je isti, za znanost i umjetnost, i postoji opće objašnjenje njegova izvora i prirode, a time i ljudskog stanja, od daleke povijesti genetičke evolucije do moderne kulture. Pomirenje uzročnih objašnjenja sredstvo je kojim jedan um može putovati najbrže i najsigurnije od jednog dijela kolektivnog uma do drugog.
Mislili su da savršenstvo nebeskih tijela koje su otkrili astronomija i fizika može poslužiti kao model za ljudsko društvo. Vjerovali su u jedinstvo sveg znanja, individualna ljudska prava, prirodni zakon i neograničeni ljudski progres. Pokušali su izbjeći metafiziku čak i kad su ih nedostaci i nepotpunosti njihovih objašnjenja prisiljavali da je upotrijebe. Odupirali su se organiziranoj religiji. Prezirali su otkrivenje i dogmu. Prihvaćali su, ili barem tolerirali, državu kao nužnost zbog civilnog poretka. Vjerovali su da će obrazovanje i ispravno rezoniranje neizmjerno koristiti čovječanstvu.
Čovjek koji umre u žustroj potrazi jest poput čovjeka ranjenog u velikom uzbuđenju, koji neko vrijeme i ne osjeća bol.
Um nije kao prazna ploča. Na ploči ne možete pisati nove stvari ako ne obrišete stare, u umu ne možete izbrisati staro osim pisanjem novoga.
Držite se podalje od idola, promatrajte svijet oko sebe onakav kakav on zaista jest, i koristite se najboljim sredstvima prijenosa stvarnosti onakve kakvu ste je doživjeli, stavite u to svaku stanicu svojeg bića.
Naše duše vide to besmrtno more
Što nas je dovelo ovamo,
Mogu u trenutku otputovati tamo,
I vidjeti djecu kako se igraju na obali,
I čuti moćne valove kako se vječno valjaju.

Nismo te napravili niti od neba niti od zemlje, niti smrtnim niti besmrtnim, tako da se, slobodom izbora i časno, možeš oblikovati kao tvorac u kojem god obliku želiš.
Oduvijek su postojale dvije vrste izvornih mislilaca: oni koji gledajući nered pokušavaju stvoriti red i oni koji naišavši na red, protestiraju stvarajući nered. Napetost između te dvije vrste tjera spoznaju naprijed. Podiže je na krivudavoj putanji progresa. A u darvinovskom natjecanju ideja, red uvijek pobjeđuje, jer stvarni svijet jednostavno funkcionira na taj način.
Najveća podjela unutar čovječanstva danas nije između rasa ili religija, čak ni između pismenih i nepismenih, što se često smatra. To je ponor koji dijeli znanstvene od predznanstvenih kultura. Bez instrumenata akumuliranog znanja prirodnih znanosti - fizike, kemije i biologije – ljudi su zarobljeni u kognitivnom zatvoru. Oni su poput inteligentnih riba rođenih u dubokom, zasjenjenom jezeru. Lutaju nemirno, čeznu za izlaskom i misle o vanjskom svijetu. Izmišljaju ingeniozne spekulacije i mitove o porijeklu vode koja ih okružuje i sputava, o suncu i nebu i zvijezdama iznad sebe, i značenju vlastitog postojanja. Ali, u krivu su, uvijek u krivu, jer je svijet predaleko od običnog iskustva da bi se mogao i zamisliti.
Pomoću instrumentalne znanosti čovječanstvo je pobjeglo iz zatvora i proširilo svoje shvaćanje fizičke stvarnosti. Nekada smo bili gotovo slijepi, sada možemo vidjeti – doslovno. Vidljivo svjetlo, naučili smo, nije jedina osvjetljujuća energija u univerzumu, što je tvrdio predznanstveni zdravi razum. To je samo vrlo tanki tračak elektromagnetske radijacije, koji sadrži valne duljine od 400 do 700 nanometara (milijardinka metra), unutar spektra koji se kreće od trilijunima puta kraćih gama zraka do trilijunima puta duljih radiovalova. Radijacije većine toga raspona u vrlo različitim količinama neprekidno zapljuskuju naša tijela. Ali bez instrumenata mi smo nesvjesni njihova postojanja.
+++
Naši su snovi maske nesvjesnih želja.
Ako se uskoro ne probudimo, ne pamtimo nikakve detalje snova. 95-99% snova potpuno se zaboravlja. Manjina ljudi vjeruje, pogrešno, da uopće ne sanja. Ta zapanjujuća amnezija posljedica je male količine koncentracije transmitera amina koji su potrebni za pretvaranje kratkotrajne memorije u dugotrajnu.
Teorija kaosa je autentično duboki princip prirode. On kaže da ekstremno komplicirana, izvana nedokučivi obrasci mogu biti određeni malim, mjerljivim promjenama unutar sustava.
Dok su nukleinske kiseline kod, proteini su tvar života tvoreći pola suhe težine životinja. Oni daju oblik tijelu, drže ga zajedno kolagenim nitima, pokreću ga mišićima, kataliziraju sve njegove animirajuće kemijske reakcije, prenose kisik do svih njegovih dijelova, naoružavaju imunološki sustav, i nose signale pomoću kojih mozak skenira okolinu i upravlja ponašanjem.
Mozak je stroj napravljen ne da shvati sebe, već da preživi. Kako su ta dva cilja u osnovi različiti, um bez pomoći činjeničnog znanja vidi svijet samo u malim djelićima. On naglašava dijelove svijeta koje mora poznavati kako bi doživio sljedeći dan, a ostalo ostaje u tami.
Čak i danas ljudi znaju više o svojim automobilima nego o umovima – i o tome zašto je temeljno objašnjenje uma empirijski, a ne filozofski ili religiozni zadatak.
S obzirom na ograničenje volumena mozga, potrebno je pronaći način da se uklope memorijske banke i integracijski sustavi višeg reda potrebni za stvaranje svjesnih misli. Jedino dostupno sredstve jest povećanje površine: raširite stanice u široku plahtu izgnječite je u loptu. Ljudski celebralni korteks takva je plahta površine oko m2 napučena milijunima staničnih tijela po kvadratnom centimetru, presavijena precizno poput origamija u mnoge zavojite grebene i pukotine, uredno smještena u moždanu šupljinu.
U krizi se vrijeme usporava: čini se da događaj traje minutama.
Trajni oblik i intenzitet emocija naziva se raspoloženje. Sposobnost mozga da stvara nove scenarije i odredi koji su najuspješniji zove se kreativnost. Trajna proizvodnja scenarija kojima nedostaje realnost i vrijednost za preživljavanje naziva se ludilo.
Scenariji uma su beskonačni u detaljima, njihov sadržaj evoluira u skladu s jedinstvenom poviješću i fiziologijom pojedinca. Kako ćemo to unijeti u računalo?
Kao dio koevolucije gena i kulture, kultura se svake generacije kolektivno rekonstruira u umovima pojedinaca. Kad je usmena tradicija nadopunjen pismom i umjetnošću, kultura može neograničeno narasti, pa čak i preskočiti generacije. Ali temeljni utjecaj epigenetičkih pravila, koja se ne mogu izbrisati, ostaje stalan.
Ako ima dovoljno generacija, mutacije i kombinacije mogu stvoriti gotovo beskrajnu količinu nasljednih varijacija među pojedincima u populaciji. Primjerice, kad bi samo tisuću gena od pedeset do sto tisuća iz ljudskog genoma postojalo u dva oblika u populaciji, broj zamislivih genetičkih kombinacija bio bi 10na 500, više od svih atoma u vidljivom univerzumu. Osim kod identičnih blizanaca, vjerojatnost da dva ljudska bića dijele iste gene ili da su ih dijelili tijekom povijesti hominida beznačajno je mala. Kromosomi i geni roditelja u svakoj se generaciji miješaju i proizvode nove mješavine. Ali to stalno dijeljenje i rekonfiguracija sami po sebi ne uzrokuju evoluciju. Stalna upravljačka sila jest prirodna selekcija. Geni koji organizmu daju veće izglede preživljavanja i razmnožavanja, definirajući njegovu anatomiju, fiziologiju i ponašanje, šire se u populaciji iz generacije u generaciju. Broj ostalih se smanjuje. Isto tako, populacije ili cijele vrste koje su uspješnije u preživljavanju i razmnožavanju nadvladaju nad ostalima.
Sva kultura dolazi iz kulture. Bila ta metafora prihvaćena ili ne, neporeciva istina je da svako društvo stvara kulturu, i ona njega.
Kultura lovaca sakupljača iz Kalaharia se vrlo razlikuje od kulture Parižana, ali razlike između njih primarno su rezultat povijesti i okoline, i nisu porijeklom genetske.
Kako je pokazano elementarnim slučajevima parajezika i rječnika boja, kultura je nastala iz gena i zauvijek nosi njihov pečat. Izumom metafore i novog značenja, istovremeno je dobila i vlastiti život. Kako bismo shvatili ljudsko stanje, treba shvatiti i gene i kulturu, ne odvojeno na tradicionalni način prirodnih i humanističkih znanosti, već zajedno, uz priznanje realnosti ljudske evolucije.
Društveni znanstvenici u globalu nisu obraćali veliku pozornost na temelje ljudske prirode i gotovo da nisu imali nikakav interes za njezine dubinske uzroke. U ovom smislu, društvene znanosti ograničene su ostacima snažnih povijesnih prethodnika.
Koliko će dugo te izgubljene duše plaćati za svoje grijehe? Cijelu vječnost. Vječnost. Kako bismo mi s jedanaest godina, zacijelo misli ona, mogli i zamislit koliko je duga vječnost? Zamislite najveću planinu na svijetu, sačinjenu od tvrdog kamena. Jednom u stotinu godina ptica proleti preko planine i vrhom krila lagano dotakne njezin vrh. Vječnost je onoliko duga koliko bi krilu ptice trebalo da istroši planinu do kraja. Od tada, pakao i vječnost ne povezujem s vatrom i plamenom, nego s nečim hladnim i nepromjenjivim, snježnom tundrom zasjenjenom golemom granitnom planinom koja baca sjenu na krajolik.
I dok su lovci iz Kalaharija vrijedni učenici ponašanja životinja, posve su antropomorfni u svojoj interpretaciji. Nastoje ući u umove životinja koje prate. Zamišljaju, projiciraju misli izravno u svijet oko sebe, i stvaraju analogije.
S pomirbenim objašnjenje, jedinice na različitim razinama biološke organizacije mogu se ponovno sklopiti. Među njima će biti cijele životinje i biljke kako ih normalno vidimo – ne kao zbirke molekula u biokemijskom vremenu, premale i prebrzo promjenjive da bismo ih vidjeli golim okom, ne kao cijele populacije koje žive u sporoj kretnji ekološkog vremena, nego kao cijele populacije koje žive u sporoj kretnji ekološkog vremena, nego kao pojedine biljke i životinje ograničene na isječak organiziranog vremena u kojem je ljudska svijest, budući da je i sama organizmična, prisiljena postojati.
Dvije konkurentne pretpostavke jesu poput otoka u moru kaosa, nepomične, različite poput života i smrti, poput tvari i praznine. Koja ej od njih točna ne možemo spoznati čistom logikom – u ovom trenutku, samo će vas skok vjere prebaciti s jedne na drugu. No, do pravog odgovora na kraju ćemo doći akumulacijom objektivnih dokaza. Vjerujem da je moralno rezoniranje na svim razinama intrinzično pomirbeno s prirodnim znanostima.
Strah je prva stvar na zemlji koja je stvorila bogove. Naš svjesni um žudi za trajnim postojanjem. Ako ne možemo imati vječni život u tijelu, dostajat će i apsorpcija u neku besmrtnu cjelinu. Dostajat će bilo što, samo ako pojedincu daje smisao i nekako u vječnost produljuje kratko postojanje uma i duha koje je sv. Augustin u svojoj lamentaciji opisao kao kratak dan u vremenu.
Naravno da je to sreća – pronaći božanstvo ili ući u cjelinu Prirode, ilu uhvatiti i zadržati nešto neopisivo, predivno i vječno. Milijuni traže. Bez toga, osjećaju se izgubljenima, kao da plutaju u životu bez krajnjeg smisla.
Ona kreće onkraj običnih molitvi devocije i zahtjeva na drugu razinu, molitvu da postane zatočenik Boga. Na nju se spušta duboki osjećaj utjehe i mira, kad je Gospodin obdari 'vodom velikih blagoslova i milosti'. Njezin um prestaje mariti za zemaljske stvari.
Etika i religija – isto vrijedi i za religije. Neke kozmologije u činjeničnom smislu manje su točne od drugih, a neka etička načela nisu toliko djelotvorna.

20.01.2014. u 12:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2014  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se